Godište IV • Broj 9 • Međugorje • Rujan 2009 • Cijena 2,5 KM / 10 kn

Godište IV. • Broj 9 • Međugorje • Rujan 2009. • Cijena 2,5 KM / 10 kn

“Draga djeco!Danas vas pozivam iznova na obraćenje. Dječice,niste dovoljno sveti i ne zračite svetost drugima, zatomolite, molite, molite i radite na osobnom obraćenjukako biste bili znak Božje ljubavi drugima. Ja sams vama i vodim vas prema vječnosti za kojom trebažudjeti svako srce.Hvala vam što ste se odazvali momu pozivu.”(25. kolovoza 2009.)GLASNIK MIRAUtemeljitelj i nakladnik:Informativni centar “Mir” MeđugorjeGlavni urednik: Krešimir ŠegoLektor i korektor: Dragan NaletilićAdresa:Glasnik mira, Gospin trg 188266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 650 200; 653 325Faks: 00 387 36 651 300Služba pretplate: 00 387 36 653 342E-mail: glasnikmira@medjugorje.hrInternet: www.medjugorje.hrPromišljanjeMEĐUGORSKI FESTIVALMLADIH I WOODSTOCKOvdje smo u Međugorju svjedoci kako čovjek postaje čovjekom upravopred Bogom, kako nalazi i pronalazi sebe, svoje ja, kako se dovodi u red inalazi prave životne kriterije. Ovdje se Bog upisuje u kosti i krv, u žile i podkožu. Ovdje je istinski laboratorij Duha Svetoga iz koga izlaze ljudi zdravi icijeli, oprani i očišćeni, s novim srcem.fra Tomislav Pervansnimila Lidija ParisGrafičko oblikovanje:Marin Musa //Tisak: Fram-Ziral, MostarUplata pretplate: Informativni centar“Mir” Međugorje d.o.o., „Glasnik mira“Iz BiH u KM:Unicredit BankŽiroračun broj 33 8120 2 20114 5352Iz svih stranih zemalja:Unicredit Bank, SWIFT: UNCRBA 22IBAN: BA 39 3380 6048 0281 0221Iz RH u HRK:Societe generale - Splitska banka d.d.,Nalog 14Broj računa: 2330003-5100201682Iz RH u EUR :Societe generale - Splitska banka d.d.Nalog 14, SWIFT: SOGE HR 22IBAN: HR 17 2330 0035 1002 0168 2Iz BiH i RH pretplatu se može uplatiti ipoštanskom uplatnicom.Cijena pojedinog primjerka:2,5 KM/10 knGodišnja pretplata (12 brojeva)BiH: 30 KM; Republika Hrvatska: 120 kn;Zemlje EU: 30 eura; Švicarska: 50 sfr; SAD: 50 US$List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete,znanosti, kulture i športa Hercegovačkoneretvanskežupanije pod brojemR-05-05-42-2175-86 /06 od 12. siječnja 2006.Dekret pape Urbana VIII.U skladu s dekretom pape Urbana VIII. iuredbom II. vatikanskog koncila, izdavačizjavljuje da nema nakanu preteći sud Crkveo nadnaravnosti prirode događaja i porukao kojima je riječ na ovim stranicama. Taj sudpripada kompetentnom autoritetu Crkve,kome se izdavač potpuno podvrgava.Riječi poput «ukazanja, čudesa, poruke»i slične imaju ovdje vrijednost ljudskogsvjedočenja.Neki dan, točnije na samu svetkovinuVelike Gospe, najzagriženiji poklonicipop i rock scene slavili su40. obljetnicu najveće medijske prijevarei obmane u povijesti suvremenih medija,tzv. Woodstock. Sve bijaše velika obmana iprijevara, pa čak i samo ime. Povijesna fatamorgana.Dok neki još uvijek dvoje je lise čovjek spustio na Mjesec, istodobno vjerujukako se mjesec dana poslije, na farmiWoodstock kraj New Yorka odigrao kultni ikulturni događaj, „tri dana prepuna mira iglazbe“, koji su promijenili životne navikecijeloga jednog naraštaja. Bijaše to vrhunacjedne protukulture, prosvjeda protivameričkoga načina života. Ono što je trebalobiti blagdan mira i glazbe, pretvorilose zapravo u industriju profita, i sve je svršilou kaljuži i drogi.U ovome broju pročitajte:OBRATITE SEI VJERUJTEEVANĐELJU!vlč. Adalbert RebićRECESIJA ZADUHOVNI ŽIVOTNE ZNAČI BAŠNIŠTAfra Petar VlašićPREDIVNO ZAČUTI, VIDJETI IDOŽIVJETImons. Eduard PeričićWoodstock je, zapravo, pobjeda mita,slike, komercijalizacije medija nad stvarnošćukoja je stvorena ponajvećma na jednojkaljuži. Do koje mjere mediji znaju potisnutistvarnost, vidi se upravo na ovojpojavi, do kraja idealiziranoj, koja se izrodilau jedan veliki desaster, katastrofu. Krivotvorinaje već i u samom imenu. Skup senije održao u Woodstocku, nego u Bethelu,80 km udaljenom mjestu. Stanovnici Woodstocka,među njima i američka pop-ikonaBob Dylan, pobunili su se protiv organizatorakoncerta, nisu htjeli da im bilo tkonepozvan remeti njihov mir.Razuzdana slobodaSam Bob Dylan u svojoj autobiografijipiše: “Mjesto bijaše nekoć mirno utočište zaone koji su tražili spokoj. Sad to više nije. UFotografiju na naslovnicisnimio Tvrtko BojićOdavde semladi vraćajuobnovljeni, sperspektivomživotaSanja PeharMladifest 2009., završnaMisaNovi Jeruzalem:Božji izabraniciu MeđugorjuMary E. SmithVRIJEME -PUTOVANJE SBOGOMs. Dominika AnićRujan 2009. // Broj 9 // Godište IV. • 3

