30 obljetnica ukazanja Kraljice Mira

Iz sadržajaTrideset godina MeđugorjaPoruka za sadašnji trenutakMolim za sve vas kojitražite milost obraćenjavlč. Adalbert RebićRazgovor s provincijalom fraIvanom SesaromRazgovor sa župnikom fraPetrom VlašićemRazgovor s ravnateljem ICMMfra Miljenkom ŠtekomSjećanje na prve daneVelika nam djela učiniGospodin! Opet smoradosnis. Lidija GlavašZemljopisni ipovijesni doseziTrideset godina Međugorja – zvuči pomalonevjerojatno, ali je stvarno. Trideset godina– pa to je vrijeme kad se na povijesnojpozornici smjenjuje cijeli jedan naraštaj.Jedan je naraštaj odstupio, drugi jeu potpunosti stasao i uzima sudbinusvijeta i naroda u svoje ruke. Do tridesetepojedinac stvara u pravilu svoju obitelj, rađapotomstvo, osamostaljuje se, širi se. Tridesetgodina – vrijeme da se pogleda i unatrag, i uširinu, ali i prema naprijed.fra Tomislav Pervan„Draga djeco!Moja molitva je danas za sve vaskoji tražite milost obraćenja.Kucate na vrata moga srca, alibez nade i molitve, u grijehu,i bez sakramenta pomirenja sBogom. Ostavite grijeh i odlučitese, dječice, za svetost. Samo takovam mogu pomoći i uslišati vašemolitve i tražiti zagovor predSvevišnjim.Hvala vam što ste se odazvalimomu pozivu.“25. svibnja 2011.IskustvoCijelim sam bićem osjećalaIsusovu ohrabrujućublizinus. M. Ljilja PeharUz tridesetu obljetnicuukazanjaMeđugorje 1981. - 2011.Ivan BorSvjedočanstvoSamo sam htjela vršiti BožjuvoljuUrsula HerbergNačinimo neke povijesne usporednice. Prenesimo se u duhuu prvo stoljeće našega brojenja, u ranu Crkvu. Započnimos ranim kršćanstvom. Što se dogodilo tijekom tridesetgodina od Isusove smrti na Golgoti te uskrsnuća i rađanjamlade Crkve na Duhove? Ako je Isus raspet i umro između 30.-33.,što se dogodilo za tih trideset godina, tijekom jednoga cijeloga naraštaja.Najprije imamo rađanje Crkve na Duhove. Crkva hvata korijenau židovstvu, a potom slijedi Stjepanovo i Jakovljevo mučeništvo uJeruzalemu. Iskorak Crkve u Samariju, dogodilo se obraćenje Pavla,progonitelja i zatornika Kristova djela. Sve se to odvijalo tridesetih iranih četrdesetih godina. Crkva izlazi iz palestinskih okvira, Antiohijapostaje novo središte. Kršćani hoće u gradove, a Antiohija bijašejedno od sjedišta Rimskoga Carstva. Prve misije u Maloj Aziji, a potomJeruzalemski sabor gdje su konačno punopravno prihvaćeni poganiu Crkvu bez obveze obdržavanja Mojsijeva Zakona. Tijekom tihprvih trideset godina Pavao je prokrstario cijelim Sredozemljem i većje u rimskoj tamnici gdje čeka ‘pravorijek’ u smrtnoj presudi mačem,čeka svoju dekapitaciju. Promišlja, reflektira u uzništvu o svome životnomdjelu, piše poslanice, ulijeva nadu, zaokružuje svoj život: Dobarsam boj bio, trku dovršio, vjeru sačuvao, i sad očekuje pravednu plaćuod Gospodina... Ne znamo je li dospio do Španjolske, do finis terrae,ali spominje kako je bio u Iliriku. U Rimu je s njime i apostolski prvaksv. Petar koji će podnijeti mučeničku smrt na križu, ali strmoglavce. UJeruzalemu je god. 62. pogubljen Gospodinov brat Jakov, pisac krasneAutori fotografija u ovom broju: Arhiv ICMM, Foto Đani, Lidija Paris, Tomislav Pervan, Luka Rupčić, Miljenko Šteko, Mate Vasilj-Tunin i Maria WinklerGLASNIK MIRA | Utemeljitelj i nakladnik: Informativni centar MIR Međugorje | Glavni urednik: Krešimir Šego | Lektor i korektor: Dragan Naletilić | Adresa: Glasnik mira, Gospin trg 1, 88266Međugorje, BiH | Tel.: 00 387 36 650 200; 653 327 | Faks: 00 387 36 651 300 | Služba pretplate: 00 387 36 653 342 | E-mail: glasnikmira@medjugorje.hr | Internet: www.medjugorje.hrGrafičko oblikovanje: Shift, Mostar | Tisak: Fram-Ziral, Mostar | List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije pod brojem R-05-05-42-2175-86/06 od 12. siječnja 2006. | Godišnja pretplata (12 brojeva): Hrvatska 120 HRK, BiH 30 KM, europske zemlje 30 €, Švicarska 50 CHF, USA i Kanada 42 €, Južna Amerika 48 €, Australija 51 €Uplata pretplate: Iz BiH u KM: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Unicredit Bank, Žiroračun broj 33 8120 2 20114 5352 | Iz Hrvatske u HRK: Informativnicentar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Societe generale – Splitska banka d.d., Broj računa: 2330003-5100201682 | Iz Njemačke u eurima: Informativni centar MIR Međugorjed.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (za Glasnik mira), BLZ : 75090300 | Iz Švicarske u CHF: Katholische Kroatenmission, Postfach9057, 8036 Zürich. Naziv banke: UBS AG Zürich – Wiedikon (0270/00), Kontonummer: 805418.40A (za Glasnik mira), IBAN : CH63 0027 0270 8054 1840 A, BIC: UBSWCHZH80A, UBS PostkontoNr: 80-2-2 | Iz svih europskih zemalja u eurima: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (zaGlasnik mira), BLZ : 75090300, BIC: GENODEF1M05, IBAN: DE88750903000002155044 | Za sve valute iz drugih zemalja: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke:UniCredit Bank, SWIFT: UNCRBA 22, IBAN: BA 39 3380 6048 0281 0221Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 3

Poruka za sadašnji trenutakPoruka za sadašnji trenutakMolim za sve vaskoji tražite milostobraćenjaGospa nam dolazi ususret i poručuje nam da ona ustrajnomoli za nas grješnike, danas i uvijek. Tako ona uslišava našumolitvu: „Sveta Marijo, moli za nas grješnike sada i na časusmrti naše!” Ona moli za sve nas koji tražimo obraćenje,koji tražimo promijeniti svoje životno ponašanje nabolje,ispraviti svoj odnos prema Bogu i svome bližnjemu. ZaštoGospa dolazi k nama, hodočasnicima ovom suznomzemaljskom dolinom? Dolazi k nama otkriti nam željesvojega Sina Isusa, našega Gospodina Isusa Krista.vlč. Adalbert RebićSamo Bog nam može otkriti pravi razlogzašto se Gospa ukazuje, zašto seona spušta na razinu svojih zemaljskihsinova i kćeri. Samo molitvom ičitanjem Svetoga pisma shvatit ćemo što toBog po svome Sinu i po Blaženoj Djevici odnas traži. Marija nam poput dobre majke kazujeput kojim trebamo ići prema Bogu. Toje put obraćenja, mira, nade i svetosti. U svimsvojim ukazanjima ona poziva svoje sinove ikćeri na obraćenje, na promjenu srca i uma,na promjenu životnog ponašanja, da bismomogli svi živjeti u miru jedni s drugima i sBogom. Mir kao teološka vrjednota ne značisamo obustavu ratova, nego pomirenje sBogom i s ljudima. Kao takav, mir je posebnovažan danas. Marija želi da svi mi budemospašeni. Ona želi sve nas privesti Bogu.Marijine poruke i njihov sadržajMarija plače na mjestima svojega ukazanjai očitovanja ljudima. Vidjelica Marija Pavlovićsvjedoči kako je Marija prilikom trećegaukazanja, 26. lipnja 1981., plakala i preporučivalamolitvu za mir: „Mir, mir, mir – isamo mir! Mir mora zavladati između čovjekai Boga, a i između ljudi!“ Zašto Gospaplače? Gospa plače jer ljudi dopuštaju da Sotonadobiva prevlast nad njima. Već u siječnju1991. ona poručuje: „Sotona je jak. Onbi htio razoriti ne samo ljudski život, nego iprirodu i planet na kojem živite. Ako želiteda vam pomognem, uzmite krunicu u ruke!Krunica može činiti čudesa u svijetu i u vašemživotu…“ A mjesec dana prije, 25. prosinca1990., Gospa moli: „Pomirite se! Moli-te. Sotona naime želi pomrsiti moje naumemira.“ Nekoliko mjeseci prije toga poručilaje: „Sotona vas želi uništiti i na mnogo načinaprevariti. Sotona je jak i svim svojim snagamaželi uništiti mir koji dolazi od Boga.Zato na posebni način molite za mir!“To su bile one velike tajne koje mi ondanismo mogli shvatiti ali smo ih mogli naslutiti!Nismo tada još znali što nas čeka, a kadnam je to postalo jasno, bilo je već prekasno.Prošli smo kroz strahote ratnog vihora. Nakon20 godina, mnogo toga nam je jasnije.Sve se ostvarilo što je Gospa tada govorila.Međutim, naši suvremenici, moćnici ovogasvijeta, nisu Marijina upozorenja razumjeli.Danas, nakon strašnih ratnih razaranja,Gospa nas ponovno zove: „Obratite se i vratitese molitvi. Pozivam vas na molitvu, napost i na obraćenje. Ostavite grijeh i odlučitese za svetost.“Gospine su poruke dosljedne. Kroz svihovih 30 godina Gospa ustrajno ponavlja:čvrsto vjerujte u Isusa i njegova Oca, Bogastvoritelja svijeta i svih ljudi; obratite se, moliteza obraćenje i mir; da biste to postigli postite...Sve njezine poruke mogu se svesti nauvodnu Isusovu propovijed koju je zabilježioMarko: „Obratite se i vjerujte evanđelju!“(Mk 1, 14).Obraćenje je česta Gospina poruka jerbez obraćenja nema punine vjerskog života,nema mogućnosti da se spasimo. Bez obraćenja,bez korjenite promjene srca i uma nijemoguće postići istinski mir duše svakog pojedincai ljudi općenito. Pravo je obraćenje„čišćenje srca“ (Jer 4,14), „jer pokvareno srcestvara i podržava loše odnose i društvene sustave,nepravedne zakone i ropske ustrojbe“(Rupčić). Zato Gospa stalno zahtijeva čestuispovijed. Zahtjev je upućen svim ljudimabez razlike jer, „nema pravedna ni jednoga...Svi su zastranili, podjednako se pokvarili“(Rim 3,11-12).Druga je Gospina poruka vjera. Vjera jepo sebi odgovor na Božju riječ u kojoj se Bogne samo objavljuje, nego i dariva ljudima. Uvjeri čovjek prima Božju riječ koja je u Kristupostala „naš mir” (Ef 2,14). Primajućije, čovjek postaje novi čovjek s novim Kristovimživotom u sebi i dionik Božje naravi(usp. 1 Pt 1,4; Ef 2,18). Time se čovjeku osiguravamir i s Bogom i s ljudima.Nitko kao Gospa ne poznaje vrijednostvjere za današnjeg čovjeka. Zato je ističe usvakoj prigodi vidiocima i zadužuje ih da jeprenose drugima. Ona je pretpostavlja svemušto ljudi traže i postavlja je kao prvi uvjetza ispunjenje svih molba, želja i zahtjeva, odnosilise oni na zdravlje ili na bilo koje drugeljudske potrebe.Gospa gotovo u svakoj svojoj poruci preporučamolitvu. Molitva spada na bit kršćanskogživljenja. Ona zahtijeva od svih ljudi daneprekidno mole, baš kako je to i Krist tražio(usp. Mk 9,29; Mt 8,38; Lk 11,5 -13...).„Bdijte i molite da ne padnete u napast!“ (Mt26, 41). Pavao, izabrana posuda Isusova, preporučanam: „Svakovrsnom se molitvom iprošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite“(Ef 6,18). „Bez prestanka se molite! U svemuzahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u KristuIsusu“ (1 Sol 5, 17).„Kucate na vrata moga srca, ali beznade i molitve“Marija nas često upozorava na ono što namnedostaje, na ono što trebamo popraviti akose želimo iskreno njoj moliti. Ne možemojoj se moliti i biti u nesavršenu stanju s Bogom,dapače u neprijateljskom ili protivničkomodnosu prema njemu. Kucati na vrataMarijina srca pretpostavlja posjedovanje nekihtemeljnih kršćanskih krjeposti kao što suvjera, nada i ljubav.Nada je jedna od triju krjeposti koje nazivamobogoslovnim krjepostima (vjera,nada i ljubav), jer izražavaju način čovjekovapostojanja koji ga na najbolji način povezujes Božjim otajstvom. Nada obično pratistav čovjeka koji očekuje da će u budućnostizadobiti neko dragocjeno dobro o kojemuovisi njegova radost ili sreća. Živjeti u nadiznači smjestiti se između „već da“ i „još ne“,smjestiti se u povijesti podvrgavajući se njezinojlogici, ali istodobno sigurni da je možemonadići.Kršćani svoju nadu polažu u Krista koji,prema Svetom pismu, ispunja čitav niz obećanjakoje je Bog izrekao u Starome zavjetu.Molitva je razgovor s Bogom. Ona potičei jača čovjekovu vjeru bez koje nema urednaodnosa ni s Bogom ni s drugim ljudima.Osim toga, molitvom čovjek očituje svoju životnupovezanost s Bogom: priznaje ga, zahvaljujemu na primljenim darovima i s pouzdanjemod njeg očekuje i ostalo što mu jepotrebno, posebno spasenje. Molitva učvršćujetaj stav u čovjeku te mu pomaže da imauredne odnose s Bogom, bez kojih nije mogućeodržavati i promicati mir ni s njim ni sljudima.Molitva je potrebna zato što je riječ Božjaupućena čovjeku i na nju čovjek treba odgovoriti.Najbolji odgovor Božjoj riječi jest govornavjera ili molitva. Osim toga, molitvomGrijeh je nesavršenočovjekovo stanje u kojemse svjesno i svojevoljnoodijelio od Boga, uneprijateljskom je odnosuprema Bogu.čovjek uvjerljivo navješćuje Boga i evanđeljete užiže vjeru u drugim ljudima.Marija nas upozorava da uzalud kucamona vrata njezina srca tražeći od nje neko posebnodobro, materijalno ili duhovno, doksmo u grijehu i bez sakramenta pomirenja sBogom. Vjera i nada u tijesnoj su vezi s ljubavljuprema Bogu i prema bližnjima. Kršćanskiživot pretpostavlja uredan ćudoredniživot. Ne možemo gajiti nadu u boljubudućnost dok god smo u grijehu i s Bogomnepomireni.»...u grijehu, i bez sakaramenta pomirenjas Bogom«Grijeh je nesavršeno čovjekovo stanje u kojemse čovjek svjesno i svojevoljno odijeliood Boga, u neprijateljskom je odnosu premaBogu. Grijeh je, dakle, svojevoljan i svjestanotpad od Boga, koji se očituje u čovjekovimgrješnim činima. A grješni je čin onaj činkojim čovjek svojevoljno i svjesno krši Božjuvolju izraženu u njegovim zapovijedima,krši Božji nacrt ćudorednog življenja i raskidamilosni odnos s Bogom, prestaje sudjelovatiu Kristovu životu, poriče svoj vlastiti poziv.Grijeh duboko ranjava dušu, ranjava jedo te mjere da on utječe na čovjekovo psihičkozdravlje. Grijeh, drugim riječima, imapsihosomatske posljedice za čovjeka. U takvustanju uzalud kucamo na vrata Marijinasrca. Zato Marija traži obraćenje srca ipomirenje s Bogom. Bez toga nema čovjekumira, nema mu mirna sna, nema mu sigurnei zdrave budućnosti.Crkva nam nudi pomirenje s Bogom u sakramentupomirenja i pokore, u svetoj ispovijedi.Marija često u svojim porukama ističepotrebu svete ispovijedi kojom se pomirujemos Bogom kajući se za svoje grijehe, žalećišto smo ih počinili i obećavajući Bogu popravak:„Kajem se od sveg srca što sam Bogauvrijedio i čvrsto odlučujem da ću se popravitii da ne ću više griješiti.” Nakon takva pomirenjas Bogom smijemo kucati na vrataMarijina srca, moliti je za milosti, sigurni daće nam ona isprositi od Boga sve što nam jepotrebno za spasenje.6 | Glasnik mira | Međugorje Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 7

Razgovor s provincijalomMeđugorje je postalo dio identitetanaše redovničke zajedniceNaš sugovornik je fra Ivan Sesar, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, koji je udva navrata bio međugorski župnik te stekao bogato iskustvo u radu s hodočasnicima i uvođenju ove u svijetu poznate župe.Razgovarao Krešo ŠegoPoštovani oče provincijale, hvala Vamšto ste se odazvali pozivu na razgovorza Glasnik mira u povodu trideseteobljetnice ukazanja Kraljice Mira u Bijakovićima,župa Međugorje. Ukazanjajoš uvijek traju, a broj hodočasnika sveje veći. Kažite za naše čitatelje, kolikomeđugorski događaji čine poznatom iVašu provinciju u svijetu?U Međugorju kao župi već 120 godina djelujufranjevci Hercegovačke franjevačkeprovincije. Župu Međugorje utemeljio jeondašnji mostarsko-duvanjski biskup fraPaškal Buconjić 1. svibnja 1892. i povjerioje na pastoralnu skrb franjevcima ove provincije.Od 1981., uz župni pastoral franjevcisu postali i duhovnici i ispovjednici nebrojenihvjernika iz svijeta, koji – uz pomoćbraće iz susjednih župa i iz čitave Hercegovine,a ponekad i šire – nastoje izići u susretsvima onima kojima je potrebna duhovnaokrjepa, kojima je potrebna riječ utjehe ikoji na ovome mjestu traže novi put u život.Plodove Međugorja tako se nipošto nemože odvojiti od ustrajnog, hrabrog i nesebičnogdjelovanja hercegovačkih franjevacai onih koji im pomažu – pogotovo u slavljenjusvetih Misa i još više u međugorskim ispovjedaonicama.Danas možemo s pravom reći da je Međugorjepostalo dijelom identiteta naše redovničkezajednice. Kad susrećem franjevceiz drugih zemalja, ponekad je dostatno spomenutiMeđugorje, i svako drugo predstavljanjepostaje suvišno. Po ovoj župi našu suprovinciju posjetili i dijelom upoznali brojnihodočasnici, među kojima su bili i ljudikoji vode Crkvu te pripadnici različitih redovničkihzajednica i ustanova.Pastoralna skrb koju dobivaju župljanii hodočasnici iziskuje i mnogo veći naporsvećenika Vaše provincije – podsjetimosamo na to da su ovdje redoviza ispovijed duži nego igdje. Uspijevali Provincija odgovoriti na tolike potrebevjernika?Od 24. lipnja 1981. pa do danas, u Međugorjese doslovce slijevaju hodočasničke rijeke sasvih strana ove zemlje. Milijuni ljudi pohrlilisu u Međugorje. Pomireni s Bogom u sakramentuispovijedi, mnogi od njih, prema vlastitomsvjedočanstvu, u Međugorju su prekinulis dotadašnjim bezbožnim načinomživota i obratili se u srcu. Dar vjere koji supronašli upravo u Međugorju postaje im pokretačkasnaga u životu. Teško je prebrojiti sveone koji su upravo u Međugorju pronašli miri utjehu. Međugorje je u međuvremenu postaloispovjedaonicom svijeta. Tu se svakodnevnoslavi sv. euharistija na više jezika, molise Gospina krunica, pjeva se srcem, klanja sepred Presvetim oltarskim sakramentom.Braća koja pastoralno djeluju u ovojžupi, uz sve redovite župne poslove s potpunimpredanjem obavljaju i mnoge drugepastoralne djelatnosti: svakotjedna pobožnostkrunice na Podbrdu i križnogaputa na Križevcu, svakodnevne nagovorei kateheze za hodočasnike, organizacijurazličitih skupova i duhovno-molitvenihsusreta za različite razrede vjernika iskupina, karitativnu, izdavačku i medijskudjelatnost, itd. To, naravno, traži velikesnage, dodatne napore i, na kraju, velikužrtvu braće koja u župi djeluju. Uvijekse može bolje, ali svjesni vlastite odgovornostiza povjerenu nam župu i za sve onekoji je posjećuju svih ovih 30 godina, držimkako smo kao zajednica, unatoč svimmanjkavostima i poteškoćama, ispunilisvoju zadaću. Prepoznaje se to iz riječi hodočasnikakoji nerijetko, puni zahvalnosti,priđu i kažu: Vi ovdje činite velike stvari!Ovom prilikom zahvaljujem svima onimakoji su svojim zalaganjem sudjelovali u životuove župe i ujedno pozivam sve onekoji mogu da pomognu braći koja su trenutačnou župi.Prošle je godine Sveta Stolica osnovalameđunarodno povjerenstvo za Međugorje.Je li ta činjenica nešto promijenilau župi?Imenovanje povjerenstva nije u bitnomeutjecalo na rad i život župe, osim što je stvoriloodređena iščekivanja.U Međugorju se ništa ne događa tajno niskriveno od očiju onih koji su zainteresiraniza međugorski fenomen i sve ono što se događau ovoj župi. Svatko može doći i osobnose uvjeriti u međugorska događanja. Premačlanovima toga povjerenstva nemamo nikakvezadrške, otvoreni smo za suradnju i spremnismo im pomoći ukoliko to budu tražili.Ne želeći nipošto prejudicirati sud Crkveo međugorskom fenomenu, želim teknapomenuti da su međugorski plodovi gotovoisključivo pozitivni, te podsjetiti naono što Isus govori: Prepoznat ćete ih ponjihovim plodovima! (Mt 7, 16). Ili onumudru iz knjige Djela apostolskih: Ako jetaj naum ili to djelo od ljudi, propast će; akoli je pak od Boga, ne ćete ga moći uništiti…(Dj 5, 38-39).Međugorje je dar Neba. Mislim da je, neovisno otome kakav će biti konačni sud Crkve, jedno sigurno:mnogobrojni hodočasnici su upravo u Međugorjunaučili abecedu kršćanskog življenja vjere. Stalni pozivna molitvu, obraćenje, post, pomirenje, mir… jest onošto je današnjem svijetu i Crkvi najpotrebnije.Prije trideset godina bili ste dječak paje zanimljivo čuti kad ste i kako „susreli“Međugorje i na koji je način onoutjecalo na Vaš redovnički i svećeničkipoziv?Od početka međugorskih događanja uvijeksam rado dolazio u ovu župu. Međugorjesam uvijek doživljavao kao mjesto milosti ikao mjesto gdje nebo dodiruje zemlju.Sjećam se vrlo rado i živo svega, a na posebanse način sjećam svoga prvog dolaskau Međugorje te mnoštva hodočasnika kojeje, unatoč mnogim zabranama i prijetnjama,hrlilo u Međugorje. Kao četrnaestogodišnjidječak, pitao sam se: Zašto i zbogčega ljudi ovamo dolaze? Pitam se to i danas.Koja je to sila i moć koja ih evo i nakontrideset godina kao magnet privlačiovom hercegovačkom kršu? To je tajna Međugorja!To je onaj mir što su ga mnogi doživjelipohodivši ovo mjesto. Doista, teškoje ovdje, u Međugorju, ne doživjeti jačinu iblizinu Kristovih riječi: Mir vam ostavljam,mir vam svoj dajem (Iv, 14, 27). Ovdje čovjekjednostavno poželi pomoliti se i uzetivremena za šutnju i razmatranje.U dva navrata ste bili župnik u Međugorju.Što ovu župu čini drugačijomod ostalih u nas i svijetu, posebno gledesvećeničkih obveza?Međugorje je odavna nadraslo mjesne i državnegranice. Teško je povući bilo koju usporedbus nekom drugom župom, kako uHercegovini tako, usuđujem se reći, i u svijetu.O tome nam posebno govori broj onihkoji su posjetili ovu župu, kao i statističkipodatci koji se precizno vode u ovoj župi obroju podijeljenih sv. pričesti. Svakako, bitižupnik u ovoj župi posebna je čast, ali i iznimnaodgovornost.Nerijetko se Međugorje doživi kao svijet umalom. Bogatstvo različitih kultura ostavljatrag koji govori o ljepoti jedinstva u različitosti.Doista, svakodnevno susretati ljude izmnogih zemalja i različitih kultura prava ježivotna škola.Razgovor s provincijalomKakvim vidite značenje Međugorja uživotu Crkve, odnosno, mijenja li ono, ina koji način, život žive Crkve?Međugorje je dar Neba. Mislim da je, neovisnoo tome kakav će biti konačni sud Crkve,jedno sigurno: mnogobrojni hodočasniciupravo su u Međugorju naučili abecedu kršćanskogživljenja vjere. Stalni poziv na molitvu,obraćenje, post, pomirenje, mir… jestono što je današnjem svijetu i Crkvi najpotrebnije.Međugorje je tijekom ovih tridesetgodina mnogima poslužilo kao sredstvospoznaje kako vjernije nasljedovati Krista usvagdašnjem životu. U Međugorju se događaupravo ono što Crkva pokušava s novomevangelizacijom.U Međugorje ste prvi put došli dokje još uvijek bilo kao i ostala mjesta uokružju, a danas je riječ o izgrađenomselu s mnogo velikih kuća – pansiona ihotela, sa sadržajima koji su potrebnimnoštvu koje svakodnevno dolazi. Štožupljanima i hodočasnicima preporučatedanas za tridesetu obljetnicu, i zabudući život?Mnogi novosagrađeni objekti nastali su kaoposljedica potreba onih koji pohađaju Međugorje.Ali držim mnogo značajnijim napomenutida župljani ove župe ne smijuzaboraviti odgovornost i vrijednost svjedočanstvavlastitim životom. Ako je ovo mjestoza mnoge sveto, onda njegovi mještani morajubiti svjesni odgovornosti da su upravooni čuvari žiška, tj. čuvari svetoga. Pozvanisu životom svjedočiti i bdjeti nad vlastitimobiteljima da one, tj. obitelji to sveto nikadne izgube.Svima želim plodonosno djelovanje, osobitoonima koji su zaduženi za župu Međugorjei hodočasničko mnoštvo. Radostsusreta sa Svevišnjim želim napose svimhodočasnicima koji će ove godine pohoditiMeđugorje. Na putovima života neka nasprati zagovor naše nebeske Majke, KraljiceMira!8 | Glasnik mira | Međugorje Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 9

Razgovor sa župnikomRazgovor sa župnikomToplice za dušu i srceFra Petar Vlašić, međugorski župnik, na čelu ove župe većje nekoliko godina, a prije te dužnosti bio je i župni vikar. Snjim razgovaramo u povodu tridesete obljetnice ukazanjaKraljice Mira.Priredio Krešo ŠegoOče fra Petre, u ljudskoj naravi postaloje prirodnim slaviti različite obljetnice,od rođendana do brojnih povijesnihdogađaja. Mi u Međugorju svake godineslavimo obljetnicu ukazanja BlaženeDjevice Marije, a ove je godine to iiznimna – trideseta obljetnica. Našimće čitateljima biti zanimljivo da se prisjetitesvoga dolaska na službu u župuMeđugorje. Koliko se rad u ovoj župirazlikuje od rada u drugim župama?Da, mi ove godine slavimo trideseti rođendanmeđugorskoga fenomena koji je zahvatiocijeli svijet. Slobodno se može reći kakoovdje nije posrijedi nikakav katolički folklor,nikakvo praznovjerje. Nismo nasjeli nikakvimpričama ni bajkama, jer milijuni kojisu prošli ovim mjestom nisu nasjeli dječjimpričama, nego su ovdje osjetili milost, doživjelidodir Neba. Nebo se samo poslužilo timonodobno neukim tinejdžerima da prekonjih pozove svijet na obraćenje, čvrstu molitvu,vjernički i sakramentalni život.U župu sam došao prije dvanaest godina.Mislio sam da ću, nakon što sam skoro tridesetgodina bio župnik u ovoj biskupiji, otićikonačno u zasluženi mir. Poglavari su me,međutim, poslali u ovu župu koja je u odnosuna sve druge prezahtjevna i specifična.Rad u ovoj župi naskroz se razlikuje odrada u bilo kojoj župi u kojoj sam dotad bio.A bio sam i u velikim župama poput Mostarai Širokoga Brijega te Humca. Međugorjetraži cijeloga čovjeka, po cijeli dan. Pa i noć.Posao je ovdje danonoćan, uvijek imaš predsobom čovjeka koji nešto traži. Traži pomoć,traži milost, traži u svojoj nevolji utjehu.Mnogi pak nakon zlosretnoga rata, tražei tvarnu, novčanu pomoć. Tu treba mudrostii razlikovanja da čovjek ne nasjedne prevarantima,jer obično takvi koriste ovakva mjestaza vlastitu korist.Svakodnevno susrećete hodočasnike,ljude iz cijeloga svijeta, koji se razlikujupo jeziku, kulturi... Što oni očekujuod dolaska ovdje? I jesu li njihova očekivanjaispunjena, vraćaju li se svomdomu zadovoljni?U čovjekovoj je naravi da je putnik na ovojzemlji. Osjeća on kako ovdje nema trajnogaboravišta, kako mu je domovina na nebesima.Zato je u njegovoj naravi hodočastiti.Svatko se u svojemu životu nekamo zapućuje.Pa što su drugo tolika hodočasnička mjestarasijana diljem svijeta, nego nešto kao zavičaj,dom. Čovjek ostavlja svoj dom i tražitaj Božji dom, Božju kuću, crkvu, svetište,proštenište, da tu iznese svoje potrebe i nevolje,boli i suze, svoje bolesti i strahove, svoježivotne udarce. Na takvim mjestima čovjekosjeća da ga Netko čuje, da razgovara sosobom koja ga razumije. U našem je slučajuto Marija, ili pak Gospodin Isus, ili drugisveci kojima hodočastimo.Teško je reći jesu li im očekivanja ispunjenaili se vraćaju razočarani. Vjerujem da većinaodlazi u duši smirena, toliki nakon jednogaposjeta Međugorju žele ponovno doći.Štede novac da bi još jednom mogli doći.Shvatimo, ne dolaze u Međugorje bogati,nego oni Gospodnji siromasi kojima je Neboostalo jedinom utjehom. Njima Bog treba,oni bez Boga ne mogu, i zato dolaze ovamo– neki stotine puta, a neki iz inozemstva većviše od četvrt stoljeća, svake godine po nekolikoputa. Međugorje je stanoviti magnetza dušu i srce.Većina očekuje pomoć za dušu i tijelo.Ne žele nikakav provod, nije ovo turističkoodredište ni mjesto ugode, ovo su toplice zadušu i srce.U početku, tih davnih godina, prvi suhodočasnici živjeli sa župljanima –molili su s njima u kući, išli skupa u crkvu,jeli su i pili što i oni dijeleći njihoveskromne uvjete. I tako su sudjelovaliu vjerskom životu sela i naših obitelji,o čemu su hodočasnici bili puni hvale.Koliko je to djelovalo na njihovu promjenu,na to da dolaze ponovno i ponovno?Da, to bijaše u početcima. Svi su dijeliliono malo što su imali u svojim kućama,svojim smočnicama, podrumima. Nudilose srce u onome gutljaju rakije, vina,čaši vode, u onome zadnjem zalogaju kruhai pršuta, u prvim danima i mjesecima.Nitko nije bio zahtjevan. Doživljavali smokako ovdje oživljavaju ona prva kršćanskavremena kad nam bijaše sve zajedničko. Svismo zajedno molili, išli zajedno na večernjiprogram koji bijaše nešto kao sveta obvezai zavjet za župljane. Vremenom se svena neki način profesionaliziralo. I hodočasnicisu postali zahtjevniji. Danas mahomtraže klimatizirane prostore, dizala u kućama,komfor. A onda bijaše u crkvi ljeti neizdrživobez klimatizacije. Svi smo se kupaliu znoju, a zimi drhtali na buri. Vremenase mijenjaju, pa se stoga i mjesni hotelijerimoraju prilagoditi hodočasničkim zahtjevima.Svatko želi jednokrevetnu ili najvišedvokrevetnu sobu, u trokrevetnu nitko višene želi. To su zahtjevi turističkoga standarda.U tom smo smislu već danas nadmašiliprimjerice jedan Lurd, gdje sam bio prijedvije godine i gdje smještaj bijaše dalekoispod razine današnjega međugorskog. Pritomsamo treba uvijek imati na pameti dane izgubimo dušu i prvotni smisao hodočašćenja.Jer hodočasnik primarno traži Bogai spas za svoju dušu.U svemu je najznačajnijitimski i solidaran radte raspoloživost braćekoja su dodijeljena ovojžupi i hodočasnicima.Svi smo svaki dan nausluzi hodočasnicima, todržimo svojom svetomobvezom. Treba se samoprenijeti u njihovu kožu,njihove potrebe, tisućemilja i kilometara koje suprevalili. Pred tim moramobiti uvijek zahvalni Bogui susretati ih kao Božjeglasnike, kao anđele.Kakvo je stanje danas, mogu li hodočasnicii dalje učiti od mještana?Najprije moramo uzeti u obzir činjenicu dase u minulih trideset godina broj župljanaudvostručio. Ako je u početcima ukazanja užupi bilo oko dvije i pol tisuće župljana, danasu župi ima oko pet tisuća duša. Mnogoje doseljenika, mnogo je onih koji su došličisto iz poslovnih razloga, sagraditi hotele imotele, smještaje za hodočasnike, mnogi uMeđugorju vide izvor dobiti i prihoda, takoda se struktura župe mijenja. Postoji onazdrava jezgra koja uporno i ustrajno dolazina svetu Misu i ostale pobožnosti, koja hodočastina međugorska brda – mjesto ukazanjai Križevac. Mnogi pokušavaju spojitiduhovne zbiljnosti s ugodnim i korisnim,što donosi dobit. Ovo je postalo hodočasničkimmjestom po uzoru na druga mjestau svijetu. Mnoštvo suvenirnica, mnoštvougostiteljskih objekata, sva sila ponudena sve strane, nerijetko i na hodočasnikedjeluje negativno. Sve to donekle rastresahodočasnike, nema one izvorne sabranosti,promet je prebučan, zagušen. Općinskibi oci, čini mi se, mogli više skrbiti o Međugorju.A treba uzeti u obzir i to da u sezoni,svakodnevno, na tisuće vozila dolazi u Međugorjei da je to brojnim obiteljima izvorprihoda i sredstava za život te školovanjedjece. Ovo je sami dar Neba ovomu kraju,na tome moramo biti svi zahvalni. Vjerujemda mnogi hodočasnici dosta nauče oddomaćih ljudi i istinskih vjernika.Ova je župa kroz cijelu godinu ispunjenai događajima koji zahtijevajuizniman napor pastoralnoga osoblja– mislim na seminar za svećenike, zabračne parove, Molitveni susret mladih,susret voditelja hodočasničkihskupina, centara mira i molitvenih skupina...Kako uspijevate sve te događajeostvariti?U svemu je najznačajniji timski i solidaranrad te raspoloživost braće koja su dodijeljenaovoj župi i hodočasnicima. Svi smo svakodnevnona usluzi hodočasnicima, držimo tosvojom svetom obvezom. Treba se samo prenijetiu njihovu kožu, njihove potrebe, tisućemilja i kilometara koje su prevalili. Pred timmoramo biti uvijek zahvalni Bogu i susretatiih kao Božje glasnike, kao anđele. Na jednommjestu u Novom zavjetu piše kako suneki, a da nisu ni znali, ugostili anđele Božje.Svaki je hodočasnik Božji anđeo, glasnik kojinam nudi neku vijest, poruku na koju se nesmijemo oglušiti. Mislim da je veoma značajnopred očima imati činjenicu da Međugorjeokuplja ljude u jednu veliku međugorskuobitelj, što se posebno osjeti na susretuvoditelja hodočasničkih skupina početkomkorizme. Ne zaboravimo da se ovdje susrećusve strane svijeta, istok i zapad, sjever i jug,svi narodi, svi kontinenti, a to od nas iziskujesusretljivost, gostoljubivost, otvorenost ispremnost pomoći.Trideset godina, svaki dan, ukazujese Kraljica Mira. Što preporučate svojimžupljanima, mislim na vjerski životi skrb oko gostiju, danas, sutra, u budućnosti?Kakva ova župa treba biti dabi (p)ostala primjerom drugima?Ono što očekujem od svoje braće fratara,očekujem također i od župljana i svih onihkoji prihvaćaju hodočasnike. Čovjeka je mogućejednom ili dvaput iskoristiti, ali ti trećiput sigurno ne će doći. Zaobići će tvoju kućuili hotel u široku luku. Pohlepa, gramzljivost,nesnošljivost djeluju odbojno. Isto tako i odnosprijevoznika te taksista prema hodočasnicima.Moramo se učiti civilizacijskim dostignućimau svojim ponudama i tako ćemobiti svi najbolja promidžba ovoga svetogamjesta. Riječi se moraju potvrditi u životu ina djelu. A najbolji je magnet naš autentičnikršćanski život. On se ne da sakriti, ali ga nemožemo pred drugima ni glumiti.10 | Glasnik mira | Međugorje Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 11

