DOŠLI SMO TI MAJKO DRAGA SA SVIH STRANA ZEMLJE OVE!

Draga djeco!S velikom radošću u svom srcu zahvaljujem vam na svim molitvama koje ste ovihdana prikazali na moje nakane. Znajte, dječice, ne ćete se pokajati ni vi ni vašadjeca. Bog će vas nagraditi velikim milostima i zaslužit ćete život vječni. Ja sam vamblizu i zahvaljujem svima onima koji su tijekom ovih godina prihvatili moje poruke,pretočili ih u život i odlučili se za svetost i mir.Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!(25. lipnja 2006.)

25. obljetnica Gospinih ukazanjaGLASNIK MIRAUtemeljitelj i nakladnik:Informativni centar “Mir” MeđugorjeGlavni urednik: Krešimir ŠegoLektor i korektor: Dragan NaletilićAdresa:Glasnik mira, Gospin trg 188266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 650 200; 653 325Faks: 00 387 36 651 300Služba pretplate: 00 387 36 653 342E-mail: glasnikmira@medjugorje.hrInternet: www.medjugorje.hrGrafičko oblikovanje:Marin Musa // SHIFT KREATIVNA AGENCIJATisak: Fram-Ziral, MostarUplate:Za Bosnu i Hercegovinu:Poštanskom uplatnicom ili na žiro-račun:3381202201145352UniCredit Zagrebačka banka BHDevizne uplate:Unicredit Zagrebačka banka BHS.W.I.F.T. ZABA BA 22Konto: 48-06-02810-2Uplate iz Republike Hrvatske:HVB Splitska banka d.d.Br. računa: 30000519000S.W.I.F.T: BACXHR22IBAN: HR17 2330 0035 1002 0168 2Prilikom uplate popuniti Nalog 14Ili poštanskom uplatnicomCijena pojedinog primjeraka:2,5 KM/10KNGodišnja pretplata (12 brojeva)BiH: 30 KM; Republika Hrvatska: 120 KN;Zemlje EU: 30 Eura; Švicarska: 50 sfr; SAD: 40 US$List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete,znanosti, kulture i športa Hercegovačkoneretvanskežupanije pod brojemR-05-05-42-2175-86 /06 od 12. siječnja 2006.Dekret Pape Urbana VIII.U skladu s dekretom pape Urbana VIII. iuredbom II. vatikanskog koncila, izdavačizjavljuje da nema nakanu pretećisud Crkve o nadnaravnosti prirodedogađaja i poruka o kojima je riječna ovim stranicama. Taj sud pripadakompetentnom autoritetu Crkve,kome se izdavač potpuno podvrgava.Riječi poput «ukazanja, čudesa, poruke»i slične imaju ovdje vrijednost ljudskogsvjedočenja.VELIČINAU PONIZNOSTI...dr. fra Tomislav PervanMeđugorje je kao i sve u našoj vjeri, silni dar, ali još veća obveza.Iza nas je međugorski srebrni jubilej,zanosni skup vjere, molitve, zahvalnosti,veličajno saborište bogotražitelja iMarijinih štovatelja. Kad Gospodin vraćašesužnjeve svoje, bijaše nam kao da snivamo...Tim i sličnim biblijskim izričajima moglo bise opisati raspoloženje koje je vladalo onihprvih dana ukazanja, ali i ovodobnih u Međugorju.Nešto kao predivna bajka, otkanaiz snova. Dvadeset i pet godina. Pa što je tou svjetskim, svemirskim razmjerima? U Gospodinaje jedan dan kao tisuću godina. A štoje i tisuću godina u povijesti svemira? Gotovopa ništa! Međutim, dvadeset i pet godinaje punoljetnost u ljudskome životu. To smoslavili. Punoljetnost Međugorja u pravomsmislu riječi.Upravo je to istaknuo prof. dr. TomislavIvančić na večernjem veličanstvenom misnomslavlju na samu obljetnicu. Neka je sila- vjerujemo Božja - izbacila u žarište vjerskogai vjerničkog zbivanja ovu nepoznatu župuU OVOME BROJU PROČITAJTE:GOSPA NAMZAHVALJUJEfra Ljubo KurtovićJEDNOSTAVNOSTfra Ivan IvandaHODOČASNICI IZSVIH KRAJEVASVIJETAU MEĐUGORJULidija Paris, Krešo Šegokoja otada postaje magnetom za milijune imilijune hodočasnika, kamo mnogi dolaze,kamo bi mnogi htjeli doći, ali ne mogu, u štobi mnogi htjeli povjerovati, ali im nije dano.Sve se temelji na tvrdnji šestero onodobnihmaloljetnika a danas odraslih, zdravih i zrelihosoba, iz Bijakovića, kako imaju Gospinaukazanja. Prof. Ivančić izričito je zahvaliosvim stručnjacima napose iz znanosti i medicinekoji su se fenomenom bavili te došlido zaključka kako je riječ o nečemu krajnjeozbiljnom, što je zahvatilo u živote tih mladihosoba, što bijaše ključni i prijelomni trenutaku njihovim životima i životu župe, alipotom cijeloga kraja i same Kristove Crkve.Uvijek iznova treba dobro naglašavati:Međugorska okupljanja nisu nikakvi derneci,nema tu turbo-folka, narodnjaka, naražnjenihjanjaca, ispijanja alkohola i glasna pjevanjado kasno u noć - ova okupljanja nisu nikakavkirvaj, crkveni god. Nema tu lunaparkovani zabavišta, vrtuljaka (‘ringlšpila’) niMEĐUGORJE JEBOŽJI POZIV ČO-VJEKU DA ZAUSTAVIPROCES VLASTITOGSAMOUNIŠTENJAfra Ivan DugandžićMEĐUGORJEJE DUHOVNAKUPELJTomislav IvančićU BIJAKOVIĆIMASAM DOŽIVJELANAJLJEPŠI IZRAZHRVATSKOG GO-STOPRIMSTVALise Baril-LeclercSrpanj 2006. // Broj 7 // Godište I. • 3

25. obljetnica Gospinih ukazanjaMajka okuplja svoju djecuRijeke su se hodočasnika slijevalekroz proteklih četvrt stoljeća, dolazileovdje i napajale se, odlazile u životpreporođeni i ohrabreni. Dok su jednizauzimali stajalište posvemašnjegignoriranja - bilo unutar Crkve ili izateističko-agnostičkih krugova - dotlesu vjernici slijedili zov srca, tražilitopli dom, Majčinu ruku, stavljalise pod njezin plašt i zaštitu, o tomesvjedočili svojim životom, širili porukucijelim svijetom, tako da je danasMeđugorje postalo globalna pojava upozitivnom smislu riječi.jeftinih drangulija, trgovaca ni licitara. Onikoji to nude drugdje, znaju za međugorskenadnevke, ali znaju da Međugorje nije nikakavpučki dernek, na komu se održi pučkamisa a onda slijedi narodno veselje, nego je toizrazito mjesto molitve, pobožnosti, sabranosti,mjesto ispovijedanja i životnih obratai obraćenja.4 • Glasnik mira // MeđugorjeU zavičaju, kod MajkeMožemo li zamisliti neku našu župu iliproštenište, pa bilo to i veliko nacionalno,gdje su ljudi u dubokoj molitvi od 5 popodnepa do pola noći? Gdje ljudi sa suncobranimana čelopeku već u četiri popodne tražemjesto pred vanjskim oltarom i tu ostajudo pola noći, nepomični? Upravo to bijašeprizor u Međugorju u subotu navečer, 24.lipnja. Hodočasnici su pobožno pratili molitvukrunice, dvosatno Misno slavlje, potomjoš klanjanje pred Presvetim do pola noćivani, a onda cijelu noć u crkvi. Potresan bijašeupravo taj prizor vani, cijeli polukrugispunjen do zadnjeg mjesta, svi na pijesku,kleče, bez razlike, svaki uzrast, muško i žensko.Možemo li zamisliti, za naše pojmovegotovo nepojmljivo, odrasle muškarce u dubokojsabranosti na koljenima ili ispruženena tlu u stavu prostracije?Dok s jedne strane pratimo svjetsko nogometnoprvenstvo te onolika osiguranja,tolike tisuće policajaca u odorama i prerušene,kako paze na red i mir - iz zraka, sazemlje, iz vode - , dotle ovdje u Međugorjusve osigurava nekoliko prometnih policajacai zaštitara. I to je svekoliko međugorsko osiguranje.I sve protječe bez sudara i sukoba,bez napetosti i nervoze, svatko se osjeća zaštićenimi sigurnim, svi govore istim jezikomvjere i ljubavi. Doslovce, Duhovi u malome,ono što smo imali uoči svetkovine Duhova usamome Rimu s Papom. Nikome se ne žuri,nitko nikoga ne nagurava niti se tiska, na licimase čita samo radost što je čovjek doma,u zavičaju, kod Majke. Upravo je to Međugorje,zavičaj duha, zemljovid vjere, gdje hodočasničkastopala ili gola koljena ostavljajutrag u suhoj zemlji, na tvrdu kamenu kojije već dobrano zaobljen tolikim milijunimastopala koja su se u njima utisnula. Vjera uhodu, vjerovanje hodnjom.Nazaret je velik i poznat po Mariji i Isusuiz Nazareta, isto tako i Betlehem. Asiz poFranji. Da nije bilo onakva malena i poniznaFranje, ne bi bilo danas Asiza. Međugorje suučinili velikim i poznatim događaji koji suzapočeli ovdje među nama prije točno 25godina. Oni su događaji izbacili u orbitu ovonepoznato mjesto i župu te je otada postalonepresušnim zdencem koji pruža svijetu živodajnuvodu.Međugorje - globalna pojava upozitivnom smislu riječiMeđutim, to nas ne smije zavesti na preuzetnost,oholost. Sve što danas Međugorjejest može zahvaliti onome što je započelo24. lipnja 19891., na Ivandan, u predvečerje.Veličina Međugorja očitovat će se u poniznostii skrušenu priznanju: Gospode, odaklenama ova milost da nam Majka Gospodinanašega dolazi? Gospodine i Gospo, ne bijasmodostojni ove milosti. Nauči nas u poniznosti

25. obljetnica Gospinih ukazanjapriznati svoju malenost, svoju ništetnost. Marijinaje veličina upravo u njezinoj poniznosti.Velika mi djela učini Svesilni. Isto možemoponavljati i mi na koljenima. I odsad će mezvati blaženom svi naraštaji.I Međugorju je silna djela učinio GospodinIsus preko svoje Majke i bit će i ubudućeveliko samo ukoliko imadne Marijin stav malenostii poniznosti, ukoliko bude crplo voduiz izvora spasenja. Rijeke su se hodočasnikaslijevale kroz proteklih četvrt stoljeća, dolazileovdje i napajale se, odlazile u život preporođenii ohrabreni. Dok su jedni zauzimalistajalište posvemašnjeg ignoriranja - bilounutar Crkve ili iz ateističko-agnostičkihkrugova - dotle su vjernici slijedili zov srca,tražili topli dom, Majčinu ruku, stavljali sepod njezin plašt i zaštitu, o tome svjedočilisvojim životom, širili poruku cijelim svijetom,tako da je danas Međugorje postaloglobalna pojava u pozitivnom smislu riječi.Jednostavno je neshvatljivo da nad Međugorjemu crkvenom tisku još uvijek vladastanoviti embargo. A ako se slučajno onjemu piše, onda je to redovito opetovanjekako tu nema ništa nadnaravna, zatim čestoiskrivljeno, ironično, sarkastično, s omalovažavanjempa čak i osudom onih koji su- kao onodobni maloljetnici i djeca, a danasodrasle i ozbiljne osobe - prenijeli porukusvijetu o Marijinim ukazanjima. Ti onodobnimalodobnici nisu bili ni krivi ni dužni, nitispremani za takvo što, a nekmoli da su onihprvih dana bili manipulirani. Mogli su i onitisuću puta ponoviti onu: Što je nama sve totrebalo? Nismo li svi mogli živjeti u miru, usvojoj stoljetnoj vjeri, uhodanoj, neuzdrmanoj.Ali ne, netko je sve iznova zakuhao.Čudo istinske i nepatvorene vjereSami vidioci su dopuštali da ih se temeljitoispituje, medicinski i psihijatrijski, isve su pretrage jasno potvrdile kako je riječduhovno i duševno zdravim osobama koja ustanju ekstaze, tj. vansebnosti proživljavajudrukčije stanje svijesti. Nije tu govor o hipnozi,izmišljotini, konfabulacijama, nije tonešto što bi oni osobno mogli produciratisnagom osobne želje ili volje, nego nešto sčime se susreću, što im dolazi izvana.Čovjek se u čudu pita, zašto toliko osporavanjei nijekanje? Međugorje, priznato ilinepriznato, ostaje na globalnom i lokalnomplanu, čudo u nastanku, opstanku, održanju,trajanju te stalnom izrastanju. Ono je čudoistinske i nepatvorene vjere. Ovdje nema pomameza čudesima, znakovima, nema pretjerivanja,dugih poruka, priča, fabuliranja,nego se sve svodi na krajnje trijezni pristup -ali pristup srcem i dušom, a ne samo glavom -zbiljnostima naše vjere, sakramentima, Nebu,Božjoj riječi, Kristovoj osobi, Duhu Svetom,gdje je Marija samo posrednica. U središtunije toliko Marija koliko sakramentalni životna koji Marija poziva; sakramenti pomirenja,euharistije, euharistijsko klanjanje, uhodanepobožnosti križnoga puta, krunice... Tu čovjekprogledava, mijenja životni smjer, odlazikao novi čovjek, zaodjeven Isusom Kristom,plaštem novosti i nevinosti. Marija nas samouzima za ruku i dovodi svome Sinu!Pojava s kojom se susrećemo u Međugorjuiziskuje svoj tumač, kao psihološki i psihičkite duhovni fenomen. Promatramo li pojavuu sebi, treba posegnuti za usporednom poviješćureligija te sa sličnim biblijskim izvješćima.Treba tumača na razini fenomenologije,Biblije, teologije, znanosti, ali također i narazini učinaka koje je sami fenomen proizveou samim nositeljima pojave, zatim usvijetu i Crkvi.Oaza mira, zavičaj duha,zemljovid vjereNu, bez obzira na teorijske mogućnostitumačenja bijakovsko-međugorskog fenomena,jedno je nedvojbeno moguće ustvrditi:Međugorje je snažno zahvatilo u vjerskiizričaj i sadržaj, u vjernički život te obratprema vjeri kod mnogih. I na osnovi međugorskihukazanja, kao blizu i daleku jeku,imamo danas nakon četvrt stoljeća Međugorjekao svjetski događaj. Ovdje se ne zbivaništa zlo ni loše, ljudi dolaze beznadni, vraćajuse s nadom, osnaženi, spremni za noveživotne izazove. Međugorje je oaza mira,zavičaj duha, zemljovid vjere. Međugorje jekao i sve u našoj vjeri, silni dar, ali još većaobveza. Ono je poruka da čovjek nije izručensilama zla i manipulacije, nego da svatko postajepred svojim Bogom osoba s imenom iprezimenom, jedincat i neponovljiv, voljeni prihvaćen, pozvan i poslan širiti Kristovuporuku mira i ljubavi, zbog čega se Marijai ukazuje sve tamo od Meksika, Rue de Bac,Lurda, preko Fatime do naših dana.Srpanj 2006. // Broj 7 // Godište I. • 5

Poruka za sadašnji trenutakGOSPA NAMZAHVALJUJEUnatoč našim bezbrojnim pitanjima i stanju naših srdaca, Gospa namzahvaljuje. Ona zahvaljuje svima koji su prihvatili i žive ono što nam neumornogovori. Njezina zahvalnost želi u dubinama naših srdaca potaknutii probuditi ono najbolje.fra Ljubo KurtovićIza nas je dvadeset pet godina ukazanja -blizine i ljubavi Djevice Marije. Dvadesetpet godina milosti i otvorenog neba naovom mjestu. U našem srcu spontano se rađausklik svete Elizabete: „Ta otkuda meni da midođe majka Gospodina mojega?“ (Lk 1, 43).Obljetnica Gospinih ukazanja za nas nijesamo vrijeme da kličemo, nego prije svegavrijeme da se preispitamo koliko i kako smoprihvatili ono na što nas kroz sve ove godinenebeska Majka poziva. Ne ćemo se prevaritiako zajedno sa svetim Franjom Asiškim ponovimoriječi koje je on uputio braći pri krajusvoga života: „Braćo, počnimo ispočetka,do sada nismo ništa učinili!“ Kad stanemopred zahtjevnost Evanđelja i Gospinih jednostavnihi zahtjevnih poruka uvijek ćemovidjeti da pred nama ima još puno puta kojitrebamo prevaliti. Vidjet ćemo da ima jošpuno toga što trebamo promijeniti u našemsrcu i životu. Majka od svoje djece, ne zaboravimo,ne traži nemoguće, nego traži onošto je moguće i najbolje za nas.Ljubiti Djevicu znači ponovno se vratitipodno križa Njezinoga SinaUnatoč našim bezbrojnim pitanjima i stanjunaših srdaca, Gospa nam zahvaljuje. Onazahvaljuje svima koji su prihvatili i žive onošto nam neumorno govori. Njezina zahvalnostželi u dubinama naših srdaca potaknutii probuditi ono najljepše i najbolje. Umjestoda mi njoj zahvaljujemo, ona zahvaljujenama. Majka želi da od nje učimo.U više svojih poruka Gospa nam je govorila:„Bog mi je dopustio ostati tako dugo svama“; „Ja ću ostati s vama dok mi Svevišnjidopusti“; „Došla sam vam pomoći jer vi nemožete sami.“ Majka želi pomoći svojoj djeci,jer znade da će bez Njezine pomoći zalutati.Ona nas ne poziva samo na obraćenje.Ona nas poziva kako bi nas sama Ona, Majka,dovela Isusu, izvoru otkupljenja. Ona jesam bila na tom izvoru, uz podnožje križa,na Golgoti. Kad je Krist umirao rađala se Crkva.Bio je to trenutak našeg spasenja. NašaMajka, naša Gospa, ondje kraj križa, patećis našim Gospodinom, kao da je proživljavalaporođajne muke davanja novoga života.Rađala se Crkva. U tom je trenu Marija postalamajkom svih kršćana, majkom Crkve.Zar stoga može biti čudno što Majka Marijadolazi, govori, ukazuje se? Što ne može odustatiod nas! Majka ne može šutjeti. Ona neprestaje ni danas rađati, obnavljati, pozivatisvoju djecu na obraćenje i put svetosti.Ljubiti Djevicu Mariju, Njoj vjerovati značiponovno se vratiti podno križa NjezinaSina. To znači doći na izvor milosti i otkupljenja.To znači iskusiti i doživjeti istinitostIsusovih riječi: „Ako je tko žedan, neka dođek meni! Neka pije koji vjeruje u mene. Kaošto reče Pismo: „Rijeke će žive vode potećiiz njegove utrobe!“ (Iv 7, 37-38). Rijeke živevode iz Isusova Srca potekle su i okupalemnoga raskajana srca u sakramentima sveteispovijedi i euharistije upravo ovdje u Međugorju.Za sve milosti možemo biti zahvalniGospodinu i Mariji koja nam neutrudivo,majčinski uporno dolazi.U naše vrijeme Bog nam šalje majkusvoga SinaBog nas po Djevici Mariji traži i poziva ksebi. I onda kad se mi odvratimo i prestanemotražiti, On preuzima inicijativu. On nasželi i traži. On nam je objavio svoju ljubavu Isusu Kristu. Danas, u ovo naše vrijeme,Došla sam vas povesti svome Sinu6 • Glasnik mira // Međugorje

Poruka za sadašnji trenutakMOLITVAšalje nam Majku svoga Sina da nas dovedek sebi.Blažena Djevica Marija na dvadeset petuobljetnicu svojih ukazanja dolazi nam s velikomradošću u svom srcu. Dolazi nam iz slavei punine života kojemu nas želi kao Majkavoditi. Majka zahvaljuje za sve molitve svimakoji su joj povjerovali i prihvatili je kaosvoju Majku i zagovornicu na putu života.„Ne ćete se pokajati“ – govori nam Marija.Nikoga Ona nije prevarila niti je itko tkojoj je povjerovao i tko joj se s pouzdanjemu potrebi utekao ostao razočaran. Ona nijedošla nikoga prevariti niti lišiti životnih radosti.Samo s Bogom možemo istinski doživjetipuninu i radost života. Bog nikome nijeostao dužan. Nagradit će nas ne samo poslijesmrti, nego već danas, ovdje, na zemlji.Živite moje porukeDjevica Marija zahvaljuje svima koji su prihvatilinjezine poruke. To znači svima koji suNa večernjoj sv. Misiposlušali ono što nam govori. Nažalost, događase da čujemo riječ ali je ne oživotvorujemo,ne živimo u vlastitu životu. To je isto kaoda imamo sjeme ali ga ne posijemo u zemljunego ga držimo neposijana. Isto tako je s riječimakoje nam Isus govori. Čujemo riječi ali ihne pretačemo u život. Zato nam Marija u mnogimsvojim porukama ponavlja: „Živite mojeporuke; svjedočite ih svojim životom; staviteih u praksu; pretočite ih u život.“ Ako se tone dogodi onda smo slični onom čovjeku okojem nam Isus govori u Evanđelju. „Tko godsluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao ludčovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljuštikiša, navale bujice, puhnu vjetrovi i sruče sena tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševinavelika“ (Mt 7, 26 – 27). Tako je i s riječima porukaDjevice Marije koje nam upućuje ovdje.A njezine poruke su Evanđelje izrečeno jednostavnimmajčinskim riječima i srcem. Približimose s vjerom i ljubavlju Mariji da kuća našegaživota bude sagrađena na stijeni.Blažena Djevice Marijo, Kraljice Mira,hvala Ti za tvoju majčinsku ljubavkojom si nas vodila i danas vodišizvoru otkupljenja, Isusu Kristu.Hvala Ti, Marijo, za Tvoje prve riječikoje si uputila nama, svojoj dragojdjeci, iz svog Prečistog i BezgrješnogSrca: „Mir, mir, mir neka bude izmeđučovjeka i Boga i između ljudi.“Hvala Tebi, Majko, za sve koji su seodlučili za put mira i svetosti. HvalaTi, Kraljice Mira, Majko Kneza Mirakojemu nas uporno i strpljivo vodiš.Hvala Ti za vidioce koje se izabralai preko kojih nam upućuješ svojemajčinske riječi. Hvala Ti Majko zaovu župu i svakog hodočasnika kojije pohodio ovo mjesto u želji da sepribliži Bogu. Hvala za svaku obiteljkoja je Tebe primila i koja zajednomoli. Hvala Ti za svako srce koje jedopustilo da ga po Tebi obasja milostTvoga Sina Isusa. Hvala Ti, Marijo,za svako obraćenje. Hvala za svakoraskajano srce i svaku iskrenu iduboku ispovijed po kojoj su mnoginašli mir, slobodu i radost koju darujeTvoj Sin. Hvala Ti za svako Tvojedijete, Marijo, koje je ovdje počelomoliti. Ti si nam rekla: „Draga djeco,ne želim učiniti od ovog mjesta samomjesto molitve, nego mjesto susretasrdaca. Želim da Isusovo, moje i vašesrce bude jedno srce ljubavi i mira.“Hvala Ti za ovu oazu mira u kojudolaze Tvoja djeca, gladni i žednimira, smisla života, vjere i ljubavi.Hvala Ti, Marijo, jer nikoga nisirazočarala niti zapustila tko se Tebiutekao i Tvoju pomoć zatražio.Srpanj 2006. // Broj 7 // Godište I. • 7

Razgovor: Sestra Isabel Bettwy, Steubenville, Ohio (USA)KAD GOSPODIN NEŠTO HOĆE,ONDA SE POBRINEDA TAKO I BUDERazgovarala Lidija ParisSestra Isabel Bettwy jeutemeljiteljica i ravnateljicaUdruge Majke Milosrđa kojaza cilj ima čašćenje Marijekroz molitvu i odgoj. Jednaod djelatnosti te udruge jest iorganizacija hodočašća na mjestamarijanske pobožnosti diljemsvijeta, ponajviše u Međugorje.Sestra Isabel u Međugorje jeprvi put došla u listopadu 1983.Hodočasnike je počela dovoditi1984. i to u svojstvu ravnateljiceureda za putovanja Franjevačkogsveučilišta Steubenville. Čak i uvrijeme kad je sestra Isabel bilaravnateljica Nacionalnog svetištaMilosrdnog Isusa i InstitutaMilosrdnog Isusa Ivana Pavla II.u Stockbridge-u, MA, dovodila jehodočasnike u Međugorje. SestraIsabel Bettwy sada je u miroviniali i dalje prati hodočasnike uMeđugorje. Ovaj je razgovornastao u travnju 2006., prigodom73. dolaska s. Isabel u Međugorje.8 • Glasnik mira // MeđugorjeS. Isabel BettwyBudući da ste dio povijesti Međugorja,napose za Amerikance, budite ljubaznii recite nam nešto o svojem prijateljstvus Međugorjem i s Gospom.Uvijek sam voljela Gospu. Odrasla sam umarijanskoj župi. Kao dijete često sam išla ucrkvu na pobožnosti i devetnice. Kad sam usiječnju 1983. prvi put čula za Međugorje,povjerovala sam. Zašto ne bih vjerovala da seGospa danas ukazuje? U tom trenutku nisampomišljala doći u Međugorje.U to vrijeme moje odgovornosti nisu uključivaleputovanja. Radila sam na Franjevačkomsveučilištu Steubenville kao ravnateljica uredaza konferencije, jer smo organizirali susretetijekom ljeta kad nije bilo studenata. Upravou to vrijeme bila sam premještena u ured kojifinancijski pomaže studente te sam razvijalatu djelatnost.Čula sam za Međugorje, povjerovala sam,osjećala sam da bih trebala ići tamo ali nisamznala kako, budući da u to vrijeme jošnitko nije odlazio. No, kad Gospodin neštohoće, onda se pobrine da tako i bude. ObiteljKarminsky polazila je u Međugorje s o. JosephomPelletierom koji je u međuvremenupreminuo, koji je pisao knjige o marijanskimukazanjima. Tako sam imala prigodu biti uznjega pri svim njegovim razgovorima. Priprvom dolasku malo sam oklijevala, jer sammislila da će se sve vrtjeti oko Marije, no tijekomtri dana nisam čula riječ Gospa. Sveje bilo Isus. Za mene je to bilo u redu. Znalasam da sam na pravom mjestu. Kod kuće.Marija nas vodi Isusu.Marija nas vodi IsusuDoživjela sam i novo osobno obraćenje.Znala sam da će se nešto promijeniti u mojemživotu, ali nisam znala što. Na Franjevačkomsveučilištu uveli smo novu djelatnost: programputovanja, pa budući da sam ja već bila u Međugorju,rekli smo da ćemo organizirati jednoputovanje godišnje u Međugorje, i još jednodrugo hodočašće. Ljudi su se počeli zanimatiza putovanje u to mjesto. U Međugorje smovodili deset putovanja godišnje. Doveli smostotine hodočasnika iz SAD-a.Što ih je privlačilo?Mislim da ih je doista privlačila BlaženaDjevica Marija. Svi smo mi odrasli s Fatimom,svi smo poznavali fatimske događajei vjerovali smo u njih. Vjerovali smo u Lourdesi Gospu Guadalupsku. Nakon II. vatikanskogsabora Gospa se našla u pozadini,ali ne u ljudskim srcima. Molili su se njoj.Kad je pukao glas o Međugorju, u ljudskimse srcima probudila čežnja i htjeli su doći.Za mene je bila velika povlastica voditi ih.Tijekom pet godina dolazila sam deset putagodišnje!

