I DOKUMENTI SVETE STOLICE

More documents

Recommendations

Info

Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija gana crkvenim prostorima javnoga kulta, jednostavno zato što likovi koje prikazuje nisu ni beatificirani ni kanonizirani. A da bi religiozna umjetnost bila i sakralna, ona tematski i sadržajno mora biti u okvirima službeno prihvaćenoga štovanja. Kad se promatra suvremeno oslikavanje sakralnih prostora, mnogo puta treba pozitivno ocijeniti i umjetnike i crkvene osobe koji su uspješno spojili slobodu prikladna umjetničkog izraza i teološko pravilo javnoga štovanja. Ali poznati su, nažalost, slučajevi da su u nekim crkvama, dakle u prostoru rezerviranom isključivo za javni kult, naslikani likovi osoba koje nisu “vlašću Crkve unesene u popis svetaca ili blaženika”, i pitanje je hoće li to ikada biti. Među njima se prepoznaju lica nekih, živih i mrtvih, crkvenih osoba ali i običnih vjernika. U tim slučajevima ponekada se radi o likovima čije su zasluge neosporne u području u kojemu su djelovale, ali ih Crkva ne smatra dovoljnima za svetačku aureolu. Ali, ako bi se nekada kasnije i htjelo služeno pokrenuti proces kanonizacije nekoga od tih osoba, to se ne bi moglo učiniti jer, prema odredbi pape Urbana VIII. iz 1625. godine, takav se proces ne bi moglo ni započeti upravo zato što se konkretnoj osobi iskazivalo javno štovanje a da se to nije smjelo. Naime, sastavni dio svakoga procesa kanonizacije jest i poseban proces kojim treba dokazati odsustvo javnoga štovanja, poznatoga pod nazivom “de non cultu”, i samo kad se to dokaže postupak kanonizacije se može nastaviti dalje. No na nekim slikama primijećeni su i likovi osoba čije djelovanje nikako nije bilo primjerno pa, zbog toga kao dodatnoga razloga, nisu ni prikladni ni dopustivi za sakralni prostor. Stoga odgovorne crkvene vlasti (cfr. Vijeće za liturgiju BK BiH, “Službeni vjesnik” 1/2009.) pozivaju sve crkvene osobe, ali i umjetnike, da se drže pravila javnoga crkvenog štovanja slika i kipova. To štovanje rezervirano je isključivo za događaje i likove iz povijesti spasenja i s popisa službeno proglašenih svetaca i blaženika. Mora se izbjegavati sve što bi moglo pobožne vjernike odvesti u oblike štovanja koji se “protive vjeri, ćudoređu i kršćanskoj pobožnosti te vrijeđaju pravi vjerski osjećaj”. A ondje gdje se poštuje volja Crkve, ne može se sakralni prostor ukrašavati “nedostatnom, osrednjom ili prividnom umjetnošću” (SC, 124). Religiozna umjetnost, koja se izlaže u crkvama radi javnoga kulta, u svakom pojedinom slučaju mora biti sakralna. U protivnom, iako se možda radi o vrijednoj umjetnosti, nema joj mjesta u sakralnom prostoru već bi je trebalo smjestiti u umjetničku galeriju, a to ni jedna crkva nije. Don Tomo Vukšić, generalni vikar 238 | Službeni vjesnik | br. 3 | 2009.
Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska biskupija UVODNI POZDRAV NA ZNANSTVENOM SIMPOZIJU “FRANJEVCI I HERCEGOVINA” Mostar, Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače, 6. listopada 2009. Mnogopoštovani oče Provincijale! Poštovana braćo franjevci! Uvaženi sudionici ovoga znanstvenog simpozija! U povodu obilježavanja 800. obljetnice utemeljenja časnoga Franjevačkoga pokreta, Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja Blažene Djevice Marije organizirala je ovaj znanstveni simpozij pod naslovom “Franjevci i Hercegovina”. On je ustvari dio završnoga obilježavanja ove obljetnice koja sretno traje, na različite načine, već cijelu godinu dana. Obraćam vam se u ime mostarskoga biskupa mons. dr. Ratka Perića i prenosim vam njegov srdačan pozdrav i blagoslov, i zahvalnost za služenje Crkvi u Hercegovini. On je