TRAŽITE ŠTO JE GORE U VISINAMA..

Godište I. • Broj 4 • Međugorje • Travanj 2006.Cijena 2,5 KM / 10 KnAKO STE USKRSLI S KRISTOM,TRAŽITE ŠTO JE GORE, U VISINAMA...

Riječ uredništvaGLASNIK MIRAUtemeljitelj i nakladnik:Informativni centar “Mir” MeđugorjeGlavni urednik: Krešimir ŠegoLektor i korektor: Dragan NaletilićAdresa:Glasnik mira, Gospin trg 188266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 650 200Faks: 00 387 36 651 300E-mail: glasnikmira@medjugorje.hr ilimedjugorjemir@medjugorje.hrGrafičko oblikovanje:Marin Musa // SHIFT KREATIVNA AGENCIJATisak: Fram-Ziral, MostarUplate:Za Bosnu i Hercegovinu:Poštanskom uplatnicom ili na žiro-račun:3381202201145352UniCredit Zagrebačka banka BHDevizne uplate:Unicredit Zagrebačka banka BHS.W.I.F.T. ZABA BA 22Konto: 48-06-02810-2Uplate iz Republike Hrvatske:HVB Splitska banka d.d.Br. računa: 30000519000S.W.I.F.T: BACXHR22IBAN: HR17 2330 0035 1002 0168 2Prilikom uplate popuniti Nalog 14Cijena pojedinog primjeraka:2,5 KM/10KNGodišnja pretplata (12 brojeva)BiH: 30 KM; Republika Hrvatska: 120 KN;Zemlje EU: 30 Eura; Švicarska: 50 sfr; SAD: 40 US$List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete,znanosti, kulture i športa Hercegovačkoneretvanskežupanije pod brojemR-05-05-42-2175-86 /06 od 12. siječnja 2006.Dekret Pape Urbana VIII.U skladu s dekretom pape Urbana VIII. iuredbom II. vatikanskog koncila, izdavačizjavljuje da nema nakanu pretećisud Crkve o nadnaravnosti prirodedogađaja i poruka o kojima je riječna ovim stranicama. Taj sud pripadakompetentnom autoritetu Crkve,kome se izdavač potpuno podvrgava.Riječi poput «ukazanja, čudesa, poruke»i slične imaju ovdje vrijednost ljudskogsvjedočenja.USKRSNUO JE, NIJE MEĐU MRTVIMAVeli se da smrt ima mnoštvo lica. Svatkoumire svojom smrću i u smrti se sve čovjekovosabire kao u žarištu. Platon je vjerovaou besmrtnost duše, ali ne i u uskrsnuće tijela.Prema njemu umijeće življenja jest uvježbavanjeu umiranju. Vidi on to ozbiljeno uSokratovoj smrti koji mirno ispija otrov te seraspituje o učincima smrtonosne tekućine.Svoje učenike i prijatelje poziva da ne tuguju.Umirući Buda, naslonjene glave na ruku,blago se smješkajući umire posve opušteno.Oprašta se od svojih poučavajući ih. Dojmljiveslike umiranja, dostojanstvena, gotovoidilična.Isusova je patnja posve druge naravi. Isusu Getsemaniji, već ondje u smrtnoj borbi, aono što je uslijedilo, ne može nikakva kamerapredočiti. Bori se sa sobom, s ljudima, saZlim, a u konačnici i sa svojim Bogom. I umiresramotno na križu, raščovječen, obeščašćenu svome dostojanstvu, svega ljudskoga lišen.I to umiranje te križ postadoše znamenomnaše vjere.Isus nije junak koga nose na štitu, nijeovjenčan lovorom, nego Raspeti, Božji Sin. Ida to bude nada? Da, upravo to. Ta smrt nakrižu nije bila zadnje u njegovu životu, Raspetise ukazao. Pavao će govoriti o više odpetsto njih koji su ga vidjeli nakon smaknuća.Jesu li se svi oni mogli prevariti? Ne. Uskrsnućemje konačno došla istinska nada u ovaj svijet.Nada u bolji preobraženi svijet.Marksistički mislioci - napose E. Bloch - govorilisu i pisali o nadi. Sjećam se posljednjegarazgovora što ga je dao Bloch, oronuli staracizbrazdana lica sasvim blizu smrti. Govorio jeNa naslovnici: RASPETI I USKRSLI KRISTUSKRS -PREOBRAZBASVIJETA I ŽIVOTAdr. fra Tomislav PervanVODIM VASPUTEMSVETOSTIfra Ljubo KurtovićSAKRAMENTISPOVIJEDIdr. fra Ivan Sesaro nadi nekih budućih, oslobođenih društava.Govorio je kako je i pisao, utopijski. Zemlja ivrijeme pustih snova i nedohodâ. Ako ta nadazaobilazi i ne zahvaća mene, ovakva kakavjesam, u mome fizičkom biću, onda to višenije nada. Beskorisno je govoriti o svemu, akonam život svršava fizičkim utrnućem.Poruka je uskrsnuća u uskrsnuću tijela icijela čovjeka. Uskrsli se pojavljuje u tijelui svojim uskrsnućem preuzima gospodstvonad postojećim. Za svoga je života liječioupravo čovjekovo tijelo, ranjeno grijesima,smrtnošću, bolestima. U svome uskrsnućudao nam je nadu da se sva patnja slijeva unešto veličanstveno, u veće, u samoga Boga.U njemu je Bog patio, Bog s čovjekom supati.I kroz sve svoje zemaljske čine i pokrete htioje da se svatko od nas bez zadrške izruči uposvemašnjem povjerenju Nebeskom Ocu.Uskrsnuće nije samo ona hipoteza koja bipopunila crnu rupu smrti. Ne, ono se događaveć ovdje i danas, u životu svakoga od nastko prihvati Isusa Krista cijelim svojim bićem.Već onoga zemaljskoga koji je svime svjedočiouskrsnuće i vječni život. Tek Isusova smrt,križ i uskrsnuće stavljaju sve na svoje pravomjesto u našem životu i svijetu. To je ono štoprožimaše naše pređe koji su umirali s križemu rukama i na usnama. O tome su govorili isvjedočili toliki mučenici i svjedoci suočenisa smrću. Smrt nije kraj, nego početak života.Tomu je jamac sam Isus Krist, poraženi pobjednik.A on se dokazao i svakodnevno dokazujevjerodostojnim. Svijet ni povijest ne ćeniti mogu iznjedriti nešto veće, bolje, ljepše,uvjerljivije od samoga Isusa. UredništvoU OVOME BROJU PROČITAJTE:SVJETLOKRISTOVOdr. fra Ivan IvandaMEĐUGORJE -NAJUSTRAJNIJIPROROČKIIZAZOV ...fra Slavko BarbarićMARIJA,ISUSOVA MAJKA,U NOVOMZAVJETUdr. fra Ivan DugandžićTravanj 2006. // Broj 4 // Godište I. • 3

Teološki osvrtizvan sebe, iznosi svoje iskustvo pred Damaskom.Rabi on izričaje u aktivu i pasivu. Rećiće, nisam li i ja vidio Gospodina, ali takođerće reći kako mu se ukazao, ili pak kako mu jeOtac nebeski otkrio (u izvorniku govori doslovceo apokalipsi-otkrivenju), Isus se njemudao vidjeti. Tako je i s izvješćima u evanđeljima.Svaki put imamo inicijativu kod Boga,kod Uskrsloga. Uskrsli se ukazuje, učenici -svjedoci bivaju uključeni u proces dubljegaspoznavanja i onda odašiljanja, svjedočenjapred cijelim svijetom. Uvijek je govor iskustveni,unose se ljudska osjetila, oči, uši,srce, jezik, čovjekovo biće. Uskrsli se ukazuje,njega vide, kao što rekosmo, u aktivu(vide, doživljavaju), ali i pasivu (biva viđen,daje se vidjeti). Upravo kao i u Starom zavjetu.Kod tzv. teofanija (bogojavljenja) uvijekdolazi pojedincima nešto izvan njih. Dakle,objektivno, što pojedinac ne može kontroliratiniti manipulirati.Sve se sažimlje u jednostavni izričaj: Isus je Krist, Isus je Gospodin, Isus jeGospodar. Tu se zgušnjava cijela povijest spasenja, povijest Božjeg djela u svijetu.Onaj koji je došao iz Očeva krila vraća se Ocu preko križa i proslave da bi postaoGospodar koji će ponovno doći u slavi.Pred živim BogomNije to nastalo u njihovim srcima ili glavama,nije se to rodilo iz njihove nutarnjepotrebe ni potresenosti. Nisu njihova ljubavili simpatije prema Isusu objektivirale taj predmetili stvorile vjeru u njima. Ne, u njihovje život stupio živi Gospodin, probudio ih nanovi način, preokrenuo njihovo srce, život, iotada je sve pošlo drugim smjerom. Nije zanosnaljubav jedne Marije Magdalene, kojabi prešla prema nekima u halucinaciju, uskrsnulaIsusa, stvorila od njega Boga pa onda ikršćanstvo. Prejeftine i prozirne teorije kojeiskustvo na svakom koraku pobija.Naravno, to ne isključuje daljnje pronicanjei produbljivanje cijele zbiljnosti uskrsnuća iukazanja kod svjedoka. Pavao ih navodi višeod pet stotina u svome Pismu Korinćanima,od kojih još uvijek mnogi žive. Svi su oni naprvi mah morali dobro protrljati oči, pitati se,vide li dobro svojim očima, ili se radi o utvarama,duhovima i sl. Upravo kao i prije dvadeseti pet godina ovdje na ovim prostorima. Jeftinabijaše priča ili prigovor odnosno teorija omasovnoj halucinaciji, autosugestiji, moždanimengramima i sl. Kad bi to bilo točno, zar bi milijuninasjeli takvim pričama, bajkama, zar bi nakoljenima i suzama okajavali ovdje u Međugorjusvoje grijehe, obraćali se živomu Bogu odmrtvih idola ovoga svijeta.Upravo ta promjena, preobrazba, odvraćanjeod mrtvih idola Bogu živome pratilo jePavla na njegovim misijskim putovanjima.Isti takav proces možemo slijediti i pratitikod hodočasnika ovdje u Međugorju. Obraćeničkaispovijed, potresenost u duši (upravoono na što se misli kad se govori o Bogukoji je mysterium tremendum et fascinosum- tajna pred kojom se čovjek trese i drhti!)nije plod svećeničke sugestije, nagovora vidjelaca,nego čovjekov vapaj de profundis, sdna ponora prema Bogu živome koji traži čovjeka,dolazi mu, spušta se i vadi ga iz dubinagrob(ov)a. U tom se trenutku otvaraju oči,čovjek je slobodan, razgaljen u duši i srcu,skinuo sa sebe teret i mőru prošlosti, kreće snovim očima u budućnost. Objektivnost prelaziu subjektivnost, ono što se događa naobjektivnoj razini, pretapa se u subjektivnuzahvaćenost i svjedočenje.Marija utire put svome SinuČovjek je posvema slobodan prihvatitito ili odbaciti. Nema nikakve prisile. Čovjeknije vjernik zato što su nestale sve sumnje ilijer nema više dvojbi, nego ih nadilazi u činuosobne vjere i povjerenja. I sve to onda plodiu životu nutarnjim i vanjskim zaokretom,preobrazbom života. Očituje se to izvana umisionarskom, evangelizacijskom zamahu,neustrašivosti svjedočenja, širenju porukeo uskrslom i proslavljenom Gospodinu, i pocijenu vlastita života. Čitamo li Djela apostolska,na svakom ćemo se koraku susrestis izričajem: Za sve smo to svjedoci mi, i jasno,Duh Sveti koji je glavni činitelj. Evangelizacije,misioniranja nema bez osobnoga susretas Gospodinom. Samo onaj tko se susreo,sposoban je nositi svjedočanstvo u svijet.Samo onaj u čiji je život Gospodin zahvatio,preobrazio ga iznutra, sposoban je uvjerljivonaviještati. I onda, a pogotovo danas.Preobrazbeni učinak u osobnom životukao i u životu onih kojima se naviješta dokazje za istinitost događaja. Spremnost podnijetipatnje i mučeništvo, progone i zlostavljanja,daljnji su dokaz Božjega preobilja kojese izlilo i izlijeva preko Gospodina i njegoveMajke u svijet. Sve se zgušnjava u jednostavniizričaj: Isus je Krist, Isus je Gospodin,Isus je Gospodar. Tu se zgušnjava cijela povijestspasenja, povijest Božjeg djela u svijetu.Onaj koji je došao iz Očeva krila vraća se Ocupreko križa i proslave da bi postao Gospodarkoji će doći ponovno u slavi.Ono što se dogodilo onda s učenicima,nastavilo se kroz cijelu povijest u životimaBožjih zahvaćenika, svetaca, mistika, misionara.Jasne se poveznice daju načiniti i s događajimakoji su započeli prije četvrt stoljećau ovoj župi. Nevjerica, iznenađenje, početnotrljanje očiju, bijeg, pa onda radoznalost, živisusret, poziv, poslanje, svjedočenje te odziv usvijetu, među vjernicima, u Crkvi koja padana koljena i moli. Obraća se i postaje svjedočka,misionarska, obnavlja se u Duhu snagomsvjedočanstva, zahvaleći Mariji koja se očitujekao ona koja utire put svome Sinu.Travanj 2006. // Broj 4 // Godište I. • 5

Poruka za sadašnji trenutakVODIM VASPUTEM SVETOSTIfra Ljubo KurtovićIdeal kršćanske svetosti nije nekavrsta izvanrednog života koji moguživjeti samo “velikani” svetosti. UCrkvi su svi pozvani na svetost.Blažena Djevica Marija svoju majčinskuporuku ovog mjeseca počinje riječima:„Hrabro, dječice!“ Riječi ohrabrenjaMajke Marije podsjećaju nas na Isusove riječiohrabrenja prestrašenim učenicima: „Hrabrosamo! Ja sam! Ne bojte se!“ (Mt 14, 27).Svima nam treba hrabrost i jakost da bismoživjeli onako kako od nas očekuje Bog a neljudi. Isus nam govori: „Vi ste prijatelji mojiako činite što vam zapovijedam“ (Iv 15, 14).Ostat ćemo Isusovi prijatelji ako budemoimali hrabrosti činiti što nam on zapovijedai kaže a ne što nam kaže svijet. Vrlo lako seprilagođujemo drugima, njihovim mišljenjimai stavovima kako ne bismo morali plivatiprotiv struje. Istinski kršćani nikad nisu bilitijesto oblikovano mentalitetom i životomsvijeta, nego kvasac koji je oblikovao svijet,mentalitet i živote ljudi.Vjera: nesigurnost razuma,a sigurnost srca i duhaBog nas je stvorio originalima a ljudi sečitav život trude da budu nečije kopije. Medijise svim silama trude nametnuti pravilaponašanja, odijevanja i življenja. Treba hrabrostbiti drugačiji, živjeti i izabrati ono štoje vrijedno i ispravno a ne ono što mi se nagonskisviđa. Uistinu trebamo hrabrosti bitidanas Isusovi i priznati se da smo Njegovi ida pripadamo Njemu. Čini se kao da kršćanipate od kompleksa manje vrijednosti zatošto su kršćani. Treba nam hrabrost biti nastrani istine, obraniti krivo optuženoga ine pridružiti se ogovaranjima drugih i klevetamakojima su ispunjeni naši razgovori.Hrabrosti i odvažnosti trebamo kod donošenjaživotnih odluka o zvanju ili o svom životnomputu. Ljudi nemaju hrabrosti donositiživotne odluke, preuzeti odgovornost, životnose vezati i osnovati obitelj. Mnogi misleda su slobodniji ako se ne vežu, ako ne donosenikakve odluke. Ali ne možemo pobjećiod odluka i odlučivanja. Svaki dan stavljenismo pred odluke. I kad se odlučimo da nećemoodlučivati, već smo se odlučili. Odlučitise za ono što je vrijedno, vječno i božanskočini nas slobodnima. Nikad ne ćemo imatistopostotnu sigurnost da su naše odlukeapsolutno ispravne. Unatoč tome moramo6 • Glasnik mira // Međugorje

Poruka za sadašnji trenutakse odlučivati. Potrebno nam je povjerenje ivjera. U vjeri nikad ne ćemo imati racionalnui psihičku sigurnost. Vjera je nesigurnostrazuma, a sigurnost srca i duha.Blažena Djevica Marija kod Navještenjaanđelu Gabrijelu nije rekla: Sve sam razumjelašto si mi rekao. Ni sama nije znala štoje sve čeka na tom putu. U Njoj samoj je biloneznanje glede puta na koji je Bog poziva.Ali je u svom srcu osjećala sigurnost, imalaje potpuno povjerenje u Boga i zato je moglareći: „Evo službenice Gospodnje, nekami bude po tvojoj riječi“ (Lk 1, 38). Ljubavkoju Marija ima prema nama, svojoj djeci,daje joj snagu i strpljivost toliko vremenagovoriti nam i pozivati nas na put svetostina kojem jedino možemo biti istinski sretnii slobodni. Ona je Majka nade koja ima hrabrosti odlučnost pozvati nas na Božji putkoji nas često dovede u tjesnac kroz koji moramoproći da bi nam se otvorio život. Isusnas poziva: „Uđite na uska vrata! Jer širokasu vrata i prostran put koji vodi u propast imnogo ih je koji njime idu. O kako su uskavrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ihje koji ga nalaze!“ (Mt 7, 13 – 14).Svetost - zadaća svihMajka želi ohrabriti, probuditi i potaknutisvoju djecu na putu svetosti. Ona želi da seodlučimo za put spasenja, put koji je tijesanali vodi u Život, i zato u svojoj poruci kaže:„Draga djeco, došla sam vam pomoći jer vine možete sami.“ Marija je puna milosti iželi ono najbolje svojoj djeci, a to je svetost.Blažena Majka Tereza govorila je: „Svetostnije luksuz za nekolicinu, nego zadaća svih.“Ideal kršćanske svetosti nije neka vrstaizvanrednog života koji mogu živjeti samoneki „velikani“ svetosti. U Crkvi su svi pozvanina svetost. Blagopokojni papa IvanPavao II. isticao je: „Bez oklijevanja kažemda je perspektiva u koju treba smjestiti čitavpastoralni hod svetost. Besmisleno bi bilozadovoljiti se životnom prosječnošću živećipod znakom minimalističke etike i površnereligioznosti.“U poruci za XV. Svjetski dan mladih papaIvan Pavao II. poručio je mladima: „Buditesveto ambiciozni, kao što je On svet! Jeli danas uopće moguće biti svet? Kad bi seuzele u obzir samo ljudske sposobnosti, ovabi zadaća s pravom bila nemoguća. Poznatisu vam vaši uspjesi i porazi. Vi znate kakvitereti tište čovjekova ramena, kakve muopasnosti prijete i kakve posljedice imajunjegovi grijesi. Ponekad bi se mogla izgubitihrabrost i misliti kako je nemoguće izmijenitisvijet ili samoga sebe. Iako je put vrletan,možemo ipak učiniti sve u Onome koji jenaš Spasitelj. Ne obraćajte se, dakle, nikomenego Isusu. Ne tražite nigdje ono što vamsamo On može dati. S Kristom je mogućeostvariti svetost - božanski plan za svakogkrštenika. Računajte s Njim! Vjerujte u nepobjedivusnagu Evanđelja i učinite vjeru temeljemsvoje nade. Ne bojte se biti svecimatrećeg tisućljeća.“Potrebna je poniznost kako bismo postalisveti. Oholost nas onemogućuje postajatisvetima. Oholost je u tome da mislimo kakomožemo svojim silama postati sveti. Ponizanje onaj čovjek koji poput djeteta dopušta daga Bog učini svetim. Ponizan je onaj koji sespremno oslanja na Boga, predaje se Njemu idopušta Mu da ga načini onakvim kakvim gaje On zamislio. Tu je čovjek nemoćan i jedinonam preostaje prepustiti se Njemu.Blažena jer je vjerovalaŽeljeti postati svet znači željeti postatisve sličniji osobi koju volimo. Čovjek se pretvarau ideal koji stoji pred njim. Mi imamoVrlo lako se prilagođujemo drugima, njihovim mišljenjima i stavovima kakone bismo morali plivati protiv struje. Istinski kršćani nikad nisu bili tijestooblikovano mentalitetom i životom svijeta nego kvasac koji je oblikovao svijet,mentalitet i živote ljudi.najljepšu, najsvetiju i najčistiju Majku, DjevicuMariju.Ona je Blažena jer je vjerovala. Njezinanajveća slava jest da nema ništa svogavlastitoga, nije zadržala ništa od svoga „ja“čime bi se mogla slaviti u nečemu radi samesebe. Ona nije stavljala nikakve zapreke Božjojmilosti niti se opirala Božjoj ljubavi i volji.Bila je slobodna od svake ljage sebičnostikoja bi mogla potamniti Božje svjetlo u Njezinomsrcu. Marija je, potpuno slobodna odsvakoga grijeha, bila čista kao staklo veomačista prozora koji nema druge zadaće negoda propušta sunčano svjetlo.Upravo tim Božjim svjetlom kroz svojaukazanja i kroz svoju blizinu želi obasjatisvako srce, potaknuti i povesti svako srceputem svetosti.Da bi čovjek mogao poći u drugo mjesto,treba napustiti mjesto na kojem se nalazi.Zato nam govori da se odreknemo grijeha isvega što nas veže. To znači imati hrabrostireći “ne” grijehu i “da” Bogu.Isus je za nas bio kušan, trpio, mučen iubijen. Za nas je izabrao put spasenja. Isusje sve to učinio za nas, ali ne i umjesto nas:Ne će i ne želi umjesto nas donijeti odlukuo našoj vječnosti. On nam šalje svoju inašu Majku da se odlučimo za život, a ne zasmrt.Bog ima rješenje i u najtežim mukama itrpljenjima. S Bogom ništa nije tragično. Tonam svjedoči Djevica Marija i ohrabruje nasda nikad ne napustimo molitvu kao sredstvokoje će nas očuvati na putu spasenja da sene izgubimo.Hvala Ti Marijo za sigurnost i ohrabrenjekoje ulijevaš u naša nesigurna srca! Hvala Tijer nam donosiš Isusa i jer nas vodiš Isusu!Travanj 2006. // Broj 4 // Godište I. • 7