Razgovor: Sestra Isabel Bettwy, Steubenville, Ohio (USA)Međugorje u to vrijeme?Za Amerikance je to bio pravi izazov. Nismobili navikli živjeti bez vode iz slavine, bez kupaonice,bez tuša, bez restorana… u Međugorjusvega toga nije bilo. Nu, što se tiče duhovnogživota, sve je bilo tu! I to se doista nije promijenilo.Imali smo svaki dan Misu na engleskom.U to vrijeme u 9 sati izjutra. Najčešće je s namau hodočasničkoj skupini dolazio i svećenik.Premda nismo razumjeli propovijed, redovitosmo išli u crkvu na večernji program.Kakav je bio molitveni program u to vrijeme?Vrlo sličan današnjem programu. Fra TomislavPervan bio je župnik, fra Slavko Barbarićbio je također u Međugorju, a program se počeorazvijati vrlo brzo, vrlo sličan današnjem.U one najranije dane nije bilo klanjanja nakonMise i u kasnijim večernjim satima.Susretali ste vidioce?Nje bilo susreta s vidiocima kao što ih imadanas. Naša je skupina dobro upoznala Ivana.Moj vodič je uvijek bio Dragan Zovko, mi smoga zapravo izobrazili za svojeg vodiča. Govorioje engleski, provodio je ljetne mjesece u Međugorju,mogao je za nas organizirati susrete.Otišao bi po Ivana i doveo ga u šumarak – usmjeru Majčina sela – i Ivan bi tamo govorionašoj skupini. Bio je vrlo dobar. Na jednostavannačin davao je Gospinu poruku. Ljudimaje to bilo razumljivo. Dragan je prevodio. Povremenosmo odlazili kod Marije ili kod Vickekući. Ljudi su im davali molitvene nakane.Otkako je odrastao, Jakov govori mnogo bolje.Danas vidioci govore jasnije. Kažu: To je porukakoju je Gospa dala MENI, to je najvažnije, ito je ono što ja VAMA mogu reći. Ne prave seda sve znaju.U Međugorju sam vidjelamnoga duhovna iscjeljenjaIma li drugih razlika između onih dana idanas?Katkada su svećenici nakon večernje Misedavali sažetak dnevnih događanja ili onoga štose dogodilo za vrijeme ukazanja. U ono vrijeme,prije poruka četvrtkom i prije mjesečnihporuka, fra Slavko je obično izlazio na oltar idavao sažetak. Tijekom popodneva svećenicisu u crkvi govorili na raznim jezicima, govorilisu o povijesti međugorskih događanja i objašnjavaliporuke. Za mojeg prvog dolaska ukazanjasu bila u maloj prostoriji pokraj oltara,nešto kasnije u župnom dvoru, onda na koru,a potom − kad više nije bilo dopušteno da se todogađa u crkvi − u kućama vidjelaca. Uvijek bismovidjeli vidioce kako ulaze i izlaze. Na nekinačin mi je drago da se to promijenilo, jer su seljudi naguravali i pokušavali ući i biti nazočniza vrijeme ukazanja – neki su bili izabrani aneki ne…Jeste li Vi prva osoba koja je uspostavilakontakt između SAD-a i Međugorja?Ne prva, ali među prvima. Na raznim susretimagovorila sam o Međugorju. Budući da samradila na sveučilištu Steubenville, moglo me seizravno nazvati. Netko mi je bio dao kreditnukarticu da po želji telefoniram u Međugorje,da bih dobila posljednje vijesti. Za vrijeme ratazvala sam po dva-tri puta tjedno. Kad je počeorat, ljudi su prestali dolaziti. Ni ja nisam dolazilanekoliko godina. Tek sada ljudi iz SAD-aponovno počinju dolaziti u Međugorje.Je li Međugorje poznato u Americi?Naravno! Uglavnom usmenom predajom.Imamo i međugorske susrete, časopis MedjugorjeMagazine, Internet… poruka se objavljujena Internetu, ja ju isto objavljujem na svojojweb stranici, a pišem i mjesečno razmišljanje.Postoje mnogi načini…Kakav je odnos između međugorskih krugovai biskupa?Crkva u SAD-u zauzela je isto stajalište kaoi Vatikan: Međugorje je hodočasničko mjesto,svećenici mogu ići tamo ali ne organizirati putovanja– njih uvijek organizira netko drugi,kao ja na primjer… Svećenik je pozvan kao duhovnipratitelj, da se brine za duhovne potrebeljudi, i to je u redu. Doveli smo mnoge svećenike.Uvjereni su u vjerodostojnost ukazanja, alipoput svih nas, zauzimaju stajalište: «Pričekajpa vidi».Jednom je moj biskup želio razgovarati spredsjednikom Franjevačkog sveučilišta, o.Michaelom Scanlanom koji je u Međugorju biojoš prije mene, jer su ga mnogi drugi biskupipitali: «Kako možeš dopustiti da Sveučilište poduzimasva ta putovanja?!» Umjesto njega, narazgovor s biskupom otišla sam ja. Postavio mije mnoga, mnoga pitanja. Upitao me je: «Isabel,što ćeš učiniti ako Crkva kaže ne Međugorju?»Odgovorila sam: Ako Crkva kaže Međugorju ne,ne ćemo poduzeti više nijedno putovanje, nećemo objavljivati ništa o Međugorju, ne ćemoprodavati nikakve knjige (ja sam u to vrijemeobjavljivala fra Slavkove knjige). Bit ćemo poslušniCrkvi. No što god Crkva rekla, ništa nemože promijeniti ono što sam iskusila u Međugorju.Prije svega osobno obraćenje, veću ljubavprema Gospi i Isusu. Vodila sam tamo ljudekoji su bili daleko od Crkve. Nisu ni znali zaštodolaze. Samo su znali da trebaju ići. U Međugorjusu obavili dobru ispovijed; vratili su se Crkvi.I još uvijek su u Crkvi. Vidjela sam kako seobnavljaju brakovi. Vidjela sam obitelji koje subile u sukobu, u kojima braća nisu razgovarala,kako se pomiruju, kako se obitelj ponovno sjedinjuje.Ovdje sam vidjela osobna obraćenja.Vidjela sam mnoga duhovna iscjeljenja.Koja je, po Vama, najgora bolest našeg vremena?Rekla bih da je to lažni osjećaj sigurnosti.Uzdamo se u materijalne stvari a ne u Gospodina.Bog nagrađuje vjeru svakog pojedincaŠto mislite o tome da je Gospa izabralaovo mjesto, ovu zemlju, ovu djecu, fratre?Čini se da ona uvijek bira mjesto do kojegse teško dolazi! Čini se da voli djecu… Reklaje da je ovdje našla vjeru… Franjevci vole Gospui ne čudim se da su nazočni na mjestimaukazanja.Koji su po vama kriteriji koji potvrđuju autentičnostmeđugorskih ukazanja?Nisam teolog, ali rekla bih da je to sukladnosts učenjem Crkve i s fatimskom i lurdskomporukom, s mjestima na kojima su ukazanjapriznata. To su i sami vidioci i njihoviživoti. Što se tiče ljudi koji dolaze ovamo, Bognagrađuje vjeru svakog pojedinca. Čak i kadova ukazanja ne bi bila autentična, Bog bi nagradiotu vjeru.Moraju li vidioci biti savršeni, bez pogrješke?Ne, oni su poput svih nas, podložni istočnomgrijehu. Svi oni imaju svoje slabosti. Akopogledamo svece, oni su govorili: «Ja sam najgoriod svih grješnika!» Imali su slabosti, alimilost djeluje u svakome.Naš biskup ne vjeruje u ova ukazanja. Fratriipak čine sve što je u njihovoj moći da bibili poslušni u svemu što on od njih traži uupravljanju ovom župom. Kako vi vidite tusituaciju?Poslušnost je ključ. Za mene, najvažnijeje biti poslušan Crkvi. Ovu situaciju vidimkao dio pročišćavanja. Dokle god su fratriposlušni koliko god je to moguće, Bog će ihblagoslivljati. Ako nisu poslušni, ne će bitiblagoslova. To je velik izazov; to je izazovod samoga početka, čak i s prethodnim biskupom.Moram ipak reći jednu stvar: Nikadnisam čula da ljudi u Međugorju kritizirajusvoga biskupa. Kad ih pitam o njemu, kažu:«On je naš biskup, mi molimo za njega». To jesve. Poštuju činjenicu da je on njihov biskup.Za mene je to jako važno.Vaše želje i prijedlozi?Kad god vrijeme to dopušta, da Misa budena vanjskom oltaru. Osim toga, katkada je teškonaći svećenika za ispovijed… Svako mjestoima svoju posebnu milost. Posebna milost Međugorjaje dobra ispovijed. Ona donosi mir.Srpanj 2006. // Broj 7 // Godište I. • 9

Upoznajmo vjeruSAKRAMENT ISPOVIJEDI (6.)OVLAST ISPOVIJEDANJA USLUČAJU SMRTNE POGIBELJIdr. fra Ivan SesarIako se, sukladno važećim kanonskimodredbama, u redovitim slučajevima, zavaljano odrješenje od grijeha zahtijeva daslužitelj, osim vlasti reda, ima i ovlast vršiti jenad vjernicima kojima podjeljuje odrješenje(usp. Zakonik kanonskog prava, kan. 966 § 1)iznimku čini slučaj smrtne pogibelji.Poštujući temeljno načelo svih kanonskihodredbi, a to je da spasenje duša (salusanimarum) u Crkvi uvijek mora biti vrhovnizakon, zakonodavac u odnosu na gore spomenutonačelo o ovlastima za ispovijedanječini iznimku i donosi odredbu prema kojojsvaki valjano zaređeni svećenik, makar nemaoovlast za ispovijedanje, valjano i dopušteno(valide et licite) odrješuje od svih cenzurai grijeha sve pokornike koji se nalazeu smrtnoj pogibelji (usp. Zakonik kanonskogprava, kan. 976).Kao što je razvidno iz spomenute odredbe,jedini uvjet da bi netko u takvom slučajumogao dati odrješenje od grijeha jestda je svećenik, što znači da to čini valjano idopušteno i onaj svećenik kojemu je u redovnimslučajevima zabranjeno slavljenje sakramenataili blagoslovina te da obavlja čineupravljanja (usp. Zakonik kanonskog prava,kan. 1335).Valja istaknuti da prema već spomenutojodredbi taj isti svećenik to može činit čak iu slučaju da je nazočan i svećenik koji imaovlast ispovijedanja.Poštujući vrhovni zakon Crkve u smrtnojpogibelji, moguće je i odrješenje sukrivca ugrijehu protiv šeste Božje zapovijedi (usp.Zakonik kanonskog prava, kan. 977), što jeu redovitom slučaju nevaljano i nedopušteno,neovisno je li taj grijeh počinjen prije iliposlije svećeničkog ređenja, štoviše taj činse smatra strogo kažnjivim djelom za kojeje Zakonikom predviđena kazna izopćenjapridržana Apostolskoj Stolici (usp. Zakonikkanonskog prava, kan. 1378).Ispovjednik je sudac i liječnikDa bi svećenik mogao izvršiti zadaću kojamu je povjerena te uistinu biti sudac i liječnik,prije svega mora imati na umu da je«Bog milosrdni otac» koji skrušenom grješnikudaruje oproštenje grijeha i vraća gau svoje zajedništvo nakon što se grijehomizgubilo, i na taj način mu daruje mir duše,najveće blago što ga čovjek na zemlji možeposjedovati. Nijedan čovjek nema te moći,Bog je jedini koji oprašta grijehe. Snagomsvoje božanske vlasti Krist tu vlast daje ljudimada je vrše u njegovo ime. Svećenik,svjestan činjenice da ga je Bog postavio zaslužitelja istodobno božanske pravednosti imilosrđa (usp. Zakonik kanonskog prava, kan.978 § 1) u ispovjednom razgovoru, primajućiraskajanog grješnika i vodeći ga k svjetluistine, vrši očinsku službu suca i liječnika.U kvaliteti liječnika on se predstavlja kaoonaj koji poznaje bolest duše i pruža joj prikladnelijekove za ozdravljenje, a u kvalitetisuca on izriče presudu koja otpušta ili zadržavagrijehe.Svjestan spomenutih činjenica, svećeniku ispovijedi treba postupati prije svega kaootac kome se onaj tko se ispovijeda s potpunimpovjerenjem može povjeriti i otvoritimu svoje srce. Kao milosrdni otac, on raširenihruku u ime trojedinog Boga, u čije imedjeluje, grli svoju izgubljenu braću i sestre ivraća ih u zajedništvo s Bogom. Dakle, ispovjedniktreba biti onaj koji svojom riječju isavjetom razotkriva milosrdno očevo srce.Budući da svećenik u svom djelovanjupredstavlja Kristovu osobu logično je danjegov uzor mora biti prije svega sam Krist.Da bi svećenik moga shvatiti koja je njegovauloga kao djelitelja ovoga sakramenta nužnoje najprije temeljito proučiti svetopisamsketekstove koji nam govore kako je postupaoIsus u susretu s grješnicima.Prema mišljenu mnogih teologa, stavispovjednika mora biti takav da pokornikkroza nj, kao služitelja sakramenta, osjeti idoživi odsjaj Kristove ljubavi prema njemu.Uz već rečeno, važno je istaknuti da jesvećenik, služitelj sakramenta pokore, u istovrijeme učitelj i prosvjetitelj savjesti vjernika.Onaj koji ima dužnost i obvezu, sukladnoslužbenom nauku i učiteljstvu Crkve, upoznativjernike s onim što Crkva naučava.Nastavlja se10 • Glasnik mira // Međugorje

MeditacijaJEDNOSTAVNOSTdr. fra Ivan IvandaBog vodi čovjeka koji se dade voditi.Bog prosvjetljuje, svjetuje i nadahnjuje čovjeka čije je srce jednostavno, skromno i “meko”Već je u Starome zavjetu na više mjestarečeno kako jednostavnost (haplōs)treba krasiti Božjega čovjeka, po-božnika,onoga koji slijedi Boga i koji teži zasavršenim životom. U tome smislu ovim sepojmom označava priprostost srca, ispravanpravac životnoga kretanja koje je obilježenoBožjim vodstvom. Bog vodi čovjeka kojise dade voditi. Bog prosvjetljuje, svjetuje inadahnjuje čovjeka čije je srce jednostavno,skromno i «meko». Isus naglašava važnostčovjekova oka koje treba biti «jednostavno»,moglo bi se reći «prozirno» za primanje Božjegasvjetla. Ako je oko prosvijetljeno, čovjekće vidjeti dobro i cjelovito svu stvarnost:svijet, sebe i drugoga. Čitavo će njegovo tijelo,čitavo biće biti odsjaj toga svjetla. Jer okoje, kaže Isus, «svjetiljka tijela» (Lk 11,34; Mt26,22). Ovdje nije posrijedi neka prirodna,čovjeku svojstvena kvaliteta, nego krepostkoja je ulivena odozgor, a pretpostavka jojje spremnost i otvorenost za Božju svjetlost.Čovjek daje prostora Svjetlu da bi ono moglosvijetliti. Kao što između oka i predmetamora postojati odstojanje, tako izmeđučovjeka i Boga mora postojati udaljenostkojom se uspostavlja blizina i prisnost. Toje odstojanje ponajprije straho-poštovanje,zadivljenost i vjera. Samo je tako mogućeprimiti «svjetlo», zadobiti oštrinu i jasnoćupogleda. Ako čovjek hoće dohvatiti Boga injime raspolagati, ako najprije hoće sve razumjetii dokučiti, da bi potom prihvatio idao svoju suglasnost, Bog ne će dohvatitinjega. Sveti je Anzelmo ustvrdio: «Si comprehendis,non est Deus» – «kad bi razumio, nebi to više bio Bog». U tome smislu Isus jasnopostavlja opreku između «mudrih i umnih»s jedne, i «jednostavnih i malenih», s drugestrane. Ovi prvi hoće sve razumjeti i upravoim zbog toga Božja objava ostaje skrivena inedostupna. Sami podižu zid koji sprječavadolazak svjetla. Raščlanjivanje, traženje zadnjihuzroka i opipljivih argumenata vodi ksljepoći srca. Ono tako ostaje zatvoreno zaonu jednostavnost ljubavi i vjere koja ne traži«razloge». Oni hoće jasan znak i neoborivdokaz koji će riješiti sve dvojbe. Žele se najprijeosigurati i u-vjeriti, da bi uz-vjerovali.Imaju svoja čvrsto određena pravila, metodei kategorije. Postavljaju «granice» do kojihSvjetlo smije doprijeti. Ne ostupaju od vlastitelogike. A Božja logika upravo lomi svenjihove sheme. «Mudri» i «umni» su oni kojise stavljaju iznad Boga. Oni unaprijed ograničavajuradijus kretanja Božje riječi kojase ne da obuhvatiti ljudskim kategorijama.Stoga će ovi «pismoznanci» i «učitelji» (umišljeniteolozi) odbaciti ili preinačiti ono štoim ne odgovara, što se kosi s njihovim načinomrazmišljanja i prosuđivanja. Lako ćeosuditi, optužiti i obezvrijediti samu «Riječ».Jednostavni su oni koji ne «filtriraju», kojine priječe dolazak svjetla. Oni ne prihvaćajusamo ono što je «shvatljivo» i «dohvatljivo»,nego su otvoreni za sve, za cjelinu. Njima jedano spoznati ono najbitnije: da je sve štonam Bog govori istodobno i razotkriveno iskriveno. Da je svekolika objava u konačnicitajna (mysterium) koja se daruje samo jednostavnojvjeri koja nužno prelazi u štovanje:«Vama je dano da upoznate tajne (mysteria)kraljevstva nebeskoga» (Mt 13,11). To je spoznajaljubavi koja nadilazi svako znanje (usp.Ef 3,19).Ova jednostavnost srca, potpuno otvorenaBožjem davanju, temeljno je obilježjeMarijina života. To je njezin način bivanja,Samo je jednostavnim ljudimavelike vjere, koji nisu izgubiliosjećaj za Boga u vremenuraširenoga bezboštva, danamilost da mogu biti svjedoci ikanali Božje ljubavi. Samo sepo njima Bog danas proslavlja.Po njima ovome svijetu šaljeporuke s neba. Oni su vidioci,glasnici i proroci. «Znak» sukoji treba prepoznati i pravilnoprotumačiti.Srpanj 2006. // Broj 7 // Godište I. • 11

25. obljetnica ukazanja Kraljice Mirastajanja pred Bogom. Ona pred njim stojikao ponizna, neznatna sluškinja koja budnoosluškuje i izvršava Gospodarevu volju.Samo ova djetinja jednostavnost i neproračunljivostomogućava Bogu da se «posluži»čovjekom. Sam Bog postaje čovjek u posvemašnjojjednostavnosti. Ostavlja slavu isve-moć, spušta se sasvim nisko, priginje sek nama. Postaje «dijete». Isus naglašava datreba biti kao dijete. Tko ne postane dijetene će ući u Božje kraljevstvo. Time se ne želireći da trebamo postati djetinjasti, infantilni,nego sasvim suprotno: tek po bezazlenosti ijednostavnosti djeteta zadobivamo zrelosti punoljetnost koja otvara vrata do Božjegasrca. Biti kao dijete nije neki privremenstadij, vezan za djetinjstvo, nego je trajnaodrednica istinskog čovještva, od rođenja dosmrti.U svojoj knjizi «Moj život» sadašnji jepapa Benedikt XVI. zapisao: «Često sam razmišljaoo ovoj neobičnoj okolnosti da Crkvuu stoljeću napretka i vjere u znanost najljepšei najsnažnije predstavljaju posve jednostavniljudi: Bernardica iz Lurda, primjerice,ili upravo Brat Konrad, koje nisu uspjela okrznutistrujanja vremena... Je li to znak da jebistar pogled za ono bitno i danas dan samomalenima, a da je tako često uskraćen ‘mudrimai umnima’? Mislim da su upravo ovi‘mali’ sveci veliki znak našemu vremenu kojime to više dira što više živim u tome vremenui s tim vremenom».Doista, samo je jednostavnim ljudima velikevjere, koji nisu izgubili osjećaj za Boga uvremenu raširenoga bezboštva, dana milostda mogu biti svjedoci i kanali Božje ljubavi.Samo se po njima Bog danas proslavlja.Po njima ovome svijetu šalje poruke s neba.Oni su vidioci, glasnici i proroci. «Znak» sukoji treba prepoznati i pravilno protumačiti.Nije slučajno da se Marija pretežito ukazujedjeci, onima koje Isus postavlja za uzorodraslima koji su izgubili nevinost i prostodušnost.Upravo tu neusiljenu i samorazumljivuotvorenost Pavao pripisuje onimakoje naziva «Božjom djecom». Ona nikada ne«instrumentaliziraju» Boga, ne pretvarajuga u svoju «funkciju». Jednostavnost srca jeuvjet za istinski susret s Bogom. Nije mogućeizbrisati iz Evanđelja Kristove riječi: «Slavimte, Oče, Gospodaru neba i zemlje, štosi ovo sakrio od mudrih i umnih, a objaviomalenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo» (Mt11,20). Možda bismo manje trebali umovatii «filozofirati», a više dopuštati Bogu da namse objavljuje po Duhu Svetome koji je duhjednostavnosti.12 • Glasnik mira // MeđugorjeMeđugorje - dragulj u nisci Gospinih mjestaHODOČASNICI IZ SVIHKRAJEVA SVIJETA,SVIH RASA I JEZIKAOKUPLJENI NA25. OBLJETNICIUKAZANJAKRALJICE MIRALidija Paris i Krešimir ŠegoJubilejsko ozračjeCijelu se ovu godinu u župi Međugorjeosjeća jubilejsko ozračje - podatci govoreo povećanom broju hodočasnikaveć od Cvjetnice; hodočasničke skupinesu pristizale i iz zemalja iz kojih se njihovbroj, poradi nedavnoga Domovinskog rata,bio znatno umanjio; novinari gotovo iz svihznačajnijih novinskih, radijskih i televizijskihkuća radili su posebne priloge, neki iposebna monografska i filmska djela te dokumentarneemisije. Ne treba ni spominjatikako su svi kreveti i sobe zagovoreni već iprije početka jubilejske godine, pa su mnogismještaj potražili u motelima i hotelimahercegovačkih i južnohrvatskih gradova,a značajan je broj, poglavito hodočasnikaiz Hrvatske i BiH, jednostavno prenoćio naotvorenom, u blizini crkve, na Brdu ukazanjaili Križevcu. Mnogima od njih to i nije prviput, i ranijih su godina noć uoči obljetniceprovodili u molitvi ili cjelonoćnom pješačenju.DevetnicaŽupljani, vjernici iz okolnih mjesta te većpristigli hodočasnici za obljetnicu su se pripremalidevetnicom - molitvom krunice naBrdu ukazanja te sudjelovanjem na večernjemmolitvenom programu. Premda je vladalanesnosna žega i sparina, nije manjkalosrca prožetih vjerom. Staza uz Brdo ukazanjabila je pretijesna primiti sve moliteljekoji su, iz dana u dan, razmatrali otajstvakrunice.Mnogi kažu da je hercegovački krajoliknajljepši i najpitomiji u proljeće, što sumnogi iskusili i ovih dana. Potkresana drača,šipak, klen, jasen, grab svojom skromnomhladovinom ipak su mnogim umornima,prožetima suncem, za vrijeme molitve biliugodnim zaklonom.Tijekom devetnice večernju svetu Misupredslavila su oba franjevačka provincijalaiz Bosne i Hercegovine: fra Slavko Soldo, provincijalHercegovačke franjevačke provincijeUznesenja Marijina, i fra Mijo Džolan, provincijalBosne Srebrene; tri bivša međugorskažupnika: fra Tomislav Pervan, fra IvanLandeka i fra Branko Radoš, kao i tri fratrarodom iz međugorske župe: fra Jozo Vasilj,fra Mate Dragićević i fra Miro Šego.Devetnica je završila u petak, 23. lipnjasvečanom sv. Misom u 19 sati koju je predslaviofra Branimir Musa u koncelebraciji sfra Slavkom Soldom, provincijalom Herce-

