GOSPODIN USKRSNU ALELUJA!

Promišljanjedeset, pedeset, šezdeset godina + (plus)vječnost. Vjerovali su u vječni život. Našisuvremenici žive još samo sedamdeset,osamdeset ili devedeset godina. Vječnostkao da je (iz)brisana iz svijesti ili u stvarnostinema odlučne uloge u životnom oblikovanju.Moguće da su prijašnji naraštajipolagali svoju nadu u vječni život jer imovozemaljski nije nudio nikakva zadovoljstvani ugode, osim znoja, suza, krvi, ratova,neizvjesnosti, neizlječivih bolesti. Danassu prilike drukčije: Uživajući u svomestandardu i obilju pojedincima nema štoponuditi vječnost ni vječni život. Namjestoda se tješe vječnošću, oni imaju, premaIsusovoj slikovitoj riječi o Bogatašu i Lazaru,svoju utjehu ovdje, kao i ona preostalapetorica braće iz Isusove prispodobe. Pomoćiim nema ni od Mojsija, Proroka, Zakonapa ni samog Isusa…Čovjekov je životni raspon postao zadnjastvarnost života. Pedljem si mi daneizmjerio, život moj je kao ništa pred tobom,veli psalmist. Iskoristiti život, izbiti iz njegašto se može više, živjeti što brže, intenzivnijei - što je moguće dulje. Jer nakonsvega, nešto se drugo ne treba ni očekivati.Tako misle i žive mnogi suvremenici.Dakle: Sve ovdje i sada. Nesmanjenimtempom. Životni dobnik nemilice otkucavai čini čovjekov život nemirnim, poputnjihala. Nema li čovjek u sebi dugoga dahavječnosti, sve ostaje kratka daha i iskomadano.Čovjek je u strahu da će se nasukati,u strahu od životnoga i poslovnoga bankrota.je proživio naš ljudski život u svim njegovimusponima i padovima, u svim visinamai najbezdanijim dubinama, on kojije propatio sve što čovjek može propatiti- za nas i za naše spasenje - njemu samBog udahnjuje život. I pokapajući staroga,postaje Novi Adam. Taj novi ostavioje iza sebe smrt. I nudi svima koji ga slijedevječni život.U čovjeku je žudnja za mirom ismirenošću, za dubokom vječnošćuU svakome čovjeku pohranjen je genetskicode vječnosti, sreće, žudnje zatrajnim bivovanjem. U svakome od nasima težnja za ugodom, užitkom. Nitkoto ne može izbrisati, zatomiti, počevod svagdanjeg jela. Nikakav asketizam,odricanje. Čovjek je stvoren za dobroMoguće da su prijašnji naraštaji polagali svoju nadu u vječni život jer im ovozemaljskinije nudio nikakva zadovoljstva ni ugode, osim znoja, suza, krvi, ratova,neizvjesnosti, neizlječivih bolesti. Danas su prilike drukčije: Uživajući u svomestandardu i obilju pojedincima nema što ponuditi vječnost ni vječni život. Namjestoda se tješe vječnošću, oni imaju, prema Isusovoj slikovitoj riječi o Bogatašu iLazaru, svoju utjehu ovdje, kao i ona preostala petorica braće iz Isusove prispodobe.Pomoći im nema ni od Mojsija, Proroka, Zakona pa ni samog Isusa…U bezdanu smrti imamo prijelaz u životNaše nam Vjerovanje pokazuje drugiput. Moleći ga svakodnevno za svojihkrunica ili škropljenja kuće, ono namotvara prozor u vječnost. Sve ima izvir iuvir u Bogu, u vječnom životu. Kršćanine potiskuju zbilju smrti. Ta naš je križvidljivi znamen smrti, mjesto na komeje naš Bog preminuo. I jasno ispovijedamo:S drva Križa rodio se život, kao štoje s onoga drveta u Raju došla u svijetsmrt. U bezdanu smrti imamo prijelazu život.Nije to naša ideja, naše ljudsko doviđanje,maštanje, nije to nikakvo dostignućečovjekova razuma i umnih dosega,nego je to samo Božje djelo. Naša jevjera samo odgovor na Božje djelo, čovjekovare-akcija na Božju akciju. Na Isusovugrobu nije izrasla trava, njegov jegrob prazan od dana uskrsnuća. On - koji • G l a s n i k m i ra // Međugorje

Promišljanjei lijepo, pokušava to dobro i lijepo otkritiu životu, prirodi, izlascima sunca,pjesništvu, glazbi, stisku ruke, ljubavi,predanju. I čovjek osjeća u sebi: Da, toje ono pravo, to je život, to je smisao. Idobro je to jer tako osoba izrasta u ljubavi.Međutim, svi su ti trenutci u bitnomekratkotrajni. Oni su samo predokus onogašto bi moralo vječno trajati. Nemogućeje te trenutke zaustaviti, zadržati,produžiti. Svim se silama ljudi trudeproduljiti trenutke ugode i sreće, otkritinove mogućnosti, ali sve uzalud. Kadbi svijet i ovaj život mogli pružiti čovjekukonačno ispunjenje, nitko ne biišao u drogu, alkohol, pušenje, profinjenijeužitke. Jer u konačnici sve dosadi,sve postane bljutavo, a čovjek žudi dalje,dublje, više, snažnije. Više od života,više od ponuđenoga. Posvuda vlada riječpremalo, prekratko. U čovjeku je žudnjaza mirom i smirenošću, za dubokomvječnošću. Manjka nam ono što oko nijevidjelo, uho nije čulo, što u ljudska osjetilanije unišlo, srce nije okušalo, a Bog jepripravio onima koji ga ljube (usp. 1 Kor2,9). Nemirno je srce naše dok se ne smiriu Gospodinu...Bog će sam otrti suze sa svakoga licaI nije u konačnici riječ samo o momekratkom životu, moja četiri zida, u kojimase možebit osjećam udomljen, baremdonekle. Jer, je li to sve? Što je sasvijetom? Otvorimo li Božju riječ, Bibliju,otkrit ćemo kako je to knjiga nadanja,očekivanja, otvorenosti za budućnost,kako uvelike nadmašuje sve štosvojim ograničenim umom mogu zamisliti.I dogodit će se da će jednom nestatigladi i žeđi, žege i suza, svi će imatidovoljno živodajne vode iz Rijeke životašto izvire ispod Prijestolja, da će biti skinutzastor žalosti i sljepila s naših očiju,da će uminuti ovaj neprekinuti businesssmrti, civilizacija smrti i ubijanja. Bog ćesam otrti suze sa svakoga lica te smrtiviše biti ne će. Ni suza, ni jauka, ni bolini bolesti. To je završna stranica naše Biblije,Knjige života.Vječni život ne znači produžetak stanjau kome živimo. Tako si ga predočavajuoni koji misle kako ovdje imaju sve, auza sve to nikada im dovoljno ni dosta,zatim oni koji žele imati zauvijek ono štosada posjeduju. Nemaju ništa na pametiosim svoga osobnoga blaženoga stanja.Vječni je život prema Svetom pismunovo nebo i nova zemlja gdje pravednostprebiva. Otvaranje prema novim dimenzijama- onkraj ovih naših triju postojećih,u protege onkraj vremena i prostora.Sreća svih, sreća koja nije stečenaniti kupljena tuđom nesrećom, zadovoljstvokoje nije privatna ugoda ili privilegijsamo neke elitne grupe, nego zahvaćasve. Klicanje zbog činjenice kako ćesvima biti jednako, kako će svi uživati uvječnom miru.Ovdje smo iskusili bljesak NebaTko ne poznaje ili ne voli glazbu, mislikako može bez nje. Međutim, tko je naviknuouživati u glazbi taj jednostavno nemože bez nje. Uskrs je blagdan raspjevanosti,glazbe, besmrtnih melodija, neprekinutihaleluja. To našem životu podarujeonaj zanos bez koga je sve u sivilu, otužnoi bljutavo. Vjernici ne preziru život nisvijet. Ali se ne mogu zadovoljiti onim štonudi svijet. Njihova je žudnja onkraj ovozemaljskihponuda i ostvarenja. Oni noseu sebi antene vječnosti, predokus vječnoga.Netko je na nekim velikim orguljama- a one su kraljica svih glazbala - napisao:Praeludium vitae aeterne! - Predigra,predokus vječnoga života. U svačijem životuima takvih trenutaka koji su neštokao preludij, predigra, predokus vječneglazbe. Trenutci u kojima našim životnimnebom zapara munja koja namu jednome trenu obasja te pokaže put.Jer Jedan je došao i poput munje zaparaonašim nebom pokazujući čovjeku ičovječanstvu tko je i za što je stvoreno.To je Isus Krist. U svome kratkome životuzasjao je na našem obzoru, bljesnuo,a u uskrsno jutro raspršio tamu svakogagroba.I mi smo ovdje na ovim ozemljimaiskusili upravo to. Bljesak Neba, Marijinaukazanja, zahvat onostranosti u ovostranostkoja nam želi osvijetliti životne staze,voditi prema vječnosti. Vrijedi i isplatise slijediti Krista, a pogotovo umrijeti snjime kako bi čovjek uskrsnuo u vječnosti.Zato i slavimo Uskrs! Slavimo Gospodina.To zapravo i znači neprekinuto, doiznemoglosti ponavljano Händelovo, ali inaše ‘aleluja’. Neka odzvanja i s usana, izsrca i života!Tko ne poznaje ili ne voli glazbu, misli kako može bez nje. Međutim, tko jenaviknuo uživati u glazbi taj jednostavno ne može bez nje. Uskrs je blagdanraspjevanosti, glazbe, besmrtnih melodija, neprekinutih aleluja. To našem životupodaruje onaj zanos bez koga je sve u sivilu, otužno i bljutavo. Vjernici nepreziru život ni svijet. Ali se ne mogu zadovoljiti onim što nudi svijet. Njihovaje žudnja onkraj ovozemaljskih ponuda i ostvarenja. Oni nose u sebi antenevječnosti, predokus vječnoga.Travanj 2007. // Broj 4 // Godište II. •

Poruka za sadašnji trenutakPOSTOM I ODRICANJEMBIT ĆETE JAČI U VJERIfra Ljubo KurtovićMarija, Kraljica Mira kao majka zahvaljuje nam na korizmenim odricanjima. Majka Marija nam zahvaljuje jer ljubi.Samo srce ispunjeno ljubavlju jest zahvalno srce. No, mi bismo trebali zahvaliti njoj što nas potiče, poziva, ljubi i zagovaraza nas kod svoga Sina Isusa. Ona nas poziva želeći da nastavimo odricanje i da postimo. Govori nam i pozivanas na post i odricanje zbog nas, naše sreće i radosti. Ona nam dolazi u ovo naše vrijeme da nam pomogne jer znada smo još na putu, kako je i sama rekla: „Draga djeco, došla sam vam pomoći jer vi ne možete sami.“Djevica Marija želi da i mi poput mudrihdjevica iz evanđelja imamo dovoljnoulja te sačuvamo zapaljenesvjetiljke za dolazak zaručnikov. Mi živimoto vrijeme iščekivanja zaručnika. O tomenam je sam Isus govorio u evanđelju. „Tadapristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći:‘Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji neposte?’ Nato im Isus reče: ‘Mogu li svatovi tugovatidok je s njima zaručnik? Doći će većdani kada će im se ugrabiti zaručnik, i tadaće postiti!’“ (Mt 9, 14-15). Post bi nas htiostaviti u perspektivu iščekivanja Isusovadolaska. On nam je obećao doći. Kada? Tonitko ne zna.Kršćanski post nije dijetaKršćanski post je znak da Isus dolazi i daje velika kušnja, koja ima prethoditi krajuvremena, već pred vratima. Post je, kako sečini, igrao sličnu ulogu u Isusovu životu. Usamoći pustinje, uoči njegova javnog djelovanja,velika Isusova kušnja bijaše spojenas postom u napastima, u toj pravoj borbiprsa o prsa s đavlom kojega je pobijedio(Lk 4,14) snagom Duha Svetoga koji ga je iodveo u pustinju (Mt 4,1).Kršćanski post nije neka vrsta dijete ukorist fizičke i psihičke ravnoteže. To bibilo nedostatno. Tjelesna glad treba nasneposredno usmjeriti prema jednoj drugojgladi: gladi za Bogom. Tjelesna i duhovnaglad skladno se povezuju u postuživljenom u Duhu Svetom i tako mogu postatitehnikom molitve. Jer onaj tko postimora u svome tijelu iskusiti da čovjek neživi samo o kruhu nego o svakoj riječi kojaizlazi iz Božjih usta.Izak Sirac pripovijeda nam čudnu aliznačajnu anegdotu. Neki monah imaše običajblagovati samo dva puta tjedno. Ostaledane provodio bi u potpunom postu. No,zamijetio je da mu post postaje gotovo nemogućna samu pomisao da će morati prekinutimolitvu i šutnju tijekom dana. Postkoji nije od samoga početka mogao računatina neprekidnu molitvu, postajao bitako fizički nemoguć. Prema istom autoruneki drugi monah iskusio je nešto slično,samo u obratnom smislu, čim bi ustrajao usamoći i molitvi, bilo bi mu nemoguće jesti.Morao bi se na jelo prisiljavati, što mune bi uvijek uspijevalo »jer bijaše u neprestanomslobodnom i nesmetanom razgovorus Bogom, bez i najmanjeg napora«.Post zasijeca duboko u čovjekaPost, dakle, normalno prerasta u molitvu,a molitva neizbježno vodi k spontanojsuzdržanosti u jelu i pilu. Ovdje se ponovnosusrećemo sa srcem i tijelom u njihovuplodnom međusobnom djelovanju. Kako jeto moguće? Prije nego post prijeđe u molitvui ne može više opstati bez molitve, ontreba izgubiti u ljudskom srcu još jednunovu dimenziju. Post pogađa čovjeka u jednomod najživotnijih ritmova: dvostrukomritmu hrane koji se očituje naizmjenično ikao potreba i kao užitak. Od prvih trenutakasvoga bivstvovanja izvan majčina krila,ljudsko je biće strukturirano slijedomtih dvaju momenata. Tako ono može ostatina životu i postupno zauzeti svoj stavprema stvarima koje ga okružuju. Novorođenčeje ili gladno ili sito. Potreba i zadovo- • G l a s n i k m i ra // Međugorje

Razgovor s fra Ivanom Landekomsamo priključiti. Nepoznavanje jezika uvijekje bilo stanovito ograničenje. No jezikmolitve i duhovnosti ionako ne može statiu jedan ili pak u nekoliko jezika.Hodočasnici dođu, mole se, postaju,može se reći, članovi ovdašnjih obitelji.Kakvi se vraćaju svojim kućama?Velika većina svojim se kućama i obvezamavraća ojačana. Tome je najbolji dokazšto se češće vraćaju u Međugorje i štona različite načine ostaju povezani s Međugorjem.Oni o svojim iskustvima svjedočeu svojim sredinama. Kao i drugdje, jedandio hodočasnika u Međugorju ne nađenovu, potrebnu snagu. Teško je znati što jebilo posrijedi da se nisu ispunila njihovaočekivanja. Znam također da su neki dolazilii više puta i da je tek nakon toga uslijediloželjeno rasvjetljenje.Fra Ivane, u župi Međugorje bili stenajprije župni vikar.U župu sam došao početkom kolovoza1988. kao župni vikar. Provincijska upravaje odredila petoricu fratara za ovu župu.Kad sam stigao, jedno vrijeme bili smosamo trojica. Neki nisu mogli odmah doćizbog obveza s prijašnjih službi. Oni kojusu iz Međugorja premješteni i dobili noveslužbe, morali su poći tamo. Pomalo mi jeto bilo zbunjujuće. Tim više što je u kolovozubilo puno hodočasnika. No svu potrebnupotporu i pomoć smo imali od braće izdrugih župa i fratara koji su ranije radili užupi, pa je sve išlo dosta dobro.U razdoblju od 1988. do 1991. broj hodočasnikaje naglo rastao, posebice iz inozemstva.Tih godina pojavljuju se i prvemale hodočasničke skupine iz nekadašnjihzemalja Istočnog bloka, Poljske, Mađarske,DDR-a… Krajem lipnja 1991. započinjekratki rat u Sloveniji. Vlade i veleposlanstvasvojim građanima koji su se zatekliu Međugorju nalažu da se što prije vrateu svoje zemlje. Nakon toga započinje ratu Hrvatskoj. Zračna, pomorska i kopnenablokada onemogućuje hodočašća iz inozemstva,a sve je manje i hrvatskih hodočasnika.Širenje rata i ratnih opasnosti, činilose, malo pomalo gasi hodočašća. Kadje započeo rat u Bosni i Hercegovini, u travnju1992., i kad je bojišnica bilo samo petkilometara od Međugorja, zbog sigurnostismo morali zatvoriti crkvu. Misu smo slaviliu podrumu župne kuće. Zadržali smomolitvene točke na brdima: Nedjeljom smomolili krunicu na Brdu ukazanja, petkomkrižni put na Križevcu. U početku su molilemale skupine. Uskoro je broj moliteljapočeo rasti pa smo se pomalo i bojali za sigurnostljudi.Broj hodočasnika ponovno je osjetno počeorasti u ljeto 1993. Nije više bilo pomorskei zračne blokade Hrvatske i bojišnicase udaljila od župe tridesetak kilometara.S manjim brojem hodočasnika nastojalo seodržati sve postojeće liturgijske i molitveneprograme. Od 1993. broj hodočasnika jestalno rastao i raste do danas.Župa Međugorje, crkva, Brdo ukazanjai Križevac… Može li se, s motrišta vjernika,govoriti o promjenama, svijetu prije isvijetu poslije početka ovih događaja?Različiti stavovi spram događaja koji suzapočeli 24. lipnja 1981. još će dugo ostati.I to je potpuno razumljivo. Što se tiče govorao drugačijem svijetu od prije i poslijemeđugorskih događaja, o tome treba govoritipažljivo i odmjereno. Ne bismo smjelipreskočiti društvene okolnosti, u svijetui kod nas, u kojima su započela Gospinaukazanja. U ondašnjima zemljama komunističkogbloka pri kraju je bila ideološka ateizacijadruštva. Na Zapadu je pri završetkubila ateizacija kroz potrošačku ideologiju. Uislamskom svijetu je u tijeku reislamizacijadruštva na tragu promjena u Iranu. Na čeloKatoličke Crkve dolazi papa Poljak, Ivan PavaoII. U Europi imamo duže razdoblje mirai odmak od velikih tragedija 20. stoljeća. Utom širem i užem okviru treba promatratiMeđugorje i tumačiti činjenicu da se porukamira, molitve i obraćenja «primila» u čovjekanašeg vremena.Vrijeme prije i poslije Međugorja? Takavgovor je za mene preuranjen i suvišan. Evo iU razdoblju od 1988. do 1991. broj hodočasnika je naglo rastao, posebice iz inozemstva.Tih godina pojavljuju se i prve male hodočasničke skupine iz nekadašnjih zemaljaIstočnog bloka, Poljske, Mađarske, DDR-a…šteđen mnoštva pitanja na koje bih znao iline bih znao odgovor. Nakon obveznog privikavanjana novo, shvatio sam da sam volimraditi sa župljanima i hodočasnicima. Ito je za mene bio dobar početak.Odjedanput ste bili u prigodi susretatiljude s različitih strana svijeta, različitekulturne pripadnosti. Što je posebno, karakteristično,u radu u takvoj sredini?Poznato je da susret s različitim i novimizaziva bojazan. S druge strane, takvi susretiuvijek obogaćuju. U susretu s hodočasnicimaiz drugih zemalja zanimalo meje kako će doživjeti ljude i kraj u koji sudošli. Živjeli smo u jednom političkom sustavukoji je vjeru proglasio strogo privatnomstvari. Postojala su i stanovita ograničenjaglede slobodnog ispovijedanja vjere.Bilo mi je jako zanimljivo susretati i ljudi izrazličitih službi i zvanja u društvu: policije,vojske, politike, gospodarstva, športa, javnogi kulturnog života i znanosti.U prvim godinama Gospinih ukazanjasve više je rastao broj ljudi iz javnog životanaše zemlje koji se nisu ustručavali progovoritio svom vjerskom životu. Ipak, udruštvu je još vladala takva klima da su takvisumnjičavo gledani, smatrani su egzotičnimosobama.Zanimalo me je kako će hodočasnici izdrugih zemalja i kulturnih tradicija, u kojimaje ispovijedanje vjere bilo nesmetano,doživjeti našu Crkvu koja je imala drugačijubližu i dalju povijest. Malo sam sei pribojavao da će nas doživjeti kao jednuprimitivnu sredinu. Ugodno me je iznenadilačinjenica da su se hodočasnici vrlobrzo srastali s župljanima i njihovim obiteljima.Razlike i različitosti brzo bi stupiliu pozadinu. Povezivala ih je potreba zaBogom i vjerničkim iskustvom. Predrasudesu, na obje strane, brzo nestajale. Hodočasnicibi čak prionuli za poslove u obitelji.Primjerice, nizali su duhan i pomagaliu drugim poljodjeljskim radovima. Hodočasnicinas nisu dolazili učiti putu vjere,nego su s nama i od nas učili vjernički život.Nije dakle bilo potrebe stvarati neštoposebno. Ono je na temelju poruka mira iobraćenja vrlo brzo stvoreno i trebalo sezašto. Pojedini povijesni procesi traju dugoi njihov vrhunac se ne događa posve iznenadno.Pojedine se stvari u povijesti dugopripremaju, na različite načine potiču, ubrzavajuili usporavaju. Takve stvari se do-Travanj 2007. // Broj 4 // Godište II. • nastavak na str. 14

