3 - Međugorje

Godište III. • Broj 3 • Međugorje • Ožujak 2008. • Cijena 2,5 KM / 10 knSVIMA SRETNOUSKRSNO SVITANJE!

UvodnikGLASNIK MIRAUtemeljitelj i nakladnik:Informativni centar “Mir” MeđugorjeGlavni urednik: Krešimir ŠegoLektor i korektor: Dragan NaletilićAdresa:Glasnik mira, Gospin trg 188266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 650 200; 653 325Faks: 00 387 36 651 300Služba pretplate: 00 387 36 653 342E-mail: glasnikmira@medjugorje.hrInternet: www.medjugorje.hrGrafičko oblikovanje:Marin Musa // SHIFT KREATIVNA AGENCIJATisak: Fram-Ziral, MostarUplata pretplate: Informativni centarMir Međugorje d.o.o., „Glasnik mira“Iz BiH u KM:Unicredit BankŽiroračun broj 33 8120 2 20114 5352Iz svih stranih zemalja:Unicredit Bank, SWIFT: UNCRBA 22IBAN: BA 39 3380 6048 0281 0221Iz RH u HRK:Societe generale - Splitska banka d.d.,Nalog 14Broj računa: 2330003-5100201682Iz RH u EUR :Societe generale - Splitska banka d.d.Nalog 14, SWIFT: SOGE HR 22IBAN: HR 17 2330 0035 1002 0168 2Iz BiH i RH pretplatu se može uplatiti ipoštanskom uplatnicom.Cijena pojedinog primjerka:2,5 KM/10 knGodišnja pretplata (12 brojeva)BiH: 30 KM; Republika Hrvatska: 120 kn;Zemlje EU: 30 eura; Švicarska: 50 sfr; SAD: 40 US$Dragi prijatelji i čitatelji!Svima su nam negdje u podsvijestidvojica učenika na putu u Emaus.Na samo uskrsno jutro zaputili seu Emaus, tužni, žalosni, zahvaćeni svojimtjeskobama, razočaranjima, iznevjerenimnadama. A mi smo se nadali stalni je refrenu slaganju misli nakon tragedije Velikogapetka. Nadanja su se razbila kao kristalnačaša, sav se ulog u Isusa pokazao promašenim,prokockali su godine svoga života,ugrozili sebe i svoj osobni identitet. Nakraju će ispasti svakomu ruglo. Mislili su,sve će ići drugim putem, kadli ono - uhidba,križ, smrt, pokop ...U svemu je najzanimljivije što dvojicagovore neznancu. Iz razgovora dadese zaključiti kako je njima sve poznato. OIsusovu životu, smrti, pa čak i uskrsnuću.Govore kako je bio velik prorok, kakoje smaknut, položen u grob, čuli su premasvjedočanstvu nekih žena da nije ostao ugrobu, znaju i za anđele na grobu koji sunavijestili Isusovo uskrsnuće. Raspolažusvim potrebnim znanjem, ali ne vjeruju.Ponašaju se kao promatrači, pobiru priče sU ovome broju pročitajte:I ISUS SE ZAPUTIS NJIMAfra Tomislav Pervanulice, raspravljaju o svemu, i sve ih to činijoš tužnijima.A Isus je s njima. Prati ih na putu, govorio Mesiji na način da bi im se konačnomorale otvoriti oči. Nu, ni on imsam ne može pomoći. Jest, u njima gorisrce, ali nema mogućnosti prepoznavanja.Što još treba? Spustiti se iz glave usrce, srce se mora otvoriti, u srcu morazasjati svjetlost Uskrsloga. Informacijene dovode do vjere, znanje ne spašava.Tek otvorenost srca kad se u ljubavi lomikruh života.To je zbiljnost Međugorja, svakidašnjeiskustvo ovoga mjesta. Svjedoci smo upravouskrsavanja iz groba prošlosti i grijeha,svjedoci smo da je nekada potrebna samojedna riječ pa da se čovjek digne sa životnogadna. Svjedoci smo ovdje kako se u zajedničkomsvakidašnjem lomljenju kruha sUskrslim otvaraju oči srca i duše te ljudihrle natrag, doma, kao svjedoci osobnogauskrsavanja od mrtvih.S tom željom svima sretno uskrsno svitanje,u životima i srcima,Vaš Glasnik miraFotografiju na naslovnici snimioMate T. VasiljKROZZATVORENAVRATAs. Dominika AnićList je prijavljen kod Ministarstva prosvjete,znanosti, kulture i športa Hercegovačkoneretvanskežupanije pod brojemR-05-05-42-2175-86 /06 od 12. siječnja 2006.Dekret pape Urbana VIII.U skladu s dekretom pape Urbana VIII. iuredbom II. vatikanskog koncila, izdavačizjavljuje da nema nakanu preteći sud Crkveo nadnaravnosti prirode događaja i porukao kojima je riječ na ovim stranicama. Taj sudpripada kompetentnom autoritetu Crkve,kome se izdavač potpuno podvrgava.Riječi poput «ukazanja, čudesa, poruke»i slične imaju ovdje vrijednost ljudskogsvjedočenja.MOLITVOM IODRICANJEMPREMASVETOSTIPoruka za sadašnjiitrenutakNA DUHOVNOJGOZBI UMEĐUGORJUmons. EduardPeričićLJUBIMOGOSPU, ONA NASUISTINU VOLIkardinalErsilio ToniniMILOSNI BOŽJIIZVOR -SV. MARGARITAALACOQUEfra Karlo LovrićOžujak 2008. // Broj 3 // Godište III. • 3

PromišljanjeI ISUS SE ZAPUTI S NJIMAfra Tomislav PervanUpravo toga istoga dana dvojica od njegovih učenika išla su u selo imenomEmaus, udaljeno od Jeruzalema otprilike šezdeset stadija (11 km).Razgovarali su među sobom o svim tim događajima. I dok su razgovarali ipretresali, približi im se sam Isus te se zaputi s njima... (Lk 24)Nepojmljivo uprizorenjeOnoga dana - prvoga u tjednu, nakonsubote kad su žene koje su dopratileIsusa iz Galileje, prema propisuZakona (usp. Lk 23,56) odmarale, a potomse toga jutra zaputile rano na Isusov grob idoživjele čudo uskrsnuća.Toga istoga dana, dvojica se od učenikazaputila iz Grada na zapad, u Emaus. Subotomto Zakon nije dopuštao, trebalo se odmoritii ohladiti glavu nakon svega što sena njihove glave sručilo onoga zlokobnogčetvrtka i petka, od trenutka kad se pojavilasvjetina i sav klatež predvođen Judom-izdajnikom(usp. Lk 22,47) te nasilno uhitilanjihova Učitelja, za mraka, jer su se obdanplašili naroda. Potom su ga u sve upućenipismoznanci i svećenička kasta osudili, Petarpak u predvorju palače sramno zatajio.Domalo je bolno shvatio komu je toga časapijetao zapjevao! Nisu ih napuštali prizorikad su njihova Učitelja i Gospodina čuvarireda i poretka tukli, ismijavali, pljuvali:Njega koji nikomu nije nikada nikakvazla želio ni nanio, koji je u susretu sa svakimčovjekom imao samo čudesne riječi,a bogotražiteljima i odanima dao osjetitiblagost, dobrotu, milosrđe i ljubav. Vrtjelesu im se u glavi slike kako se njihovUčitelj koji sat prije tih zloslutnih događajaduboko do zemlje sagnuo i oprao nogeučenicima, što bijaše robovska obveza, štopak ne može nikakva pa ni najbolje uvježbanaliturgija dočarati, a nakon toga činaslavio nezaboravnu večeru - odlučni spomenčinspasenja i otkupljenja. S te večerenije htio isključiti ni svoga izdajicu, negomu je ponudio zalogaj - kao prvomu - dopustivšimu da ga u zlosretnom trenutku uvrtu poljubi.Neizbrisive slikeTrebala su ova dvojica najprije mira nakonsvega toga što se dogodilo, svega protuslovna,neshvatljiva, nepojmljiva, potresna- nakon svega kad je njihov Učitelj biodoslovce razvlačen od Poncija do Pilata,4 • Glasnik mira // Međugorjeoptuživan kao buntovnik, ispitivan iz mržnje,zavisti i osvete. Najprije Veliko vijeće- vjersko sudište, zatim Pilat - zastupnik tobožneovisne svjetske moći i Herod - onaneiskorjenjiva vrst pripuza koja svakomesluži samo da bi njima dobro bilo, premanadređenima dodvorice, prema podložnimanesmiljeno okrutni.Pred očima im je nepojmljivi prizorkada taj Pilat nema alternative ni izbora,kad sebi drukčije nije mogao pomoći,a da se ne proda niti izda. Sam se spetljaou kučine i zapao u slijepu ulicu mislećida će sramotnim Isusovim bičevanjemumilostiviti svjetinu. Ništa nije pomoglonego je uslijedila oportunistička smrtnapresuda nad onim koji je u ljubavi, jasnoćii brizi za bitno u čovjeku mnogimaprodro do srca, mnogima bio trn u okui žalac u savjesti, koji nikada ni jednogačovjeka nije otpisao niti isključio iz svogazajedništva i prijateljstva, nikada nikoganije izopćio, nije prijetio prstom, negoje prelijevao iz sebe milosrđe, strpljivost,naklonost, praštanje. Kakva samo bezočnaljudska mjerila!Razgovor kao izlaz iz nutarnjeg mrakaI nakon svega - zajedno su pretresali svešto se dogodilo tih dana (usp. Lk 24,14). Zaosjetljiva čovjeka to što se zbilo jest doslovceneprobavljivo. Tko bi to mogao sve progutatii probaviti? Oni još imaju kad razgovarati!To je od svega najvažnije. Opasno jene razgovarati. U nerazgovoru, kad se netraži ni s kim razgovor, čovjek postaje bolestan,nepovjerljiv, ogorčen, strašljiv, potomnemilosrdan, okrutan, beskompromisan.Treba tražiti društvo, ići k drugima is drugima. Inače se stvaraju ideologije, sistemi,inkvizicije, nepopustljivosti. “Razgovaralisu o svemu ...” Sve je u njima tragaloza odgovorom, za nadanjima, sva suse njihova razočaranja u tom trenutku slilau nemoćni dvo-govor.Htjeli su iz svojih tamnica, trebalo je ponovnočvrsto tlo pod nogama. Pa nije mogućeda je sve uzalud, mislili su u sebi.Ljudi, pa je li moguće da se može takopostupiti s čovjekom kako oni postupišes Isusom? Je li moguće da se naš Učiteljtako grdno prevario? Pa što je učinioda bi zavrijedilo smrtnu kaznu? Doslovceništa! Pa možda on tu smrt i nije htio, alizašto je onda nama dasku nasapunao, poveonas za sobom, u jedno veliko ništa, uprazninu? Pa nitko nas više ne će ozbiljnoshvaćati ni uzimati! Godinama smo bili unjegovu društvu, napustili obitelji i imanje,slijedili njega. I što sada, nakon svega?Obješen, ubijen, mrtav! I svemu kraj! Ami smo se nadali kako će on obnoviti sveukupnidruštveni ustroj, sustav, našu vjeru,zakonodavstvo, osloboditi nas od jarma iokova tisuća propisa, zapovijedi i zabrana,podariti nam novi dašak čovječnosti! I svese rasplinulo kao san neslavno odsanjan!A mi smo se nadali ...Emaus: Dvojica su učenika nakon svihtih događaja na putu u Emaus - vjerojatnou svoj zavičaj, mjesto u kome su živjeli prijenego su se otisnuli za Isusom. Natrag onamogdje godinama bijaše zavičaj, dom. I nijeto slučajno. Napose ne u Lukinu pripovijedanju!Imamo često iskustvo toga ‘natrag’,povratka na ishodište (kao rasipni sin). Jošjednom onamo odakle se zaputih. Redovitosu to vremena i trenutci obrata koje ljudi slijede.Još jednom pojasniti, još jednom pokušatisve shvatiti ili se jednom zauvijek oprostitisa svime, bila to nadanja, stare slike,očekivanja, maštanja, identifikacije, veze.Tim su se putem sada i oni zaputili.Međutim, nisu u svojoj samoći. Na putusu zajedno. Nisu se prepustili depresiji,nego razmjenjuju misli. U pokretu su, naputu. Njima treba riječ, kazana, slušana. Isve što se na putu govori i što se ima čuti- sve su to osobna iskustva. Duboka, odlučna,potresna iskustva koja čovjek možepodijeliti samo s nekim tko na isti načinpoznaje i dijeli ista iskustva.Davno smo i mi položili svoje temelje. Davno je temelj Uskrsa položenu našim životima. Svakodnevna su iskušenja udaljiti se od njega,zaputiti se daleko s mjesta događaja - u svoj Emaus. Svatko ima kušnjuotklona, svaki naraštaj, svaka osoba.

PromišljanjePretakanje i preoblikovanje misli i srcaI posred takva egzistencijalnog razgovoraosjetili su kako nisu sami. Netko imse najednom pridružio, s njima se zaputio.Suputnik, pratitelj. Nešto ih ponovnopovezuje, netko im ulijeva neku posvenevidljivu energiju. Sve je u početku nejasno,nekakva inicijalna slutnja, postupnoim se svanjuje, kao da je netko izronioiz magle i sumraka. ‘Bijaše im uskraćenoprepoznati ga!’ veli evanđelist (24,15).Obojica na putu, sa svojim iskustvima iriječima, sa svojim žalopojkama i otužnimpričama.I taj neznanac, pratitelj ostaje - i produbljujenjihov razgovor, preusmjerujeOn je sam položio temelje,i treba ih samo otkapati,otkrivati. U međusobnomdvogovoru. Ovdje u Međugorju,u Bijakovićima, na Križevcu, namjestu prvih ukazanja. Iznovase vraćati i dopustiti Njemu danam otkriva Pisma i smisaosvih ovih događaja. Pa će nakontoga uslijediti svečano slavlje -Uskrs u nama.njihove kolosijeke, unosi novinu u njihovemisli, crvenu nit koja bi trebala unijetisvjetlo u tamu, upravo u trenutku kadsve govori protiv toga: Želi im poručiti,u svemu tome ima neki dublji Božji smisao.Otvara im oči za Božji plan, otkriva imsmisao Pisma. I iznenada se sami prisjećajuvatre i oduševljenja s početka, njegovihriječi koje su im se utisnule poput užarenačelika u srca. Srce im je gorjelo. A kadje sjeo za stol te prelomio kruh, spoznajunapokon s neprevarljivom sigurnošću Tkoje to s njima išao, Tko im se na putu pridružio:Pa to je Isus - Onaj s kojim je njihovživot započeo te kojim je cijeli životobilježen.Davno smo i mi položili svoje temelje.Davno je temelj Uskrsa položen u našimživotima. Svakodnevna su iskušenja udaljitise od njega, zaputiti se daleko s mjestadogađaja - u svoj Emaus. Svatko imakušnju otklona, svaki naraštaj, svaka osoba.Uvijek napast, i u Crkvi i kod pojedinaca,udaljiti se od Isusa. Komu otići, ukome smjeru? Natrag, k izvoru, na početak.Gdje je i kad je sve počelo. Čudesno,neobično, tajanstveno. I vratiti se mjerodavnimiskustvima, izvorima koji još uvijekdaju svježu vodu. On je sam položiotemelje, i treba ih samo otkapati, otkrivati.U međusobnom dvogovoru. Ovdjeu Međugorju, u Bijakovićima, na Križevcu,na mjestu prvih ukazanja. Iznova sevraćati i dopustiti Njemu da nam otkrivaPisma i smisao svih ovih događaja. Paće nakon toga uslijediti svečano slavlje -Uskrs u nama.Ožujak 2008. // Broj 3 // Godište III. • 5

Poruka za sadašnji trenutaknas poziva na molitvu jer je i sama molilai poznaje važnost molitve bolje nego mi.Molila je u svim važnim trenutcima svogaživota: prije utjelovljenja svoga SinaIsusa Krista, kod navještenja Kristova začećaOna, sva puna milosti, na Božju ponudus neba odgovara cijelim svojim bićem:«Evo službenice Gospodnje, neka mibude po tvojoj riječi» (Lk 1,38). Molila jena dan Pedesetnice kad je rođena Crkva,Tijelo Kristovo, molila je stalno. Zato onastoji pred nama kao primjer duboke vjerei molitve.Kako nam svjedoče Djela apostolska, nakonIsusova uskrsnuća Marija je zajedno sapostolima u molitvi: «Svi oni bijahu jednodušnopostojani u molitvi sa ženama, iMarijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom»(Dj 1,14). Marija je među Isusovimučenicima kao majka, kao učiteljica molitve.Ona se brine za prvu Crkvu i nazočnaje među braćom koja su sabrana u molitvi.Njezin primjer, koji proizlazi iz evanđeljakao i iz Djela apostolskih, trebao binam biti trajni poticaj za još veću pobožnostprema onoj koja nas voli i vodi k svomeSinu.Odricanje iz ljubaviDrugo važno sredstvo rasta u duhovnomživotu jest odricanje. I to odricanjene radi odricanja, nego odricanje radi togada se u nama otvore prostori u kojima Bogmože djelovati. Gospa nas na to poziva iu poruci od 25. kolovoza 1991. godine kadkaže: “... Zato vas sve pozivam, draga djeco,da molite i postite još jače. Pozivam vasna odricanje za devet dana, tako da se s vašompomoći ostvari sve što ja želim ostvaritipreko tajna koje sam započela u Fatimi.Zovem vas, draga djeco, da sada shvatitevažnost moga dolaska i ozbiljnost stanja.Želim spasiti sve duše i prikazati ih Bogu.Zato molimo, da bi se ostvarilo u potpunostisve što sam započela ...” Svako odricanjeje znak duhovnog rasta i uvijek bi trebalobiti iz ljubavi, a ne iz obveze. Treba seodreći najprije onoga što nam je na prvommjestu, a nije Bog. Mogu to biti ljudi, slava,moć, novac, ljudski obziri, mi sami ili neštodrugo. Na prvo mjesto treba staviti Boga.U poruci od 25. veljače 1998. godine Gospakaže: “... Na poseban način vas pozivamna odricanje u ovo vrijeme milosti. Dječice,razmišljajte i živite po svojim malim žrtvamaIsusovu muku i smrt za svakog od vas.Samo ako se približite Isusu, shvatit ćeteneizmjernu ljubav koju ima za svakog odvas. Molitvom i svojim odricanjem postatćete otvoreniji daru vjere i ljubavi premaCrkvi i ljudima koji su oko vas. Ja vas ljubimi blagoslivljam ...”. Odricanje nas uvijekupućuje na Boga, a onda i na ljude skojima živimo i koje svaki dan susrećemo.Ako smo se odrekli nečega u ovoj korizmi:mesa, alkohola, cigareta, slatkiša i tako dalje,treba poći korak dalje. Novac koji namje ostao trebali bismo podijeliti potrebnimajer naše odricanje ne bi imalo smislaako bi se radilo samo o tom da sebi ili drugimadokažemo kako možemo pobijeditisebe. Odricanje treba uvijek biti povezanos davanjem. Uvijek mora biti u službi drugoga.«Odricanje je nužno ako želimo postatiljudi prema Isusovoj zamisli; ali ononije nešto negativno, naprotiv, pomaženam da živimo kao ljudi s novim srcem, daživimo doista ljudski i sretan život. Budućida postoji konzumistička kultura koja nasželi spriječiti da živimo prema Stvoriteljevunacrtu, trebamo imati hrabrosti i stvoritiotoke, oaze, a potom i velika područjakatoličke kulture na kojima se živi Stvoriteljevnacrt» - istaknuo je papa Benedikt XVI.u obraćanju mladima na Trgu svetoga Petra,na Cvjetnicu 2006. Odricanje je uvijekpovezano s obraćenjem srca i života i dovodido duboke promjene u čovjeku. Možemoreći kako je obraćen čovjek ponovnorođen čovjek. To je potpuni zaokret, opredjeljenjeza Boga, za vrjednote, za krjeposti.Obraćenje je i promjena mentaliteta. Toje poziv na napuštanje starog načina životai ulazak u novi, Božji svijet.U ovom milosnom vremenu pozvanismo svaki dan rasti i to tako da svojim molitvamaposredujemo za one koji još nisuupoznali Božju ljubav, a takvih je puno. Pozvanismo moliti za odbačene, usamljene,nesretne, pobačene, za duše u čistilištu, zasve one koji su potrebni molitve.Neka nam u našem plemenitom nastojanjupomogne i blagoslovi nas BlaženaDjevica Marija, Kraljica Mira.Ožujak 2008. // Broj 3 // Godište III. • 7