PromišljanjePromišljanjesvih 50 saveznih država tiskale su se mapekako bi razne skupine drogeraša, ovisnika,iščašenih mogli pronaći našu farmu. Pridošliceiz daleke Kalifornije vrzmali su se naokolo.U svako doba dana i noći navaljivali bik nama razni idioti. Ponajprije lutalice i beskućnici,oni bijahu relativno bezazleni, alisu onda nagrnuli autsajderi, radikali, u potraziza prosvjedima i svojim kolovođama.Prijatelj Peter Lafarge, pjevač folk-pjesama,dao mi je nekoliko coltova, a i ja sam imao ukući vinčesterku.” Ali, još prije početka samogafestivala Bob Dylan je s obitelji pobjegaou New York gdje je potražio mir.S Woodstocka je izostala cjelokupna ondašnjaavangarda rock i pop-kulture, nitkone bijaše osim Jimija Hendrixa i JanisJoplin, ali su tu bila dva spretna redateljakoja su znala kako iz promašaja u Bethelustvoriti dokumentarac o hippijima koji jenagrađen čak i Oskarom. Sve bijaše upravoto, katastrofa. Hippie generacija bijašeu sebi i pokret zelenih, a oni su cijeli okolišza tri dana pretvorili u pakao blata, kaljuže,otpada, izmeta, razbijenih boca. Nebijaše spontanosti koja resi hippijevce; svebijaše loše organizirano, manjkalo je svegaosim marihuane. Ni jela, ni pića, ni zahoda,ni medicinske skrbi. Nitko se za to nijepobrinuo, a okupilo se pola milijuna mladih,većinom „napušenih“. Na kraju je moralaintervenirati i američka vojska sa svojimhelikopterima i liječnicima. Ti koji su uto doba prosvjedovali protiv Vijetnamskograta sad su najednom bili upućeni na vojskuda im pomaže i pruža pomoć.Revolucionarna 1968. već je minula,ugušena u New Yorku, Parizu, a u Pragu iMeksiku tenkovima. Rijetko su kada moćnicina Zapadu i Istoku bili tako jedinstveniu otporu, u Pekingu je Mao narediokraj kulturne revolucije i poslao je milijunemladih na preodgoj diljem zemlje, političkiatentati u Americi i po Europi. “Velitekako želite revoluciju”, pjevali su Beatlesi uto doba, “dobro, ali bismo rado htjeli imatiplan revolucije”. Nije bilo nikakva plana,sve je bilo besciljno, bezglavo i beznadno.John Lennon je sljedeće godine rezigniranosažeo sve u nekoliko riječi: “San je odsanjan.Nestao je i moramo se – barem jaosobno – suočiti s tzv. realnostima”.Droge bijaše posvuda. Gore od nasiljadroga je stvarala iluziju love&peace, a zakojih 14 mjeseci Jimi Hendrix i Janis Joplinbijahu mrtvi, žrtve pretjerana uživanjadroge. Za njima je otišao u smrt cijeli nizprotagonista Woodstocka. Među pola milijunaonih koji su slušali te donekle daroviteglazbenike bilo je desetke tisuća onihkoji su sljedećih godina upropastili svoj životna heroinu, opijumu, meskalinu, kokainu,LSD-u te raznoraznim otrovnim gljivamanepoznata podrijetla. Uništili su svojeegzistencije kao plod razuzdane slobode.Na kraju skupa sve je zasula kiša te se cijeliokoliš pretvorio u kaljužu, a glazbenicina pozornici bili su stalno pod elektrošokovimajer uzemljenja bijahu loša. Cijeli sepokret samouništio, bio je osuđen na propast,jer nije imao cilj. Pokret nije mogaopreživjeti sam od sebe. On se hranio jedinoprosvjedom i nasiljem. Woodstock, zapravo,bijaše već u sebi najava i znamen krajarevolucionarnih šezdesetih godina.Festival mladih, otvoreni molitvenikmlade dušeUsporedi li se ovo gornje s onim što sedogađa već dvadeset godina u Međugorjuna ovdašnjem Festivalu mladih, onda je razlikakao između neba i zemlje. Trebalo jesamo doći i vidjeti što se ovdje odvija kroztjedan dana slavlja, hvalospjeva, molitve,pjesme, nezaboravnih euharistijskih slavlja,sve u šarenilu boja i nacionalnih zastava;što se odvija za euharistijskih klanjanjana otvorenome, nakon čega pjesma neprestaje cijelu noć, koja sabranost, uronjenostu molitvu, u sebe, u Boga. Što reći zaotprilike šesto svećenika, koliko ih je tihdana bilo u Međugorju, koji su uveličavalieuharistijska slavlja, ali isto tako i neumornoispovijedali, mirili čovjeka-grješnikas Bogom?Ako je onaj gornji hippijevski event svršiou kaljuži i nebrojenim ranjenima koji sugazili po razbijenom staklu, ovdje je sve završilou jutarnjim satima na sami blagdanGospodnjega Preobraženja ili Božjega Lica,oko križa na Križevcu. U ranu zoru, kad sesunce rađa i kad čovjek biva pozvan slavitisvoga Tvorca sa svime što ga okružuje, štodiše. Križ kao znamen i nade i snage.Festival mladih - živi suvremeni psaltir,živi, otvoreni molitvenik mlade duše,jednom riječju, posvemašnja otvorenostBogu. Mladi u potrazi za onim što im možeispuniti srce i biće, mladi koji su možda iosobno iskusili trpki i gorki okus grijeha,nesreću što je grijeh donosi sa sobom, ionda traže lijek ranjenoj duši.Ne obaziru se ovi mladi što će tko reći oMeđugorju, kakav sud donijeti. Ne, to njihuopće ne zanima, ne čitaju oni svakidašnjinovinski otpad, vijesti koje su danas