MeditacijaUskrslim tako možemo koračati kroz životneugroženosti, depresije, beznađa, kadnas zahvate razočaranje i ojađenost - puts Uskrslim može nam pomoći da ponovnodođemo u dodir s onim životom koji nadvladavasmrt, koji ustaje iz groba, koji slamaunutarnju ukočenost i vodi nas u prostranstvai slobodu uskrsnuća. Na osobitnačin nam o tome govori evanđelist Luka,koji je vrsni majstor pripovijedanja, i uskrsnedogađaje prikazuje kao put uskrsnućaapostola, koji u svom djelovanju uvijekiznova postaju iskusnici uskrsnuća. Timenam želi pokazati da je i za nas u najrazličitijimsituacijama našega života uskrsnućemoguće, da se i u nama uvijek moguporušiti zidovi naših grobnih tamnica i dauvijek možemo izići na «novi put» u život.Žene na grobuU svim uskrsnim događanjima kojanam donose evanđelja dolazimo u dodirsa ženama koje odlaze na grob i susrećuuskrslog Gospodina. Žene postajuprvim svjedokinjama uskrsnuća. Zaštobaš žene? Neki će šaleći se reći: Jer jeIsus tako bio siguran da će se vijest dalekočuti… No, znamo da je upravo ženata koja ima osjećaj za rađanje i umiranje.Žene su i pod križem ostale, dok suse muškarci razbježali. One se ne bojeboli, ne bježe od nje, one je prihvaćaju;štoviše, žena kroz sve prolazi srcem. Sasvime se suživljuje. Za ženu koja ljubinema nerješivih situacija ni beznadnihstanja. Ona jednostavno vjeruje u uvijekpravo rješenje, bori se za njega ljubavljui strpljivošću.I zato su žene mogle biti svjedokinjenovog rađanja, novog života koji ustaje izgroba. One se ne boje izići u noć, otići naIsusov grob i pokazati svoje osjećaje žalostizbog njegova sramotnog smaknuća. Iupravo zato smiju doživjeti uskrsnuće i susrestiUskrslog Gospodina.Tek kad se usudim bez straha izići usvoju noć, ma koliko tamna i zastrašujućabila, tek kad se odvažim ući u svoju mračnunutrinu, priznati i pokazati svoje osjećajeonakvim kakvi jesu, ja mogu doći udodir s Uskrslim. Mogu doći u dodir s novinomživota u sebi samoj, životom kojimme Bog sam dodiruje i vodi u mojoj svakodnevici.Ali ako stalno bježim, ako se krijemiza ne znam kakvih «zidova, zasuna ilivrata…» koje sam sama stvorila ili su miih drugi nametnuli, kako će mi biti mogućeiskusiti novost života koju donosi uskrsnootajstvo. Ako se ne bojim dodirnuti prazangrob, moći ću dodirnuti i Uskrsloga i u njemudotaknuti život koji pobjeđuje smrt.Prepoznavanje i poslanjeŽene su te koje imaju zdrav osjećaj zaono što bi život u nama mogao probuditi.Žene imaju unutarnju «slutnju srca» učijim tihim poticajima doživljavaju uskrsnuće.Ponirati u duboku poruku pouskrsnihtekstova, znači dopustiti sebi uvlačenjeu bitno; zapravo u mogućnost vlastitoguskrisavanja i to u našoj ljudskoj svakodnevicionakvoj kakva jest. U Ivanovu evanđeoskomizvješću o susretu Marije Magdalenes Uskrslim govori se kako su anđelikoje je Marija vidjela najprije bili iznenađeništo u tako radostan dan netko lije suze,pa je pitaju: «Ženo, zašto plačeš?». Marijaje bila toliko zaokupljena onim kojeg nemada nije ni primijetila da se anđeo njoj obraća.I nama se tako često dogodi u životuda od zaokupljenosti nekim ili nečim koganema ne možemo čuti onog koji jest. Marijaje dalje pretraživala vrt i nije više obraćalapozornost na anđela. Ugledala je nekogčovjeka i pretpostavila da je vrtlar. Ašto bi drugo i mogla. Nije pogriješila. Isusjest vrtlar u vrtu novog stvaranja. No, potresenasvojim osjećajima, ona ga ne prepoznaje.Ovo je karakteristično za objaveposlije uskrsnuća - neprepoznavanje.Tek na izgovaranje njezina imena Marijaspoznaje - On je. Isus. Nitko drugi nijena taj način izgovarao njezino ime. I togačasa ga čitavim svojim bićem prepozna ishvati - uskrsnuo je! U Svetome pismu pozvatinekog ili nešto po imenu značilo jepoistovjetiti osobu ili stvar s imenom. PozvavšiMariju po imenu, Isus pokazuje damu je poznato sve o njezinu životu i da jepotpuno prihvaća onakvu kakva jest. To jetrenutak u kojem Marija shvaća koliko juje Isus ljubio. A to je ujedno i prvi koraknjezine preobrazbe. Ona je iskustveno upilamilost Uskrsa i sada može ići i učenicimanavijestiti radosnu vijest, svjedočeći zaLjubav kojom je bila dotaknuta. Uskrsli isvakoga od nas zove našim imenom i šaljenas iz vrta.Travanj 2007. // Broj 4 // Godište II. • 11

EmausUSKRSNI SUSRET NA PUTUs. Lidija GlavašGolgotski je križ još stajao na svome mjestu kao živi svjedok jedne nevine smrti, smrti Isusa iz Nazareta. Prolomikišnih oblaka u pratnji nebeskih svjetlaca i drhtaj zemlje učinili su da ga ljudi ostave u samoći. U strahu,svi su se sklonili u svoje sigurne nastambe. Njegovo mrtvo tijelo položeno je u tek sagrađeni dom uglednogvijećnika iz Arimateje. Bijaše to grobnica koju je Josip Arimatejac s ljubavlju i poštovanjem sagradio za svojedrage pokojnike.12 • G l a s n i k m i ra // Međugorjeko ne govori tako lijepo kao Isus. A sadata muka, smrt, pokop… Previše boli. Onisu se nadali da će Učitelj donijeti konačnuslobodu svemu narodu, a on je mrtav.I neizvjesnost vijesti koju su donijeležene! I ne samo one, nego i neki od njihovihsu ustvrdili da je grob prazan. ŠtoIapostoli su se povukli u tišinu. Bol imje vrtoglavo strujala krvotokom, a saminisu znali kako sve to izdržati do kraja.Prebirali su događaje ovih i prijašnjih danate se pitali jesu li za svoga Učitelja učinilisve što su mogli učiniti? Jesu li bdjeli i nadsnom one noći dok je njegov krvavi znojzalijevao mlade masline? Jesu li izgovaralimolitvu psalma kao vlastiti vapaj za utjehui ohrabrenje: »Operi me svega od moje krivice,od grijeha me mojeg očisti!»….?Dok je zora skupljala svoje noćne haljinei jutro se izdaleka pomaljalo, pobožneje žene obasjavala radost. Htjele su mirisimapomazati mrtvo tijelo svoga Gospodina,kako to bijaše običaj, ali on ih predusretemirisima novoga života u kojemu smrtnema više zadnju riječ. On je živ. Uskrsnuoje. Zato i ne treba tražiti «živoga među mrtvima».Trebaju požuriti da tu vijest donesunjegovim učenicima, onako jadnima ipreplašenima. Neka se trgnu, neka se neboje, neka požure jer Učitelj ide pred njimau cvjetnu Galileju. Tamo će ga vidjeti.On će ih čekati kao svoje malo ljubljenostado.Ta vijest uskrsnog jutra koju su donijeležene još je više zbunila njegove učenike.Ali žene su uvjerljive. Vidjele su Učitelja ičule su njegov glas. A oni, apostoli, još gavide na križu i osluškuju njegovu molitvu:»Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!» Isusje već to jutro njihov plač okrenuo u radost.Ne će se više pitati «gdje je smrti pobjedatvoja» i bespomoćni stajati pred njezinommoći. Pobjeda je konačno došla po njihovuUčitelju. Ali oni to još ne znaju.Kleofa i drugi učenik zaputili su se premaEmausu, selu nadomak Jeruzalema.Nisu se mogli otrgnuti mislima na danekad im je bilo lijepo s Učiteljem, kad suse osjećali sigurni i zaštićeni, divili se ljepotii novosti njegova govora. Tko znakoliko su puta u sebi pomislili kako nitsada?Iz srca im naviru riječi protkane žalošćui čežnjom za njim: Učitelju! Dobrinaš Učitelju!Iznenada se zaputi s njima. Oči imga ne prepoznaše. Više su ga prepoznalikao Mesiju u Genezaretu kada su bacalimreže u more nego danas. Danas je

Emauson za njih stranac, suputnik koji ne znašto se dogodilo u Jeruzalemu. I to ih žalosti.Zar još ima netko tko ne zna da imje nevini Učitelj razapet na križu. Počešemu prepričavati sve te događaje. A onih sluša te im strpljivo počne tumačitigovor Pisma, znajući da su «spore pametiza vjerovanje». Njihovoj duši bijašemilo, a njegove riječi melem ranamanjihovim… Srce im se ražari, gori dokga slušaju. Ali ga i dalje ne prepoznaju.Oči su im prekrivene tajnovitim velom.Njega jedino Učitelj može otklonitida mogu vidjeti nove obzore Uskrsloga iuskrsnuća.I Emaus ih je dočekao u svojoj skromnosti.Ne osjetiše napor hoda, već bijahu nacilju. Ali Učitelj ne (o)staje tu. Ide dalje, dosvoga Emausa, gdje će ostati zauvijek. Njegovoposlanje nije dovršeno. Njegov Emausje s desna Ocu.Učenicima se iz srca otrgnu molba:»Ostani s nama! Brzo će večer. Dan se većnagnuo». Bojali su se još jedne noći. I nesamo jedne, nego i svakog dana koji većujutro prerasta u noć jer nema Učitelja.Dok bijahu zajedno za stolom Isus «uzekruh, izreče slavu i hvalu, razlomi ga paim ga davaše». Posljednja večera zablista unjihovom srcu i umu, otvoriše im se oči tega prepoznaše. Kakav ushit! Učitelj živi! Tuje, među nama, s nama!Ako su mu htjeli nešto reći, nisu uspjelijer je u trenu iščeznuo ispred njih. Onise žurno zaputiše natrag u Jeruzalem kazatibraći: Vidjeli smo Gospodina! Ali onisu već znali za Isusovo uskrsnuće - Učiteljse dao vidjeti Kefi-Petru, toj svojoj dragojStijeni. I sada, njihove oči više ne će drijematina smrt, nego će sve pozaspale izovozemaljskog drijemeža buditi na životuskrsne radosti.Dok bijahu zajedno zastolom Isus “uze kruh,izreče slavu i hvalu,razlomi ga pa im gadavaše”. Posljednja večerazablista u njihovom srcui umu, otvoriše im se očite ga prepoznaše. Kakavushit! Učitelj živi! Tu je,među nama, s nama! Akosu mu htjeli nešto reći,nisu uspjeli jer je u trenuiščeznuo ispred njih. Onise žurno zaputiše natragu Jeruzalem kazati braći:Vidjeli smo Gospodina!Uskrsli…Osluškujem ŽIVOT koji nisam dotakla!Osjećam strahopoštovanje pred svakim dodiromisječka toga života… biti duša koja ublijedi predočima svijeta, jer ne razumije što znači BITI.Biti potpuno i potpuna u srcu svijetaal’ ne biti od svijeta.Uskrsli…Bolno doživljavam uskoću vlastitih «ulica»… teškoprohodnih… ni sama se u njima ne snalazim,ne nalazim…Željna dodira neke snažne ruke koja bi se usudiladovesti me k mojoj vlastitoj duši koja mi došaptava- neprevarljivo to slutim - da nikada, baš nikada, neplašim se čina koji mi nalaže ljubav…I da ohrabrim se položiti svoje stope na putu kojimsu Tvoje izbrisane…Uskrsli…Priželjkujem pogled koji tako razgovijetnonadomješta govor da poželim produžiti iskustvobezglasja, kako bi se stapanje u pogledu pretvorilou preobražavajući čin ljubavi, prihvaćanja, snage,potpore… i što još - razumijevanja sporosti srcakoje misli da vrtlar si…Uskrsli…Riskiram da kroz Tvoje oči dogledam svoju vlastituistinu, da povjerujem da JESAM…Da me kroz zastor moje ranjivosti dodirne tvojauskrsna blizina. I da me ozdravi u korijenu - dakako!Želim li to iz sebičnih pobuda - oprosti!Ali, uostalom Ti i onako razumiješ sve… Nije mi nipotrebno Tebi se doricati…Nego Uskrsli…Dopusti da svesrdno dodirima se Tvojim odazovem,kako bi sve «otvrdlo» u meni našlo način pretakanjau prostranstva slobode smještene među dlanovimaTvojim…I da nikada ne oslanjam se na krhko iskustvo svoje,da ne obziđujem ga ni divljenjem ni čuđenjem,nego da dorastem do sebe nepatvorene (nije li tonajteže!), do sebe USKRSLE…Makar slutim da (bit će) - da teško je koracatiizmeđu sna i praha - tražeći opravdanje za, od suzauzaludnosti, presušene izvore smisla u meni…Uskrsli…Zadrži se ovdje uz mene… Dopusti osluškivati mitvoje korake…Jer znam - tada, samo tada moći ću i sebi i njima itebi davati više nego što mi se oduzme…Uskrsli…s. Dominika AnićTravanj 2007. // Broj 4 // Godište II. • 13

Razgovor s fra Ivanom Landekomnastavak sa str. 9gađaju i u povijesti Crkve. Umjesto izravnoggovora o «prije ili poslije», bolje bi bilogovoriti o buđenju pozaspale duhovnosti injezinu podcjenjivanju u kršćanskom životu.Posljednjih dvadesetak godina vidno jeporastao govor o molitvi, postu, različitimoblicima pobožnosti. Ja sam uvjeren da jetome međugorska duhovnost dala svoj pozamašanprilog. I to bi mogla biti najsnažnijaporuka međugorskih događaja.Često smo u prilici čuti ili pročitatikako se poruke ponavljaju, kako su prejednostavne?Poruke su sržne stvari, važne za prosudbudogađaja i snalaženje vjernika u međugorskimdogađajima. Neke sadržaje porukatreba tumačiti. No manje-više one su jasne.Vidioci koji ih prenose nisu suočeni s školskimdiktatom: »Slušaj i piši!» Vidioci ih napišui prenose kao najvažnije crte jednogviđenja. Stoga poruke mogu biti teološkineprecizne i sadržavati nejasnoće. Mogu,(porukama) pričate. Vi ih, draga djeco, trebateživjeti.»Bit poruke iz Međugorja?Međugorski događaji nisu zatvoreno poglavlje.Sve će se kao i do sada zorno motriti.Za pojedine stvari će se moguće kazatida nisu korisne, da bi ih trebalo drugačijepredstavljati ili da im se značenje nepotrebnone naglašava. Sjetimo se! Prvih godinaje trebalo toliko toga pročistiti. Vodase bistrila jer su se puste priče svele na bitno.I te bitne stvari, molitva, post, pomirenje,sakramenti, obraćenje, izbili su u prviplan. Ta čišćenja bit će na različitim razinamanužna i ubuduće. Ako toga ne budebilo, stvari i događaji mogu brzo i neopaziceizmaći nadzoru.Danas su sela župe Međugorjei izvanjski gledano drukčija ...Samo mjesto je u odnosu na 1981. doživjeloprirodan razvoj. Dolazak i zadržavanjena stanovit način, biti i prevarljive. Jer, prenoseih ljudske osoba koje nisu oslobođeneutjecaja raspoloženja, duševnog stanja,utjecaja onoga što znaju i čuju. Bogu hvala,poruke su jednostavne i razumljive i toje njihova kvaliteta. Ne velike riječi, već razumljivosti razvidnost potreba i zahtjeva.Nije dakle mjerilo koliko se lijepo govorilo,nego jeste li razumjeli što vam se htjelo kazati.Poruke nisu nekakvo slatko štivo. Onesu tvrde i zahtjevne, koliko se god ponavljale.I one pogađaju nerv. One vjernika ne zabavljaju,već ga «tjeraju» da nešto vjerničkičini. U tom smislu se temelje na Svetompismu i bez njega bi bile hod u nepoznato,a time lako i u kojekakva lutanja. I, kadje riječ o porukama, jednu nikako ne smijemozaboraviti. Riječ je o poruci od 20. rujna1985.: «Ne trebaju vam riječi da o njima14 • G l a s n i k m i ra // Međugorjevećeg broja ljudi stvara potrebu za razvojemuslužnih djelatnosti. One su se razvile. Neuvijek u potrebnom i odgovarajućem obliku.U užem prostoru oko crkve stvoreni suuvjeti za liturgijski i molitveni život. Uređenisu prostori koji nude prigodu za osobnusabranost i molitvu te za potrebe duhovnihsadržaja manjih grupa. Fratri koji borave irade u župi imaju primjeren smještaj. Brdoukazanja i Križevac još uvijek su dobro zaštićeniod komercijalnih pritisaka. Razumljivoje i da župa nije ono što je ranije bila: brojžupljana se gotovo udvostručio. U župu sudošli i tu ostali ljudi iz inozemstva. Povećibroj obitelji koje su bile odselile, vratile suse. Došli su ljudi iz bliže i dalje okolice. Sveto mijenja nabolje i nagore.Nakon više godina koje sam proveo užupi Međugorje i sada, s vremenskim odmakom,držim da je bez ozbiljne vjerei vjerničke prakse župljana ugroženaili znatno ograničena budućnost svetišta.«Kršćanin može misionariti ili demisionariti»,kaže Madeleine Delbrêl.Treće mogućnosti nema. To se odnosina župljane, vidioce, svećenike koji rade užupi i nas koji dolazimo pomagati. Ozbiljnošćuvjerničke prakse hrabrimo hodočasnikena putu prema Bogu. Bez toga ćemoih samo zbunjivati i dati u ruke batinu onimakoji na Međugorje imaju zamjerke ilimu se izravno protive. Tu činjenicu moramoimati na pameti.Trebalo bi biti puno više razboritosti gledezemlje i raspolaganja zemljom. Ja sam unekoliko navrata javno, s oltara, upozoravaona to. Zemlja se u prošlosti prodavalasam u dva slučaja - kad je trebalo sredstavaza liječenje člana obitelji i za školovanjedjece. Znam da će neki ovo nevoljko čuti.No, imam ponešto godina i pamćenja i nepoučljivosam protiv nerazborite rasprodaje.Državne ustanove, ponajviše lokalne,dugo su se gubile u nekakvu nećkanju. Mišljenjasam da bi puno vidljivije trebali koristitisvoju moć i nadležnost koju imaju. Injih i sve nas druge ne smije tek muka ilituđi ćaća učiti pameti.O hodočasnicima. Njih ne možemo birati.Dolaze kakvi jesu i sa svojim očekivanjima.To ne možemo promijeniti. Bilo biuputno da se usredotoče na bitno vjerničkoi hodočasničko. Tu odgovornost morajupreuzeti organizatori hodočašća i vodičihodočasnika. Ne gubiti se u sitnicamada se «od šume ne vidi drvo», da se ne pobuđujeradoznalost, da se ne stvara osjećajkako su neki kod vidjelaca ili fratara povlašteni.