Razgovor s ravnateljem ICMMRazgovor s ravnateljem ICMMUkazanja su uvijek bilaproročki poticaj u određenomvremenu i povijesnoj datostiFra Miljenko Šteko, vikar Hercegovačke franjevačke provincije i ravnatelj Informativnogcentra “Mir” Međugorje, nekoliko godina djeluje u župi Međugorje. S njime smo, u povodutridesete obljetnice Gospinih ukazanja, razgovarali o prvom susretu s ovom župom,svećeničkom i redovničkom iskustvu, mariologiji...Razgovarala Ana ŠegoGodinama ste radili s mladima, poglavitosa studentima, a svjedoci s početkaukazanja govore kako su upravomladi pohrlili u međugorsku crkvu.Nije riječ samo o vidiocima, nego i omladeži iz župe i susjednih mjesta.Kako je danas s mladima, koliko onisudjeluju u molitvenom životu našegamjesta? Mislim i na župljane ali iuopće na mlade hodočasnike?Iako ovdje nemam neko posebno zaduženjekoje bi se odnosilo na mlade – to drugasubraća vode – nemoguće je biti u Međugorjua ne imati susrete s mlađim naraštajima. Jerovdje se za poznato molitveno okupljanje početkomkolovoza, na Mladifest, saberu desetcitisuća mladih iz sedamdesetak zemalja. Sličnaslika, u manjim brojkama, ponovi se i zamolitveni doček Nove godine. Moje iskustvoje da mladi u svom srcu nekako jednostavniječuju one Gospodinove riječi: „Ne bojte se!“To su Isusove evanđeoske riječi koje diraju usrce, to su riječi koje stvaraju povjerenje, riječikoje približe krjepost nade, koja je svimanama tako silno, a mladima gotovo nasušnopotrebna. U župi je mnoštvo mladih koji surasli i rastu uz Gospu, uz molitveni i sakramentalniživot župe, ali ima, očito je to, i nekihnesnalaženja u realnosti tolikog broja hodočasnikakoji zauzimaju velik dio vremenanjihovih obitelji, župe i našega mjesta. Bitnoje pomoći mladima danas da mogu rasti uzGospu, uz župnu zajednicu. A tu je, čini mise, obitelj temelj. Ako se moli u obitelji, ako seredovito ide na svetu Misu i molitvu, onda svedrugo ide lakše. No ako nema molitve i akoje ponašanje roditelja i starijih neodgovorno,onda su oni preprjeka milosti mladim naraštajima.Velika je to odgovornost.Što bitno mladi nalaze u Gospinimporukama, je li sadržaj poruka „zastario“za njihov način života?Na vaše pitanje odgovorio bih u mnogo širemobzoru. Jedna od najvećih snaga kojaoblikuje čovjekov život na ovome svijetu, jedanod najvećih utjecaja koji duboko diraljudsko srce, naravna je ljubav koja postoji izmeđuroditelja i djece. Prva stvar koju je, vjerujem,i svatko od nas shvatio je činjenica daga roditelji vole. Nikad se nisam osjećao takosigurno i ugodno kao kad sam bio u naručjusvoje majke. Naša nas vjera, oslonjena nasvetopisamske izvještaje, uči da je na Kalvariji,u svom posljednjem času, umirući Isus, poapostolu Ivanu, Mariju ostavio nama za duhovnuMajku: „Evo ti Majke.“ To ime Majka,koje nam je darovano, nije isprazna titula, tonije tek puki izraz pobožnosti, nego je to imestvarnost odnosa između nas i Majke Božje,koji je sličan odnosu koji imamo s našom zemaljskommajkom, s našim roditeljima. Takviodnosi i sve što se tu događa ne znaju zapojam zastarjelosti. Osobno mogu reći da bimoj duhovni život bez Marije i ovdje življenemarijanske duhovnosti bio nemjerljivoprazan. Vjerujem da mladi upravo to osjete.Osjete da je Marija ona koju je Bog u svojojprovidnosti i ljubavi izabrao za „velike stvari“u povijesti čovječanstva i svakoga od nas ponaosob.Mladi, posebno u svome najintimnijemdijelu, čeznu izreći stanje vlastite duše i usvom traženju žele čuti savjet kako dalje. A toupravo mogu izreći Mariji kao Majci.U kontekstu prethodnog pitanja, kažitenam kad ste prvi put došli u Međugorjei što je za Vas značila duhovnostkoju ste ovdje doživjeli? K tomu, je liuopće, a ako jest na koji način, Međugorjeutjecalo na Vaš redovnički i svećeničkiživot?Bio sam već u kasno ljeto 1981. godine. Mogaobih i danas napisati putopis o svojim ondašnjimdječjim doživljajima. Kad se sjetimnekih zgoda toga hodočašća, ispovijedi,Mise, naroda Božjega u molitvi, srce i danasusplamti i um se nekako prosvijetli. Ali odnossvakoga od nas i milosti redovito tražiintimu skrovitosti. Ukratko, ne mogu reći daje Međugorje neposredno utjecalo na mojezvanje, no posredno sigurno jest. Osobnomogu podijeliti određena iskustva koja idrugi kazuju. Nekako mi se čini da ova našamolitvena mjesta moliteljima pomažu s Marijomse obratiti Isusu, i u njemu, osobitopreko sakramenata, prepoznati svoj budućimiljokaz.Uz pastoralni rad u župi, vodite i medijeu Informativnom centru „Mir“Međugorje. Koliko oni doprinosevjerskom životu današnjeg čovjekapritisnuta ponajprije egzistencijalnimproblemima, a onda i slikom koju namećurazni mediji? I, zapravo, kolikosu prihvaćene vrjednote koje njegujui nude mediji vjerskoga nadahnuća usvijetu medija koji sve relativiziraju?Prateći i gledajući sve ove hodočasničke rijeke,ne prejudicirajući ni na koji način službenestavove Crkve, imam dojam da je uMeđugorju obnovljena izvorna kršćanskaduhovnost, koju samo treba živjeti te istinitoi bez senzacija svjedočiti. Sve je u Informativnomcentru počelo i zaživjelo prije mogadolaska ovamo i ne bih pridavao nikakvuosobnu važnost tome projektu. Druga stranamedalje je odgovornost za sustav i ljude. Toje civilna ustanova i podliježe svim društvenimzakonitostima koje treba poštovati. Pitanjemedijskih prava i sloboda izuzetno jeosjetljivo područje. Budućnost nove evangelizacijepolaže veliku nadu upravo na ovomepodručju. Zanimljivo je i ohrabrujuće da je uovogodišnjoj poruci za dan sredstava društvenogpriopćavanja Papa izričito pozvao kršćaneda se s povjerenjem i odgovornom kreativnošćuuključe u ovaj medijski svijet, jerje on postao sastavni dio ljudskoga života. Akad govorite o egzistencijalnim problemimadanašnjice i medijima, onda je tu u igri spletuzroka i učinaka u bremenitosti ovoga svijeta.Nije dobro olako izricati prosudbe, jerje teško sve to obuhvatiti i izreći u cjelovitosti.Naše je živjeti vjerodostojno, sijati istinu,a Božja milost nalazi putove do ljudskih srdaca.Ukazanja u Međugorju traju tridesetgodina. Osvrćući se na ukazanja u povijestiCrkve, po vremenu trajanja uistinusu iznimna. Naime, najpoznatija– u Guadalupi, Lurdu i Fatimi – dogodilasu se nekoliko puta, u Kibehu sutrajala nekoliko godina... Želim Vasupitati možete li, kao teolog, reći neštoo ukazanjima i nazrijeti razloge tolikodugotrajnog vremena ukazanja?Je li ono povezano sa stanjem u svijetu,stanjem današnjeg čovjeka, društvai vjere?Općenito uzevši, ukazanja se u teološkomobzoru poimaju kao doživljaji u kojimanama nevidljivi i nečujni svijet postanepristupačan naravnim sjetilima na nadnaravannačin. Dakle, ono što je nepristupačnoredovitome ljudskom iskustvu, postajenekomu pristupačno. U načelu se teološkii vjernički treba prihvatiti da su ukazanjanadnaravne vrste moguća, jer Bog uvijekostaje slobodan i svemoguć raspolagatinaravnim zakonitostima onoga što je stvorio.Bog može u svakome vremenu i prostorudopustiti i darovati milost onostranosti.Marijanska ukazanja, kao privatna ukazanjauopće, nikad nemaju za cilj proširitinauk vjere, nego potaknuti konkretan vjerničkiživot. Kad promatramo povijest o kojojgovorite, onda lako zamjećujemo da suta ukazanja uvijek bila i neki proročki poticaju određenom vremenu i povijesnoj datosti.Ono što mi se čini bitnim ovdje istaknutiglede međugorskoga fenomena, ječinjenica kako drevno crkveno načelo kažeda se kod vijesti o događajima ukazanja odmahne pretpostavljaju nadnaravni utjecaji,nego se oni trebaju i moraju dokazati. Stogaje posve opravdano i nužno uvijek sve činjeniceistražiti. Znamo da od ožujka prošlegodine djeluje na najvišoj crkvenoj raziniustanovljeno Međunarodno istražno povjerenstvoza Međugorje, a kojem predsjedanekadašnji vikar Rimske biskupije, kardinalCamillo Ruini. Svi koji su, na bilo koji način,u dosegu ovoga fenomena, trebaju pratitinauk i uredbe Crkve, a oni izravno odgovorniu pastvi trebaju biti osobito osjetljiviglede zdrave pobožnosti i liturgije. Osobnogledam sve ovo s velikim nutarnjim poštovanjem,a kao svećenik i redovnik koji djelujeovdje, osjećam duboku odgovornost zasvaki svoj čin. Držim da je teško i gotovo nemogućesagledati sve dosege međugorskogafenomena koji je postao planetaran. Ono štoje očito svakomu tko ovamo dođe je činjenicaneopisive ljepote molitve, sakramentalnogaživota i najzdravije pobožnosti premaGospi. A to najbolje opisuje ona poznatapjesama „Gospa, Majka moja!“Kako teologija gleda na Mariju kaoMajku u našem vremenu?Marija je posrednica u vremenu spasenja. Uteologiji se čitav jedan traktat zove mariologija.To je bogoslovno učenje o Blaženoj DjeviciMariji kao dio velike cjeline Katoličkedogmatike, a obuhvaća sva ona svjedočanstvaSvetoga psima te nauk i izjave Crkve ivjere. Ukratko, čitava je marilogija upućenana Isusa Krista, na utjelovljenu Riječ Božju.Zato je bitnost mariologije upućena na MarijuBogorodicu. Onu koja nije samo biološkimajka Sinu Božjemu nego i, u slobodnojposlušnosti svoje volje, suradnica u spasenjskomplanu. Dakle, suradnica i posrednica idanas, u našemu vremenu.A što je marijanski kult, štovanje?Osim enciklike toga naziva, Marialis cultus, otome vrlo jasno piše još u onom prevažnomkoncilskom dokumentu, konstituciji Lumengentium, u osmome poglavlju. Kad govorimoo čašćenju Marijinu, onda mi dobro znamoda se klanjamo samo Bogu, a Mariju častimo.Upravo po onome proročanskom hvalospjevu– da će je blaženom zvati svi naraštaji.Nadalje, bitno je pred očima uvijek imatistvarnost mističnoga Tijela Kristova premakojoj je svaki vjernik, svojom osobnom i neprenosivomodgovornošću, uključen u povijestspasenja te tako i suodgovoran. Upravoto vrijedi i za Blaženu Djevicu Mariju, ana odgovarajuće izveden način i za svakogakršćanina. Uključivanje u jedinstveno TijeloKristovo (1 Kor 12, 12-31) utemeljuje dubokojedinstvo i solidarnost među svim članovimanaroda Božjega. Štovati Mariju i sveceznači s poštovanjem priznati njihovo povijesno-spasenjskoposlanje, a zagovorna molitvaznači molitvu u krilu čitave zajednice ina temelju zajedništva svih onih koji pripadajuKristu.Između ostaloga, studirali ste franjevaštvo,i na stranicama Glasnika miraredovito pišete o franjevačkim temama.Koji su Vam franjevački likovi najdraži?Mnogi su mi dragi. Zapravo, svi su mi dragi,a neki posebno upečatljivi. Naravno dasu tu na prvome mjestu sv. Franjo i sv. Klara.U intelektualnom smislu, svakako jenajznačajniji sv. Bonaventura, sveučilišniprofesor u Parizu i pisac mnogih teološkihi filozofskih djela. On je svojom intelektualnomsposobnošću i svetačkim životom,posebno u ulozi generala Reda, usmjeriofranjevačku misao – i nazvan je serafskimučiteljem. Papa mu je prošle godine po-Nastavak na 26. str.12 | Glasnik mira | Međugorje Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 13

PromišljanjeUz fenomen Međugorja –povijesni, eklezijalni i teološkikontekst međugorskih događanja(5)Međugorje ima svoje gorljive pobornike ali i vatrene protivnike. Ono u službenoj Crkvinema pravo javnosti, a vjernici su neumorni u dolaženju i traganju za smislom i istinomte autentičnim vjerskim iskustvom. Djevica dolazi kako bi nas podsjetila na istineevanđelja koje mogu i danas biti vrelom nade u svijetu bez nade i ljubavi, bešćutnom i sveprotubožnijem. Naša nada ima svoju horizontalnu i vertikalnu protežnicu, i Marija upornonaglašava tu okomicu – vertikalu, odnos prema Bogu u molitvi i poniznosti. Za čovjeka jebitno biti u dodiru s Bogom, on je iz Boga potekao, k njemu se vraća. To je sržna porukasvih Marijinih ukazanja kroz povijest.fra Tomislav PervanZnanstvena istraživanjaOd početka je Međugorje privlačiloi znanstvenike. Kao što smospomenuli, već su prvih dana liječniciu Čitluku i Mostaru natemelju svojih promatranja zaključili da suvidioci normalne osobe. Slovenski psihijatardr. Ludvik Stopar dolazio je god. 1982. i1983. u Međugorje, promatrao i ispitivao vidiocei zaključio da su posve normalni, da suekstaze autentične. Poglavito se pak htio u toosvjedočiti dr. Rene Laurentin na čiji je nagovorgod. 1984. i 1985. dolazio u Međugorjesa sveučilišta u Montpellieru (Francuska)dr. Henry Joyeux sa svojim timom te s onodobnonajsuvremenijim aparatima bilježiostanje kod vidjelaca prije, za vrijeme i poslijeekstaze. Ta je svoja istraživanja potom objavioi u knjizi. Opetovano je došao s najnovijomkompjuterskom tehnikom i god. 2006. upovodu 25. obljetnice međugorskih događanjate ponovio svoje eksperimente na vidiocimaMariji Pavlović-Lunetti i Ivanu Dragićeviću.Skupina liječnika iz Milana (Italija – organizacijaARPA) također je sredinom osamdesetihgodina provodila svoja istraživanja ito su objavili u svojim knjigama. Zaključakbijaše da su ekstaze autentične, da mladi međugorskividioci ne lažu, ne haluciniraju.Devedesetih godina vidiocima se bavio isvećenik, redemptorist profesor dr. dr. AndreasResch koji se bavi psihologijom, paranormalnimpojavama, graničnim područjimai slučajevima, i njegovi su zaključci,nakon što je ispitivao vidioce, pozitivni.Nema u njih nikakve epilepsije, katalepsije,hipnoze, halucinacije, nikakvih paranormalnosti.Ekstaze su, tako on zaključuje, autentične.Opći zaključak stručnih timova koji su ispitivalividioce s raznih motrišta jest, kakosu vidioci normalni, bez patoloških oboljenja,a u trenutku ekstaze nešto se čudesno snjima događa. Odmak tu čini prof. Belangueriz Kanade, agnostik, koji se bavi paranormalnimpojavama (tzv. Poltergeister) kojiniječe autentičnost. On, jasno, pristupa fenomenusa stajališta jednoga nevjernika.Glede znanstvenih istraživanja može seustvrditi kako nijedno dosadašnje ukazanjeBlažene Djevice Marije nije u toj mjeri znanstvenoistraživano, zabilježeno na slikama,filmskim i videozapisima kao Međugorje.Ni jednim se dosada znanstvenici nisu bavilikao upravo Međugorjem. S te strane vidiocisu bili uvijek kooperativni, nisu se bojalinikakvih mjernih instrumenata, susreta saznanstvenicima ili liječnicima tako da se tumože isključiti bilo kakav oblik prijevare iliobmane. Oni su se jednostavno prepuštalionome što je od njih iziskivano, makar tonerijetko bijaše za njih mučno i ponižavajuće.Htjeli su da se i na taj način dozna istinao Međugorju.PromišljanjeU okviru teološke epistemologije osjećaj vjere jestsamostalna razina u vjerskom fundusu koja se ozbiljujeu životu vjere i ljubavi, kroz sve protežnice i sastavnicekršćanskoga života, poglavito pak u kršćanskojpobožnosti i duhovnosti.Međugorje u surječju konkretne vjerei pučke pobožnosti u CrkviRedovito se govori o međugorskoj pobožnostiili duhovnosti, duhovnoj praksi pa senavode značajni elementi pobožnosti koji suutkani od početaka u međugorski fenomen.Tu se doslovce obistinjuje ono što su upornonaglašavali dvojica posljednjih papa, i IvanPavao II., ali ništa manje ni Benedikt XVI.Pape (us)trajno govore o nutarnjoj prožetostivjernika molitvom, euharistijskim klanjanjem,osobnom obraćenju, pomirenju,obnovi duhovnoga života, ponovnom otkrićusakramenta pomirenja, redovitom primanjusakramenata, studiju crkvenoga nauka,produbljenju prijateljevanja s Kristom,studiju Svetoga pisma, meditiranju kroz lectiodivina. Sve je to međugorska praksa povezanas pozivom na post kao sastavnicukršćanskoga života. Sami Katekizam KatoličkeCrkve naglašava potrebu raznih oblikapobožnosti, poput štovanja moćiju svetaca,hodočašćenja u svetišta, procesije, naposetjelovska, pobožnost križnoga puta, krunica,štovanje medaljica (br. 1674-1679). Utim pobožnostima nastavlja svoj život izvornobogoštovlje Crkve u kome imaju udjelasvi vjernici prema riječima Prve Petrove: “Viste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, svetipuk, narod određen za stečevinu da razglasiteslavna djela onoga koji vas pozva iztame u svoje divno svjetlo. Vi nekoć nenarod,a sada ste narod Božji” (2,9s.).Izričaji ‘rod’ i ‘svećenstvo’ nalaze se usporedno,imaju istu težinu i isti subjekt. Svisu vjernici pripadnici istoga Božjega narodai svetoga svećenstva. Zato se može rećida je s ovoga motrišta pučka pobožnost uCrkvi identična s kršćanskom pobožnošću iduhovnošću, za razliku od poganskoga praznovjerja.U šesnaestom stoljeću teološkaepistemologija počela je govoriti o kriterijimavjerovanja te je nastao nauk o loci theologici,teološkim mjestima, odnosno izvorištimavjerskih sadržaja. Danas se u teologijirazlikuje pet takvih loci theologici: Sveto pismoi Predaja, potom crkveno učiteljstvo,znanstvena teologija te vjerski osjećaj vjernika(‘sensus fidelium’). Nemaju svi isti stupanjznačenja jer je Biblija nesporno najvišanorma kršćanskoga vjerovanja, ali svi drugiimaju na svoj način svoje značenje u vjerskompokladu Kristove Crkve.Dakle, osjećaj vjernika, vjersko ćutilo usamih vjernika, u kršćanskome puku imasvoje specifično značenje. Sama dogmatskakonstitucija Drugoga vatikanskoga sabora“Lumen Gentium” u svome drugom poglavljugovori o tome sljedećim riječima: “SvetiBožji narod ima udjela i u Kristovoj proročkojslužbi time što o njemu širi živo svjedočanstvoosobito životom vjere i ljubavi teprinosi Bogu žrtvu hvale, plod usana kojeispovijedaju njegovo Ime (usp. Heb 13,15).Sveukupnost vjernika, koji imaju pomazanjeod Svetoga (usp. 1 Iv 2,20 i 27), nemože se u vjerovanju prevariti (ist. moje)...Naime, tim osjećajem vjere, koji pobuđuje ipodržava Duh istine, Božji narod pod vodstvomsvetoga učiteljstva, koje vjerno slijedi,prima ne više ljudsku riječ nego uistinuBožju riječ (usp. 1 Sol 2,13), nepokolebljivoprianja uz vjeru jednom predanu svetima(Jd 3) te pravilnim sudom dublje prodire unju i u životu je potpunije primjenjuje”(LG12,1).Treba primijetiti kako Sabor izričito snažnovrjednuje duhovnost kršćanskoga puka,njegovu pobožnost i realizaciju te pobožnostiu životu kao dio sensus fidelium. Vjernicisu fundamentalni nositelji crkvene nepogrješivosti,a sami Papa i crkveno učiteljstvou trenutku proglašavanja neke dogme nastupajukao ‘glasnogovornici’ i predstavnicicjelokupne Crkve. Pa i sami Prvi vatikanskisabor naglašava kako se Papa prije neke odlukeex-cathedra treba poslužiti svim sredstvima(‘auxiliis’) kako bi ustanovio vjerusveukupne Crkve. Potom sensus fidei fideliumdoprinosi aktivno boljem i dubljem prožimanjui prodiranju u vjerske istine.U okviru teološke epistemologije osjećajvjere jest samostalna razina u vjerskom fundusukoja se ozbiljuje u životu vjere i ljubavi,kroz sve protežnice i sastavnice kršćanskogaživota, poglavito pak u kršćanskoj pobožnostii duhovnosti. Odvija se to kroz cjelokupnostkonkretnoga života, kroz molitvu,znakove (znak križa, blagoslovljena voda,prigibanje koljena pred tabernakulom, naklonompred svetim slikama i sl.), štovanjemsvetaca, sakramentima, profiliranjem cjelokupnogakršćanskoga života, inkulturacijomvjere u svagdan. Kršćani postaju kršćanimakroz egzistencijalno iskustvo sadržajasvoje vjere u sveukupnosti stvorene zbiljnostijer je sam Logos utjelovljenjem unišao utotalitet ovoga svijeta. Cilj je kršćanstva davjernik stupi u spasenjski susret s utjelovljenimLogosom, s Bogom. To se događa uNastavak na 52. str.14 | Glasnik mira | Međugorje Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 15

PromišljanjePromišljanjeTrideset godinaposlije (5)Obraćenje i pokora nemaju u sebi ništa mračno pred čimebi se čovjek morao uplašiti. Naprotiv, to je od Boga čovjekudarovana mogućnost koju samo treba radosno prihvatiti.Zdrava kršćanska teologija u pokori i obraćenju uvijekje gledala od Boga čovjeku darovan pravilan stav premagrijehu, što se očituje u njegovu unutarnjem raspoloženjukoje prate odgovarajući vanjski čini. Oproštenje kojeod Boga očekujemo nije plod naših pokorničkih čina začiji ishod još uvijek strepimo, nego je to Božji dar kojipokorničkim raspoloženjem prihvaćamo i čuvamo.fra Ivan DugandžićPlodovi obraćenjaGovoreći o duhovnome stanju svijetadanas, jedan suvremeni teolog(Christian Heidrich) priznajekako je današnjim medijima „privlačnijegovoriti o zlu nego o dobru“. Dostaje samo pogledati svakidašnji tisak da se u touvjerimo. Koliko negativno intoniranih naslovai otrovnih članaka! Najprodavanija literaturaje, nažalost, ona senzacionalističkas negativnim nabojem. Teško je na policamamodernih knjižara naći knjigu koja preporučadobro, a kamoli da bi istraživala izvordobra i tako čitatelje poticala da se stave nastranu dobra.Promatrajući takav svijet, njemački pjesnikGottfried Benn, koji je kao liječnik dugoradio u Berlinu i dobro upoznao život togavelegrada sa svim njegovim manama i vrlinama,u jednoj svojoj pjesmi pjeva o ljudima„koje je sreo“, koji su živjeli u teškim uvjetimaživota a ipak im se na licu odražavala dobrotai blagost, završavajući svoje razmišljanjezanimljivom primjedbom: „Često sam sepitao i nisam nalazio odgovora, odakle dolazeblagost i dobrota, ne znam to ni danas,a moram otići.“ Ali u svakom slučaju ti ljudipredstavljaju „ljude kakvi bi trebali biti“. Toje znak da u ljudima živi čežnja za onim idealomživota koji smo nekoć svi imali, ali ganismo uspjeli ostvariti.O takvim ljudima govor je i u evanđelju.Kad je Ivan Krstitelj pozvao svoje suvremenikena obraćenje (Mt 3,1-12), želio je odnjih stvoriti ljude kakvi bi trebali biti. Tražioje da donesu plodove svoga obraćenja, da sevrate zaboravljenom ili iznevjerenom idealusvoga života. Njegovu pozivu odazvali su seoni kojima će Isus poslije uputiti svoja „blaženstva“:siromašni, gladni, žedni, krotki, čistisrcem… Podalje su ostali farizeji i saduceji,uvjereni u svoju pravednost.I Gospa je, kad je odmah prvih dana ukazanjauputila poziv na obraćenje, željela čovjekakakav bi trebao biti u Božjim očima.Možda nisu slučajno ta ukazanja započelabaš na blagdan Ivana Krstitelja, propovjednikapokore i obraćenja. Njezin poziv u početkusu mnogi, barem se tako činilo, prihvatilis oduševljenjem. Počeli su moliti, postiti, redovitose ispovijedati. Plodovi obraćenja bilisu na mnogima vidljivi. Mnogim su se psovačimaotvarale oči da vide kako je besmislenanjihova vjera ako ne odbace psovku. Preljubnicisu počeli shvaćati svu rugobu bračnenevjernosti i ljepotu vjernosti. Ovisnici o alkoholui drogi odjednom su nalazili snaguda se otmu lancima ovisnosti.No s vremenom se sve više pokazivalokako je u čovjeku velik otpor zla protiv dobrai kako je početni zanos često na kušnji da seizgubi. Tako i danas, nakon trideset godinaMeđugorja, poziv na obraćenje ništa nije izgubiona svojoj aktualnosti, od prvih svjedokaukazanja, preko župe kojoj je namijenjenaposebna uloga pa do zadnjeg hodočasnikakoji je posjetio Međugorje. Svi smo mi jošuvijek samo na početku puta koji svaki dantraži novu odluku i novi napor.Brdo ukazanja - trideset godina poslijeObraćenje nikad nije dovršenoBrojne su Gospine poruke koje pozivaju naobraćenje. To nije puko ponavljanje iste pjesmice,nego se u tome može vidjeti stanovitadinamika i pedagogija majke koja ima strpljenjas neposlušnom ili nagluhom djecom. Nakonšto je početkom ožujka 1984. otkrila da ježupi Međugorje namijenila posebnu ulogu ida će joj davati posebne poruke, već u drugojporuci uslijedio je poziv na obraćenje: „Djecodraga, obraćajte se vi u župi. To je moja drugaželja. Tako će se moći obratiti oni koji buduovamo dolazili“ (8. ožujka 1984.).Obraćenje nije stvar jednoga trenutkanego proces koji traje. Gospa se pritom služijednom od temeljnih biblijskih metafora,metaforom puta. Budući da je obraćenjedar od Boga, za nj se treba odlučiti prihvaćajućimolitvu srcem, što u čovjeku rađa radošću.Kad je Gospa od tjednih poruka četvrtkomza župu prešla na poruke svakog 25. umjesecu, proširila je vidokrug adresata od župljanana sve hodočasnike: „Draga djeco, želimda shvatite da je Bog odabrao svakog odvas da bi ga upotrijebio za veliki plan spasenjačovječanstva. Vi ne možete shvatiti koliko jevelika vaša uloga u Božjem nacrtu. Zato, dragadjeco, molite da biste u molitvi mogli shvatitiplan Božji preko vas“ (25. siječnja 1987.).Isto kao i u slučaju župe, i ovdje je odmahsljedeća poruka bila poziv na obraćenje:„Draga djeco! Danas vas sve želim ovitisvojim plaštem i povesti sve prema putuobraćenja. Draga djeco, molim vas, dajteGospodinu svu svoju prošlost, sve zlo koje senataložilo u vašim srcima. Želim da svatkood vas bude sretan, a s grijehom to ne možeObraćenje nije stvar jednoga trenutka nego proceskoji traje. Gospa se pritom služi jednom od temeljnihbiblijskih metafora, metaforom puta. Budući daje obraćenje dar od Boga, za nj se treba odlučitiprihvaćajući molitvu srcem, što u čovjeku rađa radošću.nitko biti. Zato, draga djeco, molite i u molitvićete spoznati novi put radosti. Radost ćese očitovati u vašim srcima i tako ćete biti radosnisvjedoci onog što od vas svakog želimoja i moj Sin“ (25. veljače 1987.). Kako uovoj poruci ne osjetiti odjek Isusova poziva:„Obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti!“ (Mk1,15), što je poslije našlo najsnažniji izraz uzanosnom pozivu apostola Pavla svojim kršćanimau Filipima: „Braćo moja, radujtese u Gospodinu!“ (Fil 3,1). Radost je uvijekznak autentičnog kršćanskog života jer jeona plod prihvaćenog evanđelja. To je onošto kršćani danas duguju žalosnom svijetu.No kako obraćenje nije lagan proces većdug put borbe čovjeka sa svojim slabostima,Gospa uvijek iznova poziva na molitvu kaonajjače sredstvo borbe protiv grijeha, naglašavajućida „nitko ne može reći da je obraćen,jer vaš život mora biti svakodnevnoobraćanje“ (25. veljače 1993.), a to opet znači:„Odlučite se svaki dan posvetiti vrijemeBogu i molitvi, dok vam molitva ne postaneradosni susret s Bogom“ (25. travnja 2000.).O istinitosti tog obećanja mogu svjedočitisamo oni koji su prihvatili poziv i doživjeliiskustvo radosti u molitvi. To je i najbolji odgovoronima koji se pitaju, kako međugorskidugi molitveni program hodočasnicima nijedosadan. Dok velik broj mladih početak svakenove godine pozdravlja u pijanom ili drogiranomstanju, tisuće njihovih vršnjaka radijebira doček u međugorskoj crkvi koji ihispunja mirom i radošću. To vrijedi i za desetketisuća onih kojima ni nesnosna ljetnažega nije zaprjeka da svake godine početkomkolovoza tjedan dana provedu u Međugorju.U čemu je bit prave pokore?Tako brojni Gospini pozivi na obraćenje i pokorunemaju u sebi ništa mračno pred čimebi se čovjek morao uplašiti. Naprotiv, to jeod Boga čovjeku darovana mogućnost kojusamo treba radosno prihvatiti. Vidjeli smokako i prije poziva župi i svim hodočasnicimada se zapute putem obraćenja Gospa govorikako su od Boga izabrani i kako Bog računas njima u svome planu spasenja. Tek nakontoga slijedi poziv na obraćenje, na promjenuživota, koja će najjači poticaj naći u toj svijestiizbora i mjesta u Božjemu planu.To je posve u skladu sa zdravom kršćanskomteologijom koja je u pokori i obraćenjuuvijek gledala od Boga čovjeku darovan pravilanstav prema grijehu, što se očituje u njegovuunutarnjem raspoloženju koje prate odgovarajućivanjski čini. Oproštenje koje odBoga očekujemo nije plod naših pokorničkihčina, za čiji ishod još uvijek strepimo, negoje to Božji dar koji pokorničkim raspoloženjemprihvaćamo i čuvamo. Pokora pogotovone znači da mi nekim svojim djelima mijenjamoBožje namjere u odnosu na nas, već seodlučnije podlažemo njegovoj volji i spasenjskomeplanu koji ima s nama. Nadalje, pravase pokora ne iscrpljuje u djelima koja činimood vremena do vremena kao protutežu svojimzlim djelima, već je to dugotrajan i mukotrpanproces kroz koji nam je proći, i to jednakou pogledu liječenja rana iz prošlosti kaoi u pogledu sve većeg urastanja u tajnu Božjeljubavi i milosrđa s nama.Obraćenje ima za cilj potpuno odvraćanjeod grijeha na svim područjima našega životai posvemašnje priklanjanje Bogu. Jer, grijeh jezapravo negacija Boga, samo mnogi ljudi toganisu svjesni. On je, zapravo, čovjekov drski pokušajda živi bez Boga. A pokora nam pomažeda Boga vratimo u središte svoga života. Onačovjeku pomaže sebe vidjeti u pravome svjetlu,kao stvorenje koje je izišlo od Boga i koje je naputu k njemu, s kojega, nažalost, znade zalutati.A to rađa potrebom trajnog obraćenja.Grijeh je zatvaranje čovjeka u svoje vlastite,često vrlo sebične i sumnjive planovekoji su katkad oprečni onima koje Bog imas nama. To je čovjekov pokušaj da stvarnostživota suzi na svoj mali horizont, dokazujućisvoju moć i veličinu, zaboravljajući pritomda je samo stvorenje Božje i da mu životmože uspjeti samo u suradnji sa svojim Stvoriteljem.Pokorom čovjek razbija tu uskogrudnosti izlazi iz te začahurenosti. Otvarase riječi Božjoj i podlaže njegovoj volji. Malopomalo, čovjek koji se odlučio na obraćenječisti svoje srce od svih mogućih idola, kojihčesto nije ni dovoljno svjestan, a Bogu prepuštaprvo mjesto u svome životu. Netko jezgodno rekao, pokora je ispovijed vjere. Zasigurnonajteža, ali zato i najučinkovitija idanašnjem svijetu prijeko potrebna. Zato jetako prisutna u Gospinim porukama.(Svršetak)16 | Glasnik mira | Međugorje Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 17