noćas vrlo kasno stigao s višednevnoga i napornoga puta po Europi te mu jutros nije bilo moguće biti s nama. S poštovanjem i zahvalnošću pozdravljam sve vas predavače na ovom simpoziju sa željom da na znanstveno kritičan način tražite istinu i da svojom ljubavlju prema Crkvi doprinesete širenju Kristova Evanđelja na ovim prostorima. Osobito rado pozdravljam svu braću franjevce, i svakoga ponaosob, u ovom svečanom času kada se, sa zahvalnošću prema svome utemeljitelju svetom Franji, sjećate početaka svoga zaslužnoga Reda. Početak je bio materijalno skroman ali duhovno vrlo snažan. Osim što je označio nastanak Reda svetoga Franje, taj pokret je od nastanka bio i ostao važna sastavnica poznatoga obnoviteljskog nastojanja Katoličke Crkve u trinaestom stoljeću. U tom Franjinu nastojanju eklezijalne obnove, koja je bitno obilježena njegovom bezuvjetnom vjernošću Crkvi, sveti Franjo je nezaobilazan lik i svetački primjer zdravoga nastojanja obnove Crkve iznutra u suradnji i poslušnosti zakonitim poglavarima Crkve. U tome je on nedvojbeno uvijek planetarno aktualan. Ta njegova pouka potrebna je na mnogim stranama i u suvremenoj Crkvi. Od nje trebaju učiti svi: i biskupi, i svećenici i vjernici laici, a posebice vi, draga braćo franjevci. Stoga, u mjeri u kojoj budemo slijedili taj nauk vašega svetog Utemeljitelja u služenju Crkvi, također ovdje u Hercegovini, bit ćemo autentični nasljedovatelji svetoga Franje i svjedoci Kristovi. S druge strane, sveti Franjo je oličenje svetačkoga primjera osobne poniznosti - kreposti za koju se kaže da je najrjeđa među ljudima, a koja je uvijek toliko potrebna. To vrijedi osobito za naše vrijeme kad se prava pojedinačne osobe vrlo često stavljaju iznad vječnih načela Božjega zakona i odvajaju od obveza iste ljudske osobe. To nerijetko, na razini društva, kao posljedicu rađa prijetnju diktature subjektivnoga. Napast je to kojoj podlegne i pokoja crkvena osoba, odnosno koja se ponegdje uvlači i u naše crkvene zajednice. A sveti Franjo nas je, nasljedujući Krista, učio da se samoga sebe najbolje poštuje onda kad se ljubi drugoga. Odnosno, kad svoje neotuđivo pravo samopoštovanja pretvorimo u vlastitu obvezu ljubavi prema svakom Božjem stvorenju. On je shvatio da obnova Kristove Crkve započinje s njegovim osobnim obraćenjem. To je primjer koji poziva na nasljedovanje svakoga člana Crkve, a posebice vas članove Reda koji je on osnovao. Na primjeru poniznoga služenja svetoga Franje i njegova posluha Crkvi, svi trebamo učiti kako se ljubi svako Božje stvorenje, Krista i Njegovu Crkvu. To je osnovni nauk svetoga Franje. To je pravi način da se služi Kristu i Crkvi. To je autentičan način da se bude dosljedan franjevac. Neka i ovaj simpozij pomogne da duh i primjer poniznoga i poslušnoga svetog Franje, vjernoga vidljivoj Crkvi koju je upravo po svojoj vjernosti i posluhu pomogao obnavljati, još više zaživi u Hercegovini na način da neprestano raste broj onih koji ga svojim životom zaista svjedoče. Don Tomo Vukšić, generalni vikar 2009. | br. 3 | Službeni vjesnik | 239
Page 7 and 8: I. DOKUMENTI SVETE STOLICE
Page 9 and 10: Dokumenti Svete Stolice ovom Poruko
Page 11 and 12: Dokumenti Svete Stolice 2009. | br.
Page 13 and 14: Dokumenti Svete Stolice kopnom do R
Page 15 and 16: II. BISKUPSKA KONFERENCIJA BOSNE I
Page 17: Biskupska konferencija Bosne i Herc
Page 20 and 21: Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mr
Page 80 and 81:
Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mr
Page 82:
Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mr
show all

I DOKUMENTI SVETE STOLICE

Create successful ePaper yourself

Delete template?

Save as template?