SvjedočanstvoMEĐUGORJE PRIVLAČIKad god želim nešto napisati o Međugorju, kad god me netko zamoli da mu nešto kažem o tom mjestu, uvijekosjećam strah i stvarnu nesigurnost. Kako pisati, kako govoriti o tamošnjim događajima, događajima koji supoznati na svih pet kontinenata, koji privlače i privlače desetke, stotine, tisuće, stotine tisuća, milijune, desetkemilijuna (točan broj znade samo Bog)? Kako o tome pisati i govoriti!?mons. Eduard PeričićAko mislim na svoj doživljaj Međugorjakoje pratim od prvih njegovihmjeseci, mogu kazati samo toda ono privlači i privlači. Neka je čudnovatasnaga privlačnosti koja u njemu djeluje.Ne mogu kazati da sam ikada doživionešto zaista neobično, osim što sam jošdavno, davno, možda je to bilo treće godineukazanja, izlazeći u predvečerje iz župnecrkve upravio pogled prema Brdu ukazanjai primijetio narančasto crveni krugkoji u ravnoj crti ide prema Križevcu, da bipotom obuhvatio čitav križ. Je li mi se tosamo pričinilo ili sam stvarno vidio, doistanisam u stanju kazati. Znadem samo dame je kolega svećenik upitao što to takouporno gledam, na što sam kazao da mi senešto pričinilo.Gospin primjer čovjeka snažno zahvaćaA je li mi se pričinilo? Nije li to uistinubila Gospina poruka, nije li to bio znakkoji mi je govorio: Pogledaj prema križu,prema križu - simbolu spasenja, simbolu pobjedeNjezinog Sina. Nije li to produžetakNjezine stalne poruke upućivanja na svogaSina, Raspetog Pobjednika, Pobjednikakrižem?Tko god dođe u Međugorje, ako mu jeikako moguće, ide na Brdo ukazanja, dana njemu osjeti posebnu blizinu KraljiceMira. Potom ga srce vuče da ide strmimkamenjarom do križa na Križevcuda tamo, prateći Isusov Križni put, skupljasnagu da, potaknut Majčinim riječima,potaknut Njezinim Neka mi bude poriječi Gospodnjoj, i sam ide natrag u svojuživotnu sredinu a naprijed u predanjuGospodinu. A taj Gospin primjer, taj poticajkoji dolazi od Njezinog Sina takosnažno zahvaća čovjeka kao što žednogprivlači svježi izvor pitke vode. I nemože a da se ne odazove doći ponovnoi ponovno, doći Gospi Kraljici Mira, prihvatitisvoju životnu situaciju, svoj životnikriž - a tko ga nema? - i s ispunjenimsrcem krenuti kroz život znajući:Nisam sam.Jedinstveno molitveno ozračjeNe, ne znam koliko sam puta do sada biou Međugorju, ali znam i osjećam: Tamo trebamići! Zašto?!? Pa zato što je tu na svakomkoraku jedinstveno molitveno ozračje- ne samo u župnoj crkvi, ne samo na Brduukazanja, ne samo na Križevcu. To ozračjeosjeća se posvuda. Gotovo bih rekao: Zrakje prožet tim molitvenim ozračjem. Moli sei po ulicama, oko i iza crkve, oko kipa Raspetog-UskrslogKrista. Mole mladi i stari,mole skupine i pojedinci. Na poseban senačin to vidi na licima hodočasnika sabranihu molitvi, strpljivih u čekanju u dugimredovima na svetu ispovijed. U Međugorju,najvećoj ispovjedaonici na svijetu, mnogidoista obraćenički pristupaju sakramentupomirenja Svakom svećeniku bih rekao:Ako želiš doživjeti Međugorje, provedi baremnekoliko sati ispovijedajući i sve će tibiti jasno.Bog nas u Međugorje poziva Majci i KraljiciMira, a ona nas dalje upućuje na svogaSina.Travanj 2007. // Broj 4 // Godište II. • 15

Sveto pismoMARIJA,ISUSOVA MAJKA, USVETOM PISMU (IV. LUKA)dr. fra Ivan DugandžićOsim već naglašene razlike u odnosu na Matejev prikaz navještajaIsusova rođenja, Lukin tekst sadrži još jednu upadnu posebnost. Luka jenaime usporedo prikazao prvo navještaj jednog i drugog začeća, Ivanovai Isusova, a onda opet isto tako usporedo donio izvješće o jednom idrugom rođenju.Marija u Lukinu dvostrukom djeluRazumljivo je već po naravi stvari daje Marija i u Lukinu evanđelju, kaoi prethodno u Matejevu, najsnažnijezastupljena u Isusovoj pretpovijesti odnosnoevanđelju djetinjstva (Lk 1,5-2,52).Ali razlike između tih dvaju evanđelja većsu na prvi pogled lako uočljive. Nijedna odscena koje govore bilo o navještaju Isusovarođenja, bilo o samom rođenju, nisu zajedničkeMateju i Luki, što znači da je svaki,pišući o Isusovu djetinjstvu, koristio vlastiteizvore i slijedio svoju posebnu teološkukoncepciju. S druge strane, upadna je razlikai u tome što je u Mateja Josip kao nositeljDavidove loze u Isusovu rodoslovljuu isto vrijeme i subjekt događanja oko navještajaIsusova rođenja i bijega Svete obiteljiu Egipat, dok je u Luke Marija posve usredištu pozornosti. Već zbog toga Marijinomjesto i uloga u Isusovoj pretpovijestiprema Luki djeluju nekako snažnije.Što se tiče Marijina spomena u tekstovimakoji govore o Isusovu javnom djelovanju,i tu je Luka u određenoj prednosti predMatejem. Osim onog teksta koji govori oIsusovoj pravoj rodbini, a koju su i Mateji Luka preuzeli od Marka (usp. Lk 8,19-21),Luka iz svog vlastitog izvora donosi riječineke žene koja, zadivljena Isusovom osobom,veliča njegovu majku (Lk 11,27-28).Nadalje, iako je nije izričito spomenuo, činise da Luka još na dva mjesta aludira na Mariju.Prvi put je to na početku Isusova rodoslovlja,gdje se kaže: „Kad je Isus nastupio,16 • G l a s n i k m i ra // Međugorjebilo mu je oko trideset godina. Bijaše - kakose smatralo - sin Josipov“ (3,23). Ako evanđelistnaglašava da se u židovskoj javnostismatralo kako je Isus Josipov sin, on timeneizravno naglašava posebnost odnosa izmeđuIsusa i njegove majke. Isto tako, reakcijaNazarećana na Isusov nastup u njihovojsinagogi: „Nije li ovo sin Josipov?“ (Lk4,22) čini se da aludira na poznatu Markovuperikopu (Mk 6,1-6a).Naposljetku, Marija je snažno prisutnai na početku Lukina drugog djela, Djelaapostolskih (Dj 1,14sl.). Polazeći upravood tog mjesta, može se govoriti i o njezinojeklezijalnoj ulozi, o njezinu značenjuza Crkvu. U svakom slučaju, Luka je od svihnovozavjetnih autora dao najviše mjestaIsusovoj majci. Pogotovo u Isusovoj pretpovijestiLuka se služi brojnim starozavjetnimteološkim motivima ili aludira na nekeod starozavjetnih likova (Judita, Ruta, Izaija,Daniel…). Na taj način on događaje ukojima Marija igra važnu ulogu ugrađujeu povijest spasenja i daje im univerzalnoznačenje. U svakom slučaju, treba uzeti uobzir sva tri spomenuta područja, Isusovupretpovijest, njegovo javno djelovanjei napokon početak njegove Crkve, kako bise shvatila Marijina uloga u Lukinom dvostrukomdjelu.Marija u navještaju Isusova rođenjaOsim već naglašene razlike u odnosu naMatejev prikaz navještaja Isusova rođenja,Lukin tekst sadrži još jednu upadnu posebnost.Luka je naime usporedo prikazao prvonavještaj jednog i drugog začeća, Ivanovai Isusova, a onda opet isto tako usporedodonio izvješće o jednom i drugom rođenju.Tumači pritom obično govore o „dva diptiha“,diptih navještenja (Lk 1,5-38) i diptihrođenja (1,57-2,52). U prvom diptihuizvješćuje se o obećanju što ga je za vrijemeprinošenja žrtve u hramu čuo Zaharija,otac Ivana Krstitelja, da će mu njegova neplodnažena Elizabeta roditi sina (1,5-25),a u drugom se tekstu po vrlo sličnoj shemiopisuje pohod anđela Gabrijela Mariji i najavaIsusova rođenja (1,26-38). Drugi diptihizvješćuje o rođenju, davanju imena i odrastanjuIvana Krstitelja (1,57-80), a onda sveto isto s obzirom na Isusa (2,1-52).Čini se da Luka tim usporednim prikazomželi postići dvije, u njegovoj teološkojkoncepciji važne stvari. Prvo, želi povezatiIvana i Isusa, odnosno reći kako i jedan idrugi stoje u službi ostvarenja istog Božjegplana. Kako bi to djelovalo još uvjerljivije,on ističe i rodbinsku vezu njihovih majki(1,36). S druge strane, upravo takav usporedanprikaz Luka koristi kako bi svome čitateljupredočio da Isus u svemu nadvisujeIvana. Koliko god Ivan bio velik u očimasvojih suvremenika, on je ipak samo „prorokSvevišnjega“ (1,76), dok je Isus najavljenkao „Sin Svevišnjega“ (1,32). To je očitoi u usporedbi dviju majki. Iako Marijaide u pohode Elizabeti, ona je, po svjedočanstvusame Elizabete, daleko nadvisuje.Jer, na samu Marijinu pojavu, njoj igradijete u utrobi, a Elizabeta u tom susretuMariju slavi kao „majku Gospodina mojega“(1,42sl.). Pitanje, tko je zapravo Mesija,Ivan ili Isus, koje je prema svjedočanstvunovozavjetnih spisa dugo postavljano,Luka rješava već u najavi njihova začeća irođenja.Scena navještaja - srceLukine kristologije: Lk 1,26-38Čitatelj Lukina evanđelja s Marijom seprvi put susreće u njegovu prikazu navještajaIsusova začeća. Tu scenu evanđelistje literarno oblikovao po uzoru na starozavjetnescene u kojima anđeo Božji ljudimadonosi sličnu vijest. Ta shema strukturiranaje u šest lako prepoznatljivih dijelova:1. Uvod u kojem je Marija pobliže predstavljena(r. 26sl); 2. Anđelov pozdrav kojiotkriva Marijino posebno izabranje (r. 28);3. Marijina prva reakcija u obliku straha (r.29); 4. Anđelova riječ koja želi otjerati Marijinstrah uz istodobno obećanje rođenja

Sveto pismodjeteta, isticanje njegova imena i poslanjate obećanje posebnog znaka (r. 30-37); 5.Marijin pristanak (r. 38a); 6. Odlazak anđela(r. 38b). Jasno je da se u svemu tome nesmije gledati točan scenski opis događaja,već teološko tumačenje njegova značenja.Tu povijest i pripovijedanje stoje u službiteologije i navještaja, kao što je i inače slučaju evanđeljima.To je vidljivo od samog početka. Marijaje predstavljena svojim imenomi mjestom svoga boravka(Nazaret), ali je u istom retkudvaput ponovljeno kako je onadjevica (parthenos), čime se većcilja na njezinu posebnu ulogu.Naime, Marijino djevičanstvoevanđelistu je važno kakobi kasnije mogao jasno istaknutiIsusovo čudesno začećei rođenje (r. 35). Tu se odmahprepoznaje Lukin kristološkiinteres s tom scenom. Kao štoinače Novi zavjet o Mariji govorisamo u kontekstu govorao Isusu Kristu, tako i Luka ovdjeo Marijinu djevičanstvu govorizbog Krista kojega će onaroditi. Drugim riječima, ovajtekst predstavlja srce njegovekristologije.U kristološkom smislu važnoje i Lukino isticanje kako jeMarija bila „zaručena s mužemkoji se zvao Josip iz doma Davidova“(r. 27). I time je rečenopuno više od same konstatacijeda je Marija u tom trenutkujoš uvijek bila u kući svojih roditelja.Tom rečenicom unaprijedje pripremljena važna izrekau r. 32: „Njemu će GospodinBog dati prijestolje Davida, ocanjegova“. Dakle, i za Luku je, kao i za Mateja(Mt 1,1) Isus prepoznatljiv kao sin Davidov,obećani i očekivani Mesija iz lozeDavidove. Time ga Luka jasno uključuje upovijest spasenja kao onoga na koga su ciljalamesijanska obećanja i u kome ona nalazesvoje ispunjenje.Najavom da će djevica začeti i roditi, uteološkom pogledu je izraženo nešto štonadilazi sve mogućnosti dotadašnjeg židovskogiskustva i poimanja. Ako je većnajavljeno začeće i rođenje Ivana Krstiteljaod neplodne žene čudesno djelo Božjesvemogućnosti, koliko je veće čudo djevičanskozačeće i rođenje. U rođenju MesijeIsusa od djevice na djelu se očituje Božjasvemogućnost i sloboda njegova izbora.U mariološkom smislu ta scena posebnoističe kako je djevica Marija posve u službisvoga Sina. To je njezino mjesto i njezinauloga u povijesti spasenja. Ona je svazbog Isusa i za Isusa. Može se reći da niLuka nije na Mariju potrošio puno riječi, alije o njoj rekao puno. Dobro je rečeno kakoon tu „gotovo nijemim strahopoštovanjemskicira sliku o Mariji koju je nemoguće iscrpiti“(H. Schürmann).Navještaj Isusova rođenja:početak mesijanske radostiIako smo nekako navikli da prijevod r.28 glasi: „Zdravo, milosti puna…!, doslovanbi prijevod ipak trebao glasiti: „Radujse, milosti puna…! Grčki glagol haire pokrivai jedno i drugo značenje, ali ovaj drugiprijevod je u teološkom smislu puno snažniji.On naime nije običan ljudski pozdrav,već predstavlja pozdrav mesijanske radostizbog početka ispunjenja starozavjetnihmesijanskih obećanja. Dosta je prisjetitise samo dvojice starozavjetnih prorokakao glasnika te radosti koja nalazi odjek uovom pozdravu: „Klikći od radosti, Kćeri sionska…Veselise i raduj iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska“(Sef 3,14); „Klikni iz svega grla,Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska!“(Zah 9,9).Ne treba posebno ni naglašavati da jeovo tumačenje moguće samo ako je Marijau tipološkom smislu shvaćena kao „Kćisionska“ i „Kći jeruzalemska“, aona je u Crkvi oduvijek tako shvaćana.Drugim riječima, od prorokaočekivani povratak Jahvin injegov boravak u vjernom ostatkusvoga naroda Luka vidi ostvarenimu čudesnom djevičanskomzačeću. U tome bi onda trebalogledati vrijedan mariološki doprinosLukine teologije koja utim proročkim mjestima prepoznajeMarijino izabranje i poslanje.Na njoj se ostvaruje ono štosu starozavjetni proroci, vođeniDuhom Božjim, izdaleka naslućivalii obećavali.Isti teološki sadržaj ima i neobičanglagolski oblik (participperfekta pasiva) keharitomenekoji je Vulgata prevela s gratiaplena i tako usmjerila sve drugeprijevode pa i hrvatski: milostipuna. No, ako se dobro pazina kontekst i ako se ima na umubiblijski duh kojim taj izraz odiše,onda Luka zasigurno time neželi istaknuti osobnu milost kojaposvećuje čovjeka, već Božju naklonostkoja se očituje u njegovuizboru. To uostalom potvrđuje ir. 30: „Ne boj se, Marijo, jer si našlamilost kod Boga“. Pravi smisaor. 28 s obzirom na Mariju otkrivanam se, ako pođemo od njegova završetka:„Gospodin je s tobom“. Tu se vidi kako jeu prvom planu Božji plan s Marijom, njegovanaklonost i njegov odabir, a ne Marijinaosobna milost. Milost koju je Marija„našla u Boga“ (r. 30) sastoji se upravou tome što ju je Bog izabrao za majku Mesijinu.Time je ona dobila jedinstvenu uloguu povijesti spasenja i to je razlog zbogkojeg se ona treba radovati. Premda dakleLuka, po svemu sudeći, pod pojmom keharitomenenije mislio na ontičku dimenzijuMarijine osobe, taj izraz ipak ostaje otvorenza takva tumačenja u kasnijoj crkvenojtradiciji.(Nastavlja se)Travanj 2007. // Broj 4 // Godište II. • 17

Poštovatelju Međugorja u spomenMONS. DR. FRANE FRANIĆ,NADBISKUP U MIRU - 1912.- 2007.dr. fra Tomislav PervanU dubokoj, biblijski doživljenojstarosti od 95. godina, u dobikojom je zaokružio i uobručio cijelojedno stoljeće na ovim ozemljima,17. ožujka preselio se u blaženuvječnost nadbiskup u miru dr.Frane Franić. Drugi će na drugimmjestima pisati o njemu nekrologe,vrjednovati njegovo biskupskopastirskodjelovanje za skorocijele komununističke strahovlastiu ondašnjoj državi, isticatinjegov izraziti protukomunizam,tu protunaravnu i protubožnuideologiju, kojoj se suprotstavljaokao istinski svjedok vjere, svjedoku izvornom smislu riječi i kaomučenik, svojim neumoljivimstavom jer je znao da su sveprotubožne ideologije i strahovladekratka daha. Dijalogizirati treba,ali nikada nauštrb vjere i vjerničkogpoklada.18 • G l a s n i k m i ra // MeđugorjeBio je stameni vjernik i domoljub, ktome dobro potkovan u svim teološko-filozofskimstrukama i strujanjima,kao dobar poznavatelj crkvene povijestii djelovanja Duha u njoj, znao je igotovo predosjećao skori pad komunizma.Znao je kako s tom ideologijom nema mira,ali je moramo proučavati, vrjednovati i teološkise u njoj snalaziti. Mi se na ovommjestu želimo osvrnuti na njegovo oduševljenoprihvaćanje, zagovaranje i obranuMeđugorja u Crkvi i svijetu.Gorljivi zagovornik i braniteljmeđugorskih događanja i vidjelacaDogađaji u Međugorju s početka osamdesetihgodina minulog stoljeća bili su zanadb. Franića oni molitveni ophodi i mimohodioko utvrđena novovjekog Jerihona tejerihonske trublje koje su učinile da se komunističkikolos s glinenim nogama urušiu sebe. Kad danas sagledavamo međugorskepočetke, ne možemo ne zaključiti kakose samo Nebo poslužilo upravo nadbiskupomFranićem da postane gorljivi zagovornikte branitelj međugorskih događanja ividjelaca pred svim napadajima, i iznutrai izvana.U svoje je vrijeme slovio kao najučenijibiskup-teolog na ovim prostorima. Kardinalje Kuharić - čiju smo petu obljetnicuprijelaza u vječnost slavili ovih dana- bio istinski pastir, iznutra vjernik i svetac,koga su svi cijenili i poštovali, koji nijeni pred kime prezao, a nadbiskup je Franićkao teolog i promišljatelj Božjega djelovanjau svijetu s drugih pozicija išao premaistom cilju - svetosti. Obojica su - jedan nasjeveru, a drugi na jugu Hrvatske - objedinjavaliu sebi hrvatski katolički duh teodanost Svetoj Stolici. Danas pak obojicau vječnosti, pred Božjim licem zagovarajunas za snalaženje u krajnje mutnoj, nejasnojsadašnjosti.Na nagovor nekih profesora u Rimu, poglavitopak p. Roberta Faricyja SJ, profesoraduhovnosti s Gregorijane u Rimu, nadbiskupse Franić zaputio incognito jednevečeri u došašću 1981. u Međugorje. Nazočioje cjelovečernjoj Božjoj službi u crkvi,za hladna i kišna vremena. Sjedio kao običnivjernik u klupi, otraga, doživio prepunucrkvu, slijedio i proživljavao bogoslužjei sve molitve u krajnje katoličkom duhu iozračju. Bio je svime dirnut do dna duše teje mogao samo jedno zaključiti: Ovo možebiti samo od Duha Božjega. Duh se Božji služiDjevicom Marijom da rekne bitne stvarisuvremenoj Crkvi, da je uvede u ono štopredstoji u srazu s komunističkom ideologijom.Zagovornik štovanja Međugorske GospeNaime, kao mudri pastir vidio je kakonjegovo vjerničko stado hrli u Međugorje.Htio se i sam osobno osvjedočiti kakone bi izniknuo kakav otrovan korijen, uniozabunu i zarazio mnoge (usp. Heb 12,15).Ako je zlo, onda ga treba sasjeći u korijenu,tako je u sebi mislio kao predvodnik stada.Zato se stavio u prednji red i postao nakonosobnih iskustava u Međugorju poborniki zagovornik štovanja Međugorske Gospe.Znao je reći kako su događaji u Međugorjute njihovo širenje u Crkvi učinili u njegovojnadbiskupiji više dobra od cjelokupnaporatnoga pastorala i svećeničkog djelova-

