70_Forbes.pdf

europadigital
from europadigital More from this publisher
26.08.2015 Views

Ivica Babić, vlasnik i direktor Pršuta Voštane pokraj Trilja. Tako tvrtka sad ima dva moderno opremljena pogona. “U novi pogon uloženo je više od 3,5 milijuna eura. Uveli smo najmoderniji sustav praćenja u prehrambenoj industriji, IFS sustav, pa možemo raditi robne marke za najpoznatije trgovačke lance. U Voštanima imamo zrionicu te provjetravanje i dimljenje pršuta, a u Čaporicama solimo butove, pancetu, pečenicu i imamo najmoderniju pakirnicu pršuta. Iako smo modernizirali tehnologiju, uspjeli smo zadržati tradicionalni način proizvodnje”, ističe Ivica Babić. Sadašnji puni kapacitet pršutane Voštane je 96 tisuća komada pršuta godišnje. “Dosad smo u prosjeku proizvodili malo manje od 30 tisuća komada godišnje. Od iduće godine proizvodit ćemo puno više pršuta, pancete, suhog vrata, buđole i pečenice, a uvest ćemo i nove proizvode. Prije investicije imali smo 25, a sada imamo 38 radnika. Surađujemo sa svim EU SVIMA NOSI NOVE ŠANSE. BABIĆ SE PLANIRA ŠIRITI I PROIZVODITI OKO 300 TISUĆA PRŠUTA GODIŠNJE trgovačkim lancima”, kaže Babić, čija je supruga Dragica u tvrtki zadužena za računovodstvo, a kći Ana za marketing. Otvaranje drugog pogona ne znači da poduzetna obitelj više nema ambicija. Upravo je dovršeno idejno rješenje za proširenje pogona u Čaporicama, čime bi se kapacitet pršutane Babićevih povećao na 300 tisuća komada. To znači da će se povećati i broj zaposlenika. Unatoč modernizaciji, pršutana Voštane poštuje sve pravila tradicionalne proizvodnje dalmatinskog pršuta, za koji sirovi but ne smije biti lakši od 11,5 kilograma, od klanja do soljenja ne smije proteći više od 92 sata, a za soljenje se upotrebljava isključivo RUJAN, 2014 FORBES 31

LJUDI I KOMPANIJE IVICA BABIĆ – PRŠUT VOŠTANE Obiteljski biznis iz Voštana: vlasnik Ivica Babić s obitelji nakon otvaranja njihove prve delikatesne prodavaonice u zagrebačkom naselju Središće morska sol. Provjetravanje mora biti prirodno, na buri, a dim samo od drva s dalmatinskog krša. Nije dopušteno umjetno provjetravanje u komorama, što se prakticira u nekim europskim zemljama. Babićima ide u prilog činjenica da se ulaskom u Europsku uniju lakše dolazi do svježih butova, a i transport je puno brži. Danas se legalno proizvede oko 200 tisuća komada dalmatinskog pršuta godišnje. Babića veseli što njegove kolege u Dalmaciji investiraju i što će se proizvodnja uskoro udvostručiti. Smatra i da je sinjski sajam pršuta pokrenuo brojne pozitivne aktivnosti vezane uz standardizaciju proizvodnje i popularizaciju pršuta. Oscilacija u kvaliteti bila je jedan od najvećih problema dalmatinskog pršuta. “To je izuzetno tražen brend pa se pod njegovim imenom na tržištu moglo naći i proizvoda upitne kvalitete”, objašnjava Babić. Zbog usitnjenosti svinjogojskih farmi proizvođači pršuta mučili su se s nabavom kvalitetne sirovine u Hrvatskoj, ali i to se mijenja. Uz velike kombinate, kaže Babić, pojavilo se i PROIZVOĐAČIMA PRŠUTA PROBLEM JE NABAVA SIROVINE U HRVATSKOJ, ZBOG KVALITETE, ALI I VISOKE CIJENE nekoliko vrlo ozbiljnih domaćih uzgajivača, koji uzgajaju i po 50 tisuća svinja, što je 100 tisuća butova. Problem hrvatske sirovine je cijena. Odličan i vrhunski obrađen svinjski but iz Austrije ili Nizozemske znatno je povoljniji od domaćih svinjskih butova, no Babić vjeruje da će se zbog ulaska u EU i ulazni troškovi naših uzgajivača uskoro približiti onima u europskim zemljama, te će tako i oni postati konkurentniji. “Hrvatska nema puno proizvoda koje može ponuditi europskom tržištu”, kaže. “Pršut je svakako jedan od proizvoda koji može pronaći mjesto na policama. Veseli me što stižu upiti iz europskih zemalja, čak i onih poznatih po proizvodnji pršuta i sličnih proizvoda.” Babić puno očekuje od zaštite pršuta iako misli da ona neće riješiti pojedinačne probleme proizvođača. Prije šest godina pokušalo se zaštititi izvornost dalmatinskog pršuta, a na kraju se to pokazalo nemogućim jer se na području Dalmacije nije moglo osigurati ni približno dovoljno svježeg svinjskog buta. Prema europskim propisima trebalo je, naime, dokazati dalmatinsko genetsko porijeklo svinje od koje se dobiva svježi but. Prije dvije godine, međutim, udruga Dalmatinski pršut pokrenula je inicijativu za zaštitu zemljopisnog porijekla i taj je projekt što se tiče Hrvatske dovršen. U procesu zaštite definirano je nekoliko osnovnih karakteristika dalmatinskog pršuta, a Ministarstvo poljoprivrede poslalo je dokumentaciju u Bruxelles kako bi se zaštita potvrdila u EU. Udruga okuplja 17 proizvođača, od kojih desetak vrlo ozbiljnih ima ambiciju uvećati proizvodnju. Stoga Babić kao njen predsjednik smatra da bi se uskoro moglo proizvoditi oko 500 tisuća komada dalmatinskog pršuta godišnje. Dosad se kao pršut moglo deklarirati i dio buta bez kosti, dimljen samo nekoliko mjeseci. Domaći proizvođači uspjeli su definirati što se u Hrvatskoj može nazvati pršutom i u skladu s time preko Hrvatske gospodarske komore pokrenuli inicijativu za izmjenu načina deklariranja tog proizvoda. Izmjene su uvrštene u pravilnik i upućene u proceduru da bi bile i ozakonjene. Pršutom će se ubuduće zvati samo proizvod dobiven od cjelokupnog buta sušenog s kosti. Znat će se što je općenito pršut te što je i kako se proizvodi istarski, drniški, krčki i dalmatinski pršut. Radi zaštite interesa proizvođača ozbiljno se radi na osnivanju klastera proizvođača pršuta, u koji bi ušli predstavnici svih četiriju postojećih hrvatskih udruga. Riječ je, doduše, o inicijativi, ali Babić vjeruje u taj projekt jer može donijeti povoljnije uvjete u bankama, kvalitetniji nastup prema fondovima i bolju organiziranost tržišta. 32 FORBES RUJAN, 2014

