I DOKUMENTI SVETE STOLICE

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija
UVODNI POZDRAV NA ZNANSTVENOM SIMPOZIJU
“FRANJEVCI I HERCEGOVINA”
Mostar, Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače, 6. listopada 2009.
Mnogopoštovani oče Provincijale!
Poštovana braćo franjevci!
Uvaženi sudionici ovoga znanstvenog simpozija!
U povodu obilježavanja 800. obljetnice utemeljenja
časnoga Franjevačkoga pokreta, Hercegovačka franjevačka
provincija Uznesenja Blažene Djevice Marije
organizirala je ovaj znanstveni simpozij pod naslovom
“Franjevci i Hercegovina”. On je ustvari dio završnoga
obilježavanja ove obljetnice koja sretno traje, na različite
načine, već cijelu godinu dana.
Obraćam vam se u ime mostarskoga biskupa mons.
dr. Ratka Perića i prenosim vam njegov srdačan pozdrav
i blagoslov, i zahvalnost za služenje Crkvi u Hercegovini.
On je noćas vrlo kasno stigao s višednevnoga
i napornoga puta po Europi te mu jutros nije bilo
moguće biti s nama.
S poštovanjem i zahvalnošću pozdravljam sve vas
predavače na ovom simpoziju sa željom da na znanstveno
kritičan način tražite istinu i da svojom ljubavlju
prema Crkvi doprinesete širenju Kristova Evanđelja
na ovim prostorima.
Osobito rado pozdravljam svu braću franjevce, i
svakoga ponaosob, u ovom svečanom času kada se, sa
zahvalnošću prema svome utemeljitelju svetom Franji,
sjećate početaka svoga zaslužnoga Reda. Početak
je bio materijalno skroman ali duhovno vrlo snažan.
Osim što je označio nastanak Reda svetoga Franje, taj
pokret je od nastanka bio i ostao važna sastavnica poznatoga
obnoviteljskog nastojanja Katoličke Crkve u
trinaestom stoljeću.
U tom Franjinu nastojanju eklezijalne obnove, koja
je bitno obilježena njegovom bezuvjetnom vjernošću
Crkvi, sveti Franjo je nezaobilazan lik i svetački primjer
zdravoga nastojanja obnove Crkve iznutra u suradnji
i poslušnosti zakonitim poglavarima Crkve. U
tome je on nedvojbeno uvijek planetarno aktualan. Ta
njegova pouka potrebna je na mnogim stranama i u
suvremenoj Crkvi. Od nje trebaju učiti svi: i biskupi, i
svećenici i vjernici laici, a posebice vi, draga braćo franjevci.
Stoga, u mjeri u kojoj budemo slijedili taj nauk
vašega svetog Utemeljitelja u služenju Crkvi, također
ovdje u Hercegovini, bit ćemo autentični nasljedovatelji
svetoga Franje i svjedoci Kristovi.
S druge strane, sveti Franjo je oličenje svetačkoga
primjera osobne poniznosti - kreposti za koju se kaže
da je najrjeđa među ljudima, a koja je uvijek toliko potrebna.
To vrijedi osobito za naše vrijeme kad se prava
pojedinačne osobe vrlo često stavljaju iznad vječnih
načela Božjega zakona i odvajaju od obveza iste ljudske
osobe. To nerijetko, na razini društva, kao posljedicu
rađa prijetnju diktature subjektivnoga. Napast je
to kojoj podlegne i pokoja crkvena osoba, odnosno
koja se ponegdje uvlači i u naše crkvene zajednice. A
sveti Franjo nas je, nasljedujući Krista, učio da se samoga
sebe najbolje poštuje onda kad se ljubi drugoga.
Odnosno, kad svoje neotuđivo pravo samopoštovanja
pretvorimo u vlastitu obvezu ljubavi prema svakom
Božjem stvorenju. On je shvatio da obnova Kristove
Crkve započinje s njegovim osobnim obraćenjem. To
je primjer koji poziva na nasljedovanje svakoga člana
Crkve, a posebice vas članove Reda koji je on osnovao.
Na primjeru poniznoga služenja svetoga Franje i
njegova posluha Crkvi, svi trebamo učiti kako se ljubi
svako Božje stvorenje, Krista i Njegovu Crkvu. To je
osnovni nauk svetoga Franje. To je pravi način da se
služi Kristu i Crkvi. To je autentičan način da se bude
dosljedan franjevac.
Neka i ovaj simpozij pomogne da duh i primjer
poniznoga i poslušnoga svetog Franje, vjernoga vidljivoj
Crkvi koju je upravo po svojoj vjernosti i posluhu
pomogao obnavljati, još više zaživi u Hercegovini na
način da neprestano raste broj onih koji ga svojim životom
zaista svjedoče.
Don Tomo Vukšić,
generalni vikar
2009. | br. 3 | Službeni vjesnik | 239