Poštovatelju Međugorja u spomennja. Međugorje mijenja čovjeka, srce, obraćaljude Bogu. Takav mu je stav osobnodonio mnoštvo neprilika, osobnih patnja,ocrnjivanja, pa čak i kod samoga SvetogaOca. Samoga je Ivana Pavla II. upoznao sMeđugorjem, a Papa mu je rekao kako svakodnevnomoli za pozitivno rješenje događajau Međugorju.Osobno se viđao s vidiocima, posebnusklonost gajio je prema vidjelici Mariji.Ona ga je unaprijed upozorila na sve štoga čeka, na klevete, objede pa ča i izrugivanjana račun Međugorja. Bio je dovoljnomudar i ponizan, kao pastir i teolog tražioje savjet kod malenih i neznatnih. Upravoprema biblijskim kategorijama. Slavim te,Oče, Gospodaru, što si ovo objavio malenimai neukima, a sakrio od mudrih i umnika (usp.Mt 11,25). S Pavlom je mogao reći kako jepostao prizorom svijetu, anđelima i ljudima(usp. 1 Kor 4,9). Dokle god je mogao, redovitoje dolazio barem jednom godišnje uMeđugorje, i to za obljetnicu vlastitog ređenjaili oko rođendana u prosincu. Bio jedugo godina teški dijabetičar, upućen natuđu pomoć, veoma loša vida, ali nikadanije prestao čitati i zanimati se za Međugorje.Kao nadbiskup u miru živio je u posvemašnjemsiromaštvu.Satima pred Presvetim ukapelici vječnoga klanjanjaDokle god je mogao, primao je u Splitu,u su-stolnoj crkvi Sv. Petra hodočasnike, prijatelje,svećenike, novinare. Uvijek oduševljenogovorio o Međugorju, zanimao se zasve, rado nas iz Međugorja ugošćivao. Svimpastoralnim djelatnicima a i vidiocima uMeđugorju uvijek stavljao na dušu posluhMajci Crkvi. Tako je znao neumorno ponavljati.Mnogi hodočasnici koji su osamdesetihi devedesetih godina išli prema Međugorju,redovito bi navraćali autobusima i uSplit kod njega. Kad je otišao u mirovinu,znao je ići svijetom - Europom i Amerikom- i na mnogim skupovima svjedočiti o Međugorju,oduševljeno i zanosno.Uvjereni smo kako mu je Međugorjebilo stanoviti osobni Damask gdje je doživioudar milosti, nutarnje prosvjetljenje,sigurnost. Što se zapravo zbilo u njegovojnutrini i srcu, mi ne znamo. On jeto zapisao u svojim uspomenama koje ćese otvoriti i ponuditi javnosti kojih tridesetgodina nakon njegova prijelaza u vječnost.Tako je on osobno odredio. Vjerujemopak da je u onodobnoj Biskupskoj konferencijibio gorljivi odvjetnik Međugorja tebio nešto kao gromobran koji je priječio dase sve ovdje zabrani i stavi u izvancrkvenikontekst. Gospodin i Gospa uvijek pronađuprave osobe u pravo vrijeme...U Međugorju je prepoznao treći velikiznak i korak, nakon Lurda i Fatime. Znaoje uspoređivati komunistički progon Crkves poviješću rane Crkve. Ona rana Crkvabila je tri puna stoljeća progonjena,najžešće za zemljaka Dioklecijana iz Splita.Za komunističke je progone vjerovaokako će trajati upola manje. Od nastupamladoga Marxa do pada komunizma prošloje stoljeće i pol. A deset godina nakonpočetka međugorskih zbivanja raspao seapokaliptički Crveni Zmaj, Sovjetski Savez.Nadbiskup Franić, kad je fizički onemoćao,mogao je samo jedno: Biti satimapred Presvetim u kapelici vječnoga klanjanjau su-stolnici koju je sam podignuo i ukojoj je i pokopan. U njoj je boravio dnevnopo pet-šest sati. Dobar primjer za nasljedovanjesvih koji ne znaju kako i čimeosmisliti svoje staračke dane.Molitvom se mogu zaustaviti prirodnekatastrofe i ratna razaranjaMožda treba također iščitavati i jošneke druge znakove vremena iz nedavneprošlosti. Kao što znamo, grad je Split pošteđenod razaranja u Domovinskom ratu.Ratna su se zbivanja zaustavila na sjevernimi južnim granicama Splitsko-makarskenadbiskupije. Dubrovnik je sa svojimprimorjem razoren i opljačkan, na sjeverutakođer počevši od Šibenika, preko Zadrado Gospića i Karlovca. Znamo kolikaje bila koncentracija ondašnje mornariceu splitskoj ratnoj luci Lora, znamo dasu mogli sravniti sa zemljom cijeli Split,a Split je bio pošteđen od bilo kakva razaranjai granatiranja. Slučajnost? Je li slučajnostšto je Portugal mimoišao Drugisvjetski rat? Biskupi su Portugala posvetilisvoju zemlju Gospi, na nagovor vidjelacaiz Fatime. I domovina je bila pošteđena odbilo kakvih razaranja, a znamo što je bilou susjednoj Španjolskoj. Vjerujemo da jeonodobno stavio svoju nadbiskupiju podzaštitu Marijinu nadbiskup Franić, da seutjecao Mariji, da je branio njezinu čast teda je Marija izmolila zaštitu za nadbiskupiju,spriječila ratna razaranja. Molitvomse mogu zaustaviti prirodne katastrofe iratna razaranja. Slučajnost? Ne, nemogućeje vjerovati ovdje u slučajnost….Zahvalni smo Gospodinu i Gospi štonam je upravo u njemu podarila moćnogovozemaljskog odvjetnika, a uvjereni smoda će iz vječnosti još snažnije zagovaratida Božje djelo započeto ovdje, izrasta i granase u golemo stablo obraćeničke vjere,nade i ljubavi. Vjerujemo da ga je Marijaprimila ondje svojim majčinskim zagrljajemjer joj je ovdje vjerno služio i promicaonjezino pravo štovanje.Travanj 2007. // Broj 4 // Godište II. • 19

svim župljanima,hodočasnicima,prijateljimameđugorjate svim ljudimadobre volje,želimosretan uskrs!

Iz života CrkvePAPIN SUSRET S PROFESORIMA TEOLOGIJE IZ TÜBINGENAPOMOĆI LJUDIMA ŽIVJETI -O ZADAĆAMA TEOLOGIJEdr. fra Tomislav PervanU srijedu, 21. ožujka, nakonredovite audijencije srijedom, Papase susreo s profesorima Teološkogafakulteta sveučilišta u Tübingenui uputio im prigodnu riječ. U svomenagovoru Papa je naglasio kakoi sveučilište, ali i društvo tecjelokupno čovječanstvo trebane samo pitanja nego i odgovore.“Gdje se više ne pita, pa sve dopitanja koja idu u sami korijen itemelj bitka, koji sežu onkraj svihspecijalizacija, ne možemo nitiočekivati niti ćemo dobiti ikakveodgovore. Samo ako pitamo te akosmo sa svojim pitanjima korjeniti,do te mjere korjeniti, kako to samateologija mora biti, onkraj svihspecijalizacija, možemo se nadatikako ćemo dobiti odgovore na tatemeljna pitanja koja se tiču svihnas.”22 • G l a s n i k m i ra // MeđugorjeDragi g. Biskupe, cijenjeni g. Dekanu,poštovana gospodo kolege, ako setako smijem izraziti!Zahvaljujem Vam na ovome pohodu iusuđujem se reći kako se ovomu zbilja odsvega srca radujem. S jedne strane susretsa samom vlastitom prošlošću nosi u sebiuvijek nešto lijepo jer ima u sebi nešto pomlađujuće.Međutim, to je ipak mnogoviše od nostalgična susreta. Vi ste, gospodineBiskupe, već i sami o tome govorilikako je ovo znak, s jedne strane znak kolikomi leži na srcu teologija - pa može li touopće i biti drukčije?! - jer sam i sâm zapravosvoj istinski poziv vidio u tome dabudem profesor, premda je to u mome slučajudragi Bog iznenada posve drukčije odlučio.Ali je ovo isto tako i obrnuto znak sVaše strane, da Vi uočavate nutarnje jedinstvoteološkog istraživanja, teološkog naukai djelovanja te pastirsku službu u Crkvite time i cjelinu crkvenog nastojanja i trudaoko čovjeka, svijeta i naše budućnosti.Imajući pred sobom u svome zrenikuovo dopodne, sinoć sam počeo prekapatipo svojim sjećanjima. I tu mi je pala na pametuspomena koja se vrlo dobro uklapau ono što ste Vi, gospodine Dekane, upravoizlagali. Naime, sjećanje na Veliki senatSveučilišta. Ne znam je li to tako i danas,da naime sva profesorska imenovanja morajuproći kroz Veliki senat Sveučilišta. Itada je bilo veoma zanimljivo, kad je trebalo,primjerice, popuniti profesorsku stolicuiz matematike, ili pak asirologije ili molekularnefizike, ili što mu ga drago. Prigovoriili primjedbe sa strane drugih fakultetabijahu veoma neznatni i cijela se stvar odvijalazapravo dosta brzo, jer se jedva tkousuđivao bilo što prigovoriti.Međutim, već kod filozofsko-misaonihstruka stvari su tekle drukčije. A kod teološkihprofesorskih stolica na oba fakultetastvar se odvijala tako da su zapravosvi imali pravo glasa i ljudi su osjećali kakosu se svi profesori na Sveučilištu smatralina neki način mjerodavni spram teologijete su imali osjećaj da mogu i moraju suodlučivati.Osjećalo se kako im je teologijaposebno ležala na srcu tako da se s jednestrane ćutjelo kako su kolege drugih fakultetasmatrali teologiju na neki način srcemi srčikom cjelokupnog Sveučilišta, a s drugestrane, da je teologija uprav nešto štose ticalo svih, čime su se svi osjećali pogođenii u čemu su se svi na neki način smatralimjerodavnima.Drugim riječima, kad to promišljam i sagledavam,onda bi trebalo značiti kako seupravo u raspri oko teoloških profesorskihstolica na sveučilištu sveučilište doživljavalokao sveučilište. Radujem se kad čujemda i danas postoje te kooptacije, snažnijenego dosada, premda se Tübingen oduvijekoko toga trudio. Ne znam je li još uvijekna životu Leibnizov kolegij u kome sam i jasudjelovao, ali je suvremeno sveučilište nastanovit način veoma ugroženo time štoono postaje nešto kao skup visokih stručnihškola koje su većma izvana institucionalnopovezani, nego što bi tvorile nutarnjejedinstvo jednoga sveučilišta.Teologija je očito bila nešto gdje je universitas,univerzitet bio nazočan i gdje seočitovalo kako sve stoji u jednome velikomsuodnosu i surječju, te da u temelju svegajest zajedničko pitanje i zajednička zadaća,zajedničko čemu i zašto. U tome se možesagledati s jedne strane - kako ja mislim - ivisoko priznanje samoj teologiji. U ovomevremenu u kome se - barem u latinskim (romanskim)zemljama do krajnosti naglašavalaička država te laicitet državnih institucijapa stoga gotovo i prinuda, kako mora ostatiizvana i po strani sve što ima bilo kakveveze s Crkvom, kršćanstvom, vjerom - to je,kako ja mislim, posebno važan proces kojičini vidljivim kako postoje učvorenja iz kojihnije moguće izdvojiti ovu tvorevinu kojunazivamo teologijom (koja ima bitno vezes Crkvom i vjerom u kršćanstvu), te utolikoonda postaje zornim ono biti-u i biti-sakršćanskog pitanja, mišljenja i odgovora utoj tvorevini naših europskih zbiljnosti - makoliko one htjele ili morale biti sa stanovitogastajališta i laičke.Htio bih reći, s jedne strane sami fenomenkako upravo teologija i nadalje na

Iz života Crkvesvojevrstan način sukonstituira sveučilište,nosi sa sobom i drugo golemo bremesamoj teologiji, zadovoljiti to očekivanje,opravdati ga do kraja te obavljati službukoja joj se povjerava i koja se od nje očekuje.Raduje me kako je to u međuvremenupostalo veoma konkretno vidljivo - dalekoviše nego onodobno - u kooptacijamate kako unutarsveučlišni dijalog čini sveučilištezbilja sveučilištem te povezuje ujedno zajedničko pitanje i odgovore. Međutim,ja mislim kako je ovo upravo i povodpromisliti koliko smo mi kadri - ne samou Tübingenu nego i drugdje - zadovoljititome zahtjevu. Jer sveučilište, društvo i čovječanstvotreba pitanja, ali ono treba i odgovore.I ja vjerujem kako je tu vidljiva zateologiju - i ne samo za teologiju - stanovitadijalektika između stroge znanstvenostite sve većeg pitanja spram istine, koje jeuvijek iznova prožima, prožiže i nadilazi.Htio bih sve to pojasniti na jednome primjeru.Npr. neki egzeget, tumačitelj Svetogapisma, mora izlagati Sveto pismo kao isvako historijsko djelo “secundum artem”,prema struci, dakle, sa strogim znanstvenimaparatom s kojim raspolažemo i kojipoznajemo, prema svim historijskim sastavnicamakoje taj posao iziskuje, premasveukupnoj metodici koja je za to potrebna.Međutim, sve to nije dostatno da bi onbio ujedno i teolog. Ako bi on činio samoono gornje, onda bi teologija, svakako pakbiblijsko tumačenje i egzegeza bili neštosrodno primjerice egiptologiji, asirologijiili inače bilo kojoj drugoj specijalnoj struci.A da bi on bio teolog te vršio svoju službuna sveučilištu i za sveučilište, a ja se usuđujemjoš i tvrditi - i za cijelo čovječanstvo- što se od njega i očekuje, on se mora povrhsvega toga još i pitati: Je li zapravo istinašto se to tu govori? I ako je to istina, tičeli se ta istina nas? I kako nas se ta istinatiče? I kako možemo spoznati da je to istinate da se ta istina tiče svih nas?U ovome smislu jest, kako sam ja uvjeren,teologija uvijek nešto što smjera onkrajpuke znanstvenosti, ali ostaje ipaktražena, pitana i prizivana u znanstvenosti.Sveučilište treba pitanja, čovječanstvotreba pitanja. Gdje se više ne pita, pa svedo pitanja koja idu u sami korijen i temelj,koji sežu onkraj svih specijalizacija, nećemo onda ni dobiti više nikakvih odgovora.Samo ako pitamo te ako smo sa svojimpitanjima radikalni, do te mjere radikalnikako to sama teologija mora biti, onkrajsvih specijalizacija, možemo se nadati dobitiodgovore na ta temeljna pitanja kojase tiču svih nas.Mi (se) svi moramo ponajprije pitati.Tko ne pita, ne će ni dobiti nikakva odgovora.Međutim, na teologiju - nadodao bih- spada uz odvažnost pitanja također i poniznostčuti odgovore koje pruža kršćanskavjera. Poniznost razumjeti i shvatiti utim odgovorima logičnost i razumnost tihodgovora te ih onda ponovno učiniti pristupačnimkao odgovore našega vremenai učiniti same sebe dostupnima svome vremenute time konstituirati ne samo sveučilištenego pomoći i ljudima da žive. U tojzadaći i nakani želim Vam svima Božji blagoslov.Travanj 2007. // Broj 4 // Godište II. • 23

Bog, bogat milosrđemDEVETNICA NA ČASTBOŽJEG MILOSRĐADevetnica će nam pomoći da dublje uđemo u tajnu Božanskog milosrđa.Ta molitva treba posebno biti povezana za blagdan Božanskog milosrđa.Sestra Faustina piše: “Devetnica na častBožjeg milosrđa, koju mi je Isus zapovjedioda zapišem i da molim prijeblagdana Božjeg milosrđa, počinje na Veliki,Sveti petak! Isus joj je označio nakaneu vezi s tom molitvom: “Želim da tijekomtih devet dana dovodiš duše na izvor Mogamilosrđa, kako bi one iz toga izvora crplesnagu, svježinu i sve milosti koje su im potrebneu teškom životu, napose u smrtnomčasu. Svaki dan dovodit ćeš k Mome Srcudrugu grupu duša, da se umiju u ovom oceanuMilosrđa... To ćeš činiti tijekom svogaživota i u vječnosti, svaki dan molit ćešMoga Oca nebeskoga po Mojoj Gorkoj Muci,moleći milost za duše”.Sestra Faustina upitala je Isusa, kako trebamoliti tu devetnicu, te koje duše najprijetreba dovoditi k Milosrdnom Srcu Isusovu.Isus joj je odgovorio: “Pokazat ću ti veću određene dane!”Devetnica na čast Božjeg milosrđa, kojuje širila s. Faustina, može se moliti uvijek.Međutim, prema želji Otkupitelja našega,osobito se preporučuje moliti od Svetogpetka pa do Bijele nedjelje (do Malog Uskrsa).Sestra Faustina piše: “Isus mi je naredioda molim tu devetnicu prije blagdanaBožanskog milosrđa, a na Sveti petak trebaje početi te moliti na nakanu za obraćanjesvega svijeta, da bi taj svijet upoznao Božjemilosrđe i da bi sve duše slavile Božju dobrotu:“Želim od svojih štovatelja da imadnuveliko pouzdanje... neka se bojažljivaduša ne boji približiti Meni, pa Makar imalatoliko grijeha koliko ima pijeska na zemlji.Sve će biti oprano i očišćeno u bezdanuMoga milosrđa!”Na blagdan Božanskog milosrđa (9. travnja1937.) s. Faustina bijaše uronjena u tajnuPresvetog Trojstva. Ona piše: “Dušamoja bijaše kao ispunjena posebnom radošćui Isus me je poučio da upoznam neizmjernosti dubinu Njegova milosrđa. Akoduše žele razumjeti kako ih Isus ljubi, tonije moguće shvatiti na ovom svijetu. Neizmjernoih ljubi i želi ih spasiti!”24 • G l a s n i k m i ra // MeđugorjePRVI DANIsus je rekao s. Faustini: “Danas dovedik Meni sveukupno čovječanstvo, a posebnosve grješnike, te ih uroni u ocean Mogamilosrđa. Tako ćeš ublažiti gorkost Moju,koju mi uzrokuju duše, koje se gube”.Milosrdni Isuse, kojega je vlastitost smilovanjei opraštanje, ne gledaj naše grijehe,nego pouzdanje koje stavljamo u Tvoju neizmjernuDobrotu. Sve nas primi u zakloništeSvoga milosrdnog Srca i nikad nikoga neodbaci. Molimo Te po ljubavi, koja Te sjedinjujes Ocem i Duhom Svetim.Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.Vječni Oče, pogledaj milosrdno na sveukupnočovječanstvo, a posebno na jadnegrješnike, kojih je jedina nada MilosrdnoSrce Tvoga Sina, našega Gospodina IsusaKrista. Po njegovoj gorkoj Muci, pokažinam Svoje milosrđe, kako bismo moglisvi na sve vijeke slaviti Tvoju Moć i Snagu.Amen.Krunica na čast Božjeg MilosrđaDRUGI DANIsus reče: “Danas dovedi k Meni dušesvećeničke i redovničke, uroni ih u Mojeneizmjerno milosrđe. Te duše su Mi dalesnagu da podnosim gorku Muku. Po njima,kao po zlatnom lancu, Moje milosrđese izlijeva na čovječanstvo”.Milosrdni Isuse, koji si izvor svakog dobra,umnoži milosti u dušama svojih svećenikai redovnika da dostojno i s korišću činedjela milosrđa, te da riječju i primjerom dovodebližnje i predaju ih Ocu milosrđa, kojije na Nebesima, da Mu iskazuju slavu, kojaMu pripada”.Oče naš, Zdravo Marijo, Slava OcuVječni Oče, pogledaj samilosno na izabranikeSvoga vinograda, pogledaj na svećenikei redovnike i napuni ih puninomsvoga blagoslova. Po zaslugama Srca SvogaSina, podaj im svjetlo i snagu, da vodekršćane na put spasenja i da s njima slaveTvoje neizmjerno milosrđe. Amen.Krunica na čast Božjeg MilosrđaTREĆI DANIsus reče s. Faustini: “Danas dovedi kMeni sve pobožne i vjerne duše: uroni ihu ocean Moga milosrđa. Te duše pomagalesu Me na križnom putu do Kalvarije. Bilesu Mi kapi utjehe usred oceana gorkosti”.Milosrdni Isuse, koji obilno daješ milostiiz riznice svoga milosrđa, primi svevjerne kršćane u zaklonište Svoga milosrdnogSrca, i nemoj ih nikad odbaciti odSebe. To Te molimo po neizmjernoj ljubavi,kojom plamti Tvoje Srce prema Ocu nebeskom.Oče naš, Zdravo Marijo, Slava OcuVječni Oče, pogledaj samilosno na vjerneduše, na baštinu Svoga Sina i po zaslugamaNjegove gorke Muke, podaj im Svoj blagoslovi zaštiti ih Svojom trajnom pomoći, dane izgube ljubav i blago Svete vjere, negoda s korovima Anđela i Svetih vječno slaveTvoje neizmjerno milosrđe. Amen.Krunica na čast Božjeg MilosrđaČETVRTI DANIsus reče: “Danas, dovedi k Meni poganei one, koji Me još ne poznaju. U Mojojgorkoj Muci, mislio sam i na njih i njihovubuduću zauzetost. Uroni ih u ocean Mogamilosrđa”.Oče naš, Zdravo Marijo, Slava OcuMilosrdni Isuse, koji si svjetlo svijeta,primi u zaklon Svoga Srca milosrdnogaduše pogana i nevjernika, koji Te još ne poznaju.I oni su uključeni u milosrdno SrceTvoga Sina, našega Gospodina Isusa Krista.Osvoji ih za svjetlo Evanđelja, kako bi shvatili,da je velika sreća za njih, ako Te uzljube.Pomozi im, da i oni slave kroz sve vijekeTvoje milosrđe. Amen.Krunica na čast Božjeg MilosrdaPETI DANIsus reče: “Danas dovedi k Meni dušeheretika, raskolnika, krivovjeraca i otpadnika.Uroni ih u ocean Moga milosrđa. Teduše su razdirale Moje Tijelo i Moje Srce,tj. Moju Crkvu. Ali, ako se ponovo nađu uCrkvi mojoj, moje rane će zacijeliti i osjetitću utjehu u Svojoj Muci.”Milosrdni Isuse, koji si sama dobrota ikoji ne odbijaš dati milost i svjetlo onimakoji to zamole, primi pod okrilje Svoga milosrdnogSrca duše heretika, krivovjernika iotpadnika kao i duše svih, koji su u vjerskojzabludi. Neka ih Tvoje svjetlo sve privučeu jedinstvo Crkve. Nemoj ih odbaciti, zaštitiih da i oni postanu Tvoji i da slave Tvojemilosrđe.