Razgovor: mons. Geevarghese Mar Divannasios Ottathengil, biskup, Kerala, Indijaželimo da se pravoslavni kod nas osjećaju kaokod kuće i vrate se Katoličkoj Crkvi. Zato smoi sačuvali cijelu pravoslavnu jezičnu i liturgijskutradiciju.To, onda, znači da se slavlje euharistijeoslanja na istočni obred?Sve je identično sirijskoj pravoslavnoj liturgiji,samo u trenutku kad se oni mole zasvoga patrijarha u Antiohiji, mi se molimoza našega papu.Bliskost među različitim ljudimaTrenutačno ste u Međugorju, no, kad stečuli za međugorska događanja?Za Međugorje sam čuo prije 15 – 20 godina,ali sam u to doba bio sumnjičav i nisambio zainteresiran za dolazak. Međutim,u Švicarskoj imam prijatelja svećenika kojimi je govorio o svom iskustvu Međugorja.Svjedočio mi je da se njegov svećenički život,nakon hodočašća u Međugorje, potpunopromijenio. I ja sam to zamijetio. Počeo jeviše moliti, a njegov odnos prema drugimapostao je drugačiji, bolji, postao je svećenikkojega bi svatko poželio. To me potaknulona razmišljanje da tu mora nešto biti. I takosam se počeo zanimati za Međugorje.Ovo je Vaš prvi posjet Međugorju, kakoste ga doživjeli?Moj prijatelj svećenik, kojega sam spomenuo,kazao mi je da je ovo svetište drugačijeod ostalih, jer je sačuvan prirodni okoliš,ljudi se puno mole i mijenjaju se. S tim očekivanjimasam ovdje došao, i ono što vidimispunilo je moja očekivanja. To troje, okoliš,molitva i promjena ljudi, ovdje se uistinu vidii događa. Osim toga, u Međugorju se osjeća iposeban obiteljski duh. Ljudi koji su ovdje uslužbi rade to s puno ljubavi i radosti. Ovdjevidim ljude s raznih strana svijeta, ali svi seosjećaju kao kod kuće, osjeća se bliskost. Toje kao kad odete od kuće i jedanput godišnjese vratite, a tu vas s radošću čeka majka.Imali ste mogućnost susresti se i sa svjedocimaukazanja. Kakva su Vaša iskustvas njima?Susreo sam se s nekoliko vidjelaca i mislimda su autentični.Kako promatrate Međugorje kroz prizmuopće Crkve?Sigurno će Međugorje biti priznato, trebavremena, ali sto posto sam siguran da će Crkvapriznati Međugorje.Kršćanstvo je došlo u Indiju u prvom stoljeću, preko sv. Tome koji je, 52. godine poKristu, donio kršćanstvo u Keralu, u južnoj Indiji. Tada su kršćani kontaktirali skršćanima iz Perzije i biskupi iz Perzije su dolazili u Indiju. Prvotno je postojalaprivremena administracija Crkve, za koju su skrbili svećenici u Kerali. To je trajalodo 17. stoljeća. No, po dolasku misionara u Indiju došlo je do nesporazuma.Naime, jedna skupina starih kršćana odvojila se od Katoličke Crkve i pristupilaPravoslavnoj Crkvi. Kasnije su se htjeli vratiti, ali iz mnogih razloga to je otkazivanodo 1930. godine, kada se ipak vraćaju u Katoličku Crkvu, ali i donose sasobom svoje obrede. Tada dobivaju dopuštenje da mogu nastaviti sa svojom liturgijom,liturgijskom odjećom i tradicijom, koju su imali u svoj Crkvi. No, vjera jekatolička, ali je naša liturgijska odjeća i jezik tradicija sirijske Pravoslavne Crkve.Stalna utrka s BogomGospa, Kraljica Mira, u svojim porukamaneprestano nas podsjeća na molitvu,obraćenje, post, euharistiju, ispovijed... Toneumorno ponavlja. Koliko je potrebno živjetito što Kraljica Mira ističe?To je doista potrebno. Ne samo današnjemčovjeku, nego čovjeku u svakom vremenu, iovom, rekao bih, supersoničnom. Čovjek, akose ne drži onoga što se ističe u porukama, nemože živjeti. To su osnove duhovnoga života.Potrebno je samozatajno živjeti za Boga i zadruge. Vrlo često smo izloženi različitim vrstamanapasti u ovom modernom razdobljuindustrijalizacije, globalizacije, tehnologije.Imamo dojam da smo stalno u utrci s Bogom.Ali, moramo shvatiti da je čovjek ograničen.No, kada dođe do velikih katastrofa, tek tadashvatimo gdje su granice. Primjerice, događanjaod prije nekoliko godina u New Yorkuili tsunami u Aziji, u tim situacijama čovjekshvati koliko je malen i koliko je stvari koje suizvan naših mogućnosti i shvaćanja. Čovjek,jednostavno, mora shvatiti svoje granice i ništavnostpred Bogom.Možemo li shvatiti Međugorje kao pozivda se čovjek vrati k Bogu i istinskim vrijednostima?Držim da možemo. Naglasio bih da je toposeban poziv svim ljudima koji žive i dolazeu Međugorje. Oni imaju poziv milosnuporuku pronositi, i biti svjesni svoje odgovornosti.Ne samo za ovu župu, zemlju, ovuregiju, nego za cijeli svijet. Poruku trebamogledati očima univerzalnog bratstva.Travanj 2006. // Broj 4 // Godište I. • 9

Upoznajmo vjeruSAKRAMENTISPOVIJEDI (4.)dr. fra Ivan SesarOvlast za ispovijedanjedobivena snagom službeVeć smo vidjeli da bez svećeničkogreda nitko i ni pod kakvim uvjetimane može biti služitelj sakramentaispovijedi. Osim toga uvjeta bez kojega jenemoguće dobiti ovlast ispovijedanja, zavaljano odrješenje od grijeha zahtijeva seda taj isti svećenik ima i ovlast vršiti je nadvjernicima. Tu ovlast svećenik može dobitipo pravu, o čemu smo već govorili, i po službi(ex officio).Zakonik kanonskog prava točno preciziratko snagom službe dobiva tu ovlast:- mjesni ordinarij; pod ovim nazivom upravnom poimanju razumijevaju se osimrimskog prvosvećenika, dijecezanski biskupi drugi koji, iako samo privremeno, stoje načelu partikularne Crkve, kao i oni koji u njojimaju opću redovitu izvršnu vlast - to su generalnii biskupijski vikari (usp. Zakonik kanonskogprava, kan. 134).- Kanonik pokorničar; onaj koji snagomslužbe ima redovitu ovlast u stolnoj crkviodrješivati na sakramentalnom području odunaprijed izrečenih a ne proglašenih cenzurakoje nisu pridržane Apostolskoj stolici(usp. Zakonik kanonskog prava, kan. 508 §1).- Župnik; svećenik koji kao vlastiti pastirpovjerene mu župe vodi pastoralnu brigu zapredanu mu zajednicu pod vlašću dijecezanskogbiskupa (usp. Zakonik kanonskog prava,kan. 519).- Župni upravitelj; svećenik koji privremenoupravlja župom sa svim pravima i dužnostimakao i župnik (usp. Zakonik kanonskogprava, kan. 540 § 1).- Župni vikar; svećenik koji pod župnikovomvlašću pomaže župniku u pastoralnoj službi(usp. Zakonik kanonskog prava, kan. 545 § 1).- Kapelan; svećenik kome je za stalno povjerenapastoralna briga za neku zajednicuili posebnu skupinu vjernika (usp. Zakonikkanonskog prava, kan. 564).Snagom službe ovlast ispovijedanja imai poglavar kleričke redovničke ustanove papinskogprava, ili družbe apostolskog života,svojih podložnika i drugih koji danonoćnoborave u kući (usp. Zakonik kanonskogprava, kan. 968 § 2). ne dirajući pravo svakog10 • Glasnik mira // Međugorječlana da slobodno izabere ispovjednika (usp.Zakonik kanonskog prava, kan. 630).Podjeljivanje ovlasti za ispovijedanjeNakon što smo taksativno nabrojili onekoji, sukladno kanonskim odredbama, snagomslužbe dobivaju ovlast za ispovijedanje,nužno nam se nameće upit tko je mjerodavandati ovlast za ispovijedanje vjernikaonim svećenicima koji tu ovlast ne dobivajuniti snagom službe niti po pravu? Odgovorna ovoj upit nalazimo u Zakoniku kanonskogprava: «Samo je mjesni ordinarij mjerodavandati bilo kojem prezbiteru ovlast daispovijeda sve vjernike» (usp. Zakonik kanonskogprava, kan. 969 § 1). Da bi se dobivenomovlasti mogli služiti svećenici koji pripadajuredovničkoj ustanovi, traži se barem pretpostavljenodopuštenje svoga redovničkog poglavara.Time se još jedanput želi istaknutinužnost međusobne suradnje i savjetovanjaizmeđu dijecezanskog biskupa i redovničkogpoglavara.Istu ovlast mjerodavan je dati poglavarredovničke ustanove ili družbe apostolskogživota bilo kojem svećeniku, dijecezanskomili redovničkom, ali samo za ispovijedanjesvojih podložnika ili onih koji danonoćnoborave u njihovoj kući. Tu ovlast vrhovnivoditelj ima nad svim kućama i članovimaustanove a viši poglavar nad kućama i članovimaodređene provincije ili pokrajine.Uvjeti za podjeljivanje ovlasti ispovijedanjaImajući u vidu važnost služitelja sakramentaispovjedi, koji u ispovijedi djelujein persona Cristi vršeći službu Kristova poslanika,Zakonik kanonskog prava pozivana oprez upozoravajući da je prije davanjaspomenute ovlasti, unatoč završenom teološkomstudiju, nužno provjeriti sposobnostsvakog svećenika. To može biti pomoću ispitaili na drugi prikladan način (usp. Zakonikkanonskog prava, kan. 700).Opravdanost ovakve zakonske odredbeproizlazi iz činjenice da je to jedna od najodgovornijihi, poslije uzvišenosti euharistijskogslavlja, najuzvišenija svećeničkadužnost.U istom duhu Zakonik donosi odredbuprema kojoj mjesnom ordinariju, koji jemjerodavan dodijeliti ispovjednu ovlast naodređeno ili neodređeno vrijeme, zabranjujepodjeljivanje trajne ovlasti ispovijedanjasvećeniku, iako taj ima u njegovoj oblastiprebivalište ili boravište, prije nego zatražimišljenje njegova ordinarija, koliko je moguće(usp. Zakonik kanonskog prava, kan. 971).Osim poštivanja spomenutih uvjeta, za podjeljivanjetrajne ovlasti ispovijedanja vjernikatraži se da se ta ovlast daje napismeno(usp. Zakonik kanonskog prava, kan. 703).I na kraju istaknimo da, ukoliko mjerodavniordinarij, unatoč ispunjenim uvjetimai dokazanoj sposobnosti za službu ovogasakramenta, bez teškog razloga pojedinomsvećeniku uskrati njegovo vršenje, svećenikuostaje netaknuto pravo da, sukladno pravnimodredbama, zatraži utok kod mjerodavnecrkvene vlasti. (Nastavlja se)

MeditacijaSVJETLO KRISTOVOdr. fra Ivan IvandaSvjetlo je neuništivo, neugasivo. Ni tama poniženja, mučenja i smrti ne mogaše mu ništa. No drama svijeta još nijeokončana. U našemu srcu i svijetu još je mnogo mraka. Često se čini da je danas mračnije nego ikada. Međutim, Gospodindolazi. Bliži se trenutak kad će zasjati beskrajno svjetlo na nebu i uništiti zadnja uporišta mraka. Stoga, ne jadikujmo,nego obnovimo svijest da je svaka ovozemaljska muka privremena i da neizostavno vodi k radosti uskrsnuća.Što znači otajstvo Gospodinova uskrsnuća,Crkva nam pokušava izreći jezikomsimbolâ. Rijetko je simbolika i njezinaizražajnost tako bogata i sadržajna kao naVeliku subotu, u liturgiji uskrsnoga bdijenja.Središnji je simbol svjetlo. Ono je oduvijekiskonski simbol čovječanstva. Bilo na polarnomsjeveru, bilo na sunčanom jugu, ono jeznak tajanstvene i nedokučive snage života.Gdje nema svjetla, vlada tama i smrt. Tamaje hladna i plaši nas. Svjetlo je toplina i izvorradosti. Od iskona je čovjek u tajanstvenojigri svjetla i tame naslućivao prisutnost dobrai zla. Bog je izvor svjetla – života. Silasuprotna Bogu je izvor tame – smrti. I svetije Augustin bio zanesen neodoljivom ljepotomsvjetla, te je zapisao rečenice: “Krista nenazivamo svjetlom na isti način na koji za njkažemo da je ugaoni kamen. Ovo je zadnjemišljeno u slikovitom smislu, a ovo prvo ustvarnome smislu”. Krist je doista svjetlo ustvarnome smislu riječi. Ono dolazi raspršititamu svijeta. Dijalektika svjetla i tame prožimačitavo Ivanovo evanđelje. Svjetlo je došlou svijet – sam Krist – ali su ljudi više voljelitamu. Pokušali su utrnuti Svjetlo, zauvijekukloniti njegov sjaj iz svijeta. “K svojimadođe, a njegovi ga ne primiše” (Iv 1,11).Sotona se prevario – Svjetlo jeneuništivo, neugasivoStoga Svjetlo mora ući u tamu svijeta iproći kroz nju. Kalvarija je vrhunac Kristovaulaska u tamu svijeta. Upravo se tu očitovalasva njezina razorna moć. U dvije velike noćicrkvene godine – božićnoj i uskrsnoj – simbolikase svjetla stapa sa simbolikom tame.Bog koji prebiva u nedostupnu svjetlu (1 Tim6,16) ulazi u svoju baštinu da je rasvijetli.Njegov prodor u svijet događa se u noći “dokje tama svuda vladala”. Ne toliko tama nebeskogasvoda, koliko tama ljudskoga srca.U božićnoj noći Božji susret sa svijetom većpretkazuje trnoviti put Svjetla kroz tminuljudskoga života. Bog kuca na vrata svijetakoja mu se ne otvaraju. Ali ne može ga spriječitida dođe i uđe, jer njegov je to svijet,još prije nego je ljudi bilo. To je prva skrivenapobjeda Svjetla i prvi poraz tame, jerBog se ne da smesti tvrdoćom i odbijanjem.Svijet nije mogao spriječiti Boga da dođe makoliko zaključavao vrata svojih konačišta.No drama svjetla i tame doseže svoj vrhunacu “pashalnom trodnevlju”. Knez tame posežeza svojim zadnjim oružjem – smrću. Hoćeubiti Svjetlo. Onaj koji je Svjetlo i koji (do)nosi svjetlo proglašen je krivcem i razapet.Tri dana počiva u tami groba. Čini se: sva jesvjetlost pogašena, tama je neuklonjiva. No,uskrsnuće donosi preokret nemjerljiva značenjai domašaja. Svjetlo je pobijedilo. Onoi dalje svijetli. Krist je ustao iz tame groba.Sotona se – vladar tminâ, prevario u računici.Svjetlo živi. Neugasivo je, neuništivo. Nitama poniženja, mučenja i smrti ne mogašemu ništa. Stoga i pjesnik Mak Dizdar možepjevati o “Sunčanome Kristu” na križu.Valja izdržati, drama se bliži svršetkuPremda ovo vječno Sunce svijetli, dramasvijeta još nije okončana. U našemu je srcui u našemu svijetu još mnogo mraka. To jestanje znakovito izraženo na Veliku subotu.Kad uniđemo u crkvu, ona je u mraku. Svjetlasu utrnuta. Spotičemo se jedni o drugei sudaramo, jer ne vidimo dobro. Slika je tonašega života. Koliko još “tamnih noći” unama, koliko još neprozirnosti i nejasnoće!Koliko još tuge i tjeskobe, brige i neizvjesnosti!Često se čini da je danas mračnijenego ikada: u našoj obitelji, u velikoj obiteljiCrkve i svijeta. Gdje je Bog, Svjetlo odSvjetla? Gdje je njegova toplina i radost? Idanas mu zatvaraju vrata skupštinâ, zakonii ustavi donose se bez njega. Kao da je“sumrak Boga”, o kojemu nam govore M.Buber i R. Schneider, izrazitije nego ikadau ljudskoj povijesti. Međutim, ova drama ukoju je upleten i naš osobni život, ide premasvome svršetku. Još valja izdržati napetostsukobljavanja svjetla i tame, mnogo pretrpjetiprije nego “uđemo u svoju slavu”.Gospodin dolazi. Njegov je “dan” na vidiku.Bliži se trenutak kada će zasjati beskrajnosvjetlo na nebu i uništiti zadnja uporištamraka. Kad Gospodin ponovno dođe, bit ćedan zauvijek. To nam govori uskrsna svije-Svjetlo mora ući u tamu svijeta iproći kroz nju. Kalvarija je vrhunacKristova ulaska u tamu svijeta.Upravo se tu očitovala sva njezinarazorna moć.Travanj 2006. // Broj 4 // Godište I. • 11