SvjedočanstvoNA DUHOVNOJ GOZBIU MEĐUGORJUVeć je u punom hodu i 27. godina otkako je najljepši Rajski Cvijet došaou Međugorje. Do 1981. gotovo posve nepoznato selo postalo je jedno odnajpoznatijih mjesta na kugli zemaljskoj. U njemu se ukazuje Gospa. Toznadu ne samo mještani, ne samo oni iz bliže okolice, ne samo iz HercegBosne i Hrvatske, ne samo oni iz susjednih zemalja Italije, Slovenije,Austrije… Poljacima je mnogo dalje, a tako su brojni. Francuzi, narodGospe Lourdske, u Međugorju imaju svoj dan, i predaleki Korejci tu imajusvoj dan - Gospom obasjan, kojoj su oni postavili kip na Brdu ukazanja.Dolazi joj urođenik iz Ognjene Zemlje- cijelo je pleme sakupljalo novacda mu plati put, a on će im, kadse vrati, govoriti gdje je bio. Dolaze indijanskepoglavice iz Kanade; putuju prekočetrdeset osam sati Polinezijci s Havaja,hodočaste Aboridžini iz Australije. Vrlo dobroznadu za Gospu i njezine poruke: Molite,molite, molite i stanovnici iz Tasmanije -ovih dana njih dvadeset i dvoje javljaju mise imenom i prezimenom: Žele biti suradniciKraljice Mira, na Gospin poticaj polasata dnevno posvetiti Bogu u molitvi.mons. Eduard Peričićukazala Naša Gospa. Međugorje je poziv naprodubljivanje duhovnosti - govori urednikvjerskog programa irske televizije RTE o.Snimio Božo VukičevićDermod McCarthy. Našao sam čak i višeod onog što sam pretpostavljao - izjavljujemons. Savino Bernardo M. Cazzaro Bertollo,nadbiskup u miru nadbiskupije PuertoMontt (Čile). Jedan od danas najpoznatijihsvjetskih tenora, José Carreras, kaže:Želim se opet vratiti u Međugorje. Na ovakvimmjestima raste čovjekova vjera. U druženjus mnogim hodočasnicima pojedinacu tom mjestu doživljava način života kojije veoma jednostavan. Osjeća: kršćanstvoje životno i privlačno, napisao je kardinalJoachim Degenhardt. Za suvremenu španjolskuknjiževnicu Mariju Valleja-NágeroMeđugorje je veliko čudo Blažene DjeviceMarije u našem vremenu. David Ianni, pijanisti skladatelj iz Luksemburga, svjedoči:Na Brdu ukazanja osjetio sam dubokimir. Tamo je čovjeku lako moliti. Neovisnoo ukazanjima, Crkva je ovdje živa. Crkvaje puna, na Misama se osjeća radost. Tolikiljudi ovdje žive svoju vjeru. Popularni naškantautor Rafael Dropulić - Rafo izjavljuje:Zahvaljujući seminaru posta i molitve uMeđugorju, meni je srce uspjelo omekšati.Na ovakvim mjestimaraste čovjekova vjeraŠto ih privlači? Što ih toliko oduševljavada se mnogi ponovno i ponovno vraćaju?Što to oni pripovijedaju kada sevrate svojim domovima da stalno novii novi dolaze u međugorski krš, u crkvukoja sigurno nije najljepša na svijetu, naBrdo ukazanja koje se ničim ne razlikujeod susjednih hercegovačkih brežuljaka,na Križevac kojim dominira posve običniveliki betonski križ; zašto se okupljajuoko neobičnoga brončanog lika Uskrslogiza župne crkve, zašto toliki redovipred ispovjedaonicama i pred svećenicimana slobodnom prostoru pokraj crkveu čekanju ispovijedi - a to mogu ibez čekanja obaviti i u svojim župama?Zašto su svi tako smireni, tako radosni?Biskup Sebastian Thekethecheril iz Vijayapuramau Indiji posve je jasan: Kažemda je ovo najdivnije mjesto zato što se ovdje8 • Glasnik mira // Međugorje

SvjedočanstvoI sve čahure su izišle kao leptiri iz srca i jasam ih predao Bogu. I otada je moj život počeoići nabolje.I mogao bih tako nabrajati i nabrajati,citirati i citirati, a onda bi to bila sada većgotovo posve spremna za tisak knjiga Cvijećei plodovi Međugorja.Mnogi su, i za kratka boravka, osjetilidašak NebaDa, cvijeće i plodovi. Cvijeće koje takosnažno privlači, plodovi koji su tako brojni.Plodovi duhovne gozbe koja nesmanjenimintenzitetom privlači milijune hodočasnikaiz do sada zabilježenih 126 zemalja inaroda svijeta.A na gozbu se redovito dolazi ne samokao degustator, nego kao dragi gost kojiuživa u svim njezinim ponudama. I sigurnoje da bi gosti bili nezadovoljni kada bismjeli od svih ponuda samo ponešto i pomalokušati, tek degustirati i onda se razićisvojim kućama. I sumnjam da bi bili zadovoljnisamo takvim tretmanom. A ako bii bili, ne bi bili istinski zadovoljeni. Jer gozbanije tek za pogledati, za tek malo okusiti.Onaj koji samo malo kuša moći će tekposvjedočiti da misli da je doista sve u najboljemredu. I ništa više.Onaj koji je na gozbi od početka do kraja- imat će posve drukčiji stav. Moći će pripovijedatio mnogočemu viđenom i doživljenom.Čitajući i prevodeći čitav niz svjedočanstavaza knjigu Cvijeće i plodovi Međugorjaustanovio sam da su plodovi zaista velikii tako privlačni za one koji još nisu neštotakova iskusili, jer su oni koji o njimagovore NAŠLI VREMENA DA SE DUŽE ZA-DRŽE U MEĐUGORJU. Ne, jedan dan, a čestoi manje od toga, nije dovoljno. To jesamo degustacija. Duša biva tek površnozahvaćena i ostaje gladna. I ako dolaziopet i opet tek na kratko vrijeme, bit ćejoj premalo. Morat će žuriti na Brdo ukazanja,žuriti na Križevac, gotovo tek zaviritiu Oazu mira ili u Cenacolo ili u Majčinoselo, jer zaista mora žuriti ako se želibarem na brzinu ispovjediti, nestrpljiv sudjelovatina svetoj Misi - misleći kako nesmije zakasniti na istodnevni povratakkući, bez mogućnosti sabranja i zahvale,bez smirenog klanjanja Presvetom, bezpobožnog razmatranja pokraj Uskrslog.Nije kriv. Došao je tek na jedan dan. Dragi,pobožni - degustator.Ne, ne osuđujem. Bolje išta nego ništa.Doista, mnogi su i za vrlo kratka boravkaipak osjetili dašak Neba.Pa ipak, bili su samo degustatori. Duhovnugozbu doživljavaju oni koji, unatočbrojnim drugim dužnostima, unatoč ifinancijskoj oskudici, nađu vremena da sezadrže barem dva dana, a što više to bolje.Duhovni jelovnik je bogatiji.Pustimo da milost djeluje na nasBio sam u Africi, na afričkom tlu i suncupet minuta dok se zrakoplov punio gorivom.Bio sam u Monte Carlu dva sata, izmeđujednog i drugog vlaka. I što znademo Africi, koliko mogu govoriti o Monte Carlu?Bio sam. Nešto osjetio, nešto vidio. Da,ostala je želja više se zadržati, više togadoživjeti.Međugorje je doista jedan od najpoznatijihduhovnih centara u svijetu. Stojiuz bok Lourdesu i Fatimi. U njemu se ljudiobraćaju. Kako reče kardinal Siri: Dolazeateisti a vraćaju se s krunicom u rukamai postaju aktivni članovi župnih zajednica.Prvi učenici proboravili su čitav dan prvogsusreta s Isusom i svjedočili: Našli smoUskrsli Gospodin, kome nasvodi Kraljica Mira, Njegovai naša majka, ispunit će nassvojim blagoslovom i miromtako potrebnim svakome od naspojedinačno i čitavom svijetukao cjelini. Ta Gospa zato idolazi, zato toliki i toliki sa svihstrana svijeta stalno dolaze kNjoj, uvjereni i osvjedočeni danas Ona dovodi Uskrslom radinašeg osobnog uskrsnuća, dabismo s Njime slavili vječniUskrs na nebesima.Mesiju. Oni koji su ih najozbiljnije shvatili- Brže-bolje ostaviše sve i dođoše da stalnobudu s Njim, da bi upili svaku Njegovuriječ koju će kasnije naviještati i širiti nasve strane, širom poznatog svijeta. A jedanje od njih možda bio tek degustator,imao je prječeg posla nego pozorno i sabranoslušati Učitelja. No sigurno se ni onne bi izgubio da je nalazio više vremena iimao više sluha za ono što je tek «degustirao»,da je više vremena, makar i nakratko,ozbiljno slušao Učitelja i Njegove poukei poruke.Ako doista, iz bilo kojih razloga, nismou stanju ili mogućnosti naći više vremenaza dolazak i zadržavanje u ovom blagoslovljenommjestu, dođimo češće na kraćevrijeme, ali nemojmo to vrijeme provesti utrku. Izaberimo jednu ili dvije destinacije ismireno, bez žurbe, pustimo da milost djelujena nas, da nas nahrani svojim božanskimobiljem, a drugi put drugo. I naša ćeduša primati tako potrebnu hranu milosti.U tim željama svim hodočasnicima želimblagoslovljen boravak i što cjelovitijesudjelovanje na duhovnoj gozbi u Međugorju.Uskrsli Gospodin, kome nas vodi KraljicaMira, Njegova i naša majka, ispunit ćenas svojim blagoslovom i mirom tako potrebnimsvakomu od nas pojedinačno i čitavomsvijetu kao cjelini. Ta Gospa zato idolazi, zato toliki i toliki sa svih strana svijetastalno dolaze k Njoj, uvjereni i osvjedočenida nas Ona dovodi Uskrslom radinašega osobnog uskrsnuća, da bismo s Njimeslavili vječni Uskrs na nebesima.Ožujak 2008. // Broj 3 // Godište III. • 9

MeditacijaKROZ ZATVORENA VRATAs. Dominika AnićProlaz kroz zatvorena vrata i pozdrav mira koji Isus upućuje svojim učenicimajedna je od najljepših slika vezanih uz uskrsnuće. Evanđelist Ivannas izvješćuje o ovoj novoj stvarnosti, novom načinu Učiteljeve blizine ibrige za učenike, za nas. Isus dolazi kroz zatvorena vrata. Staje u sredinu.Ako kroz njega prođemo, ili ako pristanemoda on Uskrsli prođe kroz naša vrata,moći ćemo iskusiti slobodu - naš život ćepostati cjelovit; iskusit ćemo se spašenima.Ne ćemo se toliko grčevito morati skrivati izatvarati pred drugima, jer sam Isus će štititiprostore naše duše i mi ćemo tako doćido svojega pravog JA. Moći ćemo slobodnoizlaziti, ulaziti i pašu nalaziti.Uskrsna zbiljaOtvoriti se uskrsnoj zbilji znači otvoritise životu i svim njegovim darovanostima,a da se pri tome ne trebamo nikomu dodvoravati,nikoga ucjenjivati niti živjeti ucijenjeno,nikomu ne ćemo trebati dopustitida nas određuje. Ne ćemo se trebati zatvaratini pred raznim životnim poteškoćama ikriževima. Svakodnevno ćemo doživljavatida su sve to tek vrata kroz koja nam je proćiu svjetlo. A život će kroz nas strujati premadrugima bogat i smislen. Ne ćemo seviše vrtjeti samo oko sebe živeći na površiniza malo kruha i ruha, za malo zadovoljstvai utjehe. Uskrsna zbilja nas ubacuje usamo središte života odakle se sve nekakodrukčije vidi, sve dublje doživljava. Osjeća-Slika zatvorenih vrata veoma je zornai aktualna u svakom ljudskom životu.Svatko od nas se nađe u situacijikad zatvori vrata svoga srca i života preddrugima, a često to činimo i pred Bogom.Bilo da je u pitanju strah od nekoga ili nečega,bilo da se uklanjamo kako ne bismobili povrijeđeni, izdani ili razočarani, kakonam se ne bi ponovili neka već znana bolnaiskustva ili izdaje. U takvim se situacijamaželimo zaštititi, čvrsto zatvoriti u sebe ine puštati nikoga unutra. I po cijenu življenjana površini, ostajemo pri čvrstoj odlucida vrata našega srca trebaju ostati zatvorena.Skrivamo se iza oklopa svoga straha danas drugi ne otkriju u našoj ranjivosti.Blizina UskrslogaIskustvo učenika s Uskrslim koji dolaziu njihovu zatvorenost, koji ih ohrabruje itješi, i nama je važno. Uskrsnuće znači dani jedna brava, ni jedan zapor ni ključ nemogu spriječiti Uskrsloga da dopre do na-10 • Glasnik mira // Međugorješega srca, da stane u naše središte, ohrabrinas i preobrazi kao nekoć učenike. Od zaprepaštenihi bojažljivih, oni se pretvarajuu neustrašive i hrabre svjedoke radosneporuke. Ni jedna zatvorenost ne može bitizaprjeka Uskrslomu da se približi čovjekui spasi ga od njegova straha i uskoće, donosećiporuku mira i uskrsne slobode kojapreporađa.Simbol vrata često se koristi u mnogimbajkama i legendama i važan je simbolljudskog samoostvarivanja. Kroz vratase ulazi u neki određeni prostor, ali su onai simbol zaštite i sigurnosti. Isus je za seberekao: „Ja sam vrata. Kroza me tko uđe,spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti“(Iv 10,9). Isus ne samo da ulazi krozzatvorena vrata, nego je i sam vrata krozkoja možemo doći u život.Vrata, slika prijelaza iz jednoga prostorau drugi, mogu nam pomoći pri spoznajida u Isusu Uskrslome imamo sve ako pravilnoshvatimo i prihvatimo njegovu riječ.Otvoriti se uskrsnoj zbiljiznači otvoriti se životu i svimnjegovim darovanostima, a dase pri tome ne trebamo nikomudodvoravati, nikoga ucjenjivatiniti živjeti ucijenjeno, nikomune ćemo trebati dopustitida nas određuje. Ne ćemose trebati zatvarati ni predraznim životnim poteškoćamai križevima. Svakodnevnoćemo doživljavati da su sveto tek vrata kroz koja nam jeproći u svjetlo. A život će kroznas strujati prema drugimabogat i smislen. Ne ćemo se viševrtjeti samo oko sebe živeći napovršini za malo kruha i ruha,za malo zadovoljstva i utjehe.

Meditacijabrloge“ u kojima sa svojim istomišljenicimapretresamo prazninu, ogovarajući drugei šireći negativnosti. Na neke prostoresmo jako ponosni. Prostrani su, ukusno namješteni,s puno svjetla. Tu se rado zadržavamo.Rado bismo u njima i Isusa ugostili.Ali on želi proći i kroz manje ugodne prostoreu nama. Uskrsli želi preobraziti i onošto držimo propalim, nepopravljivim ili izgubljenim.Želi otvoriti sve zatvoreno. Odvalitigrobno kamenje iza kojega smo tolikotoga potisnuli, zakopali. Isus želi proćikroz sva naša vrata da bi nam pokazao putpreobrazbe koji će našem životu dati novukvalitetu i širinu. Uskrsli s nama želi sići iu mračne, vlažne podrumske prostore našeduše, osvijetliti ih, unijeti toplinu. Sva našaživotna napuknuća bivaju iscijeljena, onošto se čini nevjerojatnim postaje stvarnim.Naša siva svakidašnjica ne mora više bitiispunjena samo dosadnim dužnostima,poslovima i mukama, nego ona u sebi nosimogućnost preobrazbe i klicu uskrsnuća.S USKRSLIMUčiteljuUvijek iznova zatekne me tvoja dobrotaTvoj dolazak k meni kroz zatvorena vrataGdje sklonila sam se od sumnji i strahaTi nikada ne pristaješ na zaprjekeNi na zasune ni na katancemo odgovornost za svijet koji nas okružuje,i nije nam svejedno kakav je i još višekakav može biti uz našu zauzetost. Sve štonas susretne bit će nam svojevrstan izazovi poticaj na dobrotu, na život dostojan otkupljenih.Počet ćemo neočekivano rasti uljudskosti jer ćemo nastojati tražiti hranukoja nas zaista hrani i pašu od koje postajemobezbrižni i slobodni.I koliko god puta došli u iskušenje dazbog grijeha, srama, slabosti, nevjere i zloćezakračunamo vrata svoga srca, Krist kaovrata u život probit će naše samozatvorenostii pohoditi nas. Tek kad Isus prođekroz naše zidove, možemo i mi za njim. Onotvara put i dovodi nas do našega središta.Tada nam pristup našem unutarnjem bićubiva omogućen na način kako je to samBog htio. Upoznajemo stoga pravi smisaosvoga zemaljskoga hoda, svojih nastojanjai svojih poteškoća. U tome nam je uskrsnastvarnost bliska, dostupna.S Isusom iza zatvorenih vrataAko u iskrenosti dopustimo da Uskrsliprođe kroz prostore našega života, otkritćemo tolike skrivene zakutke, toliko zatvorenihvrata, toliko mračnih podruma ...Neke smo zatvorili jer se sramimo neredakoji tu vlada, zbog mnoštva nepotrebnihstvari. U neke sobe duše zatvorili smo neriješenebolne odnose s drugima, razočaranja,rane i povrjede. Ponekad ih otvorimoi ponovno nas obavije njihovo neugodnozaudaranje, trulež i smrad. Neke prostorijeu nama nalikuju na ustajale, „neozračeneUčiteljuNe pristaješ na odustajanje od novog rađanjaI preobrazbe već postojeće stvarnostiSuputniče moj do EmausaNe prepoznah te zbog okradene nadeZbog oplijenjena pogledaUčiteljuVidjeh te kako odvaljuješ kamen s moga srcaGovoreći mi kako bezazlenost može biti sačuvanaI nakon mnogih rana i klonućaI da ususret čovječnosti mi je poćiNe opirući se nježnostiU samoćiI zajedno s drugimaUčiteljuU posudi svakog dana zatičem nova nadanjaNova iščekivanja proniknuća i okrjepePrebirem tragove koji me pohodišePogledam prema zatvorenim vratimaHoćeš li doći sadaDobrodošaoOžujak 2008. // Broj 3 // Godište III. • 11

Prenosimopoticaj kardinala Toninija:“ljubimo gospu, ona nas uistinu voli “Grad Vatikan - “Gospa? Ostavljam po strani svaki učeni govor teološke naravi kako bih se sjetio onoga što mije, u velikoj jednostavnosti, govorila moja majka prije nego bih kao mali izlazio iz kuće: ako prođeš pokraj kakvaGospinoga kipa, pozdravi je, ona te voli”. Zbog trenutnog ganuća zadrhtao je glas kardinalu Ersiliju Toniniju,već devedeset trogodišnjem umirovljenom nadbiskupu nadbiskupije Ravenna-Cervia, jednom od najuglednijihčlanova kardinalskog zbora, koji ljubav prema Gospi nikada nije krio. Ljubav čistu, veliku, kao što je onadjetetova prema majci, usađenu već u ranom djetinjstvu.Bruno VolpeUzoritosti, navršava se 150 godinaod ukazanja u Lourdesu te je nemogućeizbjeći govor o Gospi …Gledaj, Marija je najljupkije i najjednostavnijestvorenje, učenica nad učenicama,sva sveta. Uzmi u obzir da joj je svatko odnas povjeren, jer je ona ne samo Majka Crkvenego cijelog čovječanstva.Ipak, pogrješno, danas se marijanskifenomen nastoji podcijeniti određenimsnobizmom.Tko to čini, nije kadar ni procijeniti Marijinuveličinu. Ona je prihvatila križ bezopiranja, s potpunim povjerenjem i predanjemBogu. Marija predstavlja optimističnoi nježno lice, kršćaninovu pozitivnost,jer Ona prebire u šutnji. Kako je različitaod tolikih brbljivaca našega vremena,koji upravo ne uspijevaju razumjeti ljepotuMarije, žene potpunog i bezuvjetnog daGospodinu …S obzirom na Gospina ukazanja, govorimoo onima u Međugorju, čini se da jeVatikan pomalo skeptičan ili, u najmanjuruku, osobito oprezan.Odmah ću napomenuti kako nisam nikadabio u tom svetištu i ne znam o njemumnogo, ali razumijem i opravdavam oprezCrkve koja, nužno, mora biti pozorna i mudra.Dakle, nikakva prigovora na ponašanjeSvete Stolice. Ali, jednakom jasnoćom,pozivam na razmišljanje: kako to da se uMeđugorju događa tako velik broj obraćenja?Kardinale Tonini, Vi nam recite ...Ništa i nitko ne može zaustaviti svetost.Ako u to mjesto svake godine dolaze milijunihodočasnika i mnogi od njih mijenjajuživot, posve je bjelodano kako je to djeloDuha Svetoga. To što je Crkva oprezna, ponavljam,jest ispravno i normalno, ali to ne12 • Glasnik mira // Međugorjemijenja snažnu karizmu Međugorja. S drugestrane, svetosti ne trebaju potvrde.Dakle, Međugorje je djelo Duha Svetogaa ne mašte šestero vidjelaca?Evanđelje potiče na obraćenje, i ako tajplod nastaje i zrije u Međugorju, zašto gane cijeniti? Vidi, Crkva čeka, promatra razvojstanja, događaja, ali pravedno je istaknutikako nije nikada službeno odbacilaMeđugorje. Još točnije, istina je kako jošnije rečeno da, ali ni ne.Uzoritosti, može li se Mariju nazvatisuotkupiteljicom čovječanstva?Sigurno je posrednica u pravom smisluriječi. Ali vjerujem kako je ispravno nazvatije i suotkupiteljicom, s teološkog stajališta,jer je živjela kao sveta nasljedujući Krista,a slijedila je svoga Sina sve do križa. Uodređenom smislu, sam Isusov život bio bi‘nepotpun’ bez Gospine nazočnosti.Kardinale Tonini, na koga Vas podsjećaMarija?Na moju majku. Marija je, napiši, majkasviju i uvijek je spremna utješiti, ljubitii oprostiti. Ako nas nešto boli ili imamoneku teškoću, trčimo svojoj majci i onanam pomaže i tješi nas. Tako nas i Marijaumiruje i blaži naše boli. Gledajmo u nju spovjerenjem i radošću.Preuzeto s:http://www.papanews.it/dettaglio_interviste.asp?IdNews=5728#a