Sjećanje na prve daneSjećanje na prve daneVelika nam djela učini Gospodin!Opet smo radosniU tridesetljetnoj povjesnici međugorskih događaja, 17. kolovoza 1981. posebno je utisnut u pamćenjuljudi. Nakon svih pokušaja da zaustave događaje, da ušutkaju vidioce a vjernicima zabrane dolazak navečernji molitveni program, toga je dana crkva zatvorena, a vjernicima zapriječen put do crkve. Pretresenje župni ured, uhićeni su župnik fra Jozo Zovko i urednik Naših ognjišta, dugogodišnji politički uznik fraFerdo Vlašić, a ispitivani su kapelan fra Zrinko Čuvalo te časne sestre. Time se htjelo zauvijek prekinuti„dječju priču“, a uz pomoć oduzetih stvari dokazati „neprijateljsku djelatnost“ osoblja župnoga ureda!No, crkva je otvorena, Misa je slavljena, vidioci su imali ukazanje i svjedočili su u crkvi. I rekli da je fraJozo dobro, da se ne boje. O tim smo danima, prije pet godina, donijeli sjećanje s. Janje Boras, a u ovomebroju donosimo sjećanje s. Lidije.s. Lidija GlavašBilo je još mnogo toga što se, osamdesetihgodina prošloga stoljeća, mogloočekivati od vlastodržaca na ovimprostorima, koji nisu mogli ili nisuhtjeli razumjeti život i vjeru jednoga kršćanina.Njihovi su ideali kroz više desetljeća rasli, razgranavalise i bivali drukčiji, bezbožnički, poganski.Dakako, događaji u Međugorju u početkuGospinih ukazanja, gdje se u tako kratkuvremenu okupilo mnoštvo naroda Božjega sasvih strana svijeta, u njima su izazivali strah inesigurnost u održanje njihovih zakona koji suse, poput kule babilonske, izdizali iznad svakogaljudskog razuma.Dok smo još, te godine 1981., bili u slavljuGospina Uznesenja na nebo, razigrala se tabezbožnička igra u ovome malom mjestu. Kaoi svake večeri, dugo u noć poslije svete Mise imolitvenih bdijenja, mi sestre spremale smo ičistile crkvu i njezin okoliš. U to vrijeme ne bijašedovoljno vode ni za piće, a kamoli da bismoimali javne sanitarne čvorove, umivaonikei slavine uokolo crkve kao danas.Kolovoz je u svoj svojoj jedrini širio krilavrućine, pjesma cvrčka uklapala se u glazbeniduhovni pjev puka Božjega. Tisuće ljudi,na koljenima, u rana jutra i kasne večeri biloje na Brdu ukazanja, na Križevcu, u crkvi i crkvenomdvorištu. Bio je to takav duhovni ugođajda si bio sretan što pripadaš velikoj Isusovojzajednici koja ima za majku Presvetu Djevicu.Činilo mi se kako se vjera iz časa u čas snažila,a ljubav bivala njezinim plodom. Oni koji sutada živjeli ove trenutke, dobro znaju o čemugovorim… Pa i ljudi otvorena srca razumijevalisu ove događaje na svoj način. Prisjećam sekako je jedan radoznali posjetitelj inovjerac, vidjevšikršćanski puk u molitvi, u neopisivu raspoloženju,u ljepoti Duha Božjega, rekao: „Pada se sve Gospa nije ni ukazala ovdje u Među-gorju, na toliku molitvu, pjesmu, post i žrtvune bi mogla ostati ravnodušna u nebu. Kršćanibi je dozvali ovakvim svojim raspoloženjem“. Isama sam bila dio te Božje ljepote.Udba u župnom ureduPoslije jutarnje Mise, 17. kolovoza, dok smo išliprema župnoj kući, ljudi su zapitkivali mnogošto.Onda smo doručkovali i pripremali se zaposao, ali je osjećaj bio neobičan. Kao da je svenekako utihnulo. Koji trenutak poslije, službeniciUdbe upali su u župni dvor i uhitili župnikafra Jozu Zovku. Ulazeći u kuću, vidjela samkako ga odvode… Unutra je već sve bilo punouniformiranih osoba, u svakome dijelu stana.Izgledalo je kao da su tu oduvijek, tako suse dobro rasporedili. Mi sestre (Marcelina Sušac,Majda Ravlić, Skolastika Galić, Janja Borasi ja) zajedno s fra Ferdom Vlašićem bile smo unašoj maloj blagovaonici. Među nama je, kaostražar, bio jedan mladi milicajac; mirno je, pognuteglave, sjedio i šutio. Osjećala sam da je tosin našega kraja, ali posao bijaše takav, nažalost.Nismo se dale smesti nasrtaju zla koje je haralopo kući, na određeni način boreći se zajedno spok. fra Zrinkom Čuvalom. Često smo čule fraZrinkov glasni govor koji je dopirao iz susjednihprostorija dok su prebirali svaki kutak kuće.Odgovarao je, naime, na pitanja koja nisu imalaveze ni s vjerom, ni s Gospinim ukazanjima.Znale smo, ti su ljudi bili poučeni što im je činiti:neke uhititi, a onda pokupiti zavjetne daroves Gospinih ruku, milodare i novac od zavjetnihsvetih Misa puka Božjega. No, snažile smose utječući se Kraljici Mira molitvom, za kojusmo od njih tražile dopuštenje. Molile smo naglasradosna otajstva Gospine krunice, a fraFerdo je predmolio. Molitva je bila naše uporište,a njima je to – barem smo tako iščitavaleiz njihova ponašanja – bio oblik našega prkosai inata, posebno kad smo zapjevale pjesmu „O,Marijo mila, mi sada smo tu, usliši nam pjesmu,daj vapaj nam čuj“. Naš pripjev: „Na putu životakriž čeka nas ljut, daj Majko nam kaži ti u neboput“, isprovocirao je jednoga od udbaša, koji jedobro znao da je upravo njegov Brijeg zalivenmučeničkom krvlju. Ukorio nas je pogrdnimriječima, opominjući nas kako su nam dopustilimoliti, ali nam nisu dopustili pjevati. Započesmotada moliti žalosna otajstva svete krunice.U taj čas, iznenada, u našu malu prostoriju, supaljenim reflektorima upali su udbaši, milicija,i ne znam tko su sve to bili. S vrata se čuo povik:„Fra Ferdo Vlašić!“ Fra Ferdo ustade takohitro, kao Kristov vojnik, te ponosno odgovori:„To sam ja!“ „Vi ste uhapšeni!“ čuo se glas udbaša.Fra Ferdo, valjda misleći na nas sestre – sambijaše navikao na njihova zlostavljanja – mirnoreče: „Pokažite mi nalog!“ „Mi smo ti nalog!“uslijedio je odgovor. Svezaše mu ruke i povedošega između sebe. On se okrenu prema namai reče: „Zbogom, moje sestre!“ Ode tako tiho,ponizno kao janje… Naši se pogledi zadržašena njemu, a naše su ga misli pratile kroz cijelonjegovo tamnovanje.Živo smo osjećale Božju prisutnostKroz prozor sam često pogledala ima li živeduše da vidi ovaj naš dan. Bože, nigdje nikoga!Toliki ljudi, hodočasnici, kao da su u zemljupropali. Nigdje nikoga od naših Međugorčana…Dječji su glasovi umuknuli. Vinogradi iduhaništa stajali su napušteni. Tek ponegdjese mogao zamijetiti pokoji čovjek… Mi nismoznale da je sve uokolo blokirano, da hodočasnicinisu mogli dalje od mosta na Lukoću.Mladi iz Jablanice i Mostara koji su sa svojimsvećenicima došli Majci Kraljici Mira, moralisu satima stajati na mostu i gledati svoju crkvu.Njihov je dolazak, naredbodavcima iz Sarajeva,Na Podbrdu kod Majkezasigurno bio nepoželjan i toliko opasan da bimogao srušiti i njihove komunističke zakone.I danas mislim kako smo mi sestre bile naivnemisleći da nam nitko ništa loše ne će učiniti.Razmišljale smo ovako: Vjerujemo u dragogaBoga i ljubimo svoju Majku Mariju.Nikomu ništa nažao ne činimo. Ne treba namni zlata ni srebra. U srcu nam je žarilo da pomognemoljudima i brojnim svećenicima kojisu sa svojim vjernicima dolazili u Međugorje…Čak i kad su između nas uzeli s. Marcelinu– koja je jedina bila tu stalno nastanjena– i odveli je u susjednu prostoriju gdje su donijelizavjetne nakite s Gospinih ruku, zavjetnesvete Mise, milostinju i milodare, posadili jepokraj svega toga i slikali, i za to smo njihovodjelo pokušavale naći razumijevanja. S. Marcelinaje znala da Bogu svom služi i da ljudske zlenamjere ne će uništiti žar njezina redovničkogposvećenja.Malo potom pridružila nam se jedna milicajka,zvali su je Silva. Dok su pretresali župnistan i mrcvarili fra Zrinka, ona je počela sasvojim zadatkom. Naredila nam je da skinemosvoja redovnička odijela. I ne samo redovničkaodijela… Tražila je, navodno, nešto i nekoga!Koga??? U tom sam trenutku dobro razumjelabrojne sestre svoje zajednice koje su, poslijeDrugoga svjetskog rata, ljudi istoga duha kao iovi maltretirali, svlačili s njih redovnička odijela,ubijali, mučili i više godina držali u zatvorskimćelijama.No nismo se zbog tih poniženja osjećalejadne ni pogažene, nego uznosite i radosne,jer smo živo osjećale Božju prisutnost u svojimsrcima. Svaka od nas. Bilo je to ono veliko bogatstvokoje se godinama kroz život nosi: disatizajedno, misliti iste misli, moliti se istoj Majci,klanjati se istom Bogu. Osjećale smo da smojedno.Kad je dotična milicajaka završila svoj posao,počeo je pretres naših skromnih stvari.Htjeli su da ih fra Zrinko predvodi, a on im jerekao kako nikad nije ulazio u sestarske prostorijepa to ne će ni danas učiniti. Tada smopošle samo mi sestre. Pregledali su te našeskromne stvarčice. S. Janja, koja se bila vratilaiz Amerike, imala je slike i adrese naših dragihhrvatskih rodoljuba koji su zbog ovakvih ljudimorali napustiti rodni dom i vječno ostati učežnji za njim. Sigurno bi bila među uznicimakao „neprijatelj države“ da im Bog nije stavio„ljuske na oči“ i sputao ruke te nisu ni vidjeli nipročitali spomenute adrese.SaslušanjaU obližnjoj školi čekala su nas ispitivanja. Trebalesmo ići dvije po dvije, a odgovarati na pitanjasvaka ponaosob. Išla sam sa s. Majdom. Onaje bila starija i iskusnija s ovom vrstom ljudi. Putommi je šapnula: „Ja ću ući prva i glasno ću govoriti,tako da možeš čuti što govorim. Ako nambudu ista pitanja, ti odgovori kao i ja.“ Najvišeme mučila pomisao da ne bih, zbog zbunjenosti,rekla nešto što bi opteretilo nekoga od braćei sestara. Tražili su da žurno potpišemo izjavukako se fra Ferdo prilikom uhićenja opirao, suprotstavljaoi arogantno ponašao vrijeđajući miliciju.Čula sam sestru Majdu kako govori da neće ništa potpisati dok ne vidi što su napisali.A već u te popodnevne sate braća fra Jozoi fra Ferdo navikavala su se na zatvorsku sobuzloglasne Ćelovine u Mostaru.Zazvonila su zvona međugorske crkveOsjećala se velika užurbanost, udbaši su bivalisve nervozniji. Poslije smo saznali, po naređenjuiz Sarajeva, zadatak je trebao biti već obavljen.Fra Zrinkov glas dao nam je naslutiti kakonad njim vrše prisilu. A on je ostajao uporan ubudnosti uma, pa prijetnje nisu mogle uništitinjegovu postojanost i čvrstinu. Tako smo živoduhom stajali uz njega...Već se bližilo šest sati i vrijeme za početakmoljenja svete krunice. Mi sestre smo i daljebile u pritvoru, sada u našem malom stančićuuz župnu kuću.Mučninu dana odjednom je prekinuo velikižamor. Kao nabujali potok, vjernici su nahrupiliprema crkvi. Netko se, očito, bio zaputioprema nama, jer je milicajac vikao da ne možedalje. Bio je to fra Josip Jole Jolić. Tražio je ključda rastvori sva crkvena vrata. „Da se svijet neuguši“, govorio je. Dopustivši mu to, milicionarmu reče da ne smije zvoniti. A s. Marcelinaje, dajući mu ključ kroz prozor, spontano uzviknula:„Zvoni svim zvonima!“ Tako je i bilo. Igle, zazvonila su zvona međugorske crkve i pozvalapuk na molitvu krunice i na svetu Misu.Iz svoga smo stana gledale mještane kakožurno hode prema crkvi. Majke su kroz vinogradejedva sustizale svoju djecu koja su seutrkivala ispred njih. Trčali su u hram Božji, usvoju crkvu, dragoj Gospi… To su dirljivi prizori,kojih se rado sjetim.Crkva se orila od molitve: „Zdravo Marijo…Sveta Marijo, moli za nas…“. Na početkusvete Mise koju je predvodio mještanin, kapucinfra Stanko Dodig, fra Zrinko je vjernicimasaopćio da su braća odvedena u nepoznatompravcu i da je sve njihove zavjete odnijela milicija.Ispričao se za neurednost u crkvi i okolonje, objasnivši kako su sestre cijeli dan u pritvoru.Čuli su se tihi jecaji vjernika… Vidiocisu imali ukazanje i rekli: „Gospa je s nama!“Dugim pljeskom, tu radosnu vijest primili suvjernici i hodočasnici. Radost, smijeh, suze,pomisao i na one koji su zatvoreni… Sve se tomiješalo u srcu.Mi tada još nismo znale da smo „slobodne“.Na vrata našega stana netko je pokucao. Bili suto fra Velimir Mandić i fra Vlado Kozina, poslijei drugi… I naše sestre, dakako s posebnim,posebnim, posebnim osjećajima. Bijaše to susretkakav imaju samo braća i sestre…Fra Stanko Dodig svojim je zvonkim glasomi jasnom riječju Božjom poručivao kakone treba strahovati od „moćnika“ koji duši nemogu nauditi. U njegovoj su molitvi bili neizostavnisvi oni koji su ovaj dan proživjeli uistinuu milosti Božjoj.Poslije svete Mise, kao i obično, dugo u noćvjernici su ostali u molitvi, a prijatelji i znanciu propitivanju što se to događalo u ovomemjestu. Vijest o ovome proširila se na sve strane.Naši su roditelji, naše obitelji, žurno, u tjeskobi,stigli u Međugorje i umirili se tek kad sunas vidjeli žive i zdrave... Mi smo nastavili moliti,raditi, slaviti Boga ljubeći našu dragu Gospui pjevajući: „Velika nam djela učini Gospodin!Opet smo radosni!“18 | Glasnik mira | MeđugorjeLipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 19

IskustvoIskustvoCijelim sam bićemosjećala Isusovuohrabrujuću blizinuDo odlaska u samostan prolazila sam kroz strahovitekušnje. Kao da se cijeli pakao digao da me zaustavi. Bojalasam se da ne ću uspjeti. Toliko mi je bilo teško da sammolila Boga da umrem. Bilo je strašno. Jednom prigodom,dok sam razmišljala kako bih mogla od svega nekamodaleko pobjeći, ponovno se prolomio glas: „Ovo je mojavolja, a ti si slobodna“. Bolno i posramljeno sam zaplakalai odgovorila: „Isuse, ja idem s tobom pa neka sutra umremod jada i muke“.s. M. Ljilja PeharRođena sam 21. veljače 1960. u Gradnićima,župi osam kilometara udaljenojod Međugorja. Ljubav premaBogu i ljubav prema posvećenom životuvezani su uz moje najranije pamćenje. Željuda se posvetim Bogu povjerila sam svojimroditeljima u petom razredu osnovne škole.Roditelji su bili radosni. Otac mi je rekao: „Bitičasna sestra, to je nešto najljepše što žena možebiti“, ali mi je ipak savjetovao da se Bogu molim,a da konačnu odluku donesem kad odrastem.Moja mi je mama poslije povjerila: „Uvijekmi je u srcu bila želja da od mog srca bude‘habit’, i eto, Bog mi je dao tebe.“Reakcija na vijest o Gospinu ukazanjuNutarnje borbe protiv posvećenja Bogu javilesu se u mojoj trinaestoj godini. Koliko jesamo dragi Bog sa mnom bio strpljiv! Stalnome pratio, pozivao i za sebe čuvao dok sam sezabavljala posjećujući kafiće i druga mjesta zanimljivamladima. A ja sam se žestoko opiralaodbijajući njegov plan sa mnom. Jasno sammu pred lice stavila svoje želje i planove. Zanimljivo,za kratko vrijeme sve su mi želje bileispunjene. Poslovno sam tada bila vrlo uspješna.Jedno sam vrijeme bila zamjenica šefa konfekcijeu tvornici trikotaže, a potom sam kreiralakrojeve i bavila se dizajnom. Učlanila samse i u komunističku partiju, što je u to vrijemebila podloga za materijalnu sigurnost i društveniprosperitet. Nakon određenog vremena„uživanja“ u svojim željama, u dubini bića,tamo odakle bi dolazio Božji poziv, čula samupit: „Jesi li sretna?“ To je bio susret s istinom.Priznala sam sebi da nisam bila istinski sret-na. Od tog trenutka počelo me ispunjati nekoneobično, novo stanje, mir kakav nikad prijenisam osjetila jer je dolazio iz moje nutrine.Premda nisam osjećala Božju blizinu niti njegovpoziv, ipak sam polako napuštala sve onošto mi je bilo tako drago, bez čega sam mislilada ne mogu živjeti. Sve ono što je stajalo izmeđumene i Boga. Srce mi je sve više bilo ispunjenomirom i iščekivanjem onoga što će sedogoditi. Jasno mi je bilo da sam sva u Božjemzahvatu. Bila sam sigurna da će se u mom životudogoditi nešto značajno. Radosno sam čekala.I dogodilo se! Dogodilo se „Međugorje“!Gospa se ukazala! Sam me je Bog pripremioda odmah čvrsto povjerujem. „Bog je živ! Višenema nikakve sumnje, život treba živjeti s Bogom“,bila je moja nutarnja reakcija na vijest oGospinu ukazanju.Sestra Ljilja Pehar na Podbrdunicom u ruci. Molitva i pjevanje svetih pjesamapostadoše mi velika radost.O kruhu i vodiImala sam veliku milost da sam bila uMeđugorju na slavlju svete Mise koju jepredslavio blagopokojni biskup mons. PavaoŽanić. Njegova potpora vidiocima, dokje u propovijedi govorio djeca ne lažu, još jeviše učvrstila moju vjeru, dobila sam velikusigurnost i neustrašivost. Iako sam bila članpartije, nisam se bojala ići u Međugorje, apravo mi je zadovoljstvo bilo slušati i govoritio tamošnjim iskustvima.Imala sam nezaboravno iskustvo na radnommjestu: sa mnom je bilo radnika iz Međugorjai svaki dan sam ih pitala što je Gosparekla. Onog dana kad su mi rekli da je Gospazaželjela da se petkom posti o kruhu i vodi,došla sam prva u naš restoran i uzela kruh ivodu. Kad su me pitali: „Zar nema ništa višeza ručak?“ odgovorila sam: „Gospa nas pozivana post“. Potom su i moje kolege uzelisamo kruh i vodu, i svi smo unatoč postu biliradosni. Nitko se nije ljutio pa ni kuhari, ioni su postili i bili sretni. Uistinu dani su postabili dani nebeske radosti. Pekli smo pogače,jeli i radovali se. Sjećam se, kad bismoRađala se nova ljubav prema BoguMoj nutarnji proces se nastavlja… Kad sampočela ostajati bez ikakvih želja i navezanostina nekoga i na nešto, počelo se pojavljivatipitanje vječnosti. Do tada je bilo pitanježivota, a sada dolazi pitanje života koji vječnotraje. Božji poziv kao da je u meni zamro,jednostavno je pao u zaborav, dok se u menistvarala i rađala jedna nova ljubav premaBogu i vječnom životu. Gospinu poruku damolimo, postimo i čitamo Sveto pismo prihvatilasam u potpunosti. Čini mi se da smosvi dobili dar molitve. Rado smo molili i razgovaralio molitvi. Posebno mi je bilo lijepodok bismo radili u polju. S obližnjih njiva ivinograda redovito se čulo pjevanje Gospinihpjesama. I na ulici smo se susretali s krujednidrugima petkom dolazili u goste, častilibismo se pogačom. To je bilo tako slatko iukusno. Nikomu nije padalo na pamet da sebuni i svi smo vidjeli da se to može. Nitkonije govorio ni o kakvoj sumnji ili opasnostida ne će moći izdržati bez hrane. Jednostavno,kao da smo bili zahvaćeni nekom posebnomnebeskom milošću, moglo bi se rećibili smo ispunjeni nečim novim. Ali, ipak jetu i tamo bilo i onih koji su se usuđivali sijatisumnju. Slušala sam ih bez protivljenja, sigurnau jedno: Bogu je sve moguće.To je onaj kojeg tražim svom dušomJednog dana za vrijeme svete Mise fra JozoZovko nam je prenio Gospin poziv da čitamoSveto pismo te je i sam od nas tražioda to obećamo. Čitajući evanđelje, doslovcesam se zaljubila u Isusa; bio je živ, tako bliz,bio je onaj komu mogu vjerovati. Jednostavno,osjećala sam, to je onaj koga svom dušomtražim.Gospin poziv da molimo za svećenikeduboko me se dojmio te danas, nakon gotovotrideset godina, mogu posvjedočiti daje trajno ostao u meni. Vjerujem da KraljicaMira taj svoj poziv čuva u meni i potiče mena majčinsku molitvu za svećenike što je, reklabih, po njezinu daru postala moja glavnaživotna zadaća.Istodobno sam se smijala i plakalaJednoga dana dok sam bila na Podbrdu imolila na mjestu ukazanja, jednostavnosam dovedena u situaciju da temeljito pogledamu sebe i vidim što je to što želim, štoželim da mi Bog dadne. Počela sam pomišljatina ranije želje i simpatije. Ostala samduboko iznenađena kad sam se zatekla dana sve gledam istinskom sestrinskom ljubavlju.Za sebe i za sve želim samo vječni život.A onda, kao grom iz vedra neba, dubokou duši osjetih poziv: „Evo, sad je čas, sadpođi!“ Znala sam tko govori, bio je to menidobro poznat glas i znala sam kamo trebampoći. Bila sam jako sretna da nisam izgubilamilost poziva. No onda se pojavila strepnjaod spoznaje da je to naporan i vrlo odgovoranput. U isto sam se vrijeme smijala i plakala.Cijelim sam bićem osjećala ohrabrujućuIsusovu blizinu: „Ne boj se! Nitko te neće od mene rastaviti, obećavam ti svoju blizinu.“O ovom doživljaju nikom ništa nisamgovorila. Izvanjski sam nastavila živjeti normalno,šminkala se, dotjerivala, izlazila…Jednog dana jednostavno više nisam moglaizdržati i usred radnog vremena, takva kakvajesam, našminkana i sređena, uzela samtorbu i otišla u Međugorje. Htjela sam sve toispričati fra Jozi Zovki. Kad sam, međutim,tamo došla, bila sam sva zbunjena. Ja nikadnisam ni razgovarala s časnom sestrom,niti znam kako i od koliko godina se ide usamostan, baš ništa nisam znala. Uz to meuhvatila i sumnja: „Jesam li dostojna biti časnomsestrom, možda sve to umišljam“. FraJozi nisam mogla reći da želim biti časna sestra.Rekla sam: „Ja nikako ne znam što sesa mnom događa, ja bih samo molila Boga ibila u crkvi“. U tom trenutku su na vrata župnogureda ušle dvije časne sestre i, vidjevšida je fra Jozo zauzet, htjedoše izići, no onih zadrža: „Uđite, uđite, evo vam još jedne“.Kako sam dragom Bogu bila zahvalna, da sesve dogodilo tako jednostavno.Do odlaska u samostan prolazila sam krozstrahovite kušnje. Kao da se cijeli pakao digaoda me zaustavi. Bojala sam se da ne ću uspjeti.Toliko mi je bilo teško da sam molila Bogada umrem. Bilo je strašno. Jednom prigodom,dok sam razmišljala kako bih mogla od sveganegdje daleko pobjeći, ponovno se prolomioglas: „Ovo je moja volja, a ti si slobodna.“ Bolnoi posramljeno sam zaplakala i odgovorila:„Isuse, ja idem s tobom pa neka sutra umremod jada i muke“. U taj sam čas dobila dar velikogpovjerenja koje me nikad nije napustilo.Ovakve kušnje se nikad nisu ponovile. Ana vrata samostana Školskih sestara franjevakapokucala sam 16. kolovoza 1981. godine.Osjećala sam se zaštićenomDana 17. kolovoza, dok sam išla u Čitlukdati otkaz na poslu a isto tako i partiji, sretalasam mnoštvo policijskih automobila.Nekako se osjećalo da se nešto strašnodogađa. Nakon davanja otkaza, pošla samu Međugorje, na susret s fra Jozom. Putomdoznajem da u Međugorje nitko ne smijeući osim mještana, no ja sam nesmetanoprolazila pokraj policijskih straža. Išlasam s dvije mještanke. Župnu kuću i crkvusa svih su strana opkolili policajci. Tek naulazu u dvorište vratio nas je jedan policajac,govoreći da ne možemo u crkvu. Produžilesmo prema Bijakovićima nesmetanoprolazeći pokraj policajaca koji su automobilomzapriječili put. U Bijakovićima zatičemonezaboravan prizor. Na ulici mještanis molitvenikom i krunicom. Suznihočiju govoraše: „Fra Jozo je odveden“. Bilasam potresena, ali ne i prestrašena. Ispunilame još veća odlučnost i odvažnost. Nadasvesam se osjećala zaštićeno.Oko mog odlaska u samostan, od straneondašnjih vlasti digla se velika prašina.Usljedila su ispitivanja onih s kojima samse družila, prijetnje, a poslije i kažnjavanjemoje obitelji… Meni nitko ništa nije govorio,mirno sam nastavila svoj put. Kako ondatako i danas, Gospodin me trajno prati svojomzaštitničkom blizinom.20 | Glasnik mira | Međugorje Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 21