Promišljanjaća, njezino svjetlo koje je simbol samogaKrista. “Lumen Christi – svjetlo Kristovo!” Crkvase odjednom rasvijetli, tama se razilazi.To nas ispunja nadom i utjehom. Kakvagod bila noć u nama i oko nas, to je svjetlojače. To je svjetlo jasnoća po kojoj vidimo.Po njemu nalazimo put i smjer. Po tomesvjetlu izlazimo iz smrti i ulazimo u život.Ono širi toplinu koja duši vraća snagu, asrce ispunja vjerom da postoji beskrajnoSvjetlo koje nas čeka na kraju puta. To Svjetlozna za našu tamu. Ono se nije povuklou nebeske prostore, nego je ostalo ovdje usvome zemaljskom boravištu, da osvjetljavanaše pute.Ne jadikujmo, ovozemaljska mukaje privremena“Svjetlo Kristovo!” – radosni je usklik kojiodjekuje uskrsnom noći. To nije samo svečaniproglas da je Svjetlo pobijedilo tamu,nego i poziv svima nama da se odlučimo zasvjetlo, da i sami upalimo svoju svijeću. Jerjedna je svijeća dovoljna da rastjera mnogomraka. Tvoja svijeća – ako je upaljena– može nekomu osvijetliti put kroz tminunjegova života. Ma kako slabašan bio njezinplamičak, ona će ipak gorjeti i širiti okosebe toplinu i sigurnost. Nismo li svi na krštenjudobili svijeću uz riječi “Primite svjetloKristovo!”? Upalimo stoga svijeću vjerei ljubavi, strpljivosti i nade. Ne povećavajmotamu, nego upalimo svjetlo. Ne plačimoi ne jadikujmo, nego obnovimo svijest da jesvaka ovozemaljska muka privremena i daneizbježno vodi k radosti uskrsnuća. Kristje prošao isti put i ostao pobjednik. Mi sejoš uspinjemo Kalvarijom noseći svoj križ.Ali taj križ je zalog uskrsnuća. Kad čitavacrkva zasja u svjetlu svijeća što ih svi nosimou rukama, to više nije samo svečanoslavljenje Kristove pobjede, nego i radosnoiščekivanje konačne pobjede svjetla nadtamom. Idimo ususret ovoj točki “omega”s upaljenim svjetiljkama! Bit će to velikazavršna svetkovina svjetla, dan beskrajnesvadbene radosti, jer ćemo se susresti saZaručnikom koji dolazi u svojoj slavi. Jamačno,ovdje nam se sama po sebi nameću ipitanja: Hoću li i ja biti dionik te radosti?Hoću li imati dovoljno svjetla u svojoj svjetiljcida pronađem put do vječne svadbenedvorane? Kristovo je uskrsnuće svimanama otvorilo mogućnost sigurnoga putai konačne pobjede. Uskrsli je Krist i danas“Bog s nama”. I danas je “svjetlo u tami svijeta”.Samo je do nas da ga učinimo svojimosobnim svjetlom.MEĐUGORJE -NAJUSTRAJNIJIPROROČKI IZAZOV UMODERNOM SVIJETUfra Slavko BarbarićNa ovim stranicama donosimo dijelove iz opsežna razgovora s fraSlavkom Barbarićem, objavljenim uz petnaestu obljetnicu ukazanja. Idanas su fra Slavkove riječi jednako svježe, poučne i poticajne kao i uvrijeme kad su pisane.O vidiocimaVidioci su osobe koje je Gospa uzelaizmeđu nas i učinila ih svojim vjesnicima.Svi smo u opasnosti mislitida se radi o posebnim osobama s posebnimdarovima. To su u doslovnom smislu osobekao i sve druge. Teško je govoriti o njihovunutarnjem rastu, o njihovu sazrijevanju uduhovnom i duševnom smislu, jer su svi različiti.Osim toga, mi nikako ne možemo zaključitikakvi bi oni bili da onoga dana, 24.lipnja 1981., nisu postali vidioci. Činjenicaje nepobitna - unatoč svim poteškoćama,svaki od njih ostao je dosljedan onome štoje svjedočio: Vidim Gospu i ona nas sve pozivana mir. To na prvi pogled ne govori tolikoo njima kao osobama, vjernicima i slično,nego o Mariji s kojom se svakodnevno susreću.Duboko sam uvjeren da im samo ona posredujemilost kod Gospodina te cijelo vrijememogu biti svjedoci. Rasli su u duhovnom,duševnom i tjelesnom smislu i izrasli u zreleosobe, sada već očeve i majke…Kad dobiju poruku, vidioci je daju svijetu.Ono što govore, nije njihova misao, niti napočetku ima što s njihovim načinom života.12 • Glasnik mira // Međugorje

PromišljanjaŽupna zajednica nikada nesmije zaboraviti da je izabranai da je Gospa rekla da smojoj toliko važni da bez nas nemože učiniti ono što joj je Bogpovjerio u ovo vrijeme.I oni, kad čuju poruku, moraju nastaviti živjetii drugima svjedočiti. Njihovu ulogu nemožemo usporediti s nečim drugim pa jeonda ocijeniti. Jedno je sigurno: Oni su prvii ustrajni i neustrašivi svjedoci Gospine nazočnosti.Koliko mi je poznato, svaki od njihželi na najbolji način odgovoriti na Gospinuporuku. Isto tako, neprestano stoje na raspolaganjui svjedoče svima onima koji ih tražei žele iz njihovih usta čuti poruku. Milost jevelika, ali je stoga i odgovornost velika. Mislimda mogu reći da su odgovorili dobro ida su neumorni u svjedočenju Gospine nazočnosti.Uza sve što su morali proći i preživjeti,s pritiscima koje je činila ondašnjavlast, mora se priznati da su rasli i razvijalise posve “normalno” na osobnom planu i dasu isto tako uspješno prenijeli Gospinu poruku.Pa, ona je stigla do na kraj svijeta i donosisvoje plodove. Gospa je s njima i pomažeim nositi teško breme svih obveza…Sjećam se kad je netko Vicku pitao je li senjezin život promijenio zbog ukazanja, onase nasmiješila i rekla: Kako nije, pa evo cijelovrijeme govorim o porukama, što nikakonije bila ni moja želja ni moja odluka.Nema nikakve druge razlike (između vidjelacai druge djece), osim da su oni izabrani,a to je po sebi već velika razlika. Ta razlikau sebi je već značajna, jer bez svjedočanstvavidjelaca i njihove ustrajnosti Međugorje nebi bilo ono što je danas: NAJJAČI POZIV NAMIR I NAJUSTRAJNIJI PROROČKI IZAZOV UMODERNOM SVIJETU.ŽupaŽupna zajednica na početku je odgovorilasnažno. Mnogi su počeli moliti i postiti, bitispremni i trpjeti, od uhićenja do stražarenjanoću i danju. U to vrijeme odgovor župnezajednice bio je gotovo euforičan. Tijekomgodina stvari su se slijegale, što je i normalno.Sada postoji opasnost da se zaboraveprvotni doživljaji i ona prvotna ljubav iprvotni žar. Postoji prava opasnost da se užupi zaboravi duhovno i da se dogodi materijalizacijaodnosa i s Gospom i jednih s drugima.Opasnost je stvarna, ali sam uvjerenda ćemo je nadvladati, jer ima pojedinaca iobitelji koje slijede Gospine poruke u svomesvakodnevnom životu i radu. Više se ne živikao na početku ukazanja, što je i razumljivo,ali se moramo boriti da ne zaboravimo prvotnuGospinu nakanu s nama u župi i s onimakoji dolaze.Župna zajednica nikada ne smije zaboravitida je izabrana i da je Gospa rekla da smojoj toliko važni da bez nas ne može učinitiono što joj je Bog povjerio u ovo vrijeme.Bez prvotnog snažnog odgovora župnezajednice i svakoga pojedinca, komunisti biuspjeli zaustaviti Božje djelo. Tu je ustrajnostvidjelaca, njihovih obitelji i cijele župnezajednice zaista od bitne važnosti. Kadje župna zajednica stavljena pod pritisak (ajedan od pritisaka bila su ona stražarenja na11 mjesta, a svatko je znao da su nepotrebna!),očito su ondašnje komunističke vlastihtjele pobuniti župnu zajednicu protiv vidjelacai događanja, da onda oni po svomescenariju “interveniraju”, jer moraju slušatiželje naroda i štititi narod. Župna zajednicaje iznijela veliki teret na svojim leđima. Takoje Gospa htjela. Svi su se morali uključiti dabi se izdržao onaj pritisak i išlo dalje.Što se tiče svakodnevnog doživljavanjaGospinih ukazanja danas, na razini župnezajednice, želio bih da onaj sat kad se Gospaukazuje bude za sve posvećeno vrijeme.Kako bi bilo divno kad bi svaka radnja, svakirestoran i svaki kafić prestali raditi i kadbi svi molili krunicu u taj sveti sat Gospinapohoda. Sve bi među nama izgledalo drugačije.Zašto Međugorje?To se pitanje često postavlja i normalnoje pitati zašto je Gospa izabrala Međugorje.Mislim ipak da na to pitanje nitko ne možeodgovoriti. Osobno sam uvjeren da je moglaizabrati svaku župnu zajednicu, ali sam istotako uvjeren da bi svaka župna zajednica,koja bi bila izabrana, imala jedno manje i jednoveće brdo, koje bi se zvalo po križu, i crkvuu sredini, jer je to za Gospinu školu mirajednostavno potreban prostor, kao što svakaškola mora imati svoje prostore za učenje ivježbanje. Stoga više i nije važno zašto jeizabrala Međugorje, nego je važno prihvatitiizabranje i ostati neumorni u Gospinoj školi.Tko to nije shvatio, može svakodnevno bitiuz vidioce, u Međugorju ili Bijakovićima, analazit će se izvan onoga što Međugorje poGospinoj želji znači.(Iz knjige Krešimira ŠegeMeđugorje - vrijeme milosti)Travanj 2006. // Broj 4 // Godište I. • 13

Sveto pismoMARIJA, ISUSOVA MAJKA,U NOVOM ZAVJETU (PAVAO I.)dr. fra Ivan DugandžićIzričajem “rođena od žene, rođena pod Zakonom”, koji su brojni crkveni oci od 3. st. pa nadalje krivo čitali pa takoi tumačili, i to zbog sličnosti dvaju glagola: genomenon, što znači “roditi se”, “potjecati od nekoga” i gennomenon,što znači “roditi”, “stvoriti”, Pavlova namjera je istaknuti da je Sin Božji “u punini vremena” postao pravičovjek, i to kao Židov podložan Mojsijevu zakonu. Naglasak nije, dakle, na događaju rođenja, poglavito ne nanačinu začeća, nego na činjenici Isusova utjelovljenja kao i na preuzimanju ljudske egzistencije što proizlazi iztoga. Nije slučajno ni što je Marija zamijenjena općom imenicom “žena”. Izraz “rođen od žene” znači jednostavno“ljudsko biće”, “čovjek”.“…rođen pod Zakonom, da otkupi podložnikeZakona”: Gal 4,4sPovijesni karakter Pavlova izričaja očitujese i u njegovu drugom dijelu: “rođenaod žene, rođena pod Zakonom”.Rođen (grč. genomenon) kao particip aoristaod ginomai znači “roditi se”, “potjecati” odnekoga, za razliku od gennomenon (od gennao= roditi, stvoriti). Ovaj potonji glagolstoji u Isusovu rodoslovlju (Mt 1,3s.), ali i ukontekstu govora o njegovu začeću po DuhuSvetom (Mt 1,20; Lk 1,35). Zbog sličnosti tihdvaju glagola brojni crkveni oci od 3. stoljećapa nadalje u Gal 4,4s pogrešno su čitaligennomenon i tako to mjesto krivo tumačiliu smislu djevičanskog rođenja, iako to nijebila Pavlova namjera. Njegova stvarna namjeraje istaknuti da je Sin Božji u “puninivremena” postao pravi čovjek, i to kao Židovpodložan Mojsijevu zakonu. UspoređujućiGal 4,4 s Fil 2,7s, gdje također stoji “genomenon”,nije teško uočiti da na oba mjesta naglasaknije na događaju rođenja, pogotovone na načinu začeća, nego uopće na činjeniciIsusova utjelovljenja kao i na preuzimanjuljudske egzistencije što proizlazi iz toga.Nije slučajno ni to što je ovdje Marija zamijenjenaopćom imenicom “žena”. U izrazu“rođen od žene” treba gledati semitski izrazkoji ima najbližu paralelu u Isusovoj riječio Ivanu Krstitelju: “Između rođenih od ženenije ustao veći od Ivana Krstitelja” (Mt 11,11;Lk 7,28). Prema tome, “rođen od žene” značijednostavno “ljudsko biće”, “čovjek”. I upra-14 • Glasnik mira // MeđugorjeRembrandt, Sv. Pavao za radnim stolom

Sveto pismoAko je, dakle, smisao izreke u Gal 4,4s u tome da se istakne kako je Sin time što je “rođen od žene” postaopravi čovjek (usp. Rim 8,3; Fil 2,7; Iv 1,14), a nije ništa rečeno o načinu na koji je postao čovjek, onda seto mjesto ni u mariološkom smislu ne smije tumačiti tako da se u njemu otkriva nešto što ono stvarnone sadrži, kao primjerice djevičansko začeće, ali se isto tako mora jasno reći da ga ni ne isključuje. Onojednostavno ovdje nije tema.vo time se želi posve svjesno izraziti što jačikontrast: “Sin Božji – sin jedne žene = čovjek”.U tom surječju Pavao ne razmišlja onačinu kako je Sin Božji postao čovjek, kaošto ne razmišlja ni na nekim drugim, teološkivažnim, mjestima (usp. Fil 2,6s: ništanije rečeno kako je onaj koji je bio “božanskenaravi,…uzevši narav sluge…,postao kao čovjek”),već da je postao pravi čovjek. Svakiput riječ je o inkarnaciji koja ima spasenjskicilj: “da otkupi podložnike Zakona, da primimoposinjenje” (Gal 4,5). Posinjenje je čistidar milosti Božje što ju je omogućio Isus(usp. Iv 1,12). A to samo potvrđuje ono što jenaglašeno već na samom početku, da Novizavjet o Mariji uvijek govori samo u sklopugovora o Isusu i zato uvijek u važnom teološkomsurječju.Sin Božji rođen od ženeTaj izričaj još više je pojačan drugim dodatkomkoji ima oblik participa: “rođena podZakonom”. Ta pomalo neobična formulacija,uz onu da je “rođen od žene”, želi još pobližeodrediti zemaljsku egzistenciju Sina Božjega.Time se želi reći, da on nije samo postaočovjek među ljudima, nego osim toga i Židovi da je kao takav bio podložan Zakonu. PovezivanjemIsusove zemaljske egzistencijesa Zakonom Pavao cijelu izreku u Gal 4,4sjače ugrađuje u širi kontekst svoje poslaniceu kojoj je u središtu odnos obećanja i Zakona,odnosno blagoslova i prokletstva. On jeveć prethodno u Gal 3,13 rekao koje su bileposljedice tog Isusova podlaganja Zakonu:“Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona postavšimjesto nas proklet – stoji, naime, pisano:‘proklet svaki koji visi na drvetu!’”. A to se zbilozato “da bi u Kristu Isusu na pogane došaoAbrahamov blagoslov, da primimo obećanogaDuha po vjeri” (3,14). Taj se redak dodiruje sGal 4,5: “da otkupi podložnike Zakona, da primimoposinjenje”, ili bi možda bilo bolje reći,da je Gal 4,5 naknadni komentar i produbljenjeizreke u 3,13s. Naime, primanje Duha iposinjenje u Pavla su usko povezani (usp.Rim 8,14-17. 23). Smisao Pavlove izreke u Gal4,4s. mogao bi se izraziti na sljedeći način:Pavao Isusovo čovještvo promatra u prvomredu sa soteriološkog i povijesno-spasenjskogmotrišta, a ne ni u nekom čisto metafizičkomkao ni u čisto povijesnom smislu.Ako je, dakle, smisao izreke u Gal 4,4s utome da se istakne kako je Sin time što je“rođen od žene” postao pravi čovjek (usp.Rim 8,3; Fil 2,7; Iv 1,14), a nije ništa rečenoo načinu na koji je postao čovjek, onda seto mjesto ni u mariološkom smislu ne smijetumačiti tako da se u njemu otkriva neštošto ono stvarno ne sadrži, kao primjericedjevičansko začeće, ali se isto tako mora ja-Velasquez, Euharistija u Emaususno reći da ga ne isključuje. Ono jednostavnoovdje nije tema. Da je to bila Pavlovanamjera, on je to mogao vrlo jednostavnoizraziti birajući primjerice formulaciju “rođenod djevice”. Ali zato Gal 4,4s, ističućiMariju kao stvarnu majku utjelovljenogSina Božjeg, želi reći da ona neizravno imaudjela u njegovu povijesno-spasenjskomznačenju i utoliko spada u stvarnost otkupljenja.A to je u teološkom pogledu izrekaod velike važnosti, koja će u kasnijim spisimaNovoga zavjeta biti dalje produbljivana.Travanj 2006. // Broj 4 // Godište I. • 15

TraženjaBOG NA DJELUPaula TomićNetko od svetaca jedanput je rekaokako nije važna veličina djela,nego količina ljubavi kojom to djeločinimo. Ljubav ostaje za vječnost,a ne veličina. I opet iznova mi se topotvrdilo tog siječanjskog dana.Na vrata je pokucalo dvoje hodočasnikamoleći za malo informacija o Majčinuselu, mjestu koje su im preporučiliza posjet. Nevoljko sam se zaputila - biloje hladno - udovoljiti njihovoj želji, ali neštou blagom pogledu hodočasnika i poniznojzainteresiranosti njegova stava, navelo meje da zaboravim na hladnoću te se od srcaposvetim njima i njihovu posjetu. Nakonobilaska Sela, upitah ih, otkuda oni ovdje uzimskom Međugorju, kad obično ima malohodočasnika i konačno se nađe mjesta zasjesti na klupama u crkvi. I vidjeh ponovnokako Bog nagradi svaku žrtvu i trud jerodgovor ovog čovjeka bi moja duhovna hranatoga i još puno dana.Živi svjedok Božje ljubaviIspriča mi kako je davne 1987. otprilikeovih siječanjskih dana prvi put bio u Međugorjutražeći odgovore na pitanja svoganemirnog srca. Našao se na Brdu ukazanja,u molitvi, iznenada zahvaćen “neopisivimizljevom neba na zemlju” koji je otvorio njegovosrce i oprao ga kroz dvosatni plač. Nakontoga, reče, ja nisam više bio isti čovjek.I tako dolazi on kad god može nekako u ovovrijeme ponovno u Međugorje, moleći da16 • Glasnik mira // Međugorje

TraženjaZapravo, osoba Isusa Krista jestnaša vjera. Nasljedovati njegovživot, živjeti onako kako nam jeon pokazao da treba živjeti, toje kršćanstvo. Biti katolik značiživjeti kao Isus Krist. Koliko smodaleko od toga???Gospa svojom milošću opet dotakne njegovosrce, produbi vjeru, ražari ljubav, učvrstinadu.Dirnula me ta njegova jednostavna priča,zato što nije ostavljala mjesto oklijevanjuniti prostor sumnji. Preda mnom je stajaosvjedok Božje ljubavi, netko tko može rećisvojim životom, tijelom, dušom da je iskusioživoga Boga na djelu, obnoviteljsku snagunjegove ljubavi, majčinski zagrljaj Gospekoji, evo, čini sve novo. Pred ovim čovjekomnisi mogao reći da Bog ne postoji, dasu Gospu izmislili, da je religija opijum zanarod… ne, osjetila sam da pred ovim živimsvjedočanstvom padaju i moja nevjera i sumnjahranjene ljudskom ograničenošću, nepravdama,neodgovaranju na tolike primljenemilosti. Ovaj čovjek je svakom stanicomsvoga bića koja je iskusila promjenu i Božjizahvat na sebi govorio da ovdje nečeg ima,da se ne može sumnjati i da treba vjerovatida je Bogu sve moguće.Tako sam dobro razumjela zašto Isus i Gospaod nas ne žele ništa drugo nego “…buditesvjedoci moje prisutnosti (25. 10. 2005.) i …svjedočite vašim životom da vjerujete i živiteRiječ Božju (25.1. 2006.)”.Isus Krist je model našega životaOvaj mi je čovjek pokazao kolika je snagavlastitoga, osobnog iskustva Božje ljubavi.Majčino selo u BijakovićimaOno govori više nego tisuću riječi, ono imasnagu promijenjenog života, Božjeg djela.Kao i kod Isusa, koji je bio istinski čovjekupravo zato jer su njegove riječi i djela bilijedno; on je živio ono što je govorio. Zatoje bio tako uvjerljiv, kao onaj koji ima vlast,zato je dodirivao srca ljudi i još danas ostajemodel života. Zapravo, osoba Isusa Kristajest naša vjera. Nasljedovati njegov život,živjeti onako kako nam je on pokazao da trebaživjeti, to je kršćanstvo. Biti katolik značiživjeti kao Isus Krist. Koliko smo daleko odtoga???Nažalost, našu vjeru obilježavaju praznirituali, tradicija, običaji s jedne, te psovka,rastave, skupi auti, abortusi, istospolni brakovi,slobodna seksualnost i još mnogo toga,s druge strane. Toliko smo bombardirani neistinama,protuprirodni zakoni se proglašavajuprirodnim i normalnim da, nažalost, nimi kršćani, ne da ne želimo braniti istinu,nego više niti ne znamo što je istina. Danasjednostavno živimo bez Boga, a u tomsekulariziranom i otuđenom svijetu čovjeksve više postaje predmetom i vrijedi onolikokoliko proizvodi, odnosno koliko troši.Televizija, marketing i novine imaju zadaću“programirati” u tom duhu, a odgoj i izobrazbanaše djece svedeni su na to da ih učinedobrim potrošačima. Toliko smo zapetljani umaterijalno da u tom “kraljevstvu čovjeka”čovjek sa svim svojim slabostima postajekriterijem svega. I temelji života se raspadaju:čovjek, spolnost, brak, obitelj, društvo…jer nema stalnosti, vjernosti, ljubavi koja sedaruje i žrtvuje za druge. Nismo sretni, tražimo…Svi zapravo tražimo LJUBAV!Možda zato i prva enciklika novoga papeBenedikta XVI. pod naslovom Deus Caritasest (Bog je ljubav) govori o shvaćanju i prakticiranjuljubavi u Svetom pismu i tradicijiCrkve. Puno je tu lijepih riječi, mudrih mislii programa za život. Ali opet sve ostaje samoprazna riječ na papiru ukoliko ne postanedoživljena Božja ljubav u nama i kroz nas.Gospa govori kratko i jasnoRazmišljam o Gospinim porukama. Onenisu dugačke. Gospa kao da zna da je današnjičovjek već tako rastresen i umoran dase teško koncentrira na neki dugački tekst.Zato ona govori kratko, jer zna da je uzaluddjecu učiti višoj matematici ako još nisu nislova savladali. A mi smo baš takvi. Mislimoda smo veliki, osjećamo se stari, a zapravojoš nismo iskusili početak: “…vjerujte, molitei ljubite i Bog će vam biti blizu.” (25.10.2005.)Jedino što treba ovaj današnji svijet, i jedinošto treba moje a vjerujem i vaše srce,jest osjetiti kako mi je Bog blizu. Kako snjim hodam kroz moj dan, moje susrete sdrugim ljudima, s mojom obitelji… Samou Njegovoj blizini imat ću puninu života ipuninu radosti. Isus je došao upravo da bismoto imali. Gospa nas poziva da to iskustvosvjedočimo. To iskustvo mijenja nas, anaše svjedočanstvo mijenja svijet oko nas.I nitko ne će moći poreći da je Bog ovdjena djelu!Travanj 2006. // Broj 4 // Godište I. • 17