Lectio divina - s Marijom kroz BiblijuZaboravili ste Bibliju!Međugorski vidioci tvrde da je u jednom ukazanju Gospa plačući rekla:„Zaboravili ste Bibliju“! U svojim je porukama više puta pozivala na čitanjeSvetog pisma.Poziva nas da u svojim kućama svakidan čitamo Bibliju (18. listopada1984.). Svaka obitelj mora molitiobiteljsku molitvu i čitati Bibliju (14. veljače1985.). Treba čitati Sveto pismo da bismopreko njega otkrili pravi razlog Marijinadolaska i poruku za sebe (25. lipnja1991.). Poziva nas, nadalje, da čitamo Svetopismo da bismo shvatili znakove ovogvremena (25. kolovoza 1993.). Poziva nasda nosimo Božju riječ u svojemu srcu i umislima, i da poučavamo svoju djecu (25.kolovoza 1996.). Poziva nas da kroz čitanjei razmatranje Svetog pisma naučimo kakoBog ljubi svoj narod (25. siječnja 1999.). Pozivanas da čitajući Sveto pismo doživljavamoradost u susretu s Bogom koji beskrajnoljubi svoja stvorenja (25. rujna 1999.).U Međugorju Gospa uvijek poziva, potiče,zove, obećava … nikada ni na što neprisiljava. Prema dosadašnjim porukama,jedino što MORAMO je moliti obiteljskumolitvu i čitati Bibliju (14. veljače 1985.).Poruke spominju „Bibliju“, „Sveto pismo“i „Božju riječ“. Židovi koriste izraz„Sveta pisma“, i on se odnosi na službenezapise u kojima su zabilježena Božja djela,njegovi zahtjevi i njegova obećanja. Novizavjet povremeno koristi rabinski izraz„Sveta pisma“ u množini (Rimljanima 1,2; 2Timoteju 3,15), ali ipak najčešće „Pismo“ ujednini misleći pritom na cijeli Stari zavjet(Ivan 2,22, Galaćanima 3,22, Djela 8,32) ipoistovjećujući riječ Božju s Pismom (Ivan10,35). Novi zavjet najčešće jednostavnokaže: „Pisano je“ … Kršćani tek kasnije počinjukoristiti izraz „Biblija“ koji dolazi izgrčkog, a znači knjiga i podrazumijeva Starii Novi zavjet.Zašto je Gospi tako važno da čitamo Bibliju,Sveto pismo, Božju riječ?Zato što je Bog ispunio (Djela apostolska13,33) sve što je bilo pisano (Matej4,4.6.7.10; 11,10; 26,31; Marko 1,2; 11,17;14,21.27; Luka 3,4; 4,4.8.17; 7,27; 19,46;21,22; 22,37; 24,44.46; Ivan 2,17; 6,31.45;10,34; 12,14.16; Dj 1,20; 13,29.33; 15,15;23,5; 24,14; itd.). Kad Petar i Pavao propovijedaju,oni objašnjavaju da „vjeruju u svešto je u Zakonu i u Prorocima napisano“(Djela apostolska 24,14). Isus pak kaže da„ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakonane će proći, dok se sve ne zbude“ (Matej5,18).Na jedan židovski blagdan Isus je uzašaou Jeruzalem, tamo je naučavao i ustvrdioda „Pisma svjedoče za njega“ (Ivan 5,39) teda je Mojsije o njemu pisao (Ivan 5,46). Kadje bio uhvaćen u Getsemanskom vrtu i kadga je jedan od učenika htio obraniti, Isusmu je zapovjedio da se povuče jer se moraju„ispuniti Pisma“ (Matej 26,54). Dok su,poslije Isusova raspeća, dvojica snuždenihučenika na putu u Emaus razgovarala i raspravljalao svemu što se dogodilo, Isus imse približio i rekao: “Nije li trebalo da Kristsve to pretrpi te uđe u svoju slavu?” Počevšitada od Mojsija i svih proroka, protumačioim je što u svim Pismima ima o njemu.Poslije uskrsnuća Isus se ukazao apostolimai rekao: „Govorio sam vam dok sam jošbio s vama: treba da se ispuni sve što je uMojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmimao meni napisano“ (Luka 24,44).Da bismo upoznali Isusa valja nam daklečitati ne samo Novi, nego i Stari zavjet.Bez starozavjetnih tekstova Novi zavjetbio bi nam nerazumljiv.Zato je Gospi tako važno da čitamo Bibliju,Sveto pismo, Božju riječ, da shvatimoda je Bog od postanka svijeta imao svojnaum: čovjeka stvoriti, s čovjekom se poistovjetiti,čovjeka sebi privesti.(L.P.)Ožujak 2008. // Broj 3 // Godište III. • 13

Razgovor: o. Livio Fanzaga - Radio Maria, Italijakršćanstvo je najprijeosoban odnos s Bogom,a tek onda doktrinaRazgovarala Lidija ParisO. Livio Fanzaga je svećenik, redovnik pijarist, član kongregacije koju jeu 17. stoljeću osnovao sveti Giuseppe Calasanzio (1557.-1648.). Ovaj sered posvetio apostolatu odgoja djece i mladih, ponajprije siromašnih.Ispričajte nam kako ste čuli za Međugorje?Za Međugorje sam čuo u svojoj župi u Milanu.Kad sam čuo tu riječ, osjetio sam nekiunutarnji poziv. To je bilo u ožujku 1985. Tajsam poziv primio zajedno s dvojicom mladićaiz moje župe, i on je za mene značio životnupromjenu jer sam počeo pratiti Gospineporuke. Od 1985. nadalje svake samgodine na odmor dolazio u Međugorje. Dolaziosam i po 3-4 puta godišnje. To je biloključno iskustvo mojeg života.Snimila Lidija Parisperspektive. Mnoge emisije posvećujemoobitelji. Zatim imamo katehezu: za djecu,za mlade, za zaručnike, za bolesne itd. Odinformativnih emisija imamo vijesti dvaputna dan, a svakodnevno preuzimamovijesti Radio Vatikana. Glazba je isključivovjerska ili takva da dušu uzdiže k Bogu.Je li Radio Marija u Italiji uvijek prenosioGospine poruke?Od samog smo početka htjeli biti vjerodostojanizvor informacija o Međugorju.Definirali smo vrlo precizne odredbe:na Radio Mariji nitko ne smije govoriti oMeđugorju osim ravnatelja koji Međugorjedoista poznaje. Svakog dana imam po dvasata programa. Svakog dana snimila: držim Lidija katehezui tijekom svih ovih godina, od 1987.ParisdoNaviještajte obraćenje i širiteporuke u ljubaviKako ste pokrenuli Radio Mariju?Upoznao sam jednu župnu radiopostajukoja se zvala Radio Marija. Putem tog radijafra Slavko je već bio prenosio poruke četvrtkom,pa sam se i ja uključio u rad togžupnog radija. Bio je to radio molitve i zabavepoput svih drugih župnih radiopostajau to vrijeme. Godine 1987. jedna skupinaljudi povezanih s Međugorjem osnovalaje udrugu „Radio Marija“. Tako je započelata velika pustolovina. Od svojih poglavaradobio sam dopuštenje, najprije nagodinu dana, a kasnije na neodređeno vrijeme,da se posvetim Radio Mariji u svojstvuravnatelja, i od tada se radio profiliraokao postaja koja počiva na stupovimamolitve i evangelizacije. Poticaj za to dobiosam zahvaljujući jednom događaju izsiječnja 1986. kada je skupina hodočasnikaRadio Marije preko Vicke u Međugorju dobilaporuku: „Budite navjestitelji obraćenja.Poruke Kraljice Mira širite i svjedočite u ljubavi“.Možemo reći da je Radio Marija jedinstvenaradiopostaja, drugačija od ostalih14 • Glasnik mira // Međugorjekatoličkih radiopostaja. Programska shemazasniva se prije svega na molitvi. Svakogdana prenosimo svetu Misu uvijek izdruge župe, i svakog poslijepodneva jedansat klanjanja, također iz raznih župa. Imamopokretne studije i dragovoljce u svimtalijanskim pokrajinama. Tijekom 24 sataprenosimo 6 krunica, od kojih neke neposrednoiz obitelji. Prenosimo cijeli časoslov,dijelom iz župa, a dijelom s naših mikrofona.Imamo 12 sati vjerske kulture, praktičkisve teme koje se obrađuju na studijuteologije. Predavači su razni biskupi, šezdesetaksvećenika i isto toliko laika. Većinasvećenika su profesori na raznim papinskimfakultetima. Imamo, zatim, emisije izkulture i s područja humanističkih znanosti.Medicina, pedagogija, psihologija i raznedruge discipline gledane su iz vjerskedanas, punih 20 godina, mogao sam skorosvakog dana izlagati poruke KraljiceMira, i to s posebnom nakanom: pokazatida su poruke jedan način razumijevanjaevanđelja, da su u skladu s naučavanjemCrkve, da su dakle element duhovnog i crkvenograsta. Uvijek smo prenosili poruku,najprije četvrtkom, a zatim 25. u mjesecu,neposredno iz Međugorja. Oko toga pitanjanikad nisam imao nikakvih problemas crkvenim autoritetom. Uvijek sam mogaoslobodno govoriti o Međugorju, i uvijeksam otvoreno govorio da Crkva još nijedala konačno mišljenje, ali da nas ostavljaslobodnima. Pokazali smo da je važno slijeditii živjeti tu poruku, jer je Gospa danasovdje ... To je bio dugogodišnji put rasta iustrajnosti, i slušatelji Radio Marije to veomacijene.

Razgovor: o. Livio Fanzaga - Radio Maria, ItalijaTko su vaši slušatelji?Imali smo sljedeći problem: Je li mogućeda jedna radiopostaja molitve i evangelizacijeima slušatelje? U Italiji postoji 300 katoličkihradiopostaja. U temeljima imaju katoličkevrijednosti, ali nemaju program molitvei kateheze. Veoma nalikuju ostalim radiopostajama.Mi imamo golemu publiku, dvamilijuna slušatelja dnevno. Tu brojku potvrđujuslužbene statistike. Po slušanosti smomeđu prvih deset radiopostaja u Italiji. To jenarodni radio koji uspijeva uključiti običnupubliku, ali i obrazovanije slušatelje. Četrdesetposto naših slušatelja ima višu ili visokustručnu spremu. To je dakle radio koji seuspijeva obraćati svima. Razlog za tu velikuslušanost treba tražiti u činjenici da su ljudigladni Božje riječi. U ekonomskom smislubili smo dosta odvažni. To je čudo koje je zadiviločak i Svetu Stolicu. Naime, Radio Marijamnogo stoji, iako su svi voditelji dragovoljci.U Italiji imamo 850 odašiljača, kao italijanska radiotelevizija RAI, da bismo moglipokriti cijelo područje i doći do svih ljudi,dok ih komercijalne radiopostaje imajupo 300, jer drugi nisu isplativi. Čudo je da seuspijevamo suočiti sa svim tim troškovimabez ijedne promidžbene poruke. Osim dragovoljnihdoprinosa koje nam šalju poštanskimuplatnicama, nemamo nikakvih drugihizvora financiranja.Radio Marija u svijetuKako ste započeli s Radio Marijom udrugim zemljama?U roku od tri godine pokrili smo cijeluItaliju, a zatim počeli pokretati RadioMariju u raznim zemljama svijeta. Stižunam brojni zahtjevi od strane svećenikakoji studiraju u Rimu i slušaju Radio Mariju.Kad se vrate u svoje biskupije, oni otome pričaju svojim biskupima. Tako namstižu zahtjevi sa svih strana svijeta. Svojesmo slušatelje zamolili da nam pomognuodgovoriti na sve te zahtjeve. NijednuRadio Mariju nismo osnovali samoinicijativno.Ako postoji zahtjev, uspostavimokontakt s crkvenim autoritetom, osnujemoUdrugu Radio Marija s domaćim ljudimai počinjemo raditi na edukaciji i realizaciji.Na taj smo način otišli u 50 zemalja.Skoro cijela Amerika, mnoge europske zemlje,napose istočna Europa, deset afričkihzemalja, dvije u Aziji. Uspostavili smopovlaštenu vezu s Libanonskim katoličkimradijem koji emitira na arapskom. Sve RadioMarije u svijetu su članice svjetske organizacije“World Family of Radio Maria”.Predsjednik svake nacionalne udruge jelaik, ali svi ravnatelji moraju biti svećenicijer se radi o evangelizaciji pa Crkva morabdjeti nad doktrinom. Na svim Radio Marijamasvećenici-ravnatelji imaju kanonskodopuštenje od biskupa koji može interveniratiu pitanjima doktrine i pastorala. Nataj se način Crkva ne mora brinuti o ekonomskim,administrativnim ili tehničkimpitanjima.Jeste li u svim zemljama povezani sMeđugorjem?Tako funkcionira samo Radio Marija uItaliji. To je ravnateljev izbor. Što se tičedrugih Radio Marija u svijetu, to ovisi oravnatelju i o mjesnom crkvenom autoritetu.Radio Marija u Austriji i u Panami redovitoprenose poruke Kraljice Mira.Od Gospe sam sve naučioŠto ste naučili od Gospe?Od Gospe sam sve naučio, napose samotkrio dubinu, veličinu i ljepotu kršćanskevjere. Poruka iz Međugorja koja me se najvišedojmila jest da je kršćanstvo najprijeosoban odnos s Bogom u ljubavi, a tek ondadoktrina. Moje veliko otkriće u Međugorju,otkriće koje doživljavaju i drugi hodočasnici,je da imamo nebesku Majku koja se zoveMarija. Teorijski sam to znao i prije, ali uMeđugorju sam to osjetio srcem. Temeljnomeđugorsko iskustvo je susret s Marijom,našom Majkom, koja je i Majka Crkve i čovječanstva.Ona se brine za naš život, onanas uzima za ruku i vodi, ona nas uči živjetikršćansku vjeru, pokazuje nam put spasenja.Ona se brine za naš osobni život, aliistodobno za život Crkve i za budućnost cijelogčovječanstva. To je bilo moje temeljnoiskustvo. Često se pitam, zašto su hodočasnicipo povratku iz Međugorja nošeni nekomtajanstvenom snagom. U Međugorjunema ništa posebno privlačnog. Ne postojineko veliko svetište kao u Lourdesu ... Zaštose ljudi vraćaju kući sretni i žele ponovnodoći? To je tajna. Meni se čini da je tozato što ljudi ovdje otkrivaju Marijino majčinskosrce. Kad sam prvi put došao u Međugorje,15. ožujka 1985., kišilo je, bilo jehladno. Prije Mise otvorila su se vrata sakristijeu kojoj su vidioci imali ukazanje.Najprije sam vidio nasmiješeno lice MarijePavlović, zatim drugih vidjelaca: čistalica, lica puna svjetlosti. Koncelebrirao samMisu s fra Slavkom. Za koncelebracije sinulami je neka posebna svjetlost: ovdje jeGospa, rekoh sebi, znači da je kršćanstvo jedinaistinska religija! Gospa je katolkinja!To je snaga koju sam prenosio preko programaRadio Marije. Na toj ideji izgradiosam programsku shemu Radio Marije kaonavjestitelja istine u ljubavi! Gospa je ovdjeda bi nam dala Isusa Krista. Stvorili smo radiokoji daje Isusa Krista, koji preko Marijinamajčinskog srca daje Evanđelje.Vidioci?Ja sam dugogodišnji Vickin prijatelj iosobno poznajem sve vidioce. U više oddvadeset godina otkako dolazim ništa nijepotaknulo moje sumnje. Kod vidjelaca mese najviše dojmilo to da su potpuno normalni.Kroz sve te godine oni nikada nisubili u zabuni ni u pitanjima vjere, ni u pitanjimamorala. Budući da su poznati širomsvijeta mogli bi se ponašati kao zvijezde,no oni su puni jednostavnosti i poniznosti.Što se tiče famozne kritike koju im je uputiočak i mjesni biskup, da nisu postali redovnici,sada se jasno vidi da je Gospa predvidjelada kriza obitelji traži svjedočanstvokršćanskih obitelji. Još nešto me se jakodojmilo: cijelo to vrijeme vidioci nikad nisujedni drugima protuslovili. Pa poniznost ...Primjerice, Vicka. Gospa joj je rekla: „Budisama“. Od tada Vicka ima ukazanja privatno.Vidi se da je sve to vođeno na nadnaravninačin i s izvanrednom mudrošću; svatkoje dobio svoju zadaću. Vidioci dopuštajuGospi da ih vodi i vrlo su poučljivi.Poruke?Poruke utiru put kršćanskog savršenstvakakvog nema u cijeloj Katoličkoj Crkvi.Marijina duhovnost je majčinska, utireput svetosti za Crkvu. To je duhovnostza sve. Poruke treba svakako čitati srcem,u svjetlu Duha Svetoga. Imaju izvanrednudubinu. Jedna stvar je sigurna: porukevode milijune kršćana. Nismo svjesni u kojojmjeri Gospine riječi postaju svakidašnjikruh u velikom dijelu Crkve. I to je pravo,jer se radi o evanđelju za malene. Ništa sene može usporediti s tom predivnom katehezomMajke Božje.Ovdje se ostvaruje Gospin programŠto je Međugorje potaknulo u svijetu iu Katoličkoj Crkvi?Jasno kazujem ono što mislim. Jasno jeda je središte Crkve Vatikan, jer tamo je Petar.No u određenom smislu, u ovom trenutku,srce Katoličke Crkve je Međugorje.Ožujak 2008. // Broj 3 // Godište III. • 15