zanimljive,a sutra su već prošle ili kao noćnamora ili pak kao ružan san. Oni znaju gdje jezavičaj, gdje su udomljeni, tko ih ovdje očekujei dočekuje, tko ih prihvaća i svome Sinuvodi. Znaju oni to ne iz priča, nego iz vlastitogaiskustva, a to iskustvo je daleko važnijeod bilo čega napisana ili izgovorena.U Bogu usidreniNe treba njima ni droga ni bilo kakvaezoterija, ne treba njima ništa strano njihovojizvornoj vjeri i kršćanstvu, jer znajuda u Crkvi imaju lijek besmrtnosti što gaje sam Gospodin ostavio. I zašto ostavljatisvoje pašnjake i izvore vode života te ići upotragu za zdencima koji su davno presušiliili ne mogu držati vodu? Ne treba njimanikakav razuzdan provod na obližnjem Jadranu,danonoćno ludovanje uz treštanjerock-glazbe, nego se ovdje kupaju u vlastitomznoju, ali znaju da će iz ovih Marijinihi Isusovih kupki poći doma čiste duše,rasterećena srca, bez prtljage na leđima itereta u srcima. I bit će svima koje susretnusvjedoci nezaboravnih dana. Svi ti mladinose u sebi vapaj starozavjetnoga molitelja:“O Bože, ti si Bog moj, sa žudnjomtebe tražim! Tebe žeđa duša moja – tijelomoje za tobom gine, u zemlji (Europi!) pustoj,suhoj i bezvodnoj!”Međugorje – Woodstock, to su dva svijeta,a među njima je razdjelnica. Desnoili lijevo. Postoji zatvoreni i otvoreni svijet,svijet iluzije i stvarnosti, svijet nebeskeglazbe, sklada i onaj razorne glazbe kojauništava sluh, za koje nitko nikoga ne čuje.Svijet smisla ili besmisla, svijet originalaili bezbrojnih kopija, svijet tiha molitvenogrominjanja i svijet šokova, svijet nebeskesimfonije koju otkrivamo u svemiruili svijet paklene kakofonije i disharmonije,u kome se nitko ne razumije; svijet duha isvijet materije, govor duha i govor tijela,opojenost Duhom i sluđenost tijelom.Ovdje čovjek nije više igračka ili loptakojom se drugi igraju ili je guraju, negosam uzima život u svoje ruke. Netko je rekaokako su jedino sveci živjeli istinskimživotom, imali svoj život u svojim rukama,jer su bili u Bogu usidreni. Svi smo mi drugiljudi opterećeni strahom, pohlepom, strastimakoje nama vitlaju, utjecajima drugihkoji postupaju s nama kao s lutkama.U vremenu izgubljenosti čovjek se pita,kamo se zaputiti. Odgovor može glasitisamo jedan: Natrag k Bogu. Stati Bogusučelice. Njemu nasuprot. Ostaviti svojurastresenost. Veliki Blaise Pascal rekao jejednom kako je najveća nesreća za čovječanstvou tome što ljudi nisu kadri biti sasobom jedan sat, nasamo, u molitvi, sa svojimBogom. I samo u tome, s Bogom licem ulice kao Mojsije, kao proroci, kao Isus koji jenama okrenuto Božje lice čovjek može pronaćisvoj mir, svoje životno uporište.Ovdje smo u Međugorju svjedoci kako čovjekpostaje čovjekom upravo pred Bogom,kako nalazi i pronalazi sebe, svoje ja, kako sedovodi u red i nalazi prave životne kriterije.Bez Boga, bez Isusa svaka je bio-grafija (tj.ono u život i u životu upisano) prazna, besadržajna.Ovdje se u Međugorju Bog upisuje ukosti i krv, u žile i pod kožu. Ovdje je istinskilaboratorij Duha Svetoga iz koga izlaze ljudizdravi i cijeli, oprani i očišćeni, s novim srcem.Jednom riječju: Novo stvorenje o komegovori cijeli Novi zavjet.Međugorje – Woodstock, to su dvasvijeta, a među njima je razdjelnica.Desno ili lijevo. Postoji zatvorenii otvoreni svijet, svijet iluzijei stvarnosti, svijet nebeske glazbe,sklada i onaj razorne glazbe kojauništava sluh, za koje nitko nikogane čuje. Svijet smisla ili besmisla,svijet originala ili bezbrojnihkopija, svijet tiha molitvenogrominjanja i svijet šokova, svijetnebeske simfonije koju otkrivamou svemiru ili svijet paklene kakofonijei disharmonije, u komese nitko ne razumije; svijet duhai svijet materije, govor duha igovor tijela, opojenost Duhom isluđenost tijelom.4 • Glasnik mira // Međugorje Rujan 2009. // Broj 9 // Godište IV. • 5foto Đani

Poruka za sadašnji trenutakPoruka za sadašnji trenutakOBRATITE SE I VJERUJTEEVANĐELJU! (Mk 1, 14)vlč. Adalbert RebićBlažena Djevica Marija, naša duhovna majka, poručuje nam neštovrlo važno o čemu trebamo sljedećih mjesec dana razmišljati iozbiljno u djelo provoditi. Trebamo stalno raditi na svom duhovnomprofilu. Marija nam poručuje:djeco! Danas vas pozivamiznova na obraćenje. Dječice,niste dovoljno sveti i ne „Dragazračite svetost drugima, zato molite, molite,molite i radite na osobnom obraćenjukako biste bili znak Božje ljubavi drugima.Ja sam s vama i vodim vas prema vječnostiza kojom treba žudjeti svako srce. Hvalavam što ste se odazvali mome pozivu.“Gospa ovim riječima ponavlja jedan odtemeljnih Isusovih poziva upućen novozavjetnimvjernicima odmah na početku svogajavnoga djelovanja: „Obratite se i vjerujteevanđelju“ (Mk 1,14). Tomu treba dodatiIsusov poziv: „Bdijte i molite da ne padneteu napast!