25. obljetnica ukazanja Kraljice MiraU svojih dvadeset pet godinažupa Međugorje stubokom sepromijenila. Od malenog, za mnogeidiličnog sela, postala je svjetskimsredištem molitve, čiji žamordopire do najudaljenijeg kutkanaše planete. Ipak, u nečemu je, uodnosu na prve godine ukazanja,ostala posve nepromijenjenom: Istije žar molitve danas kao i u lipnju1981., isti je zanos vjernika i nadahodočasnika; s istom se ljubavljusudjeluje u liturgijskom programu ucrkvi, s istim zanosom moli na Brduukazanja i Križevcu.govačke franjevačke provincije, međugorskimžupnikom fra Ivanom Sesarom i 160svećenika. Svetu Misu pjevanjem je pratioDječji zbor Golubići mira. Za vrijeme cijeledevetnice Ivan Dragićević i Marija Pavlović-Lunetti nakon sv. Mise predmolili su MarijinMagnificat.IspovjedniciNije slučajno ova župa nazvana ispovjedaonicomsvijeta. Kroz minulih dvadeset petgodina ostale su nebrojene zabilježene pričeo temeljitoj ispovijedi u ovome mjestu, a zasigurnoih je još više ostalo u srcima ispovjeđenih,neispričanih. Kada je Kraljica Mira, uskoropo ukazanju, kako svjedoče vidioci, pozvalana redovitu, mjesečnu ispovijed, odjedanputje nedostajalo ispovjednika za tolike vjernikekoji su se odlučili ispovjediti se. Redovi vjernika,premda je broj ispovjednika rastao, su sepovećavali, poglavito za blagdana.Gospa u svojoj jednostavnoj majčinskojpedagogiji uči primjerima. Na ispovijed jepozvala poslije jednoga ukazanja u jesen1981. na kojemu su svi nazočni, uz pomoćvidjelaca, mogli dodirnuti njeno rame. Nakondodira nekih nazočnih, na njezinoj suhaljini ostajale tamne mrlje. Kada su, uplakani,vidioci Gospu upitali zbog čega nastajute mrlje, odgovorila je da su to mrlje grješnih,neispovjeđenih vjernika. Već sutradan,i danima iza toga, redovi za ispovijed bili suitekako povećani.Niz ispovjedaonica uz crkvu najmanje jedostatan u obljetničkim danima. Suncobrani,razmješteni na ledini uz crkvu, te svećenicikoji satima ispovijedaju, jedva da moguzadovoljiti potrebe vjernika. Uoči obljetnice,suncobrani su ove godine postavljeni već upetak, a na dan obljetnice ispovijedalo je okotri stotine svećenika, među njima sedamdesetdomaćih.Hodnja miraGodine 1992., u vrijeme rata na ovim prostorima,međugorski su hodočasnici započelinešto što se nastavilo iz godine u godinu,i to na 24. lipnja, dan kada su djeca u Bijakovićimaugledala Ženu s djetetom. Riječ jeo Hodnji mira, procesiji s Presvetim od samostanana Humcu do crkve u Međugorju.Od tristotinjak zabrinutih hodočasnika naprvoj Hodnji mira, koji su do Humca došlizaobilaznim putovima, neki i preko mora,broj sudionika kasnijih godina se povećaona nekoliko tisuća.Hodnja mira započela je molitvom i blagoslovomoko tri tisuće hodočasnika ispredTri tisuće hodočasnika u Hodnji mira 24. lipnja 2006.Srpanj 2006. // Broj 7 // Godište I. • 13

25. obljetnica ukazanja Kraljice MiraVeć u noći na 24. lipnja ceste prema Međugorju, i to iz svih smjerova,bile su pune pješaka. Ponovilo se ono što se snažno događalo prvihgodina ukazanja: Tisuće hodočasnika iz okolnih mjesta, ali i onih izudaljenih po stotinu i više kilometara, hodile su prema međugorskojcrkvi. Velike su skupine iz Tomislavgrada, Livna, Sinja, Čapljine, Neuma,Mostara, Uskoplja, Posušja, Imotskoga glasno moleći krunicusvladavale kilometre asfalta ili prijekih putova ponetko sa štapom uruci, većina s torbom na leđima, mnogi bosonogi.franjevačkog samostana na Humcu u šestsati ujutro. Nakon četiri sata hoda za križem,uz molitvu krunice praćenu pjevanjem, svepod žarkim lipanjskim suncem, pokorničkaje procesija završila pred crkvom u Međugorjuu kratkoj molitvi koja je završila blagoslovoms Presvetim. Hodnju mira vodili sufra Ljubo Kurtović i fra Bože Milić, a završniblagoslov dao je župnik fra Ivan Sesar.UočnicaVeć u noći na 24. lipnja ceste prema Međugorju,i to iz svih smjerova, bile su punepješaka. Ponovilo se ono što se snažno događaloprvih godina ukazanja: Tisuće hodočasnikaiz okolnih mjesta, ali i onih iz udaljenihpo stotinu i više kilometara, hodile suprema međugorskoj crkvi. Velike su skupineiz Tomislavgrada, Livna, Sinja, Čapljine, Neuma,Mostara, Uskoplja, Posušja, Imotskogaglasno moleći krunicu svladavale kilometreasfalta ili prijekih putova ponetko sa štapomu ruci, većina s torbom na leđima, mnogibosonogi. Crkva i prostor oko nje već uranim jutarnjim satima na Ivandan bili supuni umornih hodočasnika-pješaka. Premdaumorni od pješačenja, bili su odmorni zamolitvu, ispovijed i sv. Misu.Na večernjoj svetoj Misi uočnici i molitvenomprogramu od 18 sati do ponoći nazočiloje više od dvadeset pet tisuća vjernika. Euharistijskoslavlje predvodio je fra Ivan Dugandžić,profesor na Katoličkom bogoslovnomfakultetu u Zagrebu, u koncelebraciji s 252svećenika.Poslije svete Mise, od 21 do 22 sata,održala se prigodna svečana molitva zahvaleu kojoj su sudjelovali međugorskividioci Ivanka Ivanković-Elez, Jakov Čolo,Mirjana Dragićević-Soldo, Marija Pavlović-Lunettii Ivan Dragićević te međugorskizborovi pod ravnanjem s. Slavice Kožul.Od 22 do 24 sata održalo se klanjanjepred Presvetim koje je predvodio fra LjuboKurtović. U ponoć, nakon blagoslova,Presveto je preneseno s vanjskog oltarau crkvu i izloženo cijele noći sve do prvemise u pet sati.14 • Glasnik mira // MeđugorjeBlagoslov s Presvetim nakon Hodnje mira

25. obljetnica ukazanja Kraljice MiraHodočasnici svih jezika i narodaObljetnicaNa obljetnicu ukazanja svete Mise na hrvatskomjeziku slavile su se u 5, 6, 7, 8, 9, 11i 16 sati. Tijekom prijepodneva slavile su seMise i na 16 stranih jezika. Večernji molitveniprogram simultano je prevođen na engleski,francuski, njemački, talijanski, poljski,mađarski, korejski, arapski, španjolski, portugalskii češki, a klanjanje i na flamanski,kineski, rumunjski, ruski i slovački.Večernju svetu Misu zahvalnicu predslavioje prof. dr. Tomislav Ivančić, kanonikzagrebačkog Kaptola i profesor na Katoličkombogoslovnom fakultetu u Zagrebu.U koncelabriciji su sudjelovala četiri biskupai tri franjevačka provincijala: mons.Geevarghese Mar Divannasios Ottathengli,malankarski biskup biskupije Battery(Kerala, Indija), mons. Roger Louis Kaffer,umirovljeni pomoćni biskup Jolieta (Illionis,SAD), mons. Brendan Oliver Comiskey,SS.CC, umirovljeni biskup Fernsa (Irska),mons. Jerome Gapangwa Nteziryayo, umirovljenibiskup Uvire (Kongo), fra SlavkoSoldo, provincijal Hercegovačke franjevačkeprovincije, fra Željko Tolić, provincijalfranjevačke provincije Presvetog Otkupitelja(Split, Hrvatska) te fra Josip Sopta,provincijal franjevačke provincije sv. Jeronima(Zadar, Hrvatska). Poslije svete Miseodržala se ista prigodna svečana molitvazahvale kao i na uočnicu.Na Ivandan, 24. lipnja i na obljetnicu, 25lipnja podijeljeno je preko pedeset tisuća sv.pričesti.Golubići miraPješaci, auotomobili,autobusiCijeli se dan vidjelo kako je Međugorjeistinsko molitveno središte svijeta, mjestou kojemu je Kraljica Mira došla kazati da jeBog živ, te pozvala na mir, obraćenje, posti vjeru. Izmiješani jezici, a nitko nikomu nesmeta.Neprekidno kretanje pješaka, automobilai autobusa, premda nema širokih ulica,nije stvaralo ni strku ni stisku. Svačiji hod iputovanje imali su točno određen cilj - doćido crkve, do svećenika u ispovjedaonici, bitina svetoj Misi, zahvaliti se Kraljici Mira kojanam je darovala ovih dvadeset pet godina.Pješačke skupine, kako rekosmo, došle su i izudaljenih mjesta, jedna iz 352 km udaljenihOkučana u Hrvatskoj.Put su prešli za osam dana, nije im smetalažega, a jednome mladom čovjeku ni šipkau nozi. Druga skupinu koju pozdravismostigla je iz Tomislavgrada, a srednjoškolcimaiz grada Jajca, trebalo je četiri dana pješačenja…ZahvalaKraljici MiraU srcima svih hodočasnika bilo je samojedno: zahvaliti se Bogu, zahvaliti njegovojmajci Mariji što nas toliko godina vodi u školiljubavi i školi svetosti.Upravo na dvadeset petu obljetnicu snažnose vidjelo kako ta škola djeluje s istimžarom srdaca kakvim je djelovala onih prvihdana lipnja 1981.Srpanj 2006. // Broj 7 // Godište I. • 15

Propovijed na sv. Misi uočnici 25. obljetnice Gospinih ukazanjaMEĐUGORJE JE BOŽJI POZIVČOVJEKU DA ZAUSTAVI PROCESVLASTITOG SAMOUNIŠTENJAdr. fra Ivan DugandžićOna oko koje se u molitvi okupljalaprva zajednica Isusovih učenika neželi ni danas ništa drugo već pokrenutiCrkvu, ražariti njezinu vjeru iuliti joj duh molitve kako bi moglabiti ono što Isus od nje očekuje: solzemlji i svjetlo svijetu.Molitva vjernikaUvod:Pomolimo se Bogu koji je Mariji učinio velika djela ičija je dobrota od koljena do koljena nad onima što senjega boje. Njemu po zagovoru Kraljice mira uputimosvoje molbe:1. Gospodine, hvala Ti što si kroz proteklih dvadeset ipet godina po Kraljici mira bio snažno prisutan u životuove župe, što si je učinio prepoznatljivim mjestom susretas Tobom. Blagoslovi sve obitelji u župi i daj da svojimdosljednim kršćanskim životom budu primjer drugima,molimo Te…2. Blagoslovi sve one koji su ovo mjesto pohodili i tunašli poticaj za promjenu svoga života, a posebice sudionikevečerašnjeg euharistijskog slavlja. Neka svi nađu mirza kojim žude, molimo Te…3. Hvala Ti za vidioce, za njihovo svjedočenje i njihovonesebično služenje hodočasnicima. Blagoslovi njih i njihoveobitelji i uzdrži ih u vjernosti i odanosti Tebi i Kraljicimira, molimo Te…4. Za svijet koji razdiru mržnja, sukobi i ratovi. Nekaporuka mira dotakne svako ljudsko srce. Iscijeli što jeranjeno grijehom, utješi ucviljene, ohrabri klonule, dajsnage malodušnima i razočaranima, molimo Te…16 • Glasnik mira // MeđugorjeDraga braćo i sestre, dragi hodočasnici,dragi slušatelji Radiopostaje«Mir» Međugorje!Za naše vrijeme karakteristična su velikaokupljanja ljudi. Zahvaljujući velikoj moćisredstava javnog priopćavanja danas jemoguće na političke skupove, koncerte poznatihzvijezda ili športske priredbe privućidesetke pa i stotine tisuća posjetitelja. Upravosmo svjedoci jedne takve priredbe kojaje ujedinila nogometne zaljubljenike cijelogsvijeta - Svjetskog nogometnog prvenstva uNjemačkoj. Nema u tom ništa loše, dapače,ljudi se međusobno druže, bolje upoznajui dobro zabavljaju. No na kraju, kad za tjedan-dvasve završi, ipak će samo manji dio5. Za Crkvu koja se nalazi pred potrebom nove evangelizacijesvijeta. Obnovi je svojim Svetim Duhom, probudiu njoj žar vjere, oživi duh pobožnog slavljenja euharistije,molitve i nesebičnog služenja, molimo Te…6. Hvala Ti, Gospodine, za sve svećenike koji su djelovalii djeluju u ovoj župi, za sve one koji je pohađaju kako biobnovili svoje svećeničko poslanje i služenje. Daj da trajnorastu u vjernosti i odanosti Tebi i u poniznom služenju Tvomenarodu, molimo Te…7. Za nas večeras ovdje okupljene. Sve nas, Gospodine,po zagovoru Kraljice mira blagoslovi i pomozi nam da duhMeđugorja nosimo u svoje obitelji, sredinu u kojoj živimo,svoje župe, Crkvu i svijet, molimo Te…8. Za sve one koji su s Međugorjem bili povezani, a umeđuvremenu su preselili u vječnost. Posebno te molimoza pokojne svećenike koji su djelovali u ovoj župi. Sve ihpo zagovoru Kraljice mira obdari vječnim mirom u svomekraljevstvu, molimo Te…Zaključna molitvaGospodine Bože naš, Tebi povjeravamo sve svoje potrebe,potrebe Crkve i svijeta. Usliši ih i proslavi se u našimživotima i u životu ove župe. Po Kristu, Gospodinu našemu.Amensudionika biti zadovoljan postignutim rezultatom,a većina će ostati razočarana zbogneuspjeha svoje momčadi. Zasigurno još ćemalobrojniji biti oni koji će kroz ovaj mjesecdana postati bolji i plemenitiji ili će duhovnoobogatiti svoj život. Zato se logično namećepitanje - je li sve to vrijedno uloženoga trudai novca, ne pretvaraju li se slične predstave ulažni kult koji bi trebao zamijeniti onaj pravii usrećiti sve manje religioznog čovjeka našegvremena?Istina, postoje i masovna okupljanja s religioznimsadržajem, koja za cilj imaju pozvatiljude na produbljenje i svjedočenje vjere,na obraćenje i promjenu života. Sjetimo sebrojnih seminara poznatih karizmatičkihpropovjednika i posebice veličanstvenih skupovadvojice posljednjih papa, Ivana PavlaII. i Benedikta XVI., na kojima se znalo naćii milijunsko mnoštvo. No i ovim skupovimazajedničko je s onim prije spomenutima - daih treba dobro pripremiti i organizirati, u njihse mora uložiti mnogo truda i novca. Ništa nesmije biti prepušteno slučaju ako se želi polučitiuspjeh. Potrebno je stotine i tisuće dragovoljacakoji će na sebe preuzeti dio teretakako bi sve teklo po predviđenom planu.Pojava svjetskih razmjeraOvdje smo već dvadeset pet godina svjedociposve drukčijeg događanja i okupljanja.Razlog ovdašnjem okupljanju nitko nije mogaopredvidjeti, a još manje organizirati. Događajzbog kojega smo večeras ovdje iznenadioje i zatekao sve, od djece vidjelaca, prekonjihovih roditelja, ove župe, franjevaca kojisu tada tu djelovali, mjesnoga biskupa dotadašnje političke vlasti. Osim vidjelaca, kojise nisu mogli drukčije ponašati, jer je njimaupravljala nevidljiva ali moćna sila, svi drugikoji su na bilo koji način bili u to uključenibili bi u tim prvim danima zasigurno sretnida je to sve brzo završilo i da se vratilanegdašnja svakodnevica. I dok su se jednizbunjeno pitali što se to zbiva sa skupinomdjece iz Bijakovića, drugi su iz samo njima

Propovijed na sv. Misi uočnici 25. obljetnice Gospinih ukazanjaMolitva zahvalnicarazumljivog straha požurili sve to proglasitibolešću, laži, montažom i prijevarom i čimprije dokrajčiti.No unatoč svim oblicima protivljenja,pred našim očima počelo se odigravati neštošto će ubuduće neodoljivo privlačiti pozornostsve većeg broja ljudi i za samo nekolikogodina postati pojavom svjetskih razmjera.Danas, o 25. obljetnici Gospinih ukazanja,nema kutka na kugli zemaljskoj koje niječulo za Međugorje. O Gospinim su ukazanjimanapisane tisuće i tisuće knjiga, snimljenomnoštvo filmova, prikazane brojne televizijskeemisije, ispričane dirljive životne priče,iznesena potresna svjedočanstva. Jednom riječju,Međugorje je u međuvremenu postalodrugo ime za goruće pitanje vjere suvremenogčovjeka.Rijeke hodočasnika - najočitiji znak daje Bog ovdje po Gospi moćno na djeluDoista, što je drugo privuklo desetke milijunaljudi iz cijeloga svijeta koji su krozminulih dvadeset pet godina pohodili ovomalo mjesto, ako ne potreba probuditi svojuzaspalu ili ponovno naći već izgubljenu vjeru,oživjeti davno zamrlu molitvu, uklonitimržnju iz srca, naći izgubljeni mir. Jasno jeda nitko ovamo nije došao kao puki turist,kako bi uživao u znamenitostima ovoga kraja,kad toga tu i nema. To mnoštvo nije dovelani glad za senzacijom, kako su neki znalizlonamjerno tvrditi. Ako je možda u početcimai bilo onih koje je vodila nekakva potajnaželja da ovdje dožive kakav vidljivi znak, umeđuvremenu su i oni shvatili da su upravote nepregledne rijeke hodočasnika koje tražeBoga i mir svome srcu postale najočitiji znakda je Bog ovdje po Gospi moćno na djelu.Ne može se doduše zanijekati da se krozmeđugorske događaje od početka provlačitema «znaka» kao nešto tajnovito što neprestancegolica maštu i znatiželju ljudi.Otkako su vidioci već u samim početcimaukazanja rekli kako je Gospa obećala ostavitividljivi znak na mjestu ukazanja, mnogise ne prestaju pitati i nagađati kakav bi toznak mogao biti. Tu se nekako sama po sebinameće usporedba s Isusovim vremenom,kad je znak također igrao važnu ulogu. Isussam je prema znaku imao dvostruk stav. Najednoj strani on upozorava svoje suvremenikena znakove vremena i čudi se kako ih nevide i ne razumiju, a s druge strane upornoodbija dati poseban znak s neba na traženjeljudi. Time je htio upozoriti kako svako vrijemeima dovoljno znakova koje čovjek možeotkriti okom vjere, a izvan toga nema pravood Boga očekivati poseban znak. Vjera je dakleuvijek bila i ostala nužna pretpostavkada se znak može shvatiti i prihvatiti.Isusova majka Marija od samog početkapovijesti spasenja u Svetom pismu je povezanasa znakom, sve dok sama nije postalavelikim znakom, kako smo čuli u Knjizi Otkrivenja(usp. Otk 12). Ona je tajanstvenoprisutna već u prvom Božjem obećanju nakongrijeha praroditelja: «Neprijateljstvo jazamećem između tebe i žene, između rodatvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati,a ti ćeš mu vrebati petu» (Post 3,15). Jošočitije je prisutna u obećanju što ga Bog poproroku Izaiji daje kralju Ahazu, koreći njegovukolebljivost i nespremnost da se posveosloni na Boga, umjesto da traži sigurnost uvarljivom savezu sa zemaljskim moćnicima:«Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenutće mu ime Emanuel» (Iz 7,14). Ahaz se bezBožje pomoći nije uspio oduprijeti moćnojbabilonskoj sili, palo je njegovo kraljevstvo,Jeruzalem je razoren, a narod je morao u sužanjstvo.Preživjelo je samo prorokovo obećanjei nada, koja je hrabrila vjernička srcai pomogla da narod izdrži sve kušnje. Bog injegova riječ bili su jedina sigurnost u dugogodišnjojpatnji naroda. Ipak, upravo po tojvjeri i patnji Bog je bio moćno prisutan u povijestiizabranog naroda. Njegov tajanstveniplan bio je vidljiv samo oku vjere.Nešto slično vrijedi i za vrijeme ispunjenjaIzaijina obećanja, za vrijeme Isusova dolaska.To ispunjenje nije se zbilo moćno predočima svjetske javnosti, već skrovito i u siromašnimokolnostima. Početak mu nije biou velikom Jeruzalemu, već u beznačajnomNazaretu i Betlehemu. Ispunjenje svoga obećanjaBog nije vezao ni uz kakav moćni zahvatu tijekove svjetske povijesti, već samouz snagu vjere i poslušnost jednostavnedjevojke iz Nazareta. I Isus je nastupio tihoi nenametljivo, uključujući se u pokret kojije započeo s Ivanom Krstiteljem. Nastupivšizatim sa svojim vlastitim učenjem, nije sebavio nikakvim učenim analizama odnosa udruštvu niti prognozama budućnosti, kakoto danas čine mnogi znanstvenici i političari,već je oštrim proročkim pogledom razotkrivaočovjekovo srce kao izvor svih zala,pozivajući čovjeka na obraćenje.Imajući pred očima cjelinu Isusova navještajai djelovanja, možemo reći: nije se do-Srpanj 2006. // Broj 7 // Godište I. • 17

Propovijed na sv. Misi uočnici 25. obljetnice Gospinih ukazanjaUnatoč svim oblicima protivljenja,pred našim očima počelo seodigravati nešto što će ubudućeneodoljivo privlačiti pozornostsve većeg broja ljudi i za samonekoliko godina postati pojavomsvjetskih razmjera. Danas, o 25.obljetnici Gospinih ukazanja,nema kutka na kugli zemaljskojkoje nije čulo za Međugorje.O Gospinim su ukazanjimanapisane tisuće i tisuće knjiga,snimljeno mnoštvo filmova,prikazane brojne televizijskeemisije, ispričane dirljiveživotne priče, iznesena potresnasvjedočanstva. Jednom riječju,Međugorje je u međuvremenupostalo drugo ime za gorućepitanje vjere suvremenog čovjeka.moćnicima ove zemlje, da bi ostvario svojcilj. Jedino što traži jesu iskrena i otvorenaljudska srca spremna da se stave njemu naraspolaganje. Ovdje se još jednom potvrđujeriječ sv. Pavla: «Što je slabo u očima svijeta,izabra Bog da posrami jake; što je neplemenitoi prezira vrijedno u očima svijeta – i čakono čega nema – izabra Bog da uništi onošto jest, da se ni jedan čovjek ne može ponositipred Bogom» (1 Kor 1,27-29).Međugorske poruke dolaze u vrijeme ukojem se zbivaju duboka previranja sličnaonim Izaijina i Isusova vremena. Već gotovopola stoljeća svijet proživljava krizu duhovnihi moralnih vrjednota nezapamćenihrazmjera. Jedan poznati američki propovjednikzabilježio je proročku riječ koju je jošdavne 1958. godine izrekao tadašnji generalnitajnik Ujedinjenih naroda, sam dubokivjernik, Dag Hamarskeld. Nalazili su se zajednona samom vrhu visoke zgrade Ujedinjenihnaroda i s te visine promatrali velegradNew York koji se prostirao pred njihovim očima.Najednom – veli taj propovjednik – Hamarskeldme pogleda ravno u oči i odlučnokaže: «Prijatelju, ako naš svijet u slijedećihtrideset godina ne doživi duboku duhovnurevoluciju, nema mu budućnosti».Bilo je to vrijeme kad se svijet već priličnooporavio od posljedica Drugog svjetskograta, kad je gospodarstvo u mnogimzemljama doživljavalo procvat i obećavalomaterijalno blagostanje, kad su znanost itehnika slavili uvijek nove pobjede i kad sumnogi predviđali veliki napredak i sretnubudućnost čovječanstva. Ljudski gledano,sve su to bili razlozi za opravdan optimizam.Ipak, najodgovorniji čovjek svjetskezajednice zabrinuto je upozoravao, jer jesvojim vjerničkim i proročkim pogledomprodirao iza kulisa svjetske pozornice i prepoznavaodramatičnu borbu o kojoj govoriKnjiga Otkrivenja u liku Žene obučene usunce i zmaja koji želi proždrijeti njezinoDijete. Njemu je bilo jasno u kolikoj mjeritom svijetu, što je Boga sve više potiskivaoiz ljudskog života, prijeti protivna mračnasila koja se bori za njegovo mjesto. Ta mračnasila nažalost danas, preko četrdeset godinaposlije toga, ima već i svoje apostolekoji, organizirani u takozvanoj sotonskojcrkvi, posve javno propovijedaju sotonizam,prerušavajući se pritom u anđela svjetlai obećavajući čovjeku sreću u drogi, alkoholui životnoj razuzdanosti kakvu svijetnije upamtio.godilo ništa senzacionalno novo i veliko štobi pogodovalo ljudskoj znatiželji i radoznalosti.Umjesto toga, Isus je čovjeka suočio sRadosnom viješću o Božjoj ljubavi i brizi zanjegovo spasenje i tako u ljudskim srcimapokrenuo tiho, a opet moćno Božje djelovanjeshvatljivo samo očima vjere. Naoko, tadase u svijetu nije uopće ništa izmijenilo, a ipakbijaše to, prema Apostolovu svjedočanstvu,«punina vremena» (Gal 4,4), trenutak premakojemu je stremila čitava povijest čovječanstva.Nije se dogodila nikakva katastrofakoju su predviđali židovski apokaliptičari, aipak je započeo novi svijet i novo stvorenje(usp. 2 Kor 5).Međugorski prizori prepoznatljivi u cijelom svijetuBog moćno djeluje po malenima ineznatnimaI ono što se podrazumijeva kad se danaskaže Međugorje moguće je protumačiti samobiblijskim kategorijama. Bog koji uvijekstvara iz ničega i koji «silne zbacuje s prijestolja,a uzvisuje neznatne» (Lk 1,52) i ovdjeje po Gospinim porukama pokazao kako idanas u svijetu u kojem se slavi samo moć iveličina, najčešće nauštrb nemoćnih i malenih,on moćno djeluje upravo po malenimai neznatnima. Biblijski Bog nema kompleksaveličine i sile, niti mu je potreban savez s18 • Glasnik mira // Međugorje