Razgovor: o. Livio Fanzaga - Radio Maria, ItalijaOvdje se ostvaruje Gospin program. Onanije izabrala samo šestero vidjelaca. Izabralaje jednu župu. U poruci koju je dalažupi 1. ožujka 1984. Gospa to i kaže: „Jasam ovu župu na poseban način izabrala iželim je voditi.“ Osmog ožujka 1984. Gospadaje svoj program koji se savršeno ostvario:„Obraćajte se vi u župi. Tako će se moćiobratiti oni koji budu ovamo dolazili.“ Posljednjegdana u godini poslije Mise vidiosam da svjetlo još gori u tridesetak ispovjedaonicapred kojima su čekali ljudi udugim redovima. Eto, Gospa ostvaruje svojprogram kroz župu Međugorje. Preko hodočasnikai svećenika koji ovamo dolazeona obnavlja cijelu Crkvu. Ovdje se po drugiput događa ono što se već dogodilo kadje Isus rekao svetom Franji: „Idi i popravimoju Crkvu“. Franjevački red je protagonistpreporoda Crkve. Ne zaboravimo velikipastoralni trud prihvaćanja hodočasnikakoji dolaze sa svih strana svijeta. Veliki pastoralnitrud franjevačkog reda izložen jepogledu svih očiju.Nije li to pomalo idealiziran način gledanja?Realnost nije uvijek tako idealna.Može li se doista reći da se župa Međugorjeobratila? Župa nije savršena ...I bolje da nije savršena, da se ne uzoholi!Gospa župi ostavlja sve njezine slabosti,sve njezine nedostatke, ali ono štoje htjela u ovoj župi to je i postigla. Gospaje od ove župe htjela napraviti velikomolitveno središte. Kada dođemo u Međugorje,što nas se doima? Molitva! Moli seposvuda: u kapelama, na cesti, na Križevcu,na Brdu ukazanja. Moli se i u kućama.Nema sumnje da Gospa obnavlja Crkvu.Na koji način? Molitvom. U današnje vrijeme,sotonski napadi usmjerili su se protivvjere. Koja je danas najveća opasnostu Crkvi? Da ljudi izgube vjeru. Sinoda europskihbiskupa rekla je da se u Europi događatiho otpadanje od vjere. Mnogi misleda smrću sve prestaje. Gubitak vjereje duhovna bolest današnje Europe. Kojije lijek Gospa iznašla da izliječi od gubitkavjere - prave opasnosti našeg vremena?Već Pavao VI. je to rekao: „Pravo pitanjedanašnjice je pitanje vjere“. Putem molitve,Gospa ljude vodi do susreta s Bogom,s Isusom Kristom, u svetoj Misi, u ispovijedi... U Međugorju svi vjeruju. Temeljniproblem danas je najprije vjera, a tekonda moral. Dakle, Gospa obnavlja Crkvupreko molitve, jer molitva jača vjeru. Hodočasnicise iz Međugorja vraćaju kući sa16 • Glasnik mira // Međugorježivljom vjerom. Neki, primjerice novinari,redovito kritiziraju zbog trgovina i novihautomobila. Sve me to ne sablažnjava. Neprotivim se pravednom materijalnom blagostanju,pod uvjetom da je Bog na prvommjestu. Ne idealiziram župu Međugorje,znam da ima svoje granice. Kažem samoda je to župa koja živi vjeru kao malo kojadruga. Posjetio sam mnoga europska svetišta,ali nigdje nisam našao molitveni zanoskao u Međugorju. Postoje nedostatci,ali oni me ne sablažnjavaju. Ljudska krhkostne može Gospu spriječiti u ostvarivanjunjezinih planova. Međugorje je jedinomjesto gdje su svi ljudi povjerovali u ukazanjai hrabro se suprotstavili progonstvima.To se nije dogodilo ni u Fatimi, ni u Lourdesu.Zašto je Gospa izabrala ovo mjesto?Gospa je rekla da je došla ovamo dovršitiono što je započela u Fatimi. U fatimskojporuci postoji taj lik antikrista, ateističkogkomunizma. Gospa ga je pobijedila ovdje,u jednoj komunističkoj zemlji. Vidio samkako se komunizam ruši u srcima. Gospaje rekla: ne bojte se! Gospa je snažnija odkomunizma. Ovdje, u jednoj komunističkojzemlji, srušio se komunizam!Nije li do rušenja komunizma došlo zahvaljujućipapi Ivanu Pavlu II., zahvaljujućinjegovoj molitvi, njegovom utjecaju usvijetu, njegovom diplomatskom i pastoralnimdjelovanju?Da, ali Ivan Pavao II. bio je papa koji jerekao „Totus Tuus“! Marijino oruđe!Gospa je izabrala ovužupu daobnovi CrkvuKatkada mi se čini da smo pomalo pretenciozniu svezi s Međugorjem, kad mislimoda je Međugorje središte svijeta ...Sjetimo se samo svega što se živi u Crkviširom svijeta! Spasenje svijeta ne ovisi oMeđugorju. Isus je već spasio svijet, Crkvaje živa!Međugorje je pomalo kao Nazaret ...marginalno i nepoznato selo. Gospa nasje često znala podsjetiti da ne postanemooholi, da ostanemo ponizni, ali nema sumnjeda je izabrala ovu župu da obnovi Crkvu!Izabrala ju je kao oruđe. Zato župane smije zaboraviti da je „beskorisno oruđe“,kako kaže Isus ... Svi smo mi beskorisnooruđe. Činimo ono što nam je činitii ne smatrajmo da imamo ikakve zasluge.Posebne milosti ovdje su darovane po Božjojvelikodušnosti.Ima još nešto što me se doima. Marija,vidjelica koja dobiva poruku za župu, živiu Italiji, u Milanu. Pa ipak, kad Gospa dajesvoju poruku, ona kaže „ovdje u Međugorju“.To je sveto mjesto, mjesto milosti,iako se ukazanja događaju negdje drugdje!Gospa je rekla: „Ovdje dajem posebne milosti“.Da! Ne zaboravimo ni to da će znakbiti dan ovdje, u ovoj zemlji, na ovom mjestu,na Brdu ukazanja, i da će se odavde vidjeti.Ono najljepše tek dolazi. Sve ovo jepriprema i Međugorje će u budućnosti bitijoš poznatije.Kardinal Ivan Dias, prefekt Kongregacijeza nauk vjere, održao je u svojstvu papinskoglegata govor u Lourdesu 8. prosinca2007., i time otvorio proslavu 150.obljetnice Gospinih ukazanja. Rekao je daje Gospa tijekom dvaju proteklih stoljećapripremala svoju vojsku za borbu i za pobjeduu velikoj bitci protiv snaga zla, protivantikrista. Taj govor objavio je OsservatoreRomano 9. prosinca 2007. Svojimukazanjima u Rue de Bac u Parizu Gospaje pritekla upomoć Crkvi kad se svijetu nametaoantikrist u smislu društva koje mislida može samo sebe spasiti, svojim snagama,po cijenu izdaje istine. Međugorje jefinalna faza te eshatološke borbe na krajukoje ćemo imati vrijeme mira, „vrijemeproljeća“ kako kaže Gospa. To naučavaju iposljednji pape počevši od Pavla VI. Ovimželim reći da je Međugorje u samom srcuCrkve i velike zadaće koju ona mora obavitida spasi naš naraštaj.Katkada nam se može učiniti da su katoliciponešto plašljivi, ponešto licemjerni,mirno žive svoju vjeru kao neku starutradiciju, bez zanosa ... ulaze u kompromises vrijednostima ovoga svijeta.Kardinal Dias citirao je jednu rečenicukardinala Woytile kazanu kratko prije negošto je ovaj postao papa: „Danas smo suočenis najvećom bitkom koju je čovječanstvoikad vidjelo.“ Mislim da kršćanska zajednicato još uvijek nije u potpunosti shvatila.Danas smo pred konačnom bitkom izmeđuCrkve i antikrista, između evanđelja i antievanđelja.Živimo u trenutku najveće eshatološkebitke svih vremena, a čini se da KatoličkaCrkva toga nije svjesna. U svakomslučaju, odlučna će biti uloga „maloga stada“.Da bi zmiji zgazila glavu, Gospa trebaljude koji su odgovorili na njezin poziv, ljudekoji su joj vjerni.

Pobožnost UskrslomLitanije UskrsnućaGospodine, smiluj se!Kriste, smiluj se!Gospodine, smiluj se!Kriste, čuj nas!Kriste, usliši nas!Oče nebeski, Bože,Sine, Otkupitelju svijeta, Bože,Duše Sveti, Bože,Sveto Trojstvo, jedan Bože.Isuse, Otkupitelju čovječanstva,Isuse, koji si pobijedio grijeh i Sotonu,Isuse, koji si pobijedio smrt,Isuse sveti i pravedni,Isuse, koji si Uskrsnuće i Život,Isuse, koji daruješ milost,Isuse, koji sudiš svijet,smiluj nam se!smiluj nam se!Isuse, koji si položio život svoj za svoje ovce, smiluj nam se!Isuse, koji si treći dan uskrsnuo,Isuse, koji si se ukazao svojim izabranima,Isuse, koji si pohodio svoju svetu Majku,Isuse, koji si se ukazao uplakanoj Magdaleni,Isuse, koji si svoje anđele poslao svetim ženama,Isuse, koji si utješio jedanaestoricu,Isuse, koji si im rekao: „Mir vama“,Isuse, koji si na njih dahnuo Duha Svetoga,Isuse, koji si utvrdio vjeru apostola Tome,Isuse, koji si svoje stado povjerio Petru,Isuse, koji si govorio o Kraljevstvu Božjem,Mi grješnici,tebe molimo, usliši nas!Da uzmognemo hoditi u novosti života,Da uzmognemo napredovati u Tvojem spoznanju,Da uzmognemo rasti u milosti,Da uzmognemo uvijek imati Kruh života,Da uzmognemo ustrajati do kraja,Da se uzmognemo u tebe uzdati kada ponovno dođeš,Da uzmognemo u radosti gledati Tvoje lice,Da kod posljednjeg suda uzmognemo naći mjesto Tebi zdesna,Da uzmognemo živjeti među Tvojim svetima,Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine!Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine!Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!Kriste, čuj nas.Kriste, usliši nas.Gospodine, smiluj se!Kriste, smiluj se!Gospodine, smiluj se!Krist je uskrsnuo, Aleluja.Doista je uskrsnuo i ukazao se Petru, Aleluja.Pomolimo se.O Bože, koji si po svom jedinorođenom Sinu pobijedio smrt i namaotvorio put vječnoga života, molimo Te da nas tako utvrdiš u svojoj milostida u svemu živimo kao oni koji su otkupljeni od grijeha, po istomKristu, Gospodinu našemu. Amen.Autor kardinal John Henry Newman (1801.–1890.) s anglikanskeobratio se na katoličku vjeru. Blaženim je proglašen 1991.Ožujak 2008. // Broj 3 // Godište III. • 17

Sjećanja na prve dane ukazanjaU POČETKU NAM JE BILO TEŠKOSHVATITI DA JE GOSPA IZABRALAUPRAVO NAŠU ŽUPUDragana DugandžićU lipnju - kako vrijeme brzo prolazi - obilježavamo 27. obljetnicu ukazanja Blažene Djevice Marije, Kraljice Mira.Vrijeme pred obljetnicu prigoda je prisjetiti se prvih dana i mjeseci sveopće uzburkanosti uslijed tako novih i kodljudi u ovim krajevima dotada posve nepoznatih događaja. Župljani župe Međugorje rado se i živo prisjećaju tihprvih dana kada su svi hrlili u crkvu i na međugorska brda želeći doznati što se stvarno događa.Premda je prošlo puno godina, a tadamladi ljudi danas postali starije osobe,svi svjedoče kako je osjećaj da je Gospaizabrala njihovu župu kao mjesto molitve zanjih značio istinski preporod. Donosimo izjavei sjećanja nekoliko naših sugovornika.Zahvaljujem Isusu Kristušto nam je poslao svoju majkuVida Ilić nije imala dvojbi kad je čula vijestda se u Bijakovićima ukazala Gospa.Kaže da su joj ukazanja učvrstila vjeru.‘’Sve ove godine čuvam kamen s Brdaukazanja. Taj kamen sam donijela drugogadana kada sam vidjela i vidioce. U njemu seuočava figura koja me podsjeća na DjevicuMariju. To mi je blagoslov u kući, jedna velikauspomena. Znala sam da ima nešto svetomeđu nama. Dobila sam neku snagu kojune mogu opisati riječima. Trećeg dana ukazanjaopet smo išli na Brdo. Opet sam vidjeladjecu kojoj se ukazala Gospa. Sjećam sekako su bila uzbuđena i radosna. Posebnopamtim Vicku Ivanković koja je sva treperilaod radosti. I dan-danas neprestano mislimo tome. Zahvaljujem Isusu Kristu štonam je poslao svoju majku.’’Sjećam se dana kad je uhićenfra Jozo ZovkoMate Dugandžić je sa svojim susjedima- danas su svi pokojni - radio na njivi kadasu djeca iz sela donijela vijest kako se u Bijakovićimaukazala Gospa.‘’Susjedi su odmah ostavili motike i krenuliprema Brdu. Rekao sam im: ‘Što ćetetrčat, ako bude istina da se Gospa ukazalaotići ćemo sutra.’ No oni se nisu obaziralina to, već su krenuli prema gore. Poslije sumi rekli da zbog silnog svijeta nisu moglividjeti djecu kojoj se ukazala Gospa. Sutradansam i ja s njima otišao na Brdo ukazanja.Djeca su bila na Brdu i svi smo s njimamolili. Vidio sam jednoga čovjeka kako donosiveliki kamen na mjesto na kojem seGospa prvi put ukazala.’’Matija Dragićević spominje prve danekoji su bili ispunjeni molitvom i pjesmom.Svi iz sela svakodnevno su zajedno išli naMisu. O prvim danima je rekla:‘’Brzo se proširila vijest o Gospinomukazanju u Bijakovićima, ne mogu se sjetitiod koga sam točno to saznala. Drugi dansam s mužem išla na Brdo. Svijet je išao sasvih strana, htjeli su dodirnuti djecu kojimase Gospa ukazala. Jedan čovjek je odgurivaoljude kako bi djeca mogla kleknuti.Sjećam se dana kad je uhićen fra Jozo Zovko- u crkvu je došao fra Zrinko Čuvalo ikroz suze rekao kako nikada nije bio tužnijijer su uhitili fra Jozu.Nakon nekog vremena policija je zabranilaodlaziti na Brdo ukazanja, kažnjavalaje one koji nisu poštovali njihove naredbe.Pjevanje i molitva čulisu se sa svih stranaBilo mi je žao što nisam mogla stići navečernju svetu Misu. Prihvatili smo ukaza-Vida Ilić Mate Dugandžić Matija Dragićević18 • Glasnik mira // Međugorje

Marijanja; tada je bilo zanimljivo proći ulicom: sasvih strana čulo se pjevanje i molitva. Danasse sve nekako povuklo, trebamo se ponovnoprobuditi.’’Vida kaže kako su u početku išli svakogadana na Misu, sada ne može jer joj je78 godina:“Bilo je na početku problema, ali su dragiBog i Majka Božja pobijedili. Narod je dolazio,vlast je u početku branila okupljanja.Ljudi su ustrajali u vjeri. U početku namje bilo teško shvatiti da je Gospa odabralaupravo našu župu za svoje ukazanje, aliposlije smo zahvaljivali za to i nema danakada ne zahvalim Isusu Kristu što nam jeposlao svoju majku Mariju.’’Jure Dragićević ponavlja da ne možezaboraviti te prve dane:“Narod je dolazio iz svih krajeva, čulose pjevanje, molitva. Na početku sam išaosa svojim susjedima, oni su bili ushićeni,tvrdili su da su vidjeli nešto, ja nisam vidioništa, ali sam povjerovao. Ta se vremenane mogu zaboraviti’’.Mila Dugandžić ističe kako su ljudi prihvatiliukazanja i išli često na Misu. Posebnose prisjeća dana kada je uhićen fra JozoZovko.“Svima nam je bilo teško kada smo saznalida je fra Jozo uhićen. Hvala Bogu, sveje dobro prošlo. Sjećam se kada smo išli naMisu, policija je jednoga mog susjeda upitalašto misli tko će pobijediti - ili vlast kojaje branila dolaske u crkvu ili oni - tj. ljudikoji su prihvatili sve te događaje. Susjed jeodgovorio: ‘Naravno da će pobijediti ljudijer je Blažena Djevica Marija s nama.’”Mila DugandžićSnimila Dragana DugandžićSto pedeseta obljetnicaukazanja Gospe LurdskeU Međugorju je u ponedjeljak, 11. veljače 2008., u crkvi sv. Jakovaobilježena 150. obljetnica Gospinih ukazanja u Lurdu.ULourdesu, u južnoj Francuskoj, Blažena DjevicaMarija ukazala se 11. veljače 1858. BernardiciSoubirous i predstavila se kao Bezgrješno Začeće.Gospa se ukazala 18 puta. Svoje je ime vidjelici otkrila25. ožujka, za šesnaestog ukazanja. Izrekla ga je na mjesnomnarječju kojim je govorila Bernardica: Ja sam BezgrješnoZačeće. Po završetku ukazanja vidjelica je taj nepoznatiizraz ponavljala da ga ne bi zaboravila. Nije znalada je 1854., četiri godine ranije, nakon dugogodišnjih rasprava,papa Pio IX. proglasio dogmu Bezgrješnog ZačećaBlažene Djevice Marije ...Mons. Laurence, lurdski biskup, ukazanja je priznaonakon četiri godine ispitivanja, 18. siječnja 1862.Četiri marijanske dogmeTijekom povijesti crkveno učiteljstvo donijelo je četirimarijanske dogme: dvije u prvome tisućljeću (Marija Bogorodicai Marija uvijek djevica) i dvije u drugome tisućljeću(bezgrješna i na nebo uznesena). Prve dvije imajukristološki karakter jer su povezane s dogmatskim izričajemvjere u Krista, pravoga čovjeka i pravoga Boga,a protiv krivovjerja koje se tada javljalo. Dvije takozvane„nove“ dogme razmišljaju o moralnom liku Marijinui poprimaju antropološko i ekleziološko značenje i važnost.Prema Geiselmannu, te dvije dogme izgledaju kao„čin bogoštovlja“ jer do njih nije došlo zbog ispravljanjakrivovjerja, već zbog izražavanja one stvarnosti koja seveć slavila u bogoštovlju Crkve. Neki će teolozi reći da jedogma o Marijinu uznesenju na nebo „samo oblik vrhovnekanonizacije“ Djevice Marije.Prva marijanska dogma nastala je u žestokom raspravljanjuizmeđu dvojice predstavnika teoloških školaiz Antiohije i Aleksandrije, između Nestorija i Ćirila. NaEfeškome saboru (431.) crkveni oci za pravo su dali - uraspravi o dvije naravi Kristove, ljudskoj i božanskoj - ĆiriluAleksandrijskom. Iz te je odluke opravdanim rezultiraloMariju zvati „The-otokos“ ili „Bogorodica“. Taj naziv- Bogorodica - postao je jamstvo za ispravnu vjeru u Isusovoutjelovljenje.Druga dogma, koja se odnosi na Marijino djevičanstvo,definirana je na Lateranskom saboru 649. godine.Taj je sabor sazvao papa Martin I. da bi osudio monotelete(koji su tvrdili da je Krist imao samo jednu volju), aSabor je izjavio da je Marija Isusa začela po Duhu Svetomi da je, dakle, svoje djevičanstvo sačuvala prije poroda iu porodu i nakon njega. Na taj je način ponovno ojačanavjera otaca Crkve koji su Mariju sa svetim Jeronimomzvali „vječna Djevica“ ili „vazda Djevica“.Što se treće dogme tiče, 1854. papa Pio IX. zaključioje stoljetnu raspravu definirajući objavljenim „nauk kojismatra da je Blažena Djevica Marija u prvom trenutkusvojega začeća, jedinstvenom milošću i povlasticom svemogućegaBoga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasiteljaljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnogagrijeha“ (Katekizam Katoličke Crkve, 491).Na kraju, 1950. godine četvrtu je marijansku dogmudefinirao papa Pio XII. utvrđujući da je Marija, „ispunivšitijek zemaljskoga života, bila je s dušom i tijelom uznesenau nebesku slavu, i od Gospodina uzvišena kao kraljicasvemira“. Njezino uznesenje posebno je sudioništvou uskrsnuću njezina Sina i anticipacija uskrsnuća drugihkršćana.Sve četiri dogme za Crkvu imaju jasno značenje. Božanskomaterinstvo i trajno djevičanstvo Marijino podsjećajunas da je i Crkva majka koja mora roditi Krista uraznim povijesnim dobima te mu reći svoje „da“ cjelovitevjere u kojoj je sadržano i djevičanstvo. Bezgrješna slavi„sretan početak Crkve bez mrlje i bez bore“ (Marialiscultus, 3) i podsjeća na naš prvotni poziv na svetost. „Nanebo uznesena“, pak, tješi pobožne vjernike poput Vas icijeli Božji puk na hodočasničkom putu ponovno potvrđujućisigurnost konačnoga uskrsnuća i vječne slave. Životnesu to dimenzije važne svakomu vjerniku i svećenicibi doista učinili dobro kada bi ih dodatno vrjednovali i usvojim propovijedima.(Glas Koncila www.glas-koncila.hr)Ožujak 2008. // Broj 3 // Godište III. • 19