“ A na drugim mjestima u Svetompismu Bog poziva svoj izabrani narod:„Budite, dakle, sveti jer sam svet ja!“ (Lev11, 45).Četiri su teme koje su sadržane u ovojMarijinoj poruci i koje su međusobno povezane:obraćenje, molitva, posvećenje iMarijina prisutnost u Božjem narodu. Uostalom,to su teme koje Marija često iznosisvojim prijateljima.ObraćenjeObraćenje zauzima važno mjesto u biblijskojporuci. Uz obraćenje povezan je teološkiizraz pokora. Bog hoće da se svi ljudispase i da dođu do spoznaje istine (1 Tim 2,4), da svi ljudi uđu u zajedništvo, u suživots njime. Međutim, grijeh je zaprjeka kojaljudima ne dopušta da uđu u Božje zajedništvo,jer se grijeh protivi Božjoj svetosti.Zato je obraćenje u svojoj biti čovjekov odgovorna Božji poziv u njegovo božanskozajedništvo. Obraćenje prati pokora, odnosnokajanje i naknada za grijeh.U hebrejskom jeziku polazište za imenicuobraćenje (tešubah) je hebrejski glagolšub što znači odvraćati se od zla i okretatise prema dobru, prema apsolutnomedobru, prema Bogu. Time je izrečena bitobraćenja: ono uključuje promjenu ponašanja(metanoia). U novozavjetnim tekstovimasve više dolazi do izražaja nutarnjadimenzija obraćenja: mijenjanje srca, ćudi,osjećaja, mentaliteta…Obraćenje, promjena srca, najdublji jeosobni čin svakog pojedinoga čovjeka. Grijehomje čovjek svojevoljno i slobodno odlučiookrenuti Bogu leđa, zato mu moraopet osobno i slobodno okrenuti lice, vratitise njemu, apsolutnoj Ljubavi, susresti ses Bogom oči u oči.U Svetom pismu pobornici obraćenjanajprije su proroci. Oni pozivaju narod Božjina obraćenje. Već oni naglašavaju nutarnjeobraćenje: obraćenje mora pratiti ljubavi spoznaja Boga (Hoš 6, 1-6). Prorok Izaijazahtijeva od svojih suvremenika istinskoobraćenje koje im jedino može donijetispasenje: „Operite se, očistite. Uklonite mis očiju djela opaka, prestanite zlo činiti! …Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljet ćepoput snijega; kao purpur budu li crveni,postat će kao vuna (Iz 1, 16.18).Prema Jeremiji tema obraćenja značajkaje pravoga proroka (Jr 23). Nije dovoljno daljudi jadikuju i zaklinju se priznajući svojegrijehe (3, 21-25), nego moraju promijenitisvoje ponašanje, svoj život, moraju obrezatisvoje srce (4, 1-4). Bog zahtijeva obraćenjesvim srcem (3, 10). Prorok naviještaobraćenje kao eshatološki događaj: „I datću im srce da me poznaju da sam ja Jahve,da budu narod moj, a ja Bog njihov, jer ćese oni svim srcem svojim opet k meni obratiti!“(24, 7). Na tom tragu bio je i posljednjiprorok Staroga zavjeta i preteča Isusa Krista,Ivan Krstitelj, koji je naviještao potrebuobraćenja: „Obratite se i vjeruje u Radosnuvijest, jer je blizu kraljevstvo Božje!“(Mk 1, 15; Mt 3, 2). Taj poziv na obraćenjeevanđelist Marko stavlja i u Isusova usta:„Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvoBožje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“(Mk 1, 15). Taj Isusov poziv ponavlja iMarija koja slugama u Kani Galilejskoj poručuje:„Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,5). I nama ona, naša Majka, poručuje: „Molitei radite na osobnom obraćenju kako bistebili znak Božje ljubavi drugima.“Posvećenje "Budite, dakle, sveti jer samsvet ja!" (Lev 11, 45)S obraćenjem je povezan i pojam svetosti.Svetost se temelji u Bogu koji je jediniapsolutno svet, dobar, istinit i lijep.Za proroka Izaiju Bog je svet po definiciji:„Svet! Svet! Svet Gospodin Bog Sabaot.Puna je sva zemlja Slave njegove!“ (Iz 6,3). Bog je svet u ontičkom i etičkom smislu,to jest Božja je bit svetost i Božji seodnos prema čovjeku sastoji u svetosti.Kao takav Bog se ne da usporediti ni s čovjekomni sa svijetom. U usporedbi s čovjekomBog je „sasvim drukčiji“ (J. A. T.Robinson). Međutim, makar je on sasvimdrukčiji, on ipak zahtijeva od nas da i mibudemo sveti: „Budite, dakle, sveti jersam svet ja!“ (Lev 11, 45).Proroci i Ponovljeni zakon neprestanosu ponavljali da žrtve za grijeh nisu dostatneda se čovjek svidi Bogu, već je potrebnapravednost, pokornost i ljubav (Iz 1, 4-20;Pnz 6, 4-9).Stoga zapovijed: „Sveti budite! Jer samsvet ja, Jahve, Bog vaš!