IskustvoIskustvoSlušam te, pričaj miO Međugorju su me pitali u različitim prigodama,mjestima i zemljama. Prenosio sam im neka svoja iskustvai oduševljenje, i bio sretan zbog toga. Ali kako vama, tj.nama koji živimo s Međugorjem – za ljudski vijek nemalihtrideset godina – kako i što nama reći?don Mirko Barbarić, sdbNo, obećah uredniku Glasnikamira. Udahnuh, pošutjeh! Mislise uskovitlaše same od sebe,pa se smjenjuju s bojazni da suiskusniji i duhovniji sve već rekli, ne samomoja braća franjevci iz Međugorja, nego itoliki drugi… živi i pokojni svjedoci. Ali,odazvah se – jer nikad nismo tako dalekood početka a da ne bismo mogli bacitipogled unatrag! A što bih ja mogao nataj besmrtni dodir koji je, po Gospi, dotaknuotolika srca i koji se širi u radosti, nego„mucati riječ nejasnu“. Ne kanim „rastakati“zgusnutost i bogatstvo tolikih događajavezanih uz Podbrdo i…, nego podsjetiti natolike darove koji pritekoše u ova tri desetljećai još uvijek pritječu.Put koji nema krajaDogađaji su se počeli izvijati u čudesnomsmjeru onoga trenutka kad je šestero djecedotrčalo kući nakon što je kroz smiješakčulo glas: „Ja sam Majka Božja“. Zasjalo jeneko novo Sunce, Svjetlo nad Međugorjem ipreko njega svijetom. Ta je radost mene zateklau Zagrebu gdje sam bio na službi. Telefonje zazvonio. Ostao sam bez komentara. Sjećamse, bijah toga dana u posjetu sestri Daniciu bolnici Rebro. Podijelio sam s mnogimatu nesvakidašnju vijest. Vijest kojanadilazi naše svakidašnje ljudsko iskustvo.Sljedećih sam dana „slagao kockice“ mnogobrojnihinformacija o Međugorju, kojesu se širile munjevitom brzinom i zahvaćalesve veći broj ljudi. Posvuda bruji o misterijutoga događaja. Sve je došlo tako neočekivano,iznenadno i tako znakovito!Dobro se sjećam, pitanja se „naguravaju“jedno uz drugo. Bože, je li to moguće? Otkudto sad odjednom neke nebeske stvarnostii to baš u Bijakovićima, Međugorju? Je lito nešto autentično, ili… plod halucinacija,nečijih manipulacija? Nekakva ljudska kreacijaili namještaljka? Ostaneš, jednostavno,nijem u dubini srca. I očekuješ glas odgovornih,ponajprije mjesnoga biskupa.Tko se ne bi sjetio slika iz prvih dana: neravnihledina i vinograda oko crkve, koji po-stadoše vanjske ispovjedaonice. Živo su usjećanju vidioci i mještani, proganjani, prozivani,praćeni i ispitivani… Zatim zabranena Podbrdo, pretresi, zatvori, straže mještanaprisiljenih danonoćno čuvati prilaze, milicijskepartijske kontrole, zastrašivanja…Dolazio sam na Podbrdo i Križevac jošu dane kad su ih čuvali brižni čuvari, poslijena Festival mladih, na duhovnu obnovu islično.Otkad osluškujem poruke Međugorja,imam i neka osobna iskustva, znam neštoviše i o sebi. Sazrijevao sam, ponekad sporoi naporno, ponekad brže i lakše. Nekolikosam puta nazočio – premda to nisamzahtijevao – neobičnim doživljajima vidjelaca.Zahvaljujući fra Slavku koji bi tako, pomalousput, domahnuo: Ajde, uđi, ima jošmjesta… Sjećam se slike iz sakristije s francuskimmariologom Laurentinom i njegovomekipom. Djeca su se s toliko otvorenostii spremnosti dala ispitivati pod svom tomaparaturom… Iskustva su me privlačila dasam uvijek iznova navraćao, pratio, osluškivao,molio se, zahvaljivao. Nekako sam sedublje i sam sa sobom susretao. Druženja sljudima i s Kraljicom Mira pomogla su mida se više otvorim za strpljenje, blagost, poniznost…Župna crkva u prvim danima ukazanjačetku, golim golcatim nogama kamenito tloKriževca i Podbrda ispitivati.Uvjeren sam da smo darovani onim štonam je u tom povijesnom trenutku bilo potrebno,i da se to nije dogodilo bez Božjeghtjenja. Jer posvuda, ne samo u Međugorju,sve počinje s Isusovom majkom Marijom.Ona je u središtu povijesti spasenja. Na razmeđudvaju Saveza. Kako jednostavan početakza tako veliko Božje djelo!Zavičaj dušePokušavao sam se uživjeti u situaciju vidjelaca.Nije bilo nimalo lako predati se i uključitiu Božji naum. Vidjeti što to prosjajuje s Podbrdai Križevca. Progledati, jasno spoznati,razabrati. Djeca-Božji odabranici, iznenađenisvime, ne postaju umišljeni, nego o tomerazmišljaju i pitaju se, poput Djevice iz Nazaretajednoć pred anđelom, što bi to mogloznačiti. To se može samo u jednostavnosti iponiznosti prihvatiti!Ljudsko iskustvo ne susreće mnogo ovakvihsituacija. Djeca nisu imala od čega učiti.Zadivljuje njihovo velikodušno predanje,potpuna suradnja.S njima, nekoć malo selo, izvan svih događanja,obično selo običnih ljudi koji su živjeliskromnim životom, postade mjesto „odznačenja“. Uđe na kartu svjetskih zbivanja! Iono se samo otkriva ponovno kroz nove susrete,nova obraćenja. Da se nas pitalo, mibismo možda izabrali neki od centara moći,politike, ekonomije, a Bog je izabrao jednonepoznato mjesto, selo…Što će biti od svega ovoga? Kako će se razvijati?Završiti? Kakav će trag ostaviti u povijesti?To je tajna s kojom i danas živimo.Neka se naše nade i iščekivanja pretvoreu molitvu: „Neka tvoja ruka životom mo-Priča golim nogamaNe ću se suviše osvrtati – premda su mi osobnonajviše smetali – na banaliziranja i površnepristupe, osobito braće svećenika, stiješnjeneu tipično ljudske okvire i opterećeneraznim odnosima koji se vrte ukrug. Tko bipobrojio situacije u kojima je blagoslov ostaobez odgovora, u kojima je na molitve uzvraćenosumnjom! U vatrometu suprotnih, pa iteških (izgovorenih i napisanih) riječi, mnogoje mjesta za istraživanje. Osjećam se sretnimkad shvatim sigurnost ponekog odgovorau sebi. Predajem se i odustajem odprebrojavanja milosti. To je nemoguće, moždai nepotrebno. A tko ima dovoljno nutarnjebistrine da o svemu zbori? Neka Bognaše misli ostavlja otvorenima dok ne sazrenaše življenje u Bogu. Trebamo, kao i na pojimravna“. Da, Gospodine, neka tvoja rukaravna događajima vezanim uz Međugorje.„Neka Gospodin kuću gradi!“Želim i molim da Međugorje bude blagoslovljenii živi izvor i da još mnoge krijepi naovoj uzanoj stazi života. Jer smisao je životaotvor prema svjetlu. Za Suncem valja ići.Za Majkom – ženom obasjanom Suncem, ik tome onom koja ima uvid u život “s drugestrane“. Da ne sustanemo na putu molitvei obraćenja i da donosimo plodove koji „zauvijekostaju“, zahvalni Božjoj ljubavi koju jeočitovao prema tolikima koji su je iskusili uiscjeljenju i obnovi. I u Međugorju našli svojevrsnizavičaj duše.Zadaća CrkveOstaje nam čekati prosudbu Povjerenstva,stav Crkve: jedne, svete, katoličke, apostolskeCrkve, sazdane u duhu Novoga Jeruzalema.Ostaje nam čekatiprosudbu Povjerenstva,stav Crkve: jedne, svete,katoličke, apostolskeCrkve, sazdane u duhuNovoga Jeruzalema. One,koja je jamstvo naše vjere isigurnosti na putu. U ovomtrenutku vidim se zaštićenodlukom Crkve da osnujenovo povjerenstvo. Trebatće još vremena da se shvatišto se to u Međugorjudogodilo, i događa. I kakorastvoriti problem i utome biti korak naprijed!Razabrati ono „odozgo“ i„odozdo“.One, koja je jamstvo naše vjere i sigurnostina putu. U ovom trenutku vidim se zaštićenodlukom Crkve da osnuje novo povjerenstvo.Trebat će još vremena da se shvati štose to u Međugorju dogodilo, i događa. I kakorastvoriti problem i u tome biti korak naprijed!Razabrati ono „odozgo“ i „odozdo“. Mislitii govoriti otvoreno o svemu što zadire usvijet beskonačnosti! I smjer kojim valja ićiosjećam u sebi kao rijeku koja teče svojimtokom: izmjeriti joj možeš brzinu ili je zaustavitina trenutak, ali njezin cilj je more –more vječnosti!I dok slažem ove misli i tragam, dok mesubotnje predvečerje miluje tišinom i spokojem,sjetih se našega domaćeg pjesnikaMaka, pa neka nam on na kraju progovori:„Kako da vriskove zakopamo,Duboko u zemlju zaboravaKako da skupimo sve drage riječi i osmijehe uove pretijesne torbakeKako da potkujemo što otpornijom kožom sveranjave noge“.***Vrijeme ide, nebo „toči“ tolike milosnedarove. Hvala Duhu za ovu beskrajnu priču.22 | Glasnik mira | Međugorje Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 23

Uz tridesetu obljetnicuUz tridesetu obljetnicuTrideset milosnih godinaukazanja Kraljice MiraOvih dana, točnije 24. lipnja 2011., navršava se trideset godina (10. 955 dana) kako seukazuje Gospa u Međugorju. Prvih dana, poput groma iz vedra neba odjeknula je vijestda se na Podbrdu u selu Bijakovićima – župa Međugorje, ukazuje Gospa. Šestero mladihsretnika doživjelo je nešto nesvakidašnje, nadnaravno, nešto što je teško opisati našimsiromašnim riječima. Ta neočekivana, potresna te istodobno radosna vijest munjevitomje brzinom odjeknula ne samo župom, nego diljem naše domovine i čitavim svijetom, kaonajznamenitiji događaj zadnjih stoljeća.fra Petar LjubičićOtkuda našem dragom hrvatskomnarodu ta velika milost da mudolazi Nebeska Majka, KraljicaMira?! Naš je narod među najstarijimeuropskim narodima i svoju povijestispisuje već četrnaest stoljeća. I ta naša povijest,kao povijest malo kojega naroda, bila jeteška i mučna, krvava i kalvarijska. Gospa seukazuje tamo gdje je najveća potreba, velikanevolja… Ona dolazi kao pomoćnica i moćnazagovornica.Milosno vreloVeć prvih dana ukazanja, sa svih se stranaslijevalo golemo mnoštvo naroda u ovo nepoznatomjestašce, koje je preko noći postalomilosnim vrelom. Milijunske hodočasničkerijeke razlijevale su se da bi vidjele,osjetile i iskusile što se tu zapravo događa.Teško je danas ikoga igdje naći tko nije čuoza Međugorje, za Bijakoviće. Milijuni hodočasnikaovdje su doživjeli čudesne stvari.Mnogi su zapisali svoja svjedočanstva i napisaliknjige. Pokrenuti su mnogi časopisi.Otvorene su razne središnjice za MIR. Nasvim kontinentima nalazimo na tisuće molitvenihskupina Kraljice Mira. Osnivaju sezajednice čiji su članovi obraćenici u ovomemilosnom mjestu. Oni zajednički mole svakidan, neki i po sedam sati dnevno, imajuvječno klanjanje.Svi čeznemo za novim, boljim svijetom.Njega nema bez Boga, Bog je potreban čovjekuda bi postao bolji, pravedniji i blaženiji.Upravo to Gospa govori u Međugorju.Je li uopće potrebno naglašavati kako je danasstanje doista kaotično, krizno, recesijsko?Kriza i recesija postali su znakom našegavremena, svijet je zapao u veliku krizui nevolju i to je najmanje što se može kazati.Kriza i recesija nisu isto što i propast svijeta,njegova katastrofa, ali ni to nije isključeno.Kriza je najprije prilika, a ako se ne iskoristi,lako se promeće u štetu koja može biti općenitai poprimiti najveće razmjere i najgoreoblike.Problem je u tome što ljudi nepravdomrješavaju nepravde, rat ratom, nered u obiteljibračnom rastavom, ovisnost podržavanjemovisnosti. Ovisnicima, naime, dajumanje doze heroina da ih odvrate od većih,pružaju im manje opasne droge da ih sačuvajuod opasnijih. Ne vide da vatrom trnupožar, ili vide ali su nemoćni poduzeti neštobolje i uspješnije. Svi se slažemo u ovome:čovjek nikad nije bio nesigurniji i tjeskobniji,zabrinutiji i nezadovoljniji, grješniji i bolesniji,nikad nije bio u većoj nevolji i mucinego što je danas.Kriza je samo poziv da se preispitamo. Dase zamislimo nad svojim životom i odlučimopoći drugim putem. Sigurnijim, spasonosnijim.Upravo onim o kojem nam Gospagovori. Ovaj nemirni svijet u sve nas unio jeutrku, muku, napetost, nesigurnost i bolest.Oboljeli smo od straha i potištenosti. Nemamomira. Premalo je radosti i duševnog zadovoljstva.Osjećamo nedostatak ljubavi...Zato postajemo tjeskobno zabrinuti. Svi trčimoi čeznemo za istinskom srećom, a nigdjeje ne možemo stići ni naći. Naša nas sebičnostdovodi dotle da često ne razumijemodruge, svoje ukućane, prijatelje. Drugi ne razumijunas. Samo se tužimo jedni na druge...A tu nije rješenje.Bogatstvo u našim srcimaSvi smo zaboravili na veliko bogatstvo kojenosimo u svome srcu. O, kad bismo znali kakvoje u svima nama skriveno blago o kojemui ne sanjamo! Bog nas je za sebe stvorio,i zato je nemirno naše srce dok se ne smiri uBogu (sv. Augustin). Kad bismo znali što toznači, sve bismo prodali i razdali da to otkrijemo.Za to blago (radost, mir, zdravlje,sreću...) poneki sve žrtvuju. Plaćaju to blagoskupo i u devizama. Mnogi ga ne nalaze, iliga nalaze pomiješana s gorkim pelinom jerga traže na posve krivome mjestu.Kraljica Mira došla je k nama, k svojojdjeci. Želi nam pomoći otkriti to dragocjenoblago koje nosimo u sebi. Ona nas, kaoMajka, želi uzeti za ruku i voditi k svomeSinu Isusu. Ona dobro zna da u Isusu možemoimati istinski mir, pravu radost, neopisivusreću, život i spas. Upravo sve ono za čimčeznemo. On je Spasitelj, Usrećitelj naš! Marijaod nas ponajprije traži da povjerujemokako je ona poslana od svoga Sina da nampomogne u našim nevoljama. Ona nas većtrideset godina neumorno zove: Vjerujte uBoga, i to čvrsto. Imajte potpuno povjerenjeu moga Sina Isusa. Posve se njemu predajte.Iskusit ćete kako je Bog dobar i milosrdan ikako vam daje snagu za život.Gospa veli da je došla „probuditi vjerusvakoga vjernika“ (30. travnja 1984.). Došlaje naučiti nas kako čvrsto i predano vjerovati.Gospa nam je skrenula pozornost nato kako se dar vjere ne će održati bez našegatruda i napora. To je, istina, nezasluženi darza koji se treba svim bićem boriti i njegovatiga da bismo ga sačuvali. Da bismo svoju vjerusačuvali i u vjeri stalno rasli, Gospa namje preporučila svakidašnju hranu: molitvu!Posebice svetu Misu, molitvu krunice, klanjanjeIsusu u Presvetom oltarskom sakramentu,češće primanje svetih sakramenata,čitanje Svetoga pisma...„Kad ste daleko od Boga, ne možete primitimilosti, jer ih ne tražite čvrstom vjerom.Ja iz dana u dan molim za vas i želimvas sve više i više približiti Bogu. A ne moguako vi to ne želite. Zato, draga djeco, stavitesvoj život u Božje ruke...“ (25. siječnja1988.). „... Dječice, vjerujte i molite da vamOtac umnoži vjeru. A onda tražite što vamje potrebno. Ja sam s vama. Radujem se vašemobraćenju...“ (25. travnja 1988.). Majčinskibrižni poziv na molitvu i otvaranjeDuhu Svetom posebice jača i učvršćuje vjeru:„Draga djeco, ovih dana posebno vas pozivamda otvorite srca Duhu Svetom. Osobitoovih dana Duh Sveti djeluje preko vas.Otvorite srca i predajte svoj život Isusu, daon djeluje preko vaših srdaca i učvrsti vas uvjeri“ (23. svibnja 1985.).Obratite se, tj. promijenite se, izmirite ses Bogom, s braćom i sestrama i sami sa sobom.Drugim riječima, odrecite se grijeha,prestanite griješiti i darujte Bogu prvo mjestou svom životu. To moramo činiti neumornosvaki dan. Žive i osvjedočene vjerenema bez svakidašnjeg obraćenja. Obraćenjeje milost kojom Boga spoznajemo i postajemosvjesni njegove ljubavi i plana kojiima s nama. Obratiti se znači imati iskustvoda Bog postoji i uvijek biti ponizan prednjim, priznati mu svoje grijehe u skrušenojispovijedi i kajati se zbog njih. Obratiti seznači živjeti novim životom, u novom svjetlugledati sve i mijenjati sebe i pomagati idrugima da budu drukčiji. To sve čini milostkojoj se čovjek otvorio i s kojom živi. Obraćatise znači svaki dan sve više bivati iskrenijii pravedniji, pošteniji i savršeniji. To je zadaćanašega života.Molite, molite, molite! I to srcem, s ljubavlju,čitavim bićem, da biste se svaki danmogli obraćati i da biste u vjeri neprestanorasli. Na to nas blago majčinski poziva VelikaMajka.Molitva je srce i duša naše vjere, obraćenjai mira. Moliti treba srcem. Tako nas Gospauči već blizu jedanaest tisuća dana. Štoto znači? Ne moliti iz običaja i navike! Molitisrcem znači, prije svega, moliti s ljubavlju.Zdušno. To znači moliti čitavim svojimbićem: tijelom i dušom, čista srca. To značipotpuno se otvoriti Bogu. Njemu dati prvomjesto u svome životu. Njemu se potpunopredati. Imati toliko pouzdanje u njega i odnjega se svemu dobrome nadati. To znači sabranoi ponizno, predano i pouzdano, postojanoi pobožno moliti.Prema Gospinim uputama i porukama,moliti srcem znači doživjeti molitvu kao susrets Bogom. To znači sjediniti se tako s Isusomte osjetiti i iskusiti ljepotu i veličinu milostikoju nam Bog daruje. To isto tako značii primiti velike milosti. Moliti srcem, značidopustiti Bogu da on ukloni sve zaprjekei da molitva prevlada našim srcima usvakom trenutku. Ovih nekoliko poruka tonam zorno pokazuje: „Draga djeco! ... Pozivamvas na iskrenu molitvu srcem, da svakavaša molitva bude susret s Bogom. U svomeradu i svagdanjem životu stavite Boga naprvo mjesto!“ (25. prosinca 1987.). Molitvaje dar Božji kojim čovjek čezne biti s Bogom,s njim prijateljevati, s njim se sjediniti. Gospaće reći: „Budite svjesni, ljubljeni moji, dasam ja vaša Majka i da sam došla na zemljuda vas učim iz ljubavi slušati, iz ljubavi moliti...!“Molitva nam pomaže doživjeti Božjuljubav. I zato Gospa želi da nam molitva postaneživot.Postite, tj. činite pokoru, znajte se odricati,žrtvovati za svoje dobro, za svoje spasenjei za spasenje svoje braće i sestara.Gospa nam preporučuje mjesečnu svetuispovijed i što češću svetu pričest. Žarka jojje želja da nam sveta Misa bude život. To jenajveća i najuzvišenija molitva naše vjere.Kraljica Mira dolazi kao Majka svih ljudi.Ona nas sve žarko ljubi majčinskom ljubavlju.Svojim ukazanjima i svojom nazočnošćuželi nama, svojoj djeci, pomoći darivajućinam Isusa.Veoma je znakovito da se Gospa prvogadana ukazanja pojavila s djetetom Isusom narukama. Isus je naš božanski Spasitelj, praviBog i pravi čovjek. On je najveći dar koji netkomože primiti ili sebi poželjeti. Krist je našpravi mir i istinska radost, neopisiva sreća iživot, uskrsnuće i spas!To je Gospina poruka, dar i pomoć današnjemsvijetu. Majka svih ljudi nije imalašto važnije kazati, ni veće darovati, ni potrebnijeučiniti. A ljudi uopće niti imaju štovažnije od toga čuti, niti što veće primiti, nitišto potrebnije imati.(Svršetak u idućem broju)24 | Glasnik mira | Međugorje Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 25

Odjeci u svijetuOdjeci u svijetuNastavak s 13. str.svetio čak tri redovite kateheze srijedom.U teologiji je on prepoznat kao istinski ipravovjerni učitelj mistične teologije. Odmahdo njega moram spomenuti i blaženogaIvana Duns Škota, koji zaključujevrijeme zlatne skolastike. U franjevaštvuse drži da je on najbolje teološki izražavaoideale svetoga Franje. Da ne govorimoo njegovu mariološkome doprinosu.Posebno zaslužan za proučavanje njegovihdjela je pokojni fra Karlo Balić, ai danas hrvatski franjevci istražuju i priređujunjegova djela u Rimu, u Škotističkojkomisiji. A od onih kod nas manjepoznatih, zanimljiv je npr. sv. Didak Alkalski,Andaluzijac koji je bio samouk ubogoslovlju. Imao je Franjinu dušu u ljubaviprema stvorenju. Njegovao je biljkeu skromnom vrtu, s ljubavlju i predanošćuizrađivao različite posudice i košaricete od toga hranio siromahe. Zanimljivje njegov dolazak u Rim na kanonizacijusv. Bernardina Sijenskoga. Tada je u Rimuzavladala kruga, a on se odmah i do krajastavlja na raspolaganje oboljelima. Ponjemu su nazvane mnoge dobrotvorneustanove na španjolskome govornom području,osobito u Latinskoj Americi. Zanimljivi hrabar je sv. Josip Leoniški, kojije u šesnaestom stoljeću posluživao kršćankezarobljenike u Carigradu. Proživioje tolika mučenja, a nije se htio odrećipomaganja tim zarobljenicima. Onda, sv.Benedikt Labre, Francuz, zaštitnik rubnihdruštvenih skupina, skupina na koje sedanas u franjevačkom svijetu gleda s posebnompozornošću u novoj evangelizaciji.Obilazio je te skupine noseći uvijek sasobom Sveto pismo, brevijar i onu poznatuknjižicu Tome Kempenca, NasljedujKrista. Neobičnošću je obilježen i SrećkoKantalicijski. Svetost je postigao kao prosjak.Kažu da je uživao prositi za bolesnikei rimsku sirotinju. Lino Maupas, Splićaninfrancuskih korijena. Najzanimljivijilik. Djelovao je u Parmi. Znao je bez pitanjauzimati iz samostana i crkve i davatisirotinji. Umro je u poznatoj tvornici tjestenineu Parmi proseći za sirotinju. Pa sv.Elizabeta Ugarska, zaštitnica Franjevačkogasvjetovnog greda, koja je svojim životomi radom brisala granice ondašnjihstališa. Ili pak bl. Anđela iz Folinja, ženauronjena u doživljaje izvanrednih mističnihiskustava. Moglo bi se nabrojiti čitavuplejadu primjernih i svetačkih života.Zaista, svi oni nadahnjuju i daruju prelijepcvijet na golemom stablu franjevačkeduhovnosti.U Međugorju seosjećam kao u nebugdje sav svijet dolazipred Isusa…Velečasni Timothy Devine, iz Kanade, početkom svibnjasa skupinom je treći put boravio u Međugorju. Slijepod rođenja, on radosno gleda na svijet, a sugovornikazadivljuje radost koja obasjava njegovo lice, radost kojane dopušta pomisao da je riječ o slijepoj osobi. Na koncurazgovora, vlč. Timothy je za slušatelje Radiopostaje „Mir“Međugorje odsvirao i otpjevao pjesmu posvećenu KraljiciMira koju je sam napisao i uglazbio.Razgovarao Ivan BorVelečasni Timothy, budite ljubazni ipredstavite se našim čitateljima.Rođen sam blizu Toronta, u Ontariju, u Kanadi,i potpuno sam slijep od rođenja. Zahvaljujućiljubavi i podršci obitelji, bio samdobar u školi.Čuli smo da je Vaš svećenički pozivplod Međugorja. Kako se to dogodilo?Studirao sam psihologiju i postavljao sam sipitanje o svećeništvu. Bio sam dobar studenti mislio sam da bih mogao uspjeti u filozofijii teologiji. Htio sam moliti za razlučivanje,i zato sam došao u Međugorje. Nisam znaos kakvim ću se izazovima morati suočavati usjemeništu i htio sam zamoliti Majku Božjuza pomoć. Dok sam boravio u Međugorju,bio sam vrlo iznenađen da su mi ljudi četiriputa pomogli uspeti se na Križevac. Mnogisu mi prilazili i pitali me jesam li razmišljaoo svećeništvu! Tako sam u srcu osjetio da miDuh Sveti potvrđuje svećenički poziv.Iz Međugorja sam otišao ohrabren i punpovjerenja. Nisam znao u koje bih se sjemeništetrebao javiti: u biskupijsko sjemenište ili uneku zajednicu. Vrata su mi se otvorila u glavnomgradu Kanade, u Ottawi, u jednoj novojzajednici koja se zove Suputnici križa. Bilo imje vrlo drago čuti o mojim iskustvima u Međugorjui primili su me raširenih ruku.Kad ste zaređeni?U Međugorju sam bio 1996., a zaređen sam2002. godine.Što Vas je zvalo u Međugorje?Pratio sam međugorske poruke, molio krunicui postio. Poruke koje vidioci primajudoista su me poticale i davale mi nadu.Vjerovao sam da su čuda moguća. Vjerovaosam da, ako dođem u Međugorje, ili će Bogiscijeliti moje oči, ili će mi dati da uspijem uživotu iako sam slijep. Marija je izabrala ovudrugu varijantu.Jeste li u međuvremenu ponovno dolaziliu Međugorje?Bio sam ovdje i kao đakon, mjesec dana prijesvećeničkog ređenja. Tada sam na Misi čitaoevanđelje. Vani je bila velika oluja s grmljavinomi svjetla su se u crkvi ugasila, a ja sami dalje mirno čitao jer sam imao evanđelje nabrajevu pismo. Bilo je to vrlo ozbiljno evanđeljeo tome kako Isus razdvaja ovce od jaraca,a ljudi su se smijali! Tada mi je netko biorekao da je nestalo struje, pa sam shvatio zaštose ljudi smiju.Koje je značenje Međugorja u Vašemsvećeničkom životu danas?Potiče me da posvetim cijelo svoje svećeništvoIsusu po Mariji. Znam da ću uz njezinemolitve imati odvažnosti da objasnim istinunaše vjere i onda kada to nije popularno. Mislimda je molitveni program koji se živi u crkvisv. Jakova dobar model za župni pastoralkako ga ja shvaćam. Ja služim u jednoj župi ina to pozivam svoje župljane i u Kanadi.Je li Međugorje prisutno u Vašoj biskupiji?To se najviše vidi u porastu javnog klanjanjapred Presvetim i u tome da postoji sve višemogućnosti za ispovijed. Postoji i mogućnostda se šire međugorske poruke, a iz Ontarijadolaze i mnoga hodočašća.Živi li Međugorje i u molitvenim zajednicamau Ontariju?Da. Ima ljudi koji se sastaju jednom tjedno nakrunicu i čitanje poruke, i jedni drugima pomažu.Jedni drugima pomažu i postiti. U Ontarijupostoji jedno imanje gdje se nalaze postajeKrižnoga puta. Tamo mnogi ljudi idu imole kao da su na Križevcu. Vlasnici toga imanjahtjeli su donijeti Međugorje u Ontario.Što mislite o nazočnosti Gospinih porukau Kanadi i u svijetu?Mnogi znaju za Gospine poruke i mnogi unjima nalaze nadu. Mnogi katolici s poteškoćamau obitelji ili u braku odlučuju doći uMeđugorje da tu nađu mir.Kako doživljavate Međugorje, što Vamono znači?U Međugorju se osjećam kao u nebu gdje savsvijet dolazi pred Isusa, a rijeka Božje milostidonosi iscjeljenje svim narodima. U Međugorjuje lako moliti. Ovdje se lako može razvitidobre navike i krjeposti i onda ih ponijetisa sobom natrag u Kanadu.Kako vidite Međugorje 1996. i danas?Godine 1996. bila je 15. obljetnica i ljudi sujoš uvijek bili zabrinuti zbog rata. Čuo sammnogo lijepih svjedočanstava o Božjem djelovanju.Sada ima mnogo više ljudi nego zadnjiput, još su više usredotočeni na euharistijui ispovijed. Imam dojam da dolazi sveviše ljudi, ali da ih sve manje gleda u sunce.I ovaj put sam čuo mnoga divna svjedočanstvao obraćenju i iscjeljenju. Ovaj put moguispovijedati i to mi je posebno drago. Moguslaviti Božansko milosrđe.Učim imati povjerenja uljude i u Boga. Učim da nemoram sve sam, da je uredu ako čovjek treba Boga.Kada moram tražiti pomoćod ljudi, istodobno mogu iod Boga tražiti pomoć.Ukazanja u Međugorju poruka su zacijeli svijet. Što ona znače svijetu, kakoih treba slušati?Vjerujem da ona donose trezvenost, naposezapadnom svijetu. Ljudi su rastreseni glazbomi zabavom. Ljudi ne priznaju neke stvari,usamljeni su i depresivni. Međugorje naspodsjeća na ono što je vječno i nudi evanđeoskinačin života. Samo u Bogu i samo u ljubavimožemo naći mir. To je poruka mira.Vi slavite Boga i glazbom. Kako je topočelo?Sa svojim bratom Matijom uvijek sam svirao.On na gitari, ja na klaviru. Na fakultetusmo svirali svjetovnu glazbu, onda samja poželio svirati glazbu koja govori o mojojvjeri pa smo napustili svoju glazbenu skupinui s drugim glazbenicima svirali katoličkuglazbu. Snimili smo dva CD-a, to je originalnakatolička glazba, a u Torontu smo 2002.godine svirali na Svjetskom danu mladih, naraznim skupovima i pred raznim skupinamamladih. Sada kao svećenik i dalje glazbomslavim Boga, ali više ne sviram sa skupinom.Zajedno sa svojim bratom komponiramglazbu i pišem tekstove.Možemo li očekivati i jednu pjesmu oMeđugorju?Zašto ne? Napisali smo i jednu pjesmu kojase zove Kraljica Mira.Od rođenja ste slijepi. Je li sljepoćaograničenje ili proširenje načina gledanja?Vi možda svijet vidite na drugačijinačin nego mi?Sljepoća čovjeka prisiljava da se obrati drugimljudima za pomoć. To potiče međuljudskeodnose. Ja svijet vidim kroz oči drugihljudi, tako da je moj život obogaćen. Učimimati povjerenja u ljude i u Boga. Učim da nemoram sve sam, da je u redu ako čovjek trebaBoga. Kada moram tražiti pomoć od ljudi,istodobno mogu i od Boga tražiti pomoć. Rekaobih da sam na neki način otvoreniji premaljudima jer ih ne mogu suditi po izgledu.Hvala Vam, o. Timothy, sretan Vam puti skori povratak u Međugorje.Rado ću se vratiti jer mi Gospa uvijek nedostaje.(Prevela Lidija Paris)26 | Glasnik mira | Međugorje Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 27

Došli smo Ti, Majko draga,sa svih strana ove zemlje!