Propovijed na sv. Misi uočnici 25. obljetnice Gospinih ukazanjaOholost i lažna jakost -đavolske osobineBraćo i sestre, na tu mračnu silu Gospaupozorava od samog početka u svojim porukama,nazivajući je njezinim biblijskim imenom– sotona. U brojnim porukama ističe sekako sotona čini sve da upropasti Božji i Gospinplan s ovim događajima, uz opetovanipoziv da mu se odupremo molitvom. Gospanije propustila upozoriti i na sotoninu lukavutaktiku kad u jednoj poruci kaže kako onljude pokušava privući «svojom ohološću ilažnom jakošću» (25. 11. 87). I doista, oholosti lažna jakost dvije su đavolske osobinekoje možda nijedno drugo vrijeme nije poznavalou tolikoj mjeri kao naše današnje, aone uvijek pogoduju ljudskoj taštoj potrebiza veličinom i vladanjem nad drugim čovjekom.Nije pretjerano reći da su danas udruženeneviđena oholost znanstvenika i lažnajakost hedonističkog potrošačkog društvakoje čovjeka ostavlja s iluzijom da je sve mogućei da je sve dopušteno i da je u tomečovjekova sreća. U toj prijevari kojom đavaouspijeva obmanuti mnoge ljude nije teškoprepoznati prastaru kušnju: biti kao Bog.Ako nas na to ozbiljno upozorava netkoiz kruga tih istih znanstvenika, ali netko tkonije podlegao toj napasti, onda mu treba posebnovjerovati. Uvaženi švicarski fizičar i pisacMax Thürkhauf o svojim kolegama znanstvenicimakoji su ateistički usmjereni kaže:«Premda je za vjerovanje u znanost potrebnamnogo jača vjera nego za vjerovanje u Boga,ipak danas više ljudi vjeruje u znanost negou Boga zato što vjerovanje u znanost dopuštaoholost i taštinu» (Franziskus im Atomzeitalter,93). On odmah dodaje kako od te napastinisu pošteđeni ni pojedini teolozi koji,umjesto da govore o čovjekovoj ugroženostiod grijeha i potrebi za milošću i praštanjem,radije govore o čovjekovu samoostvarenju.Zato on za njih kaže: «Ti teolozi koji vjerujuu znanost predstavljaju stvarnu opasnost zavjeru u Boga, jer im se ne može vjerovati daoni vjeruju» (isto, str. 57).Prava veličina i jednostavnostuvijek idu zajednoKako u tom svijetu tašte oholosti i lažnesvemoći otrježnjavajuće i ohrabrujuće odzvanjajedna od međugorskih poruka kojanajbolje odražava duh i stvarnu veličinu Međugorja:«Draga djeco, potičem vas na dubokiduhovni život u jednostavnosti». Pravaveličina i jednostavnost uvijek idu zajedno,a to nigdje nije tako uvjerljivo ostvareno kaou osobi i životu Isusove majke Marije, a nigdjenije našlo takva odjeka kao u njezinimporukama. U tim jednostavnim i do krajarazumljivim riječima kristalno se zrcali biblijskiduh. Zato su milijuni u tom brižnompozivu prepoznali glas i zov Majke zabrinuteza svoju djecu i odazvali mu se. Taj glas pomogaoje tolikima da odbace oholost i lažnumoć sotone, a prigrle evanđeosku poniznosti ljepotu milosti. Zato je dobro pogođen sudo Gospinoj ulozi ovdje u Međugorju koji ovihdana izreče jedan ugledni hrvatski novinar ikolumnist: «U Međugorju kao da je zaobišlataštu veličinu svijeta, kao da je htjela reći– tko me ovdje pohodi, poput je onih koji su,ostavivši sve, pošli za mojim sinom… Povijestkršćanstva je i povijest stalnog traženjanove nevinosti. Potkraj stoljeća velikih, strašnihratova i zločinačkih političkih sustava,stoljeća silnog tehnološkoga i gospodarskognapretka, ali i tolike bijede, stoljeća razvratai bešćutnosti, iz jednog potpuno anonimnogpodneblja svijetom se pronio glas te nevinosti,poruka mira i nade i opomena bezboštvu»(Međugorje. Tajna Gospinih ukazanja,str. 5).A da je bezboštvo doista ozbiljna i zabrinjavajućapojava suvremenog svijeta upozorioje već prije četrdeset godina II. vatikanskisabor (usp. GS 19). Na zabrinjavajuće stanjesvijeta koji se odrekao Boga često je upozoravaoi sadašnji papa Benedikt XVI. u svojimbrojnim knjigama, ali nikad tako izravno itako dramatično kao predvodeći križni putna prošli Veliki petak u rimskom Koloseumu.Nakon što je upozorio kako je čovječanstvoposve izgubilo osjećaj za grijeh i kako se ulažnoj slobodi danas veličaju egoizam i najružnijiporoci, Papa je posebno upozorio nabezočan napad na obitelj, u čemu se prepoznaje«neka vrsta protuplana u odnosu naonaj Stvoriteljev plan, neka vrsta dijaboličneoholosti koja želi dokinuti obitelj. Kao da bičovjek želio iznova izumiti obitelj i promijenitisamu gramatiku života tako od Bogazamišljenu i određenu». A iz svega toga– kaže Papa – nije teško zaključiti kako sesuvremeni čovjek zaputio putem vlastitogsamouništenja.Bezboštvo i egoizam – otvorene ranena bolesnom tijelu današnjegčovječanstvaDraga braćo i sestre, možemo slobodnoreći da Međugorje nije ništa drugo već Božjipoziv čovjeku da zaustavi taj proces vlastitogsamouništenja. A to je moguće samoako se čovjek okrene molitvi, postu, pokori,pomirenju s Bogom i drugim čovjekom. Drugimriječima, ako Bogu vrati prvo mjestokoje mu i pripada i ako se oslobodi svakogoblika pogubnog bezboštva, ali isto takoako se odrekne sebične samodostatnosti i uljubavi prihvati drugog čovjeka. Bezboštvo iegoizam dvije su otvorene rane na bolesnomtijelu današnjeg čovječanstva koje nerazdvojivoidu zajedno i prijete da čovječanstvostrovale u propast.Gospa svojom majčinskom ljubavlju želiliječiti te rane i zato uporno moli i poziva.Ona oko koje se u molitvi okupljala prvazajednica Isusovih učenika ne želi ni danasništa drugo, već pokrenuti Crkvu, ražaritinjezinu vjeru i uliti joj duh molitve, kako bimogla biti ono što Isus od nje očekuje: solzemlji i svjetlo svijetu. A kako reče papa BenediktXVI.: «Samo je Crkva koja moli otvorena.Samo ona živi i poziva ljude, ona darujezajedništvo i prostor tišine istodobno» (J.Ratzinger, Bog je s nama, str. 95). Takva Crkvaokuplja se u Međugorju, vjeruje i moli tetime daje nadu svijetu. To je istina o Međugorju,ali to je istina i o današnjem svijetu.A budući da ta istina ima oblik poziva i poticaja,ona još uvijek nije zaključena, već čekaodgovor, od tebe i od mene, čeka odgovorcijele Crkve i svijeta. Amen.Srpanj 2006. // Broj 7 // Godište I. • 19

Propovijed na 25. obljetnicu Gospinih ukazanjaMEĐUGORJE JEDUHOVNA KUPELJdr. Tomislav IvančićDa, Međugorje je toliko toga darivalo. I zato, dok vas promatram vidim čitavu tu povijest od dvadeset pet godina,slušam kako smo neprestano dobivali one bitne poruke Evanđelja — vjeruj, moli, nauči se moliti, razgovaraj sBogom, nauči se moliti srcem.Poštovani vjernici!Otkud nama da majka Boga našega dolazi knama? Nisu župljani Međugorja nikada ni pomislilida se to može dogoditi, i da će ljudi kao rijekedolaziti u ovaj kraj i zato sve što se ovdje događasamo je dar, dar odozgor. I to da si ti, baš ti poštovanihodočasniče ovdje večeras, to je dar tebi,dar koji bi mnogi htjeli, ali ne mogu povjerovatiu ovo, mnogi bi htjeli povjerovati u ovo, ali nemogu… I ako se pitaš zašto ti, onda ostaje samojedan odgovor – jer je Bog tebe izabrao. A zašto jebaš tebe izabrao? Zato što ima povjerenja u tebe,i što vjeruje da ćeš prihvatiti kao Marija riječ Božjukoja ti se ovdje kaže; i da će ta riječ u tebi takonabubriti, da će ta riječ u tebi postati Bog, IsusKrist, i kamo god dođeš, ljudi će govoriti: Otkudmeni to da ti dolaziš k meni, i kamo god stigneš,ljudima će zatitrati srce od radosti što si došao knjima. Zato je važno, prijatelji dragi, čuti čitanjasv. Mise, zato je neophodno čuti razumijevanjepropovijedi, zato je neophodno jednostavno tražitiriječ koja će te večeras pogoditi i koja će senastaniti u tvome srcu i početi ploditi plodove.Krist u našim srcima stanuje po vjeriMarija je ovamo došla da nas nauči kako sepostaje Majka i Otac njezina Sina, jer ono što jedanas Marija Crkvi, jest da još uvijek ne možemouhvatiti njezinu riječ i prihvatiti ju, Božja riječkao Božje sjeme kao da istrune na tom putu odrazuma do srca, od one propovijedi do dolaska utvoje srce. Kažu ljudi da je Isusu bilo lakše spustitise s neba na zemlju nego li se njegovoj riječi izrazuma spustiti u naše srce.Iskustvo mi govori, poštovani vjernici, kakostotine propovijedi mogu propovijedati, dvijestotine propovijedi čuti, o njima raspravljati irazmišljati, ali se ništa od toga ne dogodi. Možeškupiti sjemenja koliko hoćeš, ali ako ti stojiu tvome džepu umjesto u zemlji, što će od togabiti?! Ovdje si pozvan da na tvoje plodno tlo siđeRiječ kao sjeme, a znaš da je Isus Riječ Božja, daje on to sjeme i on je sijač. On preko svećenikavečeras govori tebi i pita te hoćeš li ga poslušati,hoćeš li ga uopće čuti, hoćeš li ga razumjeti. Onoposlušati je zapravo izgleda najteže. Ono što namu životu jedino treba, dragi vjernici, to je makardio riječi zasaditi u srce, makar jednu riječ koja tevečeras dotakne. Tu riječ ponavljaj u sebi, čuvaj jeu sebi, na tu riječ će doći sam Isus i oplodit će ju.Naša osnovna tragedija uvijek je što gradimona pijesku, a ne gradimo svoje kuće na kamenu,a Isus kaže na pijesku grade oni koji slušaju riječ,oni slušaju propovijed i čuju propovijed, i razumijupropovijed, ali je nikad ne provedu u praksu.Ditrich Boenhefer kaže da mu je uvijek bio problemšto je to vjera. I dok sam razgovarao s jednimkatoličkim svećenikom u Francuskoj, kaže on, ovajmi je rekao da bi tako rado htio biti svet, a ja sammu odgovorio, ne, ja bih samo jedno htio naučiti,a to je kako vjerovati. Kako riječ koju čujem u Sv.pismu, koju čujem u propovijedi, kako ju usaditiu srce? Svi znamo da je onome koji vjeruje svemoguće. Svi dakle znamo da samo treba vjerovatii da po vjeri Krist stanuje u našim srcima. Svi znamoda se po vjeri spašavamo, da nam Isus kažene boj se, vjeruj, ali što je to vjera? Svi mislimoda smo vjernici i svi mislimo kako znamo što jevjera, ali što je vjera? Isus kaže: Ako kažete ovojgori da se premjesti, ona će se premjestiti u more,ako vjerujete činit ćete čudesa kao ja.Bože, slobodno raspolaži sa mnomA zašto se to nama ne događa, poštovani vjernici?Obično pokušavamo vjerovati tako da setrsimo, mučimo, pa mislimo na to i ne znam što.Nije to vjera. Zato je neophodno, poštovani i dragivjernici, neophodno je poći na sve ono blagokoje se kroz dvadeset pet godina, kao najljepšibiseri nagomilani u ovom prostoru, u Međugorju,događaju.Ono što Marija prvo želi, to je – povjeruj. Zanju kaže njezina teta: Blago tebi što si povjerovala.Ako se pitamo kako je ona povjerovala, znamoSv. Misa na 25. obljetnicu ukazanja20 • Glasnik mira // Međugorje

SvetiJakove,moliza nas!

PoticajiMEĐUGORJUNE TREBAPRIZNANJEAko je suditi prema broju hodočasnika koji ovihdana posjećuju Međugorje, Katolička Crkva zapravonikad ne bi trebala priznati da se u tomemjestu i dandanas ukazuje Blažena Djevica Marija.Kako, naime, objasniti da je u ovih 25 godina, unatočcrkvenoj rezerviranosti prema tome fenomenu, Međugorjeposjetilo tridesetak milijuna ljudi! Samo proteklogvikenda u to malo hercegovačko mjesto slilo seizmeđu sto i dvjesto tisuća hodočasnika.Stigli su iz svih krajeva svijeta – i vjernici i nevjernici,i zdravi i bolesni, i crni i bijeli – premda ih mnogidušobrižnici već godinama upozoravaju da tamo nemajušto tražiti. Sumnjičavi svećenici i biskupi odvraćajuih od tog puta jer su, kažu, zabrinuti za njihovuvjeru. Što ako šestero vidjelaca ne vidi Gospu, pitaju sezabrinuto. ...Kako povjerovati da se Djevica Marija ukazuje uMeđugorju već četvrt stoljeća, dakle više od 9000 dana!Kako povjerovati da vidiocima dolazi svaki dan u istovrijeme, u njihovu kuću ili tamo gdje se u tom trenutkunađu? Kako povjerovati da vidioci s njome razgovarajui kao s majkom, i kao s prijateljicom, da je dodiruju kaoda nije riječ o onostranom biću? Kako povjerovati da imje na čuvanje povjerila čak deset tajni?Obećala je čak ostaviti trajan, vidljiv znak na Podbrdu,mjestu svojega prvog ukazanja. Kako povjerovatida je sve istina kad se nijedno od vidjelaca nije zaredilo– svi su u braku, imaju djecu, žive poput svih ostalihmajki, očeva... Toliko nevjerojatnoga na jednome mjestunije se slilo nikad u povijesti marijanskih ukazanja.Ne može se skeptike osuđivati zbog njihove sumnje,ne može im se niti oduzimati pravo da ne vjeruju.Uostalom, međugorska ukazanja imaju karakterprivatnih, što znači da je svima ostavljena sloboda da unjih vjeruju ili ne vjeruju. No ne smije se oduzimati pravoni vjernicima da ne sumnjaju u svjedočenje šesterovidjelaca, da ne sumnjaju u riječ svih onih koji tvrde dasu ozdravili ili doživjeli nešto čudesno.Tko se usudi reći da su u zabludi desetci svjetskiuglednih znanstvenika i liječnika, koji su proveli brojnatestiranja i utvrdili da vidioci govore istinu, da je njihovdoživljaj autentičan? Ni zbog toga nitko ne može rećida se u Međugorju događa prijevara. Što je posrijedi,najbolje znaju milijuni onih koji su na tome mjestupronašli duševni mir i snagu da ostanu, ili ponovnopostanu – ljudi.Žarko Ivković(Večernji list, 26. lipnja 2006.)Uz Svjetsko nogometno prvenstvoIGRA KAOPOKUŠAJ POVRATAU RAJPogleda li se ovih dana u novine ili radiotelevizijskeprograme, lako je ustanovitikako postoji jedna jedina temakoja svemu daje ton: Svjetsko nogometnoprvenstvo. Nogomet je postao globalnimdogađajem koji povezuje onkraj svih granicasve ljude na cijeloj zemaljskoj kruglji uistom i jednakom duševnom raspoloženju,s nadanjima i strahovima, žarom i radostima.To samo pokazuje kako se s tom igromdodiruje nešto iskonski ljudsko, te tu izranjapitanje, u čemu se temelji moć jedne igre...Igrom se u konačnici smjera na sljedeće:Igra je akcija posve slobodna, bez svrhe iprisile, akcija koja pak napinje i ispunja svečovjekove snage. U tome smislu igra bi bilaneke vrsti pokušaja povratka u raj: iskorakiz robovanja surovoj ozbiljnosti svagdana injegovih životnih briga u slobodnu ozbiljnostonoga što ne mora biti i što je upravostoga lijepo.Igra prisiljava čovjeka da čovjek najprijesam sebi nametne stegu kako bi treningomovladao samim sobom, kako bi stegom i pokoravanjemsamoga sebe stekao nadmoćnad samim sobom, a to gospodarenje samimsobom urađa onda slobodom.Igra čovjeka istodobno uči i poštenu, fairodnosu prema drugome, pri čemu zajedničkapravila igre kojima se čovjek podvrgavaostaju i pored suprotstavljenosti protivnikaono što povezuje i ujedinjuje te povrh togaslobodu igre - kad se igra poštenim sredstvima- ozbiljnost odigrane suprotstavljenostipretače u slobodu završene igre.Promatrajući igru gledatelji se poistovjećujus igrom i igračima te i sami postaju sudionicizajedništva i suprotstavljenosti, u svojnjezinoj ozbiljnosti ali i njezinoj slobodi.Naravno sve se to može pokvariti poslovnimduhom novca i managementa kojionda stvara prividni svijet zastrašujućihrazmjera. Međutim, ni taj prividni svijet nebi mogao opstojati kad ne bi bilo pozitivnogatemelja koji je u temeljima svake igre:uvježbavanje u život i iskorak iz života usmjeru izgubljenog raja.Josef kard. Ratzinger,u povodu Svjetskoga nogometnogprvenstva god. 1978., kaomünchenski nadbiskup(Prijevod fra TP)24 • Glasnik mira // Međugorje

NE BOJ SE, GIDEONE!dr. fra Iko SkokoIzraelci su u novoj zemlji brzo zaboravili svoju zakletvu: „Služitćemo Jahvi, Bogu svojemu, i glas ćemo njegov slušati“. (Jš24, 24) Ubrzo su počeli služiti baalima (ime i opći naziv za nekabožanstva; Baal je bio bog plodnosti; prikazivan je u obliku bika) iaštartama (Aštarta je bila semiska božica plodnosti).Svaki puta kad bi Izraelci prekinuli savez s Bogom, gubili suod drugih naroda te postajali njihovim robljem. Izraelci bi se teku ropstvu osvijestili, pokajali za svoje prijestupe i molili Jahvuza ponovno prijateljstvo. Bog se ne bi oglušio o njihove vapaje:Iz naroda bi uzeo jednoga čovjek i preko njega bi djelovao i potvrđivaosvoju zaštitu. Razdoblje prije kraljeva u Izraelu zove serazdoblje sudaca. Među poznatijima bio je sudac Gideon (hebr.gidē’ōn: tesar).U njegovo vrijeme svojim upadima i terorom Izraelcima suprijetili Midjanci. Za vrijeme žetve upadali su među Izraelcei odnosili im svu žetvu i stoku. Kad su Izraelci upali u velikubijedu, obratili su se svome Bogu. Bog je čuo njihov vapaj. Poslaoje svoga anđela u Ofru mladiću Gideonu. Gideon je zapodjenuorazgovor s anđelom. Htio je biti siguran da je to anđeoJahvin. Kad se uvjerio da jest anđeo koga šalje Jahve, silno seprepao. Jahve ga tješi: „Mir s tobom! Ne boj se, ne ćeš umrijeti!“(Suci 6,23)Gideon je razorio Baalov žrtvenik i do njega podigao žrtvenikBogu svojih otaca. Ubrzo je narod stao uz Gideona i bio jespreman za obranu od Midjanaca i ostalih neprijatelja. Jahve jesmanjio Gideonovu vojsku na samo tri stotine ratnika da se ne binakon pobjede ponosili kako su svojom mišicom pobijedili.Nakon velike pobjede, Izraelci su htjeli Gideona za kralja. Međutim,tu čast je odbio, jer je smatrao da je jedini vladar IzraelcimaJahve (Suci 8,23). Izraelci su bili mirni četrdeset godina.Nakon Gideonove smrti, Izraelci su ponovno počeli štovatiboga Baala i prestali su iskazivati poštovanje Gideonovoj obitelji.Izraelci su se obraćali svome Bogu iskreno i ponizno samo kadsu bili u nevolji. Čim bi iskusili njegov blagoslov i naklonost, brzobi se odali štovanju lažnih božanstava.PoticajiJE LI POTREBNOMOLITI ZA SVEĆENIKE?«Svećeniče, gdje radiš?» To pitanje mi je prije 25 godina postavila petogodišnja Julijanaposlije Misnoga slavlja u novoj župi, u koju sam upravo bio stigao.Malo sam se zbunio, nisam znao što bih joj toga trena odgovorio.«Julijana, vidjela si da sam slavio svetu Misu, propovijedao… prije toga ispovijedao…»«I moj tata je slavio, i mama je slavila svetu Misu, a obadvoje rade… Tata radi u garažipo cijeli dan i popravlja automobile, a mama u jednoj trgovini prodaje cvijeće i samo jenavečer vidim…» - pobjednički je ustvrdila Julijana.Moram priznati da i dandanas razmišljam o postavljenom pitanju: Svećeniče, gdje radiš?Svećeniče, što radiš? U kojoj «garaži» radiš? Uspijevaš li uvijek promijeniti probušenu«gumu» na kotaču i zakrpiti je? Jesi li siguran da se onaj koji se posluži upravo tom okrpljenomgumom može bezbrižno voziti u svom automobilu na brzim prometnicama?Svaki put kad sam u ispovjedaonici i upitam pokornika kad se posljednji put ispovjedio,koji su mu grijesi, moli li, posti li, koja mu je zapovijed Božja najteža… upitam isamoga sebe kada sam se JA posljednji put ispovjedio, kada sam posljednji put postio,kada sam i kako sam slavio svetu Misu, jesam li svaki dan molio svoj časoslov, krunicu,razgovaram li sa svojim subratom... Imam li hrabrosti postaviti i ona «škakljiva» pitanjačovjeku ovoga vremena?Nije rijetkost da i odrasli ljudi pitaju, ponekad samo da nešto upitaju: «Ispovijedaju lise i svećenici? Mole li i svećenici?»To je skoro uvijek samo retoričko pitanje. Ne treba na nj odgovarati. To je jasno i vjernikui svećeniku: Bez molitve, bez odricanja, bez kajanja, bez ispovijedanja ne može se nidrugome propovijedati, ni bilo što savjetovati. Riječi mogu samo potaknuti, ali primjeriprivlače.Nedavno jedna gospođa koja osjeća s Crkvom, reče: «Ima nas jedna grupa vjernikakoji molimo svakodnevno za svećenike da ustraju u uzvišenom pozivu. Je li potrebno zanjih moliti, budući da su oni svakodnevno najuže povezani s Kristom u euharistijskomslavlju?»Čujmo što Gospa misli o tome. U poruci od 25. kolovoza 1997., kako tvrde vidioci, Gospakaže: «Draga djeco, Bog mi daje ovo vrijeme kao dar vama, da vas mogu poučavati i voditiputem spasenja. Sada, draga djeco, ne shvaćate ovu milost, ali će brzo doći vrijeme, kadaćete žaliti za ovim porukama. Zato, dječice, živite sve riječi koje sam vam davala kroz ovomilosno vrijeme i obnovite molitvu, dok vam molitva ne postane radost. Posebno pozivamsve one koji su se posvetili mome Bezgrješnom srcu da postanu primjer drugima. Pozivamsve svećenike, redovnike i redovnice da mole krunicu i uče moliti druge. Krunica mi je,dječice, posebno draga. Preko krunice otvorite mi svoje srce i mogu vam pomoći…»c.l.MOLITVA ZA SVEĆENIKEO, Isuse, vječni Svećeniče, drži svoje svećenike u okrilju svogaPresvetoga Srca, gdje ih nitko ne može ugroziti.- Drži čistima njihove posvećene ruke koje svakodnevno dodirujuTvoje Presveto Tijelo.- Drži neokaljane njihove usne orošene Tvojom PredragocjenomKrvlju.- Drži čistima i nesebičnima njihova srca zapečaćena svećeničkimdostojanstvom.- Neka ih Tvoja Ljubav zaogrne i zaštiti od svijeta.- Blagoslovi njihov trud obilnim plodovima i daj da im duše kojimasluže budu ovdje jedina utjeha, a na drugom svijetu vječnakruna. Amen.Na kraju se moli 3 Očenaša, 3 Zdravomarije i 3 Slavaocu.Srpanj 2006. // Broj 7 // Godište I. • 25