“ treba shvatiti nesamo u smislu kultne čistoće, već i u smislusvetosti koju treba živjeti u skladu smnogostrukim obiteljskim, društvenim igospodarskim propisima (usp. Lev 17–26).Posvećivanje ljudi može, napokon, napredovati;stoga će se „svetima“ moći zvatisamo oni koji prođu kroz kušnju i bududionici eshatološkog kraljevstva (Dn 7, 18-22). To će biti mudraci koji su se bojali (ljubili)Boga (Ps 34, 10), onaj „mali ostatak“preživjelih na Sionu, oni koje Bog upiše daprežive (Iz 4, 3).Prema Novome zavjetu, kršćanin je poduhu Svetomu stvarno dionik Božje svetosti.Kršćani tvore istinski „sveti puk“ i „kraljevstvosvećenika“, „sveti hram“ (1 Pt 2, 9;Ef 2, 21), oni trebaju iskazivati Bogu istinskikult, prinoseći sebe zajedno s Kristom kaočistu žrtvu, „žrtvu svetu“ (Rim 12, 1). Božjizahtjev svetoga života jest temelj svekolikekršćanske asketske tradicije; ona ne počivana idealu nekog zakona koji je još izvanjski,već na činjenici da je kršćanin zahvaćenKristom, i da mora „iskusiti udio u njegovimpatnjama, prilagođujući se njegovojsmrti, ne bi li tako postigao uskrsnuće odmrtvih“ (Fil 3, 10.14).MolitePavao poručuje, poput Marije, svojimvjernicima: „Svakovrsnom se molitvom iprošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite.Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošćui molitvom za sve svete, i za me, da mise otvore usta i dade riječ hrabro obznanitiotajstvo evanđelja kojeg sam poslanik uokovima, da se ohrabrim o njemu kako trebagovoriti“ (Ef 6, 18). „Bez prestanka semolite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vasvolja Božja u Kristu Isusu“ (1 Sol 5, 17).O potrebi molitve i o tome kako molitipisao sam u prošlom broju Glasnika mira,pa onda pročitajte ponovno biblijsku porukuo molitvi.Marija prisutna među namaKao što je Isus trajno prisutan među nama(„I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetkasvijeta“, Mt 28, 20) – tako je i njegovaMajka trajno prisutna među nama kao majkaotajstvenoga Tijela Kristova, to jest Crkve.Trajno je prisutna kao utočište grješnika,utjeha žalosnih, pomoćnica kršćana… O njezinojtrajnoj prisutnosti među nama, njezinomdjecom, svjedoče brojna svetišta diljemsvijeta na kojima se njezina djeca okupljaju injoj utječu za pomoć. O njezinoj trajnoj prisutnostimeđu nama, Kristovima vjernicima,dokaz su brojna njezina ukazanja.Marija je „naša majka, majka našegaživota, majka naše neraspadljivosti, majkanašega svjetla… majka naše mudrosti,majka naše pravednosti, majka našeg posvećenja,majka našeg otkupljenja. Stoganam je ona više majka nego naša tjelesnamajka. Po njoj je naše rođenje bolje, jer iznje nam je došla svetost naša.“ (Iz govorablaženoga Aelreda, opata).Poslušajmo nju koja nam govori: „Štogod vam rekne, učinite!“ (Iv 2, 5).6 • Glasnik mira // Međugorje Rujan 2009. // Broj 9 // Godište IV. • 7snimila Lidija Paris

RazgovorRazgovorRECESIJA ZA DUHOVNI ŽIVOTNE ZNAČI BAŠ NIŠTANaš sugovornik, međugorski župnik fra Petar Vlašić, svoju župu i te kako dobro poznaje: prije nego li je prijedvije godine postao župnikom, sedam je godina u njoj bio kapelan i tako, možemo reći, upoznao svakogžupljanina, i staroga i mladog, ali i hodočasnički život. K tomu, vodio je izgradnju filijalne crkve u Šurmancima,posvećene Milosrdnom Isusu, koju danas posjećuju mnogi hodočasnici.So. župnikom razgovarali smo nakon 20.Mladifesta – molitvenog susreta mladih,jedinstvenog događaja u svijetu.Oče župniče, kad su zimus svi svjetskipa tako i naši domaći mediji počeli pisatii govoriti o svjetskoj recesiji i krizi, mnogisu kod nas pomislili da će broj hodočasnikaiz svijeta biti znatno manji. No,pogledom u statistike ili, još bolje, na crkveniprostor i druga naša molitvena mjesta,vidljivo je da se taj broj nije smanjionego, dapače, i povećao u odnosu na lanjskui preklanjsku godinu. Zapravo, on premašujei jubilarnu, 2006. godinu! O čemuje riječ, što nam to govori?Pozdravljam sve čitatelje Glasnika mira,župljane i hodočasnike te sve ljude dobrevolje. Nedavno sam u razgovoru za Hrvatskuteleviziju, a novinari su postavili sličnopitanje glede recesije, rekao da recesija jesttu, zahvatila je svijet, ali ne zaboravimo dase čovjek sastoji od materijalnoga i od duhovnogabitka, a u duhovnom bitku nemarecesije. Stoga uopće ne sumnjam u sve većii veći dolazak hodočasnika u ovo sveto mjesto.A kad se radi o duhovnoj strani ljudskogaživota, onda recesije i ne smije biti, jer kadčovjek počne duhovno škrtariti, on će propasti.Ta moja prognoza se i obistinila, broj hodočasnika,već se sad može kazati, nadmašioje sve prijašnje godine pa i jubilarnu 2006.To pokazuje i snagu vjernika: recesija za duhovniživot ne znači baš ništa.Nezapamćeni MladifestŽitelju Međugorja uočljivo je još nešto:broj hodočasnika iz BiH i Hrvatske takođerje sve veći i veći. Već u Velikom tjednumogao se vidjeti iznimno velik broj autobusas registracijskim pločicama iz gotovosvih hrvatskih gradova, a tako se nastaviloi danas. O tome govore prepunivikendi, ali i svakodnevna sveta Misa u 13sati za hrvatske