Iz života CrkveU KLOPCI DUHA VREMENAfra Tomislav PervanPostoje tabu-teme glede slobode “mišljenja i izražavanja”, međutim, ne u Katoličkoj Crkvi. Te tabu teme postojeu suvremenom slobodoumnom, tzv. prosvijetljenu društvu, koje vlada svjetskom pozornicom, medijskom,‘znanstvenom’, misaonom. I tko se ogriješi o te unaprijed zadane koordinate, tko nastupa osobno protiv općega,medijskim rječnikom kazano ‘main-streama’, tko drukčije misli i izražava se, njega čuvari ‘reda i poretka’ usvijetu mišljenja uzimaju na ciljnik, ‘skinu ga’, okuju svojim izopćenjima, i takav nema više mogućnosti pojavitise u javnosti, izraziti svoje mišljenje, objaviti svoj stav nikomu. Iskusili su to mnogi istinski znanstvenici,svjesni su toga mnogi profesori, a pogotovo novinari koji se usude napisati nešto mimo političke voljegospodara i poslodavaca, protiv smjera vlasnika novina ili pak glavnog urednika u raznim emisijama.22 • Glasnik mira // MeđugorjeKatoličkoj se Crkvi zna redovito prigovoritidogmatizam, stvoreno jemnijenje kako u njoj nema slobodemišljenja, izražavanja. Međutim, tko imalopomnije promotri njezinu dvijetisućljetnupovijest, može smjesta opovrgnuti takavgovor. Pa i sami površni pogled u temeljnuknjigu vjere, Novi zavjet, dokazuje kakoondje nema nikakve zabrane drukčijeg mišljenjaili pak izražavanja, nema nikakvihtabu tema. Pogledajmo samo Djela apostolska.Ondje imamo mnoštvo suprotstavljenihstrana, opiranja, iznošenja drukčijihstajališta. Ni Petar ni Pavao nisu bili dogmatičariu smislu da bi nekomu zabranjivalidrukčije misliti. Čak su se Petar i Pavaosukobili, Pavao se Petru u brk suprotstaviozbog njegova kriva postupka. Kod svih jevladalo ne jednoumlje, nego su se svi smatralisuradnicima jedne Istine, Istine kojase ne plaši, koja ne poznaje straha. Istinekoja se ne boji dnevnoga svjetla, a ni utami se ne spotiče niti joj klecaju koljena.Pa već i na prvom Apostolskom saborugod. 49. ili 50., u Jeruzalemu, dakle, nepunihdvadeset godina nakon Isusove smrti iuskrsnuća, žestoko se raspravljalo o ispravnostizacrtana puta u povijest. Isto se dogodilona saboru u Niceji (325.), u Carigradu(381.), u Efezu (431.), Kalcedonu (451.).Svaki od tih sabora bio je suprotstavljanjeneslobodi mišljenja. Nitko nije prisiljavandrukčije misliti, a ista se situacija ponavljakroz cijelu crkvenu povijest, sve do najnovijegaSabora. Znamo za razne struje nasamome Saboru, a nitko zbog svoga mišljenjanije izopćen ili pak odbačen.Svaki je katolički heretik, krivovjerac,zašlac s puta vjere i istine ili pak morala,dokaz kako u Crkvi ne postoji zabranaiznošenja drukčije misli. Što Crkva poznaje?U njoj postoje kategorije istine, učiteljstva,dogme, i upravo u tome je bit problemai svih napadaja na Crkvu. Najprije jeustala protestantska reformacija, a potomateistički racionalizam protiv istine, dogme,učiteljstva. To je za njih noćna mora!I misle kako postoji u Katoličkoj Crkvi diktatodozgor. Međutim, svima nam je jasno,nestane li istine, dogme, učiteljstva, pada iSnimio Tvrtko BojićKatolička Crkva. To je pak izričito očitovanicilj svih koji se do dandanas nisu umoriliustajati, prosvjedovati i rušiti temelje KatoličkeCrkve.Progon vještica i suvremeni kulthomoerotikeSvi su krivovjerci (heretici) u Crkvi moglimisliti, pisati i govoriti što su htje-

Iz života Crkveli. Jednako i Martin Luther. Međutim, onošto je Martin Luther mislio, govorio i pisaood jednoga posve određenog trenutkanije više bilo katolički nauk. I otišao je svojimputem. Nitko mu njegov put i potez uCrkvi nije osporavao. Jednako tako i GalileoGalilei. Nitko ga nije priječio širiti vlastiteideje kao hipoteze, cijeloga je životabio slobodan profesor koji je znao u vojnesvrhe unovčiti svoje dalekozore. Svoje idejenije mogao ovjeroviti niti dokazati eksperimentalnimputem. Naprotiv, i pape iinkvizicija dosta su toga poduzeli kako biga sačuvali od daljnjih zabluda.Galilei je pogriješio u prirodnim znanostima,crkveno učiteljstvo u teologiji. Inkvizicijaje god. 1633. bila u zabludi jernije spoznala kako je protuslovlje izmeđuheliocentrizma i Biblije samo prividno. Galileije bio u krivu jer svoj nauk nije mogaodokazati bespogovorno znanstvenimeksperimentalnim putem. Ali je imao pravoglede tumačenja Biblije. Nakana Biblijenije tumačiti što se odvija na astronomskomnebu, nego kako će se čovjek vinutido Boga, u Božje nebo.Inkvizicija je spoznala Galileove znanstvenoteoretskeslabosti. On to pak samnije uviđao. Na putu mu se ispriječila i njegovaurođena prekomjerna svadljivost. ZaCrkvu i pape kopernikanska slika svijetanikada nije bila problem. To je bio problemza Martina Luthera i Jeana Calvina koji suBibliju shvaćali i tumačili u svemu doslovce.Sve te činjenice spadaju u riznicu misaonihtabu tema prosvjetiteljstva. Nedavnosmo bili svjedoci protupapinskih prosvjedana rimskome sveučilištu “Sapienza” zbogGalilejeva slučaja. Ali, unatoč svome opozivuGalilei je do smrti bio i ostao pobožnikatolik. Međutim, postao je i ostao neštokao ikona - zaštitni znak slobodnogaznanstvenika i slobode znanosti u prosvjetiteljskimkrugovima. Sa strane razuma -pod tim imamo u zreniku Katoličku Crkvu- “slučaj Galilei” je u svim svojim zamršenimpojedinostima do kraja dokumentirani pojašnjen. Međutim, tabor scijentistauporno ustrajava na svojoj ideološki uvjetovanojzaslijepljenosti pred stvarnošću inema pomaka. Njihova je krilatica - ili razum,ili vjera. To nose na svojim štitovimai time mašu do danas svi neprijatelji Crkve.Međutim, to ‘ili-ili’ je pogrješno. U svjetlukršćanskoga racionalizma istina o Galilejuzoran je primjer tabu teme prosvjetiteljstva.Popis tih tema jest dugačak, a Voltaireovise epigoni trude da ga iz godine ugodinu nadopisuju.Ono što vrijedi za ‘slučaj Galilei’, vrijedii za sve druge ‘teške zločine’ Katoličke Crkve.Stalno se povlači i nateže istina o križarskimvojnama, o inkviziciji, spaljivanjuvještica. Sve su to teme uvijek dobrodošlekad treba udariti po Crkvi. Prosvjetitelji čovječanstvaponavljaju te propagandne lažio Crkvi poput tibetskih molitvenih mlinova.Kršćanski je srednji vijek za njih zauvijekmračni srednji vijek, dok je za te isteglave komunizam u biti veoma dobra stvarkome je jedini grijeh što se kušao na krivnačin ostvariti u praksi.Tko samo dirne u veličanstvenost i značenjeFrancuske revolucije, tko u nju posumnjaili pak upre prstom na njezinu krvoločnost,krvavu jezgru, toga će panduriprosvjetiteljske misli smjesta strpati međureakcionare i poslati u povijesni otpad. Tkose protivi pobačaju kao ubojstvu nerođenaživota, takav je neprijatelj ženske slobode.Tko smatra da je stapanje jajne stanicei sjemena početak ljudskoga bića, pravogačovjeka, a ne nekakvo klupko, masa nepovezanihstanica, neprijatelj je znanosti idoslovce fundamentalistički fanatik.Tko danas na Zapadu smatra kako subrak i obitelj posve naravni i Bogom daninukleus, ona istinska jezgra svake čovjekadostojne civilizacije, taj je u većini suvremeniheuropskih zemalja prokazani i sudskiprogonjeni ‘homofobičar’, neprijateljcivilizacije i društvenoga poretka. Tko vjerujeda su muškarac i žena slika i prilika samogaBoga, tko smatra kako razlike međuspolovima nisu nebitne, psihički, emocionalnoi kulturalno, takva će doskora stićiizopćenje iz svih medija i društva sa stranetiska i pobornika ‘gender’-kulta.Jakobinci naše sadašnjiceNepregledan je broj svjetovnih ateističkihmisaonih tabu tema. Može se reći kakose svaka točka Apostolskog vjerovanja danasviše-manje osporava. Tko otvoreno ijavno ispovijeda svoju vjeru i pristaje uzsvoje vjerovanje, doživjet će na svakomekoraku protimbe. Pa i naši mediji su skloniupravo onima koji iskaču iz uhodane kolotečine,disidentima, kritizerima hijerarhije,one koji sumnjaju u pojedine vjerske istine.Takvi su za suvremene slobodoumnike‘kritički’ teolozi, kritički duhovi. Tko sumnjau istine vjere, na visini je suvremeneznanosti i zadaće, on je sudoban. Tko jespreman nijekati koju vjersku istinu, odbacitiđavla i pakao, ne vjerovati u konačnisud (‘doći će suditi žive i mrtve!’), stići ćega sankcije suvremenih jakobinaca. Znamopak tko bijahu jakobinci u Francuskoj revoluciji!Ideolozima marksizma i lenjinizmamnogo se toga može prigovoriti, ali jednone, naime, relativizam. Nisu bili relativisti!Nikada komunisti nisu dvojili spram istinete da postoji istina, i to samo njihova, komunistička,dijalektička. Kao nitko oni subili uvjereni i sigurni u svome historijskomi dijalektičkom materijalizmu. Smatrali sukako su znanstveno dokazali i prisvojiliistinu za sebe, za svu vječnost. Tko je smioosporiti njihove ideje i ideologiju? Takav biredovito skončavao u čistkama, u gulazima,na Golim otocima i sl. Propašću istočnogabloka, sovjetskog imperija i njihovihsatelitskih satrapa pojam se istine popriličnorazvodnio i u lijevom bloku. Od padakomunizma u tome se taboru propovijedauporno kako ne postoji nešto što bi sezvalo ‘istinom’. ‘Sve je relativno’ - blještavimvelikim slovima piše na zlatnom telcukomu se danas klanjaju naši naprednjaci.Groze se pred Katoličkom Crkvom upravostoga što je nadživjela komunizam (padavno su joj upravo komunisti zakucavalimrtvački kovčeg i pjevali opijelo!), a zatimšto ta Crkva i nadalje čvrsto vjeruje kako jeIsus Krist - bez kako, zašto ili ali - put, istinai život.A tko danas - s kojih mu drago razloga- govori još uvijek o crkvenim misaonimtabu temama, već je upao u klopku duhavremena. Današnji Papa je kao teolog, zatimkao kardinal i papa krajnje jasno pokazaokako izbjegnuti klopku duha vremena.Jedan od njegovih učitelja jest kao štoznamo i sveti Augustin. Taj je Augustin, naobljetnicu svoga biskupskoga posvećenja,opisao obveze svoga svagdana ovako: “Nemirneopominjati, malodušne tješiti, slabeprihvaćati, protivnike pobijati, zaplotnjakase čuvati, neuke poučavati, lijene prodrmati,prznice odbijati, umišljenike stavitina pravo mjesto, obeshrabrene ohrabrivati,svadljivce smirivati, siromahe pomagati,potlačene oslobađati, dobrima odati priznanje,zle podnositi, i: sve ljubiti!” Što jenekoć Augustin Hiponski dojmljivo zorno isažeto izrazio, dobra je podloga za svakogavjernika, za svakoga čovjeka. Danas kaoi prije tisuću i petsto godina! Budemo li sedržali Isusa Krista i onoga što nam Crkvagovori, izbjeći ćemo duh vremena i biti napravom putu u budućnost.Ožujak 2008. // Broj 3 // Godište III. • 23

Vijesti, najave, obavijesti (Priredila Lidija Paris)Blagdan blaženog kardinala Alojzija Stepincai sjećanje na fratre-mučenike iz župe MeđugorjeDesetog veljače, na blagdanblaženog kardinala AlojzijaStepinca, u župi Međugorje redovitose slavi spomen na mučeničkusmrt franjevaca koji su rođeniu Međugorju ili su u ovoj župipastoralno djelovali.Tijekom i neposredno poslije Drugogasvjetskog rata od partizanske i komunističkeruke stradalo je 66 hercegovačkihfranjevaca. Desetorica od njihrođeni su u međugorskoj župi ili su u njojbili dušobrižnici. To su fra Jozo Bencun, fraMarko Dragićević (st.), fra Mariofil Sivrić,fra Grgo Vasilj, fra Jenko Vasilj, fra KrižanGalić, fra Bono Jelavić, fra Paško Martinac,fra Anđelko Nuić i fra Bernardin Smoljan.Misna žrtva tog se dana prikazuje i uspomen svim žrtvama iz župe Međugorjepalim u tijeku Prvog i Drugog svjetskog, teDomovinskog rata, kao i svima koji su darovaliživote za vjeru i domovinu.Misno slavlje predvodio je fra SvetozarKraljević.Foto www.franjevci.infoGore: Sedmoricafratara ubijenih14. veljače u MostaruFoto www.franjevci.infoNa fotografiji: Molitva kodskloništa podno crkve naŠirokom Brijegu u kojem je7. veljače 1945. ubijeno 12fratara. Spomen na taj danuzima se kao viktimološkispomen-dan Hercegovačkefranjevačke provincije kadase sjećamo i molimo zasvih 66 pobijenih fratara ui nakon Drugoga svjetskograta te za sve žrtve ratova iporaća u našem narodu.Svetu Misu na Širokom Brijegu,uz sudjelovanje hercegovačkihfranjevaca, predslavioje provincijal fra Ivan Sesar.Mise za ubijene fratre i žrtveratova slavljene su i na Humcu,u Mostaru te u drugimžupama.24 • Glasnik mira // Međugorje

Vijesti, najave, obavijestiBivša Miss svijeta nahodočašću Kraljici miraPovjerenica američkogveleposlanstva susrela svojesunarodnjake u MeđugorjuCynthia Plath, povjerenica konzularnogodjela američkog veleposlanstvau Sarajevu, posjetila je Međugorje14. veljače 2008. Pred župnimuredom dočekao ju je fra Svetozar Kraljević,koji je organizirao susret s američkimgrađanima koji borave u Međugorju i međugorskimvodičima koji rade s američkimhodočasnicima.Tijekom jednosatnog susreta govorilose uglavnom o praktičnim konzularnim pitanjimas kojima se susreću američki građaniu stranim zemljama. Gospođi CynthiiPlath ovo je bio prvi dolazak u Međugorje.Članovi međugorske američke zajednice sTrinaesti međunarodniseminar za svećenikeUMeđugorje je hodočastila MariaselaÁlvarez Lebrón iz DominikanskeRepublike, Miss svijeta 1982. godine.U skladu s tradicijom, kao dijete je primilasve sakramente, no puninu vjere počelaje živjeti tek prije šest godina. Iako jeveć koncem 80-tih čula za Međugorje, sadaga je prvi put posjetila i doživjela ga snažnijeod Fatime ili Lourdesa. Zanimljivo jeda kao najljepša djevojka na svijetu nijeodabrala karijeru fotomodela ili glumice,nego je završila arhitekturu, radi na televiziji,udana je i majka četvero djece. Iskusilaje kako „znanost nema odgovore koje mitražimo; društvo u kojem živimo ne nudinam odgovore na sve izazove pred kojimase nalazimo. To nam daje samo Bog!“poštovanjem i zahvalnošću primili su njezinposjet, radujući se što njihovo veleposlanstvomisli na njih.Trinaesti međunarodni seminar za svećenike održat će se u Međugorju od 30. lipnjado 5. srpnja 2008. Tema seminara je: „A nama je posvetiti se molitvi i posluživanjuRiječi“ (Dj 6,4). Predavač na seminaru je fra Zvjezdan Linić, ofm.Ususret UskrsuPeta korizmena nedjelja, 9. ožujka - Odredbao Tjednu protiv psovkeDavni je običaj u našoj biskupiji da se tjedan odGlušnice, tj. 5. korizmene nedjelje, do Cvjetnice posvetimolitvi protiv psovke u našem narodu. Usrdnovas molimo da se naš narod i župa odrekne tog velikogzla, a sve svoje molitvene nakane, osobito Put križa,prikažimo Bogu kao zadovoljštinu za uvrjede kojemu se psovkom nanose.Cvjetnica, 16. ožujka - Nedjelja mukeGospodnjeBlagoslov grančica bit će u 10.30 sati na temeljimastare crkve. Odatle u procesiji krećemo u župnucrkvu. Svete Mise u župnoj crkvi su u 8, 10.30 i 18 sati.Pjevanje muke je pod pučkom Misom. Na svim Misamabit će blagoslov grančica.Sveto vazmeno trodnevljeVeliki četvrtak - 20. ožujka. Dan ustanovljenjasvete Mise i svećeničkog reda. Taj dan se slavi samojedna sveta Misa i to navečer. Izjutra nema Mise ni ispovijedi.Najvrjednije što nam je Isus ostavio je svetaMisa, zato taj dan svi moramo biti na Misi. U 17 satićemo moliti krunicu, a u 18 je svečana sveta Misa.Klanjanje je od 22.30 – 24 sata.Veliki petak - 21. ožujka. Izjutra u crkvi takođernema nikakvih obreda. Put križa za župljane i hrvatskehodočasnike na Križevcu je u 11 sati. Krunicaje u 17, a obredi muke Gospodinove i ljubljenje križau 18 sati. Taj dan je u središtu križ. Neka ne bude nikakvebuke i pjesme. Veliki petak je dan strogog postai nemrsa.Velika subota - Uskrsno bdijenje - 22. ožujka.Izjutra u crkvi nema nikakvih obreda. Krunica na Velikusubotu počinje u 19 sati, a liturgija svjetla i svečanasveta Misa uskrsnuća Gospodinovog je u 20 sati.Uskrsno molitveno bdijenje - klanjanje je od 23 do24 sata.Uskrs - 23. ožujkaSvete Mise u župnoj crkvi u 8, 11 i 18 sati. Vionica9, Miletina i Šurmanci 10 sati.Mogućnost za svetu ispovijedPonedjeljak, utorak i srijeda za župljane sat vremenaprije jutarnje Mise. Poslije podne sva tri ovadana ispovijedamo od 16.30 pa dalje. Na Veliki četvrtaki Veliki petak ispovijedamo od 16 do 17.30 sati, ana Veliku subotu od 18 do 19.30 sati. Na velike danesvi svećenici sudjeluju u večernjem molitvenom programu,kad počne Misa ili obred nema više ispovijedanja.Ožujak 2008. // Broj 3 // Godište III. • 25

Ruže sv. FranjePRIHVATILIŠTE ZABESKUĆNIKESiniša PucićŽena bijaše trudna, njezin zaručnik kucao je od vrata do vrata kako bi uhitnosti životne situacije za njih pronašao utočište. Nisu tražili mnogo,samo lijepu riječ, osmijeh, malo mjesta za sebe pod krovom i eventualnokomadić kruha. Gosti od potencijalnog domaćina nisu puno iskali, reklibismo, već sitnicu u materijalnom smislu. No, od cijelog grada umorniputnici nisu dobili ni mrvice, pa kad je već ljudsko milosrđe zakazalo,prostor za porod darovale su im životinje.Franje zagrlimo i prihvatimo svojom ljubavljubez ožiljaka.Sto osamdeset volontera pomažebeskućnicimaPrihvatilište je od svoga otvorenja dodanas primilo sedamdesetak ljudi bezkrova nad glavom, s ciljem resocijalizacije,odnosno njihovog povratka u životkakvim zaslužuju živjeti, ne više kao osobebez imena i prezimena, već kao ostalipunopravni građani. Među njima najvišeima osoba sredovječne dobi, osoba kojeza ovaj svijet više nisu radno prihvatljive,zatim hrvatskih branitelja, ovisnika,djece iz domova bez odgovarajuće roditeljskeskrbi ... Stereotip beskućnika kaoosobe koja je stalno u alkoholiziranomstanju i estetski zapuštena sve više iščezavai zamjenjuju ga ljudi koji preko noćiTako je Sveta Obitelj Isusa, Marije iJosipa doživjela koliko srce čovjekamože biti hladno i zatvoreno za drugoga,koliko se njegovo lice može izobličiti,umjesto da se na njemu razlije osmijeh,koliko se njegova ruka može stisnutiod gnjeva, umjesto da bude pružena svomubližnjem u potrebi. Tako je i naša Majka,Kraljica Mira, podijelila iskustvo tolikihljudi koji danas šeću ulicama naših gradova,često bez imena i prezimena, bez mrviceljudskoga dostojanstva, u potrazi zaotvorenim srcem, toplinom doma i koricomkruha našega svagdašnjega. Moždasu pokucali jednom i na naša vrata a da ihnismo čuli ili znali kako im pomoći.Snimio Siniša PucićPrihvatilište za beskućnikeU Rijeci već nepunih godinu dana nainicijativu Franjevačkoga svjetovnogareda Majke Božje Trsatske djeluje prvoprihvatilište za beskućnike na ovim prostorimapod nazivom «Ruže sv. Franje».Naše je srce poput najmirisnije ruže kojuBog zasadi u nama. Njezin miris nikadane prestaje, a na nama je hoćemo li i kolikodopustiti da taj miris i ljepota doprudo drugih, kako bi se i oni, zajednos nama, divili Stvoritelju. Osim toga, premacvjetićima iz života sv. Franje, jednomse prilikom, napastovan, bacio u ružičnjaku kojem od tada do danas na istommjestu rastu ruže bez trnja. I dok ljudikoji paze samo na izvanjsku ljepotu čestodruge ubadaju svom bijedom svoje nutrine,na nama je pustiti sve «gubavce našihdana» da nam se približe, da ih poput sv.26 • Glasnik mira // Međugorje