Sjećanje na prve daneMEĐUGORJEPRVIH DANA UKAZANJA DOBOŽIĆA 1981. - OSOBNI OSVRTUnatoč svojoj velikoj želji nisam mogla odmah otići u Međugorje. Želja mi se ispunila za vrijeme godišnjeg odmora(17. srpnja 1981.) kad sam uspjela otići na Brdo ukazanja. Na mjestu na kojem su djeca vidjela Gospuokupilo se veliko mnoštvo. Nakon mog odlaska iz New Yorka u siječnju 1980. te povratka u Domovinu bijaše tonajveći hrvatski skup.č.s. Janja BorasBlagdan sv. Petra i Pavla 1981. neizbrisivose utisnuo u moje sjećanje. Nakon napornadana već sam čvrsto spavala kadje k meni u sobu došla sestra koja je toga danačula da se ukazala Gospa. Probudila me i priopćilami taj nevjerojatan događaj. Prva mojareakcija bila je:“Dovoljno smo zreli za nebeskuintervenciju…“ Mislila sam na komunistički režim,koji je barem u meni stvarao strah… Sestraje otišla spavati, a ja sam ostala sa svojimmislima… Bila je to duga ljetna noć. U molitvisam se pitala: „Je li ovo stvarno čas Božjeg pohoda?“Sjećam se kako sam u sebi ponavljala stihadventske pjesme: „Svani dane i noć skrati, siniSunce i nas k sebi vrati…“Unatoč svojoj velikoj želji nisam moglaodmah otići u Međugorje. Želja mi se ispunilaza vrijeme godišnjeg odmora (17. srpnja1981.) kad sam uspjela otići na Brdo ukazanja.Na mjestu na kojem su djeca vidjela Gospuokupilo se veliko mnoštvo. Nakon mog odlaskaiz New York-a u siječnju 1980. te povratkau Domovinu bijaše to najveći hrvatski skup.Divni zvuci Zdravomarija stvarali su blagu harmonijumira i spokoja u mom srcu. Činilo mise kao da je to nebeska infuzija. Sve je u meneutiskivalo snažan dojam prisutnosti Boga i Gospe.Događalo se nešto divno, iz čega ću dugokasnije crpsti snagu.S brda Crnice to isto mnoštvo u dugačkojkoloni spuštalo se prema crkvi sv. Jakova. Slijedilaje sv. Misa. Slika Prve Crkve iz Djela apostolskihi velikog zajedništva.Na opetovani upit župnika fra Joze hoćemoli poslušati Gospu i prihvatiti Njezin poziv namir, molitvu, post i obraćenje, iz naroda se čuoFra Svetozar Kraljević, č.s. Janja Boras i hodočasnici 1982.snažan poklik: „HOĆEMO!“Te večeri nikomu se nije žurilo iz crkve.Ostala sam dugo u molitvi i zahvaljivanju.Tada sam prvi put vidjela vidjelice Mariju iVicku, jer su molile s narodom i za narod. Vickaje polagala ruke i molila, doimala se spremnommoliti dugo. Narod željan ozdravljenjastajao je i čekao kada će doći na red da budeblagoslovljen. Bio je to Božji dodir za nas, jersvi smo vjerovali da Vicka može dodirnuti idodiruje Gospu, stoga smo svi čekali da i nasdodirne…Ne znam za što sam sve molila, ali znam dasam po prvi put osjetila da me nije strah. Naime,nakon duga boravka u Americi i povratkau Domovinu imala sam velike strahove, gotovofobiju, od UDBE, te svega što je mirisalona YU, jer i danas su neki Hrvati u američkimzatvorima zbog borbe protiv te zločinačke tvorevine.Te večeri ja sam prvi put osjetila takosnažno Gospinu blizinu i veliku nadu da će meOna štititi, ne sluteći što će uslijediti za mjesecdana. Ta nada me do sada ispunja. Ma što se samnom dogodilo, znam, Gospa je sa mnom.Božja Providnost poslužila se našim sestarskimrazmještajem te sam toga ljeta premještenau Međugorje. Nije mi bilo lako. U sebisam ponavljala: „Gospodine nisam dostojna bitiu tako svetom okružju.“ Velika odgovornostpred Svetim bila mi je obveza i izazov na kojisam odgovorila redovničkom poslušnošću.Pred svetkovinu Uznesenja Marijina (13. ko-Narod željan ozdravljenja stajao je i čekao kada će doći na redda bude blagoslovljen. Bio je to Božji dodir za nas, jer svi smovjerovali da Vicka može dodirnuti i dodiruje Gospu, stoga smosvi čekali da i nas dodirne…26 • Glasnik mira // Međugorje

Sjećanje na prve danelovoza), stigla sam u Međugorje. Gromoglasnazvona sa crkvenih zvonika pozivala su na anđeoskipozdrav Gospi. Bilo je podne! Gdje godse tko zatekao, pozdravljao je Gospu. Crkvenodvorište nalikovaše nekom europskome trgu,ispunjenom mladim obiteljima koje se nalazena zasluženom godišnjem odmoru. Šarolikomnoštvo sa svih strana svijeta ukazivalo jekako su ljudi čuli i došli pokloniti se Isusu alii Mariju pozdraviti, upravo ovdje, u Međugorju.Na veoma skučenu prostoru koji je za nasbio predviđen, mi smo sestre radile i molile.Nikakav umor nije opsjedao naše duše pa nitijela. Činile smo sve, upravo sve, da se Bog poGospi proslavi. Od primanja hodočasnika pješakapa do pranja i pospremanja crkve. Radnovrijeme nije bilo propisano… Nakon odlaskahodočasnika na Brda ili počinak mi sestre smopospremale crkvu i čistile dvorište. Brinulesmo se i za tjelesnu okrjepu župnog osoblja.No, bilo je to vrijeme i velikoga posta. Strogose postilo petkom i srijedom o kruhu i vodi.Spremnost župljana da sudjeluje u onome štose događalo bila je iznimna. Od Vasilja, Zovkapa preko Vionice župljani su nam donosili vrloukusne pogače. Bilo je lako postiti. Svatko jebio zadovoljan onim što je imao…Nakon jutarnje svete Mise, 17. kolovoza1981., mi smo sestre otišle pripremiti doručakne sluteći da ga toga jutra ne ćemo blagovati.U župnu kuću upala je UDBA. Na vratima sobedočekali su župnika fra Jozu Zovku i odveli gau nepoznatom pravcu kako nam je plačući reklas. Majda Ravlić, koja je vraćajući se iz crkvenazočila tom nemilom događaju.Župno dvorište bilo je ispunjeno tadašnjommilicijom naoružanom do zuba. „Svi ste sadapod našim nadzorom do daljnjeg“, rekao jeIvan Lasić, zvani Gorankić, šef tadašnje mostarskeUdbe.Milicijska ekipa stigla je i u kuhinju te nassprovela u župni ured. Tamo nam je priopćenoda smo svi do daljnjega zatvoreni, jer se vršipretres te da se nitko ne usudi pokušati bilošto učiniti. Jedini telefonski aparat bio je prednama presječen. „Tako je naređeno“, branio seGorankić. Na udaru je bila župnikova soba,smještena nasuprot ureda, te smo mogli vidjetikako su divljački navalili na mnoštvo knjigakoje su vrcale na sve strane. Potom su odvojilinas sestre. Bilo nas je pet: s. Marcelina Sušac,s. Majda Ravlić, s. Skolastika Galić, s. LidijaGlavaš i ja (s. Janja Boras). S. Marcelina je bilapred odlaskom na novo radno mjesto, a ostalesestre nazočne toga sudbonosnoga jutra u međugorskomžupnom stanu su pomagale. Kasnijeće mi se u Međugorju pridružiti s. IgnacijaBebek. Uz pomaganje i pripomoć mnogih našihsestara, s. Ignacija i ja, ostat ćemo sljedećihpet godina zajedno, služeći Gospodinu i Gospiu tisućama hodočasnika.Poveli su nas u tadašnju blagovaonicu.Neka žena nas je svukla gotovo do gola, te jepretresala komad po komad naše odjeće. Bijašeto veoma mučno i neugodno.Fratre su pretresali u župnom uredu. Nakontoga ogavnoga čina k nama su doveli fraFerdu Vlašića. Fra Zrinko je ostao s njima kaodomaćin i tobože svjedok onome što će oniraditi….Budući da nismo smjeli ništa komentirati,zamolili smo naše čuvare da nam dopuste moliti.Najprije smo molili Radosna otajstva Gospinekrunice.Prije Žalosnih otajstava s. Majda je zapjevala:„O Marijo mila mi sada smo tu, usliši nam molitvui daj vapaj nam čuj. Na putu života križ čekanas ljut, daj, Majko, nam kaži, ti u nebo put.“Dok smo poistovjećeni sa stihovima pjesmemolili snagu Odozgo, na vratima pojavio se šef,i psujući rekao: “Ako sam dozvolio moliti, nisampjevati. Dosta!“Odmah zatim upala je kohorta milicionara,netko od njih je oštro upitao: „Ko je ovde FerdoVlašić?“ Fra Ferdo posve mirno reče: „Ja sam“.Policajac odvrati: „Uhapšen si.“ Fra Ferdo gaupita za nalog, on odgovori: „Ja sam ti nalog. Jasam vlast…“, i u trenu ga izvukoše s lisicamana rukama. Bilo je to kod prvog otajstva žalosnekrunice. Zapanjene onim što se događa,nastavile smo moliti. Bojale smo se: „Moždasam ja na redu za odlazak u nepoznato…“Pretres je nastavljen u svećeničkim i gostinjskimsobama, potom u kuhinji, smočnici,kao i jednoj jedinoj kupaonici. Sijači nereda izasebe su prevrtali stolove, razbacivali rublje,jednako prosipali rižu i prevrtali kuhinjske začine,ne bi li našli nešto kontrarevolucionarnoVicka, Ivan i Marija 1982.i protudržavno… Nakon pretresa župne kućetrebalo je uslijediti pretresanje našeg sestarskogstana (oko 30 četvornih metara).Pokojni fra Zrinko je odbio ići u naš stanbez nas sestara te smo svi otišli do štale. Tamosu prevrtali sijeno i hranu za kokoši. Dok smoprolazili pokraj psa Gare, ljutito je lajao. Naščuvar je onako za sebe rekao: „E moj ćuko, menije i tebi isto, jedino što si ti svezan sada, a jamogu brzo biti na tvom mjestu.“Nitko od nas nije komentirao tu izreku. Nijebilo potrebe. Znali smo da smo slobodniji mi unjihovim rukama nego oni sami sa sobom.Pretresali su sakristiju, crkvu, te ispovjedaonice.Tražili su da se otvori Svetohranište.Nisu mogli natjerati fra Zrinka da to učini. Onje tvrdio: „To nije dopušteno!“Divila sam se fra Zrinkovoj hrabrosti i borbi.Znao je reći da mu se uvaži a da ne budekažnjen. Prebirali su kase oko kipa sv. Ante iGospina kipa tražeći antidržavne elemente,možda i nešto drugo…Potom su nas strpali u naš sestrinski stantako da smo u tom tijesnu prostoru stajali kaou vlaku. Uslijedilo je otvaranje kofera. Prebiralisu sve, ama baš sve. Od rublja do knjiga. Mojisu koferi bili prvi na udaru, jer su bili tvrdi,američki, dok su ostale sestre imale samo putnetorbe. Budući da sam samo četiri dana uMeđugorju, i da je bilo toliko posla, nije bilovremena ni da se pravo raspremim. Sva osobnapošta i sve moje stvari bile su na jednommjestu u jednom koferu. Torbe su jednostavnoistresli.Imala sam dosta adresa od naših župljanaiz New York-a, te poznanika i prijatelja koji susvakako bili zanimljivi pretraživačima i čuvarima„države“. Došlo je do otvaranja osobnogfoto-albuma. Uz nekoliko ne simpatičnih primjedbiotuđili su mi neke fotografije. Onda suuzeli jedan fascikl u kojem su mi bile Konsti-Srpanj 2006. // Broj 7 // Godište I. • 27

Sjećanje na prve danetucije, adresar s puno adresa i nešto vrlo važnepošte. Dok su u ruci držali meni tako važanpredmet, ja sam tiho molila: „Gospe, Ti možeš.zaštiti ovo što je sada na udaru. Molim te, daj dane dođu do onoga što je unutra!“ Nakon nekolikotrenutaka a činilo se beskrajno dugo, ženapolicajac je bacila taj fascikl govoreći: „Idemopravit zapisnik.“ Još jednom sam doživjela pravočudo. Moj fascikl ostao je neotvoren. Zahvaljivalasam Bogu. Sve što su u našim stvarimapronašli, bilo je nekoliko metara vrpcetrobojnice, par papirnatih ubrusa sa slikomzagrebačke katedrale, i nekoliko mojih već spomenutihfotografija. Dio pretresara otišao je užupni ured pisati zapisnik o obavljenom poslu.Mi smo sestre vraćene u župnu blagovaonicu,a onda dvije po dvije su nas vodili u Osnovnuškolu u Bijakovićima da tamo potpišemo većnapisani iskaz. Čudan iskaz! Sve se vrtjelo okofra Ferde. Da je Ferdo Vlašić bio drzak te da seopirao narodnoj vlasti…Naravno, nitko nas nije mogao natjerati dapotpišemo takve izjave. Sestra Skolastika i jasmo bile u istoj skupini. Mate Bencun, onodobnočinovnik u Čitluku, stajao je pred namai govorio: „Vi sestre niste krive. Vi se potpišite iidite.“ Nikad se nismo potpisale jer se nismos tekstom složile. Nakon dužeg nagovaranjaopet su nas vratili u naš sestarski stan. Tamosu nas ostavili s prijetnjom da se nikamo nemičemo jer pretres nije završen. Nije nam bilojasno što to još nije završeno!? Kasnije smosaznali da se radilo o zapisniku kojeg je trebaopotpisati fra Zrinko. Naime, on se trebaotakođer pisati kao župnik, a zapravo je župnikbio fra Jozo Zovko. Naravno, fra Zrinko to nijeučinio.Negdje oko sedamnaest sati i trideset minutaprolomio se glas molitve. Kroz mali prozornašeg sestarskoga stana netko je vikao:“Sestre, dajte nam ključeve od zvonika.“ Bio je tofra Jole Jolić. Izbacile smo ključeve. Za nekolikotrenutaka oglasila su se zvona. U još zatvorenojsobi pratile smo što se vani događa. Puk jeglasno molio. Molila se krunica. Oko osamnaestsati započela je sveta Misa. Fra Stanko Dodig,kapucin, rođeni Međugorčanin, došao je ucrkvu preko njiva. Budući da je fra Zrinko bio s„udbom“, fra Stanko Dodig sam odluči slavitivečernju misu.To bijaše presudno za sva potonja događanjai progone vidjelaca, kao i međugorskihpastoralnih radnika, svećenika i sestara. Međutim,razne zabrane i ispitivanja ne će zaustavitiono što je Gospodin preko Gospe započeo24. lipnja 1981.Fra Stanko je one večeri neustrašivo pozvaona vjeru i molitvu. Ljudi su plakali i molili. Pri28 • Glasnik mira // MeđugorjePokojni fra Zrinko je odbio ići u našstan bez nas sestara te smo svi otišlido štale. Tamo su prevrtali sijeno ihranu za kokoši. Dok smo prolazilipokraj psa Gare, ljutito je lajao. Naščuvar je onako za sebe rekao: „E mojćuko, meni je i tebi isto, jedino što siti svezan sada, a ja mogu brzo biti natvom mjestu.“kraju Mise oglasio se i fra Zrinko Čuvalo. Najavuili obavijest župljanima započeo je ovako:„Danas mi je najtužniji dan u životu. Svi smo odjutros bili pod istragom i zatvoreni u župnomuredu. Naš župnik fra Jozo Zovko i fra Ferdo Vlašićodvedeni su u nepoznato, sestre nisu pospremilecrkvu…“ Ispričao se za nered i smeće u crkvenomdvorištu. Pozvao je župljane i vjernikena molitvu. Fra Zrinko je bio vrlo tužan, svenas je rasplakao, zvučao je vrlo umorno.Nakon molitve sedam Očenaša oglasio sevidjelac Jakov Čolo. On nam je priopćio da seništa ne bojimo za fra Jozu. Prigodom ukazanjate večeri Gospa je pokazala fra Jozu i Jakovga je vidio. Gospa je rekla: „Ne bojte se! Samomolite i vjerujte!“Sve smo ovo pratile iz svoga stana, jer jerazglas s oltara bio vrlo dobar.Nakon svete mise k nama su došli nekinaši fratri koji su te večeri došli ispovijedati,kako su to činili svake večeri od blagdana Sv.Petra i Pavla. Neću nikad zaboraviti taj susret.Plakali smo i bili istodobno radosni. Tolikotoga u jednomu danu… Svjedočili smo zaIsusa i Gospu.U narednim danima slijedili su pohodi tajnepolicije iz Mostara. Po noći bi pretraživaližupni ured tražeći svete predmete, privjeske,krunice, medaljice, knjige i molitvenike….Nas sestre i svećenike skupili bi u blagovalištei tu bi nas ispitivali: Tko dolazi u Međugorje?Zašto dolazi? Idemo li na brda? Rušimo liJugoslaviju? Pitanja uvijek ista… I ponavljanaprijetnja: „Svi ćete završiti kao Jozo i Ferdo!“Ma koliko god nas zastrašivali, nismo ih sebojali.Početkom nove školske godine sestre kojesu pomagale vratile su se na svoja radna mjesta,a s. Ignacija i ja smo ostale za neko vrijemesame. Naša sestarska uprava imala je sluhada nam pošalje u ispomoć po koju sestru.Bila je to velika pomoć i moralna podrškasvima nama. Nakon fra Jozina uhićenja u Međugorjeje došao fra Tomislav Vlašić. Život sepomalo vraćao u normalu, premda više ništane će biti isto. Vidioci su svaku večer dolazilina svetu misu. Osim Mirjane koja se vratilau Sarajevo gdje je tada živjela. Oko osamnaestsati molili bi krunicu. Nakon radosnihotajstava, oni bi počeli moliti Vjerovanje tesedam Očenaša. U nekom vremenu zašutjelibi i kleknuli. Bio je to znak da vide Gospu. Susrets Gospom trajao bi oko desetak minuta.Nekada dulje, nekada kraće... Osobno nikadanisam vidjela Gospu svojim tjelesnim očima,ali sam je snažno osjećala.Druženje s vidiocima postat će na neki načinmoja svakodnevica. Sljedećih pet godina snjima sam bila redovito svaku večer u vrijemeukazanja.Počeli su pristizati hodočasnici sa svihstrana. Budući da sam razumjela engleski, čestosam bila izložena raznim prevođenjima.Dolazili su ljudi različitih profila. Od biskupa,svećenika, liječnika, političara, pa sve domalih ljudi, željnih Božje i Gospine blizine, teozdravljenja, duševnih i tjelesnih. Najdražemi je bilo pomoći bolesnicima koji su vapili dastupe u vezu s vidiocima kako bi Gospi preporučilisvoje bolesti, nevolje i patnje. Nerijetkosmo morali ljudima pomoći pronaći smještaj.Problem sporazumijevanja je nestajao čim biljudi došli k obiteljima što su ih primali kaohodočasnike a ne kao turiste. U to vrijeme,Međugorčani su bili stvarno istinski svjedociGospine nazočnosti.Vidiocima su postavljana razna i vrlo zanimljivapitanja, a oni su bili uvijek na raspolaganju,spremni za molitvu i preporukuGospi.Događaj koji će potvrditi moju vjeru u Gospinaukazanja bio je na blagdan Svih Svetihgod. 1981. Sestre i fratri iz kuće su otišli nagroblja pomoliti se za svoje pokojne. Ostalasam kod kuće. Nisam išla premda mi je majkaumrla neposredno nakon što je mene rodilapa sam i stoga imala razloga otići. Te večerisam se kao našalila i rekla Jakovu: „HajdeJakove, reci večeras Gospi da sam je pozdravila!“Jakov nije ništa rekao dok nije ukazanjezavršilo. Onda mi je prišao govoreći: „SestraJanje, pozdravila te Gospa! Rekla je da je tvojamama s njom.“ Bio je to dan koji ću zauvijekpamtiti.Pa moja majka s Gospom! Onaj tko nikadanije vidio ni upamtio svoju rođenu majku,može razumjeti taj osjećaj. Mnoštvo događajaispreplićalo se iz dana u dan. Čudesa su se događalai vjerujem da se i danas događaju. Mojboravak u Međugorju tijekom prvih pet godinaukazanja mogu izraziti riječima psalma:„Divna djela učini nam Bog!“ Po Mariji u istinudivna djela učini Bog. Nama i cijelome svijetu.

HODOČASNICI IZ ZAMBIJEUMeđugorju je krajem svibnja 2006. boravilamala skupina hodočasnika iz Lusake, glavnoggrada Zambije. Fred Mtamira, Florence Mwale,Jeremy Banda i organizatorica Joan Cochrane izrazilisu svoje dojmove:Fred Mtamira: Živim u Lusaki i župljanin samžupe svetog Ignacija. Za Međugorje sam saznao zahvaljujućibrošuricama koje sam našao u župnoj crkvi.Prošle godine u Engleskoj, u crkvi u koju odlazi mojasestra, također sam naišao na dokumentaciju o Međugorju.Već dugo imam želju doći u Međugorje, namjesto gdje se Gospa ukazuje. Želim čuti što vidiocikažu o onome što nam ona govori. Ove nas se godineokupilo petoro i došli smo na hodočašće. Dojmilisu me se razni ljudi iz raznih zemalja, a svi su jednaduša. Osjećam mir i radost. Otvorio sam se za molitvu.Mir mora biti najprije u nama, tek onda ga možemoširiti prema van.Florence Mwale: Čim se Gospa počela ukazivatičula sam za ovo mjesto. Čula sam i za Lurd i Fatimu, alisam željela doći ovamo. Tu sam susrela ljude iz cijelogsvijeta, s nekima sam i razgovarala, i mogu reći da jemoja vjera osnažena. Podignula sam se u visine. Osjećammir kakav nisam nikad prije poznavala. Mislila samda molim dobro i dovoljno, ali ovih nekoliko dana ovdjeotvorili su mi nove obzore.Jeremy Banda: Jedna moja dobra prijateljica s poslabila je ovdje na hodočašću prije desetak godina i kadse sjeti Međugorja, kad priča o Bogu, o vjeri, o molitvi,lice joj zablista. Susrećemo se svakog tjedna i ona svakiputa ispriča neki detalj sa svojeg hodočašća. Pomoglami je u vjeri. Kad sam u našoj župnoj crkvi vidio brošuricui poziv na hodočašće, shvatio sam da u banci imamupravo potrebnu svotu novca. Moja prijateljica mi je reklada svakako moram ići, i eto me ovdje. Nisam tražionikakve znakove. Tražim da Bog sredi moj život. Ovdjesam dobio oruđe koje mi pomaže: molitva, krunica kojunikad nisam posebno volio… jučer sam se loše osjećao,i čim smo izmolili krunicu bilo mi je bolje. To je moćnooruđe. Nadam se da ću sa sobom ponijeti bar mali dioMeđugorja, i da ću se uskoro vratiti. Uzet ću sa sobomDUŠE U MEĐUGORJE IDU SAMEdio Međugorja, i kad izgubim mir, sjetit ću se ovogiskustva. Kod nas 70 % stanovništva živi u siromaštvu.Katolička Crkva u Zambiji postoji tek 100 godina ali činimnogo dobra. Zasada pomoć siromašnima dolazi uglavnomizvana, ima malo imućnih ljudi u zemlji. Nadamse da će doći vrijeme kad ćemo mi u Zambiji sami bitisposobni pomoći svojim siromasima.Joan Cochrane: Nije lako dobiti potrebne vize zaputovanje, ali djelatnici veleposlanstva BiH u Pretoriji,u Južnoj Africi, već me poznaju. U suradnji s hrvatskimveleposlanstvom i s jednom agencijom iz Međugorja,oni u roku od tjedan dana obave sve potrebne formalnosti.Naš župnik mi u početku mi nije dozvoljavao dastavljam našu međugorsku brošuricu u crkvu. Otkadsmo započeli klanjanje u župi dvaput tjedno, sve višeje otvoren za Međugorje. To je mnogo pomoglo. O Međugorjupuno ne pričamo nego poruke primjenjujemo.To ga je omekšalo… Naš biskup pozvao je međugorskevidioce u Lusaku. Poslao je pismo i očekuje ih u našimžupama. To je učinio nakon što sam mu objasnila kojesu glavne međugorske poruke. Ja sam mu ponudila besplatnuavionsku kartu, i nadam se da će i sam doći uMeđugorje.Za bit i značenje Međugorja više nije važno što o njemu misli mostarski biskup Perić ili pripadnici vatikanske hijerarhije,nego je važno što Međugorje misli o njima. A Međugorje o njima ne misli ništa. Zadobivši prirodnu moć, ono tečepoput rijeke i kruži nebom poput sunca, putanjom svoje svete trajnosti. Većina od dvjesta tisuća hodočasnika, kolikoih je u svetištu bilo za 25. obljetnicu, zacijelo i ne prati biskupske i ine sporove i novinske komentare o vjerodostojnostiukazanja i (ne)mogućnosti da Međugorje bude “priznato”. U istinskom vjerništvu ima neovisnosti koja nas razlikuje odDarwinovih prijatelja majmuna, ali i od primitivnog plemenskog obožavanja svećenstva od mjesnog župnika do papeu Vatikanu. Podijelivši nam uloge, Bog nam nije podijelio i povlastice. Davši nam vjeru, nije ograničio prostore njezinaiskazivanja. A jedan od tih prostora je Međugorje, krajolik ničim zavodljiv osim kao nedužno mjesto za djevičanstvo vjere.Malo, i sve manje izvora ima na ovom svijetu koji čovjeku mogu pružiti okrjepu. Zato toliko duša s cijeloga planeta ide naokrjepu u Međugorje, same tražeći Boga. Kad Ga duša traži sama, u najmanjoj je pogibelji da se izgubi!Milan Ivkošić, Večernji list, 1. srpnja 2006.Vijesti, najave, obavijesti (Priredila Lidija Paris)BICIKLISTIČKAŠTAFETA ZAMIRTalijanski biciklistički klub „Avis-Aido“ iz mjesta Grumellodel Monte u blizini Bergama, od 1. do 4. lipnja 2006.organizirao je non-stop štafetu od Gospinog svetišta Boldesicodo Gospinog Međugorja. Ova sportsko-vjerska inicijativaimala je za cilj promicanje mira.Krenuli su u zoru 1. lipnja, nakon Mise i blagoslovau Boldesicu. Prešli su bez zaustavljanja 920 kilometara.Po dolasku u Međugorje, na prostoru oko temeljastare župne crkve, prigodna svečanost okrunila jenjihov pothvat: u nazočnosti župnika fra Ivana Sesaraposadili su maslinu mira i iz krletke pustili dvije bijelegolubice. U karavani je sudjelovalo 16 biciklista raspodijeljenihu 4 štafete, te logistička pratnja na čelu s G. AngelomBonomellijem, predsjednikom biciklističkog kluba, te gradonačelnikomAlessandrom Cottinijem.Ovaj biciklistički klub svake godine organizira sličnuštafetu: već su pohodili San Giovanni Rotondo, Assisi,Sorano, Loretto i Lourdes, a simbolika je uvijek vezana uzduhovno značenje mjesta koje su izabrali za svoj cilj.Srpanj 2006. // Broj 7 // Godište I. • 29