Ivica Babić,<br />

vlasnik i direktor<br />

Pršuta Voštane<br />

pokraj Trilja. Tako tvrtka sad ima dva<br />

moderno opremljena pogona.<br />

“U novi pogon uloženo je više od 3,5<br />

milijuna eura. Uveli smo najmoderniji<br />

sustav praćenja u prehrambenoj industriji,<br />

IFS sustav, pa možemo raditi<br />

robne marke za najpoznatije trgovačke<br />

lance. U Voštanima imamo zrionicu te<br />

provjetravanje i dimljenje pršuta, a u<br />

Čaporicama solimo butove, pancetu,<br />

pečenicu i imamo najmoderniju pakirnicu<br />

pršuta. Iako smo modernizirali<br />

tehnologiju, uspjeli smo zadržati tradicionalni<br />

način proizvodnje”, ističe<br />

Ivica Babić.<br />

Sadašnji puni kapacitet pršutane<br />

Voštane je 96 tisuća komada pršuta<br />

godišnje. “Dosad smo u prosjeku proizvodili<br />

malo manje od 30 tisuća komada<br />

godišnje. Od iduće godine proizvodit<br />

ćemo puno više pršuta, pancete,<br />

suhog vrata, buđole i pečenice,<br />

a uvest ćemo i nove proizvode. Prije<br />

investicije imali smo 25, a sada imamo<br />

38 radnika. Surađujemo sa svim<br />

EU SVIMA NOSI<br />

NOVE ŠANSE. BABIĆ<br />

SE PLANIRA ŠIRITI I<br />

PROIZVODITI OKO<br />

300 TISUĆA PRŠUTA<br />

GODIŠNJE<br />

trgovačkim lancima”, kaže Babić, čija<br />

je supruga Dragica u tvrtki zadužena<br />

za računovodstvo, a kći Ana za marketing.<br />

Otvaranje drugog pogona ne<br />

znači da poduzetna obitelj više nema<br />

ambicija. Upravo je dovršeno idejno<br />

rješenje za proširenje pogona u Čaporicama,<br />

čime bi se kapacitet pršutane<br />

Babićevih povećao na 300 tisuća<br />

komada. To znači da će se povećati i<br />

broj zaposlenika.<br />

Unatoč modernizaciji, pršutana Voštane<br />

poštuje sve pravila tradicionalne<br />

proizvodnje dalmatinskog pršuta,<br />

za koji sirovi but ne smije biti lakši od<br />

11,5 kilograma, od klanja do soljenja<br />

ne smije proteći više od 92 sata, a za<br />

soljenje se upotrebljava isključivo<br />

RUJAN, 2014 FORBES 31

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!