Iz života CrkveUz pohod Benedikta XVI. HrvatskojObitelj - istinska školačovječnosti i vječnih vrjednota“Drage obitelji, ne dopustite da ljubav, otvorenost životu i jedinstvene veze koje povezujuvaše ognjište oslabe. Molite neprestano za nju Gospodina, molite zajedno, da vaše nakanebudu obasjane vjerom i poduprte božanskom milošću na putu prema svetosti. Na taj ćetenačin, svojom radošću kojom dijelite sve u ljubavi, dati svijetu lijepo svjedočanstvo kolikoje obitelj važna za osobu i društvo. Papa je uz vas i moli se napose Gospodinu za one kojiu svakoj obitelji imaju najveću potrebu za zdravljem, radom, utjehom i društvom.”Ivan Uldrijan“Današnji različiti oblici rastapanja braka,kao što su slobodne veze i ‘brak na probu’,pa čak i pseudobrak između osoba istogaspola, izrazi su anarhične slobode koja sena pogrješni način shvaća kao pravo oslobođenječovjeka. Takva pseudosloboda temeljise na banalizaciji tijela, koja neizbježnouključuje banaliziranje čovjeka.”“Papa obitelji.” Tako su mnogi s pravomnazvali Ivana Pavla II., koji je često upozoravaoda o obitelji ovisi budućnost čovječanstva.Taj put blaženoga Pape vjerno slijedii njegov nasljednik na Petrovoj stolici,Benedikt XVI., kojemu je također od početkanjegova pontifikata obitelj u središtu misli.Svjestan je, naime, da ovo vrijeme svemanje poštuje obitelj, da je u svijetu na djeluvladavina relativizma koji sve – a nadasvevrjednote – želi proglasiti “nedefiniranim”i da donositelji odluka u društvu vrlo često,umjesto da štite i pomažu, institucionalnimokvirima dovode u pitanje sam temeljljudske zajednice. Trenutak je ovo u povijestikoji možda više no ikada vapi za snažnimi odlučnim glasom koji poziva na zaštitu teosnovne stanice društva. Jer, “naviještati cjelovituistinu o obitelji, utemeljenoj u brakukao domaćoj Crkvi i svetištu života, velikaje odgovornost svih”, reći će papa BenediktXVI. i jasno dati na znanje koliko je golemata zadaća koju je on vrlo odlučno prihvatio,pozivajući pritom svakog pojedinca, vjernikai nevjernika, da u okviru svojih mogućnostiu svojemu okružju – čini isto.Slika velike ljudske obitelji i BogaPapinu zalaganju za obitelj svjedoče vrlozorno i njegove riječi na brojnim mjestima iu mnogim prigodama, kao i dirljivi i uvijekradosni susreti s obiteljima koje naziva “prijekopotrebnim dobrom za narode” i “primarnimmjestom humanizacije”, “istinskom30 | Glasnik mira | Međugorješkolom čovječnosti i vječnih vrjednota” ili,pak, “kolijevkom života i ljubavi”. Obitelj jeneizmjerno važna. Mala je ljudska obitelj, tumačiPapa, slika velike ljudske obitelji, zajednicesvih ljudi i naroda te je kao takva “prototipsvakoga društvenog poretka”. Ona je i“glavna mirovna agencija”, to jest jamac mirakoji je toliko potreban današnjem društvu.Pa kako je onda moguće, pitat će se s pravommnogi, da tako dragocjenu stvarnost svakogadruštva netko dovodi u pitanje?Upravo zbog dovođenja obitelji u pitanje Crkvatrajno očituje svoju pastoralnu skrb natome temeljnom području ljudske osobe. Daje obitelj “sveta” potvrđuje Benedikt XVI. ikada je naziva “slikom Boga”, koji je Trojstvo,zajedništvo ljubavi. Sam Bog se “htio objavitirođenjem u ljudskoj obitelji”, pa je ona stoga“povlašteno mjesto gdje svaka osoba uči davatii primati ljubav”, tumači Papa.Današnji izrazi anarhične slobodeNo, obitelj je u krizi. Vidljivo je to, kako ubrojnim statističkim pokazateljima, tako i uživotnoj svakidašnjici. Sveti Otac prije svegaističe da se obitelj mora i jedino može temeljitina doživotnome braku između muškarcai žene, zajednici ljubavi koja rađa noviživot. Snažan je to govor protiv “duha vremena”u kojemu su sve rašireniji rastavabraka i pobačaj – dva zla koja “donose tolikopatnje u živote osoba, obitelji i društva” –a za koje se mnogi na društvenoj areni vrlogorljivo bore.U prvim danima njegova pontifikata, kadasu mnogi iz različitih razloga – već premapolitičkom i/ili ideološkom usmjerenju –vrlo napeto iščekivali svako Papino obraćanjekako bi čuli kakav će biti njegov govoro važnim društvenim pitanjima, BenediktXVI. svojim je jasnim i odlučnim riječimasvima dao na znanje što od njega očekivatikada je u pitanju borba za obitelj i zaštituživota. Tako je, primjerice, otvarajućikongres svoje Rimske biskupije početkomlipnja 2005. godine, u govoru koji je snažnoodjeknuo u javnosti, Papa među inim kazao:“Brak i obitelj u stvarnosti nisu slučajnasociološka konstrukcija, plod povijesnih iekonomskih prilika. Upravo suprotno tome:pitanje odnosa između muškarca i žene svojekorijene ima u najdubljoj biti ljudskogabića.” Istaknuo je pritom i da su “današnji različitioblici rastapanja braka, kao što su slobodneveze i ‘brak na probu’, pa čak i pseudobrakizmeđu osoba istoga spola, izrazianarhične slobode, koja se na pogrješan načinshvaća kao pravo oslobođenje čovjeka.Takva pseudosloboda temelji se na banalizacijitijela, koja neizbježno uključuje banaliziranječovjeka”.A obitelj je pozvana biti povlaštenim mjestomna kojemu se prima i štiti ljudski život,od začeća do naravne smrti. Budući daje svako dijete dar Božji, kada dođe na svijettreba biti prihvaćeno toplinom roditeljskeljubavi, ističe u svojim govorima Papa tepodsjeća kako je neotuđivo pravo i dužnostroditelja – ma koliko to u današnjem društvubilo teško – odgajati djecu. U odgoju zaživot u istini, u vrjednovanju života i zdravlja,slobode i mira, pravednosti i rada, slogei poštovanja upravo roditelji svojoj djecitrebaju svjedočiti vlastitim životnim primjerom.“Obitelj je”, tumači Sveti Otac ujednome od svojih obraćanja mladima, “temeljnajer u njoj u ljudskoj duši proklijavaprvo opažanje životnoga smisla” iz odnosas majkom i ocem koji “nisu gospodaridječjeg života, nego prvi Božji suradnici uprenošenju života i vjere”. Ona je zapravo– kako je nadasve slikovito rekao jednomprigodom – “živi organizam u kojemu seostvaruje uzajamno kruženje darova”, a zadaćajoj je biti znakom Božje ljubavi premasvim ljudima.Osobito je značajno da u obitelji “nikada nenedostaje Božja riječ, koja drži na životu plamenvjere”, stavlja na srce kršćanskim roditeljimaSveti Otac te ujedno ne zaboravlja istaknutini bitnu ulogu baka i djedova koji suIz života CrkveBez obitelji “Europa više ne bi bila Europa”Europi koja nerijetko odvraća pogled od svojih kršćanskih korijena, papa Benedikt XVI.poručuje koliko je za njezin identitet presudna naravna obitelj. U svome obraćanju tijekomprimanja vjerodajnica novoga mađarskog veleposlanika pri Svetoj Stolici prošle jegodine Benedikt XVI. rekao: “Brak i obitelj čine presudni temelj za zdrav razvoj građanskogadruštva, zemalja i naroda. Brak je osnovni uređeni oblik odnosa između muškarca ižene te je ujedno kao stanica za izgradnju građanske zajednice bio suoblikovan biblijskomvjerom. Tako je on Europi dao njezino osobito lice i njezinu čovječnost, između ostaloga izato, ili upravo zato što se uvijek iznova trebalo truditi i boriti za vjernost i odricanje kojisu njime zacrtani. Europa više ne bi bila Europa kad bi nestala ili kad bi bila bitno promijenjenata osnovna stanica njezina društvenog zdanja.”“svjedoci jedinstva” te “jamci ljubavi i nježnostišto je svako ljudsko biće treba davati iprimati”.Ohrabrenje “misionarima ljubavi i života”Papine riječi upućene obiteljima uvijek sui riječi ohrabrenja i poticaja, ali i pozivada svojim životima budu svjedoci u svomeokružju jer “svjedočanstvo kršćanske obiteljiotvorene životu danas je posebno nužno”.U mnogim prigodama Benedikt XVI.poziva obitelji da ne dopuste da ih zahvatidanašnji duh hedonizma i relativizma ida se ne obeshrabre pred kušnjama i nevoljama.Obraćajući se “misionarima ljubavii života”, kako naziva bračne drugove, ističeda roditelji i njihova djeca moraju zajednoići ususret izazovima sadašnjega doba.A kao savršen uzor Papa pred današnje obiteljistavlja Svetu Obitelj. Iako jedinstvenai neponovljiva, ona je “model života” iuzor bračne ljubavi, suradnje, žrtve, pouzdanjau Božju providnost, radinosti i solidarnosti– svih onih vrjednota koje obiteljčuva i promiče, pridonoseći na jedinstvennačin oblikovanju svakoga društva. Govorećio obitelji, koja je danas izložena raznimpoteškoćama i prijetnjama, Papa se obraćai crkvenoj zajednici koja “ima odgovornostpružanja potpore, poticaja i duhovne okrjepekoja će jačati obiteljsku povezanost, osobitou kušnjama i kritičnim trenutcima”.Politika treba obitelj staviti u središteNo, poglavito su snažne poruke koje Papaupućuje onima koji donose ključne odlukeu društvu, upozoravajući kako su opasnioni projekti koji drugim oblicima slobodnihveza žele pripisati isti zakonski status kakavima obitelj, apelirajući pritom na promicanjepravnih i administrativnih sredstava,kao i gospodarskih te političkih mjera kojepodržavaju obitelji i njihova neotuđiva prava.Uviđajući da su se životni uvjeti dubinskipromijenili te se silno napredovalo natehničkim, društvenim i kulturnim poljima,Sveti Otac upozorava kako se “ne možemozadovoljiti tim napretcima” jer “s njimamoraju uvijek ići ukorak i moralni napretci,kao što je pozornost, zaštita i pomoć obitelji”.Naime, “političko djelovanje koje želi dalekosežnogledati u budućnost ne može drugodoli staviti obitelj u središte svoje pozornostii svojega planiranja”, ističe Benedikt XVI.i vrlo konkretno naglašava da treba pojačatione inicijative koje će olakšati život mlađimbračnim parovima, kao i onima kojise odlučuju za stupanje u brak, onima koježele rađati i odgajati djecu – od zapošljavanjamladih, pružanja mogućnosti povoljnijegastanovanja, sve do izgradnje dječjih vrtićai osnovnih škola.Drage obitelji, Papa je uz vas!Zaista, obitelj je u središtu Papinih misli, štoje još jedno svjedočanstvo njezina neizmjernogbogatstva za osobu i društvo. Sveti Otacželi biti blizu obiteljima, što potvrđuju i njegoveriječi, izrečene na blagdan Svete obitelji2008. godine, kada se videovezom obratio ibrojnim vjernicima koji su se okupili na madridskomeTrgu Colon gdje je održan skuppotpore obitelji, kada je kazao: “Drage obitelji,ne dopustite da ljubav, otvorenost životui jedinstvene veze koje povezuju vaše ognjišteoslabe. Molite neprestano za nju Gospodina,molite zajedno, da vaše nakane buduobasjane vjerom i poduprte božanskom milošćuna putu prema svetosti. Na taj ćete način,svojom radošću kojom dijelite sve u ljubavi,dati svijetu lijepo svjedočanstvo kolikoje obitelj važna za osobu i društvo. Papa jeuz vas i moli se napose Gospodinu za onekoji u svakoj obitelji imaju najveću potrebuza zdravljem, radom, utjehom i društvom.”Da je Papa uistinu blizu obiteljima, pokazujei njegova želja da zajedno s hrvatskimkatoličkim obiteljima moli na njihovu prvomnacionalnom susretu koji će se održati5. lipnja na zagrebačkome hipodromu. Takose može reći da nakon triju pastoralnih pohoda“Pape obitelji”, Hrvatskoj ponovno dolazi– “Papa obitelji”.(Glas Koncila - broj 21 (1926), 22. svibnja2011. godine, str. 15)Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 31

Vijesti, najave, obavijestiVijesti, najave, obavijestiNedjeljaBožanskogmilosrđaUnedjelju 1. svibnja, u Šurmancimaje proslavljen blagdanBožanskog milosrđa, blagdankoji je ustanovio papa Ivan PavaoII. Prisjetimo se, taj dan slavila je cijelaCrkva jer je upravo na nj blaženim proglašennjegov utemeljitelj.Uz župljane, na Misi su sudjelovali ibrojni hodočasnici koji su se toga danazatekli u Međugorju.Područna crkva u Šurmancima dovršenaje prije devet godina, a u njezinojgradnji sudjelovali su i mnogi hodočasniciiz svijeta, poglavito iz Italije, koji su jojdarovali ikonu Milosrdnog Isusa.Obred primanja i obećanja međugorskeFrameUnedjelju 8. svibnja, na Vanjskomeoltaru crkve sv. Jakovau Međugorju, osamdeseteromladih članova Franjevačkemladeži iz Međugorja imalo je obrede primanjai obećanja pod večernjom sv. Mi-Sakrament svete potvrdeUsubotu 28. svibnja, u župnoj crkvi sv. Jakova uMeđugorju, osamdesetero krizmanika primiloje sakrament svete potvrde kojim se kršteniobogaćuju darom Duha Svetoga i savršenijepovezuju s Crkvom.Sakrament potvrde kandidatima je podijelio mjesnibiskup mons. Ratko Perić pod svetom Misom u 10 sati.Obraćajući se krizmanicima, njihovim roditeljima i kumovimate ostalim vjernicima u crkvi, biskup Perić je upropovijedi tumačio ulomak iz prvoga čitanja iz Djelaapostolskih o događajima s drugoga misijskog putovanjasv. Pavla.som u 19 sati. Sv. Misa je započela procesijommladih sa svijećama u rukama ipjesmom, a predslavio ju je fra Josip Vlašić,pokrajinski duhovni asistent, u koncelebracijis 40 svećenika. Obredom je ravnaofra Slaven Brekalo, duhovni asistent međugorskeFrame, a svojim pjevanjem misnoje slavlje uveličao zbor mladih predvođenglazbenom sekcijom Frame s Humca.Na završetku svečanoga misnog slavljasudionike je pozdravio i čestitao im međugorskižupnik fra Petar Vlašić.Franjevačka mladež u Međugorju djelujeod 1995. godine. Pjesmom, molitvom ibrojnim drugim aktivnostima daje svoj doprinosplodnom duhovnom ozračju ovesvjetski poznate župe.Prva sveta pričestNakon završene vjeronaučnepriprave, u nedjeljnom euharistijskomslavlju 1. svibnja2011. u 10 sati, prvoj svetojpričesti u župi Međugorje pristupilo je 74djece – 42 dječaka i 32 djevojčice. Svečanusvetu Misu predslavio je međugorskižupnik fra Petar Vlašić, a slavlje je svojimskladnim pjevanje uveličao međugorskidječji zbor „Golubići mira“. Uz svečanostovoga župnog slavlja, osobitost Međugorjačini i nazočnost velikog broja hodočasnikaiz Austrije, Njemačke, Švicarske,SAD-a, Engleske, Irske, Italije, Francuske,Koreje, Slovenije, Belgije, Libanona,Španjolske, Poljske, Portugala, Kanade,Češke, Slovačke, Mađarske, Hrvatske teBosne i Hercegovine.Dijamantna Misa fra Dobroslava BegićaIz Belgije pješice u MeđugorjeSkupina od 8 hodočasnika stigla je 16.svibnja 2011. pješice iz Belgije u Međugorje.Vođa puta bio je Hrvat MarkoPinčić, koji je u razgovoru za Radiopostaju„Mir“ Međugorje, zajedno sa suprugomYvonne Lespagnard, govorio o ovom neobičnompothvatu.Marko je rođen u Zadru, oženjen je Belgijankomi dugo godina s obitelji živi u Belgiji.Nakon razgovora sa suprugom i još nekolikoosoba, odlučili su se na hodočašće. Međuovih osmero hodočasnika je i gospodin od 84godine, te medicinska sestra koja se brinula zanjih tijekom puta.Marko je, između ostaloga, kazao: „Testiralismo kako će ići, pošli smo, odlučili ići 500Unedjelju 22. svibnja, fra DobroslavBegić u Posušju je proslavio dijamantnuMisu – 60 godina svećeništva.Uz koncelebraciju 20 svećenika,fra Dobroslav je zahvaljivao Bogu na milosti služenjakod Isusova oltara toliki niz godina. Svečarasu krasnoslovom pozdravili Luka Lendeka iIna Čamber, a potom je fra Dobroslav u uvodnomegovoru u misno slavlje uključio svoje pokojneroditelje, rodbinu, fratre i časne sestre skojima je službovao.Propovijedao je fra Ivan Sesar, provincijalHercegovačke franjevačke provincije, kojije osobito naglasio fra Dobroslavovo svjedočanstvotijekom patničkih dana Provincije kadje bio svjedokom ubojstva fratra od ruke komunističkih„osloboditelja“. Molitvu vjernikapredvodio je najstariji sudionik slavlja, fra HadrijanSivrić, koji je prije nekoliko godina takođerproslavio svoj dijamantni jubilej. Nakonmisnoga slavlja prigodne govore izrekli su: fraRafael Begić, fra Ivan Landeka, fra Zoran Senjak,fra Milan Lončar i Ana Bago u ime članovaFSR-a. Liturgijsko pjevanje predvodio jeVeliki župni zbor „Fra Grga Martić“, a pristiglepisane čestitke pročitao je i program vodiofra Mario Knezović. Slavlje je zaključeno pučkimzajedništvom svih misara, njih oko 1500.Po polasku svojim kućama vjernicima su podijeljeneprigodne sličice kao uspomena i poticajna molitvu za duhovna zvanja.Fra Dobroslav je, između brojnih dužnosti islužbi u našoj franjevačkoj provinciji i mjesnojCrkvi, nekoliko godina bio i župni vikar u župiMeđugorje.kilometara godišnje. Putujemo već tri godine.Nakon prekida bismo se ponovno vraćali namjesto gdje smo došli. Ove godine napravilismo ono što je ostalo, i računamo da smo prepješačilioko dvije tisuće kilometara.“Yvonne je naglasila da je ovo hodočašće zanju bilo i prijateljsko druženje: „Nas je osmerona ovom putu bila jedna mala obitelj i nikadmeđu nama nije bilo problema. Nastojalismo doći zajedno. Nakon ovoga iskustva željelibismo ohrabriti i druge i pomoći im. Sadznamo put.“ Marko i Yvonne kažu da bi seljudi redovito iznenadili kad bi vidjeli da suoni starije dobi. Svugdje su ih – u Austriji, Sloveniji,Italiji, Njemačkoj, Hrvatskoj – srdačnoprimili. Nikad ne će zaboraviti tu gostoljubivost.Spominju da su se jednom čak izgubiliu šumi u Sloveniji, ali uz pomoć Gospe, kakokažu, ponovno su pronašli put.U Međugorju su ih dočekali članovi obitelji,a u ime franjevaca primio ih je fra MiljenkoŠteko, ravnatelj Informativnog centra. Nakonnekoliko dana provedenih u molitvi, kućisu se vratili zrakoplovomRasporedmolitvenoliturgijskogprograma za30. obljetnicuGospinih ukazanjaOd srijede 15. lipnja do četvrtka 23. lipnja:Devetnica – molitva krunice na Podbrduu 16 sati.Petak, 24. lipnja6 sati: Hodnja mira od Humca do Međugorja.S Humca se polazi u 6 sati, ispredcrkve sv. Ante, dolazak oko 10 sati. Blagoslovs Presvetim. Sveta ispovijed prijepodne i od 17 sati8 i 11 sati: svete Mise na hrvatskom jeziku.Mise na stranim jezicima prema blagdanskomrasporedu18 sati: Krunica19 sati: Sv. Misa uočnica22 – 05 sati: Klanjanje Isusu u Presvetomoltarskom sakramentuSubota, 25. lipnja30. obljetnica Gospinih ukazanja u MeđugorjuSveta ispovijed tijekom cijelog dana5, 6, 7, 8, 9, 11 i 16 sati: Mise na hrvatskomjeziku. Sv. Mise na stranim jezicimaprema blagdanskom rasporedu18 sati: Krunica19 sati: Središnje večernje misno slavljeTrideseta obljetnicaGospinih ukazanjaUsubotu 25. lipnja slavimo 30.obljetnicu ukazanja KraljiceMira. Za tjedan u kojemu obilježavamoobljetnicu najavljenje izuzetno velik broj hodočasničkih skupinapa će naša župa tih dana biti istinskomolitveno središte svijeta. Župljane i vjernikeiz okolnih mjesta zamoljavamo dase duhovno, u svetoj ispovijedi, na vrijemepripreme za taj dan, kako bi se izbjeglestiske pred ispovjedaonicama. Takođervas molimo da tih dana što manje koristitesvoja vozila kako bi se svima – pristiglimhodočasnicima i hodočasnicima pješacimakoji će dolaziti cijele noći – omogućio nesmetanpristup crkvi, Podbrdu i Križevcu.32 | Glasnik mira | Međugorje Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 33

Vijesti iz Majčina sela (priredila Paula Tomić)Lectio divina – S Marijom kroz BiblijuPomoć za AfrikuUsubotu 7. svibnja navečer, udvorani sv. Josipa upriličenaje prezentacija o životu ljudi, aposebno djece u Beninu, jednojod najsiromašnijih afričkih država.Prezentaciju je vodila predsjednica udruge„Anđeosko srce“ Ivančica Fulir i njezinasuradnica Ružica Lice. Udruga je nastalanakon njihova dvotjednog posjetaovoj zemlji. Potaknute doživljajima – lijepimi ružnim, smrću i životom, siromaštvomu materijalnim stvarima a bogatstvomu radosti i zahvalnosti za život– odlučile su preko ove udruge pomoći izgradnjusirotišta u selu Hondji. Potaknutonjihovim anđeoskim srcem, i Majčinose selo uključilo i pomoglo njihovu akciju„Moja ciglica za Afriku!“ Više o tome možetenaći na www.DjecaBenina.org.Koncert za flautu iklavirUsubotu 7. svibnja, u 17 sati, u dvoraniMajčina sela, za sve štićenikeSela i ljubitelje klasične glazbeodržali su koncert Nikolina Vukoja,flauta i Božo Letunić, klavir. Na programusu bila djela različitih autora, a sve nazočneosvojila je virtuoznost mladih umjetnika.Blagoslov petorice momaka iz ZajedniceMilosrdnog OcaUsubotu 7. svibnja, u 10 sati, na svečanojsvetoj Misi koju je predslaviomeđugorski župnik fra PetarVlašić uz koncelebraciju upraviteljaZajednice Milosrdnog Oca fra SvetozaraKraljevića, petorica momaka iz Zajednicedobila su svečani blagoslov za uspješno zavr-Prvi susret udruge „Apostoli DivinaMisericordia, Amore Eucaristico conMaria“šen program rehabilitacije.Propovijedajući, fra Svetozar je izmeđuostalog rekao kako momci današnjim blagoslovomzapravo započinju život Zajednice ukojoj su za trogodišnjeg liječenja s hrabrošćučistili sebičnost iz svoga srca.Usubotu i nedjelju, 30. travnja i1. svibnja, u velikoj dvorani sv.Josipa u Majčinu selu, svoj prvisusret imali su članovi talijanskeudruge „Apostoli Divina Misericordia,Amore Eucaristico con Maria“. Ciljudruge je okupiti obitelji koje su spremneotvoriti se i u svoje okrilje primiti osobeu potrebi, na poseban način mlade ljudes različitim problemima, a zatim im prekomolitve, zdrave obiteljske ljubavi i obiteljskogzajedništva pomoći da ozdrave odsvojih rana i krivih modela ljubavi i zajedništvakoji ih unesrećuju.Poseban gost susreta bio je poznati talijanskikatolički kantautor Roberto Bignoli,koji je održao koncert i posvjedočio o svomeobraćenju u Međugorju te o tome kakomu je obitelj Anne Marie Angelici, suosnivačiceudruge, pomogla otvoriti se novomživotu i ljubavi.Zagovor pred BogomMeđugorski vidioci tvrde da je u jednom ukazanju Gospa plačući rekla: „Zaboravili steBibliju“! Listajmo zajedno Stari i Novi zavjet kako bismo upoznali Oca, Sina i Duha Svetoga.Lidija ParisPovremeno čujemo da je dobro molitise Mariji „zato što joj Isus ne moženišta odbiti“. To, naravno, zvuči simpatično,ali nije li to malo previšeljudski način gledanja? Kao da se ne usuđujemonešto moliti Isusa jer se bojimo da namto ne bi dao, pa molimo njegovu Majku kojojOn ništa ne može odbiti. Kao da Marijamože postići da Isus učini nešto što samne bi htio! Marija zna tko je Isus. Mi moždazaboravljamo… Katkad mislimo da se netkomora zauzimati za nas kod Boga protiv njegovevolje, kao da nam Bog ne želi dobro…U neprestanoj smo napasti Boga reduciratina ljudsku mjeru umjesto da svoje ljudskemjere proširujemo u skladu s Božjima.„Misli vaše nisu moje misli i puti moji nisuvaši puti, riječ je Gospodnja. Visoko je iznadzemlje nebo, tako su puti moji iznad vašihputova, i misli moje iznad vaših misli” (Iz55,8-9).U četrdesetak poruka, Gospa je reklada zagovara za nas: pred Bogom (30 puta),pred Isusom (2 puta), pred svojim Sinom (2puta), pred Svevišnjim (2 puta). Ona stojipred Bogom kao moliteljica, ona za nas moliza dar obraćenja srca (25. prosinca 1989.), zamir u našim srcima i oko nas, da Bog budenaš mir (25. lipnja 1992.), da budemo svjetlo(25. svibnja 1996.), da shvatimo da je svatkood nas nositelj mira (25. lipnja 1997.), danam Bog dadne snage da mijenjamo svojesrce (25. siječnja 1998.), da naše srce primidar obraćenja (25. travnja 1998.), da seobratimo i da naš život i naše ponašanje uvijekbude kršćansko (25. travnja 1999.), da senaše srce otvori Bogu i ljubavi Božjoj (25.ožujka 2000.).Najveći zagovornik pred Bogom u Staromzavjetu bio je Mojsije. Među najdirljivijimbiblijskim odlomcima upravo su njegovemolitve za narod koji se klanja zlatnomteletu. Mojsije ponizno preklinje Boga dase smiluje svome narodu, da se ne obazirena njegovu tvrdokornost, pokušava simpatičnimlukavstvom utjecati na Božju odluku,čak nudi sam sebe u zamjenu. Četrdesetdana i četrdeset noći on leži ničice pred Gospodinom,zapomaže, moli, preklinje…„O Gospode! Čemu da gnjevom plamtišna svoj narod koji si izbavio iz zemlje egipatske!… Sjeti se Abrahama, Izaka i Izraela,Ovi tekstovi žele biti poticaj na čitanje Knjige nad knjigama. Bit će vam od istinske duhovnekoristi samo ako budete prigrlili Bibliju i uronili u odlomke koji su ovdje navedeni,ako budete tražili dublje i dalje, i ako budete provodili mnogo, mnogo više vremenas Biblijom nego s ovim skromnim predloškom koji držite u ruci. Božja je riječ živa i djelotvorna(Heb 4,12). Ako se izložimo njezinu djelovanju, ona u sebi, sama po sebi, imasnagu mijenjati nas.slugu svojih, kojima si se samim sobom zakleo…Da se ne rekne u zemlji iz koje si nasizbavio: Jahve ih nije mogao uvesti u zemljukoju im je obećao, ili ih je mrzio pa ih je zatoodveo da ih pomori u pustinji. A oni su tvojnarod, tvoja baština, oni koje si izveo svojomvelikom moći i ispruženom mišicom… Narodonaj težak je grijeh počinio napravivšisebi boga od zlata. Ipak im taj grijeh oprosti...Ako ne ćeš, onda i mene izbriši iz svojeknjige koju si napisao“ (Izl 32,11-14.30-35;Pnz 9,25-29; cf: Ps 106,23).Stari zavjet spominje još jednog zagovornika,proroka Jeremiju. Njega su molili: „Zagovarajnas pred Gospodinom“ (Jer 42,2), alinisu htjeli činiti ono što im se kaže. Zato Jeremijaodvraća: „Sami sebe obmanjujete. Tavi ste me poslali… rekavši: ‘Zagovaraj naspred Bogom našim, i saopći nam sve što tion objavi, i mi ćemo to učiniti.’ A danas samvam objavio, ali vi ne slušate“ (Jer 42,20).Nešto slično rekla je i Gospa 10. siječnja1985.: „Ima dosta župljana koji ne slušajuporuke, ali zbog onih koji su mom srcuna poseban način bliski, zbog njih upućujemporuke za župu. I dalje ću ih upućivati,jer vas volim“. „Kao što je Otac ljubio mene,kaže Isus, tako sam i ja ljubio vas; ostaniteu mojoj ljubavi… To sam vam govorio damoja radost bude u vama i da vaša radostbude potpuna“ (Iv 15,9-12). “Zagovarampred Bogom za svakoga od vas sve dok vašaradost ne bude u Njemu potpuna”, kaže namGospa (25. kolovoza 2003.).34 | Glasnik mira | Međugorje Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 35

Uz tridesetu obljetnicu ukazanjaUz tridesetu obljetnicu ukazanjaMeđugorje 1981. - 2011.Razmišljajući o životu župljana – životnom standardu, zanimanju, uvjetima stanovanja,vjerskom životu i svemu što čini život jedne seoske zajednice prije 1981. – u sjećanje jeteško dozvati slike bez idealiziranja. A onima koji su rođeni nakon te godine, opet, opistoga vremena može izgledati samo kao vraćanje u nestvaran svijet.Priredio Ivan BorCrkva, 25.travnja 1982.Sedamdesetih i početkom osamdesetihgodina prošloga stoljeća u župi Međugorje,utemeljenoj 1892., živjelo jenešto više od 2600 stanovnika i to uselima Međugorje, Bijakovići, Miletina, Šurmancii Vionica. O vjerskom životu vjernikaskrbili su župnik fra Jozo Zovko i njegov kapelanfra Zrinko Čuvalo, a vjeronauk su držalei o misnom ruhu te uređenju crkve brinulesu č. s. Marcelina Sušac i Vladimira Vučić kojimasu, nakon 24. lipnja i susreta u Podbrdu,u ispomoć dolazile i druge sestre. U Bijakovićimase nalazila osnovna osmorazredna škola,koju su pohađali učenici iz navedenih sela,a u Miletini, Vionici i Šurmancima djelovalesu četverorazredne škole. U župnoj crkvi sv.Jakova nedjeljom se slavila rana i pučka svetaMisa, te u tri spomenuta sela na grobljima.Naravno, svako jutro u župnoj se crkvi slavilai rana Misa.Vrijedni uzgajivači duhanaManji broj mještana bio je zaposlen u Čitlukuu tvornicama izgrađenim sedamdesetih godina,u općinskoj administraciji ili Duhanskojstanici i Vinariji, a glavnina je obrađivalazemlju i živjela od proizvodnje duhana. Svakokućanstvo proizvodilo je grožđe i vino zavlastite potrebe te, manji broj, za tržište. Svakokućanstvo imalo je i barem po jednu kravu,svinju te manje stado ovaca, također zaFra Jozo Zovko, međugorski župnik 1981. godinevlastite potrebe. Ipak, da bi prehranili obitelji,znatan broj muškaraca početkom šezdesetihodlazi na rad u Njemačku, nešto manje uFra Zrinko ČuvaloAustriju i Švedsku, što je pružalo socijalnu sigurnost.Velik broj mladih kruh je, trajno seiseljavajući, potražio u Americi. Može se rećida je iz svake obitelji najmanje barem po jedančlan radio u inozemstvu a u dosta slučajevai muž i žena, a djecu su čuvali baka idjed.Mještani sela župe Međugorje bili su poznatikao vrijedni uzgajivači duhana, od kojegase desetljećima i stoljećima preživljavalo.Svaki djelić, svaka pa i najmanja njiva bilesu s ljubavlju obrađene, bez i jednoga korova,a kuće su bile izgrađivane isključivo naneobradivim prostorima župe, što se i danasvidi promotrimo li stare dijelove župe. Budućida je obradive zemlje uvijek bilo malo, početkomdvadesetoga stoljeća mještani su krčilišumu i kamenjar i dubravu pretvarali uobradivo tlo.Rast standardaS odlaskom na rad u Njemačku, početkomšezdesetih godina, stvarale su se mogućnostiza viši životni standard i počinju se graditibolje kuće i bolje štale, počinju se kupovati istrojevi za obradu zemljišta – motokultivatori,traktori... U to vrijeme svako domaćinstvogradi i svoju čatrnju za vodu, koja je u ovimAutor himne Majci Mira fra Stanko Vasilj i graditelj župnecrkve fra Radovan PetrovićIspovijed pored crkve, 24. lipnja 1983.krajevima uvijek bila neprocjenjive vrijednosti.Naime, od to male vode kojom se raspolagalou čatrnjama trebalo je zadovoljiti svojekućanske potrebe, napojiti blago te imati zazalijevanje duhana pri sadnji i prskanje vinograda.Da bi zadovoljili potrebe za vodom, usvakom je selu, u nekima i po više, izgrađenalokva, rezervoar u kojem se skupljala kišnicaza napajanje blaga. Svaki dječak koji jeu to vrijeme znao plivati, to je naučio u lokvi.O vodovodu, znači izobilju vode, moglose samo sanjati.U današnjem vremenu bezbrojnih prodavaonica,restorana, pansiona, hotela, suvenirnicai tzv. shoping centara teško je i zamislitida je u vremenu o kojemu je riječ u međugorskojžupi radilo svega pet seoskih dućanau kojima se moglo nabaviti sve potrebno: odsoli, brašna, mekinja, ulja, kave i šećera, bilježnicai olovaka do čavala, sumpora i modregalice. Radno im je vrijeme bilo od 7 do14 sati, subotom do podne, a nije se ni pomišljaloda bi mogle biti otvorene nedjeljom.Vjerski životSvi župljani, od najmlađih do najstarijih,osim uistinu rijetkih koji se na prste rukemogu izbrojiti, redovito su pohađali sv. Misu,nedjeljom i blagdanom. Djeca su išla na ranu,a odrasli na pučku Misu. Nedjelja i blagdanibili su za molitvu i odmor, pa ma kolikebile potrebe, u te dane nitko nije radio o zemlji,osim što bi ljeti djeca nabrala naramaktrave za janjce ili telad. Svakidašnja molitva uobitelji bila je neizostavna: jutarnja, podnevna,večernja te obvezatno prije svakog jela, asvaki posao započinjao je s „U ime Isusovo“,čemu se odmalena i najmlađe učilo.U takvim životnim prilikama župa Međugorjepogođena je neočekivanom milošću:24. lipnja 1981., u popodnevnim satima,u Bijakovićima, zaselak Podbrdo, nekolicinidjece ukazala se Gospa, Majka Božja. Samdogađaj i sve što se poslije događalo, Ivanka,Mirjana, Vicka, Marija, Ivan i Jakov opisali subezbroj puta, neumorni u svjedočenju. Kadsu im ukućani govorili da šute, da se ne šale sGospom – ta otkuda će se njima ukazati Gospa!– nisu ušutjeli. Nisu šutjeli ni kad ih je,uskoro, policija počela progoniti i optuživatiništa manje nego za antidržavnu djelatnost irušenje socijalizma.Vijest je tako snažno odjeknula da su seodmah prvih dana na Podbrdu počeli okupljatisusjedi, župljani, vjernici iz susjednihte iz udaljenih sela. Nije prošlo mnogo vremena,njima će se pridružiti i pojedini turistiiz inozemstva koji su godišnji odmor provodilina jadranskoj obali. Brdo ukazanja odjekivaloje od pjesme „Sred te se pećine Marijajavi“, a crkva već početkom srpnja postajepretijesna za vjernike koje Gospa do dana današnjegnastavlja privlačiti. Koncem lipnja iu srpnju župljani, zemljoradnici, imaju poslapreko glave: treba objariti i brati duhan, raditiu vinogradu, kositi travu, dovoziti sijeno...No, odjedanput, svatko ima vremena i dovršitiposlove i otići na krunicu i večernju Misu.Čim se približe tri-četiri sata popodne, svi seumivaju, oblače misno odijelo i, pravac k crkvi!Ceste i puteljci iz svih smjerova ispunjenisu vjernicima koji u molitvi i s pjesmom žureprema crkvi.Vremena pouzdanja u ljubav NebaU skromnim stambenim prilikama, u kakvimase živjelo, nije bilo jednostavno primitivjernike koji su trebali prenoćište. Što s njima?„Gdje čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna“,stara je mudrost i ljudi ovoga kraja prihvaćajunepoznate i daju im svoj krevet, asami spavaju na podu. Mnoga su svjedočanstvaiz tih prvih dana o gostoljubivosti župljanažupe Međugorje. Kućedomaćini samidolaze u župni ured i javljaju se prihvatiti hodočasnike,naravno bez i jednoga novčićanaknade. Ne primaju ih samo na prenoćište,primaju ih i za svoj stol, što ukućanima to igostima, pa i bolje. Iz tih dana nastala su nezaboravnaprijateljstva, kojima jezična barijeranije mogla biti zaprjekom: vjerovali su srcem,molili srcem, sporazumijevali se srcem.Odjedanput, primjerice mladi Talijan razgovarasa staricom ili starcem, i ostaje tjednimakod njih, pomaže nizati duhan, popravlja zidoveoko kuće, siječe i cijepa drva kao da jeovdje rođen. Mnogi je, domaći ili strani, hodočasnikupravo u tome našao potvrdu dadjeca ne izmišljaju. Ili u domaćem kruhu kojije od domaćina dobio za put; ili u boci vinai rakije darovane na rastanku, rukoveti ljekovitogbilja ili šaci suhih smokava, košaricigrožđa ... ili kamenčiću koji je ponio za uspomenu...To su bila ta vremena, vremena nepomućenapouzdanja u Boga i Kraljicu Mira,u ljubav Neba koje je izlijevalo i vanjske znake,da povjeruju oni koji još sumnjaju.Mnogi hodočasnici koji su došli tih prvihdana i godina, s nostalgijom se danas sjećajuMeđugorja i Bijakovića onakvih kakvi subili. Vjerojatno na isti način kako su se vjernicisjećali obala rijeke Gave i Lurda, Irijskedoline u Fatimi te drugih mjesta koje jeGospa pohodila: pogođeni milošću, otvoreniNebu s jednom jedinom mišlju: živjeti nanačin na koji Gospa poziva. Tko pamti prvemeđugorske godine sjeća se da su hodočasnicidonosili vodu za piće u bocama, vrećeza spavanje... Također se sjećaju da su uzvoniku izgrađene sobe za svećenike koji sudolazili u ispomoć, za većih blagdana vjernicisu spavali u crkvi, a redovi na ispovijedčekali su na ledini oko crkve. Malo-pomalo,mještani su u svojim kućama gradili kupaonice,nabavljali hidrofore, dograđivali sobekako bi mogli ponuditi pristojan smještaj svebrojnijim hodočasnicima. Njive na kojimaje uzgajan duhan i vinogradi (vidioci su govorili,svjedoče neki, kako im je Gospa kazalakako će doći vrijeme da se ovdje uopćene će saditi duhan, što je bilo nezamislivo inevjerojatno čuti) ustupali su mjesto novimvelikim kućama, poslije pansionima i hotelima,i selo je izrastalo u ovo što danas imamo:gradić spreman primiti tisuće hodočasnika.Rast u visinu i širinuUnatoč svemu što je vlast poduzimala ne bili spriječila molitveni program u župi Međugorje,unatoč uhićenjima i osudama – župnikfra Jozo Zovko osuđen je na tri godine zatvora;unatoč pokušajima da se crkva zatvori zavečernji molitveni program, i unatoč zabraniodlaska na Podbrdo i Križevac, vjernici sunastavili dolaziti u sve većem broju i, kako jevrijeme prolazilo, iz sve udaljenijih mjesta, zemaljai kontinenata. Podbrdo je privlačilo, alije crkva postala središnje mjesto sabiranja: većpočetkom srpnja 1981. ustalio se večernji molitveniprogram – krunica, sv. Misa i molitvaza ozdravljenje. Na Križevcu se na redovitoj36 | Glasnik mira | MeđugorjeLipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 37