SusretiODRŽAN TRINAESTI MEĐUNARODNISUSRET VODITELJA MEĐUGORSKIHCENTARA MIRA I MOLITVENIH,HODOČASNIČKIH I HUMANITARNIH SKUPINAUMeđugorju je od 5. do 9. ožujka 2006.održan Trinaesti susret voditelja međugorskihcentara mira i molitvenih,hodočasničkih i humanitarnih skupina. Nazočiloje 150 sudionika iz 18 zemalja. Temasusreta bila je: ...bit ćete mi svjedoci... svedo kraja zemlje... (Dj 1, 8).Predavači na ovogodišnjem susretu bilisu dr. fra Ante Vučković, član franjevačkeprovincije Presvetog Otkupitelja iz Splita ifra Mario Knezović, hercegovački franjevackoji je nekoliko godina djelovao u župi Međugorje.Tijekom susreta održan je i dan posta imolitve koji je predvodio fra Ljubo Kurtović.Razgovaralo se i o humanitarnim aktivnostimavezanim uz Međugorje, o čemu je izvijestiofra Ivan Landeka. Sudionici su tom prigodomposjetili Majčino selo. Misna slavljatijekom susreta predvodili su fra Ivan Sesar,fra Ante Vučković, fra Mario Knezović i fraLjubo Kurtović, koji je i vodio seminar.Sudionici susreta donijeli su Izjavu kojuobjavljujemo u cijelosti.IZJAVAI ove godine, slijedeći glas Blažene DjeviceMarije, Kraljice Mira, koja nas gotovo 25godina poziva na obraćenje i put svetosti,nas 150 okupili smo se na Trinaestom međunarodnomsusretu voditelja centara mira,međugorskih molitvenih, hodočasničkih ihumanitarnih skupina. Središnja tema kojusmo razmatrali na našem susretu bio je Isusovpoziv upućen učenicima „... i bit ćete misvjedoci... sve do kraja zemlje“ (Dj 1, 8). Isussvojim učenicima obećava: „Primit ćete snaguDuha Svetoga koji će sići na vas“ (Dj 1,8).Gospa kao Majka kroz svoje godine ukazanjapotiče svoju djecu vodeći ih k Isusu igovori: „Draga djeco, pozivam vas da moliteza darove Duha Svetoga koji su vam potrebnida biste mogli svjedočiti moju prisutnostovdje i sve što vam dajem“ (17. 4. 1986.).„Želim da budete svi Isusov odsjaj koji ćesvijetliti ovom nevjernom svijetu koji koračau tami“ (5. 6. 1986.).U današnjem svijetu vjernik se osjećakao u tuđini. Papa Ivan Pavao II. govori kakoPrirediila Marija DugandžićEuropa gubi kršćansko pamćenje i nasljeđe,što je popraćeno religioznim indiferentizmom.Sociolozi govore i pišu o izumiranjukršćanstva i o gubitku značenja kršćanskihkonfesija.Unatoč tolikim znakovima odbijanja iravnodušnosti prema Bogu, ovaj svijet ipaktraži Boga.Marija, Majka Crkve i Majka nade, krozsvoja ukazanja ovdje u Međugorju u srcimavjernika piše novu stranicu u povijestiCrkve.Ohrabreni i nahranjeni njezinom majčinskomljubavlju, pozivamo cijelu Crkvu, svakognjezinog člana, na odvažnost svjedočenjasvoje vjere u ovom svijetu koji je gladanBoga i Božje ljubavi i mira.Pozivamo sve međugorske hodočasnikeu čijem srcu je Gospa probudila nadu, donijelasvjetlo Isusa, da budu odvažni i hrabrisvjedoci Božjeg milosrđa za sve ljude.Međugorje, 9. ožujka 2006.Sudionici18 • Glasnik mira // Međugorje

SusretiGRGA BLAŽEVIĆ, VODITELJ HODOČASNIČKIHSKUPINA IZ ZAGREBA U MEĐUGORJEPriredila Vedrana VidovićOD 1984. GODINE:- Prvu skupinu hodočasnika iz Zagrebau Međugorje moja supruga i ja organiziralismo na blagdan Uzvišenja svetog križa1984. godine. Od tada do danas u Međugorjesmo doveli oko 30.000 Zagrepčana. Kad samprvi put došao u Međugorje bio sam iznenađenizgledom mjesta koje je Gospa odabrala.Bio je to kamenjar i prašnjavi put do Crkve.Pitao sam se zar Gospa nije mogla odabratinešto civiliziranije, ali je očito Gospin planpostojao i Bog ju je poslao upravo ovdje.Hvala Mu za to.Iskustva s hodočasnicima koje suprugai ja dovodimo u Međugorje vrlo su dobra.Naš je svijet “gladan i žedan” Boga. Posebnosmo radosni što su u zadnje tri-četiri godineHrvati u velikom broju krenuli u Međugorje.Gospin glas se konačno čuo i u našim srcima.U svom radu ne koristimo reklamu; ljudiod nekoga čuju, prijave se i hodočašće seorganizira. Osim moje supruge i mene u Zagrebuima barem još 25 osoba koje organizirajuhodočašća u Međugorje i svi su prošlikroz Marijinu školu.Kad uspoređujem Međugorje nekad i danas,primjećujem kako je kod domaćih ljudinestao onaj zanos koji je bio prisutan upočetku. Domaćini su nam u početku bili iVeronike i Cirenci, no danas rjeđe odlaze navečernju svetu Misu. Ne smijemo zaboravitiGospin poziv: “Vratite žar i zanos prvihdana”. Gospa je imala razlog kad nas je upozoravalada vratimo zanos kakav smo imaliprvih dana, zanos za duhovnim vrjednotama,za nebesko a ne materijalno. Hodočasnikovdje traži svjedočanstvo, a mi, voditelji, tusmo biti im putokaz.Godine 1993. rodila se ideja da se mi,međugorski hodočasnici u Zagrebu, organiziramou molitvenu zajednicu. Tako smood župnika crkve na Markovu trgu dobilidopuštenje sastajati se i širiti poruke KraljiceMira. Svakog ponedjeljka u crkvi molimokrunicu, imamo svetu Misu, širimo Gospineporuke i održavamo vezu Međugorja i maticezemlje. Pred nama je 25. obljetnica ukazanja.Trebamo se predati Duhu Svetomu i uponiznosti i skromnosti svjedočiti. Moramokonačno misliti na dušu, jer najveća je nesrećakad na kraju života čovjek ustanovi daje čitav svoj život promašio. Nemojmo dopustitida se to nama dogodi.ŠTEFICA MIHALIĆ, PRVIPUT U MEĐUGORJU BILAPRVE GODINEUKAZANJA, 1981.:– Osjećam da sam jedna zraka ili zrno koje je Gospaodabrala kako bi djelovala preko mene. Prvi put samu Međugorje došla 1981., a 2001. sam počela dovoditihodočasničke skupine iz Zagreba. Od te godine u Međugorjedolazim gotovo svakog mjeseca. Hodočasnicikoje dovodim dolaze zbog svojih osobnih potreba,problema u obitelji, fizičkih bolesti. Ljudi traže i ovdjepronalaze mir i dobrotu, približavaju se Bogu.Hodočasnicima naglašavam važnost ispovijedi, jernas je na ispovijed pozvala Gospa, onih prvih danaukazanja. Govorim im o molitvi srca i o miru koji sekroz molitvu može postići, govorim im o zajedništvui praštanju. Želim da molitva uđe u svako srce i svakuobitelj. Susreti kao što je Međunarodni susret voditeljacentara mira, molitvenih i karitativnih skupina meobogaćuju, obnavljaju, te mi pomažu u boljem vođenjuhodočašća. Mislim da je u vođenju hodočasničkih skupinavrlo važno da mi voditelji budemo svojim životomprimjer, važno je naglašavati živjeti po deset Božjihzapovijedi, čitati i živjeti Sveto pismo. Važno je da našidomaćini, obitelji u koje dovodimo hodočasnike, živetakav život. Upravo bi oni morali naglašavati ono štoGospa poručuje, važnost krunice, Svetog pisma, molitvei jednostavnosti, kako bi upravo ta jednostavnostdošla u srca hodočasnika. Svakom čovjeku bih poručilada dođe u Međugorje, jer Gospa je došla za svakoga čovjekai svakomu ima što dati.Travanj 2006. // Broj 4 // Godište I. • 19

SVIM ŽUPLJANIMA,HODOČASNICIMA,PRIJATELJIMAMEĐUGORJATE SVIM LJUDIMADOBRE VOLJE,ŽELIMOSRETAN USKRS!Vitraj iz kapelice crkve Sv. Petra i Pavla uMostaru. Autor Aleksandar Saša Zvjagin

Iz života CrkveU SVJETLU SJAJABOŽANSKE ISTINEPAPA PRED PAPINSKOM AKADEMIJOMO LJUDSKOM ŽIVOTU I DOSTOJANSTVULJUDSKOG EMBRIJAdr. fra Tomislav PervanNema nikakve dvojbe: Među izraziteprioritete Papine službe u prvoj godinipapinstva spada promišljanje oBogu, Kristu, Crkvi i čovjeku te zaštita čovjekovaživota na svim područjima i svim odsječcima.Papa se odlučno i nedvosmislenostavlja na stranu i zaštitu čovjekova života.Papa poziva biskupe i svećenike, odgovornei svjesne laike, potom kršćanske udrugeza zaštitu života da neumorno naglašavajui brane nedodirljivost i svetost čovjekovaživota od samoga njegova začetka do naravnogakraja.Svijest o vrijednosti i dostojanstvu čovjekovaživota ne smije se uspavati niti žrtvovatibilo kojim političkim kompromisima ili interesima.Riječ je o Bogu, o vjeri u Boga koji jeizvor svega života, riječ je o vjeri Crkve. Odzačeća do smrti život je Božji dar koji trebau svakome stadiju štititi i poštivati. Čovjekunije dopušteno manipulirati životom, njegovomvrijednošću, nije mu dopušteno zahvaćatiu početak i kraj života pod plaštem kultureodgovorne slobode koja nije ništa drugonego licemjerno prikrivanje kulture smrti.Izbor Crkve jest životKršćanska je opcija - kako je Papa naglasiou svome govoru pred Papinskom akademijom- posvemašnja opcija za život. Odlukaza život istovjetna je odluci za Boga. Životje prema Papinim riječima odnos, temeljniodnos prema Stvoritelju. Papa kao pastirsvih - kako je to učinio u svojoj enciklici IvanPavao II. “Evangelium Vitae” - mora suprotstavitiantikulturi smrti, koja zaboravlja iisključuje Boga, kulturu istine te kulturuživota, istine o čovjekovu životu. Život jeodraz i zrcalo sjaja Božje istine, da ne kažemo,neshvatljive ljubavi Božje koja se zatvarabilo kakvu obliku manipulacije. Ljudski ježivot apsolutno dobro. Budući da je život načinBožje nazočnosti u svijetu, život je izričaj22 • Glasnik mira // MeđugorjeBožje ljubavi. Život je ‘trag božanske slave”u ovome svijetu.Kad je riječ o načelnim pitanjima, Crkvase mora uključiti u raspru. Crkva se ne smijebojati podizati svoj glas u pustinji suvremenogasvijeta, makar bila i usamljena, makarneki i u samoj Crkvi imali drukčije mišljenje.Crkva mora imati proročku i očinsko-majčinskuulogu. Glas je Crkve nezamjenljiv, Crkvase ne smije odreći svoje uloge u svijetui društvu. Treba se suprotstaviti liberalnojdemokraciji koja ruši sve ustave i ograde ukorist popustljivosti te općoj manipulaciji.Razum te razumsko opravdanje vjere (logikelatreia) nude razinu za raspru sa suvremenimznanostima.Zaustaviti manipulaciju istinomOdvažno ali istodobno i ponizno ozbiljenjei uključivanje razuma nalaže jasni ‘stop’

Iz života CrkveSvaki čovjek ima svoje nadnaravnoposlanje, on nije stvoren samo za ovuzemlju. O tome govori i Marija ovdjemeđu nama, kako vele vidioci. I zaštone slijediti glasove koji donose svijetusreću i smisao? Marija je na straniživota i zato to uporno naglašavaovdje. Treba biti ovdje u Međugorju idoživljavati drame osoba koje su seogriješile o život, napose onaj nerođeni.nezadrživoj i iracionalnoj relativizaciji teizjednačavanju svega. Prema suvremenupoimanju i istina je relativna, danas ovakva,sutra onakva. Razum se u vjeri bavi tajnomčovjekova dostojanstva. Samo je vjera kadrazaustaviti manipulaciju čovjekovim životom.Istina ne poznaje nikakve kompromisekad je riječ o njezinu utemeljenju u Bogu.Istina koja se može dokučiti razumom jestapsolutna. Njezina opreka nije nekakva manja,usitnjena istina, nego laž, prijevara, obmana.Nikome nije dopušteno raspolagati sdostojanstvom čovjekova života koji je neponovljiv,jedincat.Značajka relativizacije i manipulacije gledepriznanja nepovrjedivosti dostojanstvačovjekova života jest licemjerje. Zlo i đavaonisu u detalju, sitnici. Zlo se nalazi u svojojzakulisnoj strategiji prikrivanja te činidbe‘kao da’. Tako se predimplantacijska i prenatalnadijagnostika nude i žele legitimiratipod prividom “humane” zadaće sprječavanjabolesti. Tko to ne bi svoje dijete poštediodijabetesa? Tko ga ne bi poštedio multipleskleroze? Ili pak down-sindroma? Tko ga nebi poštedio genetski uvjetovane bolesti? Nijeli stoga ‘humano’ spriječiti bolest u začetkute stoga djelovati preventivno? Ili potencijalnobolesne embrije unaprijed isključiti teim onemogućiti da ugledaju svjetlo svijeta.Svjesno ubijanje pod izlikomsprječavanja bolestiMeđutim, što se sve krije iza takvih pitanja?Stvarnost čiste eugenetike, eugenetskogaodabira vrijedna i nevrijedna života. Tou konačnici znači da netko, - znanstvenici,istražitelji, liječnici, roditelji, društvo - odlučujuo vrijednosti ljudskog života te želeuspostaviti svoj vrijednosni sustav namjestoonoga što ga je u čovjeka usadio sam Bog. Papinskaje akademija nakon svog zasjedanjaPapa Ivan Pavao II. slavi svetu Misu na Brdu blaženstva god. 2000. Nazočno je bilo više od 100tisuća vjernika. U pozadini Genezaretsko jezero. Najveći skup vjernika u Svetoj zemlji dosada!u veljači izdala javnosti i svoje priopćenje tejasno kazala da svaki ljudski začedak - svakiembrij - ima svoja prava. On spada u ljudskuvrstu i prije svoje implantacije u maternicu,dakle, već od trenutka spajanja muške i ženskestanice. Embrij nosi u sebi usmjerenje,svrhovitost razviti se u ljudsku osobu teiznutra očituje dinamičku sposobnost za to.Akademija jasno zaključuje: “Svako ponašanjekoje na bilo koji način ugrožava ili povrjeđujetemeljna prava embrija - poglavitopravo na život - treba osuditi kao otežavajućenemoralno djelovanje”.Danas se dosta govori o ‘prenatalnoj dijagnostici’,o samo prividno neutralnoj medicinskojpraksi. Što je to zapravo u konačnici negopraksa usmjerena prema isključivanju i uklanjanjuneželjena života? Licemjerno se govorio mogućem liječenju, dok se u praksi provodiodstranjivanje “bolesnih” ili “potencijalno bolesnih”začedaka. To je još bjelodanije kod liječničkipotpomognute oplodnje. ‘Proizvodi’ seu epruveti višak embrija od kojih onda samomali broj biva usađen u maternicu, a potomse omogućuje rast samo jednome u majčinukrilu, dok se drugi svjesno ubijaju. I kako seosjeća to dijete rođeno na takav način, dok suna istom mjestu, u majčinu krilu, ubijena njegovabraća i sestre, biološki višak?! Dokazanoje da svaki embrij u majčinoj utrobi osjeća isuosjeća, bilježi i pamti.Nameće to mnoštvo pitanja. Grozimo senad pokusima što su ih vršili nacisti u svojimlaboratorijima, a danas smo ih nadmašiliu svakodnevnoj praksi odabira onih ‘pravih’te ubijanja za život manje vrijednih embrija.I na kraju, što je u ovome surječju u budućnosti‘poželjno’ u materijalističkom, potrošačkom,u zdravlje zaljubljenu društvu? Kakvećemo to još monstrume možda stvoriti usvojim laboratorijima? Ovdje se podudarajulogika i etika. I naša je zadaća vjernika i Crkverazotkriti to suvremeno licemjerje.Stoga smo zahvalni Bogu što su nam podarilipape formata jednoga Ivana Pavla II. tenjegova nasljednika Benedikta XVI. DanašnjiPapa ima s jedne strane čudesnu umnu sposobnost,bogatstvo rječnika, briljantnu misaonuzgusnutost, a s druge strane izvanrednidar izraziti svoje misli i ideje na svima razumljivnačin. On govori upravo ono što današnjisvijet i čovjek treba. Obojica papa stavljajuu prednji plan čovjeka pred Bogom, vraćajuBoga na pozornicu ovoga svijeta. Stoga nikakvočudo što su papine audijencije srijedomposjećene kao nikada prije, zna se okupiti ipreko pedeset tisuća ljudi, a nedjeljama zaAngelusa i preko sto tisuća vjernika.Svaki čovjek ima svoje nadnaravno poslanje,on nije stvoren samo za ovu zemlju.O tome govori i Marija ovdje među nama,kako vele vidioci. I zašto ne slijediti glasovekoji donose svijetu sreću i smisao? Marija jena strani života i zato to uporno naglašavaovdje. Treba biti ovdje u Međugorju i doživljavatidrame osoba koje su se ogriješile o život,napose onaj nerođeni. Ima rana koje možezacijeliti samo Isus zagovorom svoje Majke.Stoga smo zahvalni za Međugorje – to velikosuvremeno lječilište tijela, duha, duše i srca.Travanj 2006. // Broj 4 // Godište I. • 23

