I DOKUMENTI SVETE STOLICE

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
O tom “klimanju” glavom čitamo već u prvom
“ukazanju” u crkvi, 2. srpnja 1981. Kako je župnik
fra Jozo Zovko najavio narodu: “Jakov govori: ‘Ja sam
danas Gospe pitao da nam ostavi nekakav znak.... A
ona je samo vako (potvrdno) klimala glavom i nestala
je...’” 7
- To znači da se o znaku govori od samoga početka
“ukazanja”, dakle već od 27. lipnja, da su djeca pojavi
“dosađivala” da im pokaže znak, kako ne bi ispala sve
velika laž i izigravanja, i da je ta pojava potvrdno, klimanjem
glave, obećala dati “neki” ili “nekakav znak”.
O znaku iz “Prvoga dnevnika”
U tzv. Prvom dnevniku, koji je vođen od 24. lipnja
do 6. rujna 1981., pripisan Vicki, a što je ona najprije
zanijekala, pa onda priznala da je to “njezin dnevnik”,
8 a stvarno ga pisala dva rukopisa, čitamo o znaku
svršetkom srpnja, kolovoza i početkom rujna 1981. iz
usta “vidjelaca”. Donosimo doslovno:
21. srpnja 1981.: “Onda smo je pitali: Hoćeli nam
ostavit znak. Ona je rekla da hoće.”
27. srpnja 1981.: “Poslije toga pitali smo za znak i
Blaže (-!) Gospa je odgovorila ‘Uskoro ga očekujte’ i
kad ostavim znak još ću vam se ukazivati.”
29. srpnja 1981.: “Zatim smo je pitali da ostavi
uskoro znak. Ona je rekla da hoće…”
27. kolovoza 1981.: “Pitali smo je za znak i rekla je:
ubrzo ću jer sam vam to obećala.”
29. kolovoza 1981.: “Ivanka je pitala hoće li nam
brzo ostaviti znak. B.D.M. je rekla: Još malo strpljenja.”
31. kolovoza 1981.: “Ali Jakov je odmah pitao za
znak i ona je rekla: Samo još malo strpljenja.”
3. rujna 1981.: “Jakov je pitao za znak Gospa je rekla:
Još samo malo strpljenja.”
- U više “ukazanjima” pojava govori o “znaku” koji će
ona ostaviti, i to “uskoro” “ubrzo”, “još malo strpljenja”,
“samo još malo strpljenja”, “još samo malo strpljenja”.
To “samo još malo” bilo je shvaćeno tako blizu, iminentno,
da se govorilo kako će se znak dogoditi najkasnije
do Božića te 1981. godine. Ali svjedoci smo da nigdje
znaka, ni od znaka traga do dana današnjega, gotovo
29 godina.
O “velikom znaku” iz Vlašićeve
“Kronike ukazanja”
16. rujna 1981. Vicki i Jakovu opet je “naglasila da
će ostaviti znak samo da se još strpimo. Također im je
rekla da ne trebaju moliti za se jer da ih je ona najbolje
nagradila. Nek mole za druge.”
- Ovdje je znak još uvijek iminentan, samo se valja
još malo strpjeti. A onda jedna poruka koja posve odudara
od pravih poruka Blažene Djevice: pojava kazuje
Vicki i Jakovu da se ne trebaju moliti za sebe, jer ih je
ona najbolje nagradila, nego neka se mole za druge. To
da se ne trebaju moliti za sebe, da su im dostatna nagradna
“ukazanja”, jest posve heretična poruka! Treba
li to dokazivati?
12. listopada 1981. - “Jakov i Vicka... postavili nekoliko
pitanja na koja je odgovorila otprilike ovako:
(...).
- Jesi li uznesena prije ili poslije smrti? Uznesena
sam prije smrti.
- Kad ćeš ostaviti znak? Znak još neću ostaviti. Još
ću se (u zagradu je stavljena riječ dugo, pa precrtana,
op. a.) ukazivati.”
- Ljudska se strpljivost ovim rasteže na više od očekivanoga.
Sve se odgađa u nedogled.
17. listopada 1981. - “Djeca su opet pitala za vidljivi
znak. Gospa je rekla da je na njoj da ispuni obećanje,
a na vjernicima da se mole i čvrsto vjeruju.”
- U ovoj je poruci pojava posve suzdržana. Ne zna se
ni dana ni časa.
26. listopada 1981. - Kroničar Vlašić piše: “Naknadno
su mi djeca rekla da ih je Gospa pitala kako to da
za znak ne pitaju. Ohrabrila ih je i rekla da će ga sigurno
ostaviti da se svi strpimo i da molimo. Znakovi
koje su vjernici zadnje vrijeme viđali, rekla je, da su to
samo predznakovi za veliki znak.”
- Ovdje se prvi put susrećemo s izrazom “veliki znak”.
Već desetak dana djeca se za taj znak ne interesiraju,
i sada se pojava začudila kako radoznalo “za znak ne
pitaju”. U svakom slučaju ona će znak ostaviti, a ovi
svjetlosni znaci, koje su neki viđali, nisu taj najavljeni
znak, nego samo predznaci “velikoga znaka”. Opet nam
je strpljivost stavljena na čekanje.
21. siječnja 1982. - Isti kroničar bilježi: “Petero
djece i ove večeri imali su susret s Majkom Božjom.
Sve je trajalo oko 5 minuta. Osim molitve, pjesme i
uobičajenih pozdrava djeca su postavila nekoliko pitanja
na koja su dobila odgovor:
1. Zašto Gospa ne ostavi konkretan znak da se svećenici
uvjere te da se počmu sami obraćati i obraćati
svijet? Odg. Znak ću ostaviti u pravo vrijeme.”
- Prošlo je oko pola godine od prvih naznaka znaka,
a nigdje znaka ni velikoga ni konkretnoga. A znak bi i
za sumnjičave svećenike bio uvjerljiv dokaz pravih uka-
7
J. Bubalo, Tisuću susreta s Gospom, str. 68; 2. izdanje, str. 82-83.
8
N. Bulat, Istina će vas osloboditi, Mostar, 2006., str. 38.
2009. | br. 3 | Službeni vjesnik | 271