Ruže sv. Franjegube svoj status zbog obiteljskih brodoloma,gubitka posla i statusa u društvu,pa ne čudi što je popriličan broj korisnikau prihvatilištu s visokom školskomspremom i onih koji su do jučer uživaliugled u poslovnom i političkom životu.Pružajući im usluge smještaja, hrane,radne terapije, najviše kroz razgovor,molitvu i stručnu pomoć, taj cilj pokazujese ostvarivim samo nekoliko mjesecipo njihovom dolasku u prihvatilište.Most između svakoga pojedinog korisnikai institucija koje im mogu pomoći suvolonteri - franjevci svjetovnjaci, framašite ostali vjernici koji dio svoga slobodnogvremena daruju beskućnicima. Takose do danas u mrežu ljubavi «uhvatilo»čak 180 volontera, ljudi s velikim srcemu kojem ima mjesta za svakoga, pa i onoganajneznatnijega.Snimio Siniša PucićStereotip beskućnika kao osobe koja je stalno u alkoholiziranomstanju i estetski zapuštena sve više iščezava i zamjenjuju ga ljudikoji preko noći gube svoj status zbog obiteljskih brodoloma, gubitkaposla i statusa u društvu, pa ne čudi što je popriličan broj korisnikau Prihvatilištu s visokom školskom spremom i onih koji su do jučeruživali ugled u poslovnom i političkom životu. Pružajući im uslugesmještaja, hrane, radne terapije, najviše kroz razgovor, molitvu istručnu pomoć, taj cilj pokazuje se ostvarivim samo nekoliko mjesecipo njihovom dolasku u Prihvatilište.Međugorski hodočasnici utemeljili“Ruže sv. Franje”Središnje mjesto u prihvatilištu je kapelakoju krase kipovi Uskrslog Krista i KraljiceMira iz Međugorja, darovi velikog srcaobitelji Vasilj. Nije slučajno da je pobožnostprema Međugorskoj Gospi toliko prisutnau ovoj kući za beskućnike, s obziromda su osnivači prihvatilišta, kao dugogodišnjihodočasnici u Međugorje, čvrsto duhovnopovezani s Marijinom kućom mirau malom hercegovačkom mjestu. Tako Isussa svojom Majkom bdije nad brojnim korisnicimai volonterima prihvatilišta, slušajućinjihove svakodnevne vapaje i molitve,otvorena i raskajana srca onih koji zbogsvojih pogrješaka i propusta svoje okolineu koju i mi spadamo, nisu u životu pronašlidovoljno razloga za radost i nadu, većsu njihova lica često prekrivale suze i očaj.No plamen vjere koji je u njima Bog upalionisu mogle ugasiti sve životne teškoće, neimaština,odbačenosti ...Prihvatilište je tako postalo Međugorjeu malome, obitelj čije je članoveDobri Otac prikupio sa svih strana Hrvatske,Bosne i Hercegovine pa i drugihzemalja kako bi postali novi ljudi,počeli živjeti novim životom, u puninikoju On daje. Mnogi su od njih tu nevidljivuruku Kristovu, pruženu po rucisvakog volontera, spremno prihvatili,ali bilo je i onih kojima je ovo utočištesamo jedna od stanica na njihovom putovanjubez cilja. Tako je i s Međugorjem.Sve vrijeme, a napose korizmeno ukojem se trenutno nalazimo, Gospa poziva,savjetuje, pomaže svakom svomedjetetu, hodočasniku i župljaninu dazapočne s novim životom, mijenjajućisebe i svoje loše navike, a prihvaćajućiput prema Isusu Kristu, postavljajući ina njega svjetionike u obličju naših bližnjihkoji nam svojim primjerom svijetleda ne skrenemo s pravog puta, stazekoja vodi u Život.Ožujak 2008. // Broj 3 // Godište III. • 27

Odjeci u svijetu - ŠvicarskaUmjetnik - obraćenik - humanitaracMauro HarschPriredila Lidija ParisMauro Harsch rođen je u Luganu (Švicarska). Studij glasovira završio je u Veneciji 1987. Snimio je brojnenosače zvuka koji su postigli uspjeh kod publike i kritike u Europi, Australiji i SAD-u. Godine 1987. osnovaoje fondaciju Medjugorje per l’Infanzia, 1994. pokrenuo je “St. Moritz Piano Festival”, a 2002. pokret“Ars Dei” koji promiče rad mladih europskih glazbenika. Od 1987. predaje glasovir i komornu glazbu uškoli Conservatorio della Svizzera Italiana. Član je žirija na mnogim međunarodnim natjecanjima.Pustolovina koja je preobrazilacijeli moj životTijekom ljeta 1984. provodio sam praznikeu jednom mjestancu u švicarskimplaninama. Tamo je počela pustolovinakoja je nekoliko mjeseci kasnijepreobrazila cijeli moj život.U to sam vrijeme bio mlak kršćanin i pomalosumnjičav prema Crkvi. Tražio samnešto što nisam uspijevao naći, nešto štobi mojem životu dalo dublju vrijednost.Često sam se pitao u čemu je pravi smisaoljudskog života i bio sam svjestan da biu tom traženju i moja ljubav prema glazbikojom sam se bavio od djetinjstva mogladobiti novu dimenziju. Dugo vremenabavio sam se transcendentalnom meditacijomi filozofijom, ali zadovoljstvo koje samu tome nalazio ubrzo se pokazalo iluzornim.Čitajući jedan talijanski časopis naišaosam na čudan naslov: „Gospa se ukazuje... šestero djece tvrdi da svakog dana videtajanstvenu Gospođu koja daje porukemira, ljubavi i pomirenja ... Tisuće vjernika,ozdravljenja, obraćenja ...“ Nisam vjerovaoda u naše vrijeme jedan ozbiljan časopismože objaviti takav tekst!Nekoliko dana kasnije usnuo sam čudansan čije značenje tada nisam shvaćao: ponad28 • Glasnik mira // Međugorjejednog brda pojavila se predivna duga čijaje svjetlost u meni izazvala osjećaj pravogblaženstva. Ta je slika odjednom nestala, aneka me sila bacila na koljena prouzročivšisnažnu fizičku bol. Probudio sam se pitajućise odakle ta bol, budući da je to bio samosan. Na moje veliko čudo, koljena su me doistaboljela iako uopće nisam pao! To je bioprvi od znakova koji su me malo pomalo dovelido uvjerenja da Bog u pravom trenutkumože dotaknuti ljudsko srce, ostavljajući muslobodu hoće li ga slijediti ili ne.Od toga dana sve sam češće mislio natih šestero mladih i poželio sam otići u toudaljeno hercegovačko mjesto. Osjećaosam poziv koji je postajao sve snažniji.Krajem studenog te iste godine u jednojknjižari u Comu našao sam knjigu francuskogteologa Renea Laurentina pod naslovom„Ukazuje li se Gospa u Međugorju?“Odluka je bila donesena. Svakako moramotići u to mjesto.Kao da je vrijeme staloU Međugorje sam stigao 19. veljače1985. s jednom znanicom glazbenicom.Prostor pred crkvom bio je potpuno prazan.Bilo je strahovito hladno, puhao je ledenivjetar. Pomislih da sam došao na pogrješnomjesto. Ušao sam u crkvu – i u njojje vladala velika hladnoća. Nije bilo hodočasnika,samo nekoliko domaćih ljudi kojisu molili krunicu.Nakon mnogih godina tijekom kojihsam uporno odbijao kleknuti pred svetohraništem,pao sam na koljena ... i odjednomu sebi osjetio snažnu radost koju nidanas ne mogu opisati riječima. Sjetiosam se svoga sna ... prepustio sam se molitviZdravomarija i zvucima pjesama ...sve je teklo poput izvora čiste vode. Molitveniprogram odvijao se na hrvatskomjeziku, trajao je puna dva sata, ali nisamni primijetio kako je vrijeme prošlo. Kaoda je vrijeme stalo. To je bio početak mogobraćenja. Povjerovao sam da se upravo utom svetohraništu, koje sam tako dugo zapuštao,u Euharistiji, nalazi izvor milosti,istine i svega dobra.Poslije Mise ušli smo u sakristiju i tamosusreli vidjelicu Mariju. Pojavio se i jedanfratar s kojim smo za sutradan dogovorilisusret u župnom uredu. Bio je to fra Slavko.Čim je saznao da smo glazbenici upitaonas je želimo li svirati u crkvi za vrijemeukazanja.U podne smo se uspeli na Brdo ukazanja.Snažan, hladan vjetar i dalje je puhaobez prestanka. Puteljak je bio kamenit, trnovit,prava muka. Kamenje kao da je simboliziralokušnje i poteškoće koje susrećemou životu. Osjetio sam dubok unutarnjimir. S mjesta ukazanja pružao se pogled naMeđugorje. Izgledalo mi je kao da sam sevratio u prošlost. Sve je bilo jednostavno imirno, prava oaza mira.

Odjeci u svijetu - ŠvicarskaPrvi put sam shvatio štoznači moliti srcemPoslije podne pošli smo prema crkvi daprobamo Schubertovu Ave Mariju, skladbukoju smo htjeli izvesti za vrijeme ukazanja.Susreli smo jednog fratra koji namreče: „Nema struje!“ Nije se, dakle, moglosvirati orgulje ... Mi smo se nadali da će sestruja vratiti ... Kad je počela krunica, jošsmo uvijek bili u mraku ... struja je došla u17.30. U 17.45, kad su Jakov, Ivan i Marijapočeli svoj susret s Gospom, iz orgulja suse zaorili zvuci Ave Marije ... ne znam štose sa mnom događalo. Mislim da sam tadaprvi put shvatio što znači moliti srcem ...obuzeo me osjećaj neizmjerne slobode.Na kraju Ave Marije oko mene se u pobožnojmolitvi okupila skupina međugorskedjece. Taj sam znak protumačio mnogokasnije.Po povratku u Švicarsku razmišljao samo tome što mi se dogodilo. Zašto baš u Međugorju?Zašto sam morao otići u to siromašnoselo, u tu komunističku zemljuda otkrijem tako velike vrijednosti? Zaštosam tek tamo iskusio kršćanstvo? Misliosam da se možda radi o vatri od slame, oprolaznom oduševljenju, i da će se za nekolikotjedana sve vratiti na staro, no nijebilo tako. Iako nikomu nisam pričao o onomešto mi se dogodilo, prijatelji i znanci suprimjećivali da sam se promijenio kao osobai kao glazbenik. Prolazili su dani i tjedni.U nekoliko mjeseci dogodilo se nešto„Ne brini se“, reče mifra Slavko. „Kada dođevrijeme, Gospa će ti pokazatipravi put.”što mi nije uspjelo tijekom godina, kako uduhovnom životu tako i u glazbenoj interpretaciji.Izvana se ništa nije bilo promijenilo,ali moje unutarnje stanje utjecalo jena sve što sam činio. Nikad kao tada nisambio uvjeren da je vjera snaga koja se prenosi,koju treba prenositi i dijeliti s bližnjima.Odlučio sam pokrenuti nešto novoIste godine u prosincu vratio sam se uMeđugorje te ponovno ljeti 1986. Razvilose iskreno prijateljstvo s fra Slavkom Barbarićem.U ožujku 1987. fra Slavko me pozvaoda budem nazočan jednom ukazanju u župnomuredu. Bila je to posebna milost, neočekivanidar. Samo su malobrojni moglistati u sićušnu prostoriju u kojoj su se događalaukazanja. Toga dana došao je Jakov.Pao je na koljena. Počeo je tajanstvensusret s Gospom. Oči su mu zasjale. Micaoje usnama, ali se nikakve riječi nisu čule.Dječak je izašao iz našeg vremena i prostora,izgubio dodir s vanjskim svijetom. Sveje bilo vrlo prirodno i jednostavno. Ljudinepomični. Nevjerojatna tišina. Kao da jevrijeme doista stalo. Nekoliko minuta kasnijeJakov se vratio u našu stvarnost. Ukazanjeje završilo.Riječi ne mogu opisati taj događaj. Jedinomogu reći da sam u tim trenutcima pomisliokako je Međugorje doista Božji darčovječanstvu i Crkvi. Toga sam dana fraSlavku rekao da me međugorsko iskustvopotiče na karitativni rad, napose s djecom.„Ne brini se“, reče mi fra Slavko. „Kada dođevrijeme, Gospa će ti pokazati pravi put.”Tijekom sljedećih mjeseci raspitivaosam se kod raznih humanitarnih organizacija,ali sam primijetio da naginju raznimpolitičkim ili ideološkim doktrinama, pami nisu odgovarale. Želio sam organizacijukoja ne bi samo materijalno interveniralana mjestima gdje vlada potreba, negobi bila i moralna i duhovna podrška u smisluistinskog kršćanskog bratstva kojesam otkrio u Međugorju. Odlučio sam pokrenutinešto novo i tako je 31. prosinca1987. kod notara u Chiassu osnovana fondacijaMedjugorje per l’Infanzia. Dva mjesecakasnije ona je službeno priznata i uŠvicarskoj.ProjektiSamo godinu dana kasnije Fondacija jebrojila 600 dobrotvora. Da bih javnost boljeupoznao s njezinim djelovanjem, u Odborsam pozvao razne osobe iz kulturnogi vjerskog života. Uz njihovu podršku organiziralismo dobrotvorne koncerte u Luganui tako se stvorila velika obitelj kojaje išla istim putem – putem solidarnosti sdjecom u potrebi.Prvi projekt bio je izgradnja jedne kućeza potrebitu djecu u Indiji (1989.). Slijedilesu kuće u Brazilu (1992.), u Majčinom seluu Međugorju (1995.), vođenje projekata uRumunjskoj, na Madagaskaru, u Poljskoj,na Kosovu, u Rusiji i u Ukrajini.Na poziv fra Slavka Barbarića, koji jeosnivanjem Majčina sela u Međugorju želiobar malo ublažiti posljedice rata u Hrvatskoji Bosni i Hercegovini, Fondacija jesagradila kuću „Pupoljci“. Radovi su počelipočetkom 1995. Vojnici UN-a stacioniraniu Međugorju besplatno su iskopali temelje.Kuća „Pupoljci“ i još tri kuće u Majčinuselu koje su financirali drugi dobrotvoriblagoslovljena je 27. lipnja 1995. Fondacijai dalje pomaže rad Majčina sela, a uključilase i u projekte fra Joze Zovke na ŠirokomBrijegu.Gospa mi je dala znakTijekom godina prolazio sam kroz radosnarazdoblja i kroz teške trenutke, ali vjerakoju sam otkrio u Međugorju nije slabjela,no 1998. sam se prvi put suočio sasumnjama u vezi s iskustvom doživljenimu Međugorju. Obuzele su me dvojbe, napastda sve smatram iluzijom. Tada su sedogodile dvije stvari koje su me ohrabrileda nastavim putem kojim sam krenuo.Dvaput sam susreo papu Ivana Pavla II.:25. veljače 1998. (25. u mjesecu je dan kadaGospa daje poruku u Međugorju) smio samnazočiti Misi koju je Papa slavio u svojojprivatnoj kapelici, a 20 veljače 1999. (naobljetnicu mojeg obraćenja u Međugorju)ponovno sam ga susreo. Slučajnost? Nisambirao te datume, nisam na njih utjecao. Zamene imaju veliko značenje. I još nešto: nakondruge audijencije slušao sam katehezuo. Livija Fanzage (Radio Maria). Govorećio ukazanjima u Fatimi i u Lurdu, snažnoje naglasio: „Gospa nam često daje potvrdukroz brojeve, kroz značajne datume“.Ja sam svoju potvrdu dobio.Ožujak 2008. // Broj 3 // Godište III. • 29

PoticajiNe boj se, Gehazije!fra Iko SkokoGehazije je bio mladić koji je pomagaoproroku Elizeju (Bog je pomogao),a Elizej bijaše učenik i slugaproroka Ilije te njegov nasljednik u Izraelu.Podrijetlom iz Abel-Mehole, živio je udrugoj polovici 9. stoljeća prije Krista. PrijeIlijina uznesenja zatražio je da ima obiljenjegova duha. Gehazi je bio s Elizejomna brdu Karmelu. Tu mu je prorok dao svojštap i posalo ga u kuću Šimankinu da jojoživi sina kojeg joj je Bog darovao uslišivšiElizejevu molitvu.Gehazi je bio posebno nezadovoljanšto Elizej nije ništa htio uzeti od Naamana,aramskog vojskovođe kojeg je očistiood gube, nego ga je jednostavno otpustioda se u miru vrati u svoju zemlju. Naamanje Elizeja htio nagraditi za dar ozdravljenjaod teške bolesti ali je Elizej dar odbio, smatrajućida je ozdravljenje Božja milost. Kadje Gehazi vidio da se Naaman vraća s daromkojeg je bio naumio dati njegovu učitelju,pomisli: ”Moj je gospodar poštedioNaamana, toga Aramejca, i nije primio ništaod onoga što mu je ponudio. Tako mi živogaJahve, potrčat ću ja za njim i uzet ćuštogod od njega” (2 Kr 5,20). Tako je i učinio.Kad su se susreli, prevario je vojskovođui od njega zatražio talenat srebra i dvijehaljine, navodno za neka dva mladića. Na-30 • Glasnik mira // Međugorjeaman mu dade dva talenta i dvije haljine.Gehazi je dar sakrio u svoju kuću.Kad je došao Elizeju i njega je prevario,lažući kako nikamo nije išao. Elizej je sveznao, čak i to što je Gehazi zamislio uraditis novcem. Božji čovjek mu reče: “Ali će sei guba Naamanova prilijepiti za te i za tvojepotomstvo zauvijek” (2 Kr 5, 27). Gehazipostade gubav.Elizej je pronicao i aramejske vojne naume.Kad je aramejski kralj saznao da Elizejnjegove planove iznosi izraelskom kralju,poslao je jake snage da ga uhvate. Videćibrojne vojnike oko kuće, u kojoj je bio prorok,njegov se mladić prepade. Elizej mureče: “Ne boj se, jer ih ima više s nama,nego s njima” (2 Kr 6,15). Svi aramejski vojnicisu oslijepjeli pa su ih Izraelci lako zarobili.No Elizej nije dao da im se učini ikakvozlo, nego je zatražio da ih okrijepe i vratenjihovu kralju.Gehazi je dugo živio uz Božjeg čovjekaElizeja. Više je puta vidio kako Bog djelujepreko tog proroka. Pa ipak, Gehazi nije dopuštaoda ga Božji duh oblikuje i vodi krozživot. Opirao mu se jer je vjerovao samo usnagu novca. Služio se lažima da bi došaodo moći. Zato je sve izgubio.Čovjek koji se uvijek uzda u Boga ne bojise, nego u svemu obiluje i živi bez laži!ŠTO SI MI DUŠOKLONULA ...Jedna je devetogodišnja djevojčica na samrtiprobudila vjeru u svojoj majci. Majkaje, istina, uvijek s djecom molila, išla naMisu, govorila o Isusu, o vječnosti ... Nokad je djevojčica teško oboljela i bila napragu smrti, majka je plakala i s gorčinomizgovorila riječi sumnje u vječnost. Djevojčicaju je prekorila: "Mama, zašto plačeškad znaš da ćemo u vječnosti ponovno bitizajedno? Zar mi nisi govorila kako nakonsmrti idemo u nebo kod Boga gdje je punoljepše nego ovdje na zemlji?"Majka je, nakon tih riječi, ostala u šutnji.Pred nama je Uskrs. Uskrs je dan pobjedei dan početka vječnosti za one koji vjeruju.Možemo li ostati ravnodušni uz takavdogađaja koji progovara po Isusu? Zar možemoobuzdati osjećaje i ne kliknuti svomeSpasitelju: Hvala ti, Pobjedniče! BravoIsuse! Ti si naš spas! U tebi je izvor životni,tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo!Kao kršćani, u trenutcima kad nas pritisneživot ili kad se nađemo u teškoj kušnji,ne bismo trebali klonuti. Naša vjera, kojuod nas traži Isus, mora biti jača od trenutnihzemaljskih iskušenja. Isus Ocu ostajevjeran do kraja. I Majka je vjerna do kraja,sa Sinom ostaje do kraja križnoga puta.Uskrs je svijetli trag koji nas trajno trebavoditi na putu. Radost da ćemo jednom,nakon životne borbe, biti u vječnosti ničimne smije biti dovedena u pitanje. Isusovupobjedu nad smrću moramo svakodnevnou stvarnosti živjeti i vjerodostojnosvjedočiti.Istina, imat ćemo, ili možda već imamotrenutaka kad smo pod križem, a nemamosnage niti volje za ustajanjem. Grijehnas je oborio na zemlju i ne da nam naprijed.No zapravo je Isus za takve i pošaou smrt i takvi se najviše i mogu nadahnutinjegovim uskrsnućem. Ako želimo poćiza Isusom, čovjekov pad nije kraj. Ustati iići naprijed zadaća je onih koji vjeruju da sIsusom mogu stići na adresu vječnosti.Naša suputnica na tom putu jest Gospakoja je upravo po svojim ukazanjima pokazalakoliko joj je stalo da nitko ne kloneu duhu, nego da živi u sjaju pobjede njezinaSina. Vjera je u svemu najvažnija. Vjeraone djevojčice koja nije klonula u trenutcimasmrti.fra Mario Knezović