Uz tridesetu obljetnicu ukazanjaUz tridesetu obljetnicu ukazanjaMisi iza Male Gospe te 1981. godine okupilooko sto tisuća vjernika, tako da su automobilibili parkirani ne samo u selu, nego i uz cestunekoliko kilometara izvan sela. Na blagdansv. Jakova, zaštitnika župe Međugorje, 25.srpnja, na Misi u Gaju biskup Pavao Žanić kazaoje, između ostaloga, da „djeca ne lažu“, štoje vjernike još više učvrstilo u vjeri.Već prvih dana srpnja domaći sin, fraStanko Vasilj, napisao je i skladao Gospinuhimnu, Majci Mira, koja postaje najpoznatijahrvatska pjesma u svijetu, i do dana današnjegapjeva se na mnogim jezicima svijetane samo u Međugorju, nego i u crkvamadiljem kugle zemaljske. U jesen 1981., nakonjednoga večernjeg ukazanja u Podbrdu, najprijemještani a potom i vjernici iz susjednihžupa masovno počinju dolaziti na ispovijed,pa je danas Međugorje poznato i kao ispovjedaonicasvijeta, mjesto u kojemu se pojedinciispovijedaju nakon dvadeset, trideset ili četrdesetgodina.Duhovni ili rast u visinu događao se nekakosve sukladno Gospinim pozivima naobraćenje i spremnosti da se ti pozivi čuju islijede: Nije dugo prošlo, a započela je molitvakrižnoga puta na Križevcu petkom i krunicena Podbrdu nedjeljom i blagdanima;klanjanje Presvetom oltarskom sakramentuu župnoj crkvi; Mise za jezične skupinesvaki dan; Hodnja mira Humac – Međugorje24. lipnja; proslava obljetnice 25. lipnja;Mladifest početkom kolovoza, međunarodnisusret vodiča; međunarodni seminarza svećenike; seminar za bračne parove; molitvenidoček nove godine, seminari posta imolitve... U duhovni, ali i rast u širinu svakakotreba uvrstiti nastanak i plodove zajedniceza ovisnike Cenacolo, najprije za muškarce,a onda i one za žene, Fond prijateljatalenata, Majčino selo, zajednicu MilosrdniOtac, zajednicu Majka Krispina. Po njima,župa Međugorje postala je utočište i lječilišteza izgubljene, ostavljene i na različite načineranjene ljude. U takvu duhovnom ozračju nezačuđuju svjedočanstva hodočasnika koji, iza najvećih stiska, kažu: „Nigdje nisam doživiomir kao ovdje“, ili: „Ovdje se živi pravavjera“, ili, kroz suze radosnice: „Ovdje sesnažno osjeća Božja nazočnost“... A satima,ti isti svjedoci, stoje na ljetnom hercegovačkomsuncu i ne pomišljajući napustiti Misu ipotražiti hlada.Rast u širinu nije samo u kućama, pansionima,hotelima, suvenirnicama i restoranima.Uskoro nakon ukazanja pojedini suumjetnici svojim djelima htjeli iskazati zahvalnostGospi pa nastaje kameni kip KraljiceMira pred crkvom; reljef Navještenje izmeđužupnog dvora i crkve; postaje križnogaputa na Križevcu, otajstva krunice na Podbrdu,Križni put u drvu u crkvi; Uskrsli, kip namjestu ukazanja, otajstva svjetla, križni putoko Uskrsloga te brojna druga djela – slike,reljefi i kipovi koji pozivaju na sabraniju molitvui dublju vjeru.Vidioci„Nije mi žao umrijeti sad kad sam vidio Gospu“,rekao je desetogodišnji Jakov Čolo nakonprvog ukazanja.Te riječi najmlađeg vidioca, u različitimoblicima, svjedoče kroz sve vrijeme od ukazanjai ostalih petero. Ponajprije, ostali sudosljedni svojim izjavama, bez obzira na tošto su s različitih strana na njih vršeni pritisci,od ukućana, policije, novinara, župnikaprvih dana... Svi su od njih tražili da „priznaju“,što je značilo da kažu kako su ukazanje iGospu izmislili, kako ih je netko podgovorio,kako ne vide to što vide... Pa su ih strašilipsihijatrima, mrtvačnicom i zatvorom, tekako će se loše provesti u školi, ne će se udatijer se sramote; mediji su pisali kako haluciniraju,kako se drogiraju... A neke su novine,uz ostalo, pisale kako sve podmećuCIA i ostale tajne službe stvarajući svjetlosneefekte koje samo pojedinci mogu vidjeti,u međugorskom slučaju vidioci. Također,bili su spremni žrtvovati i školovanje, i to daće zbog njih neki završiti u zatvoru, bez zaposlenja.Vidioci su uporno prenosili, „Gospakaže“, „Gospa je poručila“, „Gospa je kazalada molimo i postimo“, „Gospa je reklada idemo na ispovijed“, „Prenesite svećenicimada čuvaju svoje stado“... Iz dana u dan slijedilisu one prve Jakovljeve riječi, ukazanjesu dočekivali bez straha i bez straha prenosiliriječi Kraljice Mira. Razmišljajući o tim prvimdanima, o župi i vidiocima, o političkimprilikama, ne možemo se ne prisjetiti kako jeto bilo u Lurdu i Fatimi. I Bernardica je doživjelaslične prijekore u smislu, gdje će se tebiukazati Gospa, nemoj izmišljati, ne smije ses Gospom šaliti. To su joj govorile majka, sestrai prijateljice, župnik je bio još i stroži, anačelnik policije ju je čak i zatvorio. Lucija,Jacinta i Franjo od roditelja su dobivali batine,prijekore, a šef policije i načelnik općineučinili su sve da ih odvuku od mjesta ukazanja,uz prijetnje njima i njihovima. Reakcijena ovakve događaje kao da se preslikavaju.Ivanka Ivanković-Elez prva je vidjelaGospu. Ona i Mirjana toga su sunčanog danapopodne šetale izvan zaseoka, prema Perkuši,jer je bio Ivandan i nije se radilo u polju.Odjedanput, u brdu nedaleko od puta, u zeleniludrače i mladoga jasena vidjela je prelijepuPriliku s djetetom u naručju koja je rukamadavala znak da priđu. Mirjani je rekla štovidi, no Mirjana je kazala, kakva Gospa, gdjeIvanka Ivanković-Elezće se nama Gospa ukazati, a onda su preplašenepobjegle prema selu.Ivanka, kći Ivana-Iće i Jagode r. Pavlović,rođena je 21. lipnja 1966. u Bijakovićima. Dosvoje devete godine s bratom, sestrom i bakomIvom živjela je u rodnom mjestu, a nakontoga preselili su u Mostar, gdje joj je otackupio kuću. Roditelji su radili u Njemačkoj, aona je s obitelji za vikenda i školskih praznikau Bijakovićima održavala kuću i radila nanjivi. Te godine završila je osmogodišnju školui upisala srednju ekonomsku, koju je uskoro,zbog neprilika, napustila.Ivankina majka Jagoda umrla je 27. travnja1981. i pokopana u Bijakovićima na grobljuBrzomelj.Ukazanja je imala do 7. svibnja 1985., kadje primila i desetu tajnu, a Gospa joj je obećalada će joj se ukazivati svakoga 25. lipnja.Udala se 1986. za Rajka Eleza i ima troje djece.Živi u selu Miletini, župa Međugorje. Njezinamolitvena nakana je molitva za obitelj.Ivanka kaže:Vidjela sam znak i znam kad će se dogoditi,no mi ne trebamo čekati taj dan, obraćatise treba svakodnevno, svaki dan nastojatiživjeti Gospine poruke koje nam upućuje. Dovoljnoje otvoriti svoje srce Gospi, sve ostalo ćeona učiniti. Čovjek, udaljen od Boga, misli daje cilj života materijalno, što više imati i steći,a Gospa nas svaki dan poziva i želi voditi ksvome sinu Isusu. Bez otvorena srca, molitve,pokore i posta to se ne može postići. Trebamoshvatiti koliku milost imamo kad se ovdje svakidan otvara Nebo, dolazi Majka Božja i želinas voditi putem svetosti, želi nas učiti svetosti.Gospa je s nama jer nam želi kazati da jecilj našega života Nebo, vječni život. Već napočetku ukazanja ja sam vidjela taj vječni životkad mi je Kraljica Mira dopustila vidjetimoju mamu koja je umrla dva mjeseca prijeukazanja.Mirjana Dragićević-SoldoMirjana Dragićević-Soldo rođena je uSarajevu 18. ožujka 1965. od oca Joze i majkeMilene r. Dragićević. Tada gimnazijalka, redovitoje s bratom školski raspust provodilakod bake i ujaka u Podbrdu. Uskoro nakonukazanja morala je otići u Sarajevo, gdje uzmnogo problema nastavlja školovanje. Naime,zbog neprilika, morala je mijenjati školeno, često kaže, premda je u školi bio veomamali broj katolika, od kolega nije doživljavalaprobleme. Dapače, mnogima zainteresiranimasvjedočila je o Gospinu izgledu i porukama.Ukazanja je imala do Božića 1982., kad jedobila desetu tajnu i kad joj je Gospa obećalada će godišnje ukazanje imati svakoga18. ožujka. Tajne čuva na nekoj vrsti pergamenta,no nitko ih ne može pročitati osimnje. Ona je izabrala i svećenika koji će objavititajne, a to je fra Petar Ljubičić. Od 2. kolovoza1987. Mirjana svakog drugog u mjesecučuje Gospin glas te je također vidi. Natom ukazanju moli za one koji još nisu upoznaliljubav Božju što je, istodobno, Mirjaninamolitvena nakana. Za Marka Soldu udalase 1989. godine. S njime i dvoje djece živiu Podbrdu.Mirjana kaže:Za objavljivanje tajni koje sam dobila izabralasam fra Petra Ljubičića. Deset dana prijeotkrit ću mu što će se i gdje dogoditi, a mi ćemoonda sedam dana provesti u postu i molitvi.Nakon toga će, tri dana prije, fra Petar objavititajnu. On nema pravo izbora, kazati ili ne kazatitajnu, već je mora svima kazati. To je Božjavolja, i ako je prihvatio tu misiju, mora je ispunitiprema Božjoj volji.Ali uvijek ponavljam, ne treba govoriti otajnama, već treba moliti. Ako Boga osjećamokao oca, a Gospu kao svoju majku, ne trebamoimati straha, ni od čega.Jakov Čolo, sin Ante i Jake r. Dragićević,rođen je 6. ožujka 1971. u Sarajevu. S majkomje živio u Bijakovićima, gdje je pohađaoi školu. Ima tri polusestre. Roditelji sumu rano umrli, pa je živio s ujnom i ujakom.Jakov je do mjesta ukazanja otišao s VickomIvanković i Marijom Pavlović 25. lipnja, kadje vidio Gospu kako im daje znak da priđu.Od toga dana ukazanja je imao sve do 12. rujna1998., kad se nalazio na molitvenom susretuna Floridi, SAD. Toga dana dobio jedesetu tajnu, a Gospa mu je obećala da će godišnjeukazanje imati svakog Božića. Kao iIvanka i Mirjana, i Jakov je veoma teško doživiosvoj posljednji redoviti susret s Gospomi, kaže, trebalo mu je dosta vremena i molitveda shvati da će ubuduće živjeti bez redovitihukazanja. Svjedočeći, Jakov često kaže kakoje odrastao uz Kraljicu Mira.Jakov je 1994. oženio Annalisu Barozi,imaju troje djece i žive u Bijakovićima. Njegovamolitvena nakana je molitva za bolesnike.Jakov kaže:Na 25. lipnja bio sam kod Marije Pavlović,a popodne je došla i Vicka i ispričala što su danranije vidjeli u Podbrdu. Također je kazala daidu na isto mjesto, vidjeti hoće li Gospa opetdoći. Vicka se nakon nekog vremena vratila irekla nam da se Gospa ukazala pa smo i mipošli s njom. Kad smo došli ispod brda, vidjelismo ženski lik koji nas rukom poziva da dođemok njoj. Nakon toga smo otišli Gospi.Teško je opisati te prve trenutke i sve štosam osjećao. Kazao sam da smo vidjeli ženskuosobu koja nas je zvala k sebi. Bilo je straha,velikog straha i želje da se pobjegne, da se sakrije,a u istom trenutku i velike želje da upoznaštu osobu. Ne znam kako smo se našli nabrdu, ali se sjećam onoga najljepšega – kadJakov Čolo i Vicka Ivanković-MijatovićMarija Pavlović-Lunettismo prvi put kleknuli pred Gospu, kad samprvi put pogledao u Gospine oči, vidjeli smotoliku Gospinu ljubav prema nama. Osjećaosam se voljenim i zaštićenim; to je teško, zapravonemoguće opisati jer se to može osjetitisamo u svome srcu.Marija Pavlović-Lunetti, kao i Jakov,Gospu je prvi put vidjela 25. lipnja. Njezinasestra Milka bila je na mjestu ukazanja s djecom24. lipnja i ona je vidjela Gospu. No, 25.je radila u polju, nije otišla na mjesto ukazanjai više nikad nije imala ukazanje.Mara, Marina, kako su je od milja zvaliukućani, susjedi i druga djeca, rođena je 1.travnja 1965. u Bijakovićima od oca Filipa imajke Ive r. Dragićević. Ima tri brata i dvijesestre. Njezin otac i braća radili su u Njemačkoj.Godine 1981. bila je učenica frizerskeškole u Mostaru.Od 1. ožujka 1984. Marija svakog četvrtkaprima poruku Kraljice Mira za župljanei svijet, a od 25. siječnja 1987. svakog 25. umjesecu. Ponekad je, zapisujući ili prenosećiporuku, plakala s razloga, nemoguće je ovimjezikom prenijeti ono što Gospa govori. Marijaje primila devet tajni i Gospa joj se ukazujesvaki dan.Godine 1993. udala se za Paola Lunettija,ima četvero djece i s obitelji živi u Italiji,osim ljetnih mjeseci kad živi u obiteljskojkući u Bijakovićima. Njezina molitvena nakanaje molitva za redovnike i redovnice te zaduše u čistilištu.Marija kaže:Srž Gospinih poruka u prvom je redu svetost.Gospa nas neprestano poziva na svetost,a izvor svetosti je ljubav. Bez Gospine ljubavii njezina poticaja mi smo ništa. Svaki odnas mora shvatiti i prihvatiti ideju da je ljubavGospin poticaj. Njezine poruke su jasne.Riječ je ta koja se čuje ili čita, ali duh, izgled,osmijeh, to je što daje jačinu, ali je to nemogućeprenijeti. Više sam puta počela plakati, osjećajućise slabom i nemoćnom u prenošenju jačinei snage Gospine riječi. Uvijek nastojim tajdan moliti i postiti kako bih se bolje pripremilaza susret s Gospom.38 | Glasnik mira | MeđugorjeLipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 39

Prvi daniKako sam htio snimiti GospuNa vijest o ukazanju Gospe, nas jedanaestero iz kuće – osmero braće, sestra, majka i otac –krenuli smo u Međugorje. Na Brdu ukazanja, kad su djeca-vidioci u šutnji kleknula na kamenje,poželio sam snimiti što Gospa govori. Uključio sam diktafon, djeca su govorila, ali ja ih nisamčuo. Pobojao sam se za svoj sluh. Ocu sam šapnuo kako ne čujem, a on je rekao da šutim.Tada sam shvatio da ipak čujem, ali da ne čujem djecu. Bio je to za mene tužan trenutak.fra Mario KnezovićImao sam osam godina kad se pročulavijest da se u jednom selu, za koje jedo tada u mome zavičaju malo tko čuo,ukazala Gospa. Tu vijest nama ukućanimapriopćio je sad pokojni otac. Naime,kupili smo sijeno na jednoj ledini. Iznenadilismo se kad je otac žurno prišao nama djeci– osmero braće i sestra – i pun ushićenja rekao:„Ostavljajte vile i grablje, idemo u Međugorje,tamo se ukazala Gospa.“ Tad samprvi put čuo za Međugorje.Putovanje u mjesto ukazanjaSvi smo bili zatečeni jer je u to doba bilo gotovonezamislivo prekinuti posao u po bijeladana i ostaviti ga nezavršena na sramotu cijelogasela! Ne znam da se do tada ikada takvonešto dogodilo. Na brzinu smo odjenuliskromnu „misnu“ robu i s majkom i ocemzaputili se tražiti mjesto ukazanja. Otac jevozio stari Ford Taunus koji je imao spojenaprednja i stražnja sjedala na koja smo se nekakonatiskali. Otac je davao upute o ponašanju:ako milicija bude uz cestu, trebamo sesagnuti iza sjedala kako bi izgledalo da nas jemanje od desetero. Isto tako, govorio nam ješto kazati ako nas budu ispitivali kamo idemo.Sad tek shvaćam kako se u običnim ljudskimglavama u to tegobno i nadasve represivnokomunističko vrijeme morala imatirazrađena strategija. Cijelim putem do Međugorjauglavnom smo molili, a svako malonetko od nas djece pitao je jesmo li blizu. Uto doba taj nam se put, nešto duži od sat vremena,učinio kao vječnost.U MeđugorjuNa ulasku u Međugorje stajala je milicija, štomi je bilo čudno. Otac je bio vidno uznemirenpremda nama to nije htio pokazati. Onnas je, i sam obeshrabren, hrabrio. Neke automobileispred nas su zaustavljali i ljude suispitivali, neki kažu i maltretirali. Nas nisuzaustavili pa smo se mi šalili – nisu ludi danas zaustavljaju jer kad bi nas pregledali ovolikonatiskanih u autu. Otac je auto parkiraopokraj jedne drače, to dobro pamtim jer samse o jednu ogrebao, i opet smo pošli u nepo-Fra Mario Knezović, 1981. godineznato. Ljudi nam prstom pokazuju da idemoprema nekom brdu. Svijet je sa svih stranaprilazio na stazu koja je vodila kroz vinograde.Bilo mi žao što grožđe još nije zrelo jersam ga bio željan. Kad smo se počeli uspinjatina to brdo puno drače, sikavice i oštrakamenja, sa svih se strana čula molitva i pjesma.U zraku se osjećalo oduševljenje kojeje graničilo s ekstazom. S druge strane, vladalaje neizvjesnost hoće li ljudi s petokrakompustiti one pse na ljude. Na brdo je išlamasa svijeta. Toliko svijeta vidio sam jedinokad sam išao u Posušje na proslavu VelikeGospe.Na Brdu ukazanjaNa brdo smo došli malo prije šest sati. Bilo jevrlo vruće. Sjeli smo na kamenje, molili i čekali.Svatko je iznosio svoje vijesti o ukazanju.Potom su na brdo stigla djeca. Meni jeu oko zapao mali Jakov, valjda zato što mi jepo godinama bio najbliži. Odmah smo potrčaliza njima i bili smo vrlo blizu samogamjesta ukazanja. Tada sam ja stupio na „scenu“.Iz male školske torbe izvadio sam diktafons mišlju: Snimit ću što Gospa govori! Utom trenutku otac me s čuđenjem pogledao,prekrižio se i rekao: „Ostavi to, mislit će dasmo špijuni i da snimamo za one koji vodeone pse!“ Ja sam bio tvrdoglav i rekao da menije briga, hoću snimiti Gospu da svi u selumogu čuti što ona kaže.Kad su djeca u šutnji kleknula na kamenjeuključio sam diktafon na položaj snimanja.No, čudo se dogodilo. Djeca su govorila, a jaih nisam čuo. Počeo sam strahovati da nisamoglušio. Prstima sam čistio uši misleći da jedinija ne čujem što djeca govore i što Gospagovori njima. Ocu sam šapnuo kako ne čujem,a on je rekao da šutim. Tada sam shvatioda ipak čujem, ali da ne čujem djecu. Toje za mene bio tužan trenutak. Ništa nisamčuo i ništa nisam snimio. Tako je moj prvinovinarski zadatak bio neuspješan.Izvješće pred kućomNa povratku kući nije me popuštala žalostšto nisam uspio snimiti Gospu. Kad smo kasnonavečer došli kući u krševiti hercegovačkizaselak, svi su nas čekali da im pričamo oukazanju. I staro i mlado sjedilo je na kamenimstepenicama i slušalo izvješće. Potom jezapočela zajednička molitva koja se nije propuštalani u jednoj kući. Od toga trenutkaljudi iz moga sela živjeli su s Gospinim porukama.Ljudi su masovno, mnogi bosonogi,išli pješice Gospi na zavjet. Išlo se sporednimputovima jer su komunisti presretali pješakei priječili odlazak. Uvijek sam rado išaopješice Gospi što kao svećenik činim i danas.Druge večeri nakon odlaska u Međugorjepotajno sam slušao vijesti Radio Vatikana.Ja bih slušao i onda ukućanima prepričavaosve rečeno, jer su to bile jedine vijesti u kojimase nešto istinito govorilo Hrvatima i Crkvi.No, opet sam ostao tužan. Vatikan ništanije javljao o ukazanjima. Kao dijete sam pomislio,pa zar išta može bit važnije od toga, aništa ne govore. Tek poslije shvaćam zašto jebilo tako. I tek poslije saznajem da je taj prviodlazak u Međugorje bio treći dan ukazanja,kad je Gospa potvrdila svoju nazočnost i pozvalana mir između čovjeka i Boga.Samo sam htjelavršiti Božju voljuUrsula Herberg iz Njemačke, u Međugorju je 2009.ozdravila od raka gušterače. „Pedeset dvije su mi godine,udana sam, imam osmero djece, od toga je dvoje u nebu.Tri kćeri su već udane pa sam ponosna baka sedmerounučadi. Želim vam ispričati što mi je Bog učinio.“Sve je počelo u kolovozu 2008. Stalnosam imala povišenu temperaturu, bilasam tako umorna da sam se mogla kretatijoš samo od dnevne sobe do kuhinje,nakon čega sam se morala dugo odmaratida dođem k sebi. Provela sam i šesnaest danau bolnici gdje su obavljene mnoge pretrage, aliništa nije bilo ustanovljeno. Kratkoročno mi jebilo nešto bolje, ali u proljeće 2009. opet je svekrenulo iznova: povišena temperatura, umor inove brojne pretrage. Jedna kompjutorska tomografijaustanovila je tumor na pankreasu,na gušterači. Bila sam u veliku strahu, budućida 90 posto pacijenata s takvom dijagnozomumire u roku od godinu dana, a mnogi već uroku od tri mjeseca. Tjedan dana bila sam svažalosna i zabrinuta: kako će se moja obitelj stime suočiti. Onda sam se posve smirila i čakponovno našla izgubljenu radost. Molila samBožju pomoć i zaštitu za svoju dragu obitelj.Više se uopće nisam bojala onoga što me čeka.Bog mi je davao veliku snagu da se sa svimtime nosim. S punim uvjerenjem i od svegasrca mogla sam reći: Bože, neka bude tvoja volja,Isuse, uzdam se u te. Bila sam posve sigurnada će Isus biti sa mnom, da će mi pomoći ida će me nositi ako budem morala primati zračenjeili ako budem imala velike bolove. Mnogidragi ljudi, moja obitelj, prijatelji i mnogi moli-telji bili su uza me. Njima zahvaljujem od srca,a napose velika hvala Majci Božjoj. Ako većmoram umrijeti, mislila sam, Bogu mogu rećida sam i na to potpuno spremna. Htjela samčiniti samo njegovu volju. Čeka me njegov miri njegova slava, i na to sam se spremala s velikomzahvalnošću. No, dragi Bog imao je neštodrugo u planu.Odgođena pretragaNa 7. svibnja 2009. ponovno sam otišla na pretrageu bolnicu. Trebalo je obaviti jednu pretraguu kojoj je trebalo progutati cijev za punktiranjetumora, ali do te pretrage nije došlojer sam tri dana prije toga imala neke drugepretrage kod kojih je došlo do ozljede grla. Liječnikje pretragu zakazao za tjedan dana, kadmi se grlo oporavi. To je trebalo biti 14. svibnja,ali smo moj muž i ja već odavno bili planiraliputovanje u Međugorje s polaskom 19.svibnja. Zamolila sam liječnika neka odgoditu pretragu dok se ne vratimo s dopusta. Reklasam da idemo na dopust jer se nisam usudilareći da letim u Međugorje. Liječnik mi jeobjašnjavao koliko je to ozbiljna bolest i kakvisu mi izgledi, i nikako nije savjetovao putovanje,nije ga dopuštao, ali sam ja apsolutno moralau Međugorje. To je bilo moje drugo putovanjeu Međugorje. Rekla sam liječniku da miSvjedočanstvoje taj dopust jako bitan, jer ako budem moraladugo ležati u bolnici, sjećanje na taj dopustdavat će mi snage. Ako moram umrijeti, baremću prije toga doživjeti još nešto lijepo zajednosa svojim mužem. Liječnik me je uvjeravaoda ne ću imati mira, da ću stalno mislitina tumor… Ja sam ga konačno upitala što bion učinio na mojem mjestu, kao bolesnik a nekao liječnik. Nakon kratkog razmišljanja rekaoje neka onda s obitelji proslavim još i Duhovei neka dođem u bolnicu 3. lipnja.Snažno sam osjećalaIsusovu nazočnostMoj muž i ja pošli smo dakle s jednom skupinomhodočasnika u Međugorje. U Međugorjesmo stigli u noći 20. svibnja. Bilo mi je jako zlo.Po prvi put sam imala i velike bolove. Pitala samse jesmo li doista donijeli dobru odluku. Putovanjeje bilo doista naporno. Svakog sam jutraišla na svetu Misu, a navečer na večernji program.To sam mogla. Za Križevac i Brdo ukazanjanisam imala snage, nisam mogla ići, i to mije jako nedostajalo. Bila sam ipak jako zahvalnašto uopće mogu biti tu. Snažno sam osjećala Isusovunazočnost, napose za vrijeme pričesti, klanjanjai molitve za iscjeljenje. Svake sam večerimolila Boga da me iscijeli, ali sam u prvom redumislila na svoju dušu: molila sam za milost damogu činiti njegovu volju i prihvatiti svoju bolest.Prihvatila ju zapravo već jesam, ali sam molilaza snagu da se s njom mogu nositi. Negdjeusput molila sam i za iscjeljenje tijela, ali doistausput. Tjelesno izlječenje nije mi bilo najvažnije.Tumora je nestaloNakon što mi je šest dana bilo jako loše, 26.svibnja sam se s mužem polako uspela na Brdoukazanja. S hodočašća sam se kući vratila osnažena.Dragoga Boga povela sam sa sobom. Kodkuće smo muž i ja s cijelom obitelji još proslavilii blagdan Duhova. Na 2. lipnja naš mi je župnikdao bolesničko pomazanje koje mi je bilojako važno, a 3. lipnja primljena sam u bolnicu.Bila sam dosta uznemirena, jer to ipak nijemala stvar. Kad je liječnik obavio pretrage – endoskopskiultrazvuk s punktiranjem tumora –nije ga više našao. Vjerovali ili ne, mog tumoraviše nije bilo! Kad sam se probudila iz narkozei kad mi je liječnik rekao da nema tumora, danema ničega, nisam to mogla pojmiti. Mislilasam da možda nije dobro gledao, da ga je previdio.Moj otac je, naime, umro od tumora nagušterači. Zato sam se brinula da liječnik moždanije nešto previdio. Liječnik je obavio jošjednu pretragu – kontrastni ultrazvuk – i nijebilo ničega. Više nije bilo tumora. Bila sam opetzdrava, ali mi je trebalo dugo vremena da sve toshvatim. Zahvaljujem našoj dragoj Majci Božjoji našem dragom milosrdnom Isusu.(Prevela Lidija Paris)42 | Glasnik mira | Međugorje Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 43

