I DOKUMENTI SVETE STOLICE
Službeni vjesnik, 3/2009. - Biskupije Mostar-Duvno Trebinje-Mrkan
Službeni vjesnik, 3/2009. - Biskupije Mostar-Duvno Trebinje-Mrkan
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Dokumenti Svete Stolice<br />
NEPOZNATI PAPA?<br />
Barbara Frale objavila je u poluslužbenom glasilu<br />
Svete Stolice L’Osservatore Romano, 17. listopada<br />
2008., str. 7, zanimljiv članak koji ovdje prevodimo na<br />
hrvatski. Iz proučavanja dokumenata koji se odnose<br />
na povijest Crkve u prvim stoljećima proizlazi pretpostavka<br />
o sv. Ignaciju Antiohijskom, kao o nepoznatom<br />
papi.<br />
Potkraj ljeta godine 107. kršćanske ere stigla je u<br />
Rim iz Brindizija čudna povorka. Uzišla je talijanskim<br />
poluotokom duž Apijske ceste, ali je putovanje započeto<br />
prije nekoliko tjedana iz daleka, na Istoku, u velikoj<br />
metropoli Antiohiji u Siriji, današnjoj Turskoj. Car<br />
Trajan uposlio je deset probranih pratitelja da nadziru<br />
i priječe bijeg jednoga čovjeka, starca blizu osmadesetgodišnjaka<br />
u vrijeme kada je starost počinjala sa šezdeset<br />
godina. Starac se zvao Ignacije, ali zanimljivo<br />
običavao se predstavljati drugim imenom, Teofor (grčki:<br />
“bogonosac”), a to mu je bio nadimak. S obzirom<br />
na njegov život povijesni drevni izvori nisu osobito<br />
škrti, napose ako se usporede s onim što znamo o drugim<br />
osobama istoga, vrlo dalekoga razdoblja: možda<br />
je bio podrijetlom iz Antiohije i potjecao je iz nekršćanske<br />
obitelji, što je u stvari u ono doba značilo da je<br />
grčko-helenističke kulture. Kad je bio još mlad, tj.<br />
između 40. i 50., susreo je Šimuna iz Betsaide, zvanoga<br />
Petar, koji je došao iz Jeruzalema i morao se skrivati u<br />
Antiohiji iz nužnih razloga: 42. godine ustvari kralj<br />
Herod Antipa dao je ubiti u Jeruzalemu jednoga od<br />
najčašćenijih ljudi mjesne kršćanske Crkve, Jakova<br />
(poznatog kao Jakov stariji), a drugi su morali pobjeći.<br />
Antiohija je bila lijep, velik i elegantan grad, gdje se<br />
disala kozmopolitska atmosfera. Kršćani su tvorili<br />
svoju zajednicu prema kojoj su mještani postupali s<br />
visoka: Grci nisu poznavali hebrejske predaje i nisu<br />
shvaćali da Krist, središnja osoba štovanja ovoga naroda,<br />
znači Mesija (hebrejski: mašijah, “pomazanik svetim<br />
uljem”, tj. “posvećenik Božji”). Budući da grčki<br />
christos znači jednostavno pomazanik, upravo su im u<br />
Antiohiji pridali ime christianoi. Smijali su im se, ali<br />
su u biti pušteni na miru. U Antiohiji mladi je Ignacije<br />
upoznao osobu sv. Petra i ušao u njegov krug; kasnije<br />
ga je Petar izabrao kao nasljednika prije nego je napustio<br />
grad. Do ovoga trenutka slučaj s Ignacijem nije<br />
mnogo drukčiji od drugih osoba koje su bile među<br />
sljedbenicima Isusa Nazarećanina iz drugoga naraštaja;<br />
ali nastavak povijesti ima jedinstvena obilježja. Jedne<br />
godine, za koju povjesničari misle da je 107., car<br />
Trajan na smrt osuđuje staroga biskupa jednom od<br />
najjezovitijih kazna: ad bestias, da ga životinje raskomadaju<br />
u amfiteatru. Deset pratitelja imali su zadaću<br />
uputiti se u sirijsku metropolu, uhititi starca i provesti<br />
ga upravo do Rima, mjesta izabrana za javno izvršenje<br />
smrtne kazne: putovanje tjednima koje bi praktično<br />
išlo preko Sredozemlja. Vezan uz ove vojnike, koje on<br />
naziva “leopardima”, Ignacije polazi iz Antiohije i stiže<br />
u Smirnu, gdje prima biskupa Polikarpa; ovdje piše tri<br />
pastoralne Poslanice upućene dotično Crkvama u gradovima<br />
Efezu, Magneziji na Meandru i Tralima, i uručuje<br />
ih osobno u ruke njihovim biskupima, Onezimu,<br />
Dami i Polibiju, koji su došli do Smirne s izaslanstvom<br />
mjesnih vjernika da ga pozdrave i počaste. Zatim piše<br />
kršćanima Rima: neki članovi ove Crkve, osobe utjecajne<br />
koje mogu pristupiti carskomu dvoru, kane mu<br />
osloboditi život; ali Ignacije ih zaustavlja: ne treba se<br />
izlagati preteškim pogibeljima da se izbjegne smrt vrlo<br />
stara čovjeka, koji će ionako ubrzo umrijeti; osim toga,<br />
on vjeruje da mu njegovo mučeništvo dolazi u veoma<br />
prikladno vrijeme, i dat će mu priliku da svojim činom<br />
učvrsti kršćansku zajednicu koja proživljava trenutke<br />
zbunjenosti. Definira se kao “pšenica Božja”; u<br />
stvari Bog ga upotrebljava da hrani vjeru svih drugih.<br />
Pošavši iz Smirne Ignacije i njegovi čuvari stigli su u<br />
Troadu: ovdje starac piše i šalje druge tri Poslanice Crkvi<br />
u Filadelfiji, u Smirni, koju je tek napustio, i drugu<br />
Polikarpu da mu priopći da ga izabire za biskupa njegove<br />
Antiohije. Iz Troade Ignacije je poveden morskim<br />
putem do Neapola, u makedonskom predjelu, zatim u<br />
Filipe i odatle se povorka upućuje starom cestom<br />
Egnacijom do luke Drača (ili Apolonije). Ondje se<br />
ukrcavaju do Brindizija, zatim, iskrcani u Pulji, uzlaze<br />
220 | Službeni vjesnik | br. 3 | 2009.