Bog, bogat milosrđemOče naš, Zdravo Marijo, Slava OcuVječni Oče, pogledaj milosrdno na dušeheretika i otpadnika, koji uporno ostaju usvojim zabludama, koji su prezirali Tvojedarove i zloupotrebljavali Tvoje milosti.Ne gledaj na zloću njihovu nego na Ljubavi Muku, gorku i tešku Svoga Sina, koji Te ježarko molio “da svi budu jedno” (Iv 17,21).Pomozi im da što prije postignu to jedinstvo,te da složno s nama slave Tvoje milosrđeuvijeke. Amen.Krunica na čast Božjeg MilosrđaŠESTI DANIsus reče: “Danas Mi dovedi duše blagei ponizne kao i duše male djece. Uroni ihsve u ocean Moga milosrđa. One su najsličnijeMome Srcu i one su Me jačale uMojoj gorkoj Muci...”Milosrdni Isuse, koji si rekao: naučite seod Mene, koji sam blaga i ponizna Srca”,primi u zaštitu Svoga milosrdnog Srca dušeblage i ponizne kao i duše male djece. Onezanose nebesa, one su kao rukovet cvijećamirisnoga pred Prijestoljem Božjim, gdje seBog naslađuje mirisom njihovih krjeposti.Učini, da uvijek stanuju u Tvom Srcu, pjevajućibez prestanka pjesmu Ljubavi i Božjegmilosrđa.Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.Vječni Oče, pogledaj milostivo na maludjecu i na sve duše blage i ponizne, koje supostale najsličnije Tvome Božanskom Sinui koji Te razveseljuju. Oče milosrđa, Tebi suugodne njihove krjeposti. Molimo da blagoslovišnas i sav svijet, kako bismo moglisvi vječno slaviti Tvoje Božansko milosrđe.Amen.Krunica na čast Božjeg MilosrđaSEDMI DANIsusove riječi: “Danas, dovedi k Meniduše, koje posebno časte i slave Moje milosrđe.Te duše olakšavale su Moju Muku inajdublje su prodrle u Moj duh. One su odsjevMoga milosrdnog Srca. U budućem životute duše blistat će posebnim sjajem ini jedna od njih ne će doći u pakao. Svakaće od njih imati Moju zaštitu u času smrti”.Milosrdni Isuse, kojega je Srce Ljubav,primi u Svoje Srce, puno ljubavi, duše, koječaste i šire na poseban način Tvoje milosrđe.Urešene snagom samog Boga, uvijekodane u Tvoje neizmjerno milosrđe i u svetuvolju Božju, one nose na svojim ramenimacijelo čovječanstvo, moleći neprestanoza to čovječanstvo od Oca nebeskoga oproštenjei milost. Pomozi im da ustraju dokraja u početnoj revnosti, te na času smrtibudi im milosrdni Spasitelj, a ne Sudac.Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.Vječni Oče, pogledaj milostivo na duše,koje časte i slave Tvoje neizmjerno milosrđe.Zaštićene u milosrdnom Srcu TvogaSina, te duše su kao živo Evanđelje. Njihoveruke pune su djela milosrđa, a njihovaduša, puna radosti, raduje se Tvojoj slavi.Milosni Bože, molimo Te, pokaži im Svojemilosrđe prema nadi i pouzdanju koje imajuu Te, da se ispuni obećanje Spasitelja,koji će štititi sve, koji budu za života i načasu smrti častili i širili tajnu Tvoga milosrđa.Amen.Krunica na čast Božjeg MilosrđaOSMI DANIsus reče: “Danas, dovedi Mi duše kojese nalaze u čistilištu i uroni ih u bezdanMoga milosrđa, da Moja Krv ublaži i olakšanjihove muke. Te duše koje se mučedok ne zadovolje Božjoj pravdi, zapisanesu u Mom Srcu i jednom će stići k Meni. Viim možete pružiti olakšanje blagom iz riznicesv. Crkve, blagom oprosta i svojimpokorničkim djelima...”Milosrdni Isuse, koji si rekao: “Budite milosrdnikao što je milosrdan Otac vaš nebeski”(Lk 6,36), molimo Te, primi u zaštitusvog milosrdnog Srca duše, koje su u čistilištui koje su Ti drage, koje daju zadovoljštinuBožjoj pravdi. Neka Tvoja Krv i TvojaVoda, što isteče iz Tvog probodenog Srca,ugase vatru čistilišta da se i tu pokaže snagaTvoga milosrđa.Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.Vječni Oče, pogledaj milostivo na dušekoje trpe u čistilištu te po zaslugama gorkeMuke Tvoga Sina i po gorkosti, koja bijaše utim časovima u Srcu Isusovu, smiluj se onimakoji sada okajavaju svoje dugove, svojegrijehe pod okom Tvoje pravde. MolimoTe da gledaš na ove duše preko rana Tvogaljubljenoga Sina, da se utvrde u uvjerenjuo Tvojoj dobroti i o Tvom milosrđu bezkraja. Amen.Krunica na čast Božjeg MilosrđaDEVETI DANIsus reče: “Danas, dovedi Mi lijene dušei uroni ih u bezdan Moga milosrđa. Teduše ranjavaju teško Moje Srce. U Maslinskomvrtu, zbog njih, izgovorio sam u žalostiove riječi: “Oče, ako je moguće, uzmiovaj kalež od mene. Ali ne moja, nego Tvojavolja neka bude” (Lk 22,42). Za te duše,jedina daska spasenja jest utočište u Mojemilosrđe.”Milosrdni Isuse, koji si sama dobrota, primipod okrilje Svoga Srca lijene duše. Nekase te duše, koje su Ti bile odurne za vrijemeTvoje agonije u Maslinskom vrtu, ugriju uvatri Tvoje ljubavi. Patnički Isuse, upotrijebisvu snagu Svoga milosrđa i privuci k Sebite duše, da bi, ugrijane u Tvojoj ljubavi, snovim žarom, bile i one u Tvojoj službi.Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.Vječni Oče, pogledaj milosrdno na lijeneduše, koje su također predmet ljubavi Srcamilosrdnoga Tvoga Sina, našega GospodinaIsusa Krista. Bože milosrđa i svake utjehe,molimo Te po zaslugama gorke MukeTvoga ljubljenoga Sina i po njegovoj agoniji,smrtnoj Muci tijekom tri sata na Križu,pomozi da se ugriju ta srca i te duše, da bii one slavile neprestano veličinu Tvoga milosrđau sve vijeke. Amen.Krunica na čast Božjeg MilosrđaKRUNICA U ČAST BOŽJEGMILOSRĐANa prva tri zrnca:Oče naš, Zdravo Marijo, Vjerovanje.Na velika zrnca:Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv,Dušu i Božanstvo Tvoga preljubljenogaSina, Gospodina našega Isusa Krista, kaozadovoljštinu za naše grijehe i grijehe cijelogasvijeta.Na mala zrnca:Po pregorkoj Muci Isusovoj, smiluj senama i cijelome svijetu.Na kraju krunice doda se (3 puta):Sveti Bože, Sveti Jaki Bože, Sveti BesmrtniBože, smiluj se nama i cijelomesvijetu.Travanj 2007. // Broj 4 // Godište II. • 25

Vijesti, najave, obavijesti (Priredila Lidija Paris)Godišnje ukazanjeMirjani Dragićević-Soldo18. ožujka 2007.Vidjelica Mirjana Dragićević-Soldo imala je svakodnevna ukazanja od 24.lipnja 1981. do 25. prosinca 1982. Na posljednjem svakodnevnom ukazanjuGospa je, povjerivši joj desetu tajnu, rekla da će joj se ukazivati jedanputgodišnje i to 18. ožujka. Tako je i bilo tijekom svih ovih godina.Više tisuća hodočasnika okupilo se namolitvi krunice u zajednici „Cenacolo”.Ukazanje je započelo u 14:07 hi trajalo do 14:12. Gospa je dala slijedećuporuku:«Draga djeco! Dolazim k vama kao Majkas darovima. Dolazim s ljubavlju i milosrđem.Draga djeco, kod mene je veliko srce.Želim u njemu sva vaša srca, postom i molitvomočišćena. Želim da zajedno kroz ljubavnaša srca trijumfiraju. Želim da kroztaj trijumf vidite pravu istinu, pravi put ipravi život. Želim da mognete vidjeti mogaSina. Hvala vam.»Gospa je blagoslovila sve nas i sve nadbožnepredmete. Nanovo je istakla da je tosamo njezin majčinski blagoslov i zatražilasvakodnevne molitve za one (izvorno Gospineriječi) “koje je moj Sin odabrao i blagoslovio”(mislim da se to odnosi na svećenike- dodala je Mirjana).Fra Petar Vlašić u PuliKrajem veljače o.g. fra Petar Vlašić, kapelan u župiMeđugorje koji vodi pastoralnu brigu za podružnucrkvu Milosrdnog Isusa u Šurmancima, pohodio jeDom za starije i nemoćne osobe sv. Polikarpa te biskupijskomisijsko sjemenište Redemptoris Mater u Puli. Ovajposjet odgovor je na poziv g. Martina Klimana, upraviteljaKuće sv. Polikarpa u kojoj djeluju sestre MilosrdnogIsusa koje su 1990. g. iz Poljske došle služiti u Hrvatsku. UDomu sv. Polikarpa živi oko 150 napuštenih i zaboravljenihstaraca i starica, većinom izbjeglica iz Bosne i Hercegovine.U sjemeništu Redemptoris Mater studira 31 svećeničkikandidat iz 15 zemalja. Obje ustanove nalaze se ubivšoj pulskoj vojarni.U četvrtak 23. veljače popodne, u župi sv. Ivana kojuvode franjevci konventualci, u suslavlju sa župnikom ikapelanom, fra Petar je slavio Misu za pulsku međugorskumolitvenu skupinu koju vodi g. Elio Karlović. PoslijeMise bilo je klanjanje pred Presvetim.U petak 24. veljače popodne, u Domu za stare i nemoćneu kapelici sv. Polikarpa, mons. Ante Jurić, splitskinadbiskup u miru, predslavio je sv. Misu u kojoj sukoncelebrirali fra Petar Vlašić, rektor sjemeništa g. Ja-26 • G l a s n i k m i ra // Međugorjenez, dr. Vjekoslav Milovan, postulator Sluge Božjeg MiroslavaBulešića i pastoralac Doma sv. Polikarpa, te drugisvećenici. Fra Petar je propovijedao o životu i mučeništvusv. Polikarpa. Na sv. Misi bili su nazočni svi bogoslovii svi pokretni stanovnici doma. Poslije sv. Mise bila je organiziranasvečana večera na kojoj je nadbiskup u mirumons. Jurić blagoslovio međugorske krunice i slike MilosrdnogIsusa iz Šurmanaca koje je fra Petar podijelio žiteljimatoga mjesta.Hodočasnici sdalekog otokaTahitijaMeđu hodočasnicima koji su u ožujkuboravili u Međugorju svojomradošću i pjesmom te slikovitomtradicionalnom nošnjom i vijencima cvijećana glavi pozornost je privukla jednaskupina s dalekog tihooceanskog otoka Tahitija.Hodočašće je organizirao đakon kojije u svojoj biskupiji na Tahitiju zadužen zaizobrazbu kateheta.Putovanje od Tahitija do Međugorja veomaje skupo, traje oko 30 sati a vodi prekoSan Franciska i Pariza gdje se skupini pridružioduhovni pratitelj, Afrikanac, dominikanacMatthieu Malonga iz Konga, kojiu Parizu djeluje kao studentski vjeroučitelja već godinama redovito prati hodočasničkeskupine u Međugorje. On je izjavio: „Jasam svećenik koji je jako vezan uz Mariju,pa kad Marija negdje govori ja dolazim dabudem uz Majku. To su jako dobre poruke.Međugorska poruka jest držati Mariju zaruku, ići prema Isusu i, korak po korak, stićićemo do Oca.“

Četrnaesti međunarodni susretvoditelja centara mira, molitvenih ikaritativnih skupinaČetrnaesti međunarodni susret voditelja centara mira, molitvenih i karitativnihskupina vezanih za Međugorje održan je u Međugorju od 4. do 8.ožujka 2007. godine. Tema susreta bila je: „Svojom ćete se postojanošćuspasiti“. (Lk. 21,19)Vijesti, najave, obavijestiNa susretu je sudjelovalo 159 sudionikaiz 18 zemalja (Kanada, SAD,Irska, Engleska, Australija, Belgija,Francuska, Njemačka, Austrija, Hrvatska,BiH, Švicarska, Italija, Poljska, Španjolska,Slovenija, Slovačka i Češka). Među sudionicimasusreta bila su i tri svećenika.Predavači na ovogodišnjem seminarubili su dr. fra Ivan Ivanda iz samostana naŠirokom Brijegu te bivši međugorski župnikfra Branko Radoš koji sada vodi jednuHKM u Švicarskoj. Fra Ivan Ivanda govorioje o teološkim krjepostima vjere, ufanja iljubavi, a fra Branko Radoš o postojanostiu vjernosti Gospinoj poruci i njezinu pozivu.Treći dan seminara bio je dan molitvei posta. Animirao ga je fra Ljubo Kurtović.Svaki je dan započinjao u dvorani polusatnimklanjanjem pred Presvetim, a završavaou crkvi večernjim molitvenim programom.Osim predavanja, u rad seminarabio je uključen i rad po jezičnim skupinama,susret sa župnikom dr. fra Ivanom Sesarom,molitva krunice na Brdu ukazanja iKrižni put na Križevcu.Seminar je završen svetom Misom nakonkoje je uslijedio zajednički svečaniručak. Podsjetimo da se prvi međunarodnisusret organizatora hodočašća, voditeljameđugorskih centara mira i molitvenihskupina održao u Međugorju prigodom 13.obljetnice Gospinih ukazanja, 22. i 23. lipnja1994. Slijedećih godina susreti su seodržavali u Baškoj Vodi, Tučepima i Neumu,a od 2001. ponovno u Međugorju.Dvanaesti međunarodniseminar za svećenikeDvanaesti međunarodni seminar za svećenikeodržat će se u Međugorju od 2. do 7. srpnja2007. Tema seminara je: «S Marijom u iščekivanjuDuha Svetoga».Predavač na seminaru bit će p. Raniero Cantalamessa,franjevac kapucin. Rođen je u Colli del Tronto(AP) 22. srpnja 1934. Zaređen je za svećenika 1958.,diplomirao je teologiju u Friburgu u Švicarskoj, aklasičnu knjiženost na Katoličkom sveučilištu S. Cuoreu Milanu. Kao redovni profesor Povijesti podrijetlakršćanstva i direktor Odsjeka za religijske znanostiKatoličkog sveučilišta bio je član Međunarodnogteološkog povjerenstva od 1975. do 1981. Godine1979. prestaje predavati da bi se u potpunosti posvetioslužbi propovijedanja. Od 1980. je propovjednikSvete Stolice, zvan i Apostolski propovjednik tesvakog petka tijekom došašća i korizme drži meditacijuu nazočnosti Pape, kardinala, biskupa, prelata ipoglavara vjerskih redova. Funkcija i služba Apostolskogpropovjednika potječe od Pavla IV. (1555.-1559.). Trenutno se propovijedi održavaju u kapeliRedemptoris Mater. Apostolski propovjednik stanujeu Glavnoj kuriji franjevaca kapucina. Drži predavanjau raznim dijelovima svijeta. Napisao je brojne knjigekoje su prevedene na petnaestak jezika. Već petgodina svake subote navečer na Rai Uno vodi emisijuNa Njegovu sliku. Razlozi za nadu u kojoj tumačievanđelje te nedjelje.Do vremena Pavla IV. glavni poglavari četiri prosjačkareda (propovjednici, tj. dominikanci, red manjebraće, tj. franjevci, eremiti sv. Augustina i karmelićani)naizmjence su propovijedali nedjeljom uvrijeme došašća i korizme. Od tog vremena nadaljeApostolski propovjednici bili su stalni, a birali su seiz raznih vjerskih redova. Svojim Inclytum FratrumMinorum iz 1743. godine Sveti otac Benedikt XIV.odredio je da ta služba bude u isključivoj nadležnostiReda manje braće franjevaca kapucina.Svoje prijave možete izvršiti putem telefona/faxa na broj 00387 36 651 999. Molimo sve svećenikekoji sami osiguraju smještaj u obitelji iz Međugorjada nam na svojoj prijavi naznače ime iprezime i broj telefona obitelji kod koje su dogovorilismještaj. Svećenici koji nemaju izravna poznanstvai mogućnost izravno dogovoriti smještajneka to naznače na prijavi i mi ćemo ga osigurati.Troškovi seminara pokrivaju se s pet misnih intencija.Sa sobom je potrebno ponijeti celebret odsvoga poglavara.Travanj 2007. // Broj 4 // Godište II. • 27