Vijesti, najave, obavijestiPriredila Lidija ParisPOSUŠKI KRAJ U MEĐUGORJUNa Blagovijest, 25. ožujka, vjernici posuškogakraja hodočastili su u Međugorje.Tog dana na hodočašće seuputilo 6 autobusa i više privatnih automobilaiz župa Posušje i Posuški Gradac. Hodočašćesu predvodili fratri koji su s vjernicimahodili na Brdo Gospina ukazanja gdje semolila krunica uz kratka razmišljanja koja jeimao fra Mario Knezović. Zanimljivo je kakoNogometaši i čelnici Hrvatskog dragovoljca u župnojcrkvi sv. Jakova u Međugorju nazočili su u petak 3.ožujka 2006. Misi zadušnici za svog pokojnog predsjednikakluba Stjepana Spajića i sve poginule hrvatskebranitelje. Uz koncelebraciju desetak svećenika, euharistijskoslavlje predvodio je međugorski župnik dr. fra IvanSesar. Na Misi je bilo nazočno 110. seniora, juniora i kadetaovog nogometnog kluba. Nakon Mise u ime župnog uredameđugorski župnik je čelništvu kluba uručio Gospin kip idrvene krunice koje će ih trajno podsjećati na Međugorje.Dan ranije svi igrači i čelnici kluba uspeli su se na Podbrdo- mjesto Gospina ukazanja.Pokojni Stjepan Spajić najviše je zaslužan što su krozklub prošla velika imena hrvatskog nogometa kao što suBlaž Baka Slišković, Predrag Jurić, Goran Jurić, StjepanTomas, Robert Prosinečki, Boris Živković, Mario Bazina idrugi.U Međugorju je Hrvatski dragovoljac proveo deset danapripremajući se za nastavak nogometnog prvenstva.24 • Glasnik mira // Međugorjena Brdu ukazanja postoji veliki mramornikriž kojeg su posuški hodočasnici postaviliprije 20 godina noseći ga pješice. Nakontoga uslijedio je večernji molitveni programu međugorskoj župnoj crkvi i sveta Misa. NaMisi je pjevao posuški župni zbor «fra GrgaMartić» pod ravnanjem s. Irene Azinović.Misu je predvodio posuški župnik fra MilanLončar.Hodočasnik Tomislav Jukić prije 20 godina je pomagao nositi ovaj križNOGOMETAŠI I ČELNICI “HRVATSKOG DRAGOVOLJCA”ZA SVOG POKOJNOG PREDSJEDNIKAČlanovi Hrvatskog dragovoljca smeđugorskim župnikomFILIPINCI OSJEĆAJUPOSEBNU ZAHVALNOSTPREMA KRALJICI MIRAKrajem veljače i početkom ožujka2006, devet svećenika kongregacijeNaše Gospe od Presvetog Trojstvas Filipina došlo je u Međugorje proslavitidesetu obljetnicu svećeničkog ređenja. Hodočašćeje predvodio O. Alejandre Vergara,SOLT, filipinski provincijal te kongregacijeosnovane 1958. god. u SAD, a čiji su članovisvećenici, časne sestre, oženjeni đakoni, laicii obitelji.Drugi razlog njihova dolaska je posebnazahvalnost koju Filipinci osjećaju premaKraljici Mira jer su iskusili njezinu intervenciju1986. god. kad se na Filipinima odigralamirna revolucija i pad diktature. Premasvjedočanstvu dvojice svećenika koji sutada kao laici na ulicama Manile s ružamai krunicom u rukama u tišini sudjelovali umirnim demonstracijama protiv diktature,u trenutku kada su tenkovi i helikopteri bilispremni pucati na stotine tisuća okupljenihgrađana, vojnici iz helikoptera počeli sumahati bijelim maramama, sletjeli su međuokupljeni narod, pozvali vojnike da izađu iztenkova i posvjedočili da nisu mogli izvršitizapovjed da pucaju jer su vidjeli Gospu kojusu prepoznali kao Kraljicu Mira.Prema svjedočanstvu svećenika s Filipina,u to vrijeme Međugorje nije bilo poznatona Filipinima, ali je kardinal Jaime Sin1985. godinu bio proglasio Marijanskomgodinom za Filipine i zazivao pomoć KraljiceMira. Kada je 1986. godine bez kapikrvi pala Marcosova diktatura, papa IvanPavao II. pozvao je kardinala Sina i upitaoga što je učinio da bi došlo do mirnog padadiktature. Kardinalov odgovor bio je: «NaFilipinima sam proglasio Marijansku godinu!»Na to je Papa 1988. godinu proglasioMarijanskom godinom za cijelu Crkvu.1989. godine pao je Sovjetski Savez…Nakon tih događaja, u ulici na kojoj suse odigrali odlučujući događaji, kardinalSin je otvorio veliko marijansko svetište ukojem se Gospa časti pod imenom KraljicaMira. Kip koji je izrađen nalikuje kipuGospe Međugorske. Devetorica svećenikaKongregacije Naše Gospe od PresvetogTrojstva u Međugorje su došli zahvaljujućidonaciji jednog bračnog para. Vrijemesu proveli u molitvi i tišini, na brdima iu Crkvi.

Vijesti, najave, obavijestiPREDSJEDNIK MEĐUNARODNE KATOLIČKEORGANIZACIJE ZA MLADEŽ IZ INDIJENA HODOČAŠĆU U MEĐUGORJUPočetkom ožujka 2006. na hodočašću u Međugorjuboravio je Manoj Sunny, po zanimanju inženjer,međunarodni koordinator katoličkog misionarskogpokreta za mladež «Jesus Youth» iz Indije (Kerala). Pratioga je George Ettiyil, član organizacije, inače ravnatelj ispostaveLufthanse u zračnoj luci Chenay.Katoličanstvo je duboko ukorijenjeno u indijskojpokrajini Kerala. Iako su u odnosu na cjelokupno stanovništvoIndije katolici skoro zanemariva manjina, u Keralipredstavljaju trećinu stanovnika, odnosno 22 milijuna.Međugorska događanja nisu jako poznata u Indiji, ali jeriječ Međugorje poznata. Ono što Gospa u Međugorju tražiu tamošnjim se župama i obiteljima živi: molitva krunice,redovita ispovijed, sakramentalni život… Mladi dolazeu velikom broju u crkvu, vjera je jaka, ali se to u velikimgradovima mijenja jer mediji utječu na promjenu mentaliteta.Prvi puta su čuli za Međugorje u Indiji prigodom jedneserije predavanja koje je održala jedna časna sestra. Njihovprvi dojam bio je da se radi o katoličkom događanjui jednostavnoj, jasnoj poruci koja u sebi nosi veliku snagu.Čitali su knjige i poželjeli doći i vidjeti osobno. Tijekom vremenauspostavili su kontakte s Međugorjem i dobili pozivda dođu na hodočašće. Da bi dobili vizu trudili su se punedvije godine. Prošli su kroz neviđene peripetije ali nisuodustali.U Međugorju su sudjelovali na međunarodnom seminaruza voditelje. Osjetili su mir i radost, doživjeli suduhovnu obnovu, napose u molitvi na Brdu ukazanja i naEKIPA FRANCUSKE KATOLIČKE TELEVIZIJEKTO SNIMALA U MEĐUGORJUOd 6. do 8. ožujka 2006., u Međugorjuje boravila ekipa francuske katoličketelevizije KTO koju je predvodio RichardBoutry, ravnatelj informativnog programa.Došli su snimiti dokumentarnu emisijupod naslovom «Međugorje, analiza jednogKriževcu. Dojmila su ih se i predavanja franjevaca. Susrelisu vidjelicu Vicku koja ih se duboko dojmila zbog radosti iljubavi kojima zrači.Kako kažu, nadaju se da Međugorje neće izgubiti jednostavnostkoja ga sada obilježava. Prema njihovim riječima,Marija dolazi jednostavnim ljudima. Njezin duh jeovdje, a sačuvat će se ako ljudi budu molili, ako ovdje budeonih koji žive prema njezinim porukama i koji teže premasvetosti. Oni koji dolaze izvana ne bi trebali prvenstvenotražiti materijalnu korist nego se ugledati na one stanovnikeMeđugorja koji žive Gospine poruke i koji su utrli puttijekom ovih 25 godina.Pokret «Jesus Youth» osnovan je 1976. u južnoj Indiji(Kerala) i djeluje u 19 zemalja na svim kontinentima,među kojima su USA, Kanada, Italija, Velika Britanija,Bahrain, Kuvajt, Oman, Novi Zeland, Singapur, Australija,Njemačka, Malezija, Južna Koreja, Tajland, UjedinjeniArapski Emirati, itd.fenomena» koja okuplja svjedočanstvaosoba s francuskog jezičnog područja kojeveć duže vremena rade s hodočasnicima.Pokušat će odgovoriti na slijedeća pitanja:Zašto takva ukazanja, kome, kako? Kojesu poruke? Zašto Medjugorje doživljavatakav rast? Što traže hodočasnici? ZaštoSveta Stolica još nije izrazila svoje stajalište?Inače, Richard Boutry bio je u Međugorjupočetkom 2005. god. sa suprugom (koja jepo zanimanju psiholog) i dvoje djece. Međugorskidogađaji dojmili su ga se u toj mjerida je godinu dana kasnije odlučio doći i snimitiemisiju.Francusku katoličku televiziju KTO osnovaoje tadašnji pariški nadbiskup kardinalLustiger krajem 1999. godine.GOSPIZAHVALJUJUZA SINAUMeđugorju je krajem ožujka 2006.boravila mlada obitelj Oguz iz gradaVaxjo u Švedskoj. Došli su zahvalitiGospi jer vjeruju da su po njenom zagovorudobili sina Samuela.Afram i Ramona Oguz bili su u braku petgodina a djeteta još nije bilo. Njihovi su roditeljiiz Turske došli u Švedsku prije tridesetgodina jer su kršćani sirijsko-pravoslavnogobreda, pa su kao manjina u Turskojimali poteškoća sa življenjem svoje vjere.Izabrali su Švedsku. Budući da su tamo pravoslavcimalobrojni, Afram i Ramona su naMisu išli u katoličku crkvu. Vjeruju da razlikeizmeđu katolika i pravoslavnih nisu takovelike da ne bi moglo doći do jedinstva, pamole i na tu nakanu. Jedne nedjelje nakonMise čuli su za Međugorje od osobe kojaje organizirala hodočašće. Nisu se mislilipridružiti, ali ih je dan-dva prije odlaskahodočašća nešto ponukalo da zapitaju imali još slobodnih mjesta. Organizatorica hodočašćarekla im je da je jedan bračni parnekoliko sati ranije otkazao odlazak, pa sudva mjesta bila slobodna. Bilo je to u travnju2004.U Međugorju, za vrijeme večernje sveteMise, molili su s vjerom za dijete i obećalisu da će doći na hodočašće zahvalnostiprije djetetovog prvog rođendana. Dok jeRamona molila, jedna joj se žena približilai rekla da ima za nju poruku. Rekla je: «Vašesu molitve uslišane i rodit ćete mnogo ploda.»Tu su ženu poslije Mise tražili, ali junisu našli. Sin se rodio nekoliko sati nakonsmrti pape Ivana Pavla II. Nazvali su ga Samuel,po Samuelu iz Biblije koji je isto takobio plod molitve.Na hodočašće zahvalnosti došli su tjedandana prije Samuelovog prvog rođendana.Travanj 2006. // Broj 4 // Godište I. • 25

Župa Međugorje kroz povijestPODRUČJE ŽUPE UNAJSTARIJE DOBAfra Robert JolićŽupa Međugorje samostalnimživotom živi od 1892. godine. Dotada je bila dijelom prostranežupe Brotnjo, koja je od sredine18. stoljeća svoje sjedište imalau malenom selu Gradnićima. Opovijesti broćanske župe bit ćeviše govora u nastavcima kojislijede. Prije toga ipak valja rećibarem nekoliko riječi o najstarijoj(crkvenoj) povijesti broćanskogakraja - dakle prije turskih osvajanjaBosne (1463.) i Hercegovine(1482.). O tome je, nažalost,sačuvano premalo podataka,ali poneka se crtica ipak možepronaći. Napominjem da je ostarijoj povijesti Brotnja opširnopisao Marko Vego, Historija Brotnjaod najstarijih vremena do 1878.godine, Čitluk, 1981.Mostarski i ljubuški samostanOpodručju današnje međugorskežupe, kao i o čitavom Brotnju, pastoralnusu skrb vodili franjevci izsamostana u Mostaru i Ljubuškom. Nije poznatokoliko je i koje točno područje Brotnjaslužio mostarski, a koliko ljubuški samostan,makar je razložno pretpostaviti da je najvećidio pripadao mostarskom samostanu, kakavje slučaj u današnje vrijeme. Ovdje nije mjestoopširnije se baviti poviješću tih samostana,a nema niti previše sačuvanih dokumenatao toj temi (opširnije o njima pisali su D.Mandić, B. Pandžić, K. Jurišić, M. Sivrić i dr.),pa ću se više pozabaviti uništenjem samostanâi bijegom franjevaca u primorska područja,koja su bila manje izložena turskimnasrtajima. Svakako, prema mišljenju dr. fraDominika Mandića, i jedan i drugi samostannastali su za vladavine hercega Stjepana VukčićaKosače Humom (1435. – 1466.), koji jepo njemu prozvan Hercegovinom – a to jeime ostalo do danas.I jedan i drugi samostan preživjeli suosmanlijske upade u Bosnu i Hercegovinu,kao i osvajanja tih prostora (posljednji jepao grad Herceg Novi, grad hercega Stjepanai njegovih sinova, danas u Crnoj Gori,1482.). Tako se mostarski samostan spominjeu pismu sultana Sulejmana II. mo-26 • Glasnik mira // Međugorje

Župa Međugorje kroz povijeststarskom kadiji 1538. godine, vezano zapritužbu franjevaca kako im se naplaćujecarina za odijelo koje uvoze za svoje potrebe,a to se prije nije činilo. Franjevci uMostaru spominju se i 1553. godine. Te suse godine tužili kadiji da je njihova crkvanezakonito srušena, a vinograd, kuća i vrtu Zahumu nezakonito prodani. Nakon štosu dokazali svoja prava, kadija je naredioda se njihova dobra vrate i da se ponovnootvori njihov samostan. Međutim, franjevcinisu dugo uživali mir. Turci su počeli proganjatiduvanjskoga biskupa fra Danijela Glasnovića(1551. – 1575.), pa se on sakrio umostarski samostan. Turci su saznali da setamo skriva pa su ga nastojali uhititi. Kakoje on saznao za njihove namjere, pobjegaoje u ljubuški samostan. Kad ga nisu pronašli,uništili su mostarski samostan. Bilo jeto 1563. godine. Fratri su najprije pobjegliu neku pećinu u blizini, a odatle prešli uBroćno, pa u Imotski i Makarsku. Konačnosu se – nakon desetljeća lutanja – skrasiliu Živogošću, gdje su sagradili novi samostan,vjerojatno 1612. ili malo kasnije. NakonMostara, Turci su fra Danijela tražili iu ljubuškom samostanu, pa kad ga ni tamonisu našli, srušili su i taj samostan (1563.),a franjevcu su se razbježali. Ljubuški su sefranjevci pridružili samostanskoj obitelji uZaostrogu. Samostan u Zaostrogu izvornoje bio augustinski. U nj su se franjevci provincijeBosne Srebrene nastanili još 1468., aposlije spora s augustincima turske su vlastisamostan dodijelile franjevcima.Zaostrog i ŽivogošćeTako je čitava (današnja) Hercegovinaostala bez i jednoga franjevačkog samostana(samostan u Konjicu bio je uništen još 1524.,a franjevci okrutno pobijeni: bili su obješenina most preko Neretve u Konjicu, a tijela suim dugo vremena ostala visjeti kao opomenapreostalim katolicima). Ipak, i nakon napuštanjapodručja (današnje) Hercegovine franjevcinisu napustili preostali katolički pukna tome području. Ljubuški su se franjevciiz Zaostroga brinuli za puk za koji su skrbilidok su bili u Ljubuškom. Slično su zaostroškifranjevci brinuli za katolike koje su nekoćpastorizirali iz mostarskog samostana,dakle za Mostar i okolicu, Mostarsko blatoi Broćno. Preostali dio današnje Hercegovačkefranjevačke provincije služen je iz samostanau Imotskom (današnja Bekija) i Rami(duvanjski kraj). Drugih pastoralnih radnikau Bosni i Hercegovini osim franjevaca većodavno nije bilo.Stećak na VioniciVeliki je problem i za franjevce i za vjernikebio nedostatak biskupa. Konačno jeSveta stolica 1615. obnovila Makarsku biskupiju,s tim da je makarskom biskupupovjerena uprava i Duvanjske biskupije.Tako su makarski biskupi povremeno, svedo 1735., dok nije osnovan samostalniapostolski vikarijat (“biskupija”) u Bosniobilazili i područje Hercegovine i Duvna.Prema izvješću biskupa fra Bartola KačićaŽarkovića iz 1630., za sve župe njegovebiskupije brigu su vodili franjevci iz samostanau Imotskom, Makarskoj, Zaostrogu iŽivogošću (osim tri župe koje su vodili svjetovnisvećenici), a za Duvanjsku biskupijufranjevci iz samostana u Rami. Za područjeBrotnja i današnje međugorske župe skrbilisu – nakon uništenja ljubuškoga i mostarskogasamostana (1563.) – najprije franjevciiz Zaostroga, a onda Živogošća. O tomeimamo neke sačuvane dokumente (objavioih je K. Jurišić, Katolička crkva na biokovsko-neretvanskompodručju u doba turskevladavine, Zagreb, 1972., str. 138sl.).Travanj 2006. // Broj 4 // Godište I. • 27