vjernike, kad je crkva re-Priredio Krešo Šegodovito puna. Čini se što je ekonomska krizaveća, vjera je sve dublja?Vaša je tvrdnja točna. Ljudi u ovakvim vremenimapostaju svjesni da se ne živi samood kruha. Ako je bitan samo kruh, onda životpostaje bijedan i depresivan, jer je ljudskosrce takvo da ga je teško zadovoljiti iukrotiti; vjernik svomu srcu mora reći: stanimalo, ja imam i dušu koju trebam hraniti!U ovoj sam župi već devet godina i mogusvjedočiti da su hodočasnici iz Hrvatske uvijekbili mnogobrojni – teško je nabrojiti svamjesta iz kojih dolaze, ali zasigurno najvišeiz Splita, Dubrovnika, Rijeke, Pule, Zagreba,Varaždina, Slavonskoga Broda, Osijeka, Vinkovaca,Zadra, Karlovca, Krapine, Velike Goricei brojnih drugih mjesta. I svi ovdje nalazesreću i zadovoljstvo, nalaze duševni mir ivraćaju se doma potpuno obnovljeni i potpunozadovoljni, okrijepljeni snagom DuhaSvetoga, milošću Božjom i pomoću BlaženeDjevice Marije, naše Nebeske Majke. Primijetiosam da se ove godine povećao i broj hodočasnikaiz Bosne i Hercegovine – iz Viteza,Tuzle, Livna, Sarajeva, Orašja… Premdau Sarajevu nema mnogo naših studenata,fra Perica Vidić redovito dovede po dva autobusastudenata koji ovdje mole i duhovnose obnavljaju. Sve rečeno potvrđuje i jubilarni,20. Mladifest. Nezapamćeno je ono što sedogađalo prvih dana kolovoza. Mladi iz prekosedamdeset zemalja; jednu večer na vanjskomoltaru Misu je slavilo 525 svećenika, ajoš ih je preko stotinu ispovijedalo, tako daje bilo oko sedamsto svećenika na Festivalumladih! Svećenici su voditelji mladih kojih jeove godine bilo preko pedeset tisuća.Sadržaj Mladifesta se znade, to je molitveniprogram, duhovni razgovori, sveta Misa ipjesma. Nisu kod nas došli svjetski poznatipjevači da zabavljaju mlade, ovdje su došlimladi iz preko sedamdeset zemalja pjevati,moliti, slaviti Boga i duhovno se obnoviti.Moto festivala bio je, Što god vam rekne, učinite.To su riječi naše Majke, koje je kazala poslužiteljimau Kani Galilejskoj. Isto to namadanas govori: što god vam kaže, učinite, i bitćete sretni. I sljedećih godina bit će skupovamladih, koji će hvaliti, slaviti i veličati Boga ikoji će se duhovno obnavljati.U propovijedi na Veliku Gospu rekliste: blago nama jer imamo našu Majku nanebu koja ne može umrijeti i koja se brineo nama. U našoj župi svaki dan osjećamotu brigu.To je istina, blago nama jer imamo našuMajku, zagovornicu i odvjetnicu, koja nasštiti u našem ovozemnom životu. Mi vjernicismo svjesni toga da naše ovozemaljskemajke umiru, one izvrše zadaću koju im jeBog dao i umiru. Svi smo ovdje na proputovanju,na duljem i kraćem vikendu nakonkojega odlazimo. Tako je i naša nebeskamajka Marija, koja je izvršila svoju zadaću,rodila našega Otkupitelja i Spasitelja Isusa,odgojila ga i skrbila se za nj, pošla s ovogasvijeta. Ali ona je, počašćena od svoga SinaIsusa, našega Boga, Stvoritelja, Spasitelja iOtkupitelja, uzdignuta s dušom i tijelom.I ona je naša zagovornica, i mi kao kršćani,vjernici, svjesni smo toga, najradosnijasmo stvorenja na ovom svijetu jer imamosvoju Majku koja nije umrla. Ona nas pozivak sebi, ona nam pruža svoje majčinskeruke da nas povede kroz dolinu suza. Onanas, sigurno je, ne će napustiti ni ostaviti.Križ je naša snagaVratimo se životu u župi. Broj župljanau odnosu na 1981. porastao je gotovo dvostruko,što samo po sebi govori o većimpastoralnim obvezama župnog osoblja.Kako usklađujete pastoralnu skrb o župljanimasa skrbi prema hodočasnicima?U našoj župi danas živi oko pet tisućavjernika, što je velik broj i velik rast u odnosuna 1981. Mi koji djelujemo u ovoj župiimamo pastoralni program i skrbimo se zanaše župljane svetim Misama i sakramentalnimživotom, imamo vjeronauk u školi ižupi, jednom riječju, na svakom smo mjestugdje to od nas traži pastoral. Mi imamo jednucrkvu, pa kad ima iznimno puno hodočasnikamože izgledati da zapostavimo svoježupljane, što zapravo nije točno. Mi smo ovdjeponajprije zbog svojih župljana i za njihsmo odgovorni, ali također nastojimo pružitisve potrebno svakom vjerniku, bio žut ilibijel, crven ili crn, bez obzira odakle dolazi,naravno koliko smo to u mogućnosti.U nedjelju 13. rujna slavit ćemo sv. Misuna Križevcu. U ožujku se navršilo 75 godinakako je izgrađen križ na njemu. Što namta visoka obljetnica govori o vjeri i životunaših starih, koji su u vremenu svjetskeekonomske krize sa svojim župnikom fraBernardinom izgradili taj velebni znak svojevjere i nade, kako stoji upisano na križu?Križ je naš simbol, simbol kršćanstva.Po križu se dolazi do slave, po križuse dolazi do pobjede, to nas je naučioIsus Krist. On je s