SvjedočanstvoSIGURAN SAM DA JEGOSPA OVDJE PRISUTNARazgovarala Huanita DragićevićMons. Emilio Ogñénovich, nadbiskup u miru argentinske nadbiskupije Mercedes-Lujan, utemeljitelj Katličkogradija i televizije u Buenos Airesu, prošle je godine sa skupinom hodočasnika iz svoje zemlje posjetio Međugorje.Tom prigodom nadbiskup Ogñénovich bio je gost i Radiopostaje “Mir” Međugorje.28 • G l a s n i k m i ra // MeđugorjeOče nadbiskupe, molim vas predstavitese.Ja sam čovjek u godinama, ne ću kazatida sam star, jer nisam neka stara krpa zaotiranje poda. U godinama jesam, ali samtakođer još pun želje i snage da radim zaCrkvu i da služim Crkvi. Isus je htio uvijekostati nazočan među nama i zato nam sedaje u krhkosti hostije i u siromaštvu ljudskogabića.Ostao sam siroče kad sam imao samodeset godina. Moj otac je podrijetlom s Cetinja,iz Crne Gore, a za majku nisam siguranje li podrijetlom od Zadra ili Splita. Uvjeri su nas odgajali naši roditelji, a kasnijei naša baka, koja nas je nakon smrti roditeljaodgajala. Živjeli smo u krajnjem siromaštvuradeći na tuđoj zemlji. Otac mise zvao Simon Ognjenović, susreo je mojumajku, oženili su se i imali četvero djece.Umrli su kada sam imao deset godina, urazmaku od 19 sati. Majka je dugo pobolijevalai umrla je kad je imala 33 godine. Izanje je ostalo novorođenče od svega četirimjeseca. Moj otac joj je bio jako predan,godinama se brinuo za nju jer je bila bolesnai od tuge je preminuo za njom. Mislimda je upravo to ono prekrasno svjedočanstvokoje je danas potrebno dati s obziromna krizu koja vlada u braku i obitelji.Kada su roditelji umrli ja sam sa svegadeset godina postao i otac i majka i brat iprijatelj svoje mlađe braće. Uzela nas je ksebi baka koja je bila toliko siromašna dasmo se jedva prehranjivali. Moram kazatida smo živjeli u uvjetima potpunog siromaštva.Nisam patio, zapravo bio sam sretan.Da budem iskren, kao dijete nikada nisamrazmišljao o tome da postanem svećenik.Čak mogu reći da bih tada na puturadije vidio bilo koga, samo ne svećenika.Zapravo sam bio ljut na Boga, jer mi je odnioroditelje, tako mlad ostao sam bez njih.Baka je mislila na moju budućnost i poslalame u školu daleko od kuće, u mjesto blizusvetišta Gospe Lujanske, zaštitnice Argentine.Moram priznati da me je Gospa Lujanskasve do današnjeg dana pratila kroz život.Jednom davno pohodili smo to svetištei kad sam zagrlio Gospin kip osjetiosam kako me Bog poziva da budem njegovimsvećenikom. To je misterij svećeničkogpoziva. Kada sam već 15 godina bio svećenik,jedna daljnja rodica mi je rekla: »E, date sada vidi tvoja majka«. Skamenio samse. Ispričala mi je kako se moja majka jošdok je bila trudna molila dragom Bogu dame uzme u svoju službu i da budem njegovimsvećenikom. Od onoga trenutka kadaje saznala da me nosi u svojoj utrobi svakidan je išla na Misu i pričešćivala se samo stom nakanom. U zadnjem trenutku svogaživota sa svojim zadnjim udahom zagrlilaje Gospin lik i njezine posljednje riječi subile: “Majko, predajem ti svoj život. Isuse,molim te uzmi moga sina Emilija da postanetvojim svećenikom.”Od trenutka kada je saznala da je trudna,vaša majka je molila za vas i vaš poziv.Danas je sve manje svećeničkih zvanja.Što mislite, što je razlog tome i štobismo mogli učiniti kako bi tih zvanjabilo više?Kad danas molimo za svećenička zvanja,trebamo na umu imati upravo taj njihovnedostatak. Europa, koja je nekadabila misionar cijeloga svijeta, danas nemadovoljno svećenika. Vidite, majke su najodgovornije.Majka treba moliti za svećeničkozvanje još dok nosi u utrobi svoje dijete.Dok je dijete u kolijevci, dok ga majkadoji, treba moliti za svećenike. Sve poslijeje prekasno.Kada sam čuo tu svoju rođaku, moraosam otići na grob svojih roditelja i zahvalitiim što sam postao svećenikom. I na dankada sam bio ustoličen za pomoćnog biskupau Bahía Blanca ponovno sam otišaona grob svoje majke kako bi joj se zahvalio.Gospa Lujanska zaštitnica je moga života imoga svećenstva.Ja sam zaljubljen u Crkvu, u Isusa i Mariju.Kad bih se ponovno rodio opet bih biosvećenik. Velika je radost u srcu svećenikakad služi Isusovoj Crkvi i osjeća se instrumentomu Božjim rukama. Veliki je misterijkada Isus s nama ostaje u krhkostijedne hostije i u siromaštvu svećenika, biskupa,pape i svakog laika kršćanina. Minismo djeca Velikoga petka i ne trebamobiti žalosni, mi smo djeca Uskrsa, radostii mira.Ispričali ste nam da ste hodočastili umnoga marijanska svetišta. Zaštitnica vašegasvećeništva je Gospa Lujanska. Kažitenam kako doživljavate mjesto u kojemuse je ukazala Kraljice Mira? Što zavas sve ovo znači i što bi ste posebno naglasilikao srž Međugorja?Hodočastio sam i u Svetu zemlju i u toli-

Svjedočanstvoka marijanska svetišta diljem svijeta, a kaobiskup pobrinuo sam se da i moji svećenicii vjernici iz moje biskupije pohode Fatimu,Lurd, Pariz itd. Bez obzira na mojegodine i na operaciju zbog koje mi je teškohodati, moram reći kako me Gospa Međugorskaovih dana pomaže i kako sve boljehodam. Osjećam veliku radost u svomesrcu. Mislim da bismo se svi trebali otvoritimisionarskom duhu našega Isusa, dobrogapastira koji je bio spreman ostaviti svekako bi pronašao izgubljenu ovcu. Danasje situacija čini mi se drukčija. Danas nije99 ovaca u toru a jedna izgubljena. Prije bise moglo reći da je danas samo jedna ovčicau toru, a 99 ih je izgubljeno. Ovime želimistaknuti koliko je važna evangelizacijai misionarski duh kako bi se ovaj svijetpriveo k Isusu. Mislim da su važne i riječiIvana Pavla II. koji je rekao kako Crkva sadaživi svoje proljeće.Međugorje, Fatima, Lurd, to je upravoono što nam je Isus ostavio kad je u njemubila samo još zadnja kap krvi, zadnja kapživota, kad je s križa rekao: »Evo vam majke!».Majka nas ne ostavlja. Ona je i danastu, s nama. Pet godina sam sanjao o tomekako ću doći u Međugorje i konačno mi setaj san ostvario. Dok sam živ svjedočit ćuda sam uvjeren da je Gospa ne samo bila uMeđugorju, nego je i sada prisutna. Zadivljensam jednostavnošću i svetošću tih mladihljudi-vidjelaca, činjenicom da su osnovalisvoje obitelji. Dirnule su me i riječi fraJoze Zovke, njegova jednostavnost. Međugorjeponavlja poziv Ivana Krstitelja koji jerekao obratite se i pripremite se, doći će onajkoji će vas krstiti i započeti svoje misijsko djelovanje.Gospa danas ovdje upravo to čini.Ponavlja poziv Ivana Krstitelja, poziva nasna obraćenje, na molitvu, pokoru. Krunicazaista jest oružje u ruci kršćanina.Ovom svijetu potreban je mir, najvišeod svega. Potreban je mir u srcu čovjeka, uobitelji i u cijelome čovječanstvu. Prazninau čovjeku današnjeg vremena svakim danomje nažalost sve veća i njegova istinskapotreba za Bogom i jedinim mirom kojion može dati je sve veća. Čuo sam da je biskupKomarica jednom rekao: »Gdje Boggradi svoju katedralu, sotona nastoji napravitisvoju kapelicu.»Moram priznati da vrijedi i obrnuto.Čini mi se da sotona u današnjem svijetugradi svoju veliku građevinu a mi se jedvaborimo da izgradimo kapelicu. Međugorjeje veliko djelo evangelizacije. U njemu nasGospa sve želi dovesti k IsusuOče nadbiskupe, imali ste prigodu susretividioce i biti kod ukazanja. Kakva suvaša iskustva?Susret s Jakovom i Ivanom na mene jeostavio dubok dojam. Bio sam s Ivanom zavrijeme ukazanja. Iskustvo susreta s nadnaravnimuistinu je snažno! Siguran samda je Gospa ovdje prisutna.Nikada ne ću zaboraviti susret s vidiocimaIvanom i Jakovom. Kad su me vidjeli ijedan i drugi potrčali su preko ceste kakobi me zagrlili… Osjetio sam da me prekonjih i s njima grli Gospa, Kraljica Mira. Čaksam bio u napasti da se ne umivam kako smene ne bi otišao taj nježni zagrljaj nebeskemajke koji su mi njih dvojica dali.Biste li nam opisali svoje doživljaje stog ukazanja?Teško mi je govoriti o tome iskustvu jerse tek nedavno dogodilo. No, mislim dasmo svi koji smo bili nazočni kod ukazanjas jedne strane osjetili božansku prisutnost,a s druge strane duboki mir onogakoji nam je svjedočio što je vidio i što ječuo. Jedino što nakon susreta s vidiocimai s fra Jozom Zovkom na Širokom Brijegumogu reći jest da je to izvrsna platformaza početak života u vječnosti. Ne znaš jesili na nebu ili na zemlji. Mislim da to jedinotako mogu opisati. Upravo je to stvarnostMeđugorja koju sam doživio, ne samo ja,nego i svi oko mene.Kako promatrate Međugorje kroz prizmuopće Crkve?Nažalost, još uvijek vlada prevelikaignorancija glede ove velike nadnaravnestvarnosti u Međugorju posred suvremenogasvijeta. S druge strane, ohrabrenjemi daju riječi Ivana Pavla II. koji je namasvećenicima i biskupima rekao da pratimohodočasnike u Međugorje jer se u njemumoli, obraća, mijenja život, posti se srijedomi petkom…Prije dolaska u Međugorje bio sam naaudijenciji kod pape Benedikta XVI. Naravno,zbog mojih godina dali su mi mjestoodmah sprijeda pa sam imao prigoduPapu osobno pozdraviti i reći mu: »SvetiOče, dolazimo s hodočašća iz Svete zemljei htjeli smo ovdje u Rimu susresti novogaPetra Crkve. Iz Rima idemo u Međugorje.»On me potapšao po ruci govoreći: «Dobro,dobro». Tada sam shvatio da je zbog togasretan.Crkvi će trebati još vremena da dadesvoj stav o Međugorju, kao što si je u svojojmudrosti uzela vremena da iskaže svojstav glede Fatime, Lurda i drugih mjestaukazanja. Glede priznanja, ne valja požurivati,jer pravi trenutak će doći.Naš primas, kardinal Bergoglio, koji jeistinski pastir, mudar čovjek koji živi u siromaštvui u radosti, bio je vrlo sretan kadsam mu rekao da konačno idem u Međugorje.Isto mišljenje o Međugorju imaju iostala braća biskupi članovi Argentinskebiskupske konferencije. Morat ću s njimasvima podijeliti svoje uvjerenje.Travanj 2007. // Broj 4 // Godište II. • 29

Hodočasničke stazeMEKSIKO - GUADALUPSKA GOSPA (Ii.)Ukazanje Gospe Guadalupske Juanu Diegu na brdašcu Tepeyac u Meksiku, koje se dogodilo 9. prosinca 1531.godine, promijenilo je povijest Amerike. U desetljeću koje je slijedilo kršćanstvo je primilo gotovo deset milijunaIndijanaca. U drugom nastavku povijesti ukazanja Gospe Guadalupske donosimo doživljaje vidioca Juana Diega inastanak čudotvorne slike na njegovoj tilmi, ogrtaču izrađenu iz vlakana kaktusa.fra Karlo LovrićTREĆE UKAZANJEBiskup je postavljao pitanjaIdućeg dana otišao je iz kuće prije zore iuputio se u Tlatilolco, da bude poučen o božanskimstvarima, ali i nazočan prozivanjusvoga imena, poslije čega bi pošao vidjetibiskupa. Oko deset sati, poslije sudjelovanjau Misnom slavlju i upisa svoga imena, JuanDiego se žurno uputio u biskupov dvor.Čim je stigao, pokušao je vidjeti biskupa.Uspio ga je vidjeti tek nakon puno neugodnosti.Kleknuo je pred njegove noge. Bio jetužan dok mu je izlagao upute Nebeske Gospođemoleći Boga da povjeruje poruci i željiBezgrješne da sagradi jedan hram tamogdje je ona htjela. Biskup, da bi bio siguran,postavljao mu je mnoga pitanja: Gdje je vidioGospođu i kako je ona izgledala. Sve jebiskupu savršeno opisao. Unatoč preciznomtumačenju njezina izgleda i svega onogašto je vidio i da je ona sama rekla da je uvijek-DjevicaSveta Majka Spasiteljeva, našegaGospodina Isusa Krista, biskup mu nijeni najmanje povjerovao govoreći da za njegovumolbu treba mnogo više dokaza. Potrebanje znak da bi mogao vjerovati da gaje doista poslala Nebeska Gospođa. Tada jeJuan Diego rekao biskupu: «Monsinjore, slušajte!Kakav treba biti znak koji tražite? Ja ćuga zahtijevati od Nebeske Gospođe koja me jei poslala k vama».Poslao uhode za DiegomBiskup, vidjevši da je Juan Diego bez ikakvesumnje to prihvatio i da se nije povukao,poslao ga je po znak. Zapovjedio je nekimau koje je imao povjerenja da ga slijedei prate kamo god bude išao, koga će vidjeti,s kim će govoriti. Oni koji su ga slijedili,dok su prelazili preko potoka blizu mostaTepeyac, ubrzo su ga izgubili iz vida. Tražilisu ga posvuda ali ga nisu mogli naći. Vratilisu se ne samo jer su bili umorni, nego i zatojer su bili izigrani, što ih je strašno boljelo. I30 • G l a s n i k m i ra // Međugorjeto je bilo sve što su mogli ispričati biskupu.Da uvjere biskupa kako Juanu Diegu ne trebavjerovati, govorili su mu kako je Diegosve to izmislio ili je samo sanjao što je pričaoi tražio. Napokon su smislili ovo: ako bise ikada povratio, zadržat će ga i oštro kaznitida konačno prestane lagati i varati.U međuvremenu je Diego bio s BlaženomDjevicom noseći joj biskupov odgovor. Kadga je Gospa saslušala, rekla mu je:«Dobro, moj mali, ti ćeš sutra ponovno doljei ponijet ćeš znak biskupu koji je tražio. I s tim(znakom) će ti povjerovati i u njegovom pogledune će biti sumnje. I znaj, moj mali, uzvratitću ti za tvoju brigu, trud i napor. Sutra ću te čekatiovdje».ČETVRTO UKAZANJEUjak teško bolestanSljedećeg dana, a bio je ponedjeljak, Diegoje trebao ponijeti znak, ali se nije vrationa brdo Tepeyac. Naime, kad se vratio kući,našao je ujaka Juana Bernardina teško bolesna.Odmah je pozvao liječnika da mu pomogne,ali je bilo suviše kasno, jer mu sestanje još i pogoršalo. Kada je pala noć, ujakga je zamolio da u zoru pođe u Tlatilolco dovestimu svećenika da ga pripravi i ispovjedi,jer je bilo sigurno da će umrijeti, da seviše ne će podići.U utorak prije zore Juan Diego je pošaood kuće u Tlatilolco po svećenika i kako sepribližavao putu koji spaja nizbrdicu kojavodi do brežuljka Tepeyac prema zapadu,gdje je običavao prelaziti put, rekao je samomsebi:«Ako nastavim ovim putem, Gospođa će mesigurno vidjeti i bit ću zadržan da odnesemznak biskupu kako je dogovoreno; ali moja jeprva briga poći najprije po svećenika, jer gamoj ujak sigurno čeka.Zaobišao je brežuljak da ga ona ne bi vidjela,ona koja vidi posvuda. Ipak, vidio ju jekako silazi s brežuljka i gleda prema mjestugdje su bili prethodni susreti. Približi mu sena podnožju brežuljka i veli mu:«Što ima, najmanji od mojih sinova? Kakosi?«Je li bio više žalostan ili postiđen ili prestrašen?Nakloni se pred njom. Pozdravi jeriječima:«Moje Dijete, najnježnija od mojih kćeri,Gospođo, Bog hoće da bude kako želiš. Kakosi ovoga jutra? Je li zdravlje dobro, Gospođo imoje dijete? Ja ću te ražalostiti. Znaš, moje dijete,da je jedan od tvojih slugu, moj ujak, teškobolestan. Napala ga je kuga i na umoru je.Žurim se prema tvojoj kući u Meksiko pozvatijednoga od tvojih svećenika, miljenika Božjeg,da ispovjedi i odriješi od grijeha moga ujaka,jer poslije našega rođenja došli smo na svijetda se sačuvamo od smrtnih djela. Iako ja sadaodlazim, brzo ću se vratiti ovdje i odnijeti tvojuporuku. Gospođo, moje dijete, oprosti mi, budiza čas strpljiva sa mnom. Ne ću te prevariti,najmanja od mojih kćeri.Sutra ću doći žurno».Kada je čula riječi Juana Diega, Sveta Djevicamu reče:«Poslušaj me i dobro razumi, najmanji odmojih sinova, ništa te ne treba žalostiti ni mučiti.Neka tvoje srce ne bude tužno. Nemoj strahovatizbog te bolesti, niti zbog neke druge bolestiili tjeskobe. Nisam li ja tu, ja tvoja majka?Nisi li pod mojom zaštitom? Nsam li ja tvojezdravlje? Ne odmaraš li se sretan na mom krilu?Što želiš više od toga? Što god bude, ne budinesretan ili tužan. Ne budi žalostan zbog ujakovebolesti, ne će od nje umrijeti. Budi siguranda je sada zdrav».(Kako je saznao poslije, njegov je ujak utom trenutku ozdravio).Kad je Juan Diego čuo te riječi NebeskeGospođe, bio je veoma utješen. Bio je sretan.Mirisave ruže nalik biserimaGospođa mu zapovjedi da se popne nabrežuljak gdje su razgovarali za prethodnihsusreta. Rekla mu je:«Popni se, najmanji od mojih sinova, svedo vrhunca brežuljka; tamo gdje si me vidioi odakle sam ti davala upute, vidjet ćeš ra-

Hodočasničke stazeČUDO NA OGRTAČU - SLIKAJuan je uporno čekaoKad je stigao u biskupov dvor, upravitelji druga biskupova posluga došli su mu u susret.Molio ih je da kažu biskupu da ga želividjeti, no nitko to nije htio učiniti. Glumilisu da ga ne razumiju, vjerojatno zato što jebilo suviše rano ili su ga poznavali kao nepoželjnogi onoga koji ih je namučio. Štoviše,njihovi kolege su pričali da su ga izgubiliiz vida kad su ga ono uhodili.Čekao je dugo vremena. Kad su vidjelida tako dugo čeka stojeći, umoran, ne činećiništa da ga se pozove, a videći da neštoima u svom ogrtaču, približili su mu seda saznaju što to ima. Juan Diego, vidjevšida ne može sakriti što nosi i znajući daće ga zadirkivati, malo otvori ogrtač u kojemse nalazilo cvijeće. Kad su vidjeli raznolikostkastiljanskih ruža izvan sezone,bili su zapanjeni jer su bile potpuno svježe,u punom cvatu, tako mirisne i tako lijepe.Pokušali su izvući neke ruže ali im to nijeuspjelo. Nisu mogli vidjeti stvarno cvijeće.Na mjestu ruža pojavile su se slike utisnuteili oslikane na platnu. Otišli su reći biskupušto su vidjeli. Kazali su mu da bi ga Indijanacželio vidjeti. Kad je biskup to čuo, shvatioje da je Juanito donio dokaz. Zapovjedida ga odmah puste unutra.zno cvijeće. Nakupi cvijeća i donesi ga predame».Juan Diego se odmah popne na brežuljak.Kad se popeo bio je zapanjen. Toliko je bilolijepih i različitih kastiljanskih ružičnjakakoji su svakako cvjetali prije sezone, jer suse izvan sezone smrzavali. Mirisave i prekrivenekapljicama rose bile su poput najdivnijihbisera. Odmah ih je počeo brati. Skupljaoih je i stavljao u svoj ogrtač (tilmu).Vrhunac brežuljka nije bio mjesto gdje bimoglo cvjetati bilo koje cvijeće jer su tu bilestijene, trnje i druga travurina. Tu i tamobilo je trave, ali nikako u prosincu kada sevegetacija smrzavala. Sišao je s brežuljka iruže koje je nabrao odnio Nebeskoj Gospođi,a ona ih je uzela i ponovno ih stavila unjegov ogrtač govoreći:«O, najmanji od mojih sinova, ova raznolikostruža dokaz je i znak koji ćeš odnijeti biskupu.U moje ime ćeš mu reći da će u tomevidjeti moju želju i da se tome treba prilagoditi.Ti si moj veleposlanik, najdostojniji mogapovjerenja. Strogo ti naređujem da ne odmotavašsvoj ogrtač osim u biskupovoj nazočnosti,njemu ćeš pokazati što si donio. Ti ćeš mu sveispričati. Reći ćeš mu da sam ti ja zapovjedilada se popneš gore na vrh brežuljka i uberešcvijeće. I sve ono što si vidio i što te je očaralomožeš mu reći i tako ga uvjeriti da pristane nagradnju crkve».Poslije primljenih savjeta uputio se uMeksiko, sretan i siguran u uspjeh, noseći smnogo brige sadržaj svoga ogrtača, pazećida ništa ne ispadne iz njegovih ruku i opijajućise mirisom raznolikog i lijepoga cvijeća.Ja bih vjerovaoVeć na ulazu, kako je to bio običaj, JuanDiego se pokloni pred njim i potanko muispriča što je vidio i kakvu je poruku donio.Kazao je:«Monsinjore, ja sam učinio, što si zapovjedio.Išao sam reći mojoj Ami, mojoj NebeskojGospođi, Presvetoj Mariji, predragocjenoj MajciBožjoj da si tražio znak kako bi mogao povjerovatida treba sagraditi crkvu tamo gdje jeona zahtijevala. Ja sam joj rekao da sam ti daoriječ da ću donijeti znak i dokaz njezine željekako si to zatražio. Ona je popustila i udovoljilatvom traženju.Rano jutros me pozvala da te ponovno vidim.Zamolio sam je još jednom za znak dami možeš povjerovati i ona mi je rekla, da ćemi dati znak. Poslala me na vrh brežuljka,gdje sam je običavao vidjeti, da uberem različitihkastiljanskih ruža. Čim sam ih ubrao, njojsam ih odnio. Uzela ih je svojom rukom i odmahstavila u moj ogrtač da ti ih donesem iosobno predam. Čak i da sam znao da gore nabrežuljku nije bilo mjesta gdje bi moglo rastisvijeće, jer ima mnogo stijenja, trnja, drače…ja bih joj vjerovao.Kad sam se približio vrhuncu brežuljka vidiosam da se nalazim u raju gdje je puno raznovrsnihlijepih kastiljanskih rosnih i blještavihruža i odmah sam ih ubrao.Rekla mi je da ih donesem tebi i to sam učinio,da u njima možeš vidjeti znak koji si odmene tražio. Evo, one su tu, primi ih!»Raširio je svoj bijeli ogrtač i kad su te različitekastiljanske ruže pale na zemlju, naogrtaču se pojavila krasna slika Blažene DjeviceMarije, Majke Božje, kakva je i danas ucrkvi Tepeyac, prozvanom Guadalupe.Kada je biskup vidio sliku, s prisutnimaje pao na koljena. Ostali su zadivljeni.Ustali su pogledati sliku, drhtali su is tugom posvjedočili da su je promatralisvojim srcem i svojim duhom. Biskupje u suzama molio i tražio oproštenje štonije odmah ispunio njegovu molbu. Kad jeustao, s vrata Juana Diega skinuo je ogrtačna kojem se pokazala slika Nebeske Gospođe.Ogrtač je stavio u svoju kapelicu. Nabiskupovu želju, Juan Diego je u biskupovudvoru ostao još jedan dan.Idućeg dana biskup mu je rekao:«Pokaži nam gdje Nebeska Gospođa želi dabude sagrađena crkva».I sve nazočne pozove da pođu na brdašceTepeyac.Travanj 2007. // Broj 4 // Godište II. • 31