Svjedoci: Don Eugenio Maria Pirovano La Barbera, F.M.D.J., samostan “Regina Pacis”, Sao Paulo, BrazilIZ MEĐUGORJAU SAO PAULO U BRAZILU (1.)Uvod: Svjedočanstvo Danila BruzzoneaBilo je to jedne večeri za našega hodočašćau Međugorju. Tek što smovečerali, bilo nam je rečeno da su sevidioci okupili na molitvu na Podbrdu, pasu neki mislili da će biti i ukazanje. Odlučilismo, dakle, pridružiti im se na Podbrdu, alismo putem susreli neke hodočasnike koji suse vraćali, pomalo razočarani, jer tog susretauopće nije bilo. I mi smo krenuli natrag. Doksam tako hodao, pogled mi je privuklo nekoneobično svjetlo na Križevcu u blizini križa.Bila je to dosta jaka svjetlost, podsjećalame je na svjetla zrakoplova. Tom fenomenunisam pridavao veću pozornost, ali me jenastavio privlačiti i izazivati moju znatiželju.Trajao je dosta dugo, duže nego što bitrajalo svjetlo nekog zrakoplova koje bi se,uostalom, teško moglo usmjeriti upravo prematamo, budući da se najbliža zračna lukanalazi u Mostaru. Nije bitno kakva je to bilasvjetlost, bitno je da sam poželio uzaći naKriževac te iste noći.Nije mi bilo lako pridobiti oca Eugenija isvog bratića, budući da je noću nezgodno penjatise u mraku; u to doba bilo je vrlo malokuća, a još manje javne ulične rasvjete. Mjesecnam je priskočio upomoć i na njegovojse svjetlosti moglo dobro razabrati vrhovekrševitih stijena na tamnoj podlozi zemlje,pa smo mogli napredovati sigurnim koracima.Počeli smo se uspinjati i brzo smo stiglido prve postaje Križnog puta. Otac Eugeniozastao je, izreći kratko razmatranje pred prizoromurezanim u brončanu ploču koja senazirala pri mjesečevoj svjetlosti. Izmolilismo neke molitve i pošli dalje. Uspinjali smose Križnim putem i trenutci razmatranja imolitve koju je vodio otac Eugenio razmjenjivalisu se s trenutcima u kojima je svatkood nas razmišljao i razmatrao u svom srcu.Stigli smo na vrh. Tu smo susreli bračnipar iz Engleske i razmijenili smo nekoliko riječi.Nismo dugo ostali, jer je već bilo kasno.Ipak, prije odlaska kući, osjetili smo mir tenoći.Dobio sam odgovore na deset pitanjaSutradan ujutro, poslije jednostavnog doručkakoji su nam svakog jutra pripremali28 • Glasnik mira // MeđugorjeSamostan Kraljice Mira i crkva Boga Ocaseljani, pošli smo na Križevac zajedno s donBoggianom i našom skupinom. Taj je usponbio predviđen programom hodočašća, dokonaj naš od prethodne noći, poduzet bezznanja skupine, nije bio na programu. Kadsmo se ponovno našli na vrhu, dok sam razgovaraos ocem Eugeniom, prišao nam jebradati čovjek srednjih godina. Želim naglasitida ni ja ni otac Eugenio nismo poznavalitog čovjeka, koji je vjerojatno pripadao nekojdrugoj hodočasničkoj skupini koja se našla uMeđugorju iz istih razloga kao i mi. Zamolioje oca Eugenija da mu posveti nekolikominuta. Udaljio sam se malo od njih i promatraokrajobraz. No, nisam otišao daleko,jer je razgovor trajao tek nekoliko minuta.Otac Eugenio, ostavivši svojeg sugovornika,pozvao me je i dao mi znak da mu priđem,te je i sam pošao prema meni. Bio je blijedi izgledao je zbog nečega uzbuđen. Kadsmo se našli, rekao mi je: “Danilo, moram tiispričati nešto u što ni sam ne znam moguli vjerovati!” Nastavio je: “Ovaj čovjek s kojimsam razgovarao rekao mi je nevjerojatnestvari! Moraš znati da sam prošle noći, izmeđupostaja Križnog puta, u srcu tražio odBoga odgovor na deset pitanja koja se tičumojeg života. Tih deset pitanja predstavljajusve ono što ne mogu sebi objasniti u životu,i zato sam objašnjenje tražio od Boga. Znašli samo što mi je onaj čovjek upravo rekao?Rekao mi je: ‘Oče, Gospodin mi je rekao daodgovorim na deset pitanja koja ste postaviliprošle noći dok ste se uspinjali!’”Nakon kratke šutnje, otac Eugenio je nastavio:“Odgovore mi je dao onim redoslijedomkojim sam prošle noći postavio pitanja,a dodao je i neka proročanstva koja se tičumoje budućnosti!” Otac Eugenio bio je zapanjenjer je taj događaj stavio na tešku kušnjunjegovu pragmatičnu i realističnu duhovnost.Taj nevjerojatni događaj, kojemusam imao sreću prisustvovati, radikalno jepromijenio život, mentalitet i ponašanje ocaEugenija. On je doživio tako značajan preobražajda se samo godinu dana nakon togdogađaja moglo reći da je nekad postojaostari otac Eugenio, otac Eugenio od prije Međugorja.(Svjedočanstvo: Danilo Bruzzone,Rapallo, Italija)

Svjedoci: Don Eugenio Maria Pirovano La Barbera, F.M.D.J., samostan “Regina Pacis”, Sao Paulo, BrazilSvjedočanstvo: Otac Eugenio MariaZapočinjem svoje svjedočanstvo tamogdje je stao Danilo. Po prvi put pričam i objavljujemono što se dogodilo u mojem životučovjeka i svećenika.Radio sam kao misionar u Brazilu, u predgrađuSao Paula, u vrlo siromašnoj župiokruženoj brojnim sirotinjskim naseljima.Otac Barzaghi, moj regionalni poglavar, jednogaje dana došao k meni i rekao mi dasu me izabrali za studij na Gregorijanskomsveučilištu u Rimu. Otputovao sam sav sretan,jer mi je to davalo mogućnost nastavitiprodubljivanje svojega teološkog znanja nakonviše od deset godina.Odlazak na Sveučilište i predmeti kojesam slijedio donosili su mi radost, posebnopredavanja iz misiologije, a i rezultati su bilidobri. Na ispitima koje sam položio najlošijaocjena bila je devetka.Gubio sam nadu i povjerenjeNažalost, nisu nedostajali ni neugodnidogađaji. U Generalnoj kući u Rimu, u kojojsam živio, hodnicima su o meni počele brujitiglasine koje su me uznemirivale: “Jadnik,ravnatelj karizmatske obnove, a gay!” To mije počelo smetati, pa sam se raspitao odakleto dolazi i tako sam saznao da me jedan subratoptužio da imam “neke posebne sklonosti”.Optužbe sam odbacio, ali se može lakozamisliti kako sam se neugodno osjećao. No,stisnuo sam zube i nastavio studirati.U Rimu sam se pridružio jednoj skupinikarizmatske obnove koja mi je pomagalanadići poteškoće s kojima sam se susretaoi nastavio sam studiranje, iako me više nijeradovalo kao u početku.U listopadu 1987. netko mi je telefonomjavio iz Milana da mi otac ima rak kostiju ida mu ostaju samo tri mjeseca života. Prekinuosam studij da bih bio uz oca i da bihga pripremio za susret s Gospodinom. U istovrijeme, nešto prije očeve smrti, bio je uhićenmoj brat. Počeo sam gubiti povjerenje uživot i u Boga; bio sam toliko obeshrabrenda sam se nakon očeve smrti povukao u svojukuću u Rapallu. Imao sam namjeru svenapustiti i povući se kao pustinjak u Civenukod jezera Como. Htio sam se potpuno udaljitiod svijeta.Popustio sam, otišao sam u MeđugorjeU Rapallu sam upoznao svećenika poimenu don Valdermo Boggiano Pico, koji jesvakoga tjedna vodio molitvene susrete. Pridružiosam se tim susretima da bih održaovezu s Gospodinom koji me je, po riječimatoga svećenika, ljubio velikom ljubavlju. Utom sam se razdoblju kod njega ispovijedaosvakog tjedna i upravo je on energičnoinzistirao da u svibnju s jednom skupinomhodočasnika odem u Međugorje. Nisam vjerovaou Gospina ukazanja, ali budući da jeon bio moj ispovjednik i veliki prijatelj, popustiosam.U Međugorje smo stigli jednoga lijepog,mirnog dana. Pronio se glas da će se te večeri“Gospa” ukazati Ivanovoj molitvenoj skupini.Svi putnici iz autobusa bili su euforični,napose sestra Enrichetta koja je sjedila uzame. Euforija je prošla kad su nam neki hodočasnicirekli da je susret s Gospom pridržansamo za Ivanovu molitvenu skupinu. Ja samse, ne znam zašto, počeo smijati i šaliti naračun hodočasnika: euforičan sam postao ja!Kad smo stigli na cilj, brzo me je prošla euforijajer sam otkrio da se u sobi u kojoj smotrebali biti smješteni Danilo, njegov bratić ija, nalaze samo jedan bračni krevet i jedankauč. Da bih se izvukao iz neugodne situacijei izbjegao ikakvu dvosmislenost, odmahsam se dočepao kauča.Gospe, ne vjerujem da se ovdje ukazuješMoram reći da me pustolovina u koju samse upustio nije nimalo privlačila, nisam joj senimalo radovao. Kad mi je Danilo negdje okoponoći predložio da se popnemo na Križevaczato što je vidio neko svjetlo, mislio sam daje lud. Počela je padati lagana kiša i sve meodvraćalo od uspinjanja. Ali, nisam ih htiokočiti u vjerskom poletu koji ih je nosio.Za vrijeme križnog puta, na kojemu samtrebao razmatrati Isusovu Muku, spontanosam pomislio da ono što proživljavam zapravoi nije tako strašno. U jednom trenutku,dok sam pred svojim suputnicima glasno razmatraokrižni put, kroz glavu mi je prošlasljedeća misao: “Gospe, ne znam ukazuješ lise ti doista, zapravo ne vjerujem. No, ako si tiovdje, znaj da nisam dobar nego izvrstan svećenik;svaki dan molim časoslov i krunicu, redovitose ispovijedam…” I tako sam joj ispričaosve svoje zasluge i završio sam napominjućišto mi je Bog dao zauzvrat: moji poglavarimisle da sam gay, otac mi je umro od rakakostiju, a brat mi je u zatvoru… hvala naneizmjernim darovima…!I tako, od jedne do druge postaje, postavljaosam Bogu pitanja očekujući njegovodgovor, koji nije dolazio. Kad smo stignina vrh Križevca, po prvi put sam primijetiozvjezdano nebo, zvijezde kao u nekom krugu,i primijetio sam da je moja vjetrovkasuha iako je padala lagana kiša.Nikomu nisam ništa rekao i sutradan sams cijelom skupinom pošao na Križevac. Pozavršetku križnog puta približio mi se nekibradati gospodin srednjih godina i zatražiorazgovor. Nisam ga poznavao. Rekao mi jeda mi ima nešto za reći i, na moje zaprepaštenjei nevjericu, dao mi je sve odgovore napitanja koja sam Bogu postavio prethodnenoći, te nadodao neka proročanstva o mojojbudućnosti. O tome sam razgovarao samo sDanilom, od straha da će me smatrati ludim,i stvar je ostala na tome. (Nastavlja se)Posjet apostolskog nuncija u BraziluTravanj 2006. // Broj 4 // Godište I. • 29

PoticajiSTOPAMA MIRARadosna otajstva kruniceMarija rađa IsusaVREMENAU vrijeme hudo, izvan blještavila i slave,rodio si se, Isuse, u naš lomni svijet.Kažu da je noć bila hladna i zvjezdana,kao u krajevima kojima stupam danas.Kažu još da si unatoč tomu bio veseo,jer anđeli su ti razdragano pjevali,a oni što kruh svoj zarađuju teškou mimohodu stupali su i radovali ti se.Vremena su, rekoh, bila huda,tako na žalost slična ovim današnjima,nevini u tamnici, krivci na slobodi,vladari oholi, nedodirljivi, neodgovorni,zemlja kolonija, ili kako se već to zvalo.Gleda me tvoja majka ozbiljno i blago,ispričati se moram na mislima turobnim.Zar nije ona danas ponovila tvoj glas,mir pred vrata svakog srca donijela?Mnogi su se ovdje nanovo rodili,zapljusnuo ih val one noći iz Betlehema,nije važno javljaju li javna glasila o tome,svijest se mijenja i povijest ljudska.Prepoznajem to dok hodim ovom stazom.Ustaju bolesni, zapostavljeni, prevareni,novo je doba pred nama, u nama,do na kraj svijeta poruka blaga stiže,čovjek Božju sliku u sebi prepoznaje,unatoč magluštinama ponovo se rađa,topao i nevin, poput dana iza brda.Miljenko Stojić30 • Glasnik mira // MeđugorjePoruke iz školske klupeTOMINAČUDESNABIBLIJAGordana SušacPozvani smo u ovoj korizmi biti bolji, postiti,moliti, čitati Sveto pismo. Evo štoje otkrio Tomo kada je otvorio Bibliju. To štoje našao u Bibliji Tomu je toliko iznenadiloda nije mogao o tome šutjeti. Odmah nakonmolitve, na početku sata, Tomo je podigaoruku i rekao:’’ Ja jučer uzeo Bibliju i u njojnašao bon za mobitel!’’ Gleda on u mene ja unjega, meni nije jasno a on potpuno siguranu to što je vidio.Nije znao ništa više o tom bonu, samo dase skrio u Bibliji, nije dalje ništa ni tražio.Moj Tomo, što se sve krije u toj knjizi tek ćešsaznati i odrastanjem bolje razumjeti!Otajstvo je veliko ispisano na stranicamakoje si otvorio. Biblija je riječ Božja upućenaljudima, pisali su je sveti pisci. Važni su iStari i Novi zavjet, jer Stari zavjet Novi skrivaa Novi zavjet Stari otkriva! Kada je IvanKrstitelj bio u tamnici (NZ), poslao je svojeučenike da ga upitaju je li on onaj koji imadoći ili da čekaju drugoga. A Isus mu odgovarariječima proroka Izaije (SZ):’’Idite i javiteIvanu što čujete i vidite! Slijepi progledaju,hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju,mrtvi ustaju, siromašnima se propovijedaRadosna vijest’’ Mt 11, 2-5. Glavna porukaBiblije je da je sam Bog došao među nas danas spasi, nije bilo drugog rješenja. JedinoOnaj bez grijeha nas je mogao spasiti od vječnepropasti i učinio je to za nas! Tolika jeljubav opisana na tim stranicama, tolika daje ne možemo u potpunosti ni spoznati, zatoje i zovemo Otajstvo, tajna. I umro je za nasOnaj koji nije ništa kriv, moj Tomo., ostavivšinam primjere iz svog života, sama djelaljubavi, kao putokaze kako da i mi dođemo uKraljevstvo Božje, koje je za nas pripravljenood postanka svijeta. Veće ljubavi nema nitkood ove, da tko svoj život dadne za svoje prijatelje,kaže nam Isus. Ne traži Bog od nasda ga se bojimo i niti da se osjećamo krivimzbog svega toga, nego da smo mu zahvalništo je bio spreman i što jest za nas sve to učinio.Pokušajmo ovoga Uskrsa dopustiti svomesrcu da spozna i doživi tu ljubav i širimoje među ljudima! Sretan Uskrs!MOLITVA DUHU SVETOMUDođi, Duše Presveti, izlij na nas bujicu svojihmilosti i stvori nove Duhove u svojoj Crkvi, usvojim biskupima, svećenicima, redovnicimai redovnicama, vjernicima, nevjernicima,grješnicima i svima nama, u svim narodimasvijeta, u svim rasama, klasama i staležima!Potresi nas svojim božanskim vihorom, očisti nasod svakoga grijeha i zablude i od svega zla!Raspali nas svojim ognjem, učini da gorimoi izgaramo tvojom ljubavlju! Nauči nas dashvatimo da je Bog sve, sva naša sreća i radost,da je samo u njemu naša sadašnjost, budućnost inaša vječnost.Dođi k nama i preobrazi nas, obrati nas, spasinas, pomiri nas, posveti nas!Nauči nas da budemo potpuno Kristovi, potpunotvoji, potpuno Božji, po zagovoru i posredovanju,pod vodstvom i zaštitom Bezgrješne Djevice, tvojeprečiste Zaručnice, Isusove i naše Majke Marije,Kraljice Mira! Amen.

ISUS NA KRIVOJADRESI!?fra Mario KnezovićUskrsno je jutro. Svijet je obračunao sIsusom. Učenici su u strahu raspršeni.Za njih on više nije postojao. Njihovaposljednja misao na Isusa bijaše grob,skončanje života čovjeka koji bijaše tolikodrukčiji od njih. Nisu razumjeli ništa od Isusoveporuke. Zaboraviše i to kako je rekaoda ima uskrsnuti – ustati na život. Mentalitetsmrti ljudi smrtnika nadjačao je naduu život.U svjetini izgubljenih i razočaranih pribranise nađoše jedino Isusova Majka i Ivan,premda i oni shrvani mačem boli. Uz njih sesutradan svrstaše Marija iz Magdale i drugaMarija. One htjedoše pohoditi Isusa u groblju.Ali, Isus nije bio tamo. Pošle su ga tražitina krivoj adresi. Isus ne stanuje međumrtvima. On je živ i po svome životu i mrtvebudi na život.Odvaljeni kamen odaslao je jasnu porukukoja do danas odzvanja svijetom – Isus jeuskrsnuo. «Isus im reče: Ne bojte se! TražiteIsusa Nazarećanina, Razapetoga. Uskrsnuoje! Nije ovdje.» (Mk, 16, 6)Od toga trenutka sve je postalo drukčije.Čovječanstvom više ne gospoduje smrt. Svakostvorenje dobiva šansu za novi i vječni život.Smrti zapravo više nema - s njom je obračunaoIsus. Vrata spasenja širom su otvorena.Grob više nije zadnja stanica boravka. Isusnas poziva na vječni boravak u kući Oca njegovai našega. Zato nam poručuje: «Tko budevjerovao i pokrstio se, bit će spašen; tko nebude vjerovao, bit će osuđen.» (Mk, 16, 16)Krštenjem smo postali dio Krista i Crkve.To je zapravo put koji vodi u vječne stanove.Na tom putu ne bi trebalo biti zastajkivanja.No, stvarnost nas nekad na toj stazi odvedeu krivome smjeru. Tako idemo i trčimo, alicilja nikako na vidiku. Na tom putu i tražimo,ali ne nalazimo. Često tražimo i Isusa nakrivim adresama. Teško ga prepoznajemo usrcima brata ili sestre pored sebe. A, zapravo,tu Isus stanuje. Na ta vrata pokucajmo itu ćemo ga sigurno naći. I Gospa nas pozivada ga tamo tražimo. Zato, odvalimo kamenkoji nas zatvara u grobnice života i vlastitestranputice. Pustimo ući zrakama UskrslogaKrista u svoju nutrinu i put od gnijezda dozvijezda bit će obasjan.NE BOJ SE, JAKOVE!dr. fra Iko SkokoJakov (hebr. ja’āqōb: Bog štiti), koji sespominje u prvoj biblijskoj knjizi,Knjizi postanka, jest sin Izaka i Rebeke,a mlađi brat blizanca Ezava. Jakov jetreći patrijarh. Imao je dvanaest sinova izačetnik je dvanaest Izraelovih plemena.Na neki način Jakov je dva puta prevariostarijeg brata. Prvi put, za komadkruha i malo čorbe od sočivice od gladnogabrata zatražio je i dobio prvorodstvo(Post, 25, 29-34) i drugi put, uz pomoćmajke, dobiva očev blagoslov koji se udjeljujenajstarijem sinu. Zbog te je prevaremeđu braćom blizancima nastala velikamržnja. Kako je Ezav tražio prigodu ubitiJakova, na nagovor majke otac Jakova šaljek ujaku Labanu. Kod ujaka je dva putapo sedam godina radio za svoje žene, dvijesestre, Leu i Rahelu. Jakovu su posebnopri srcu bili sinovi s Rahelom, Josip i Benjamin.Nakon dugogodišnjeg izbivanja,te stjecanja velikog bogatstva, odlučio sevratiti u svoj rodni kraj. Pripremio je pomirbus bratom.PoticajiNakon cjelonoćnog hrvanja s tajanstvenimčovjekom, koji predstavlja Boga,Jakov je ostao slomljena bedra, s blagoslovomi promijenjenim imenom. Njegovonovo ime je Izrael (hebr. jisrā’ēl: čovjekkoji je vidio Boga ili koji se borio s Bogom is ljudima).Njegov sin Josip postao je velikan nafaraonovu dvoru u Egiptu. Pripremio jeEgipćane za sedam godina gladi. U timgodinama gladi, mnogi su odlazili u Egipatpo hranu. Tako i Jakovljevi sinovi, aJosipova braća. Josip je zatražio od braćeda dođe i njegov otac. Jakov je oklijevao.Držao je da će se njegov narod u Egiptuodnaroditi.Jedne noći Bog ga poziva i hrabri: „Neboj se sići u Egipat“. Priopćio mu je kakone će doći do utapanja izraelskog narodau Egiptu, tj. ne će se odnaroditi. Dapače,obećao mu je da će od njegova potomstvapostati velik narod (Post 46, 1-4).Tko je čvrsto s Bogom povezan, ne trebase plašiti nikakve asimilacije, ni duhovneni fizičke!Travanj 2006. // Broj 4 // Godište I. • 31