Hodočasničke stazeHodočasničke stazeEksplozija Gospinih ukazanjaCrkveno priznanje ne znači da vjernik mora vjerovati u istinitost ukazanja, iako murazboritost nalaže da ih ne odbaci. Dakako, ova tvrdnja vrijedi i za ukazanja koja još nisupriznata a čije se poruke slažu s naukom Crkve i čiji su plodovi obraćenja vidljivi.fra Karlo LovrićCrkveno (ne)priznanjeTijekom povijesti bilo je mnogo Gospinihukazanja, a neka sežu čak u prvakršćanska vremena. Po mišljenju o.Ghizzradia, dominikanca, u dvije tisućegodina bilo ih je oko 1000, a René Laurentin,francuski teolog i mariolog te stručnjakza to područje, govori o 1800 ukazanja. Polovicaih je bila u 20. st., ponajviše poslije Drugogasvjetskog rata.Crkva je do danas priznala petnaestak ukazanja,no crkveno priznanje ne znači da vjernikmora vjerovati u istinitost ukazanja, iakomu razboritost nalaže da ih ne odbaci. Dakako,ova tvrdnja vrijedi i za ukazanja koja još nisupriznata, a čije se poruke slažu s naukom Crkvei čiji su plodovi obraćenja vidljivi.Ima ukazanja koje je Crkva odbacila. Nesamo da je nemoguće dokazati njihovu nadnaravnostnego su izostali i njihovi duhovni plodovi,a njihove se poruke ni na koji način nemogu uklopiti u kršćanske okvire.Ima ukazanja koja još uvijek traju. I dok onatraju, Crkva kao razborita majka ne želi, a i nemože, donijeti konačan sud, taman ta ukazanjatrajala i stotinu godina.Mnoga će ukazanja najvjerojatnije ostatisamo mjesta molitve kamo će vjernici dolaziti itražiti Marijin zagovor. Ima, međutim, ukazanjakojima je ljudski čimbenik onemogućio dase pokažu „nadnaravnima“. Izostala je suradnjas „nadnaravnim“.Takav se slučaj dogodilo u Njemačkoj u vrijemeBismarckove strahovlade, krajem 19. stoljeća.Evo što se tamo događalo: 3. srpnja 1876.Blažena Djevica Marija ukazala se trima osmogodišnjakinjamaiz Marpingena dok su u obližnjojšumi Härtelwald brale šumske plodove.Tri dana poslije i petero odraslih vidjelo je KraljicuNeba. Nakon toga bilo je više ukazanjakoja su privukla tisuće hodočasnika. Ozdravilisu mnogi bolesnici, posebice oni od kojih suliječnici digli ruke. Događalo se to kad su djeca,za vrijeme ukazanja, bolesničke ruke stavljalana stopala Majke Božje. Bilo je ozdravljenjai vodom iz šumskog izvora.Tada je Gospa rekla: „Ja sam BezgrješnoZačeće. Molite s vjerom i ne griješite. Molites molitvom Dođi Duše Sveti i Pod Tvoju zaštitu…“Ovo su prenijele novine po cijeloj Njemačkoji mnoštvo hodočasnika dolazilo je uMarpingen, njih i po 20.000. Ljudi su počelitražiti svetu ispovijed.U Njemačkoj je u to vrijeme pruska vlastpokušala Kulturkampfom skresati prava KatoličkeCrkve. Mnogi su redovnici zatvoreni, biskupiz Triera bio je zatvoren 9 mjeseci, a sličnusu sudbinu doživjeli i mnogi svećenici. KancelarBismarck nije želio „drugi Lurd u njemačkojzemlji“. Dana 13. srpnja 1876. vojska je zapriječilapristup Marpingenu i Härtelwaldu, adjevojčice su poslane u popravni dom. Godinudana poslije ukazanja Härtelwald je proglašenvojnom zonom i zabranjen mu je svaki pristup.Krajem 1876. opao je broj hodočasnika.Crkveno je priznanje izostalo i Marpingen jeostao samo omiljeno hodočasničko mjesto.„Ja ću opet doći u vrijeme velike nevolje“,obećala je Gospa i izvršila obećanje. Ukazalase 16. srpnja 1983. jednom seljaku u Marpingenukoji je upravo molio u zavjetnoj kapeli.Gospa mu je izdiktirala vrlo jasnu poruku,koja je predana Papi: Prošlo je više od 100 godinaod mog ukazanja. Niste razumjeli ni čudesnusliku ni moje poruke. Moje ste poruke iskrivili iismijali. (…) Pokazala sam vam najveće čudo sasuncem. Bilo je mnogo svjedoka. Ipak, vaši grijesii poroci izazvali su Božju srdžbu: Drugi svjetskirat. (…) Rugate se mojim porukama kao ionima koji mole i imaju povjerenja u čudesnuvodu. Knez ovoga svijeta učinio vas je slijepimaza objavu i Božje zapovijedi. Vaš život nije višekršćanski život nego život novog poganstva…Stojim plačući pred vratima Njemačke kako jeKrist plakao nad Jeruzalemom. Kako sam vasčesto opominjala kroz svoja ukazanja!Ukazanja kroz povijestJedno od prvih Gospinih ukazanja, godine270., bilo je ono Grguru Taumaturgu. Na početkusrednjeg vijeka ukazala se Teofilu i MarijiEgipatskoj.U 7. st. poznato je takozvano čudo IvanaDamašćanskog kojemu je Gospa vratila rukukoju mu je odsjekao emir iz Damaska.Od 19. st. slijede ukazanja u Europi, jednoza drugim. Tri ukazanja dogodila su se 1830.u Parizu, Rue du Bac. Gospa se ukazala dvadesettrogodišnjoj Katarini Labouré iz Bourgogna,novakinji kod Sestara ljubavi.Gospa se, 19. rujna 1846., u francuskommjestu La Salette ukazala pastirićima MelanijiCalvat (14 g.) i Maksimu Giraudu (11 g.), a Crkvaih je priznala 19. rujna 1851. godine.Gospa se 18 puta ukazala siromašnoj i bolesnojdjevojčici Bernardici Soubirous u Lurdu(1858.) da preko nje potvrdi ono što je Crkvaveć 1854. rekla, da je Blažena Djevica bez grijehazačeta.Kad su Prusi napali Francusku, Gospa se 17.siječnja 1871. ukazala djeci iz Pontmaina.Gospa se 6 puta ukazala Luciji Santos, Franjii Hijacinti Marto u Fatimi u Portugalu, odsvibnja do listopada 1917. (svakog 13. u mjesecu,osim 19. kolovoza). Posljednjem ukazanjui čudesnoj igri sunca nazočilo je oko 70.000ljudi.A kakva je bila politička klima u Portugaluprije 1917. godine? Alfonso Costa, donosećizakon o odvajanju Crkve od države, izjavljuje:„Zahvaljujući ovom zakonu Portugal ćeuspjeti kroz dvije generacije uništiti katoličanstvo“.Školska su djeca nosila ispisane plakate:„Ni Bog ni religija!“U Beauraingu, u Belgiji, petero je djece vidjeloGospu na bijelom oblaku 33 puta, od 29.studenoga 1932. do siječnja 1933. godine. Biskupje priznao nadnaravnost ovih ukazanja 2.srpnja 1949. godine.Gospa siromašnih ukazala se u Banneuxu(Belgija) djevojčici Marijeti Béco 9 puta, od 15.siječnja do 2. ožujka 1933. godine. Crkva je priznalanjihovu nadnaravnost 22. kolovoza 1949.godine.Najznakovitije ukazanje moderne epohedogodilo se u Guadalupeu (Meksiko), od 9. do12. prosinca 1531. godine. Gospa se 5 puta, nabrežuljku Tepeyac, ukazala Juanu Diegu, Indijancukoji se malo prije krstio. Služeći se njime,Gospa želi dovesti u Isusovo stado astečkimnogobožački narod, narod izvanredne kultureali i vrlo strašne religije koja je svojim bogovimažrtvovala svake godine tisuće i tisućeljudi.Dva ukazanja u UkrajiniNa 12. svibnja 1914. Gospu su vidjela 22 seljaka.Viđenje je trajalo sve do sljedećeg dana. Vidiocisu primili proročku poruku koja je najavilateška vremena za svijet, a posebice zaUkrajinu. Prorekla joj je gubitak samostalnostikroz 80 godina: kroz 8 desetljeća trajat će progonstvai patnje i na kraju će pobijediti kršćanstvoi Ukrajina će biti slobodna.Dana 26. travnja 1987. Gospa se ukazujedjevojčici Mariji Kyzin (1976.) u Gruševu. Marija,idući u školu, primjećuje neobično svjetlona oskvrnjenoj kapelici (zatvorena za bogoštovlje1947.) koja graniči s vrtom njihovekuće. Na krovu kapelice vidi jedan lik: Ženuobučenu u crno s Djetetom u ruci. (…) Barempola milijuna ljudi bilo je izravnim svjedocimaukazanja. Između ostalog, Žena je 1988. rekla:„Došla sam vas utješiti i kazati vam da će prestativaše patnje. Zaštitit ću vas radi slave i budućnostiBožjega kraljevstva na Zemlji koje ćetrajati tisuću godina“.Zašto tolika ukazanja?Velike su bile patnje ljudi kroz povijest. Iako kršćanstvozadaje smrtni udarac robovlasništvu,ono se (robovlasništvo) pokazuje na različitenačine sve do danas! I kršćani i nekršćani trpe.Smjenjuju se politički sustavi i vode se ratovido istrjebljenja, često i pod geslom kršćanskeljubavi. U 11. stoljeću dolazi do bolnoga raskolau Crkvi. Skoro tisuću godina kršćanski Istoki kršćanski Zapad međusobno su se optuživalii jedni drugima fizičke i duhovne rane nanosili.Onda je došla reformacija i nanijela novu ranuna Mističnom Tijelu Kristovu i time novi velikiraskol u krilu Katoličke Crkve. Uslijedili su međusobniratovi i optuživanja. Sve su to iskoristilineprijatelji Crkve. Francuska revolucija proglasilaje krajem 18. st. „slobodu, jednakost i bratstvo“,a zapravo je, rušeći crkve i oltare, tamanilasve one koji nisu prihvatili „božicu slobode“i koji se nisu odrekli Krista i njegove Crkve. U19. st. događaju se druge revolucije i proizvedošekojekakve -izme: komunizam, nacionalsocijalizam,fašizam, boljševizam…, a oni noveratove, koncentracijske logore, „bleiburge“, gulage,a u novije se vrijeme veliča globalizam čijinaglašeni materijalizam i sekularizam odvlačečovjeka od Boga. Nudeći mu sve vrste ugodnosti,taj ga globalizam uvjerava da mu je svedopušteno, pogotovo kad je riječ o tjelesnomužitku. A ti užitci izazivaju nove ratove, novaubojstva, nova podjarmljivanja, nove ovisnosti…Rezultat toga su srušeni brakovi i obitelji,preljubi, abortusi, smrti od side kao posljedicerazvratna života, ovisnosti o kocki, drogi, alkoholu,seksualnoj maniji…To se događa i na tlu kršćanske Europe kojaje još 1955. izabrala zastavu s 12 zlatnih zvijezdana plavoj podlozi što aludira na BlaženuDjevicu Mariju. „I znamenje veliko pokazase na nebu: Žena odjevena suncem, mjesecjoj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaestzvijezda“ (Otk). Nažalost, oni koji vode današnjuEuropu misle da im Marija nije potrebna.Bez obzira na takvo razmišljanje, Marija sene odriče svoje zalutale djece. Zato se ukazuje,zato šalje poruke ne preko umišljenih bogatašanego preko malenih i siromašnih u duhu.Može li Majka gledati da joj djeca odlaze u propasta da ih ne zaštiti?A jesu li potrebna ukazanja?Papu Pija XII. dostojanstvenici Rimske kurijeupitaše, kako se postaviti prema ukazanjima(1947.) u Tri Fontane u Rimu. Papa je odlučnoodgovorio: „Nije li riječ o dobru? Zar se tu nemoli? Zar se ljudi ne kaju? Zar se ne popravljajubrakovi? Dakle, ostavimo Gospi da ona činišto mi ne znamo činiti.“Gospa u MeđugorjuŠestero vidjelaca tvrdi da im se od 24. lipnja1981. ukazuje Gospa. Šestero djece prije 30 godinadiglo je na noge cijeli partijski i državnivrh. „Iza djece se krije kaptolsko-vatikanskazavjera“, govorili su. „Klerofašisti žele srušitiJugoslaviju“, pisale su novine. „Začetnik togazločinačkog pothvata je fra Jozo Zovko“, nastavljalisu. Samo mjesec i pol dana poslije fraJozo je uhićen. Govorilo se o 20 godina robije.Osuđen je „samo“ na 3 godine zatvora. Posjetiosam ga 10. kolovoza 1981. u Međugorju.Šetali smo oko crkve i razgovarali o mnogočemu i tada mi je rekao: „Neki dan su bili ovdjeiz Udbe i zaprijetili mi, ako ne dokinem Misuu 18 sati, da će me uhititi, a ja sam im odgovorio,ja Misu ne ću dokinuti, a vi činite što misliteda treba učiniti…“ Rekao mi je također daje i sam na nebu vidio velikim slovima ispisanuriječ MIR, od crkvenih tornjeva do Križevca,ali mi je rekao i to da je bio uvjeren u komunističkupodvalu s djecom sve dok, molećiu crkvi, nije čuo glas: „Iziđi i spasi djecu, djecasu u opasnosti!“Pokazao se pravim pastirom. Djeca su dotrčalado njega i on ih je sakrio.„Najamnik, koji nije pastir i komu ne pripadajuovce, kad vidi vuka gdje dolazi, ostavljaovce i bježi, te ih vuk grabi i razgoni“(Iv 10,12).Hvala Bogu, iako vidioci skoro 30 godinamoraju stalno bježati pred „vukovima“, „vukovi“ne uspijevaju rastrgati ni njih ni Gospineporuke. Uvijek se nađe netko koji ih spašava. Ataj netko je Gospa. Da je bila riječ o ljudskomfaktoru u Međugorju, „međugorje“ bi isparilojoš prije početka Domovinskog rata. A štose događa? „Međugorje“ privlači ljude iz cijelogasvijeta. U Međugorju su svaki dan Duhovi,kao nekoć u Jeruzalemu. Tamo su apostolividjeli Gospu i s njom molili, a ovdje je ljudine vide, ali osjećaju njezinu majčinsku blizinui pomoć. S kakvim se žarom moli krunica, sudjelujeu klanjanju Presvetom oltarskom sakramentu,ispovijeda, slavi sveta Misa!Oni koji očito nisu spremni mijenjati svojživot, redovito zaobilaze Međugorje, ali samodolaskom, ne i zlim riječima. Takvi spadaju ukategoriju onih za koje piše u knjizi Otkrivenja:„Poznam tvoja djela: niti si studen niti vruć! Okad bi bio studen ili vruć! Ali jer si mlak – nivruć ni studen – izbacit ću te iz svojih usta“(Otk 3,15-16).44 | Glasnik mira | Međugorje Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 45

Prvi daniIdimo u Međugorje dok još trajuukazanjaPred Božić 1982. čitao sam na njemačkom jeziku tek objavljenu knjigu Marijana Ljubića oGospinim ukazanjima u Međugorju. Na poseban način dojmile su me se fotografije vidjelacajer su izgledali posve normalno, kao što izgledaju mladi iz Beča njihove dobi, pomislio sam.Rekao sam nekim svojim prijateljima da bismo i mi trebali otići u Međugorje dok još trajuukazanja. Početkom ožujka 1983. dali smo se na put. Posuđenim autom moga oca nasčetverica krenuli smo prema Hercegovini, što je bila uistinu velika avantura – hodočastitiu jednu komunističku zemlju. Srdačnost s kojom smo u Međugorju primljeni jako nas sedojmila. Uz pomoć župnika smješteni smo u dvjema obiteljima. Tek smo poslije saznali da jemještanima bilo zabranjeno primanje stranih gostiju, uz prijetnju plaćanja visokih kazna. Tihsmo dana bili jedini gosti u župi. Auto smo sakrili u jednoj šupi u župnom dvorištu.Christian StelzerTaj tjedan dana u Međugorju potpunoje promijenio moj život.Prvi svjedoci o događajima uMeđugorju bile su upravo obiteljikod kojih smo stanovali, obitelj Ljilje i MiljenkaVasilja i obitelj Zdenke i Mate Vasilja.Njihova gostoljubivost već od prvogmomenta odavala je radost koju su osjećalizbog Gospine prisutnosti u svojoj župi.Svako smo se popodne s Jelenom Vasilj injezinim prijateljicama peli na Križevacgdje smo zajedno molili Gospinu krunicu.Ta su nam djeca bila kao mali duhovnivođe. Ona su nam otvorila oči za molitvui post. Cijelo nas je vrijeme pratio osjećajda nam još nikada u životu nebo nije bilotako blizu kao tih dana. Jedan od mojihprijatelja osjetio je inspiraciju i uz gitaruskladao jednu pjesmu Gospi, „Gospa majkamoja“, pjesmu koju gotovo svi hodočasniciMeđugorja dobro poznaju i rado pjevaju.Jedan drugi mladić iz naše skupinepostao je svećenik.Teško nam se bilo rastati od Međugorja.Kad smo se vratili u Beč osjećali smo velikuželju za svakidašnjim moljenjem krunice.Tako smo se i dalje osjećali blizu Gospi.Često smo govorili prijateljima o Međugorju.U međuvremenu su nas počeli pozivatineki župnici te redovničke zajednice daim govorimo o Međugorju. Više ni sam neznam koliko sam predavanja o Međugorjuodržao u to vrijeme. Zatim su mi počele telefoniratinepoznate osobe pitajući mogu lii oni idući put poći sa mnom u Međugorje.Tako sam počeo uz studij, a poslije uz službuliječnika, organizirati i pratiti hodočašćaGospi u Međugorje.Molitvena skupinaNa poseban se način sjećam jednog događajaiz tog vremena. Čuo sam, naime, da vidjelicaMirjana u Sarajevu, nakon što je dobila sedmutajnu, poziva ljude na zajedničku molitvu.I da joj je Gospa nakon nekog vremena reklada je kroz tu molitvu takoreći ublažen događajo kojem govori upravo ta sedma tajna.Za mene je to bio dokaz da molitva u ovonaše nemirno vrijeme može jako mnogoučiniti za mir. Osjetio sam poziv da bi se imi u Beču trebali okupljati na molitvu. Prekoprijatelja svećenika našao sam jednu kapelicuu središtu grada i tu sam s prijateljimau ljeto 1985. započeo naše tjedne molitvenesusrete. Ubrzo nam je prelijepa kapelicapostala premalena, tako da su nas već u jesenpozvali oci dominikanci u svoju bazilikusv. Krunice. Svakog četvrtka baziliku je ispunjalomnoštvo molitelja na trosatnom molitvenomprogramu uz slavlje euharistije, kaou Međugorju. U to nas je vrijeme više putaposjećivao i jedan mladi dominikanac, profesorteologije u Friburgu koji je u međuvremenupostao pomoćni biskup, današnjibečki kardinal dr. Christoph Schönborn. Onje već tada s nama molio i slavio sv. Misu. Svremenom su u cijeloj Austriji nastajale molitveneskupine koje mole na Gospine nakane,na poseban način za mir. Naša se molitvenaskupina do danas svakog četvrtkasastaje u crkvi Maria am Gestade u kojoj je igrob sv. Klemeta Hofbauera, velikog apostolai zaštitnika Beča.Koncem osamdesetih godina jedan mi jeprijatelj ponudio jednu kuću na raspolaganjeako bih je mogao upotrijebiti za promicanjemeđugorskog gibanja ovdje u Beču. Uzdozvolu bečkog nadbiskupa tu smo izgradiliKapelicu klanjanja. To je bio početak još jednemolitvene zajednice, „Oase des Friedens“,koja je u ovoj kući našla svoje sjedište. Danasu njoj živi nekoliko djevojaka koje održavajukapelicu i brinu se o osobama koje tu redovitodolaze na molitvu, ne samo jednom tjedno.Na 8. prosinca 1999. kapelicu je priznao ipreporučio kardinal Schönborn.U ritmu poruke iz Međugorja od lipnja1988. izlazi i naš mjesečnik kojemu je zadaćapisani apostolat članova molitvenih skupinanastalih po Međugorju. Ovoga lipnja izlazi276. broj našeg časopisa „Oase des Friedens“.Znaci nadePlodovi Međugorja: ozdravljenja, obraćenja,duhovna zvanja za mene su cijelo vrijemeznak Božje prisutnosti među nama. Posebnome zadivljuju duhovne zajednice i djelaljubavi prema najpotrebnijima koja su proizišlaiz Međugorja ili po Međugorju upotpunjena.Bila mi je velika radost kad je sestra Elvirau Austriji odobrila otvoriti jednu kuću zajednice„Cenacolo“ ako nađem odgovarajućemjesto. S prijateljima i mnogim međugorskimhodočasnicima uspjeli smo naći i ureditiodgovarajući objekt i dati ga u rujnu 1997.na raspolaganje zajednici „Cenacolo“. To je dosada jedina kuća ove zajednice na njemačkomjezičnom području, a nalazi se u Kleinfrauenheiduu Gradišću, nedaleko od Beča. Od tadaje ovo mjesto za mnoge mlade u krizi postalozaista mjesto nade i mjesto gdje mogu ponovnopočeti živjeti. „Cenacolo“ je postalo uAustriji pojmom nade za skoro bezizlazne situacijei znakom Božje ljubavi koju nam poMariji dariva na poseban način. Mnogi ljudiu Austriji vide u ovoj zajednici izravan plodGospinih ukazanja u Međugorju.Jedan drugi znak Međugorja koji je prijenekoliko godina postao poznat u Austriji jestudruga „Mary`s Meals“. Osnovao ju je ŠkotMagnus MacFarlane-Barrow, koji je još kaomladić više puta hodočastio s roditeljima uMeđugorje. Njegovi su roditelji načinili odsvoga lovačkog hotela kuću molitve. Magnusje za rata u Hrvatskoj i BiH organizirao humanitarnupomoć iz Škotske, a kad je 2002.zavladala glad u Malawiju, zemlji istočneAfrike, počeo je s tamošnjim međugorskimhodočasnicima organizirati pomoć u školskimobrocima koje su majke same pripremale.On je uspio samo za 10 eura godišnjeorganizirati obroke za jedno dijete, za cijelugodinu. Prije dvije godine Magnus je zajednici„Oase des Friedens“ predložio suradnju,što je za nas zaista bila velika radost damožemo surađivati na tako divnom projektu.Momentalno je oko 500.000 djece u najsiromašnijimzemljama svijeta koja jednomdnevno dobivaju školski ručak od „Mary´sMealsa“. Za mene je ovo zaista Gospino djelo,što se ponajbolje vidi iz njegove jednostavnostii učinkovitosti. To su zaista Gospiniobroci, koje joj pomažemo podijelitinjezinoj gladnoj djeci u svijetu.Christian Stelzer i Marija PavlovićMolitveni susreti u bečkoj katedraliU jesen 2008. dobili smo mogućnost organiziratimolitveni susret za mir u našoj katedraliu Beču. Naš kardinal, uzoriti ChristophSchönborn, svoju odluku da otvori katedralumeđugorskim hodočasnicima, vidiocima isvjedocima ukazanja obrazlaže riječima: „Katedralaje zajedno s Marazellom crkva - srceAustrije. I ovaj veliki molitveni pokret, koji jeu našoj zemlji tolikima donio mnogo blagoslova,treba imati mjesta i u našoj katedrali. Izato je za mene kao i za našu župu i za katedralnikapitul zapravo čast ako se ovaj molitvenipokret jednom godišnje kod nas sastanena zahvalu i molitvu. Ovdje mi trebamo bitizahvalni da se to događa u katedrali.“Zaista je neizmjerna radost da se toliko tisućavjernika sakupi na molitvu u katedralislaviti Boga zajedno s Gospinim svjedocima,s tolikim svećenicima i našim nadbiskupom,klanjati se Gospodinu i zahvaljivati Gospi nanjezinu zagovoru kroz sve ove godine.Kardinal u MeđugorjuU rujnu 2009. naš mi je kardinal povjeriosvoju želju da posjeti Međugorje, gdje bi sepovukao u molitvu ali i susreo s tamošnjimhodočasnicima. Poštujući njegovu želju, putovanjesmo organizirali za Silvestrovo istegodine. Dani u Međugorju bili su ispunjenivelikom radošću. To je bilo prvi put da uMeđugorje dolazi predsjednik jedne europskebiskupske konferencije i član Kongregacijeza nauk vjere, posve slobodno i javno.Pratio sam kardinala na međugorska brda iu domove vidjelaca. Bio je drag gost kod franjevacau župnom uredu te također posjetioi Majčino selo. Za jedne šetnje upitao meje: „Što misliš, što bi Crkva glede Međugorjatrebala poduzeti?“ Posve spontano sammu odgovorio: „Točno to što Vi, eminencijo,sada činite – doći i vidjeti i na temelju togasteći sliku o Međugorju.“Vrhunac posjeta svakako je bila sv. Misana Silvestrovo. Bilo je oko dva i pol sata poslijeponoći kad sam ga iz župnog dvora pratiodo „Cenacola“, gdje je odsjedao tih dana.Prvi daniZaista je neizmjerna radost da se toliko tisuća vjernikasakupi na molitvu u katedrali slaviti Boga zajedno sGospinim svjedocima, s tolikim svećenicima i našimnadbiskupom, klanjati se Gospodinu i zahvaljivatiGospi na njezinu zagovoru kroz sve ove godine.Usprkos dana posve ispunjena obvezama, nanjemu nisam primjećivao ni tračka umora.Sredinom ožujka o. g. nastao je razgovor skardinalom za Glasnik mira i Radiopostaju„Mir“ Međugorje u kojem je s mnogo zahvalnostigovorio o posjetu Gospinu svetištute da bi ga veoma rado opet posjetio.Konačno kod kućeKad sam prije 28 godina prvi put otišao uMeđugorje, bojao sam se da ne zakasnim.„Možda će ukazanja završiti prije negolitamo stignem“, mislio sam u sebi. Koja radostda nas Gospa do danas prati vidljivimznakovima, svojim porukama, uslišanimmolitvama, ozdravljenjima i čudesima o kojimasvjedoče nebrojeni hodočasnici!Za svoga prvog dolaska u Međugorje nisamse nipošto mogao oteti dojmu kako samkonačno kod kuće. Ovdje mi je nanovo darovanavjera u Crkvu kao zajednicu krštenihu ime Isusa Krista. Danas Međugorje nijesamo moja duhovna domovina, jer u Međugorjužive roditelji i rodbina moje supruge.Zahvaljujući njihovoj ljubavi, Međugorje jepostalo i moja fizička domovina, za što samim od srca zahvalan.Želim svima nama da se sve više prepuštamovodstvu Marije Kraljice Mira u njezinojškoli molitve kako bi se ispunili Božjiplanovi s nama i cijelim svijetom. Neka Gospauvijek bude uz nas kao naša majka i zagovornicapred svojim sinom Isusom.(Prevela Marija Stelzer)46 | Glasnik mira | Međugorje Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 47

MeditacijaNebo u namaBiti zagledan u nebo ne znači pak preskakati ovuzemlju, preskakati svoj zemaljski život sa svim njegovimpoteškoćama i križevima, nego u potpunom prihvaćanjusvoga vlastitog života sa svim što nas u njemu susreće,uvijek iznova računati s nebom iznad nas i s nebom u nama.s. Dominika AnićPojam neba u nama gotovo uvijekizaziva pozitivne osjećaje. Nebo povezujemos nečim što nas nadilazi,što je iznad nas, nedokučivo i veliko,nešto što nas štiti i uzdiže iznad ove čestomučne zemaljštine u kojoj nam se boriti.Nebo je stvarnost u koju možemo tek bitizagledani, koja nam ostaje uvijek nedokučiva,nešto čemu su usmjerene naše ljudskečežnje, nešto što nas oslobađa grčevite vezanostiza močvaru i prašumu našu zemaljsku.I koliko god nastojali razumjeti, nebo namipak ostaje tajna koju smo pozvani u svomsvakidašnjem životu otkrivati.Uzdignute rukePrvi su kršćani za vrijeme molitve ruke uzdizaliprema nebu, kako bi i na vidljiv način,govorom tijela i pokreta, iskazali svoječežnje za duhovnim, svoju potrebu da odneba budu viđeni i zaštićeni. Svoju žudnju zablizinom sa svetim, s Bogom. Da se predajuNekomu tko je tu za nas da nas čuje, vidi,usliša, nekomu tko razumije naše slomljenostii nevolje. Sjećamo se naših starijih kakosu bez srama širili svoje ruke u crkvi i molili„pet Očenaša“. Njima nije bilo dosadnočekati da Misa počne, oni su znali što sa sobomako su došli ranije ili ostali kasnije. Onisu svoje ruke, a s njima i svoje srce i cijeli svojživot, uzdizali prema nebu.Kad molimo uzdignutih ruku, nad namase otvara nebo. Sami taj molitveni stav u čovjekustvara prostor otvorenosti i spremnostiza primanje. Duboko ukorijenjeni u zemlju,u stvarnost svoga života, a isto tako potpunootvoreni za Božji zahvat u našu stvarnost,za dar njegova Duha, za stvarnost neba kojedolazi k nama, spušta se u našu zemnost ipreobražava je. U ovakvom stavu otvorenostinebo može doprijeti do naših tama, strahova,vezanosti našega života za zemlju i nagone.Može ući u naše strahove i boli, u našeneostvarene snove i planove.Kad sam u molitvi, nebo se otvara nesamo nada mnom nego i nad svima onimakoje nosim u srcu, nad onima koji su zatvoreniu svom očaju, beznađu, koji su bilo čimeograničeni, sputani, svezani. Nebo se otvarai nad onima čije su ruke zgrčene, koji misleda je za njih nebo zatvoreno jer ne videsmisao života, koji svoj pogled i svoje čežnjeviše nisu u stanju usmjeriti prema gore negoidu kroz život spuštena pogleda, zagledanisamo u svoje poslove, u svoj dio zemlje kaoda od nje i od svojih ruku očekuju spas, počestou gomilanju materijalnoga ili prepuštenitek prolaznom. S vremenom postaju svetmurniji, mrzovoljniji, nesretniji… Jer spasaod samo zemaljskoga nema. A odavno suveć zaboravili u nebo se zagledati, s nebom usebi se susretati.Biti zagledan u nebo ne znači pak preskakatiovu zemlju, preskakati svoj zemaljski životsa svim njegovim poteškoćama i križevima,nego u potpunom prihvaćanju svogavlastitog života sa svime što nas u njemu susreće,uvijek iznova računati s nebom iznadnas i s nebom u nama. Mi ne preskačemo zemljuni zemaljsko nego zajedno s njom uzdižemosvoje ruke prema nebu. Postoji jednaopasnost kod nekih ljudi koji u svojoj pobožnostiili bolje kazano u svojoj fascinacijisvojom slikom Boga, žele ostaviti ili obescijenitiono ljudsko, zemaljsko, ostaviti ga izasebe, a prionuti uz nebo bez zemlje. Ali iziskustva znamo da to nije moguće. Nas našazemaljština, naši nagoni, naše tame i lomnostiprate u stopu. Ne možemo ih se oslobodi-Mi možemo uzlaziti k nebutek kad naučimo silaziti,silaziti u svoje srce, u svojustvarnost, u svoj konkretniživot. Tek tada ćemo učitii kako se uzlazi, zapravokako se prihvaća blagoslovneba u našoj svakidašnjici.ti, pogotovo ne na silu. One su dio nas i samozajedno s njima možemo k Bogu. Samo akoimamo hrabrosti prihvatiti svoje tame i spustitise u dubinu njih, nad nama se možeotvoriti nebo.MeditacijaIsus kao božanski putnik došao je među nas da namposvjedoči o našem božanskom podrijetlu, da nebismo zaboravili kako uz svoju zemaljsku egzistencijuimamo i nebesku. I da je ona pohranjena u nama, da jedio božanske stvarnosti, koja našem ljudskom životudaje dimenziju vječnoga, našem ljudskom zemaljskomputovanju pravo usmjerenje prema nebu.Nebeske ljestveKoje je sredstvo za uzlazak k nebu? Nisu lito svojevrsne ljestve, poput onih Jakovljeviho kojima nam govori Stari zavjet. Jakovljeveljestve mogu nam poslužiti kao svojevrsnaslika i našega duhovnog puta, našega životai nastojanja da nekako dohvatimo nebo,njegove tajne, ne bismo li nekako priskrbiliblagoslov za svoj život. Te ljestve imaju svoječvrsto uporište u zemlji, kako bi se moglek nebu uzdignuti. To je Jakovljev san i sansvih nas. Moramo imati čvrst oslonac u zemlji,u ljudskosti, u sebi samima, u životu samom.Trebamo znati što uistinu želimo, kojesu naše najdublje čežnje. Čemu stremi našesrce? Trebamo upoznati sebe zemaljske dabi nam nebesko bilo otvoreno. Upravo tamogdje iskusujemo krajnju ugroženost našegabića, krajnju nemoć, tu se nad nama možeotvoriti nebo i podariti svoj blagoslov. To suljestve borbe kojim nam se uspinjati u novustvarnost svoga života i svakidašnjeg poslanja.Kad se nađemo na kraju, pritiješnjeni našimsumnjama, razdrti grijesima i ovisnostima,kad smo unatoč svojoj vjeri svjesni sumnjii strahova, nad nama se otvara nebo, bivanam darovano da iskusimo prisutnost nekihspasonosnih ljestava koje našu zemaljskustvarnost povezuju s nebeskom. Kad želimopobjeći od ove zemlje, od svoje stvarnosti uneku sferu nebeskoga, ali samo da bi sebe zaštitili,sklonili, zaboravili…, često nam te ljestvepostaju nevidljive, izmiču, ili padnemos njih i razbiju se naše nestvarne iluzije. Onesu tu spasonosne i stvarne tek kad zakoračimouz njih sa svom težinom svojih života.Tek tada nas mogu držati, ohrabriti, pomoćinam da vidimo iznad sebe otvoreno nebo.Mi možemo uzlaziti k nebu tek kad naučimosilaziti, silaziti u svoje srce, u svoju stvarnost,u svoj konkretni život. Tek tada ćemoučiti i kako se uzlazi, zapravo kako se prihvaćablagoslov neba u našoj svakidašnjici.Ljudi nebaDakle, nismo samo ljudi zemlje nego i ljudineba. To nam je Isus posvijestio svojim životomi svojim navještajem Radosne vijesti.On nas upućuje u nove oblike zagledanostiu nebo, u ono nebo koje nije samo iznadnas, nego i u nama. Ako se zadržimo samona onom izvan nas, postoji opasnost daostanemo tako zagledani, da ne napredujemo,da prestanemo živjeti onaj obični, svakidašnji,ljudski život. Ako ostanemo zagledani,stalno ćemo se spoticati o zemaljsko io sitnice, stalno ćemo se ranjavati. Zato jevrlo bitno otkriti nebo u nama samima, ustvarnostima zemaljskim oko nas, u onomkrhkom i lomnom, u grješnom i sumnjičavom.Isus kao božanski putnik došao je međunas da nam posvjedoči o našem božanskompodrijetlu, da ne bismo zaboravili kako uzsvoju zemaljsku egzistenciju imamo i nebesku.I da je ona pohranjena u nama, da je diobožanske stvarnosti koja našem ljudskom životudaje dimenziju vječnoga, našem ljudskomzemaljskom putovanju pravo usmjerenjeprema nebu. U nama postoji taj prostorneizmjerne slobode, čovjekoljublja i bogoljublja,prostor zaštićen dobrotom i ljubavlju,prostor čiste šutnje. Nebo u nama. Tu smozaogrnuti potpunim prihvaćanjem i Božjomiscjeliteljskom snagom. Tu je u nama inaš unutarnji učitelj koji nas uči potpunijemi sretnijem životu. Ako ga osluškujemo, nećemo imati potrebu stalno trčati k drugimatražeći pravi put. Ne ćemo svoje živote ravnatiprema mišljenju i procjeni drugih, negoćemo neprevarljivo znati da nas naš unutarnjiučitelj vodi sigurnim putem i da ćemotako sve više urastati u stvarnost neba kojaje u nama kao sigurna božanska nit o kojojvisi sav naš život i svako nastojanje u njemu.48 | Glasnik mira | Međugorje Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 49