križa pobijedio grijeh ismrt i po križu ušao u život. Naši djedovii bake, naši pradjedovi i očevi to su znali.Nisu bili pismeni kao današnji naraštaji,ali su tu istinu shvaćali životom, i znali suda kršćaninu nema života bez križa. Zatosu oni na svojim leđima iznijeli beton, željezo,vodu, daske i na vrhu Križevca napravilikriž, simbol kršćanske pobjede i života.Na to nas križ danas podsjeća i nijenikakvo čudo što hodočasnici idu na Križevac,mnogi bosi, a neki i na koljenima.Idu da sebe dadnu križu, da sebe darujuBogu, da kažu: evo me, križu, evo me, Isuse,daj mi snage da svladam zemaljske poteškoće.Bez križa nema života, a tko bježiod križa, taj je izgubio bitku – i životnui svaku drugu. Tko bježi od križa i govorida više ne može tako, unaprijed je sebeosudio. Mi kršćani do slave ćemo doći jedinos križem, kao Krist koji je s križa uskrsnuoda bismo i mi jednoga dana suuskrslis njime u vječnoj slavi, u vječnoj domovini,u nebu.Kršćanin ne smije bitinesretan i depresivanŠto biste kao župnik preporučili našimžupljanima, pogotovo mladima?Upravo ono što smo govorili o križu –nositi i živjeti križ. Križ nije lagan, ljudi odnjega bježe jer je težak, traže nešto lakše, anema lakoga križa. I naši mladi, žele li ostatičestiti i dostojanstveni, moraju pobjeđivatisebe, svoje slabosti – drogu, alkohol,nemoral, oni se moraju boriti i biti protivtoga. A boriti se mogu svetim sakramentima.Ako zaborave ispovijed, pričest i sv.Misu, gotovi su, zarobit će ih zemaljski porociiza kojih ne slijedi ništa dobro.Kao što su naši djedovi i pradjedovi, očevii majke, ljudske slabosti pobjeđivali molitvom,jedino tako mogu ih pobjeđivati idanašnji mladi. Naša sela i zaseoci nekoćsu zvonili od večernjih molitava, od molitavakoje su trajale i po sat vremena, takoda smo mi djeca znali i zaspati… Možemopričati što god hoćemo, ali bez molitve,bez krunice i sakramentalnog života namanema života, a s molitvom ćemo pobijediti.Stoga našoj mladeži preporučam da seokani kafića i noćnog života. Vaša će budućnostbiti onakva kakvu je odaberete, kakvuhoćete, jer nitko vam je ne će krojiti osimvas, ona bi morala biti sretna pa i u ovomrecesijskom vremenu.Svaki dan ste u kontaktu s ljudima kojidolaze s raznih strana svijeta, s nepoznatimljudima, s dubokim vjernicima i onimakoji su izgubili vjeru. Što svi oni očekujuod Međugorja?Ljudi, najkraće rečeno, od Međugorjaočekuju sreću. A sreća je biti radostan, živjetiu miru i ljubavi, živjeti u praštanju imilosrđu. Kad čovjek može mirno zaspati,kad ga, zbog ovoga ili onoga djela, savjestne progoni, to je sreća. Nije sreća imatipuno novca, jahtu, skupocjeni auto… SvetiAugustin kaže, samo je u Bogu mir, dušomoja, što znači sretan sam samo onda kadsam u Bogu i kad je Bog sa mnom. Pa akoi oskudijevamo a naša duša pjeva, nemate žalosti koja će nas uništiti. Kršćanin nesmije biti nesretan i depresivan, ili plašljiv.Mnogi kažu, mene je strah za moju djecu,ne znam što će s njima biti. Ako vjerujemou Boga, u Božju providnost, ne smijemose plašiti, jer djeca će završiti školu, naučitizanat i imat će svoj kruh. Ako Bog hraniptice nebeske, kako se onda smijemo plašiti!Ako vjerujemo u Boga, svi ćemo imatikruh i budućnost. To je naša radost, jer Isusje naš put, istina i život. Ako idemo tim putem,nemamo se čega bojati!8 • Glasnik mira // Međugorje Rujan 2009. // Broj 9 // Godište IV. • 9foto Đani

20. MladifestPREDIVNO ZA ČUTI, VIDJETI I DOŽIVJETINaš stalni suradnik, mons. Eduard Peričić, svećenik Zadarske nadbiskupije, profesor crkvene povijesti i autorviše djela o ukazanjima Kraljice Mira, redoviti je sudionik Međunarodnog molitvenog susreta mladih. Donosimonjegove impresije.Umalo riječi kazati puno – zaista jeteško. Pa tako i kad se osvrnemona ovogodišnji 20. Mladifest – Međunarodnimolitveni susret mladih, koji jetrajao od 1. do 6. kolovoza uz Gospino svetišteKraljice Mira u Međugorju i pod evanđeoskimgeslom: Što god vam rekne, učinite!