PoticajiNe bojte se!dr. fra Iko SkokoSTOPAMA MIRAMarija je okrunjena za Kraljicu neba i zemljePo Mateju, prva poruka uskrslog Isusajest: „Ne bojte se!”.Dvije Marije, Marija iz Magdale i drugaMarija, Jakovljeva majka, pošle su naIsusov grob. Njima se je na grobu ukazaoanđeo koji ih je najprije ohrabrio riječima:„Ne bojte se!“, a potom im navijestioda je Isus uskrsnuo: “Znam datražite raspetoga Isusa. On nije ovdje!Uskrsnuo je kako je rekao“ (Mt 28,5-6).Zatim im pokaza prazan Isusov grobi posla ih kazati učenicima da je Isususkrsnuo. Od prazna groba vraćale suse trčeći, pune straha, ali i radosti. Takvimaim ususret dođe uskrsli Isus teih pozdravi. One mu se pokloniše. Isusim reče: „Ne bojte se! Idite i javite mojojbraći da idu u Galileju. Ondje će me vidjeti!“(Mt 28,10).Ova Isusova uskrsna poruka živi većdvije tisuće godina. I uvijek se upućujena nov način. Posebno je upućenanama današnjim ljudima, svakako najoš posebniji način nama kršćanima.Zašto nama kršćanima? Zato što u našemsuvremenom svijetu, punom straha„od nepoznatog i od budućnosti”svijet treba hrabrih svjedoka neprolaznihvrjednota.Tko će nositi uskrsnu poruku „Nebojte se!“ u svijetu punom kriza, nepravdi,sebičnosti, siromaštva, nasilja,terorizma, laži, droge, samoponiženja,ispraznosti, straha, očaja, nezaposlenosti,svakojakih zidova, krivih predrasuda…?Mi, kršćani smo danas potrebnijisvijetu više nego ikada u povijesti.Premda u nekim sredstvima društvenogpriopćavanja često čitamo i slušamočlanke i riječi protiv Crkve, ne smijemoih uvijek shvatiti kao napad naCrkvu, nego kao poziv da još snažniježivimo i svjedočimo temeljne vrjednoteevanđelja: Mir, ljubav, praštanje, zajedništvo,human i cjeloviti odgoj, solidarnost,radost življenja, pravdu…Svijet i danas treba autentičnih i hrabrihuzora, zrelih osoba, svjedoka uskrsneporuke: „Ne bojte se“!NJEŽNA VELIČINAGledao sam mnoge veličine ovoga svijeta:glava im je negdje gore među oblacima,ne vide kamo idu i gaze nemilosrdno,ljudi im se čude, prosvjeduju, ljute se na njih,oni blijedo gledaju jer im ništa jasno nije.Takvi su zacijelo zaboravili tvoju sliku,djevojku iz puka što posta Kraljicom Mira.Ponizno si prihvatila Božji naum s tobom,umjesto brbljarija osluškivala njegove riječi,razmišljala o njima u svome srcu i živjela ih.Bog te je proglasio Kraljicom neba i zemlje,jednom gore na nebesima, uz pjesmu anđela,jer ostala si jednostavna, nježna i suosjećajna.Prepoznaješ svaki trzaj na licu, bol u duši,svaki jezik, svaku boju kože, svaku povijest,prepoznaješ i mene, mrava na ovoj zemlji.Zahvalan sam ti zbog svega što činiš,nije mi nipošto teška tvoja kruna, vjeruj mi.Htio bih u sebi oživjeti nježnu ti veličinu,mudrost koju si imala podno Sinovljeva križa,znala si da je nevin, da je sve to nepravedno,ipak, nisi vikala, tražila krivce, proklinjala,bila si majka, otac, roditelj, sin i kćer,bila si obitelj, nježni cvijet postojanja.Hvala ti za ponovno ispruženu ruku,došao sam izdaleka, izbliza..., nije važno,želja mi je pronaći tebe i na taj način sebe,ne mogu ići sam, sile mi dostatne nisu,s tobom shvatit ću što mi to Bog kaže,bit ću velik, širit ću život oko sebe.Dopusti mi sjesti pokraj tvojih nogu i slušati,trudit ću se štogod naučiti, drukčiji postati,kažem to ponovno i osjećam težinu tih riječi.Miljenko Stojić32 • G l a s n i k m i ra // Međugorje

PoticajiHVALA, ISUSEPOBJEDNIČE!fra Mario KnezovićDragi prijatelji, Gospini štovatelji! Pitamse može li itko ostati nijem predčinjenicom Isusova uskrsnuća. Zarnetko može obuzdati svoje osjećaje da nekliče Spasitelju: Hvala ti, pobjedniče! Bravo,Isuse! Ti si naš spas! U tebi je izvor života,tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo!Kako li je na dan Uskrsa bilo Kristovimkrvnicima? Što li su osjećali vidjevši što sedogodilo? Jesu li mogli od srama i strahahoditi zemljom?Isusovi protivnici su se grdno prevarili!Htjeli su ga ubiti, a on zapravo postavječno živim; htjeli su ga ukloniti sa scene,a on svoju predstavu zapravo igra pocijelome svijetu; htjeli su ismijati i izrugatikralja židovskog, a zapravo su u svoje očipovratili suze, a Isus posta kraljem Kraljevstvakojemu nema kraja.Mislili su protivnici prikovati Isusoveruke da više nikome ne može pomoći.No, prevarili su se. Isus je uskrsnuo iod tada njegove ruke stižu do brojnih bolesnika,grješnika kojima dijeli oproštenje;njegovim rukama se dijeli krv i tijelospasa. Njegove ruke od tada su ispruženeza siromaha, patnika i nevoljnika. Protivnicisu htjeli prikovati Isusove noge daviše ne koraca ovom zemljom. Opet suse prevarili. Isus je od tada postao putnikdo najudaljenijih krajeva, kuca na svavrata i obilazi obitelji, narode... Pun ga jesvijet. On je u svim crkvama, savjestima,ljudskim srcima. On po svojim službenicimahodi svijetom u svetoj pričesti i sakramentima.Nadalje, protivnici su htjeli probostiIsusovo srce misleći da je tu kraj njegovihotkucaja. Opet se varaju. Isusovo srce odtada kuca u milijunima ljudi, u bezbrojnimkrštenicima. Od tada svaki grješnik moženasloniti svoju glavu na Isusovo srce i čutinjegove otkucaje ljubavi i prihvaćanja.Protivnici Isusovi htjeli su ušutkati Isusovažedna usta napojivši ga gorčinom žuči.Opet nisu uspjeli. Danas čovječanstvu iztih usta teče spasonosni slap govora mira,života, praštanja, ljubavi, spasenja.Na slušanje toga govora poziva nas iGospa u Međugorju.Najzad, krvnici Spasitelja stavljaju ugrob misleći da je time završena povijestjedne osobe. No, tu se zapravo rodila povijestnovoga čovjeka i obnovljenoga svijetapo njemu. U grobu je ostala smrt ineprijateljska mržnja, a Isus je ustao naživot. Kamen je odvaljen i grobna vratapostadoše vrata života. Kakva li paradoksa.Do tada neshvatljivo postaje stvarnost.Zato ugledni franjevac fra Rufin ŠilićAlelujaPostoji grob drugačiji od ostalih, grobkoji nije mjesto boli i nemoći, negomjesto pobjede i života.Na grobovima ljudi obično plaču inemaju što kazati.A ovaj grob mjesto je života,nove nade i otvorena vrata premavječnosti. Na ovome grobu se nezatvaramo u bespomoćnu minutušutnje, radije život pretvaramo upjesmu pobjednika.Na grobovima obično piše“Ovdje počiva...”A na ovom grobu piše : “Nije ovdje,uskrsnuo je !”Želim vam vedrinu i oduševljenjeonih koji vjeruju u uskrsnuće.Neka vas zahvati punina Života kojise poput nebeske rijeke razlijeva dosrdaca ljudi.Blagoslovljen nam Uskrs!kliče: «Kristov grob pretvorio se u majčinskuutrobu iz koje se rađaju djeca Božja.Za Kristove vjernike grob nije više svršetaknego početak života. Križ više nijestablo smrti, nego stablo života».Travanj 2007. // Broj 4 // Godište II. • 33

Odjeci u svijetuAlfons Sarrach, katolički pisac i novinar iz NjemačkeLJUBAV NADILAZIPROSTOR I VRIJEMERazgovarala Lidija ParisAlfons Sarrach rodio se 1927. u slobodnom gradu Danzigu. Odrastao je u njemačko-poljskomkulturnom ozračju. 1. rujna 1939. u svome je rodnom gradu doživio početak Drugog svjetskog rata.Zbog protivljenja nacističkom režimu, desetero članova njegove obitelji odmah je bilo odvedeno ukoncentracijski logor. Ostali članovi obitelji nekoliko mjeseci kasnije doživjeli su istu sudbinu. Tidogađaji zauvijek su obilježili njegov način razmišljanja.Koncem dvadesetoga stoljeća objavioje knjigu „Proročki zamah Međugorja“koju je ugledni svjetski tisak proglasiojednim od najznačajnijih naslovatoga vremena. U knjizi „Međugorska porukao Bogu koji služi“ predstavljene su temeljnecrte istinski nove kulture. Ona jesnažan poticaj za drugačiji način razmišljanjau politici i teologiji te nudi novupredodžbu o Bogu.Gospodin Alfons Sarrach je u lipnju2006. nekoliko dana boravio u Međugorju.Htio je zahvaliti Bogu na neočekivanom iscjeljenjuod raka.Kako ste se upoznali s Međugorjem?U Međugorje sam došao 1987. kao skeptik.Sve više ljudi me je, naime, pitalo štomislim o Međugorju. Upravo sam tada radiona svojoj knjizi o nevjernom Tomi. Poznatovam je da je on bio misionar u Indiji.Proučavao sam egipatsku, rimsku i indijskuantiku, bavio sam se Evanđeljem, i tomi je bilo dovoljno. Ljudi su ipak stalno ponavljalida je zapravo sramota što se ja kaokatolički novinar ne zanimam za Međugorje.Moja supruga smatrala je da mi ne preostajeništa drugo doli otići na lice mjesta.Za Božić 1987. došli smo s naše troje indijskedjece. Promatrao sam, osluškivaoi molio i nakon tjedan dana kod mene jedošlo do preokreta. Stanovali smo u Miletinikod jedne obitelji koja nam je omogućilasusret s Marijom Pavlović. Dugo sam snjom razgovarao i time je led bio probijen.Postalo mi je jasno da je Međugorje neštosasvim izvanredno, sasvim izvanredno događanjeza nadolazeće tisućljeće.Uvijek sam se bavio budućnošću. Nekolikoputa u životu imao sam predosjećaj za34 • G l a s n i k m i ra // Međugorjestvari koje će se dogoditi. Taj osjećaj me uMeđugorju nije napuštao, a može se sažetiu riječi: Međugorje je prekretnica za trećetisućljeće. Nisu me toliko zanimali vidioci,iako sam imao vrlo dubok razgovor sMarijom Pavlović. Vodio sam i druge razgovore,na primjer s članovima molitveneskupine, da bih upoznao način razmišljanjakoji je uvela Majka Božja. Važne su mibile reakcije u dušama ljudi koji su sve toproživljavali.Može li se razdvojiti odgoj koji dajeMajka Božja od mentaliteta i obiteljskogodgoja ovdje u Hercegovini?Bilo mi je jasno da je Majka Božja upravozbog toga ovdje započela svoje djelo. Pomojem mišljenju, ona je ovdje u Hercegovininašla prirodne preduvjete i, čini mi se,najmanje izopačenu obiteljsku svijest. Ovdjeje mogla graditi na zdravoj ljudskoj prirodi,što inače u drugim dijelovima Europeviše nije bilo moguće. Kaže se da je milostnadgradnja prirode. Promatrao sam ovdašnjeljude i obitelji. Promatrao sam odnosdjece prema roditeljima i roditelja premadjeci. Bilo mi je jasno da ovdje Majka Božjanije naišla na destruktivnu zapadnjačkucivilizaciju. Bog nije postao čovjekomu Ateni, Rimu ili Aleksandriji, nego u Izraelu.Židovi su tada bili jedini monoteističkinarod na svijetu. Imali su jedini istinskivjerski autoritet - Hram i Pismo - i Isus jedošao u posljednjim godinama postojanjatakva cjelovita Izraela. Dakle, iskoristio jeprirodne pretpostavke da bi donio jedinstvenuObjavu.Ta usporedba stalno mi se nametala ovdjeu Međugorju. U Međugorju nalazimozračje kao u Izraelu. Osim toga, primijetiosam da prvi kršćani koji su upoznaliIsusovu poruku, nisu mogli šutjeti. U njimaje gorjela neka unutarnja vatra i porukusu morali nositi po cijelome svijetu.Isto se dogodilo i u Međugorju. Ljudi kojibi došli u Međugorje nisu više mogli šutjeti.Prigodom jednog velikog međugorskogsusreta pred oko 8 000 ljudi u katedrali, pokojnibiskup Fulde je rekao: „Ljudi koji voleMeđugorje tvrdokorna su rasa!“ Imaju potrebupodijeliti s drugima što su doživjeliu Međugorju.Što imaju za podijeliti?Po mojem mišljenju, to se može svestina jednu vrlo jednostavnu formulu: Svijetkakav je danas i kakav je bio tisućljećimaopstojao je u skladu s kategorijamamoći. Jedni su imali moć, a drugi su bili žrtvemoći. Ta misaona shema do dana današnjegaduboko je ukorijenjena u ljudskojprirodi. Ne samo u politici, nego i u obitelji.Očevi imaju riječ, oni su patrijarsi. Toje, po mom mišljenju, u Međugorju nadiđenoi zamijenjeno razmišljanjem u skladus kategorijama služenja. Kad mi je vidjelicaMarija Pavlović rekla da se Gospa ukazujeu sivoj haljini, sve mi je bilo jasno. Sivo jeboja služenja.To je bilo jedno spoznanje. Drugo je bilo:Cjelokupnu zapadnjačku civilizaciju vodimisao poznatog francuskog filozofa Descartesa:Cogito ergo sum – Mislim, daklepostojim. A u Međugorju, dok sam klečaopred crkvom za vrijeme ukazanja, bilo mije jasno da Gospa nadilazi taj filozofski načinrazmišljanja. Nije više Cogito ergo sum,nego: Amo ergo sum - Ljubim, dakle postojim.Razum je zatočenik prostora i vremena.Ljubav nadilazi prostor i vrijeme.

Odjeci u svijetuS jednom skupinom bio sam na Podbrdu.Dugo smo se zadržali pred sivim križemšto stoji na mjestu ukazanja koje sedogodilo 26. lipnja 1981., trećeg dana ukazanja.Tu, po mom mišljenju, simboličnodo izražaja dolazi sama srž ukazanja. Marijau sivoj haljini pred sivim križem i sivompozadinom… Mir s Bogom i međusobno.Taj mir moguć je samo ako budeteživjeli u duhu služenja. Tko služi, ne izazivanikakav strah. Tko služi, oko sebe ne širipaniku moći.Nedavno ste preboljeli tešku bolest?Prije godinu dana bio sam na pragusmrti. Imao sam teško krvarenje, izgubiosam litru krvi, hitno su me odveli u bolnicugdje su mi dijagnosticirali zloćudni rakkrvi. Htio sam znati koliko mi ostaje živjetijer sam se želio pripremiti… Liječnik je rekaošest tjedana, dva mjeseca, možda neštoduže… Predložio je kemoterapiju, ali jerekao da je moguće da ju tijelo odbaci, jerje već prekasno… Nakon prve ili druge kemoterapijemogao bi biti kraj… Pogledaosam ga i rekao: „Znate, gospodine profesore,radujem se tome. Smrtni dan bit će minajljepši dan života, želim ga svjesno doživjeti.Obećajte mi da mi ne ćete umjetnoproduživati život, želim umrijeti pri punojsvijesti.“ To ga je iznenadilo. Došli sui drugi liječnici i medicinske sestre i kazali:„Želimo biti uz vas kad budete umirali.Želimo vidjeti hoćete li do kraja mislitikao što sada mislite. Hoćete li moći izdržati.“Provedena je kemoterapija. Rekli sumi da je svaka povišena temperatura opasna;ako se digne iznad 38 stupnjeva, moramodmah u bolnicu. U roku od 24 satamogao bih umrijeti. I doista, dvaput sambio hitno prevezen u bolnicu… Jedanputmi je liječnik rekao da je bilo u zadnji čas…Ne bih bio doživio slijedeće jutro… Nakonpete kemoterapije temeljito su me pregledalii liječnik mi je rekao da je rak nestao,iako bi trebao biti tu! Oni to zovu potpunaremisija. Nije se usuđivao reći da sam izliječen,ali mogu živjeti sasvim normalan životkao da sam zdrav. Nisam znao da li seradovati ili biti tužan… Liječnik mi je kazao:„Iskoristite priliku i napišite još dvijeknjige!“Taj moj način razmišljanja utemeljenje u Međugorju. Ovdje sam razgovaraos mnogim ljudima i uvijek su naglašavalida su vrijeme i vječnost jedno. Već danasživimo u vječnosti i trebali bismo živjetikao da već živimo u vječnosti. To jeza mene tajna mojeg vjerojatnog ili navodnogozdravljenja.Prekjučer sam bio na klanjanju. Plakaosam i pitao Boga čime sam zavrijedio tumilost… Ovi molitelji pred izloženim Presvetimza mene su onaj predznak vječnogklanjanja, dio neba na zemlji. Ljudi iz svihkultura, s četiri strane svijeta, klanjajući sepred Svetim Bogom…. To ne možemo doživjetinigdje na svijetu. Čak ni u Rimu. Ljudiduboko dirnuti, koji se potpuno isključeiz svega i mole.Ovdašnja ukazanja čine se drugačijimaod onih u Lurdu, Fatimi, la Salette ilidrugdje. Zašto je, po vama, tomu tako?Stojimo pred slomom zapadne civilizacije.Potpuno sekularizirana Europa koja sedistancira od Boga i od kršćanske poruke.Strahovito. Jedan kršćanski kontinent želise odreći svojih vlastitih korijena, i to ćeznačiti slom. Slom je već tu. Političarima jesve teže objasniti ljudima da više ne možemoodržati svoj sustav socijalnog osiguranjazbog starenja! U Nizozemskoj ili Engleskoj,ako ste prešli sedamdesetu, nemateizgleda da će vas liječiti! Jedan znanac izLondona, ima 72 godine, imao je rak. Liječnikmu je rekao: „Poslije sedamdesete višene zbrinjavamo ljude!“ To će postati normalno.To će se masovno događati jednostavnozato što fizički više ne će biti u stanjubrinuti se za mnoštvo starih ljudi. TuMeđugorje predstavlja veliku nadu. U Njemačkoj,gdje god dođe do neke obnove,njezini korijeni leže u Međugorju! Zato sedoista može govoriti o prodoru Neba, budućida Međugorje time što najavljuje neštonovo, u biti ubrzava slom. Jednom jeotac Kenntenich, poznati marijanski prorokiz Njemačke, rekao: „Kad Bog dopustida se nešto sruši, to je samo zato da bi sagradionešto novo.“ Mi doživljavamo slomzapadne civilizacije i doživljavamo da Bogželi stvoriti nešto novo, nešto što ljude činisretnima.Zašto Crkva oklijeva s priznavanjem?To treba gledati na pozitivan način. Pomom mišljenju, to kuša i osnažuje ljudekoji su došli do vjere preko Međugorja. Tospada u proces sazrijevanja Međugorja.Prebrzo priznavanje moglo bi imati i negativneposljedice. Za nj se treba izboriti. Skardinalom Ratzingerom sam imao prepiskuna temu Međugorja. On točno zna štomislim o Međugorju. Pročitao je moje knjige.Mons. Perić pogrješno je proširio vijestda se jednom prigodom Papa smijao Međugorju.Nije se smijao, nego se nasmiješio!To se može i pozitivno tumačiti. Da jehtio, mogao je nešto i reći, ali nije rekao ništa.Smiješio se. Benedikt XVI. ima isti stavspram Međugorja kao i blagopokojni papaIvan Pavao II.Travanj 2007. // Broj 4 // Godište II. • 35