Ususret obljetniciUsusret obljetniciBog nas po svojojMajci uporno zoveStanovnici Međugorja i Salzburga mogli bi navesti mnogerazloge za razgovor s gospođom Schwanhild Heintschel-Heinegg, jednostavno zvanom Schwani, budući daona dolazi iz Salzburga, a mnogo vremena provodi uMeđugorju.Razgovarala Ana ŠegoSchwani, kako to da ste već toliko godinau župi Međugorje?Pred više od 15 godina došla sam u Međugorjejer me je fra Slavko Barbarić bio zamolioda mu pomognem oko Festivala mladih.Iz te početne suradnje razvila se cijela djelatnost,ponajprije na humanitarnom području.Fra Slavko je 1998. osnovao Fond za obiteljis mnogo djece i povjerio mi je brigu zanj. To pomaganje potrebnima priraslo mi jeza srce i tako je ostalo sve do danas.Recite nam nešto o svome životu prijesusreta s fra Slavkom?Moja obitelj potječe iz Češke, odakle smo biliprotjerani poslije Drugoga svjetskog rata. Izgubilismo ne samo sve svoje imanje, nego ioca i najmlađega brata. Majka je 9 godina živjelas troje male djece u barakama za izbjegliceu Salzburgu, u Austriji. Moj se životpromijenio zahvaljujući jednoj Amerikankikoja je preuzela kumstvo nada mnom, tesmo 1958. odselili u SAD.Kad sam završila školu, 1964. godine, prigodompredizbornog govora kao kandidata zasenatora New Yorka upoznala sam Roberta F.Kennedyja, brata ubijenoga američkog predsjednikaJ. F. Kennedyja. Govorio je o tomekako bi promijenio Ameriku, i to me je takodirnulo da sam odmah odlučila volonterskipomoći u njegovoj kampanji. Poslije njegovepobjede postala sam njegova osobna tajnica.Bila sam tako obuzeta poslom da nisam imalaviše nikakav privatni život, pa čak ni vremenaza nedjeljnu Misu ili ispovijed. Nakon atentatana njega 1968. u Los Angelesu, nekoliko samgodina radila u Kanadi, a onda se za stalno vratilau Europu, gdje je cijeli moj život opet bioobilježen posvemašnjim angažmanom u poslovnomsvijetu, pa opet nisam imala vremenabrinuti se za svoj duhovni i duševni život.Kad ste prvi put došli u Međugorje, odkoga ste čuli za ukazanja Kraljice Mira išto Vas je potaknulo na dolazak?Već osamdesetih godina čula sam za Međugorje,ali nisam mogla doći zbog intenzivnogposlovnog života. Iznenadna smrt mojegamuža potaknula me na prvo hodočašćeu Međugorje, godine 1994.Opišite nam svoje prve dojmove i štose poslije događalo?Moj prvi dojam nije bio poseban. Mnoštvokoje moli krunicu, bilo mi je to pomalo čudno.Nekoliko tjedana poslije sudjelovala samna jednome molitvenom seminaru koji je uAustriji vodio fra Slavko. Odjednom, dok jeslavio svetu Misu, počela sam plakati i nisammogla prestati. Tada sam čula jedan unutarnjiglas: „Idi ovom svećeniku, on ti može pomoći!“Uz mene je bila moja sestra koja je poznavalafra Slavka. Zamolila sam je da me povedek njemu, što je ona poslije Mise i učinila.Fra Slavko mi je predložio da dođem u Međugorje,gdje će imati više vremena za mene.Dva tjedna poslije opet sam bila u Međugorjui kod fra Slavka obavila životnu ispovijed, ito nakon što 30 godina nisam išla ni na Misu,ni na ispovijed. Tada je on sa mnom proveo5 sati, jer se tijekom svih tih godina bilo nakupilomnogo stvari koje je trebalo rješavati.Meni je vrlo brzo bilo jasno da s fra Slavkomželim raditi na Gospinu djelu, i tako je i bilo.Nekoliko godina surađivali ste s fraSlavkom. Što je bilo najplodnije?Vrijeme uz fra Slavka bilo mi je vrlo dragocjeno.Tijekom tih godina mnogo sam naučila,prije svega to da se ništa ne može nasilu, da treba dopustiti da se čini Božja volja.Uvijek sam htjela pomagati da se uklonenepravde u svijetu, ali i u tom smislu čovjekmora shvatiti da ono što mi smatramo da jebolje, nije uvijek najbolje za ljude na koje seodnosi. Činjenica da mi je fra Slavko povjeriobrigu za Fond za obitelji s brojnom djecom– dakle poboljšavanje životnih uvjetanajsiromašnijih u ovoj zemlji – za meneje bila najveći životni izazov i, vjerujem, najsmislenijadjelatnost kojom sam se u životubavila.Je li fra Slavkovo djelo i danas živo idjelotvorno kod hodočasnika? Živi li ikod onih koji ga nisu upoznali?Fra Slavko je bio tako izvanredan svećenikda ga se oni koji su ga poznavali živo sjećajučak i deset godina nakon njegove smrti.Osobni susreti s njime njima su još uvijekvažni. Mnogi su ga izabrali za svoga osobnogzagovornika u nebu, a mnogima je onbio i ostaje veliki primjer. Mnogi koji ga nisupoznavali za njega su čuli i žele o njemu višeznati. Takvima uvijek savjetujem čitanje njegovihbrojnih knjiga koje govore o njegovojljubavi prema Majci Božjoj. Te su knjigenajbolji put za upoznavanje i primjenjivanjeGospinih poruka.Podijeliti s drugima –to se mora naučitiMnogo putujete, susrećete mnoge različiteljude. Kako Međugorje na njihdjeluje, što im znači i kako oni živeGospine poruke?Kad susrećem ljude u inozemstvu i kad imgovorim o Međugorju i o tome što ovdje radim,nailazim na dvije skupine ljudi. Ima ihkoji još nikad nisu čuli za Međugorje i za ukazanja,i onih koji za Međugorje znaju ili su većbili u Međugorju. Neki od onih prvih pokazujuistinsko zanimanje, drugi takve vjerskestvari potpuno odbacuju. Nažalost, moramreći da u inozemstvu općenito imam snažanosjećaj da živimo u dijaspori, i da samo onikoji imaju osobni kontakt s Međugorjem prateporuke i pokušavaju ih živjeti.Kad je riječ o porukama Kraljice Mira,što one Vama znače, što znače današnjimvjernicima i današnjem čovječanstvu?Jesu li dovoljno shvaćene, pokušavajuli ih ljudi živjeti?Nije na meni davati savjetežupljanima, ali bi moždabilo dobro imati na umuda Majka Božja svojeporuke ne upućuje samohodočasnicima, negosvima nama. Ona sve nasupozorava i želi nas svespasiti i dovesti Bogu.Kad pratimo poruke koje nam Majka Božjaveć trideset godina daje u Međugorju, prepoznajemoda nam brižno pokazuje put kojimtrebamo ići da bismo živjeli svetim životom.Ona nas korak po korak približavatom cilju. Od nas, svoje djece, ona ne očekujepreviše, nego nas stupnjevito odgaja. Uporukama u posljednje vrijeme osobno iščitavamodređenu žurbu – kao da katastrofekoje se množe u svijetu od nas traže da razmislimo,jer jednoga dana ni mi ne ćemomoći izbjeći slične događaje. Tada će biti bitnojesmo li se pripremili na njih, i jesmo lispremni za posljedice onoga što smo činili.Rekli smo da mnogo vremena provoditeu Međugorju. Što Vas je na to potaknulo?Čega ovdje ima a tamo nema?Poslije fra Slavkove smrti mislila sam se vratitiu lijepu Austriju i provesti predvečerjesvojega života u domovini. Mislim da postojedva razloga što sam ipak odlučila izabratiMeđugorje kao središte svojega života. Prvirazlog, koji potvrđuje jedinstvenost ovogamjesta, je činjenica da netko tko je ovdjeupoznao i zavolio Majku Božju uvijek osjećačežnju za Međugorjem, gdje čovjek imaosjećaj da je nebeskoj Majci bliže nego nanekom drugom mjestu. Drugi razlog je, naravno,posao koji sam započela s fra Slavkom– pomaganje ljudima u nevolji.Poznajemo Vas kao osobu koja nalazinačin da se pomogne ljudima u nevolji– najsiromašnijima. Tko su ti ljudi unevolji, kako ih nalazite, i tko su ljudikoji im pomažu, tko vam daje potrebnasredstva?Zajedno s Irmom Schwitter iz Njemačke,koja već godinama živi u Međugorju, te IvanomPandžom iz Mostara, usko surađujems humanitarnom organizacijom Međugorje-Mir i župnim uredima. Iz iskustva znam danajsiromašniji rijetko izravno traže pomoć;oni se pokušavaju sami izvući iz teških situacija,što iz financijskih ili zdravstvenih razlogačesto nije moguće. Koncentriramo sena obitelji s brojnom djecom – što govori iime Fonda – napose na obitelji s hendikepiranomdjecom, starim i bolesnim članovima,koje žive u neljudskim uvjetima kakveu srednjoj Europi zapravo više ni ne viđamo.Obiteljima ne dajemo novac, nego ono štoim je najnužnije. To mogu biti lijekovi, živežnenamirnice, pomoć pri obnovi kuće, priključivanjetekuće vode, ugradnja kuhinje,kupaonice, nabava namještaja ili čak kupnjakrave, itd. Kuće obnavljaju sami koliko im jeto moguće, a za posebne poslove stavljamoim na raspolaganje majstore. Uvijek kažemda obiteljima pokušavamo „dati krila“, da bisvoj život mogle živjeti na boljim temeljima ibez tuđe pomoći.Pomažemo i druge fra Slavkove projekte,napose Majčino selo, zajednicu MilosrdniOtac za momke s problemima ovisnosti,kao i mali zoološki vrt u Vrtu sv. Franje, kojije bio osnovan da bi se djeca naučila odnositiprema životinjama s ljubavlju i poštovanjemveć od ranog djetinjstva.Pomoć dobivamo isključivo od prijatelja ivelikodušnih donatora iz Švicarske, Njemačkei Austrije.Što mislite, ima li u našoj zemlji više ilimanje potrebnih nego prije?Tijekom godina, promjer našega djelovanjajako se proširio, što znači da se životni standardopćenito poboljšao. Kod stanovništva se,napose u okolici Međugorja, osjeća neka vrstaopćeg blagostanja, što se vjerojatno može zahvalitibrojnim hodočasnicima i humanitarnojpomoći koju su prijatelji Međugorja slalitijekom brojnih godina. Čini mi se pak dase razlike između imućnijih i siromašnijih sveviše povećavaju. Podijeliti s drugima – to jerazvojni proces, i to se mora naučiti.Približava se 30. obljetnica ukazanjaKraljice Mira. Što mislite, što privlačiljude iz cijeloga svijeta, zašto mnogidolaze i po nekoliko puta? Što nalazeu Međugorju čega na drugim mjestimanema?Svi oni koji su već bili u Međugorju, koji vjerujuu poruke Majke Božje, uvijek se želevratiti na ovo mjesto jer je ono postalo njihovomduhovnom domovinom. Ljudi dolazezato što ovdje nalaze druge vjernike –istomišljenike, zato što je ovdje „normalno“moliti, ovamo se dolazi kao svojoj kući. Ovdjese čovjek osjeća zaštićen kao pod Gospinimplaštem i – iako je Gospa posvuda –nigdje se ta zaštita ne osjeća tako snažno kaou Međugorju.Koji su, po Vašem mišljenju, plodoviMeđugorja?Za mene je najveći plod to što, po Međugorju,toliki ljudi najrazličitijih životnihstaleža na neki način dolaze u doticaj s Bogom,i temeljem toga svojem životu dajuviše smisla ili čak novi smisao, jer su sedoista obratili. Nazočnost Majke Božje ovdjeu Međugorju može se osjetiti, i po njojBog ovdje svakom čovjeku daje tolike milosti,a po njima i mogućnost da ga lakšenađu. On nas po svojoj Majci uporno zove,da bi nas sve privukao k sebi. Sigurno je daga ovdje bolje čujemo nego u buci svijetaizvan Međugorja.Primijetili ste promjene kroz kojeMeđugorje prolazi. Što biste preporučiližupljanima, sada i za budućnost?Jasno je da sam primijetila vidljive promjene.S jedne strane, razumljivo je da seMeđugorje želi prilagoditi potrebama hodočasnikai da im pokušava ponuditi sve.Rezultat je da mjesto izgleda kao veliko gradilište.Stabla i cvijeće povlače se pred betonom.S druge strane, ne smijemo zaboravitida je Međugorje hodočasničko mjesto i dadomaćini imaju odgovornost da se njihovomjesto očuva. Hodočasnici koji ovamo dolazenalaze se na hodočašću na kojem im sene mora nuditi svaki komfor, pa čak i luksuz.Smisao i cilj hodočašća je usredotočitise na ono bitno. Nije na meni davati savjetežupljanima, ali bi možda bilo dobro imatina umu da Majka Božja svoje poruke neupućuje samo hodočasnicima, nego svimanama. Ona sve nas upozorava i želi nas svespasiti i dovesti Bogu. Mi to moramo dopustiti,jer smo svi na hodočašću i svi – kaofra Slavko – jednoga dana želimo biti rođeniza nebo.(Prevela Lidija Paris)50 | Glasnik mira | Međugorje Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 51

PromišljanjePoticajiNastavak s 13. str.Crkvi u kojoj vjerujemo da je Isus Krist jediniposrednik između Boga i ljudi, jediniSpasitelj. Odlučno je pitanje kako da vjernicistupe u realno zajedništvo s Bogom,s Isusom Kristom, već ovdje, u zemaljskojzbiljnosti. Bog postaje blizak u svojoj riječi,sakramentima i zajedništvom vjernika. Teologijanas uči kako je pretpostavka za bilokoje iskustvo Boga u čovjekovu životu samaBožja milost. Bog sam uspostavlja odnos sasvojim stvorenjem, on se objavljuje kako bimu se čovjek mogao obratiti u životu i stupitiu vezu s njime. Duhovnost je bitna sastavnicasvake istinske religioznosti. Kakoje pak puk bitni i integralni dio življene ikonkretne vjere, onda je u tome surječjupučka pobožnost bitni i integralni dio kršćanstva.To se napose očituje u marijanskimsvetištima, mjestima Marijinih ukazanja.U tome širokom spektru Međugorje jeveć trideset godina nezaobilazivi čimbenikgdje već trideset godina imamo i slijedimosensus fidei fidelium koji vjeruju kako se ovdjeGospa ukazala, imaju to iskustvo u vlastitomživotu, mole se i šire to svjedočanstvo.Tako lex credendi (naime, da se Gospaukazala) postaje lex orandi, gdje imamo podudarnosti recipročnost: Lex orandi statuitlegem credendi. To nije nimalo zanemarivčimbenik u prosudbi samoga fenomenazvana Međugorje.Stanoviti embargo stojinad njim godinama štose tiče crkvenoga tiskana ovim ozemljima.Međugorje se naprostoprešućuje ili ignorira,velika okupljanja sutakođer prešućenau crkvenoj javnosti,primjerice, svećeničkeduhovne vježbe, velikaokupljanja i zborovanjamladih također.Namjesto zaključkaMeđugorje ima svoje gorljive pobornike alii vatrene protivnike. Do dana današnjega.Stanoviti embargo stoji nad njim godinamašto se tiče crkvenoga tiska na ovim ozemljima.Međugorje se naprosto prešućuje iliignorira, velika okupljanja su također prešućenau crkvenoj javnosti, primjerice, svećeničkeduhovne vježbe, velika okupljanjai zborovanja mladih također. Ono u službenojCrkvi nema pravo javnosti, dok suvjernici neumorni u dolaženju i traganju zasmislom i istinom te autentičnim vjerskimiskustvom. Djevica dolazi kako bi nas podsjetilana istine evanđelja koje mogu i danasbiti vrelom nade u svijetu bez nade i ljubavi,bešćutnom i sve protubožnijem. Naša nadaima svoju horizontalnu i vertikalnu protežnicu,i Marija uporno naglašava tu okomicu– vertikalu, odnos prema Bogu u molitvii poniznosti. Za čovjeka je bitno biti u dodirus Bogom, on je iz Boga potekao, k njemuse vraća. To je sržna poruka svih Marijinihukazanja kroz povijest.U konačnici ono nije zavisilo i ne zavisiod nas, od ljudskih autoriteta. Ljudski autoritetinisu ti koji su promicali ili stvoriliMeđugorje, pogotovo ne fratri kojimase to pripisuje – fra Jozo Zovko, fra TomislavVlašić ili pok. fra Slavko – nego se Međugorjesamo dokazalo u Crkvi kao mjestomolitve, obraćenja, novih obzora i nadeza svijet. Svi su tzv. korifeji Međugorja iliuklonjeni višom silom – preminuli ili dekretomudaljeni – i fra Jozo, i fra Slavko, ifra Ljudevit, i fra Tomislav Vlašić – a onoostaje i dopisuje dalje svoju povijest, i beznjih. Međugorje: Ono je zauzelo svoje mjesto,čvrsto i sigurno, u svijesti katoličkihvjernika. Međugorje nisu stvorili fratri nikler, svojim umijećem ili znanjem, nego gaje stvorilo i započelo Nebo s vjernim pukom,vjerničkom bazom, laicima. Da je zavisiloo ljudskim čimbenicima, davno bi ganestalo s lica zemlje, a svjedoci smo kakoMeđugorje danomice raste i zahvaća cijeluCrkvu. Nisu to mogli zanemariti ni crkvenivrhovi u Vatikanu.To jest vjerojatno i razlog zašto je na najvišojcrkvenoj razini uspostavljeno povjerenstvokoje će proučavati Međugorje i donijetisvoj sud o događajima koji su međunama već tri desetljeća. Dolazak bečkogakardinala Christopha Schönborna zaNovu, 2010. nešto je kao prijelomna točkau povijesti ovoga molitvenoga mjesta. Ulazaku novo desetljeće ovoga stoljeća obilježenje padom nevidljivoga zida koji je podizandesetljećima oko Međugorja. Dok suEuropa i svijet slavili dvadesetu obljetnicupada Berlinskoga zida, još se jedan zidsrušio koji su pojedinci uporno u svomeosporavanju i prijeporu podizali u svijetuspram Međugorja. Dolazak bečkoga kardinalaSchönborna izbija iz ruku adut svimakoji su se ‚vadili‘ ili ispričavali kako ovo nijeod Crkve priznato, kako će trebati sačekatikonačni sud. Konačnoga suda nema bezosobnoga iskoraka prema Gospodinu i bezosobnoga obraćenja. Stvar se ne odlučujesamo za stolom, nego i na koljenima.Međugorje se u međuvremenu dokazalokao mjesto molitve i obraćanja, mjesto temeljitihživotnih zaokreta i iscjeljenja, mjestogdje su nebrojeni pronašli put do Bogai vlastita srca. Ono je također i mjesto gdjesu niknula tolika duhovna zvanja u Crkvi.Ono je postalo škola molitve i klanjanja,žive i intenzivne sakramentalne praksei duhovnosti, poticaj da se i drugdje počne sovdašnjom praksom. Ako je Sabor imao zacilj obnoviti Crkvu u glavi i udovima, slobodnomožemo reći kako je upravo Međugorjenajljepši izdanak te pokoncilskeobnove. U obraćenju, na koljenima, u dubokojpredanoj molitvi pred Presvetim, uslavlju sakramenata, u navještaju Radosnevijesti koja je najbolji lijek za posrnuli i bolesnisvijet.Nikome Međugorje nije naudilo, a nebrojenimaje bilo od životne koristi. Pavaoje svojima poručivao: Duha ne trnite! Uvjerenismo da se ne će naći onih koji bi ovohtjeli ugušiti. Jasno da treba stablo obrezivati,ponešto čak i okresati, čupati korovkoji zna izrasti. Važno je još jednom naglasiti:Početci, prvi dani su odlučujući. Oni suse rodili bez ičijega utjecaja na same vidioce.Ovi su bili zahvaćeni, istrgnuti iz privatnogaživota, katapultirani u žarište javnosti.Postali su i ostali do danas svjedoci togačuda. Stoga treba prema Apostolovoj Duharaspirivati, jer Gospodin nam nije dao duhabojažljivosti, strašljivosti, nego Duha svjedočenja,odvažnosti, snage, ljubavi i razbora.Prateći sve ovo oko Međugorja možese zaključiti da se na njega može primijenititeološki princip o sensus fidei i consensusfidelium, gdje Duh Božji izravno djelujena vjerničkom puku, te da je ovdje na djelustari princip kako je lex orandi postavio(statuit) legem credendi. Svojedobno, u arijanskimpreviranjima, presudnima za crkveninauk, sveti Hilarije iz Poitiersa napisa:„Uši vjernika bijahu čistije od srdacabiskupa“. Čini se da je i ovdje vjerničko uhoi srce otvorenije za novo od crkvenih službenika.Što puk moli to i vjeruje, preko molitvei liturgije dolazi se do čvrsta vjerovanjai uvjerenja. I to se onda usijeca u svijest cijeleCrkve u našemu vremenu.(Svršetak)Hvala Ti,Oče, zaKraljicuMiraBože, Oče naš, u ime Tvoga SinaIsusa, s Marijom Kraljicom Mira,zahvaljujemo Ti za svu Tvoju ljubavi dobrotu. Oprosti nam kadsmo dopustili da u naše srce uđe strah inepovjerenje jer smo zaboravili Tvoju ljubav.Oslobodi naše srce da mognemo čutiriječi koje si svakom od nas osobno kaosvome djetetu uputio: Ne boj se! Ja sam stobom! Daj nam snage da se oslobodimosvega što uzrokuje strah i tjeskobu, da Tiu miru i radosti služimo.Blagoslovi sve one koji žive u strahu.Vrati im mir.Blagoslovi sve one koji su u strahuzbog utjecaja zlih duhova. Ti si Gospodar,reci jednu riječ i povrati im mir.Blagoslovisve koji se s razlogom boje za svoj životjer su ih drugi ugrozili. Neka osjete Tvojunazočnost i zaštitu.Blagoslovi sve one koji se nalaze usmrtnom strahu. Neka Te susretnu kaomilosrdnog i dobrog Oca.Hvala Ti, Oče, za Kraljicu Mira, kojojsi dopustio da bude s nama. Daj nam milostda hodočasteći s Njom dođemo jednomu konačnu radost i mir u Tvojemukraljevstvu. Tako neka bude. Amen.fra Slavko BarbarićBudi Božja žrtva iBožji svećenikSveti Petar Krizolog, crkveni naučiteljZaklinjem vas milosrđem Božjim. Molii Pavao, ili još bolje: moli Bog prekoPavla, jer mu je više stalo do togada ga ljudi ljube nego da ga se plaše.Moli Bog, jer više želi biti Otac nego Gospodar.Moli Bog milosrđem da ne bi kazniostrogošću.Poslušaj Gospodina kako moli: Gledajte umeni svoje tijelo, svoje udove, svoju utrobu,svoje kosti i svoju krv. Ako se plašite onogašto je Božje, zašto ne ljubite ono što je vaše?Ako bježite od Gospodara, zašto se ne utečeteroditelju?No, možda vas zbunjuje moja gorka mukakoju ste sami prouzrokovali? Nemojte se bojati.Ovaj križ nije moj žalac, nego žalac smrti.Ovi čavli ne zadaju meni bol, nego snažnijeutvrđuju moju ljubav prema vama. Ove ranenisu uzrok moga jecanja, nego vas više približujumojemu srcu. Moje vas raspeto tijelo grli,a ne povećava moju bol. Moja krv nije uzaludprolivena, nego se daje vama za dar.Dođite, dakle, vratite se i tako upoznajteOca koji uzvraća dobro za zlo, ljubav za uvrjedu,toliko milosrđe za tolike rane.Ali čujmo kako zaklinje Apostol: Zaklinjemvas da prinesete sebe. Dok Apostol takomoli, uzdiže sve ljude na svećeničko dostojanstvo:Da prinesete sebe kao živu žrtvu.O kako je nečuvena služba kršćanskogasvećeništva, kad je čovjek sam sebi i žrtva isvećenik, kad čovjek ne traži izvan sebe što ćeBogu žrtvovati, kad čovjek prinosi Bogu kaožrtvu ono što nosi sa sobom i u sebi, i ono štoje za njega, kad ostaje ista žrtva i isti svećenik,kad se žrtva kolje a živi, kad svećenik žrtvuje,a ne zna ubiti.Uzvišene li žrtve gdje se prinosi tijelo beztijela i krv bez krvi. Apostol veli: Zaklinjemvas milosrđem Božjim da prinesete sebe kaoživu žrtvu.Braćo, ta Kristova žrtva dolazi iz slike kojomje Krist radi vječnoga života žrtvovaosvoje tijelo za život svijeta. I stvarno je svojetijelo učinio živom žrtvom, jer ubijeni živi. Utoj se žrtvi, dakle, smrt kažnjava, žrtva ostaje;žrtva živi, smrt se kažnjava. Zato smrt rađamučenike koji na kraju života počinju živjeti.Ubijeni žive i blistaju na nebu, oni za koje ljudismatraju da su usmrćeni.Apostol kaže: Zaklinjem vas, braćo, milosrđemBožjim da prinesete sebe kao žrtvu živu,svetu. To je ono o čemu je Prorok pjevao: Nisuti mile ni žrtve ni prinosi, nego si mi pripraviotijelo.Čovječe, budi Božja žrtva i Božji svećenik.Nemoj ispuštati što ti je dala i dopustila božanskavlast. Obuci haljinu svetosti. Pripaši sepojasom čistoće. Neka Krist bude na pokrivalutvoje glave. Neka križ čvrsto stoji i bude zaštitatvoga čela. U svome srcu razmišljaj o tajnibožanske mudrosti. Pali stalno miomirisnitamjan molitve. Čvrsto prihvati mač Duha.Neka tvoje srce bude žrtvenik. I tako bez strahapredaj svoje tijelo Bogu za žrtvu.Bog traži vjeru, a ne smrt; žedan je predanosti,a ne krvi; ublažuje ga dobra volja, a nenasilna smrt.52 | Glasnik mira | Međugorje Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 53

U nebo zagledaniTjedni molitveni programljetni raspored (od 1. svibnja do obljetnice ukazanja)Teku godine, tekuDugi niz godina, čak desetljeća, Kraljica Mira nam govori da se na pravi način trebamoponašati u ovom zemaljskom životu. Jednog ćemo dana doći pred svoga Boga i tadaćemo kao na filmu vidjeti gdje smo griješili, a gdje smo dobro činili. Naravno da ishod ovisiod viđenoga. Možemo završiti u raju, čistilištu ili, pak, paklu. Današnja društvena uređenjane razmišljaju na taj način, ona bi htjela sebe postaviti na Božje mjesto. Zbog toga lažuljudima i odvode ih na krive putove.Miljenko StojićČitam ovih dana kratku izjavuStephena Hawkinga. Kažu da je velikteoretski fizičar i kozmolog. Neznam to, neka im bude, ali znam dao njemu neprestano govore. Većinu svoga životnogvijeka provodi u kolicima, još tamood mladosti. Obolio je od skleroze multiplekskoja je trenutačno neizlječiva. Reče odmah napočetku izjave da mu je ta bolest obogatila život.Bi mi nešto čudno. Nisam čuo da je počeovjerovati u Boga, a da je vjerovao zacijelone bi današnja javna glasila ovoliko o njemugovorila. Sljedeće rečenica sve otkri. „Ne postojizagrobni život“, izjavi hladnokrvno. Pridodada je naš mozak zapravo računalo. Kadmu otkažu komponente, umiremo i to je to.Računalo odslužilo svoje.Dugo sam stajao nad ovom izjavom. Pokušavaosam se uživjeti u znanstvenikovo stanjei razabrati kako unatoč bolesti ne može shvatitida postoji Bog, a u isto vrijeme izjavljivatida uživa u životu. I nisam ništa posebno uspiodokučiti. Zaključio sam, tek, da ga je povrijeđenostzbog životnih poteškoća jednostavnopretvorila u ohola čovjeka koji je spremaniskoristiti život za svoje prohtjeve pa što bude.Neka mi oprosti ako nije ovako, ali nekako misve na to miriše.Svatko od nas zna da nam nije ništa lakšenego Stephenu. Njemu je njegov križ težak,a nama naš. Ipak, nismo odbacili Boga.Jesmo li zbog toga manje znanstveni od njega?Ma dajte! Ima stvari koje se samo uz Božjupomoć mogu shvatiti. Čovjek koji vjerujedublje zahvaća u svijet oko sebe i u svijet usebi. Protiv je ljudskog dostojanstva usporeditise s računalom i tako poimati stvari. Previšesmo složeni i za najsloženije računalo i logikanam kaže da je netko morao postojati tkonas je tako složene zamislio i, ako baš hoćemouporabiti računalni pojam, sastavio. Zna to iHawking, jer je potpuno razumski, ali...Dugi niz godina, čak desetljeća, Kraljicanam Mira govori da se na pravi način trebamoponašati u ovom zemaljskom životu. Jednogćemo dana doći pred svoga Boga i tadaćemo kao na filmu vidjeti gdje smo griješi-li, a gdje smo opet dobro činili. Naravno daishod ovisi od viđenoga. Možemo završiti uraju, čistilištu ili, pak, paklu. Današnja društvenauređenja ne razmišljaju na taj način,ona bi htjela sebe postaviti na Božje mjesto.Zbog toga lažu ljudima i odvode ih na kriveputove. Ne bi ovoliko dugo Kraljica Miradolazila da nismo zaista došli u slijepu ulicu.Ratujemo na sve strane k’o sretni, lažemo,krademo čitavim narodima i kontinentima,dovodimo zemlju u opasnost da je jednogadana jednostavno nestane. A brižna majka nemože gledati kako joj djeca srljaju u opasnost.Opominje ih, pokušava naučiti pravom putu,pomoći im da se pokaju. Taj su zov čuli mnogiod onih koji su došli u svjetski poznato molitvenosredište u Međugorju, ali i mnogi kojisu samo o tome slušali ili o tome čitali. Pokrenulase nova struja mišljenja, ali puna života inade. Slijede je ljudi svih životnih poziva i zanimanja,ljudi koji su okusili što je život ili tekulaze u njega. Iz pepela se rađa nešto novo.Prolaze mi glavom ove misli dok gledamratno sklonište gdje komunisti 1945. pobišehercegovačke franjevce. Kroz oblake prosijavasunce, a nedaleko čavrlja skupina hodočasnikapristigla odnekle sa španjolskoga jezičnogpodručja. Ovi pobijeni franjevci nisuuzalud dali svoje živote. Vjerovali su u svogaBoga i uživali u svakidašnjim događanjima.Zbog toga kad se trebalo opredijeliti ili zaBoga ili za ispraznu komunističku ideologiju,znali su što treba učiniti. Otišli su u smrt ispovjeđeni,dostojanstveno, uzdignuta čela. Htjelisu ih poslije optužiti za ovo i ono, ali nitko uto nije vjerovao. Bezbožnici su ih pobili, a onisu otišli svome Bogu.Pristupaju mi hodočasnici i žele da im neštokažem. Tu su u Međugorju nekoliko danapa navratili. Bi mi drago objasniti im baremnekoliko stvari, onoliko koliko mogu shvatitiu ovom trenutku. Otišli su zadovoljni.Ipak, zbog kratkoće vremena nisam imobjasnio da komunisti nisu uspjeli zatrti vjeruu ovim krajevima, i šire, nego su je raspršili.Nikada u širokobriješkom i okolnimkrajevima nije bilo toliko duhovnih zvanjakao nakon Drugoga svjetskog rata. Mučeničkakrv nije uzalud prolivena. Nešto sličnokao u Međugorju. Na Gospin govor ljudimijenjaju svoja srca i određeni među njimazažele izbližega slijediti svoga Boga. Ovihdana čuh da mučenička krv pobijenih hercegovačkihfranjevaca i dalje donosi plodove.Neki su o svemu tome čuli, čitali i htjeli bislijediti te tragove.Gospa na Širokom Brijegu, Gospa u župiMeđugorje, Gospa na raznim drugim stranamaskuplja svoju djecu, dok vrijeme protječe.I neka protječe, oni su na sigurnom.O međugorskim događajimate odjecima u svijetu i u Crkvičitajte u Glasniku mira,mjesečnikuInformativnog centra MIRMeđugorje.Surađujte u Glasniku mira.Podijelite svoje dojmove iiskustva.Uredništvo:Glasnik mira, Gospin trg 1,88266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 653 327Faks: 00 387 36 651 300E-mail: kreso.sego@medjugorje.hrPreporučite drugima Glasnikmira.Darujte im godišnju pretplatu.Pretplatite se na Glasnik mira.Služba pretplate:Tel.: 00 387 36 653 342E-mail: lidija_paris@medjugorje.hr54 | Glasnik mira | Međugorje Lipanj 2011. | Broj 6 | Godište VI. | 55

Hodnja mira 2010.