JEDANAESTI MEĐUNARODNI SEMINAR ZA SVEĆENIKEJedanaesti međunarodni seminar za svećenike održao se u Međugorju od 3. do 8. srpnja 2006.Tema seminara bila je: ”Duhovnost svećenika”. Sudjelovalo je oko 200 svećenika iz 22 zemlje.Seminar je bio simultano prevođen na 10 jezika.Vijesti, najave, obavijestiSvakodnevni program počinjao je u 8.30h zajedničkim klanjanjem pred Presvetimpo kojem je uslijedilo predavanje.Za vrijeme podnevne pauze, Presveto je biloizloženo za tihu individualnu molitvu. Poslijepodne uslijedilo je drugo predavanje,nakon kojeg su svi svećenici sudjelovali uvečernjem molitvenom programu u župnojcrkvi.Svećenici su zajedno molili krunicu naBrdu ukazanja i Put križa na Križevcu, nakonkojeg je uslijedila ispovijed. Posljednjegdana, svećenici su molili Jutarnju na grobufra Slavka Barbarića, inicijatora ovog međunarodnogseminara za svećenike. Seminar jezavršio razmjenom iskustava i Svetom Misom.Predavači na seminaru bili su:Prof. dr. Klaus Berger, rođen 1940. u Hildesheimu,Njemačka, profesor je novozavjetneteologije na Teološkom fakultetu sveučilištau Heidelbergu od god. 1974. Prof. dr. Bergerspada među najpoznatije i najprofiliranijenjemačke teologe i svetopisamske stručnjake.Njegove su mu znanstvene knjige pribavilemeđunarodni ugled, danas je najčitanijiteološki i duhovni pisac u Njemačkoj. Blizakje cistercitskom redu, zanesen je srednjovjekovnimmisticima - napose onima iz cistercitskogreda - ženskoga i muškoga ogranka.Tražen je predavač koji godišnje održi preko160 predavanja diljem Njemačke. Redovitje predavač na međugorskim skupovimanjemačkoga govornog područja. Napisaoje brojna cijenjena znanstvena djela, a kaosumu svoga pisanja objelodanio je prije godinui pol svoje životno djelo Jesus - Isus (704str.). U ožujku 2006. prestao je biti redovitiprofesor na fakultetu, ali nastavlja predavatina teološkom učilištu cistercita u Austriji.Dok je bio profesor, kod njega je doktoriralo45 teologa, a osmorica su se habilitiralaza profesorsku službu. Svojom govornom ipisanom riječju odaje osobu duboke vjere,pobožnosti i mistike.Dr. fra Ivan Dugandžić, svećenik, franjevac,član Hercegovačke franjevačke provincije,rođen 1943. u Krehin Gracu, općinaČitluk, Hercegovina. Nakon mature u Dubrovniku1962. stupio je u franjevački red.Teološki studij pohađao je u Sarajevu i Königsteinu(Njemačka). Za svećenika je zaređen1969. Pohađao je poslijediplomski studiji postigao doktorat iz teologije u Würzburgu(Njemačka). Od 1990. godine živi i radi u Zagrebu.Na Katoličkom bogoslovnom fakultetui njegovim institutima predaje egzegezuNovoga zavjeta i biblijsku teologiju. Radoveobjavljuje u stručnim teološkim časopisima.U vjerskim listovima na suvremen načinobrađuje razne biblijske teme. Autor je nekolikoknjiga. U Međugorju je živio i radio udva navrata: od 1970. do 1972., te od 1985.do 1988.Dr. fra Tomislav Pervan, svećenik, franjevac,član Hercegovačke franjevačke provincije,rođen 1946. u Čitluku, Hercegovina. Zasvećenika je zaređen 1969. Doktorirao je izteologije s područja Novoga zavjeta godine1976. Djelovao je kao pomoćnik odgojiteljanovaka u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji.Kao župnik u župi Međugorje djelovaoje od 1982. do 1988. 1990. bio je imenovanza provincijalnog vikara, a službu provincijalaHercegovačke franjevačke provincijeobnašao je od 1994. do 2001. Od 2003. jeponovno na službi u Međugorju. Objavljuječlanke u stručnim časopisima, te u vjerskimlistovima gdje obrađuje biblijske teme i Gospineporuke na način blizak suvremenomčovjeku. Autor je nekoliko knjiga.Mons. Geevarghese Mar Divannasios Ottathengil,malankarski biskup biskupije Battery (Kerala, Indija)Mons. Roger Louis Kaffer,umirovljeni pomoćni biskup Jolieta (Illinois, SAD)SEMINARI POSTA, MOLITVE I ŠUTNJEOd 06. - 12. 08. 2006. u Kući mira u Međugorju održat će se seminar posta, molitve i šutnje na hrvatskom jeziku. Voditelj seminara jefra Ljubo Kurtović. Prijave: seminar.marija@medjugorje.hr, ili tel/faks +387 36 651 999.Srpanj 2006. // Broj 7 // Godište I. • 31

Vijesti, najave, obavijestiSedamnaesti međunarodni festival mladih“TVOJA RIJEČ NOZI JE MOJOJSVJETILJKA I SVJETLO MOJOJ STAZI”(PS 119,105)(“Draga djeco,... svjedočite svojim životom davjerujete i živite Riječ Božju” - Poruka 25. 1. 2006.)Mladifest 17 – Međugorje 2006.1. do 6. kolovoza 2006.Sedamnaesti međunarodni festival mladih - Mladifest17 – održat će se u Međugorju od 1. do 6. kolovoza 2006.Tema susreta je: “Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlomojoj stazi” (Ps 119,105) (“Draga djeco,... svjedočite svojimživotom da vjerujete i živite Riječ Božju” – Poruka 25.1. 2006.)Tema je u skladu s nazivom 21. svjetskog dana mladihkoji se 9. travnja (na Cvjetnicu) održao u lokalnim Crkvama.Iz poruke pape Benedikta XVI. zaSvjetski dan mladih 2006.Apostoli su prihvatili riječ spasenja i prenijeli je svojimnasljednicima poput dragocjenog bisera što se čuvau sigurnom spremištu Crkve: bez Crkve ovaj je dragulj uopasnosti da bude izgubljen ili se razbije. Dragi mladi,ŽIVJETI ŽIVO EVANĐELJEUnatoč svim osporavanjima - od radikalnih ateističkihdo relativizirajućih unutarcrkvenih - fenomenMeđugorja dočekao je svoj »srebrni pir«, svoju 25.obljetnicu. U tom razdoblju kroz Međugorje su prošle rijekehodočasnika iz cijelog svijeta i ne prestaju teći. Posvjedočiloje to i 200.000 vjernika koji su ovog vikenda hodočastiliu Međugorje ponovo potvrdivši da je riječ o mjestuizuzetno snažne marijanske pobožnosti kakvom je teškonaći usporedbe u svijetu. Iako su dosad o ovom fenomenunapisane brojne knjige, provedena medicinska istraživanjačudesnih duhovnih iscjeljenja (između 400 i 500 dokumentiranihslučajeva), zatim psihijatrijska ispitivanja kojapotvrđuju da su šestero vidjelaca mentalno zdrave osobei da u trenutku ukazanja prolaze kroz stanje ekstaze a nepsihoze, kontroverze i polemike oko Međugorja ne prestaju.Mjesna crkvena hijerarhija i dalje ga ignorira, Vatikanga dopušta kao mjesto molitve i marijanske pobožnosti, aliga službeno ne priznaje kao mjesto ukazanja, dok vjernicidolaze slijedeći zov srca, a ne racionalne spekulacije. Samopitanje događaju li se u Međugorju čuda je pogrješno i kaotakvo izraz vječite ljudske raspetosti između vjere srca isumnjičavosti uma.Jer, priznato ili nepriznato, Međugorje je čudo po sebi- čudo vjere! To što neki pred tim čudom zatvaraju oči nije32 • Glasnik mira // Međugorjeljubite Božju riječ i ljubite Crkvu, koja vam omogućuje dapristupite blagu tako velike vrijednosti, pomažući vam daprepoznate njegovo bogatstvo. Ljubite i slijedite Crkvu,koja je od svoga Utemeljitelja primila poslanje da ljudimapokazuje put istinske radosti. Nije lako prepoznati i susrestiistinsku radost u svijetu u kojem živimo, u kojem je čovjek,premda misli da je „slobodan“, često talac misaonih tokovakoji ga navode da se izgubi u greškama i obmanama opojnihideologija. Valja hitno „osloboditi slobodu“, rasvijetlititamu kojom tumara čovječanstvo. Isus je pokazao kakose to može dogoditi: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu,moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi“(Iv 8, 31-32). Utjelovljena Riječ, Riječ Istine, oslobađanas i usmjerava našu slobodu prema dobru.Sveti Jakov upozorava: „Budite vršitelji riječi, a ne samoslušatelji, zavaravajući sami sebe. Jer ako je tko slušateljriječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođenolice u zrcalu: promotri se, ode i odmah zaboravi kakavbijaše. A koji se ogleda u savršenom zakonu slobode i uzanj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoranizvršitelj, blažen će biti u svom djelovanju svome“ (Jak1,22-25). Tko sluša riječ Božju i trajno usklađuje svoj životprema njoj, postavlja svoje postojanje na čvrsti temelj.„Tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih – kaže Isus – bitće kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni“ (Mt 7,24):neće popustiti pred olujama. Izgraditi život na Kristu, prihvaćajućis radošću njegovu riječ i živeći njegove pouke:eto mladi trećega tisućljeća, takav mora biti vaš program!Žurno je potrebno da se podigne novi naraštaj apostolaukorijenjenih u Riječ Kristovu, sposobnih odgovoriti naizazove našega vremena i spremnih da posvuda šire evanđelje.To od vas traži Gospodin, na to vas poziva Crkva, tosvijet – i ne znajući – očekuje od vas! A ako vas Isus poziva,ne bojte se velikodušno mu odgovoriti, posebice kad vampredlaže da ga slijedite u posvećenom životu ili životu svećeništva.Ne bojte se, imajte u njega povjerenja i nećetese razočarati.Dragi mladi prijatelji, u ozračju stalnog osluškivanjaRiječi Božje, zazivajte Duha Svetoga, Duha snage i svjedočenja,da biste mogli bez straha naviještati Evanđelje posvem svijetu. Gospa je bila uz apostole kad su iščekivaliizljev Duha Svetoga. Neka ona bude naša majka i naša voditeljica.Neka nas ona poučava kako primiti Riječ Božju,kako ju u sebi pohranjivati i prebirati u svome srcu (cf. Lk2,19), kako je i sama činila cijelog života. Neka vas onaohrabri da biste rekli «da» Gospodinu u poslušnosti vjere.Neka vam pomogne ostati snažni u vjeri, postojani u nadi,ustrajni u ljubavi, uvijek osluškujući Riječ Božju. Ja sam svama u molitvi i blagoslivljam od sveg srca svakoga odvas.ništa iznenađujuće novo. Ljudi su u stanju čekati Mesijutisućama godina, moliti za riječ Božju stoljećima, kad seona ukaže, onda je razapinju, kamenuju, spaljuju ili jednostavnoignoriraju.Jer lakše je duhovno drijemati uljuljkan u mudrimteorijama, zaštićen iza nedodirljivih katedri, proslavljenvelebnim ceremonijama, negoli živjeti jednostavnu, alizahtjevnu poruku Evanđelja.Uistinu, u ograničenosti ljudskih mjerila ne možemosa sigurnošću reći što se u Međugorju zaista događa.Ali ono što je evidentno ukazuje da se ne događa ništaloše. Mnogi u nj dolaze beznadni, a vraćaju se duhovnopodignuti, osnaženi, spremni da iznova prihvate izazovživota. A to nije lako u ovom svijetu koji nas iz dana udan suočava s apsurdom materijalističke gramzivosti igluposti što ovaj planet sustavno i pouzdano tjera u propast.Pronaći u ovom konzumistički zatrovanom svijetuprostor u kojem je moguće doživjeti »živo Evanđelje«predstavlja pravu duhovnu oazu za žednoga hodočasnikau potrošačkoj pustinji. No ono što se činilo kao krajnjeodredište hodočašća, tek je početak. Valja se vratiti u svijeti živjeti živo Evanđelje.Gordan PANDŽAVjesnik, 27. lipnja 2007. str.17

Svjedoci: Don Eugenio Maria Pirovano La Barbera, F.M.D.J., samostan “Regina Pacis”, Sao Paulo, BrazilIZ MEĐUGORJAU SAO PAULO U BRAZILU (3.)Primili smo prvu djecu s uliceUsvibnju 2001. posjetila nas je Vicka.Govorila je u raznim župama našebiskupije i u nadbiskupiji Sao Paulo.Na ulazna vrata našega samostana stavilaje neke predmete koje je Gospa blagoslovila.Godine 2001., na blagdan Bezgrješnog začećaBlažene Djevice Marije, mjesni biskupblagoslovio je samostan “Regina Pacis”. Onje u to vrijeme zastupao i Apostolskog nuncijau Brazilu, mons. Rapisarda, koji je biohitno pozvan u Rim. Nazočni su bili i generalnivikar, mons. Bergamin, provincijalnipoglavar P.I.M.E. o. Crimella (to je Institutkojemu sam pripadao prije osnivanja ovezajednice), te druge osobe iz javnoga i vjerskogživota.Tek 2004. godine počeli smo primati nastan djecu s ulice. Prije toga smo ih samoposjećivali u predgrađima u blizini našegsamostana. S dolaskom djece ostvario se Gospinplan za ovu miješanu zajednicu u kojojse nalaze monasi i monahinje, te nutarnji ivanjski trećoredci.Crkva nas je službenopriznala 2005. godineU siječnju 2004., u Međugorju, kad sam,kao i svake godine, posjetio Vicku kod kuće,pozvala me je na stranu, u prostoriju pokrajone u kojoj prima goste, i govorila mi je otome što joj je Gospa rekla. Čim sam se vratiou pansion, odmah sam to zapisao. Bilo jeto 10. siječnja 2004., vigilija blagdana KrštenjaIsusova. Od mnogo toga što mi je Vickarekla želim spomenuti samo jednu rečenicu:“Izabrani ste da biste živjeli poruke i donosiliplodove ustrajnosti i poniznosti. Zato jevaš život poput lijepoga rascvjetanog vrta.Vi ste poput grada sagrađenog na gori kojise ne može sakriti.” Nismo posve razumjeliporuku i samo smo ponešto pretpostavljali.Zapravo nam je Kraljica Mira najavila našslužbeni ulazak u Crkvu. Tako je i bilo 19.ožujka 2005., na blagdan sv. Josipa. Naš samostanpostao je “priorato sui iuris”. Gospinplan se ostvario. Crkva nas je službeno priznala!Na početku ovoga projekta, dok sam jošbio prestrašen zbog svega što mi se događalou životu, u posljednjem pokušaju da nenastavim ovim putem, obratio sam se i SvetomOcu Ivanu Pavlu II. Zahvaljujući zalaganjumons. Minguzzija, danas kardinala SveteRimske Crkve, imao sam susret sa SvetimOcem koji me je ohrabrio na tom putu.Želio bih reći još nešto. Tijekom svih tihgodina nikada nismo kupili hranu ni za sebe,ni za djecu, ni za brojne obitelji koje pomažemo.To je bio poseban Gospin zahtjev: dane kupujemo ni hranu niti ikakve potrepštine.Iako smo u početku – zbog svoje nevjere– zbog toga mnogo trpjeli, dugoročno nasnikada nije iznevjerila. Bilo je razdoblja,dana i tjedana, kada smo trpjeli neimaštinu,ali bi obilje hrane koja bi zatim došla pokazivaloda nas Gospodin blagoslivlja.Braća i sestre nadilaze me u svetostiZašto je Gospa htjela tu zajednicu u Brazilu,zašto je izabrala mene za to poslanje?Ne znam. Samo znam da Bog uvijek biraodbačene, da bi bilo jasno da On vodi ljudskupovijest. Ja sam tek voštana pločica nakojoj Bog povremeno uspije nešto zapisati.Od mnogo toga što mi je Vicka reklaželim spomenuti samo jednu rečenicu:“Izabrani ste da biste živjeliporuke i donosili plodove ustrajnostii poniznosti. Zato je vaš život poputlijepoga rascvjetanog vrta. Vi stepoput grada sagrađenog na gori kojise ne može sakriti.”Nisam ni bolji ni gori od drugih, a u svojojzajednici, u kojoj sam kanonski prior samostana,osjećam se kao posljednji. Ne pišemto iz lažne skromnosti nego zato što vidimda me braća i sestre nadilaze u svetosti, i tomi omogućuje pomalo živjeti naš četvrti zavjetponiznosti koji je tražila Gospa. S njommogu pjevati svoj himan hvale Gospodinu:“Veliča duša moja Gospodina i raduje se duhmoj u Bogu mojem Spasitelju, jer velika midjela učini Svesilni, sveto je Ime Njegovo”.Srpanj 2006. // Broj 7 // Godište I. • 33

Župa Međugorje kroz povijest (4.)TRI NAJSTARIJAPOPISA PUČANSTVAfra Robert JolićDvojica bosanskih apostolskih vikara, fra Pavao Dragićević i fra Marijan Bogdanović, ostavili su iza sebe dvaiznimno vrijedna popisa katoličkog pučanstva u Bosni i Hercegovini. To su ujedno najstariji sačuvani popisiBiH-pučanstva pa su tako i neiscrpno vrelo za istraživanje demografskih kretanja, podrijetla rodova u Bosni iHercegovini, kao i općenito za stanje katolika u 18. stoljeću pod osmanlijskom torturom.Unastavku donosim popis kućedomaćinas brojem žitelja u pojedinojobitelji za sela koja danas pripadajumeđugorskoj župi – a biskupi ih navode usvojim popisima. K tome je iznimno vrijedanpopis načinio biskup fra Augustin Miletićna temelju svojih pohoda vikarijatu1807. i 1812. godine. Taj je popis objavljen1813. godine. U njem nisu navedena imenakućedomaćina, ali jesu žitelji po pojedinimselima, kao i to ima li u određenom selu pravoslavnihi muslimana. Zbog sažetosti i iznimnevrijednosti podataka, ovdje donosim itaj popis.Zvonik stare međugorske župne crkvePopis biskupa Dragićevića 1742. godineBiskup Dragićević pohodio je svoj vikarijat1741.-43., s prekidima, te o tome 1744.poslao iscrpan izvještaj u Rim. Prema njegovupopisu na području današnje župeMeđugorje živio je mali broj katolika – kaoi na području čitavoga vikarijata. U broćanskužupu biskup je iz Ljubuškoga dospio 22.rujna 1742., i to upravo u selo Međugorje.Župnik broćanski primio ga je u kući MarijanaSmoljan(ić)a. Župnik se zvao fra LovroPelić, kreševskog samostana. Nije imao stalnogaprebivališta niti vlastite kuće. Njegovpomoćnik bio je don Jakov Vidović, svjetovnisvećenik, koji je trajno boravio i djelovao urodnom selu Vidovićima. U župi je bilo 27sela i zaselaka, 248 katoličkih obitelji, pričešćenihvjernika 1173, a nepričešćenih, dakledjece, 704 – ukupno 1881 katolika.U selu Međugorju živjelo je 112 katolikau 14 kuća, u Bijakovićima 60 u 6 kuća, u Šurmancima49 u 7 kuća, a u Vionici 15 vjernikau tri kuće. Na čitavom području (današnje)župe Međugorje tada je živjelo svega 236vjernika u 30 kuća. U odnosu na današnjestanje, to je kojih 15 puta manje!Evo detaljnog popisa:34 • Glasnik mira // Međugorje

Župa Međugorje kroz povijest (4.)SeloKrućevići iŠurmanciMeđugorje iBijakovićiVionica iSlužanjUdaljenost odžup. kućeKatoličkihkućaOdraslih- pričešćenihBijakovići: Ilija Kikaš(ević) (7 odraslih i 5djece, nepričešćenih), Gašpar Ostojić (13+3),Mijo Pavličević (2+5), Lovro Prasac (5+2),Mijo Žilić (6+5) i Petar Petković (4+3).Međugorje: Petar Vrdeša (3+3), Jure Šegić(Šego) (2+4), Mijo Drežnjak (2+0), Jozo Vasilj(11+7), Mijo Praščijević (Prasac, kasnijePavlović) (7+4), Dominik Prasac (7+4), DujamĆavar (5+1), Ante Blatančić (3+3), JozoKravić (6+4), Blaž Bezer (6+5), Jerko Muco(Mucić) (3+3), Jakov Smoljanović (5+0), MarijanBencun (5+0), Blaž Smoljanović (7+2).Šurmanci: Ilija Jovanović (4+3), NikolaJovanović (6+3), Bože Jovanović (2+5), JureValaković (Falak) (4+2), Tomo Kukuljević(7+4), Jure Ararević (3+2) i Luka Falaković(4+0).Vionica: Ilija Lovrić (5+0), Stjepan Lovrić(2+3) i Martin Volarević (5+0).Popis biskupaBogdanovića 1768. godineBiskup Bogdanović bio je u Brotnju 22godine kasnije; zapravo tada je načinio novipopis pučanstva. Točnije, i jedan i drugi biskupprije su zapovjedili župnicima da svakinačini popis pučanstva u svojoj župi, pasu to biskupovi tajnici uzeli i poslije sredilii poslali u Rim. Bogdanović je u selo Međugorje,tada dio župe Brotnjo sa sjedištem uGradnićima, stigao 8. lipnja 1768. U kuću gaje primio pravi katolik Ivan Sivrić pa je kodnjega biskup sa svojom pratnjom prenoćio.Sutradan je slavio u Međugorju svetu misu,na oltaru podignutom pod jednim stablomispred Ivanove kuće. Crkava tada, naravno,nije bilo niti na puno širem prostoru: zapravo,u čitavoj Hercegovini ni jedna jedina! Namisi je biskup propovijedao prisutnom pukui krizmao nekoliko pripravnika. Potom se sažupnikom uputio u Gradniće, gdje se nalazilažupna kuća. Župnik je bio fra BonaventuraMihačević, a njegov pomoćnik don Jakov Vidoviću Vidovićima.Prema spomenutom popisu god. 1768. napodručju današnje međugorske župe živjeloje 399 katolika u 41 kući. Broj se katolika uposljednjih dvadesetak godina povećao zaDjece– neprič.PrijenosniholtaraMuslimanaPravoslavnih2 sata 29 129 87 - ima -2 sata 58 259 130 - - -1 sat 35 124 75 - ima imaUKUPNO 122 512 292 -čak 163 nova člana. Vjerojatno je bilo i doseljavanja,jer je teško zamisliti da bi tolikopovećanje moglo biti samo od prirodnog prirasta.Prema selima to je izgledalo ovako:Bijakovići: Ivan Prasac (7+9), Luka Prasac(5+5), Mijo Petković (8+0), Luka Jerković(9+10), Šimun Ostojić (7+3), Vid Ostojić(7+3), Mate Ostojić (10+5), Mate Pavlović(2+2), Vid Kikaš (17+4), Mijo Kulašević (3+0),Ilija Martinović (6+1), Jakov Jovanović (2+2),Luka Jovanović (6+1), Mijo Jovanović (2+1),Šimun Anković (Avar) (3+5).Selo Šurmanci u ovom se popisu ne spominjeposebno, nego je očigledno da je pripojenoselu Bijakovićima. To se vidi premašurmanačkim prezimenima: Jovanović, Martinovići Anković. Dakle, u Bijakovićima ježivjelo 116 katolika u 10 kuća, a u Šurmancima29 katolika u 5 kuća.Međugorje: Križan Čilić (3+4), Grgo Drežnjak(4+0), Luka Šegić (Šego) (7+4), IvanKovač (2+7), Franjo Brajković (6+1), GrgoBrajković (7+2), Jozo Vasilj(ević) (21+7), JurePrasac (4+0), Grgo Dugandžić (10+0), NikolaBuntić (9+5), Marko Vukojević (5+10),Marko Buntić (7+0), Nikola Maršić (4+5),Jakov Kravić (3+0), Mate Prasac (5+4), MijoPezerović (Bezer) (7+1), Nikola Bogić (6+0),Marijan Bencun(ović) (6+5), Marko Smo-ljan (11+5), Jure Smoljan (3+5), Ivan Sivrić(9+2), Grgo Kralj (3+4). U selu Međugorjuživjelo je 213 katolika u 22 kuće.Vionica: Stjepan Krželj(ić) (4+1), NikolaMandarić (12+13), Ilija Lovrić (5+1), JozoLovrić (5+0). U selu Vionici živio je 41 katoliku 4 obitelji.Valja svakako skrenuti pažnju na velikibroj žitelja u pojedinoj obitelji: oko 10. Radise o tzv. zadružnom načinu života, premakome je u jednoj obitelji skupa živjelo nekoliko(oženjene i neoženjene) braće, koji suslušali oca ili najstarijega brata. To je bila jedinamogućnost da se barem nekako preživipod turskim jarmom.Popis biskupa Miletića 1813. godineBiskup fra Augustin Miletić navodi čak 31selo koje je 1813. pripadalo prostranoj župiBroćno. Sjedište je župe bilo u Gradnićima.Navodi najprije koliko je koje selo udaljenood sjedišta župe (sati hoda), koliko ima katoličkihkuća, odraslih vjernika, djece, prijenosniholtara (kako, naime, nije bilo crkava,svećenici su mise slavili na grobljima ili ispodkakva stabla, na prenosivom i rasklopivomoltaru) te ima li u selu muslimana i pravoslavnih.Problem je što za neka sela podatkenavodi zbirno, pa je stoga teško odrediti kolikibi broj katoličkih žitelja bio na područjudanašnje međugorske župe.Dakle, ukupno su u tih šest sela živjela804 katolička žitelja. Ako bismo od toga brojaodbili žitelje sela Krućevići i Služanj, koja danasne pripadaju međugorskoj župi, broj katolikana prostoru današnje župe vjerojatnone bi prelazio 600. To pak znači da je katolikau Brotnju, kao i inače u Bosni i Hercegovini, uto doba bilo još uvijek veoma malo.Srpanj 2006. // Broj 7 // Godište I. • 35

