I DOKUMENTI SVETE STOLICE
Službeni vjesnik, 3/2009. - Biskupije Mostar-Duvno Trebinje-Mrkan
Službeni vjesnik, 3/2009. - Biskupije Mostar-Duvno Trebinje-Mrkan
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Dokumenti Svete Stolice<br />
bio između 99. i 108. I trajao je osam ili devet godina.<br />
Trajanje od devet godina potvrđuje i Liber Pontificalis,<br />
ali ako se ovaj period doda na smrt Klementovu (koja<br />
se dogodila 97.) dolazi se tek do godine 106. ili godinu<br />
dana prije smrti Ignacijeve. Razina informacija koje<br />
pružaju stari izvori ne dopušta nam da budemo precizniji,<br />
ali odmah upada u oči da je jedan pontifikat vrlo<br />
kratak (jedne godine ako ne upravo mjeseci) mogao<br />
izbjeći vrlo lako onomu koji je morao mnogim desetljećima<br />
kasnije skupljati predaje da sastavi prve popise<br />
Papa. I to na poseban način ako iz nekoga motiva, u<br />
situaciji posve neobičnoj, Papa u onim mjesecima nije<br />
stanovao u Rimu. Ne znamo, naime, ništa o svršetku<br />
Evaristovu, iako je krajnje vjerojatno da je umro kao<br />
mučenik imajući u vidu vrijeme njegova nestanka u<br />
ništa daje naslutiti da ga je eliminirala rimska vlast na<br />
način različit od nekoga službenog izvršenja, od onih<br />
koja su ostavljala trag jak u kolektivnom sjećanju, kao<br />
u slučaju drugih biskupa ili svetaca. Ako je doista Evarist<br />
jednoga dana “nestao” iz opticaja a da nije imao<br />
vremena imenovati nasljednika, Rimska se Crkva našla<br />
u ozbiljnoj poteškoći jer je apostolsko nasljedstvo<br />
bilo u pogibelji da se prekine. Da bi se to izbjeglo, nije<br />
bilo drugoga načina nego da potraži čovjeka kojega je<br />
Petar osobno izabrao: tako se kontinuitet zadržao nepromijenjen<br />
zahvaljujući (da tako kažemo) sporednom<br />
ogranku koji je izišao iz istoga korijena. Početkom<br />
II. stoljeća starac Ignacije, prema onomu što<br />
znamo, bio je još u životu kao posljednji biskup koji je<br />
primio posvećenje izravno od Petra; ako je tako bilo,<br />
izbor je bio obvezan, i grad Antiohija predstavljao je<br />
dosta sigurno utočište jer se nalazio daleko od Rima.<br />
Možemo li misliti na Ignacija Antiohijskoga kao “Papu<br />
in incognito”, osobu koja je vodila kršćansku zajednicu<br />
na način različit od običnoga u stisci osobite nužnosti?<br />
Kad se obraća Crkvi u Rimu Ignacije ne spominje<br />
ime nijednoga biskupa, kao da u onom trenutku<br />
nije bilo Pape (ili se radilo o njemu samome). Pa i činjenica<br />
da uzima kodno ime Teofor, nešto je jedinstveno<br />
i uvelike govori o potrebi koju je ovaj čovjek<br />
imao da prikrije svoj identitet. Teško je reći je li Ignacije<br />
imao neku vrstu uprave Crkve ili je imao samo<br />
preuzeti duhovnu upravu kršćana iz razloga nužnosti;<br />
možda se te dvije stvari ne isključuju, jer Crkva onoga<br />
vremena nije imala, naravno, institucionalni vid koji<br />
će kasnije poprimiti. Analitički studij izvora pruža zanimljive<br />
odgovore i pružit će još i druge. Činjenica je<br />
da je u kršćanskoj predaji lik Ignacijev bio uvijek smatran<br />
na poseban način. Godine 861. sv. Ćiril našao je<br />
na grčkom otoku ostatke pape Klementa; kosti su bile<br />
prenesene u Rim, i papa Hadrijan II. (867.-872.) htio<br />
je da budu pokopane blizu ostataka sv. Ignacija Antiohijskoga.<br />
Možda i zato što su dvojica glasovitih Otaca<br />
Crkve bili također “kolege”? Ne znamo sa sigurnošću,<br />
ali postoji jedna stvar u koju ne sumnjamo: u vrijeme<br />
pape Hadrijana II. rimska je Crkva posjedovala još<br />
mnogo starih dokumenata koji su za nas danas nepovrativo<br />
izgubljeni.<br />
222 | Službeni vjesnik | br. 3 | 2009.
Change language