Iz ljetopisaSVJEDOČANSTVOFRA JANKA BUBALADne 22. 10. 1981. doživio sam nešto štose (možda) nikad ne doživljava. Mogućeje da će se taj dan i inače pamtiti, aja ga sigurno ne ću nikad zaboraviti.Tada sam, naime, došao u Međugorje.Svratio sam se u župsku kuću da najprije sačekampočetak službe Božje u crkvi. Nešto nakon17 sati čujem neku trku kroz kuću. Vidiosam kako dvije časne sestre, inače zaposleneu župskoj crkvi i kućanstvu, protrčaše krozkuću. Pomislio sam da se nešto zanimljivodogodilo. Kako sam se toga časa nalazio kodprozora župskog ureda, pogledao sam krozprozor. Odmah ugledah dvije sestre kakopred kućom kleče na mokroj zemlji s raširenimrukama. A odmah od njih pa do crkve, saisto tako raširenim rukama, klečala je skupi-na - kojih sedamdesetak - muškaraca i žena.Očito, kiša nikomu nije smetala. Nitko od njihnije nad sobom držao kišobran, nego se samomolio i vapio. Netko je plakao od uzbuđenja, anetko i nešto nabožno pjevao. Svi su nepomičnogledali prema križu na Križevcu.Pogledao sam i ja prema križu, ali križa«nema». Njega je skupa s njegovim podnožjemobasjala neka čudna bijelo do ružičastasvjetlost, kakva se obično u stvarnostine viđa. Bio sam, naravno, uzbuđen. A kakonisam baš najboljeg dovida, glasno sam zatražiokakav dalekozor kojim bih se pomogaoposlužiti. Ubrzo sam dobio u ruke fraTomislavov dalekozor koji sam odmah podesioprema svome dovidu. Jasno sam vidioumjesto križa lik žene raširenih ruku kojoj jeglava prolazila nešto mimo okomitog krakakriža. Noge su joj se gubile u svijetloj gomilina podnožju križa.Da budem do kraja iskren: pojedine dijelovetijela (lice, oči, kosu…) nisam vidio. Doksam promatrao taj prizor, bio sam vrlo uzbuđendo radosti. Želim istaknuti i ovo da susa mnom tu još bilo četiri-pet svećenika i svismo uglavnom isto vidjeli. Ovu su pojavu takođervidjeli i mnogi drugi ljudi. Ne samo mikoji smo se zatekli kod crkve, nego i svi drugiiz toga mjesta koji su toga časa gledali premakrižu na Križevcu isto su to vidjeli. Cijela jepojava trajala oko četrdesetak minuta.Radi provjere istinitosti toga viđenja mnogisu od onih koji su to vidjeli zamolili samevidioce Gospine da upitaju Gospu za tu pojavu.I ona im je otvoreno i jasno priznala daje zaista ona toga časa bila na Križevcu. Svesam to spreman zakletvom posvjedočiti.(Iz knjige dr. fra Ljudevita RupčićaGospina ukazanja u Međugorju,1983., str. 159)MEĐUGORSKIHODOČASNICI IZGRADILIDJEČJI VRTIĆ U KISELJAKUZahvaljujući Božjoj providnosti koja sesluži ljudima otvorena srca, Kiseljak,mjesto u Srednjoj Bosni, dobio je duhovno- odgojnu ustanovu.Naime, međugorski hodočasnici i štovateljiKraljice Mira iz Irske, Amerike, Engleske,te drugi ljudi dobre volje pomogli su i daljepomažu izgradnju ovome mjestu tako potrebneodgojne ustanove «sv. Franjo», kojuvode Školske sestre franjevke provincije sv.Obitelji iz Mostara.1. veljače 2006. spomenuta Ustanova počelaje s odgojnim radom, primivši pod svojkrov prvih 60-oro djece predškolske dobi.I ovaj projekt i put do njegova ostvarenja,jedno je od brojnih svjedočanstava da porukai zov Majke dopire do svih kojima je potrebnabilo kakva pomoć. Znak je to da seporuka Međugorja življena na pravi načinotjelovljuje uvijek kao DOBRO.Spomenuti međugorski hodočasnici, odkojih nam je posebno zadovoljstvo istaknutigosp. Arthura Melkovskog i njegovu udrugu«Sv. Josip Pomoćnik» iz Irske, prepoznali sumogućnost da svoju vjeru i ljubav odjelotvorekroz materijalnu potporu izgradnje ovogaobjekta. Ovome ratom i poraćem izranjenomnarodu bila je i te kako potrebna pomoću duhovnoj obnovi i odgojnom angažmanu,da su svi s velikim zadovoljstvom i radošćupratili događanja oko izgradnje i mogućnostipočetka rada Ustanove.Uz objekt namijenjen odgoju i skrbi, nalazise malena kapelica klanjanja Isusu uPresvetom oltarskom sakramentu. U njojsvakim danom jedne sestre mole, dok drugerade u školi i vrtiću, želeći svemu dati dubljismisao, predajući Isusu svaku aktivnost…sjedinom željom da se On slavi.Gospa, naša Majka toliko nas je puta pozivalada se klanjamo Njezinu Sinu. Mi toovdje u Kiseljaku želimo poslušati i tome«svetom» činu učiti djecu koja su nam povjerena.Vjerujemo da, ne samo u Međugorju,nego na svakome mjestu gdje se srcemslušaju i žive poruke Kraljice Mira, Bog šaljesvoj blagoslov, a onda i ljude koji u Njegovoime pomažu.Neizmjerno smo zahvalne za svaku pomoćkoju smo primile i primamo u izgradnjiodgojne ustanove, a koja nam omogućujeposvetiti se našoj prvotnoj karizmi – ODGO-JU DJECE I MLADIH ZA LJUDSKE I KRŠĆANSKEVRIJEDNOSTI. 70% objekta nije dovršeno, alimi vjerujemo da će se za to pobrinuti, kaoi do sada Božja providnost, kojoj se povjeravamo.č. s. Dominika Anić32 • Glasnik mira // Međugorje

GODIŠNJE UKAZANJEMIRJANI DRAGIĆEVIĆ - SOLDO18. OŽUJKA 2006.Vidjelica Mirjana Dragićević-Soldo imala je svagdanja ukazanja od 24. lipnja 1981.do 25. prosinca 1982. Na posljednjem svagdanjem ukazanju Gospa je, povjerivši jojdesetu tajnu, rekla da će joj se ukazivati jedanput godišnje, na njezin rođendan, 18.ožujka. Tako je bilo tijekom svih minulih godina.U zajednici „Cenacolo”, gdje je Mirjana imala ukazanje, na molitvi krunice okupilo se višetisuća hodočasnika iz više zemalja svijeta. Ukazanje je započelo u 13.59 i trajalo do 14.04sati. Gospa je, prema iskazu vidjelice, dala sljedeću poruku:“Draga djeco! U ovo korizmeno vrijeme pozivam vas na unutarnjeodricanje. Put k tome vodi vas kroz ljubav, post, molitvu i dobradjela. Samo uz potpuno unutarnje odricanje prepoznat ćete Božjuljubav i znakove vremena u kojem živite. Bit ćete svjedoci tihznakova i progovorit ćete o njima. K tome vas želim dovesti. Hvalavam što ste mi se odazvali.”“SILNA MI DJELA UČINISVEVIŠNJI...”Marijo, Hramu Trojstva, užarena peći božanskoga ognja, Majko milosrđa... Ti simladica (Iz 11,1) iz koje je izniknuo cvijet što ispunja cijeli svijet svojim mirisom,Riječ, jedini Božji Sin. U Tebe, plodno tlo, posijana je ta Riječ (Mt 13,3 sl.). Tisi skrivala vatru pod pepelom našeg čovještva. Ti Posudo poniznosti u kojoj gorisvjetlo istinske Mudrosti... - ognjem svoje ljubavi, plamenom svoje poniznostiprivukla si na sebe ljubav vječnog Oca i spustila ga k nama, ljudima...Zbog toga svjetla, Marijo, nikada nisi postala jedna od ludih djevica (Mt 25,1 sl.)nego si uvijek bila ispunjena krepošću razboritosti. Stoga si ti htjela znati kakoće se ispuniti ono što Ti je anđeo navijestio. Znala si kako je “Bogu sve moguće”.Nikada nisi dvojila. Zašto dakle uzvratiti riječima: “Ne poznajem muža”?Tebi nije manjkalo vjere. Tvoja je duboka poniznost bila ono što je iz tebe pitalo.Ti nisi sumnjala u Božju moć. Naprotiv, ti si se smatrala nedostojnom takvačuda. Nije Tebe uznemirio strah zbog anđelovih riječi. U Božjem svjetlu, tako mise čini, bilo bi to prije divljenje. Čemu si se Ti, Marijo, divila? Neizmjerivosti Božjedobrote? Pogledala si na samu sebe i smatrala si samu sebe nedostojnom temilosti - i stoga si ostala začuđena. Tvoje pitanje očituje Tvoju poniznost. Ti nisibila ispunjena strahom nego jednostavno divljenjem pred nemjerivom Božjomdobrotom u usporedbi s Tvojom neznatnošću i sukladno Tvom jednostavnompodrijetlu (Lk 1,48).(Molitva svete Katarine Sijenske - 1347.-1380. -, crkvene učiteljice,zaštitnice Europe, na blagdan Blagovijesti, 25. ožujka 1379.)Travanj 2006. // Broj 4 // Godište I. • 33

Hodočasničke stazeMALTEŠKI VITEZOVIfra Karlo LovrićPredstavljamo vam jedan neobičan red u Crkvi koji ima dugu i burnu prošlost.Mnogo dobra je učinio. I danas to čini, pa i ovdje u Međugorju!Vi, koji dolazite u Međugorje, mogliste na početku velikoga parkiralištauz potočić Lukoć primijetiti žutu kućicu,a ispred kućice parkiran bolnički auto soznakom malteškoga križa. Pripada vitezovimaMalteškoga reda koji od 1. srpnja 1998.dolaze u Međugorje i uglavnom kao bolničarii liječnici poslužuju hodočasnike od lipnjado listopada. Od dolaska u župu Međugorjedjelovali su u privatnoj kući, a od 2003. u zatu svrhu posebno izgrađenoj ambulanti DonumDei.A tko su, zapravo, Malteški vitezovi?To je jedna od najstarijih institucija zapadnei kršćanske civilizacije. Prisutna je u Palestiniod oko 1050. godine. To je vjerski laičkiRed sv. Ivana s vojno-viteškom i plemićkomtradicijom. U početku su bili trgovci koji sudošli iz stare republike Amalfi i s dopuštenjemegipatskog kalifa sagradiše crkvu, samostani bolnicu u Jeruzalemu, u kojoj će sehodočasnicima pružati pomoć i zaštita bezrazlike na vjeru i rasu. Red stječe neovisnostpod vodstvom blaženoga Gerarda. Papa PaškvalII. priznaje ga bulom 15. veljače 1113.i stavlja pod zaštitu Sv. Stolice. Ova bula jetemelj pravne samostojnosti Reda.Osnivanjem Jeruzalemskog kraljevstva(križari) Red se obvezao pružati vojnu zaštitubolesnicima i hodočasnicima pa i na zauzetommuslimanskom području. Vitezovisu polagali zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti.Njihov znak je Ivanov križ s osamvršaka koji simboliziraju osam blaženstava iu isto vrijeme upućuju na duhovno poslanjeReda. Uz bolničku službu bili su dužni vojničkibraniti kršćanstvo.Članovi Reda sa sjedištem na Rodosu potjecalisu iz svih dijelova Europe, a početkom14. st. dijele se na skupine (jezike). Prvih sedamskupina: Provansa, Auvergna, Francuska,Italija, Aragonija (Navarra), Engleska (saŠkotskom i Irskom) i Njemačka. Godine 1492.dijele se Katalonija i Portugal od Aragonijei tvore osmu skupinu. Svaka skupina imasvoga priora, svoje sudište i svoje prihode.Uprava Reda bila je sastavljena od redovnikarazličitih nacionalnosti.Morska flota RedaPoslije šest mjeseci opsade i teških borbis jakom morskom flotom i nadmoćnomOsnivanjem Jeruzalemskog kraljevstva (križari) Red se obvezao pružati vojnuzaštitu bolesnicima i hodočasnicima pa i na zauzetom muslimanskom području.Vitezovi su polagali zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti. Njihov znak jeIvanov križ s osam vršaka koji simboliziraju osam blaženstava i u isto vrijemeupućuju na duhovno poslanje Reda. Uz bolničku službu bili su dužni vojničkibraniti kršćanstvo.Ambulanta Malteškoga redau župi MeđugorjeDolazak na RodosGubitkom i posljednje tvrđave u Sv. Zemljigodine 1291. Red se sklanja na Cipar, a 1310.pod vodstvom Velikoga meštra fra Foulquesade Villareta na otok Rodos. I tu grade snažnumorsku flotu (mornaricu) kojom nadziruistočni Mediteran. U mnogim se bitkama dokazala,kao npr. u Siriji, Egiptu…34 • Glasnik mira // Međugorje

Hodočasničke stazevojskom sultana Sulejmana Veličanstvenog,vitezovi Reda napustiše Rodos 1532.Veliki meštar fra Filip de Villiers s otokaAdama zaposjeda otok Maltu koji car KarloV. s dopuštenjem Pape daje kao leno (posjed).Pri tom je dogovoreno da Red ostane neutralanu mogućim ratnim sukobima među kršćanskimnacijama.Godine 1565. Vitezovi su pod vodstvom velikogmeštra fra Ivana de la Vallette (po komje nazvan glavni grad Malte) odbili Turke poslijetromjesečne opsade. Morska flota Redaslovila je kao najsnažnija na Sredozemlju iuvelike je doprinijela glasovitoj pobjedi nadOsmanlijama u bitci kod Lepanta 1571.Na proputovanju u Egipat Napoleon osvajaotok, a Vitezovi potražiše sklonište na Siciliji.Od 1834. sjedište Reda je u Rimu.Njihov poglavar nosi naslov veliki meštari biran je između redovnika (vitezova)s vječnim zavjetima, i ujedno je poglavarsuverene zajednice. Crkva mu dodjeljujekardinalsku čast i mora potjecati iz plemićkeobitelji. Po kanonskom pravu Malteškired je laički red. Neki su članovi zavjetovani,tj. položili su zavjet siromaštva, čistoće i poslušnosti,a neki opet dadoše samo obećanjeposlušnosti. Većina vitezova i dama su laici.Veliki meštar je biran iz redova vječno zavjetovanihvitezova.Bitna obilježja RedaSa svojim medicinskim i socijalnim ustanovamaraširen je u 120 zemalja. Pomaže bolesnima,siromašnima i unesrećenima. Pružapomoć sukobljenim vojskama i ljudima pogođenimprirodnim katastrofama. Osposobljavamlade da mogu drugima pomagati. Uovu vrstu služenja uključeno je 12.000 članova,80.000 dragovoljaca i 11.000 plaćenogosoblja, uglavnom liječnika. Većina bolnicaReda nalazi se u Europi. Bolnica u Rimu jespecijalizirana za neurologiju, dok bolniceu Engleskoj, Belgiji, Njemačkoj vode briguo bolesnicima u završnoj fazi. U Francuskojima pet visoko specijaliziranih centara kojiskrbe o osobama s poteškoćama u razvoju.Isto tako vode brigu o takvim osobama nagodišnjem hodočašću u Lurd ili druga hodočasničkamjesta.Red je neovisan i suveren. Ima svoj ustav,može izdavati putne isprave, poštanske markei kovani novac. Redom od 1988. upravljaveliki meštar fra Andrew Bertie, i doživotnoje izabran. Red ima diplomatske odnose s94 države i često su posrednici u međudržavnimsukobima.Uzorno ponašanje i solidarnostNjihovo pravilo ih obvezuje na uzornoponašanje u privatnom i javnom životu ičuvanje tradicije. Vjerni su načelu: branitivjeru i služiti siromasima. Njeguju solidarnost,pravednost i mir kako to uči evanđeljei uvijek su po djelotvornoj ljubavi premabližnjemu i molitvi u uskom zajedništvu sCrkvom. Ne postaje se vitez ili dama Redapo rođenju ili stečenim zaslugama, nego potomu slijedi li netko zov služenja tamo gdjeje materijalna ili moralna bijeda, gdje se očitujetajna patnje.Što danas znači biti član Malteškog reda?Blažiti boli i kršćanskom ljubavlju tješiti.Ne samo pomagati bolesnima nego bitina usluzi progonjenima, emigrantima bezobzira na rasu, jezik, boju kože i religiju.U današnje vrijeme bitke za zaštitu i širenjekatoličke vjere ne vode se više mačem,nego mirotvornim sredstvima protiv bolesti,siromaštva i netrpeljivosti. Članovi Redasvrstani su u tri staleža, ali je svima obvezaslijediti nauk Crkve i aktivno sudjelovati uhumanitarnim akcijama.Sa svojim medicinskim i socijalnim ustanovama raširen je u 120 zemalja.Pomaže bolesnima, siromašnima i unesrećenima. Pruža pomoć sukobljenimvojskama i ljudima pogođenim prirodnim katastrofama. Osposobljava mladeda mogu drugima pomagati. U ovu vrstu služenja uključeno je 12.000 članova,80.000 dragovoljaca i 11.000 plaćenog osoblja, uglavnom liječnika. Većina bolnicaReda nalazi se u Europi.La Valetta, glavni grad MalteDogovor s vladom MalteU dogovoru s vladom Malte Red se vrationa Maltu. U trajanju od 99 godina mogu nesmetanokoristiti tvrđavu sv. Anđeo. Tvrđavaje smještena u gradu Birgu, a pripadala jeRedu od 1530. do Napoleonova zaposjedanja.Travanj 2006. // Broj 4 // Godište I. • 35