Hodočasničke stazePORTUGAL,GOSPINA ZEMLJAfra Karlo LovrićBOG JE SLAO ANĐELEUpovijesti izabranog židovskog naroda i u povijestiCrkve, Bog je često slao svoje anđele kao nositeljePORUKA ljudima da bolje razumiju Božju riječ i Božjuvolju. U Fatimi, godinu dana prije Gospinih ukazanja, Anđeoje tri puta posjetio troje pastirčića. Kao Gospin prethodnik,pripravio je djecu da mogu bolje razumjeti Gospinu porukukoja nije mogla biti drugačija od Evanđelja.Prvo ukazanje Anđela bilo je u proljeće 1916. (djecazaboravila nadnevak) na brdu Loca do Cabeco. Dan je biokišovit. Djeca su tražila sklonište u pećini. Kada se razvedrilo,nastavila su se igrati; nepoznato svjetlo odjednom se približavalos istoka prema njima. Kad se približilo, primijetili su usvjetlu lik mladića od 14 do 15 godina. Bio je vrlo lijep, “bjeljiod snijega i jasniji od kristala, obasjan sunčevim zrakama.”(Lucija).Rekao je: “Ne bojte se! Ja sam Anđeo mira. Molite samnom”. Kleknuo je, naklonio lice do zemlje i tri puta molio:“Moj Bože, ja vjerujem u te, klanjam ti se, ufam se u te i ljubimte. Tražim oproštenje za one koji ne vjeruju, koji ti se neklanjaju, koji se ne ufaju i ne ljube te”. Podižući se, rekao je:“Molite također: Srca Isusa i Marije su pažljiva na vaše molitve”,te nestao. Toga, kao i idućega dana, troje pastira osjećalisu se tako zahvaćeni Božjom prisutnošću, da ni među sobomnisu mogli govoriti.Drugo ukazanje bilo je dva mjeseca kasnije blizu bunaraiza Lucijine kuće. “Što radite ovdje? Molite, molite mnogo.Srce Isusovo i Marijino imaju s vama plan milosrđa. Prinositepostojano Presvetom molitve i žrtve”.36 • Glasnik mira // Međugorje“Kako se trebamo ponašati?”- pitala je Lucija.“Što god budete činili, prinosite Gospodinu za grijehekojima je uvrijeđen. Molite za obraćenje grješnika!”Tim riječima djeca su bila impresionirana i počela suizgovarati molitvu koju su čuli od Anđela u prvom ukazanju.Treće ukazanje bilo je ujesen na istom mjestu gdje jebilo i prvo. Dok su molili Anđelovu molitvu, obasjalo ih jesvjetlo. Podigli su oči. Anđeo je držao u lijevoj ruci kalež, aiznad kaleža krvavu hostiju. Podižući kalež i hostiju, nakloniose do zemlje blizu djece i zatražio od njih da mole sljedećumolitvu:“Presveto Trojstvo, Oče, Sine i Duše Sveti, duboko se klanjami prinosim vam predragocjeno Tijelo, Krv, Dušu i BožanstvoIsusa Krista, prisutno u svim svetohraništima svijeta kaozadovoljštinu za uvrede, svetogrđa i ravnodušnosti koje ga vrijeđaju.I po neizmjernim zaslugama njegova Presvetoga Srca iSrca Bezgrješne Marije, molim za obraćenje grješnika.”GOSPINO UKAZANJENedjelja, 13. svibnja 1917. Poslije sv. Mise troje pastirčića,s ručkom u torbi, upute se sa stadom prema Cova daIria, maloj dolini u obliku amfiteatra, dva kilometra od njihovasela. Dok su ovce mirno pasle, pojeli su obrok i počeli seigrati. “Odjednom – kaže Lucija – vidjeli smo svjetlo poputmunje. Odlučili smo se vratiti kući. Jedva smo napravili nekolikokoraka sa stadom, i malo dalje, primijetismo na malomzelenom hrastu Gospođu u bijelo obučenu, a bila je svjetlijaod sunca. Gospođa je rekla: ‘Ne bojte se, ne ću vam ništa!’”“Odakle si?” – upitala je Lucija. “Ja sam s neba” – odgovorila je.“Što hoćeš od mene?” – pitala je Lucija dalje.“Ja sam došla zamoliti vas, da dolazite ovdje, uvijek u istisat, svakog 13. za vrijeme idućih šest mjeseci. Odmah ću vamreći tko sam i što želim.”Poslije nekoliko časaka Gospođa nastavi: “Jeste li spremnižrtvovati se za Boga i prihvatiti sve patnje koje vam pošalje,kao zadovoljštinu za grijehe koji su ga uvrijedili i molitvu zaobraćenje grješnika?”“Da, hoćemo” – odgovori onako sigurno Lucija u ime sviju.“Dobro, morat ćete mnogo trpjeti, ali će vam milost Božjabiti okrjepa.” Bijela Gospođa je završila: “Molite krunicu svakidan da prestane rat i da bude mir u svijetu”.Lucija svjedoči: “I Gospođa se počne polako dizati premaistoku, sve dok nije iščezla u nepreglednom prostoru obavijenatako živahnim svjetlom koje kao da joj je otvaralo stazuprema zvijezdama”.Djeca su se podigla, i budući da su provela cijelo poslijepodneu Cova da Iria, odlučila su ne govoriti ništa o ovomukazanju.Unatoč obećanju, najmlađa od njih, Jacinta (imala je 7godina) istu je večer tajnu otkrila svojoj majci. To je bio početakpatnje i ponižavanja djece i njihovih roditelja, kako jeGospa i najavila.Drugo ukazanje bilo je 13. lipnja, na svetkovinu sv. AnteLisabonskog (Padovanskoga), zaštitnika Portugala. Na Covada Iria bilo je pedesetak osoba. I ukazala se Bijela Gospođa,kako je bila obećala. “Želim da dođete i idućeg 13. i da molitekrunicu.” Odmah im je obećala da će uskoro uzeti u neboFranju i Jacintu. Lucija mora ostati na zemlji i pomoći proširitisvijetu pobožnost Bezgrješnom Srcu Marijinu. Lucija se ražalostilašto će ostati sama. Gospa joj je obećala: “Ja te nikadane ću napustiti. Moje Bezgrješno Srce bit će tvoje utočište iput koji će te voditi k Bogu.” Tada je otvorila ruke. Na dlanunjezine desne ruke bilo je srce okruženo trnjem. “Razumjelismo da je to bilo Srce Bezgrješne Djevice Marije koje je uvrijeđenogrijesima ljudi i željno zadovoljštine”. Lucija je pitalaza ozdravljenje jednoga bolesnika, a Gospa je odgovorila:“Neka se obrati, ozdravit će ove godine”.Treće ukazanje, 13. srpnja – bilo je nazočno oko 4 000osoba. Djeca i njihove obitelji imali su mnogo poteškoća. Susjedisu govorili: “Ovo je đavolsko djelo, to je izum pakla!”Gospa ih je tješila: “Ja dolazim s neba, u paklu nema takvesvjetlosti i sjaja... Tamo nema dobrote i blagosti. Nastavitemoliti krunicu svaki dan”.Lucija je od Gospe tražila jedno čudo. “U listopadu ću– odgovorila je Gospa – reći tko sam i što želim. I da svipovjeruju, učinit ću čudo koje će svi vidjeti”. Gospa je tražilamoljenje krunice: “Žrtvujte se za grješnike i recite često, prijesvega, kad činite neku žrtvu:‘O Isuse, tebi za ljubav, za obraćenje grješnika i zadovoljštinuza počinjene grijehe protiv Bezgrješnog Srca Marijina’.”

Hodočasničke stazeGospa im je pokazala i strahote pakla.I napokon im je rekla: “Kada molite krunicu, recite poslijesvake desetice: ‘O, moj Isuse, oprosti nam naše grijehe,očuvaj nas od paklenog ognja i dovedi u raj sve duše, osobitoone koje su najpotrebnije tvoga milosrđa’.”Četvrto ukazanje, 19. kolovoza. Nazočna su samo djeca.I novinari su se počeli zanimati za ukazanja, optužujućimjesne vlasti za “ovo ruglo” nastalo u Cova da Iria. Osjećajućise prozvanim, sam načelnik de Vila Nova da Ourem (tojopćini pripada Fatima) uzeo je 13. kolovoza djecu sa sobomu kočiju, tobože da će ih voditi na ukazanje. Odvezao ih jeu Ourem, gdje su ispitivani zajednički i pojedinačno, te imprijetio smrću (“bacit ću vas u vrelo ulje”) ako ne opozovuukazanja. Djeca su ustrajala u odluci da ništa ne govore i bilisu vraćeni svojoj kući 15. kolovoza.Devetnaestog kolovoza, još uvijek tužni zbog izostankasusreta s Gospom, našli su se sa svojim stadima u Valinhosu. Tuse ukazala Gospa na malom, zelenom hrastu. Još im je jednomobećala da će se dogoditi čudo u listopadu koje će moći svi vidjeti.Govorila je i o gradnji kapelice u La Cova da Iria.Peto ukazanje, 13. rujna. Dok se s jedne strane sve pokušalodokinuti ovu “komediju” s ukazanjima, s druge stranesve više svijeta prihvaćalo je ukazanja. (Kao da se povijestponavlja?!). Već se okupilo dvadeset pet tisuća ljudi. “Štohoćeš od mene?” – pitala je Lucija. “Nastavite moliti krunicusvaki dan da svrši rat”. I još jednom Gospa je obećala velikočudo. Upravo od ovoga dana život je za djecu postao nesnošljiv.Neprijatelji vjere prijete i trljaju ruke, očekujući propastove izmišljotine. Svećenici i obitelji ove djece potiču vidioceda priznaju laž. Dvanaestog listopada, rano ujutro, majkabudi svoju kći Luciju: “Lucija, dobro je za mene i za tebe, dapođemo na sv. ispovijed i pripravimo se na smrt”. “Ako je tebipotrebna ispovijed – blago odgovori Lucija – ja ću te pratiti,ali ne zbog ovoga. Ja se ne bojim. Ja sam sigurna da će Gospaučiniti sutra ono što je obećala.”Jedan svećenik, vrlo zabrinut poslije razgovora s pastirčićima,savjetovao je: “Najbolje bi bilo poslati posvuda telegramei reći da je sve ovo jedna obična laž”.Šesto ukazanje, 13. listopada okupilo se oko sedamdesettisuća osoba u Cova da Iria: pobožnih, znatiželjnika, nevjernika,novinara, specijalnih poklisara “da skinu masku s ovogaprizora”. Svi su pokisli do kože, jer je stalno kišilo do ukazanja.Lucijina majka je plakala. Pratila je svoju kći i govorila: “Akomoja kći umre, i ja ću s njome umrijeti”.U podne zaviče Lucija: “Tišina, tišina, Gospa dolazi”. Višenije primjećivala nikoga oko sebe. “Što hoćeš od mene?”– pitala je posljednji put.“Ja sam Gospa od krunice”“Želim ti reći, da se sagradi ovdje kapelica u moju čast.Nastavite moliti krunicu svaki dan. Rat će prestati...” Lucijaje iznijela Gospi želje mnogih. “Neke će biti uslišane, drugeneće: trebaju se popraviti” – rekla je Gospa. “Neka tražeoproštenje za svoje grijehe... rat će svršiti. Ne vrijeđajte našegaGospodina. I ovo je već previše!”.I oprosti se Gospa od svoje vjerne dječice. Raširi ruke, podižeih prema zrakama sunca i dok se dizala, njezina svjetlostnije se prestajala reflektirati na svijetloj kugli. Viđenje je bilosvjetlije nego sunce. Blizu sunca, u novom viđenju pokazaose sv. Josip, Dijete Isus i Gospa; Isus i Gospa Žalosna; Isus kojiblagoslivlja svijet, Gospa Karmelska.Ples suncaOdjednom zaviče Lucija: “Gledajte sunce!” To što jemnoštvo vidjelo, nazvano je “čudo sa suncem”. Otac Jacintinpriča: “Svi su uperili oči prema nebu, i odjednom poče sunceplesati i skakati. Zaustavi se, pa opet poče plesati i skakatisve do trenutka, kada se činilo da se odvojilo od neba i da ćepasti na nas poput golemog vatrenog koluta. Bio je to strašantrenutak. Neki su vikali: ‘Isuse, umiremo ovdje!’ Drugi,opet: ‘Gospe, pomozi’.Neki su na glas ispovijedali svoje grijehe. Napokon, suncese zaustavilo i vratilo na svoje mjesto u svemiru.”I posljednje neprotumačivo čudo je: sav svijet bio je dokože mokar, a sad je svatko bio potpuno suh. To je bilo posljednjeukazanje u Fatimi.Godine 1929. Gospa se ukazuje Luciji u Tuy (Španjolska)i zahtijeva posvetu Rusije njezinu Bezgrješnom Srcu. Godine1930. Biskup Leirie objavljuje pastoralno pismo u kojemodobrava štovanje Gospe Fatimske i izjavljuje da su ukazanjavjerodostojna. Godine 1931. posveta Portugala BezgrješnomSrcu Marijinu. Godine 1942., 31.listopada – 25. obljetnicaukazanja. Papa Pio XII. u jeku II. svjetskog rata govori Portugaluna portugalskom jeziku i posvećuje cijeli svijet BezgrješnomSrcu Marijinu. Godine 1967., 13. svibnja: papa Pavo VI.hodočasti u Fatimu prigodom 50. obljetnice ukazanja. Godine1982., 13. svibnja: hodočašće pape Ivana Pavla II., točnogodinu dana poslije atentata na Trgu sv. Petra u Rimu. Došaoje zahvaliti Gospi što mu je spasila život. Onaj metak, koji jetrebao biti smrtonosan, stavljen je u Gospinu krunu, onu istukrunu koju je kardinal Massela, izaslanik pape Pija XII., 13.svibnja 1946. stavio Gospi na glavu.Prvo ukazanje Anđela bilo je uproljeće 1916. (djeca zaboravilanadnevak) na brdu Loca do Cabeco.Dan je bio kišovit. Djeca su tražilasklonište u pećini. Kada se razvedrilo,nastavila su se igrati; nepoznatosvjetlo odjednom se približavalo sistoka prema njima. Kad se približilo,primijetili su u svjetlu lik mladića od14 do 15 godina. Bio je vrlo lijep, “bjeljiod snijega i jasniji od kristala, obasjansunčevim zrakama.” (Lucija).Fatimske tajneO fatimskim tajnama mnogo se pisalo. Neki su pisalizbog radoznalosti, drugi, jer su to držali važnim. Prava istinao Fatimskim tajnama je poznata: MOLITVA I POKORA. Već supoznate sve tajne. Objavljivanjem prvih dviju tajna, došloje na vidjelo sljedeće: da su djeca vidjela pakao, te otkrićeo ratu, širenje ateizma i progon Crkve. Treća se nije smjelaobznaniti prije 1960. Obznanjena je tek 2000. godine. Obznanioju je papa Ivan Pavao II. 13. svibnja 2000., kada jeproglasio blaženim Franju i Jacintu.Treća tajna odnosi se na riječi Blažene Djevice Marije:“Ako se moje želje čuje, Rusija će se obratiti i bit će mir; aako ne, onda će se njezina kriva nauka proširiti svijetom, teće izazvati ratove i progonstva Crkve i Sveti Otac će mnogotrpjeti. Različite nacije bit će uništene”. Poslije atentata nanjega 13. svibnja 1981., Papi je bilo jasno da je “jedna majčinskaruka vodila metak i tako dopustila umirućem papi dane prijeđe ‘prag smrti’.”U objavi sv. Margareti Mariji Alacoque, Isus je obećaospas dušama koje se budu utekle Njegovom Presvetom Srcu.Gospa je dala isto obećanja onima koji se budu utjecali NjezinomPresvetom Srcu. Evo bitnih točaka: “Gledaj, moja kćeri,moje srce je okruženo trnjem, koje je slika psovke i nezahvalnostiljudi. Ti me barem utješi. Svima koji se budu ispovjedilii primili sv. pričest, molili krunicu i budu sa mnom u zajedništvu15 minuta, razmišljajući tajne ružarija svake prve suboteuzastopnih pet mjeseci, kao zadovoljštinu za meni naneseneuvrede, obećavam da ću biti na času smrti s njima sa svimpotrebnim milostima za njihovo spasenje”. (Objavljeno sestriLuciji 10. 12. 1925.)Papa Ivan XXIII. posjetio je Fatimu dok je još bio kardinali patrijarh Venecije, 13. svibnja 1956.Kipovi Gospe FatimskeKip Gospe Fatimske prošao je ne samo cijelim Portugalomnego je “posjetio” i mnoge nacije na svim kontinentima.Postoje dva službena kipa Gospe Fatimske. Jedan prikazujeGospu sa sklopljenim rukama i krunicom u ruci, original senalazi u kapelici Ukazanja. Drugi se naziva: Bezgrješno SrceMarijino. Mnogi kipovi Gospe Fatimske pokazuju tri golubana nogama Blažene Djevice Marije. Zašto? Gospa je u Fatimimnogo govorila o miru, a golub je simbol mira. Kada jeGospin kip prolazio Portugalom, u selu Bombarrai, stala sutri goluba na Gospine noge i tu ostala za vrijeme cijeloga Gospinaputovanja. Na kraju putovanja smjestili su se u Cova daIria iza kapelice ukazanja.Ne prezirite, provjeravajteNa kraju bi se moglo reći, posebnost je ovih Gospinihukazanja, što je Gospa izabrala troje male i neuke djecekoja su pokazala neustrašivost u svjedočenju viđenoga iprihvaćanju žrtve. Nikakva zastrašivanja – ni s crkvene, nis političke strane – nisu ih pokolebala, pa čak ni postupcisile državnih vlasti (prijetnja smrću dječici). Ivan Pavao II.napisa: “U svim vremenima Crkvi je dana karizma proroštvakoje se mora ispitati, ali se ne smije obescijeniti”. A sv.Pavao: “Duha više ne gasite! Proročke govore više ne prezirite,nego sve provjeravajte: što je dobro zadržavajte”. (1Sol 5,19-21)Gospa je zaustavila rat i upozorila svijet, ako se ne obrati,da će doći drugi, još strašniji rat. Nažalost, oni koji nisu tadapovjerovali djeci (Gospi), mogli su rečeno doživjeti na vlastitojkoži. Zar i mi nismo toga svjedoci?!Srpanj 2006. // Broj 7 // Godište I. • 37

PoticajiGOSPA POKAZUJE PUTSTOPAMA MIRAŽalosna otajstva krunicaIsus se znoji krvavim znojem u Maslinskom vrtuVRIJEME JETako može samo Majka. Tako možesamo Gospa – neumorna učiteljica uškoli Božje milosti. Kad se svi umore,odustanu, razočaraju i postanu malodušni,Majka -Kraljica Mira kao da tek počinjesvoju zadaću. Ona svojom prisutnošćuu Međugorju otvara prostor za novu nadu,novi početak i nova nadahnuća. Ona se nasvom putu u ovom svetištu ne zaustavljaviše od dvadeset godina. Gospa je Božjiplan u suvremenom svijetu upravo prekoMeđugorja. Poslana je od Boga među nas iOna privodi Bogu razasutu djecu Oca Nebeskoga.Po svakoj svojoj poruci ona dio nebaspušta na zemlju. Isto tako, Gospa po obraćenicimapravi uzdarje Bogu najvećem dobročiniteljui prijatelju čovjeka.Kad osobno razmišljam o Gospi uMeđugorju i njezinim porukama, gotovo seuvijek zaustavim na jednoj činjenici: Gospapokazuje put, otvara vrata, poziva na Vječnugozbu. Ona poput Sv. Ivana Krstiteljaviče u pustinji današnjega svijeta, u pustinjiljudskih srdaca. Kao i Ivan, tako i Gospa, nestavlja sebe u prvi plan. Ona je sluškinja, po-38 • Glasnik mira // Međugorjeslanica i suvremenim rječnikom rečeno: Gospaje medij komuniciranja čovjeka i Boga.Svaka njezina poruka, opomena, poziv ukazujuna Oca, Sina i Duha Svetoga. Tako onaotvara stazu našega hoda prema PresvetomTrojstvu.Kao što je Gospa slušala Božji glas i mijenjalasvoje životne pravce, mjesto boravka,ona to isto traži i od nas. Gospa želi svratitipogled na naš život i propitati pripadnostIsusu. Želi nas uputiti cestom odricanja, postai molitve do Boga. Ona ne pruža ništa sladunjavoi prolazno. Gospa u Međugorju dajezadatke svojoj djeci. I dok neki misle kako jeprezahtjevna, istovremeno ti zahtjevi privlačemilijune ljudi u ovom svetištu. Ljudi želeizazove i nove smjernice, a toga u Gospinomobraćanju vjernicima ima na pretek. Čuti iprihvatiti Gospin glas i uputiti se stazamana koje nas poziva najveći je izazov za kršćaninadanašnjice. Ne bojmo se upraviti svojekorake u nepoznato. Bog će sigurno po zagovoruKraljice Mira ispuniti i naše strahove iohrabriti naše nesigurnosti.fra Mario KnezovićNoć je nad Getsemanskim vrtom i Jeruzalemom,masline samuju, stiže taj sudbonosni proreknuti čas.Jasno mi je, Isuse, da ti je kao čovjeku bilo teško,nešto sam i sam od tih trenutaka iskusiti znao,u duši ih sada nosim kao zrcalo, kao razdjelnicu.A radije bih htio sve prebrisati i zaboraviti,sjećati se samo lijepih, dobrih, pobjedonosnih dana.Gledam te i shvaćam da to tako lagano ne ide,potrebno je kleknuti, na leđa teret križa primiti.Znao si te večeri da će na zajednicu ti nasrnuti,znao si tko te je iznutra jeftino otkucao,sve si znao, ipak smjerno si htio prignuti glavu.Vjetar je hladio orošeno čelo, tvoji su spavali,događaji su pristizali, čuo se bat njihovih koraka.Prepoznajem danas u tebi ljudsku čvrstinu,obvija je tvoja meka, nepokolebljiva Božja ruka,kao umoran putnik oslanjam se smjerno o nju,znam da će me dovesti kraju putovanja mojih.Gledaš me prijateljski, osjećam da me primaš,dopusti da ti obrišem znoj s čela, šapnem riječ,ti ćeš mi se samo nasmiješiti, lahorom me obviti,nastupit će u mom životu nova vremena,bit ću tamo gdje treba biti i kada treba biti.Vijest se munjevito širi okolinom, svjetlost sipi,oni nastupaju, mi idemo dalje i vrata se otvaraju.Miljenko Stojić