POMOGLA MI JE KRALJICA MIRAPisma čitateljaPut u Međugorje, nakon tolikih godina lutanja, bio je prekrasan. Iako već tada s velikim zdravstvenim problemima,uspjela sam se popeti na Brdo ukazanja Kraljice Mira. Počela sam otkrivati sebe, osjetila sam obraćenje.Prije više od godinu dana dobila samsnažan poziv da odem u Međugorje.Već je bilo prošlo dugih devet godinakako sam tamo bila - život nas odnesena neke druge, sporedne putove i premdasi stalno obećavamo da ćemo se vratitina glavni put, vrijeme prolazi. U svijetu ukojem živimo često to zaboravimo. Uvijekse nađe nešto važnije i tako zalutamo. Bilasam vjernica. Satima sam se na koljenimaznala moliti Isusu, našoj Gospi, plakati, tražiti,pitajući Boga zašto. No sada sam novaosoba, više ne plačem, ne tražim, nego seprepuštam rukama našega Isusa i našeKraljice Mira. Jer to je jedini pravi put!Put u Međugorje nakon tolikih godinalutanja bio je prekrasan. Iako već tada svelikim zdravstvenim problemima, uspjelasam se popeti na Brdo ukazanja KraljiceMira. Počela sam otkrivati sebe, osjetilasam obraćenje.Liječnici još nisu bili otrkili pravi razlogmojeg sve težeg kretanja. Bila sam na raznimterapijama za križa - od masaže doplivanja. Božić je brzo prošao ... Prvi tjedanu prošloj godini bio je pun loših vijesti- svaka nova pretraga donosila je goru prognozu.Pretposljednjeg dana pretraga donesenaje odluka da ću još taj vikend u bolnicuna operaciju. Bilo me je strah, premdasam to pred svojim najbližima pokušavalasakriti. Nakon pretraga, dijagnosticiran mije rak lijeve dojke koji se proširio na tijelo,kosti, osobito kukove, što je bio razlogmoje ukočenosti posljednjih mjeseci. Prepisanami je kemoterapija. Put u Međugorje2006. godine prije Božića na jedan meje način pripremio za životnu bitku koja jebila preda mnom. To mi je pomoglo da napočetku bitke nisam pitala zašto, nisam žalilasamu sebe, nisam plakala, nego sam seprepustila u ruke Isusa i Gospe! Danas zahvaljujemGospi za sve što mi je učinila, zaprijatelje i posebno za molitve Marije Vučakkoju je Gospa poslala u moj život.Bitka je počela, i u toj bitci cijela je mojaobitelj postala drukčija, pronašla je vjeru.Molitva, post i otvoreno srce postali su putovikojima koračamo kroz život. Kćerkami je godinu dana prije toga upisala teologiju,i sama kaže da je lutala od jednogado drugog fakulteta tražeći sebe, a pravusebe našla je upravo na tom fakultetu. Uveljači je s mojom sestrom krenula na putu Međugorje, ona nije tamo bila otkad jebila malo dijete. U trenutku kad je kleknulapred Gospin kip ispred crkve, potekle sujoj suze. Osjećala je ono što osjetimo kadaotvorena srca dođemo u Međugorje. Srceje našlo svoj dom. Drugoga dana njezinaputa molila je u crkvi i u jednom trenu dokje molila suze su presušile, obrazi su joj gorili,osjetila je mir u srcu. Posljednjih godinudana često mi je s takvim ushitom prepričavalataj događaj. Zahvalna sam Gospišto mi se cijela obitelj promijenila. Vratilismo se na pravi put. Kćerka mi je prošlegodine diplomirala na Evanđeoskom fakultetuu Osijeku na temu Međugorje - novaevangelizacija, na čemu svi zahvaljujemoGospi.Riječima je teško izraziti koliko sam zahvalnaMariji Vučak za njezine molitvei post za mene. Na svom životnom putunisam upoznala do sada osobu koja tolikonadahnjuje samim svojim prisustvomi predanošću srcu Isusovu i Kraljici Mira,kraljici naših srca!Bitka je bila duga, ali kako je odmicalovrijeme moji nalazi su bili sve bolji i bolji.Doživjela sam puno susreta s liječnicimau kojima ni sami nisu mogli vjerovatimojem sve bržem oporavku. Za vrijemekemoterapije ni jednom nisam osjetila boloveniti mučninu. Mogu jedino reći da je unekim trenutcima bilo iscrpljujuće, ali čaksam i tada mogla moliti krunicu, što mi jevraćalo snagu.Mnoge stvari su se promijenile u mom iživotu moje obitelji. Vratila nam se opet bliskostkoja se izgubila na putu trčanja krozživot. Sada hodam, stanem svaki dan da zahvalimBogu, našem Isusu i našoj Gospi načudu zvanom život. Ozdravila sam na čuđenjemnogih. Sada zahvaljujem Bogu i svjedočimo onome što sam doživjela i prošla.Katarina Živković, OsijekSnimio Tvrtko BojićOžujak 2008. // Broj 3 // Godište III. • 31

Hodočasničke stazeMILOSNI BOŽJI IZVOR -SV. MARGARITA ALACOQUEFrancuska je zemlja marijanskih hodočasničkih mjesta. Osim nekolikopoznatih i od Crkve priznatih u kojima se ukazivala Blažena Djevica Marija(o njima smo pisali u Glasniku mira!), ima i drugih mjesta gdje se BlaženaDjevica dostojno časti i gdje vjernici rado dolaze. I ne samo BlaženaDjevica Marija!fra Karlo LovrićUovom broju predstavljamo Paray-le-Monial, mjesto s devet tisuća stanovnikakoje se nalazi u pokrajiniBurgundiji. Tu se u 17. stoljeću Isus ukazaosv. Margareti Mariji Alacoque i dao joj nalogodgovornima u Crkvi prenijeti da se uvedečašćenje Njegova Presvetog Srca. Kad sepročita ovaj članak bit će jasnije kako je nastalapobožnost čašćenja prvih petaka.Kad je nastao Paray-le-Monial?U srednjem vijeku naselja su nastajalauz samostane pa je tako uz benediktinskisamostan (970.) nastalo i mjesto Paray-le-Monial. Graditelj je bio sveti monah Huguesde Semur (XII. st.). Župnik Clunya uovom je mjestu sagradio crkvu koja je dodanas gotovo nepromijenjena izgleda. Crkvaje za Francuske revolucije sačuvana,ali su redovnici napustili mjesto i crkvuje otkupio grad. Obnoviteljski radovi nanjoj započeli su 1856., a papa Pio IX. promaknuoju je u baziliku Srca Isusova. Ovajvažni spomenik u Burgundiji predstavljanajljepšu zgradu romanske arhitekture,ali najljepši spomenik koji ni zub vremenane može uništiti je sv. Margareta MarijaAlacoque koja je rođena 22. srpnja 1647.u župi Verosvres.Marija, žena Josipova, skromni radnici okojima ništa dalje nije rečeno. «Ljudi gledajuna vanjštinu, a Gospodin gleda što je usrcu.» (1 Sam 16,7)«Boga nitko nikada nije vidio; Jedinorođenac- Bog, koji je u krilu Očevu, on ga je objavio.»( Iv 1,18)«Bog je tako ljubio svijet da je dao svogajedinorođenoga sina.» (Iv. 3,16)Čujmo kako je Isus jednoga dana uzeoriječ i rekao: «Slavim te Oče, Gospodaru nebai zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih,a objavio malenima. Dobro, Oče, jer je tebitako bilo milo.» (Mt 11,25-26)Koje su to skrivene stvari koje se malenimaobjavljuju?Temeljna objavaTri male riječi, takoreći vatrom pisane,dostatne su da izgovorimo bitnu Kristovuobjavu koja je važna za svakoga čovjeka,objavu koja se nikada ne smije zaboraviti:BOG JE LJUBAV. Te tri riječi izlaze iz srcaljubljenoga učenika koji je s Marijom Magdalenomi nekim ženama bio uz Mariju utrenutku kad je Krist umro i time ljudimadao dokaz «najveće ljubavi».Ivan piše: «Jedan od vojnika probode mukopljem bok i odmah je potekla krv i voda.Koji je ovo vidio, svjedoči o tome, da i vi vjerujete.»Pravom pashalnom Janjetu pristajeriječ: «Nijedna kost mu se ne će slomiti.»Još je rečeno: «Gledat će onoga koga suproboli.» (Iv 19,34-37)Mistici i sveci promatrali su Isusov boki prodrli do njegova srca koje je svoju krvprolilo za spasenje svijeta i darovalo živuvodu Duha.Izabranje “ljubljenog Paraya”Francuska iz XVII. stoljeća izlazi izranjenatakozvanim vjerskim ratovima. Jan-Božji putovi su drukčiji«O dubino bogatstva, mudrosti i znanjaBožjega! Kako su nedokučive njegove odluke,i kako neistraživi njegovi putovi! Tko je naimeupoznao Gospodnju misao? Tko li mu jebio savjetnik?» (Rim 11,33-34)Božji putovi često se ne slažu s ljudskimmišljenjima. Ne vidi li se već u Staromzavjetu kako Bog za ostvarenje svojihnajvažnijih planova iz jedne posve nepoznatezemlje doziva još manje poznatastvorenja. Sam Isus, njegov jedinorođeniSin, Otkupitelj svijeta, trebao se roditi uBetlehemu. Njegova majka trebala je biti32 • Glasnik mira // Međugorje

Hodočasničke stazeTri male riječi, takorećivatrom pisane, dostatnesu da izgovorimo bitnuKristovu objavu koja jevažna za svakoga čovjeka,objavu koja se nikada nesmije zaboraviti:BOG JE LJUBAV.senizam je u Crkvu donio puno više strahanego ljubavi. To je vrijeme kada je višenego ikada bilo potrebno otkriti evanđelje,veselu vijest, ljubav.U mjestu Paray, kako navedosmo, već seodavno nalazi benediktinski samostan kojije priključen opatiji Cluny. Njegovi su redovnicisagradili današnju, divljenja dostojnubaziliku.Od 1618. svoju posebnu misiju tu imajui isusovci. Osim toga, ovaj grad, u kojemse još moli, u suglasnosti s Ivanom Chantal1626. godine želi dovesti i redovniceMarijina pohoda. Sv. Ivana Chantal (1572.–1641.), udovica od 1601., sa sv. FranjomSaleškim utemeljila je 1610. Red Marijinapohoda u Annecyu kod Ženeve.Sv. Franjo Saleški, biskup Ženeve, zapisaoje:«Naša mala kongregacija uistinu je djeloSrca Isusova i Marijina. Umirući Otkupiteljdarovao nam je život kroz svoj otvoreni bok.»Bio je nadahnut i dao je svomu Redugrb koji je imao «jedno jedino srce probodenos dvije strijele», a iznad srca križokružen dvjema trnovim krunama s ugraviranimimenima Isusa i Marije.Između Paraya i Clunya nalazi se malomjesto Verosvres. Tu je 22. srpnja 1647., nablagdan sv. Marije Magdalene, rođena MargaretaMarija Alacoque.Od djetinjstva je zazirala od grijeha,molila i rado prebivala pred Presvetim oltarskimsakramentom. U svojoj četvrtojgodini, za vrijeme svete Mise, osjetila sepotaknutom potpuno se posvetiti Bogu.Gospodin joj je kasnije rekao:«Ja sam taj koji sam te na to privolio ... ionda sam te predao brizi moje svete Majke,da te ona oblikuje po mojoj želji.»Vrlo je rano upoznala patnju - bez ocaje ostala u osmoj godini, a njezina majka,udovica s petero djece i opterećena životnimproblemima, zbog posla je vrlo rijetkomogla biti s njima kod kuće. Margaretusu smjestili u jedno sirotište. Tu je u svojojdevetoj godina primila prvu sv. pričest.Kao dijete, voljela je oponašati redovnice.U to vrijeme opaka bolest baci je u krevet.Četiri godine nije mogla učiniti ni koraka.Moli se Blaženoj Djevici Mariji i ozdravljanakon zavjeta da će «jednoga dana postatijednom od njezinih kćeri». Kad je ozdravilaipak je više čeznula za zemaljskim stvarima.Željela je živjeti poput svojih vršnjakinjapa je bez grižnje savjesti trčala zaugodnostima ovoga svijeta. Vesele naravi,zaboravlja na obećanje i ide tako daleko dase za vrijeme karnevala maskirala. Kasnijeće se zbog takva načina života gorko kajati.Isus joj šalje križ koji ju je trebao opametitii vratiti k sebi. Jednim nepromišljenimugovorom njezina se majka predala tiranijisvoje rodbine, što je Margaretu Mariju tolikouozbiljilo da je u njoj opet rasla ljubavprema Isusu, osobito prema Isusu u Presvetomoltarskom sakramentu.Ljubi siromašne i dijeli s njima ono štoima. Daje im vjeronaučnu pouku. Njezinaljubav je vidljiva: rođake s očeve strane,koji vode pretjeranu brigu o udovici i njezinimkćerima, naziva «dragim dobročiniteljicama»njihovih duša.Rođaci sile Margaretu Mariju na udaju,što ona odbija. Bog od nje traži da bude redovnicai to u sv. Mariji kod sestara Marijinapohoda.«Čim mi se spomenulo ime Paray» - pisalaje - «širilo mi se srce od radosti.» Njezin bratju je 25. svibnja 1671. doveo u dragi Paray.Dok čeka u samostanskoj čekaonici, u svojojnutrini čuje riječi: «Ovo je mjesto gdje teželim imati.»Dvadesetog srpnja ostavlja sve, a 25.kolovoza oblači redovničko odijelo i dobivaime Margareta Marija.U svojoj otvorenosti za istinu brzo otkrivada duh reda ne zahtijeva ništa izvanrednood redovnica i to joj je dano na znanje. Odgovornije stavljaju na kušnju. Boji se da bi jemogli potjerati, ali joj Gospodin jamči:«Kaži svojoj poglavarici da se nema čegabojati ako tebe primi, jer ja jamčim za te ...»Prije nego je 6. studenoga 1672. položilazavjete, obavlja desetodnevne duhovnevježbe u povezanosti sa svojim najvišimUčiteljem. Jedno mjesto u vrtu, okuženožbunjem lijeske, postaje mjestom milosti,ponajprije rasvjetljenjem o tajni mukekoju prima.«Ipak, to je ono što mi je darovalo mnogoljubavi prema križu.»Njoj su pridržane posebne milosti.Jednoga 1. srpnja za molitve Tebe Bogahvalimo, na njezino rame palo je božanskosvjetlo pod «likom malog djeteta»i ostane mirovati. U tom trenutku jeozdravila - vratio joj se glas koji je bilaizgubila.(Svršetak u sljedećem broju)Ožujak 2008. // Broj 3 // Godište III. • 33

Praktični savjeti i uputeISPOVIJEDANJE UMEĐUGORJUVeć je odavno postalo krilaticom kako je Međugorje ispovjedaonicasvijeta. Zasigurno, ne bez razloga! Od ranih osamdesetih godina tasvjetska ispovjedaonica rasla je geometrijskom progresijom. Osim štose povećavao broj hrvatskih svećenika-ispovjednika, povećavao se i brojsvećenika stranaca, svih jezika i naroda. Još uvijek su dojmljivi prizoriiz ranih osamdesetih godina kako vjernici (tada još uglavnom Hrvati!)čekaju u redu na ispovijed pokraj crkve na ledini.Danas je prizor ništa manje dojmljiv,samo svećenici više ne ispovijedajuna ledini nego u tridesetjednoj ispovjedaonici (25 vani i 6 u crkvi).I opet ih je premalo. Zato se i dalje koristiprostor uz crkvu (prostrana ledina pokrajžupnog ureda samo za obljetnicu i Molitvenifestival mladih!) i svećenici sjedećina stolicama primaju pokornike koji sadamogu birati: klečati ili sjediti. Ovo je doživioi često doživljava vjernik-hodočasnikili putnik namjernik koji slučajno navratiu Međugorje. Još više mu to upada u očiako i sam želi pristupiti sakramentu pomirenja(svetoj ispovijedi), pogotovo akomora čekati nekoliko sati na red. Ne znase komu je mučnije: svećeniku koji satimamora sjediti i strpljivo slušati ili pokornicimakoji su možda cijeli dan putovali ilipješice hodočastili. Opasnost je velika dasvećenici i pokornici izgube strpljivost,što ne bi dolikovalo ni mjestu pomirenja,ni svećeniku koji ima delikatnu zadaćuočinski prihvatiti svakog pokornika i imatiza njega dovoljno vremena, a ni pokornikukoji je došao tražiti zbog grijeha izgubljenimir, a on ušao u još veći nemir.Da bi se izbjegle nepredviđene gužve idugi redovi i da bi se svatko vratio u svojdom i svoju sredinu izmiren s Bogom usvetoj ispovijedi i da bi se izbjegla gužvapred ispovjedaonicama, savjetujemo:1. Voditelji organiziranih skupina neka najaveUredu informacija, na telefone:00 387 36 651 988 ili 00 387 36 653 316,koliko hodočasnika dolazi.2. Bilo bi hvalevrijedno kad bi se voditeljipobrinuli za duhovno vodstvo na putu inašli svećenika/e koji će ih pratiti.3. Penitenti (pokornici) koji žele ispovijedrazgovorneka to učine u prijepodnevnimsatima i neka se prije najave preko34 • Glasnik mira // Međugorjefra Karlo Lovrićvoditelja skupine ili sami.4. Penitenti (pokornici) koji dolaze pojedinačnoneka dadnu prednost onima kojisu došli izdaleka (skupine).5. Koji traže ispovijed-razgovor neka točine kroz tjedan (ponedjeljak-četvrtak).Što je rečeno pod br. 5 to vrijedi i za vjernikežupe Međugorje i okolnih župa.6. Ne planirati svetu ispovijed u Međugorjunedjeljom i svetkovinama do podne,jer svećenici slave svete Mise u filijalnimcrkvama.7. U misnom slavlju uvijek sudjelovati odpočetka do kraja. Ne prekidati misnoslavlje, posebice nedjeljom, tražeći ispovijed.8. Od 25. lipnja do blagdana Uzvišenja svetogaKriža sv. Misa slavi se svakoga danai u 13 sati. Mogućnost za svetu ispovijedod 12.30, te od 16, odnosno 17 sati.9. Svake subote kroz godinu sv. Misa se slaviu 13 sati. Sveta ispovijed od 12.30 teod 16 sati.Snimio fra Miljenko Šteko