Odjeci u svijetu: Darija Škunca-Klanac, Montreal, KanadaTREBA ZAŠUTJETI KAKO BI SNAGAPORUKE UNIŠLA U NAŠ ŽIVOTGospođa Darija Škunca-Klanac već 21 godinu prati hodočasnike u Međugorju. Atlantik je, prateći 90 hodočašća, preletjela180 puta. Međugorje je marljivo upoznavala i istraživala sve o njemu. Između ostalog, sakupila je 18 snimljenihrazgovora iz prvih deset dana, što je najvrjedniji izvorni materijal koji postoji o Međugorju. Danas poručuje: Međugorjeje zahvat Božji po Mariji u ovaj svijet. Zato je odgovornost onih koji se njime bave velika i pred Bogom i pred ljudima.Tko je Darija Škunca do susreta s Međugorjem?Već 38 godina živim u Montrealu (Kanada). Muž mi jeHrvat. Imamo četvero djece i četvero unučadi. Rođena samu Novalji na otoku Pagu. Osmo sam dijete a prvo žensko uobitelji od jedanaestero djece. Zato me nazvaše Dar(ija).Otac i majka pobožni, vjerni, marljivi, pošteni ljudi odgajalisu nas u kršćanskom duhu koji se temeljio na ljubavi,ustrajnosti i primjernom životu. Ima u našoj obitelji svakovrsnihzvanja, od zemljoradnika preko ribara, zidara, drvodjelaca,arhitekata, umjetnika, pjesnika, odgojitelja, dosvećenika., Po završetku gimnazije, u 18. godini, stjecajemokolnosti pošla sam u Pariz na usavršavanje francuskogjezika, s namjerom da se čim prije vratim u Hrvatsku. Mojpokušaj povratka nije uspio. U Zagrebu me se čudno pogledavalo.Što se imam vraćati kad svatko želi otići, pobjeći izkomunističkog režima. Silom prilika našla sam se ponovnou Parizu. Zaposlila sam se u franjevačkoj knjižari u uliciMarie-Rose, pokraj samog samostana. Moj brat, fra Bernardin,koji je tu bio na školovanju, jednoga lijepog danapredstavio mi je mladića, svoga školskog druga Petra. Onme je poveo u Montreal, još dalje od domovine. Tko bi tadamogao i pomisliti da će me Gospa na tako čudesan načinod 1984. približiti i vratiti Hrvatskoj!Dva međugorska danaKako ste i kada čuli za Međugorje?Godine 1981. župnik hrvatske katoličke misije u Montrealubio je pokojni fra Ivan Bradvica, hercegovački franjevac.Fra Ivan me je nazvao krajem lipnja 1981. i upitao:Znaš li da se Gospa ukazuje u Međugorju? Morao mi je višeputa ponoviti ime tog mjesta, jer za njega nikada do tadanisam čula. Fra Ivan nas je redovito obavještavao o zbivanjimau Međugorju. Slušala sam ga pozorno i sa zanimanjem.Pa, možda se tamo nešto veliko i istinito događa?!U to vrijeme, govor o tajnama pobuđivao je u nama znatiželjui strah. Pratili smo i redovite pozive na mir, obraćenjei molitvu. Želja da pođemo u Međugorje rasla je u namasvima.Kada ste prvi put došli u Međugorje?To se ostvarilo kod našega obiteljskog posjeta Hrvatskoju kolovozu 1984. Nas šestero pošli smo na prvo obiteljskohodočašće. Proveli smo 48 nezaboravnih sati u Međugorju.Htjeli smo još produžiti jer nam se od tamo nije dalo, alise naš povratak u Kanadu nije mogao odgoditi. Tijekom tadva dana, provedena u Međugorju, ja sam snažno osjetilaGospinu majčinsku prisutnost. Otkrila sam u njoj ženu imajku. Tada sam već i ja bila žena i majka četvero djece.Približavanje Gospi izmijenilo je moj vjerski život. Ona meje povela stvarnijem upoznavanju Oca i Sina. Spoznaja njezineuloge u odnosu na Trojstvo, njezin svakodnevni živots Isusom i Josipom pomogao mi je shvatiti i njezin dolazaku Međugorje te njezinu brigu za Božju djecu u službi ljubavi.Zahvaljujući fra Slavku, moj je muž uspio ući u kapeluukazanja i tu snimiti sve što se pred njim događalo. I jabih rado bila prisustvovala ukazanju, ali me je fra Slavkoodbio. Znao je on da nama ženama nije ni potrebno opipljivihznakova da u nešto povjerujemo. Zahvalna sam mu,jer mi je od tada pa kroz više godina pomogao rasti u vjerii pripremati me na ono što me je čekalo.Na povratku u Montreal nismo mogli odoljeti pozivimana svjedočenje i prikazivanje tog filma. To je u ljudima budiloželju da odu u Međugorje. Od nas su očekivali da ćemoih pratiti, budući da znamo hrvatski i francuski. Ja sam predložilaPetru da povede prvu skupinu za četvrtu godišnjicuukazanja, jer su mene još mala djeca vezivala za kuću. Napovratku mi je rekao da ću ubuduće, ako nas tko bude tražio,otići ja, jer da on nema strpljenja za to. Tako je i bilo.Muž mi je povjerio tu misiju i bio spreman preuzeti briguza obitelj za moga odsustva. Ne znajući u što se upuštamo,ubrzo smo uvidjeli kako je taj posao zahtjevan, ali se višenije moglo natrag. To traje punu 21 godinu. Pratila sam 90hodočašća, tj. prešla Atlantik u oba pravca 180 puta. Mojeje skupine činilo između 15 i 350 hodočasnika.Vaše iskustvo Međugorja i rada s hodočasnicima?Život sa skupinom za vrijeme naših petnaest danaboravka u Međugorju, upoznavanje s ljudima, sa svim štou sebi nose, snažno je iskustvo. Živjeti i dijeliti sa svakimhodočasnikom ljubav Božju u pratnji Isusa i Marije velikije dar. Od samoga početka služila sam i drugim hodočasnicimafrancuskoga govornog područja u susretima s franjevcimai s vidiocima. Sve sam više uranjala u fenomenMeđugorja. Upoznala sam se i s ocem R. Laurentinom,francuskim novinarom, mariologom i teologom. Pratilasam ga godinama kako marljivo radi na svojim istraživanjima.Pomagala sam mu u prevođenju i tumačenju raznihspisa. Razotkrio mi je lice i naličje Međugorja, postali smoprijatelji i suradnici. On je i mene hrabrio i podržao me uradu. Kad sam prvi puta saslušala razgovore vidjelaca s fraJozom Zovkom, fra Zrinkom Čuvalom i fra Viktorom Kosirom,oduševila sam se za istraživanja o tim prvim danimaukazanja. Vrijedan materijal je postojao, trebalo ga je pronaći.Sakupila sam 18 snimljenih razgovora iz prvih desetdana. To je najvrjedniji izvorni materijal koji postoji o Međugorju.Treba zahvaliti gospodinu Grgi Kozini, vjernom ivrijednom župljaninu, koji se pobrinuo da to ostane trajnourezano na zvučnoj vrpci.Od tih snimljenih razgovora napravila sam 1997. - 1998.knjigu na hrvatskom i francuskom jeziku: «Na izvorima Međugorja»,Ziral, Mostar, 1997. i «Aux sources de Medjugorje»,Editions Sciences et culture, 1998, Montreal, Quebec).36 • Glasnik mira // Međugorje

Odjeci u svijetu: Darija Škunca-Klanac, Montreal, KanadaMeđugorje je Božji zahvat u ovaj svijetMeđugorje za mene nije samo neobično zanimljiv fenomennego je i zahvat Božji po Mariji u ovaj svijet. I zatoje odgovornost onih koji se njime bave velika pred Bogomi pred ljudima.Svako sam svoje putovanje s hodočasnicima doživljavalakao prvo. Hrljenje Božjeg naroda ususret Mariji posebnoje značajno za naše doba. Marija je bila tako zapostavljenai zaboravljena. Dok su se ženski pokreti masovno javljalii postajali gromoglasniji, Marija je ušutkavana. Čak joj sepredbacuje da je u Međugorju brbljava, a ona se jedvaoglasi s dvije-tri rečenice jedanput mjesečno. Kada bi žene,vođene duhom ženskih biblijskih figura i Gospom, danasznale prosvjedovati u svijetu, mislim da bi čovječanstvokrenulo novim putem. Ali za to je potrebno više šutnje,Marijine šutnje.Svako mi je hodočašće utisnuto u srce i čuvam ga kaonajdragocjenije blago. Nosim u sebi na tisuće vapaja onihkojima je u duši i na tijelu bila potrebna Božja milost. Ja samih samo dovela i upoznala s Međugorjem. Ostalo je bio Gospinposao. Čudesa su to obraćenja i suza radosnica…Posebno sam doživjela svoju hodočasničku skupinusvećenika. U jesen 1990. oglasila sam putovanje samo zasvećenike. U roku od tri mjeseca upisalo ih se 43. Krenulismo na put u siječnju 1991., kad je rat buknuo u Golfskomzaljevu. Sa mnom je bila i moja najbliža suradnica izudruge «Poruka mira – Montreal», gđa Mireille Brassard.Dvije žene i 43 svećenika idu u pohode Gospi! U početkusmo se na uzletištu gledali čudno. Svećenici kao da su sepitali kamo su se to uputili, komu su to upali u ruke. Nisamim bila potpuno nepoznata te je povjerenje iz dana u danraslo. Uz pomoć fra Slavka, vidjelaca i obitelji Grge Vasilja,kod kojega smo odsjeli, doživjeli smo neobično sadržajnuduhovnu obnovu. Bio je to prapočetak seminara za svećenike.Iz obitelji sam u kojoj je uvijek bilo svećenika, a naučilasam ih voljeti i poštovati kao vlastitog brata. Zato samimala hrabrosti s njima otvoreno razgovarati. Pričali su mio svojim unutarnjim sukobima, samoći, životnim i radnimpoteškoćama, bilo na župi bilo na kojoj drugoj službi, osvojim biskupima, braći svećenicima, ženama, župljanima,o nevjeri, otpadu od Crkve, te čitavom spletu ideologija i sBožjom riječju nepomirljivih životnih praksa … Brate svećeniče,hvala ti! Sve to čuvam u svom srcu. Sretna sam jerznam da te Marija štiti, voli i blagoslivlja.Kako je Kanada upoznala Međugorje?Kanada je velika i dijeli se na francusko i englesko govornopodručje. Ja živim u provinciji Quebec, gdje se najvišegovori francuski. Iz ovoga kraja hodočastilo se u samimpočetcima pojedinačno, u manjim skupinama, neorganizirano.Među prvim svećenicima Međugorje je posjetiootac Emiliano Tardif, Kanađanin, misionar i karizmatik.On je nakon toga, svugdje po svijetu gdje je propovijedao,govorio o Međugorju i Gospi. Među prvima organiziranaje hodočašća vodio «Informateur catholique». Glavni urednicitih katoličkih novina, gospoda Bouchard, zamolili suda ih pratim u Međugorju. Jednom sam se tako našla samas 350 njihovih hodočasnika. To je nezaboravno iskustvo.Shvatila sam ipak da je bolje dolaziti u manjim skupinama,s vremenom sam pronašla svoj osobni način vođenja i takonastavila sve do danas. U to predratno vrijeme neumornoje radila na organiziranju hodočašća i Lise Baril-Leclerc,koju su svi u Međugorju zvali Liza. To je draga i vrijednagospođa iz Montreala. Dobro je naučila čitati, pisati i govoritihrvatski. Napisala je na francuskom jeziku i nekolikozapaženih knjiga o međugorskoj duhovnosti.Međugorje je postalo tako poznato, da su ljudi tražilii molitvene susrete, razgovore, informacije. U mojemužem krugu međugorskih prijatelja osjećala se potrebaza otvaranjem centra. U lipnju 1988. osnovali smo udrugu«Poruka mira». Počeli smo sa slanjem informativnoglistića na 300 adresa u 7.000 primjeraka. Odaziv je bioohrabrujući. Drugi broj se popeo na 17.000 primjeraka. Uroku od godine dana imali smo 2.500 adresa na koje smoslali 40.000 primjeraka. Naš je listić «Poruka mira» išao počitavoj Kanadi, zatim u Ameriku, Dominikansku Republiku,Haiti, Peru, Francusku, Švicarsku, Belgiju, Nizozemsku,Ruandu, Kamerun, Egipat, Južnu Afriku, Japan i Indiju. Potrebaza međugorskom duhovnošću je rasla, pa smo počelis izdavačkom djelatnošću. Fra Slavko nam je povjerio svojeprve knjige, «Molite srcem», «Daj mi svoje ranjeno srce» i«Slavite misu srcem». Po uzoru na njega, naše molitvenevečeri bila su radosna slavlja Marijine djece. UpoznavanjuMeđugorja umnogome su pomogli organizirani posjetifranjevaca i vidjelaca. Važnu ulogu imale su i videokasete,koje je uz pomoć «Poruke mira» montirao i širio po svijetuna francuskom, poljskom, ruskom i drugim jezicima direktorudruge za evangelizaciju RASI (Rassemblement a sonimage), G. Rostworovski.Za rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, naši su prijateljiMeđugorja dali veličanstven odgovor za pomoćugroženim područjima. Na nasilje i smrt odgovarali smokulturom mira koja je bila prožeta Gospinim porukama.Nakon rata, hodočašća ponovno oživljuju. Stvaraju se inove udruge, među kojima «Regina Pacis» želi poći i nastavitistopama «Poruke mira».Nije važan govor o porukama,već život po njimaDanas, nakon toliko godina, unatoč svemuMeđugorje i dalje duboko živi. Što možete rećio tome?Za Međugorje se mislilo da ne će izdržati ni prva tridana. Znamo iz kronologije događanja što su sve pretrpjelisvećenici, vidioci, župljani. Čak se mislilo i nagovještavaloda bi ukazanja mogla uskoro prestati, po primjeru Lurda iFatime, gdje nisu dugo trajala. Međugorje nije pošteđenoprogona ni od koje strane, ali ono ne propada nego jača.Međugorje očito nije u našim rukama, nije nastalo po našojželji ili volji, nije nekakav izmišljeni scenarij za dječjiigrokaz. Međugorje se oduprlo svim vanjskim i nutarnjimnapadima zagovorom Neba. Sjećam se dobro kritičnih situacija.Počevši od sedmog dana ukazanja, kad su djecaodvedena izvan mjesta ukazanja, pa desetog dana, kadMeđugorje nije propalo, jer ljudskeslabosti nisu prepreka Božjoj milosti.Isusov i Marijin pogled na nas pun jebeskrajne ljubavi. Oni nas ne osuđuju,ne napuštaju ni kada ih izdamo ili ihse odreknemo.se nagađalo da se Gospa više ne će ukazivati… Moj cjelokupniodgovor na različite sukobe, progonstva, natpise ineutemeljene kritike nalazi se u knjizi: Daria Klanac, «Međugorje,reponses aux objections», Editions du Sarment,Paris, 2001.Međugorje nije propalo, jer ljudske slabosti nisu preprekaBožjoj milosti. Isusov i Marijin pogled na nas punje beskrajne ljubavi. Oni nas ne osuđuju, ne napuštaju nikada ih izdamo ili ih se odreknemo. Majčina briga za svojudjecu, toliko potrebna ovome svijetu, privlači neodoljivomsilom. To je nepresušna rijeka milosti upravo za ovo vrijemeu kojem živimo. To je euharistijski izvor života koji čisti ihrani. Sigurnost Međugorja je u Majci Mariji koja je ustrajnoprisutna usprkos naše malodušnosti i nevjere.Vaša poruka iz svega ovoga?Treba se vratiti izvorima. Gospa je tražila u prvim danimačvrstu vjeru i obraćenje, da bi se postigao mir molitvom,pokorom i sakramentima. Svaka je njezina porukapoziv na osobno obraćenje. Ona je meni upućena. Zato govoro porukama nije važan, nego život po njima. Potrebnonam je zašutjeti da bi snaga poruke ušla u naš život. Mnogise čude da je Gospa ostala tako dugo. A ja se upravo takvimačudim. Pa, ona je majka! Oznake njezine pedagogijesu strpljivost, ustrajnost i bezuvjetna ljubav. Gospi i mojimhodočasnicima zahvaljujem što me dovode u Međugorjena susrete oko zajedničkog kristocentričnog i kristoljubivogsvetog stola.Travanj 2006. // Broj 4 // Godište I. • 37

IskustvaDOKAZANA MOĆ MOLITVEDobitnik Nobelove nagrade prof. dr.med. Alexis Carrel naziva molitvunajmoćnijim oblikom energije. Ponjemu, to je snaga jednako stvarna kao i silateže. Nakon njega je prirodoznanstvenik iglasoviti istraživač, američki učenjak dr. N.J. Stowell u jednom čudesnom otkriću izmjeriomoć molitve. Evo kako to opisuje vlastitimriječima:«Bio sam ciničan ateist. Vjerovao sam daBog nije ništa drugo nego čovjekova misaonaizgradnja. Nisam mogao vjerovati u neki živibožanski bitak, koji bi nas sve ljubio i posjedovaomoć nad nama.Jednog sam dana radio u velikom patološkomlaboratoriju jedne klinike. Bavio sam sezadaćom kako da izmjerim valnu dužinu i jačinuzračenja ljudskoga mozga. S nekoliko suradnikaodlučio sam se na jedan osjetljiv pokus.Htjeli smo istražiti što se događa u ljudskommozgu kad čovjek prelazi iz života u smrt. Izabralismo jednu ženu koja je bolovala od smrtonosnograka mozga. Žena je bila duhovno iduševno potpuno normalna. Gledajući općenito,upravo je iznenađujuća bila njezina životnavedrina. No zato se tjelesno nalazila u teškomstanju. Znali smo da je na umoru. I ona je toznala. Također smo znali da se radi o ženi kojaje živjela u vjeri u osobnog otkupitelja IsusaKrista.Neposredno prije njezine smrti, smjestilismo u njezinu sobu visoko osjetljiv aparat zasnimanje. Taj nam je aparat trebao pokazatišto se odigrava u njezinu mozgu u posljednjimminutama. K tome smo još nad krevet smjestilimali mikrofon da bismo mogli čuti što govori,ukoliko uopće još bude mogla dati kakav znakživota.Za to vrijeme smjestili smo se u sobu do njezine.Bilo nas je petero trijeznih znanstvenika.Među njima ja sam bio sigurno najtrezniji inajtvrđi. Puni iščekivanja i nutarnje napetosti,stajali smo ispred svojih instrumenata. Kazaljkaje stajala na nuli i mogla je pokazivati svedo 500 stupnjeva u pozitivnom vrednovanjuna desno i 500 stupnjeva u negativnom vrednovanjuna lijevo. Prije nekog vremena, pomoćuistog aparata, mjerili smo emisiju jedne radiostanice čiji je program bio ižarivan u eter jačinomod 50 KW. Radilo se o poruci koja je moralabiti prenesena oko čitave kugle zemaljske.Tim mjerenjem ustanovili smo vrijednost od 9stupnjeva pozitivnog mjerenja.Učinilo nam se da je bolesnici došao posljednjitrenutak. Odjednom smo začuli kako jepočela moliti i slaviti Boga. Molila je Boga daon oprosti svim ljudima koji su joj u njezinuživotu počinili nepravdu. Tad je izrazila svojučvrstu vjeru u Boga riječima:‘ Znam da si ti jedini povjerljiv izvor snageza sva tvoja stvorenja i to ćeš ostati. Zahvaljivalamu je za snagu kojom ju je nosio čitav njezinživot kao i za sigurnost što smije biti Isusovovlasništvo. Svjedočila mu je da njezina ljubavprema Isusu, unatoč svoj patnji, nije postalamanja. U trenutku kad je govorila o oproštenjusvojih grijeha po Isusovoj krvi, iz njezinih riječiodjekivala je neopisiva sreća. Konačno, zahvatilaju je radost pri pomisli da će uskoro smjetigledati svoga Otkupitelja.Potreseni, stajali smo pred svojim aparatom.Već smo i zaboravili što smo zapravo htjeliistraživati. Pogledavali smo se, i pri tome senismo stidjeli svojih suza. Toliko sam bio zahvaćentime što sam čuo, da sam morao plakati,kako od djetinjstva nisam činio.Iznenada, dok je žena još molila, čuli smona svom instrumentu neki ton koji je kuckao.Kad smo pogledali, vidjeli smo da je kazaljkapokazivala 500 stupnjeva pozitivno i neprestanoudarala na granicu aparata.Naše su misli sustizale jedna drugu. Tehničkimmjerenjem sad smo po prvi puta otkrilinevjerojatnu stvarnost: mozak umiruće žene,koja je bila povezana s Bogom, razvio je snagukoja je bila 55 puta jača od snage zračenja onesvjetske radio stanice.Da bismo nastavili promatranje, dogovorilismo se, nešto kasnije, za nov pokus. Nakon štosmo ugradili svoje aparate, zamolili smo jednumedicinsku sestru da na bilo koji način izazovejednog bolesnika. Taj je čovjek reagirao grubimriječima i psovkom. Dapače, ne samo to nego jena ružan način zloupotrijebio Božje ime. I opetje počelo kuckati na našem aparatu. Bili smostrahovito pogođeni kad smo ustanovili da sekazaljka nalazila na 500 stupnjeva, ali negativno,i udarala strelicu koja je označavala granicumjerne tablice. Time smo se našli na ciljusvoga otkrića. Uspjelo nam je, bez predrasuda,znanstvenim putem dokazati pozitivnu Božjusnagu, kao i negativnu snagu protubožjeg djelovanja.U tom trenutku počeo se rušiti mojateistički svjetonazor. Tad sam stajao predlicem sveznajućeg Boga. Potpuno mi je smiješnompostala moja nevjera. Budući da samhtio ostati pošten prema samome sebi, nisamse mogao zatvoriti pred istinom koja je u menenavirala. Tako sam postao sretan Isusov učenik,koji je naučio vjerovati u Isusa Krista kaosvog osobnog spasitelja.»Pri ispitivanju valnih dužina mozga dr.Stowell je pronašao strahovite razlike. Valnedužine su jednako tako individualne kao iotisci prstiju. Iz toga ovaj učenjak zaključujeda jednako tako postoji registrator ljudskihmisli i planova u Božjim mislima, kao što upolicijskim ustanovama postoji registratorotisaka ruku. Obraćenje dr. Stowella dogodilose 12. srpnja 1953.(Preuzeto iz Novi Koraci 23, listopad 1991.)38 • Glasnik mira // Međugorje

PREPORUČUJEMONOVO!Krešimir Šego:FRA SLAVKOStranica: 248 (32 stranice fotografija u boji)Format: 14 x 21 cmTvrdi uvezKnjigu Poruke Kraljice Mira i velik izbor naših drugih knjigate različita izdanja Biblije i molitvenika, slika i krunica, kao iprikladnih suvenira potražite u našoj suvenirnici/knjižari uMeđugorju.Gospin trg 1, 88266 Međugorje,tel. 00 387 36 650 800,faks: 00 387 36 651 444Sve o događajima u Međugorju i odjecima u svijetu i Katoličkoj Crkvičitajte u novom mjesečniku - Glasniku mira.Čitajte i preporučite drugima Glasnik mira, mjesečnikInformativnog centra “Mir” Međugorje. Surađujte u Glasniku mira,pišite nam o svojim iskustvima.Pretplatite se na Glasnik mira.Godišnja pretplata (12 brojeva): 30 KM/120 Kn

BUDITE RADOSNINOSITELJI USKRSLOGISUSA U OVOMNEMIRNOM SVIJETUKOJI ŽUDI ZA BOGOMI ZA SVIM ONIM ŠTO JEOD BOGA.