Odjeci u svijetu: Lise Baril-LeclercU BIJAKOVIĆIMA SAM DOŽIVJELANAJLJEPŠI IZRAZ HRVATSKOGGOSTOPRIMSTVALise Baril-Leclerc govori hrvatski, napisala je tri knjige o međugorskim događanjima: Važni Sastanak, Rendez-vousimportant à Međugorje (Montréal, Bellarmin, 1986.), Samo Milost, Seule la grâce (Bellarmin, 1990.),Nutarnji Glas, Voix d’intérieur à Međugorje (Montréal, Éditions du Passereau, 2005.). Pratila je hodočasnike od1986. do 1996., svake je godine provodila više od četiri mjeseca u Međugorju, bila je u neposrednom kontaktus vidiocima, s fra Jozom Zovkom, fra Slavkom Barbarićem i Jelenom Vasilj. U knjigama i predavanjima pokazujekako se Marijina poruka mira najbolje može živjeti. Važni Sastanak i Samo Milost bili su uspješnice izdavačkekuće Bellarmin u Montrealu. Mariolog René Laurentin uključuje Važni Sastanak u popis najznačajnijih knjiganapisanih o Međugorju.Kada ste prvi put čuli za Međugorje?Bilo je to točno 21. svibnja 1984., u molitvenojskupini u župi Gospe Snježne uMontrealu, u Kanadi. O. André Masse, c.s.c.,govoreći o Marijinim porukama mira, rekaonam je: „Nedavno je, u Međugorju, na nebuupisana riječ MIR!Sutradan sam u jednom dahu pročitalaknjigu Laurentina i Rupčića Ukazuje li se Gospau Međugorju? i nakon toga rekla suprugu:„Idem tamo!“ Razmišljala sam do 1. siječnja1985. i donijela slijedeću odluku: Gospa jeuvijek pratila moj život, ona je došla tamo,idem k njoj. Tako sam 3. siječnja 1985. počelaučiti «srpsko-hrvatski» prema metodi Assimil,a 15. travnja završila sam stotu lekciju.U međuvremenu sam otišla u župni uredhrvatske župe Nikole Tavelića i zamolila dami daju pismenu preporuku koju ću uručitimeđugorskom župniku. Darija Klanac napisalami je tu preporuku i upozorila me dase u Međugorju ne govori srpsko-hrvatskikakav se uči prema metodi Assimil. Kući samse vratila s knjigom Priručnik hrvatskog jezikapomoću kojeg sam počela čitati hrvatskiprijevod Novoga zavjeta fra Ljudevita Rupčićaistovremeno se služeći francuskim tekstom.Bili su to moji „prvi odabrani hrvatskitekstovi“!Pričajte nam o svojem iskustvu Međugorja…U Međugorje sam stigla 5. svibnja 1985.taksijem iz Mostara. Župnik je pročitao pismoDarije Klanac, pokazao ga sestri Janji,a ona je rekla vozaču: „Odvedi je AnđelkuOstojiću u Bijakoviće.“U Bijakovićima, napose zato što sam govorilahrvatski, doživjela sam najljepši izrazhrvatskog gostoprimstva. U pristojno dobadana, pozdravljajući s Hvaljen Isus i Marija,kuće vidjelaca bile su mi otvorene. Dvaputsam se našla na koljenima rame uz rame sVickom na njezinom ukazanju u 18,40, najdubljedirnuta preobražajem kojeg sam bilasvjedok, i koji je bio u snažnoj suprotnosti sozbiljnošću psalama koje je molila očekujućiLise Baril-Leclerc, Vicka i hodočasniciGospin dolazak.Kod Marije sam prevodila s hrvatskog našpanjolski za Meksikance za vrijeme jednogsusreta pri kojem im je ljubazno odbila datiposeban Gospin odgovor na pitanje vezanouz crkveni projekt koji su željeli poduzeti.U ponedjeljak je bilo ukazanje na Brduukazanja u 22,30. Ivanova molitvena skupinatiho je pjevala očekujući ukazanje KraljiceMira koja je došla za vrijeme molitveOčenaša šireći tišinu božićne noći na narodokupljen na brdu.Svake večeri, u crkvi, fra Slavko Barbarićje govorio što nam Gospa iz dana u dan savjetuje.Govorio je to sa smiješkom, jer je toSrpanj 2006. // Broj 7 // Godište I. • 39

Odjeci u svijetu: Lise Baril-Leclercpoput marljivog prvašića već i sam učio - ićiGospinim putem.U Vitini sam molila Anđeo Gospodnji smalom skupinom Talijana i s fra TomislavomVlašićem, prvim duhovnim savjetnikomJelene Vasilj, koji nam je vedro rekao:„Najdublja Gospina poruka nije u njezinimriječima, nego u njezinoj nazočnosti, u kojojosjećamo val milosti koja nas tjera premaBogu. Svojom molitvom Bogu dopuštamo dase to dogodi.“Svake večeri tijekom mjesec dana boravkau Međugorju proživljavala sam dirljivumističnu snagu zajedništva okupljenogmnoštva na večernjoj molitvi u 18 h. U tojsam crkvenoj lađi osjećala opću Crkvu kojupodižu valovi iz dubine: vjera, obraćenje,preobrazba, ekstaza.Sa svim tim prisnim Marijinim prijateljimaupoznala sam prijateljstvo naše Majke.Iskazala mi je dva posebna znaka pažnje:11. svibnja oko 7 sati ujutro s dvije osobeiz Međugorja vidjela sam svijetleći stup naKriževcu; 20. svibnja na Brdu ukazanja, naukazanju u 22,30, u trenutku Gospina dolaska,dok sam molila prostrta na zemlji s objeruke na kamenju pod vedrim nebom prepunimzvijezda, vrlo sam precizno osjetila pokap kiše na svakoj ruci. To je bilo tako stvarnoda sam ih obrisala da bih provjerila. Alivode nije bilo…!Vaš rad s hodočasnicima?2. lipnja 1985. u JAT-ovom zrakoplovuiz Dubrovnika za Montreal shvatila sam dasam doživjela duboko iskustvo. Tog samdana imala 47 godina, diplomu iz glazbe natemu Povijest i glazbeni jezici sveučilišta uMontrealu te dvije prve nagrade za klavir ipjevanje u Glazbenoj školi Vincent d’Indy.Nalazila sam se na raskrižju. Za mene je uvijekbilo mjesta u glazbi. Marija je pobijedilajer sam vidjela da mi je Međugorje bilo danoda bih svjedočila. Imala sam dužnost premaistini.Moj suprug, koji je to shvatio, praktičnome prisilio da napišem rukopis Važni Sastanak.Jednostavno sam napisala ono što samvidjela u svibnju. Kad je u studenom 1986. uizdanju Bellarmin u Montrealu knjiga objavljena,očito je dirnula čitatelje jer su me zamolilida ih povedem u Međugorje vidjeti jeli moguće da postoji jedan tako dobar narod,narod koji Gospu tako ozbiljno shvaća.U međuvremenu, već početkom 1986. uzimalasam sate hrvatskog jezika kod profesorao. Karla Žanića, o.p., rođaka mostarskogbiskupa mons. Pavla Žanića. Čitajući hrvatskiprijevod Važnog Sastanka i povijesne40 • Glasnik mira // MeđugorjeS fra Jozom u TihaljiniZa vrijeme rata u Bosni i Hercegovini fra Jozo se počeo brinuti za ratnu siročadkroz projekt Međunarodno kumstvo djetetu Herceg Bosne. U lipnju 1994.zamolio me da preuzmem upravu za Kanadu: „Trebam te zbog djece“. Odluka jebila donesena u roku od jedne minute, preko telefona, kad sam iz Širokog Brijeganazvala svog muža. „Lise, reci mu da. Snaći ćemo se.podatke o Hrvatskoj, bio je uvjeren u autentičnostukazanja te mi je napisao pismo preporukeza susret s biskupom. Posjetila samga u svibnju 1986., prigodom svog prvogputovanja sa skupinom. Biskup me je primios poštovanjem i kazao: „Što se ukazanja tiče,sve je gotovo. Pismo je spremno, sutra ga šaljemu Rim.“U duši - zbog milosti koja se izlijevala namoju skupinu - nisam mogla vjerovati daje sve gotovo. Među 2500 Kanađana kojesam kasnije pratila ne poznajem nijednogkome Gospa ne bi na očit način pokazalada mu je najdraži prijatelj. Bilo je i čuda: 3.svibnja 1990., pola sata prije Mise u 11h,na Plavom križu sam palila „pisma Gospi“koje su hodočasnicima povjerili njihovi rođaci.Tih godina to je još bilo dopušteno.Papir je slabo gorio, trebalo ga je promiješati,tražila sam neku granu. Budući daju nisam mogla naći, dohvatila sam štapjednog hodočasnika koji je imao bolove ukuku. „Roger, posudi mi štap, Gospa će teblagosloviti!“ – „OK!“ Kad sam mu htjelavratiti štap primijetila sam da ga je vatra«skratila» 10 centimetara, a Roger nije mogaoni koraka bez njega! Štap sam povjeriladvojici muškaraca iz skupine. PoslijeMise, kad sam mu se počela ispričavati, uzsmiješak mi je rekao da mu štap više i netreba te, da bi to pokazao, pošao je dvadesetakkoraka. Godinu dana kasnije saznalasam da je tijekom te godine riješio i svojproblem s alkoholom.

Odjeci u svijetu: Lise Baril-LeclercFra Jozo ZovkoSve svoje skupine vodila sam i fra JoziZovki. Kad sam imala teške situacije tražilasam njegov savjet. U Tihaljini, od svibnja1987. pa nadalje, bio je bezuvjetno uz menepomažući mi u nezamislivim poteškoćama.U studenom 1988., dok je fra Jozo bio župniku Tihaljini, moj suprug i ja proveli smotjedan dana u pansionu kod crkve. Vidjelismo kako ga šest dana u tjednu od ranogjutra opsjedaju hodočasnici - dolazili su nanjegovu misu u 7,30 - a posljednji automobilizlazio je s parkirališta poslije ponoći. Nijeprestajao, katkada nije ni jeo. Iz cijelog svijetaljudi su dolazili da bi im on ovdje rekaoono što se u našim crkvama više ne čuje.Tako je bilo i nedavno, 3. listopada 2005., nasusretu s hodočasnicima s francuskog govornogpodručja: „Zašto je sve tako naopakou vašim zapadnim zemljama? Zato što biratenevjernike da vladaju nad vama. Dajetesvoje povjerenje slijepcima, kako onda očekujetenešto dobro?...“ Ljudi su izlazili zapanjeni,doživjeli su pravi povijesni događaj!Predan i žrtvovan život tog osobitogsvećenika opisala sam u knjizi Samo milost(Montreal, Bellarmin, 1990.).Ratne godine u Bosni i HercegoviniKad se u proljeće 1992. rat sručio na Bosnui Hercegovinu odmah sam bila svjesnada treba nešto učiniti. Ali što? Odgovor jedošao u Velikom tjednu, u srijedu 15. travnja1992., na vijestima u 18h, kad sam vidjelakako u Širokom Brijegu u glavnoj ulici ljudigrade prepreke za tenkove srpske vojske.Odmah sam kontaktirala svoje hodočasnike:„Odnijet ću fra Jozi financijsku pomoć i pogledatišto se tamo događa.“ U roku od tritjedna dobila sam veliku svotu novca. Budućida su kanadske banke odbile prebacitinovac u Bosnu i Hercegovinu, sa suprugomsam 9. svibnja 1990. sjela na avion za Pariz.Nije bilo redovitih letova prema Hrvatskoj iBosni i Hercegovini, pa smo u zračnoj luciiznajmili auto i pošli prema Italiji, da bismogranicu prešli kod Rijeke. U Tučepima kodMakarske, gdje su bili smješteni izbjegliceiz Međugorja koje je prethodnih dana bilobombardirano, fra Leonard Oreč nam je savjetovaoda auto ostavimo u hotelu, a da uŠiroki Brijeg odemo s fra Viktorom Kosirom.Krajem popodneva predmolili smo krunicuna hrvatskom koja se preko radija prenosilaiz franjevačkog samostana uz zvuk sirenakoje upozoravaju na bombardiranje. Te istevečeri, 14. svibnja, svoj smo dar povjerili fraViktoru Kosiru, jer je fra Jozo bio hitno otišaona putovanje da bi se susreo s ljudima usvjetskim centrima moći, u nadi da će postićiprekid borbi. Sutradan, 15. svibnja, obišlismo Međugorje snimajući prizore i susreteda bismo napravili reportažu u cilju skupljanjafinancijske pomoći. Navečer smo slavilistotu obljetnicu župe u podrumu župnogureda. Fra Drago Tolj, franjevački provincijal,imao ja na glavi povez jer je bio ranjen dokje dijelio hranu u okolici Mostara.Po povratku u Kanadu tijekom cijele slijedećegodine od hodočasnika sam dobivaladarove za fra Jozu i potrebne za koje je onskrbio.Međunarodno kumstvodjetetu Herceg BosneZa vrijeme rata u Bosni i Hercegovini fraJozo se počeo brinuti za ratnu siročad krozprojekt Međunarodno kumstvo djetetu HercegBosne. U lipnju 1994. zamolio me da preuzmemupravu za Kanadu: „Trebam te zbogdjece“. Odluka je bila donesena u roku odjedne minute, preko telefona, kad sam iz ŠirokogBrijega nazvala svog muža. „Lise, recimu da. Snaći ćemo se.“ I doista, „snašli“ smose uz pomoć moje sestre Murielle koja sebrinula za računovodstvo i za prebacivanjenovca preko jedne banke u Arkanzasu. Gospanam je moćno pomagala. S krunicom uruci, točnije s jednom krunicom po djetetu,u roku od mjesec dana našla sam 53 prvakumstva. Iza svakog tko je prihvatio nekokumstvo stajala je osobna životna priča kojaje upućivala da je to dijete baš za njega a neza nekog drugog. Tako smo preuzeli briguza 236 ratne siročadi. Tijekom jednog jednomjesečnogputovanja sve smo ih posjetili. Usvakoj kući, kod hrvatskih majki, naišli smona dugogodišnje prijateljstvo s našom MeđugorskomGospom.Međugorje u KanadiU okviru djelatnosti Međunarodnog kumstva,u suradnji s centrom Queen of Peace izToronta, organizirali smo dolazak fra Joze uQuebec. Crkve su posvuda bile prepune, gorljivostje dostizala neviđene razine. Kanadskaturneja Vicke Ivanković, za vrijeme kojejoj se Gospa ukazivala u nazočnosti velikogmnoštva, imala je isti duhovni rezultat. Bilasam uz nju zbog prevođenja i vidjela samkako ljude oblijevaju suze, i to ne samo ženenego i muškarce, i to mnoge!Strateški zastojU proljeće 1997. dijagnosticiran mi je karcinomgrudi, što me je prisilio na strateškizastoj. Na Gospin poticaj, umjesto kirurgijeizabrala sam molitvu i post: dva puta po 21dan pod liječničkim nadzorom, 1997. i 1998.Zahvaljujem Mariji koja mi je tijekom svihtih godina pokazivala da je uvijek sa mnom,napose kroz radosnu snagu koju je za meneizmolila od Duha, ozdravila sam.Jelena Vasilj i Nutarnji glasTijekom tih mirnih godina mogla samnastaviti pisati Nutarnji Glas iz Međugorja(Montreal, Éditions du Passereau, 2005.). 29.svibnja 1985. prvi put sam susrela JelenuVasilj. To trinaestgodišnje dijete zračilo jejasnoćom uskrsnuća. Tada sam se obvezalabilježiti sve što mi se s njom u svezi događa.Tijekom godina vidjela sam kako njezina obiteljsasvim prirodno živi ono što proživljavajunajpriznatiji mistici: neposredno iskustvoBoga nazočnog u dubini duše. Djelo NutarnjiGlas je izvješće o tom iskustvu koje Gospanaziva „doživljaj Boga“. Da to nije moguće,Majka Božja to ne bi nudila u Međugorju! Zasve! Da bih nastavila o tome svjedočiti, ostajems Gospom u njezinom planu božanskogmira, da bi se čovječanstvo uvjerilo, premaPascalovim riječima, da se već sada trebausmjeriti prema vječnosti.Srpanj 2006. // Broj 7 // Godište I. • 41

Propovijed na 25. obljetnicu Gospinih ukazanja(NASTAVAK SA STR. 21)To je Međugorje, prijatelji dragi. Međugorjeje i škola, gdje te Bog zove i govori dođi i nauči,sjedni nekoliko dana; dok su ovdje prekrasnemeditacije i klanjanje, sjedni tu, osluškuju svome srcu što si čuo u propovijedi, govoriGospodine, vjerujem ti, ja ti vjerujem, ja hoćubiti to što kažeš, i onda idi kući.Nama manjka samo jedno, poštovani vjernici– da budemo ono što jesmo, da najprijebudemo vjernici, i da imamo hrabrosti biti onošto nismo. Ti nikad nisi ono što jesi, nego onošto trebaš biti, to je to. Ali imaš li viziju što titrebaš biti? Trebaš biti drugačiji, bolji, svetiji;bolja majka, bolji radnik, bolji inženjer, bolji liječnik…to je ono što nas muči. I evo zato smotoliko bolesni, zato smo toliko kritični, i zatoneprestano pijemo tablete protiv depresije, iodatle sve moguće bolesti, i zato strah i zatonismo gospodari nego robovi sebe.Večeras te Međugorje zove, večeras se naginjemajka Boga našega Isusa Krista, danasMarija dolazi i kaže: Kako ste mi dragi prijateljimoji; danas Marija dolazi u svakoga od vas ikaže: Čuješ li me u srcu kako ti mama govori i volite? Smije li tvoje srce pohraniti makar jednu riječ,hoćeš li dopustiti da u tebi iznikne i da budeš kaoja, da proneseš Isusa svijetom?I kad sutra dođete kući ljudi će vas pitati: Ašto si radio u Međugorju, jesi li nam štogod donio,hoće li sad naša obitelj biti bolja, hoće li naše mjestosada biti bolje?Vjeruješ li da ti možeš biti bolji? Kad se tipromijeniš sve se mijenja, jer mrak je u tvojojkući sve dok žarulja ne gori, ali samo popravižarulju i već je cijela kuća u svjetlu. Samo tipovjeruj da možeš biti svjetlo, da te Bog volii da možeš biti drugačiji, i svjetlo će obasjatione u tvojoj kući, na tvom radnom mjestu i utvojoj zemlji.Da, Međugorje je toliko toga darivalo, poštovanivjernici. I zato, dok vas promatramvidim čitavu tu povijest od dvadeset pet godina,slušam kako smo neprestano dobivali onebitne poruke Evanđelja – vjeruj, moli, naučise moliti, razgovaraj s Bogom, nauči se molitisrcem, nemoj samo verbalno moliti, izmoli makarjedanput krunicu dok gledaš Gospu u oči,izmoli makar jedanput na dan Očenaš dok Ocanebeskoga duhovnim očima gledaš u oči i većće se sve događati.Zašto uvijek na isti stari način ponavljamomolitve, zašto ne dopuštamo da se mijenjamo?Najteže je s učenicima koji nikad ne napravedomaću zadaću. Najteže je s ljudima kojisu stalno isti. Najteže je s onima koji prijeđupedesetu ili šezdesetu i kažu da se staroga ne42 • Glasnik mira // Međugorjemože ništa naučiti. Prijatelji dragi, to je laž, jernaš duh nema granica i duh čezne biti drugačiji,učiti, ljubiti, voljeti, moliti drugačije, bitiuspješniji, bolji. Da li vjeruješ, vjeruješ li da siizišao iz Božje ruke i da Bog ima jedan velikiplan za tebe i da li mu dopuštaš da ga ostvari?Međugorje je tu da nas mijenjaMoliti! Kako je to divno! Ali je li tvoja molitvasusret s Isusom, dokida li tvoja molitvagrijeh u tebi? Prije nego moliš pogledaš li Isusaili Oca nebeskoga i onda govoriš i osjećaškako se vaša srca izmjenjuju, iz Božjega srcaulazi u tvoje a iz tvojega u Božje, zar to nikadaniste doživjeli? A to je Međugorje! Međugorjeje iskustvo, iskustvo koje je počelo s vidiocima.Oni su rekli Imamo iskustvo, vidimo Gospu, alinisu oni bili važni, nama je bilo važno da jenebo tako blizu i da je Gospa blizu i da smrt,prema tome, nije kraj, i da se s Gospom možerazgovarati kao s čovjekom, normalnim čovjekom,i da ona govori naš jezik, tvoj jezik, jeziktvoga naroda i svih naroda, i da je nebo takoneposredno, i da se smrti dakle ne treba bojati,smrt je samo prijelaz u krajeve gdje se više nepati, u krajeve gdje sve razumiješ i gdje se smiješšto smo bili naivni na zemlji.Moliti, ako večeras naučimo moliti i akodrugi jubilej dvadeset pet godina bude u tomeda učiš vjerovati, moliti i obraćati se, o, prijateljidragi, kako ćemo se radosno ovdje okupljati,i kako ćemo jedni drugima govoriti veličanstvenaiskustva, jer Međugorje je tu da nasmijenja. Zašto? Da bi se mijenjao svijet. Međugorjeje veličanstvena evangelizacija koju jepoduzela Gospa, i da bi to učinila ona je tebepozvala, pozvala te da čuješ riječ, primiš je i tariječ će zazvati Duha Svetoga kao što sjeme zazivakišu, i riječ će izrasti i ti ćeš postati velik.Samo se sjetite što ste doživljavali u ispovjedaonicama,sjetite se što vas uvijek iznovazove u Međugorje – to su iskustva, tu ste se dobroosjetili, tu ste Boga osjetili, tu ste doživjelida je Bog blizu, da vas je promijenio, da vamje dao perspektivu, da su nove vizije oživjeleu vama. Kako je biti dobro s ljudima koji vjerujuu budućnost, kako je dobro biti s ljudimakoji ne govore negativno i ne vjeruju u zlo, jerzlo je manjak, ono čega nema, zlo ne postoji,zlo je samo oduzimanje dobra, a ako vjeruješu dobro, povećat ćeš ga neizmjerno. Sjetimo sekako nas je Gospa učila kako se dobro ispovjeditii kako se dobro pomiriti, kako opraštati, ikako reći oprosti mi; još važnije – kako povjerovatida ti je oprošteno. Tragično mi je kadaslušam stare vjernike, iskušane vjernike kojekad pitam hoćeš li ti odmah u nebo kad umreš,a oni odgovaraju o, ne, ja sam u mladosti biogrješan, tko znade što je s mojim grijesima.Kako je moguće da jedan vjernik koji se stotinei možda tisuće puta ispovjedio uopće ne vjerujeda je njemu oprošteno?! Kako to da čovjekkoji je deset puta oprao ruke i vidi da su čiste,ne vjeruje da su čiste? Kako to da čovjek koji sepokaje ne vjeruje da je sada čist, slobodan i dagrijeh nad njim nema vlasti? Kako to da gledamonatrag, a Isus kaže tko se okreće natrag nijevrijedan Kraljevstva nebeskoga. Znači ne ćešimati Božju silu ako natrag gledaš. Zašto takorado zadržavaš grijeh, zašto tako rado pričašo grijesima prošlosti umjesto o krepostimabudućnosti? Zašto zaista ne vjeruješ da Isuskaže oprošteno ti je, i da kaže ako ti oprostiš itebi je oprošteno, i ako vi oprostite bit će vamoprošteno? Zašto mu ne vjerujemo, prijatelji,a to najviše razara naše tijelo i dušu, prijateljidragi, to što neprestano nosimo krivice kojesu lažne i koje uopće nisu unutra, koje su irealne,koje su fantom; mi ga nosimo u sebi i onnas razara. Koliko psihičkih bolesti, koliko teškihshizofrenija, koliko teških novih bolesti,tzv. metafizička negacija čovjeka, kako to razaraduše samo zato što ne mogu povjerovatida su voljeni i da im je oprošteno.Braćo, uzmimo si u zadaću učiti se vjerovatiu oproštenje grijeha. Zašto kažemo vjerujemu oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i životvječni ako iza toga opet kažeš ah, moji grijesiprošlosti? Naravno, dok nosiš grijehe prošlosti,ti ne možeš naprijed, to je lažno kamenjekoje te drži uz prošlost i nikad od tebe svecai boljeg čovjeka. Ali ako znaš da je gotovo, jasam slobodan, kako ćeš doći pred Božje lice ikako će te Bog zagrliti, kako će se Gospa radovati,konačno si povjerovao. Shvatimo da milijunii milijuni kršćana pate pod lažnim grijesimajer ne vjeruju u oproštenje grijeha. Zatoje Međugorje duhovna kupelj, klinika koja nasliječi, jer kad je duh izliječen, sedamdeset postofizičke bolesti se izliječi. Medicina kaže sedamdesetposto fizičkih bolesti su specifičnoljudske, a čovjek je specifično čovjek samo poduhu, ne po psihi, psihu ima i životinja, aliduh, osobu, intelekt nema životinja. Prematome, duhovne bolesti, upravo zbog toga štone vjeruješ u oproštenje grijeha, ne vjeruješu ljubav Božju, ne želiš biti bolji, to te razarai to u tebi stvara još sedamdeset novih bolestikoje uopće nisu uzrokovane ni virusimani bakterijama, a ni manjkom imuniteta nikojekakvim kanceroznim segmentima, već naduhovnoj razini.O kako je važno biti vjernik, poštovani,kako je važno večeras razveseliti Mariju.

Tjedni molitveni program– ljetni raspored (od 1. svibnja do Mise na Križevcu)Sve o događajima u Međugorjui odjecima u svijetu i KatoličkojCrkvi čitajte u novommjesečniku - Glasniku mira.Čitajte i preporučite drugimaGlasnik mira, mjesečnikInformativnog centra “Mir”Međugorje.Surađujte u Glasniku mira,pišite nam o svojim iskustvima.Pretplatite se na Glasnik mira.Godišnja pretplata (12 brojeva):30 KM/120 KnPONEDJELJAK I UTORAK7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa20 - 21 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceSRIJEDA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa20 - 21 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice22 - 23 h Euharistijsko klanjanjeČETVRTAK7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Krunica- U došašću, u božićnom vremenu i u vremenu kroz godinu: radosna otajstva i otajstva svjetla- U korizmi: otajstva svjetla i žalosna otajstva- U uskrsnom vremenu: otajstva svjetla i slavna otajstva19 h Sv. Misa, blagoslov predmeta20 - 21 h Euharistijsko klanjanjePETAK7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja16 h Križni put uz Križevac18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa, blagoslov predmeta20 - 21 h Čašćenje KrižaSUBOTA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa20 - 21 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice22 - 23 h Euharistijsko klanjanjeNEDJELJA I BLAGDANI8, 11, 19 h Sv. Mise na hrvatskomIspovijedPrije podne za vrijeme MisePrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti sa svjedocimaPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja16 h Krunica na Brdu ukazanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa20 - 21 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceSrpanj 2006. // Broj 7 // Godište I. • 43

MAJKA NAS25 GODINASTRPLJIVOPOZIVA NAMOLITVU,VJERU,OBRAĆENJE!