ŽUPA MEĐUGORJE KROZ POVIJEST (13.)Izgradnjanove župne crkve (2.)fra Robert JolićIako je bilo planirano da se s iskopavanjem temelja započne u zimu 1934./35., to zbog nesuglasicai nedostatka novca nije bilo moguće. Kopanje temelja tako je započelo u lipnju 1935., neposrednonakon biskupova pohoda župi.Problemi oko izgradnje nove crkveDa izgradnja crkve ne će teći lagano,kako je zamišljao župnik, pokazalo se većna sjednici župnog odbora održanoj 4. studenog1934., kada nije postignut dogovoro gradnji. S te je sjednice župnik Smoljanposlao prijepis zapisnika biskupu i provincijalu.Župnik moli biskupa da odobri početakgradnje, jer je ipak bilo 276 kuća «za»,a 144 «protiv», dakle gotovo 70% župljanatražilo je novu crkvu.36 • G l a s n i k m i ra // MeđugorjeSjednica župnog odbora25. studenog 1934.U želji da se konačno započne s gradnjomnove crkve, župnik fra B. Smoljansazvao je «glavnu odborsku sjednicu» u nedjelju25. studenog 1934., u 1 sat popodne,nakon sv. Mise. Sa sjednice je istoga danaposlao opširan izvještaj ordinarijatu i provincijalatuu Mostar. Sjednica je otpočelažupnikovim dugim uvodnim govorom: «Unekoliko hercegovačkih župa, koje su i manjei siromašnije od međugorske, počelo seje s gradnjom nove crkve. Bila bi sramota,da mi budemo u tome zadnji. Još godine1932. u proljeće imalo se je s novogradnjompočeti, ali su nadošle zapreke, koježupnik nije mogao otkloniti. Sada smo sepomakli s mrtve točke. Podizanje spomenkrižana Križevcu pokazalo je što sve možeda izvede sloga i dobra volja i ako je velikakriza. Odbacimo svaku malodušnost istrah i mi ćemo uz Božji blagoslov i zaštitusv. Jakova moći sretno dovršiti ovo dobrodjelo.» Nastavio je kako je stara crkvatijesna i trošna, ali svejedno ako bi se srušilateško bi bilo slaviti obrede vani. K tome,rušenje bi uzelo i vremena i troška. Predložioje novu lokaciju za izgradnju nove župnecrkve. Od 30 članova skupštine pristupiloi glasovalo ih 28:I. pitanje: da li praviti novu crkvu. Glasuje28 lica. Za novu crkvu 26 a za popravakstare 2 (Šurmanci)II. pitanje: da li sačuvati staru. Glasuje28 lica. Da se sačuva glasuje 20 (Međugorjei Vionica). Da se sruši i tu nova podići,glasuje 6 (Bijakovići). Da se popravi stara2 (Šurmanci).III. pitanje: primiti ono mjesto za novucrkvu, koje označi preuzv. biskup. Glasuje28 lica. Da se odluka biskupova primi bezprigovora glasuje 20 (Međugorje i Vionica).Uvjetno t.j. ako bude na starom mjestu glasujeih 6 (Bijakovići). Negativno glasuje 2(Šurmanci).Župnik se na koncu zahvaljuje na odzivui trijeznom raspravljanju, preporučaslogu i ljubav i zaključuje sastanak.»Biskup u Međugorju i početak gradnjeNije puno pomogao ni dolazak biskupaMišića 31. svibnja 1935. u Međugorje. Onje sazvao crkvene odbornike u župnu kućuna raspravu o novoj crkvi. «Na koncu sastankabiskup je kao crkveni poglavar konačnoi neopozivo izjavio, da se ima novacrkva praviti zapadno od župskog stana,na glavici zvanoj Lučice. Ostavio je o tomei pismenu odluku.»Iako je bilo planirano da se s iskopavanjemtemelja započne u zimu 1934./35., tozbog nesuglasica i nedostatka novca nijebilo moguće. Kopanje temelja tako je započelou lipnju 1935., neposredno nakonbiskupova pohoda župi. Najprije je 18./19.lipnja gosp. Boras, vjerojatno geometar,iskolčio sve temelje, a potom je narod21./22. lipnja «uz veliko veselje iskopao svecrkvene temelje. Na sredini gradilišta iskopanajama od 3 m i došli do živca. Inače temeljiiskopani u dubini od 1.5 m a neki i1.20 m a kamena nigdje za lijeka. Sve samatvrda crvenica. Dakle tvrdo tlo i jednoličnoi prema tome i nosivo. Čim prikupimo materijali imadnemo dovoljno vode odmahćemo početi sa salivanjem temelja. U ovakvomterenu glavni je posao dobri temelji.Oni će nam progutati dosta novca alićemo barem biti sigurni za budućnost.»Narod je bio «voljan i zagrijan» nastavitisa salijevanjem temelja, ali trenutno nijebilo novca za beton (trebalo je oko 25.000dinara) pa župnik moli provincijala da pomogne.Nadao se da bi salijevanje temeljabilo gotovo do Božića.« «Glas o revnostii slozi Međugorčana pronio se je po svojHercegovini. Lijepo je bilo gledati kako 20-30 kola jedna za drugim vozematerijal iz daljine, a ljudizadovoljni i veseli, što moguda rade na podizanju hramaBožjega.»U međuvremenu je (18.veljače 1936.) izišla komisijaiz Mostara i pregledala starucrkvu. Uskoro je poslala porazanrezultat: crkva je ruševna,ne može se nikako popravitii u njoj je pogibeljnodržati vjerske obrede «pa seradi toga naređuje da se onaodmah zatvori i što skorijeporuši.»

ŽUPA MEĐUGORJE KROZ POVIJEST (12.)Dan 25. studenog 1966. označen je kao «značajan datum»: toga sudana, naime, trojica studenata iz Međugorja i trojica iz Bijakovićazajednički izlijevali stupove na pročelju crkve.Kad su crkveni zidovi podignutido 3 metra visine?Crkva je nastavak izgradnje dočekalatek po dolasku župnika fra Radovana Petrovića(1966.-74.). Pa ipak svakako su većprije 1945. godine bili podignuti crkveni zidovido visine od tri metra. Kada su izvršeniti radovi? Prema Šematizmu iz 1977.zidanje crkve započelo je 1937. «Planiranavelika crkva od živca kamena, ozidana dovisine od 3 metra, nabavljeno dosta materijala,a onda se stalo.» Prema župnomljetopisu pak ne bi se dalo zaključiti da je1937. bilo što građeno. Temelji su naimeiskopani u lipnju 1935., a izliveni u siječnjui veljači 1936. Znamo da su u listopadu1938. Međugorčani pokušali staviti profile,dakle dovršiti temelje, ali i to je biloprekinuto. Kasnije nema zapisa da bi se počelosa gradnjom zidova. Prema tome, prijeće biti istina da su zidovi podignuti tekza vrijeme župnikovanja fra Serafina Vištice(1940. - veljača 1945.), najvjerojatnije do1942. godine. Uspio sam pronaći samo jedandokument u kojem se, makar neizravno,govori o gradnjicrkve. Naime,župnik piše provincijalu5. siječnja1942. da muje nezgodno putovatiosobno u Zagreb,ali je uvjerenkad bi otišao u Zagreb «da bi gospodinministar Dr Artuković bez otezanja dao zapravljenje crkve jedan vagon kukuruza».Preporuča da bi se oko toga mogao pobrinutii fra Radoslav Glavaš, koji je radio u Zagrebukao pročelnik jednoga ministarstvau Nezavisnoj Državi Hrvatskoj te nastavlja:«Oko polovine veljače treba(t) će držatibanket za crkvu, jer će dotle sve naše vagesvršiti.» Držim dakle da je zidanje crkve dovisine od 3 metra izvođeno u prvim godinamarata, a da je onda prekinuto krajem ratai dugo u poraću. Crkva je bila dovršena tek1969., a istodobno su bile izgrađene i tri podružnecrkve: u Šurmancima 1964., u Vionici1969. i u Miletini 1970. godine.Nastavak izgradnje crkve (1966.-69.)Župnici su nakon okončanja rata, čimsu se za to stvorili kakvi-takvi uvjeti, razmišljalio nastavku izgradnje crkve. Išloje teško: zbog komunističkog režima, neslogežupljana, nedostatka novca… Što jebilo do 1958. ne znamo jer nema ljetopisa(naknadno su mu potrgane stranice!). Staracrkva - ruševina; nova crkva - tek započeta.Mise su slavljene ili u kućnoj kapeliciili za ljepšeg vremena na otvorenom, navanjskom oltaru.Na Novu godinu 1961. kućedomaćinisu potpisivali izjavu za nastavak gradnje.«Potpisalo se sve Međugorje, Miletina, Crnopod,Bijakovići 89%, Vionica 28%, a odŠurmanaca nitko. Kažu zašto bi se mi uopćeu tu stvar uplićali, kad to na nas ne spada.Gdje crkvena vlast hoće neka je i pravi.»Od 1. siječnja 1962. župnik fra DragoStojić počeo je skupljati novac za crkvu.Većinom su davali po 1000 dinara po kućijer je godina bila slaba. Početkom ožujka1963. izvršeno je snimanje stanja nove crkvezbog izrade novoga, preinačenog planacrkve. Izvorni je plan očito sada bio preskupi teško izvediv.Ipak je s izgradnjom crkve započeo fraDragin nasljednik fra Radovan Petrović, kojiTravanj 2007. // Broj 4 // Godište II. • 37

ŽUPA MEĐUGORJE KROZ POVIJEST (13.)Centar, srce, stožina svega ovog što danas slavimo jeste vi, moji dragižupljani. Jer 50 milijuna u gotovu novcu i preko 2 tisuće nadnica kojeste dali za ovu crkvu kroz dvije godine jest veliko svjedočanstvo, da ste ijunaci, i vjernici i plemići.je za župnika došao u lipnju 1966. Odmahje dao do znanja župljanima da namjeravauz njihovu suradnju nastaviti i dovršiti započetucrkvu. Već 20. kolovoza 1966. oko430 domaćina «prodefiliralo je kroz župniured» dajući svoje izjave o namjeravanomnastavku gradnje. Župnik je tražio građevnudozvolu, koju je i dobio 28. rujna 1966.U listopadu 1966. župnik je načinio ugovors državnim poduzećem «Novogradnja» izLištice o izgradnji nove crkve. To je bio prvislučaj nakon rata da neko državno poduzećegradi vjerski objekt. Radovi su započeli17. listopada 1966. Milećani su radili napripremi gradilišta: kopali su izrasle smokve,trsili kupinu, uništavali draču… «Oronulistarci i sijede bake, gledajući ono štoni u snu nisu snili, prolaze mimo i uzdišu.»Radnici «Novogradnje» podigli su barakuza smještaj materijala 21. listopada, a 25.listopada njihovi su majstori započeli vaditikamen za bunju. Sutradan je bila velikaakcija: zaprežna kola cijeli su dan dovozilakamen od stare crkve, dok su 27. listopadazapočeli radovi na samom objektu: kopanesu rupe za stupove nosača. Porušenje gornji dio zida i stavljene prve šalunge.Pomoćne radove izvodili su dobrovoljniradnici iz župe. U mjesecu studenom zidanisu zidovi i podizan kor u crkvi. Dan 25.studenog 1966. označen je kao «značajandatum»: toga su dana, naime, trojica studenataiz Međugorja i trojica iz Bijakovićazajednički izlijevali stupove na pročelju crkve.«Dobili su naziv ‘studentski stupovi’.»Pomirba župe i blagoslov crkveVijesti sve ljepša od ljepše uslijedile su unadolazećim mjesecima. Tako je 16. ožujka1967. zapisano u župnom ljetopisu: «Drugipoziv ‘vapijućeg iz pustinje’ urodio je velikimplodom. Oko 35 domaćina iz Bijakovićadolazi raditi. Taj dan salivena je dekana istočnoj pokrajnoj lađi. Obojica svećenikanosili su skoro cijeli dan s njima civare,što je na njih jako pozitivno djelovalo.»Sredinom travnja Milećani su pomagali nasalijevanju betonske deke na zapadnoj pokrajnojlađi; 24. travnja započeli su radovina istočnom zvoniku; 5. srpnja »Novogradnja»je završila pogođeni dio posla; daljnji38 • G l a s n i k m i ra // Međugorjerad prekinule vrućine, a nastavak radovauslijedio je 13. rujna, ali sad u privatnoj režiji.Od rujna 1967. «Bijakovčani se odazivajugotovo svi na radnju». Kao posebnodirljiva scena zabilježeno je zajedničkopjevanje pjesme «Ljubav nas veže i spaja»,na Božić 1967. u župnoj kući. U veljači1968. izliveni su prvi centimetri pokrovana glavnoj lađi, a od 13. ožujka tri poljaglavne lađe bila su dogotovljena i beton sesušio. Sredinom lipnja prvi put u novoj crkvi,još nedovršenoj, slavljena je prva svetapričest.U listopadu je završeno pokrivanje cjelokupnecrkve, a 27. listopada održana jeoproštajna večera s radnicima «režijskegrupe». Sve je bilo dogovoreno za proslavublagoslova crkve; izabrani predstavnicisela i određeno što tko treba doprinijetida bi proslava bila veličanstvena. Zatu su prigodu izvedeni pripremni radovi:uređenje dvorišta, podizanje šatora, općeoduševljenje. «Po toj najvećoj kiši dolazigrupa mlađih ljudi iz Bijakovića i moležupnika da im nađe posla.» Neposrednoprije proslave rasvijetljen je i Križevac sasvojim impozantnim križem: u tu svrhuiz sela provedeno oko 700 metara kabla.O veličanstvenom slavlju u Međugorju upovodu blagoslova nove crkve 19. siječnja1969. opširno je izvijestio i Glas Koncila.U svom pozdravnom govoru župnikfra Radovan Petrović rekao je da je najvećidarovatelj za izgradnju crkve bila Hercegovačkafranjevačka provincija te jenazočnom provincijalu fra Rufinu Šilićuzahvalio za 2,8 milijuna st. dinara. Druginajveći darovatelj bio je iseljeni međugorskižupljanin Ilija Smoljan iz Kalifornije:njegov «kraljevski dar» iznosio je1,8 mil. st. din. Župnik je zahvalio i fratrimarodom iz međugorske župe koji su izAmerike poslali lijepu svotu, te nadodao:«Ne mogu završiti da još jednom ne ponovim:Centar, srce, stožina svega ovog štodanas slavimo jeste vi, moji dragi župljani.Jer 50 milijuna u gotovu novcu i preko2 tisuće nadnica koje ste dali za ovu crkvukroz dvije godine jest veliko svjedočanstvo,da ste i junaci, i vjernici i plemići.Hvala vam još jednom svima!»PIŠU NAM ČITATELJIKRALJICA MIRAPoznat kraj. Sličan mom zavičaju. Kamenjar.Brdo. Sunce. Nebo. Ista stabla i grmovi.Na livadama razbacane tratinčice. Gdjesu ovčice? Danas ih nisam vidjela. Prirodašuti.Kuća na tratini. S velikim prozorima. Biseriranjena srca unutra. I vani. Čekaju Kraljicu.Ugurala sam se u raznolikost boja, jezika,lica, godina. Ukopala sam noge pokrajčvrstog sivog kamena. Grle jedan drugogavezom žuljeva. Niska živa duga ograda. Izkuće s velikim prozorima izlazi božanstvenaglazba. Biseri pjevaju. I mi. Moli se krunica.Njena. Naša. Santa Maria…, ja: SvetaMarijo. Francuzi - Sainte Marie, ja: SvetaMarijo, Poljaci - Śvięta Marjo, ja: Sveta Marijo,Englezi - Holy Mary, ja: Sveta Marijo…Zrnca ljubavi.Čekamo je. Zapeli mi za oko čovjek ižena. Starci. Pogrbljenih leđa, naslonjenijedno na drugo, sa šarenim kapama naglavama. Ruke im bijele, prepune godova uzagrljaju dlanova.Sunčano je. Znala sam da je tu. Vjetar,iznenada došao, to mi je rekao! Nestadejedno, dođe drugo Sunce. Kao i uvijek, točna.Mirjani najdraži gost za rođendan, anama blagoslov, smiješak, možda i suza iporuka u čvrstom sivom kamenu, kamenuljubavi i mira.Međugorje, 18. ožujka 2007.Silvana Nižić, SplitHvaljen Isus i Marija!Javljam vam se u znak zahvalnosti štoste poslali Glasnik mira koji sam tražila pismom.Mnogo sam mu se obradovala jerželim biti u toku s događajima u Međugorju.Iako preko Interneta stalno slušam Radiopostaju«Mir» Međugorje, vaš list mi ispunjavadušu.Nadam se da je kod vas sve lijepo, da hodočasnicineprestano dolaze u vaše presvetomjesto. Nitko se iz Međugorja nije vratiobez obilja milosrđa i sreće koja vlada timtlom.Naša draga Kraljica Mira nas stalno okupljai zove na to presveto mjesto. Hvala jojza sve!Mi smo u Senti u iščekivanju Uskrsa.Molimo, postimo i mnogo mislimo na vas.Ne znam hoću li ove godine moći doći uMeđugorje. Draga Kraljica Mira je saslušalamoju molitvu tako da ću ove godine postatimajka trećeg djeteta. Hvala za to IsusuKristu i njegovoj majci Mariji. Hvala ivama s kojima se molim svaki dan.Blagoslovio vas dragi Isus i naša dragaKraljica Mira. Molite za sve nas i za vašepresveto mjesto. Hvala, hvala, hvala!Marija Gor, Senta, Vojvodina

Tjedni molitveni program– zimski raspored (od 11. rujna do 1. svibnja)Sve o događajima u Međugorjui odjecima u svijetu i KatoličkojCrkvi čitajte u novommjesečniku - Glasniku mira.Čitajte i preporučite drugimaGlasnik mira, mjesečnikInformativnog centra “Mir”Međugorje.Surađujte u Glasniku mira,pišite nam o svojim iskustvima.Pretplatite se na Glasnik mira.Godišnja pretplata (12 brojeva):30 KM/120 KnPONEDJELJAK I UTORAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceSRIJEDA7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeČETVRTAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Krunica- U došašću, u božićnom vremenu i u vremenu kroz godinu: radosna otajstva i otajstva svjetla- U korizmi: otajstva svjetla i žalosna otajstva- U uskrsnom vremenu: otajstva svjetla i slavna otajstva18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Euharistijsko klanjanjePETAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Križni put uz Križevac17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Čašćenje KrižaSUBOTA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeNEDJELJA I BLAGDANI8, 11, 18 h Sv. Mise na hrvatskomIspovijedPrije podne za vrijeme MisePrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti sa svjedocimaPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Krunica na Brdu ukazanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceSVAKOG 25. U MJESECU - CJELONOĆNO KLANJANJETravanj 2007. // Broj 4 // Godište II. • 39