Udruga Sveta zemlja, Čitluk, organizira hodočašće u LourdesPrva skupina: 11. - 16. svibnja 2008. Odlazak autobusima, povratak zrakoplovom.Druga skupina: 16. - 21. svibnja 2008. Odlazak zrakoplovom, povratak autobusom.Program hodočašća:Posjet svetištu sv. Ante u Padovi i sv. Misa u svetištu; obilazak Avignona, gradau kojem su pape boravili od 1309. do 1377. godine; posjet Carcassonneu,najpoznatijem srednjovjekovnom gradu u Europi. Tijekom putovanja osiguranpolupansion (doručak i večera), a u Lurdu puni pansion (doručak, ručak i večera).Svaki dan slavit će se sv. Misa s prigodom za sv. ispovijed. Imamo dosta vremenaza zajednički program i za osobni obilazak svetišta te za osobnu molitvu. Obadvijeskupine sudjelovat će na međunarodnoj sv. Misi u velikoj podzemnoj bazilici sv. PijaX. Riječ je o predivnom iskustvu. Svake večeri u 21 sat večernja procesija sa svijećamai molitva krunice. Pobožnost Križnog puta, posjet Bernardičinoj rodnoj kući i kućinjezinih roditelja; posjet zatvoru, obilazak starog grada ... Kupanje u piscinama(bazenima). Temperatura vode u bazenima je jednaka i ljeti i zimi, ne treba se bojatihladnoće. Obilazak špilja iznad grada (žičarom – ako bude vremena).POZOR: Špilja ukazanja za hodočasnike je otvorena od 11.30 do 24 sata. Svakidan moli se zajednička krunica u Špilji ukazanja u 15.30 te procesija s Presvetimoltarskim sakramentom u 17 sati. Putem ćemo se pripraviti za sv. ispovijed a uLurdu će se svi moći ispovjediti u Kapelici pomirenja. Posjet muzejima besplatan,uz pratnju stručnog vodiča.Prijevoz udobnim turističkim autobusom uz duhovno i stručno vodstvo. Svakihodočasnik dobit će Hodočasnički molitvenik i kapu. U cijenu su uključene ulaznice zastari grad u Lurdu i u Carcassonneu. Za hrvatsku putovnicu ne treba viza.Cijena hodočasničkog aranžmana: 370 eura (ili 720 KM)Plaćanje: prvu ratu od 120 eura uplatiti prigodom prijave. Drugu ratu od 120 eurauplatiti do Uskrsa, a treću ratu od 130 eura uplatiti do 15. travnjaPlaćanje je moguće gotovinom u Župnom uredu u Čitluku.Bezgotovinski na račune u banci:Hodočasnici iz Bosne i Hercegovine - račun: 3381 60 220 106 3270 UniCreditZagrebačka bankaHodočasnici iz Hrvatske i drugih zemalja: Devizni račun: S.W.I.F.T.: ZABABA22; Br.računa: 48-06-189526IBAN: BA393380604818952670Tko želi može uplatiti cijeli iznos odjednom i gotovinom i preko računa.Plaćanje u ratamaTko posjeduje Visa classic karticu Unicredit Zagrebačke banke može plaćati uratama uz određenu proviziju: 2-3 rate: 3%; 4-6 rata: 5%; 7-9 rata: 6,3% i 10-12 rata: 7,5%. Uplata na ovaj način treba se izvršiti u sjedištu Agencije G - tour uBijakovićima, 88266 Međugorje. Telefon: 036 650 126 i 036 650 127.POZOR: molimo sve one koji žele hodočastiti da požure s prijavama.Sve obavijesti o hodočašću možete pogledati i na: www.svetazemlja.com upodmeniju Hodočašća.Prigodom prijave trebate ostaviti broj putovnice i jedinstveni matični broj.Hodočasnici iz Bosne i Hercegovine imaju uključeno putno zdravstvenoosiguranje, a hodočasnici iz Hrvatske moraju se sami osigurati u svojoj zemlji. Bezdokaza o osiguranju ne primamo na hodočašće.Za sve ostale informacije obratite nam se telefonom:036 643 710, 063 324 323 (fra Mika Stojić) ili na gore navedeni e-mail.

Župa Međugorje kroz povijest (23.)Kratki životopisi pokojnihmeđugorskih dušobrižnika (3)Slijede osnovni podatci o svim pokojnim međugorskim župnicima i kapelanima. Zaslužili su barem toliko,jer su svojim životom nastojali svjedočiti Krista i njegovo evanđelje pobožnom hercegovačkom puku.Neke od njih resi svetački život, neke pak mučeništvo koje su podnijeli samo zbog vjernosti Kristovuevanđelju i pripadnosti hrvatskomu narodu. O svakome donosim tek kratki životopis, u nadi da ćeGospodin znati nagraditi njihov trud i muke neusporedivo većom nagradom nego je ovaj kratki prikaznjihova života i rada.Fra Anzelmo Čulina ml. rođen je u Drinovcima21. svibnja 1911. U franjevačkinovicijat stupio je 3. kolovoza 1930.na Humcu, a tu je položio i prve zavjete5. kolovoza 1931. Svečano je zavjetovanna Humcu 1934. Filozofsko-teološki studijzavršio u Mostaru i Asizu. Za svećenikaje zaređen u Asizu 19. rujna 1936.Vojsku je služio u Zaječaru 1937./38. Potomje kapelan na Humcu (1938.), pa uMeđugorju (1938./39.). Početkom 1939.premješten za kapelana u Konjic, a pofraRobert JolićFra Filip (Pile) Bebek rodio se u Šipovači14. svibnja 1875. Franjevački habitobukao je 1892., a za svećenika jezaređen 1897. Obnašao je službe definitoraProvincije. Bio je dugogodišnjiprefekt đaka na Širokom Brijegu (1897.-1909.), pa onda meštar novaka na Humcu(1909.-12.) i prefekt klerika u Mostaru(1912./13.). U Mostaru je predavaovjeronauk, prirodopis i lijepo pisanje.Puno je veći i bogatiji ipak bio njegovrad na seoskim župama. Kao župnik služioje najprije 12 godina u Ljutom Docu(1913.-25.), potom tri godine u Međugorju(1925.-28.) i na kraju 11 godine u Grljevićima(1929.-40.). U međuvremenu jekratko bio predsjednik rezidencije u Slanom(1928./29.). U Ljutom Docu u ratnoje vrijeme iznutra i izvana uredio crkvu,“da bi zgodno pristajala i kojem ovećemgradiću”. Bio je molitelj i pokornik, anetko ga nazva “hercegovačkim Viannejem”.Preminuo je kao aktualni župniku Grljevićima od upale slijepog crijeva24. prosinca 1940., u 65. god. života, 48.god. redovništva i 43. god. svećeništva.Pokopan je u Grljevićima.Fra Serafin Dodig rodio se u Vašarovićima,župa Veljaci, 1885. Bogoslovnistudij završio je u Mostaru i Paderbornu(Njemačka). Obnašao je službu župnika,samostanskog vikara, gvardijana i definitoraProvincije. Bio je najprije kapelanna Humcu (1913.-17.), župnik u Vitini(1917.-19.), kapelan u Gorici (1919./20.),gvardijan i župnik na Humcu (1922.-28.),župnik u Međugorju (1928.-31.), Drinovcima(1931./32.), kapelan u Slanom(1932.-34.), župnik u Gorici (1934.-43.)36 • Glasnik mira // Međugorjei Čapljini (1948.-55.). Umro je od raka uMostaru 12. prosinca 1959. u 74. god. života,54. god. redovništva i 47. god. svećeništva.Pokopan je na Novom grobljuna Humcu.Fra Bernardin Smoljan rodio se 3. listopada1884. u Rodoču pokraj Mostara.Pučku školu završio je u Mostaru,gimnaziju na Širokom Brijegu, a bogoslovnistudij u Mostaru i Paderbornu.Francuski jezik učio je u Neuchatelu (Švicarska).U franjevački novicijat stupio je1901., a za svećenika je zaređen 1908.Najprije je kratko djelovao kao kapelanna Š. Brijegu (1908.-10.), a potom dvanaestgodina kao profesor na širokobriješkojgimnaziji (1910.-22.). Bio je zatimtajnik Provincije (1922.-25.), pa onda župniki gvardijan u Mostaru (1925.-31.),župnik u Međugorju (1931.-36.), Čitluku(1936.-41.), gvardijan i župnik na Humcu(1941.-43.). U istome samostanu je umirovini od 1943. U Međugorju je s narodompodigao veliki betonski križ nabrdu Crnici, koje se otada zove Križevac(1934.) te započeo izgradnju nove župnecrkve. Bio je definitor Provincije i generalnivizitator. Partizani su ga 14. veljače1945. ubili i bacili u Neretvu u Mostaru,u 61. god. života, 44. god. redovništva i37. god. svećeništva. Ne zna se gdje mupočivaju kosti.Fra Paško Martinac rodio se 26. lipnja1882. u Dragićini. Osnovnu školu završioje na Čerinu i Širokom Brijegu, gimnazijuna Š. Brijegu, a bogosloviju u Mostaru iPaderbornu. Franjevački habit obukao je1901., a za svećenika zaređen 1907. Djelovaoje najprije kao kapelan u Gradnićima(1908.-12. i opet 1914./15.), pa kaoučitelj novaka na Humcu (1912./13.) i vikaru Mostaru (1913./14.). Bio je župniku Gorancima (1915.-18.), Gradnićima(1918.-20.), Čitluku (1920.-36.) i Međugorju(1936.-39.). Potom je učitelj novaka(1939./40.) i predsjednik rezidencije uSlanom (1940.-43.). Godinu dana je u mirovinina Humcu (1943./44.), a onda kapelanu Veljacima (1944./45.). Kad je biladokinuta župa Gradnići i njezino sjedištepreneseno u Čitluk (1918.), fra Paškoje bio prvi župnik nove župe Čitlukte je odatle služio i područje današnježupe Gradnića. God. 1920. župa Gradnićiponovno je uspostavljena. Ubili su gapartizani 10. veljače 1945. Kad su povelinjegova župnika fra Julijana Kožula izVeljaka na stratište, fra Paško, kapelan,želio je ići s njim. Iako su ga partizaninagovarali da se vrati, ostao je ustrajan.U zatvoru u Ljubuškom pjevali su očekujućismrt. Strijeljan je na ljubuškompolju u 63. god. života, 44. god. redovništvai 38. god. svećeništva. Na putu dostratišta molio je litanije Svih svetih.

Župa Međugorje kroz povijest (23.)četkom 1940. u Kočerin. Konačno je odlistopada 1940. kapelan u Gorancima.Čini se da je kratko bio i u Gorici. U drugojpolovici 1941. na svoju je ruku, bezodobrenja provincijalata, postao vojnidušobrižnik u domobranstvu. Zbog togaje pokrenut proces za izgon iz Reda. Sekulariziraose 12. studenog 1942. i postaočlan Vrhbosanske nadbiskupije.Naknadno je kod državnih vlasti promijenioime i prezime u Florijan Čulinović(1946.). Godine 1942. ili 1943. postaječlan NOB-a, sve do kraja rata. Od travnja1945. do kolovoza 1982. bio je župnik uŽepču. Izgradio je novu crkvu u Žepču(1960.-63.) sa zvonikom, uredio crkveniOvako je to bilo nekoć, 1934.okoliš, otpočeo izgradnju velebnoga župnogstana, uredio sva groblja u župi,odgojio oko 20 duhovnih zvanja (svećenikai časnih sestara). Kao umirovljenikživio u zagrebačkoj Dubravi (1982.-96.),gdje je i umro 14. rujna 1996. Pokopan jena groblju Mirogoju.Fra Bono Jelavić rođen je u Veljacima17. rujna 1898. Osnovnu školu završio jeu Veljacima, gimnaziju na Širokom Brijegu,a bogoslovni studij u Mostaru, Bečui Ljubljani. Doktorat iz teologije položioje u Ljubljani 1932. godine. Franjevačkihabit obukao je 1916., a za svećenika jezaređen 1923. Djelovao je kao kapelan ivjeroučitelj u Mostaru (1924.-30.), profesorna širokobriješkoj gimnaziji (1930.-39.), župnik u Međugorju (1939./40.) ižupnik u Vitini (1940.-45.). Bio je prefektvanjskih đaka na Š. Brijegu. Oko 31.svibnja 1945. ubijen je kod Velike Goriceu blizini Zagreba, u 47. god. života, 29.god. redovništva i 22. god. svećeništva.Ne zna mu se za grob.Fra Bosiljko Vukojević rođen je u Vašarovićima,župa Veljaci, 14. listopada1912. Pučku školu završio je u Grabu, gimnazijuna Širokom Brijegu, bogoslovnistudij u Mostaru i Lyonu. Franjevački habitobukao je 1930., a za svećenika je zaređen1936. Pastoralno je djelovao kaokapelan na Kočerinu (1938./39.), Međugorju(1939.-41.) i Mostaru (1941.-44.).U prvim poratnim godinama je predsjednikrezidencije hercegovačkih franjevacau Zagrebu (do 1948.). Tri godineproveo je u komunističkom zatvoru,u Mostaru i Zenici (30. XII. 1948. – 30.XII. 1951.). Nakon toga je kapelan naŠ. Brijegu (1952.-54.), župnik u Klobuku(1954.-60.), kapelan u Čapljini (1960.-62.) i Humcu (1962./63.), župnik u Čapljini(1963.-67.) te gvardijan i župnik na Š.Brijegu (1967.-70.). Kratko potom djelujekao misionar za naše iseljenike u Švicarskoj(1970./71.). Od 1971. poglavar jekuće hercegovačkih franjevaca u Zagrebu(1971.-73.), a zatim je tu na liječenju(1973./74.). Potom je premješten u Mostar(1974.-83.). Preminuo je u Mostaru5. kolovoza 1983. u 71. god. života, 54.god. redovništva i 48. god. svećeništvaod srčanog udara. Isticao se u uređivanjucrkava i marljivom vođenju župnihknjiga.Ožujak 2008. // Broj 3 // Godište III. • 37

(P)ogledi iz suvremenostiOŠTRENJE POGLEDABi li sv. Franjo, da je živ, bio zadovoljan današnjim vremenom? Malkonezgodno pitanje, ali bi valjda bio zadovoljan barem zaštitom i očuvanjemokoliša. Čovjek se nikada u povijesti nije toliko trudio i mučio okostvaranja dobrih uvjeta života za razne trave, ptice, drveća, životinje,jednostavno za zemlju i zrak koji su oko nas. Već vidim sv. Franju kakošeće kroz polja i pjeva, a priroda mu odgovara. fra Miljenko StojićNa vrhu svih tih pokušaja izgleda dastoji UN. Izdvajaju se golema novčanasredstva, održavaju se konferencije,neprestano se pronalaze novinačini zaštite. Skeptici bi zaključili da setu obrće silan novac, ali pustimo skeptike.Svijet je uvijek pripadao onima koji seusude, koji znaju potvrdno razmišljati iuporno gaziti prema cilju. Takvi su stvoriliblagostanje na Zapadu, ljudska prava, demokraciju.Sad, je li baš sve ovako, nemasmisla previše ispitivati. Idemo naprijed,očekuje nas nasmiješena budućnost.Listam knjigu Skriveno lice UN-a. Tko je tajMichel Schooyans? Po onome što je navedenona koricama knjige ispada da je katoličkipublicist. Za jedne razlog da je odmahpuste iz ruku, za druge da počnu govoritio fundamentalizmu, za treće da je dočitajui barem pokušaju razmisliti o onomešto on kaže. Nije valjda slučajno da je Schooyans,uz razne cijenjene ustanove, član iPapinske akademije za društvene znanosti.Kirurški preciznim riječima na koricama jetakođer doneseno o čemu knjiga govori.Šteta ih je kvariti pa ih navedimo: »U ovojatraktivnoj i intrigantnoj knjizi, raskidajućisa svim tabuima, Michel Schooyans pokazujeda su se UN posljednjih desetljećaprilično udaljili od Deklaracije o ljudskimpravima iz 1948. Umjesto da štiti i promičetemeljna ljudska prava UN sada inzistirana vrlo promjenljivim sporazumima štoovise isključivo o ideološkom ključu otvarajućitako prostor homoseksualnim brakovima,eutanaziji, kontroli rađanja itd.Uz to se financiraju nevladine organizacijekoje potiču takva stajališta te se vrše pritiscina države da usvoje zakone njima po volji.Istodobno, koristeći se međunarodnimpravom, UN radi na piramidalnoj koncentracijivlasti, stvarajući novi svjetski poredak.Rastakajući tako suverenost nacija,UN se postavlja kao svjetska naddržavakoja na sve više centraliziran način nadzireinformacije, zdravlje i pučanstvo, prirodnabogatstva, svjetsku trgovinu i sindikalneorganizacije, konačno – i nadasve – pravo ipolitiku.« Neka ovdje završi ovo malo duženavođenje. Možda na kraju donesemo jošposljednju rečenicu.Očito, ne stojim potpuno iza onih rečenicakoje sam napisao na početku teksta.Poigravao sam se samo s načinom govoramnogih današnjih razvikanih ustanovai ličnosti. Na temelju općeprihvaćenihvrijednosti, pomiješanih s nečim dvojbenim,stvarao sam nešto što na prvi pogledizgleda primamljivo, odnosno neštoza one koji ne uobičavaju razmišljati svojomglavom. Zadovolje se onim pridjevima:poznat, stručnjak, izvrstan, cijenjen ...Zapravo, istina je to, ali samo za omot.Unutra se nalazi mnogo toga raspadajućegi smrdljivog.Negdje tamo u srednjem vijeku, vidljivosvima jer bilo je toga i prije, čovjek je skinuoBoga s nebesa. Nema ga više, filozofisu navijestili njegov kraj. U središte je postavljenčovjek. I krenula je utrka da ga seustoliči na ispražnjena nebesa. Pokorio jetaj čovjek države i kontinente, ne ćemo otome da je nemilosrdno ubijao one na kojeje naišao, u novije vrijeme otišao je čak ina druga nebeska tijela. Tko mu što može?Atomska bombica jest neka tamo prijetnja,ali naći će se lijeka i za to. Ipak, ni ovakavčovjek ne valja predvodnicima skidanjaBoga s nebesa. Ako ništa drugo, malopreviše razmišlja. Zbog toga u središte trebastaviti zemlju. Dio smo velikoga ekološkogsustava. Nema odvojenosti izmeđuraznih stanja, nego se ona prelijevaju jednou drugo. Uz uobičajena prava, postoje iposebna prava. Njih imaju životinje, praktikantidruge vrste seksualne orijentacijeosim one koju ljudi rabe od postanka svijeta,biljke, što sve još ne. Ako ćemo uporabitistručniji rječnik, onda ćemo sve ovonazvati holizmom. Međutim, jasnije riječiotkrivaju srž. Evo one posljednje rečenice:»Prikazujući navedene procese i ideologijekoje im stoje u korijenu, autor pozivana čvrstu i žurnu reafirmaciju uloge građanskogdruštva, na obranu prava nacionalnihdržava te na ponovno otkrivanjedostojanstva ljudske osobe i temeljnih vrijednostizapadne civilizacije.« Izoštrimomalo pogled razmišljajući o ovoj rečenici.Prethodno ugasimo tv sa serijom, tko znakojeg nastavka i nazovi zapleta. A možemougasiti i kakvu sličnu emisiju. Oprostiteako sam vas počeo živcirati, trenutno sioštrim poglede.38 • Glasnik mira // Međugorje

Tjedni molitveni program– zimski raspored (od Mise na Križevcu do 1. svibnja)Sve o događajima u Međugorjui odjecima u svijetu i KatoličkojCrkvi čitajte u novommjesečniku - Glasniku mira.Čitajte i preporučite drugimaGlasnik mira, mjesečnikInformativnog centra “Mir”Međugorje.Surađujte u Glasniku mira,pišite nam o svojim iskustvima.Pretplatite se na Glasnik mira.Godišnja pretplata (12 brojeva):30 KM/120 KnPONEDJELJAK I UTORAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceSRIJEDA7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeČETVRTAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Krunica- U došašću, u božićnom vremenu i u vremenu kroz godinu: radosna otajstva i otajstva svjetla- U korizmi: otajstva svjetla i žalosna otajstva- U uskrsnom vremenu: otajstva svjetla i slavna otajstva18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Euharistijsko klanjanjePETAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Križni put uz Križevac17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Čašćenje KrižaSUBOTA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeNEDJELJA I BLAGDANI8, 11, 18 h Sv. Mise na hrvatskomIspovijedPrije podne za vrijeme MisePrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti sa svjedocimaPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Krunica na Brdu ukazanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceOžujak 2008. // Broj 3 // Godište III. • 39

Snimio Tvrtko Bojić