(Iv 2,5). Bože, koje radosti, Bože, kojeg li ushita,kolike li oduševljene smirenosti kojase vidjela, koja se opipljivo osjećala na svakomkoraku! Preko 50.000 mladih sa svih5 kontinenata, iz preko 70 zemalja, međukojima po prvi put i iz Danske; mladi svihboja, svih rasa, molitva vjernika na 30 jezika.Kolika li tek strpljivost da se dođe na redza sakrament ispovijedi, iako je ispovijedalo160 svećenika.Ti si voljeno Božje dijeteA tek njihove ispovijedi: jednostavne,iskrene, otvorene, pune srca, pune duše,pune želje – iskreno i spremno odgovoritina Majčine riječi: Što god vam rekne, učinite!O kako li se svećenik osjeća predivnouključenim u poruku spasa, pokazujućii usmjeravajući na pravi put, na put kojivodi Onome koji je Put, Istina i Život. A onitako jednostavno i povjerljivo i slušaju i pitajui upijaju. Zar moje riječi? Ne, nipoštomoje! Riječi savjeta, podrške, na Kristu utemeljenogoptimizma, naviru prema Njegovoj:Dat će vam se što ćete govoriti. I, doista,osjećam u glasu, vidim u očima: svoj sakramentalnisusret s Otkupiteljem mladi takoiskreno, tako ozbiljno shvaćaju i baš zato sdivnom otvorenošću, nakon što su iznijeliono što ih je tištalo a želeći biti uvijek boljii bolji, pitaju: A mogu li ja to, hoću li imatisnage, izdržljivosti? I kako ih zahvaća dubinskasreća kad čuju: Ti si voljeno Božje dijete,Isus te čeka i prima raširenim rukamajer nije došao da te prekorava nego da teopravda i ljubi, a da sa što većim pouzdanjempristupiš Njegovoj neizrecivoj dobrotišalje ti svoju Majku da te Ona vodi, onakotoplo i majčinski kako samo Ona znade.A kako li su samo zanimljivi ti mladi, pa ioni malo manje mladi. S nekima se trebaloiskreno i nasmijati, a nekima sam moraoi pomoći plakati – ne žalosno nego sretno,spasonosno, blagoslovljeno.snimila Lidjija ParisDođi i vidiDoista, kako je lijepo biti svećenik. Kakoje lijepo biti svećenik ovdje u Međugorju,gdje je Nebo tako blizu, nadohvat srca iduše: Upravo ovdje kao gotovo nigdje drugdjebiti posrednik Božje milosti, biti raspoloživprijatelj svima koji traže savjet, uputei podrške na Božjem putu u ovom vremenukoje tako marginalizira Boga, koje, svjesnoili ne, želi udaljiti iz svog životnog ambijentaOnog koji je Centar, Središte i jedinaOsovina koja drži svijet i spašava ga od propastii ništavila. Mladi pak, pred kojima ježivot, koji su još u svojoj najdubljoj biti plemenitii neiskvareni, žedni Boga kao zasijanazemlja blagoslovljene kiše, kao vrsnivozači s najboljim kolima kojima nedostajejoš samo gorivo, puni želje za novim, ljepšim,boljim, puni opravdanog optimizmanakon riječi: Ja te odrješujem… idi u miru…I dižu se sretni, vedri, nasmiješeni, pa iakosu i čas prije suze brisali, i ustupaju mjestodrugima da se čiste i pune gorivom milostina sakramentalnom izvoru.I svakom bih subratu svećeniku rekaokratko i jasno: Dođi i vidi! Budi raspoloženda saslušaš brata i sestru koji te traže, imajza to Božje dijete vremena kao da je ono jedinona svijetu, ne žuri jer oni preko tebetraže u Bogu mir i sigurnost, ljubav i prijateljstvo,preko tebe traže put do Oca koji ihočekuje raširenih ruku, i osjetit ćeš nedvojbenoi jasno da je na poseban način ovdje uMeđugorju On Bog, On Otac na djelu; osjetitćeš, vjerujem, više nego bilo gdje drugdjeda se ovdje srca tako jednostavno otvaraju,kako mladima, tako starijima i onimjoš starijima, sakramentalnim izvorima milosti;osjetit ćeš kako je baš ovdje uspješnoprihvaćena Gospina poruka: Što god vam rekneučinite!Svi su ovdje kod kuće!A dok na sve strane, na svakom iole slobodnommjestu brojni svećenici napajajužedne duše sakramentalnim odrješenjemi prijateljskim savjetima, dotle malo podaljedesetci tisuća mladih pomno slušaju nizsvjedočenja o dirljivim osobnim susretimas Bogom, o snažnim zahvatima milosti doživljenimupravo ovdje na ovom hercegovačkomkršu – u crkvi, na Brdu ukazanja,na Križevcu, kraj Uskrsnulog, kroz mjestogdje se na svakom koraku moli vedro,sretno, nasmiješeno. Ma svi su ovdje KODKUĆE! Kroz čitav niz takvih svjedočenjaonih koji, sretni, ističu životnu sreću koja ihje zahvatila i koja ih tako snažno vodi i daljevodi u radosti i milosti, mladi otvoreniživotu, radosti i milosti osjećali su, osjećajuda su došli na izvor žive vode koja ih napajasnagom milosti za život vremeniti i vječni.Zar je onda čudno da su tako vedri, takosretni, uslužni, puni optimizma.A večernje sudjelovanje na svetoj Misi...Kakva pobožnost, kakva sabranost, kakva,gotovo opipljiva, svijest. A sada među nasdolazi Bog! I pjevaju mu milozvučno, mladenačkizanosno, odani, snažno a istodobno inježno: Kyrie eleison, Gospodine, Kriste, smilujse. A tek Gloria, gloria, gloria in excelsis Deo…kao da se nebo spojilo sa zemljom i zemljas nebom u jednu jedinstvenu cjelinu radosti,zanosa i hvale. A nepregledno mnoštvouzdignutih ruku koje kao da grle nedodirljivua tako blizu Ljubav, koja će uskoro sići naoltar i doći u njihova razdragana srca. Kakoli divno, divno ostalo pjevanje ne samo domaćegzbora popunjenog mladima iz drugihzemalja, kontinenata, drugih jezika i rasa –a svi jedno, uigrano, predivno, kao da su neznam koliko zajedno sve uvježbavali, kažemne samo njihovo pjevanje nego i ono zanosnoi pobožno prihvaćeno kod poznatih arijaod svih preko pedeset, šezdeset tisuća glasova.O, Bože, je li igdje bilo tako zanosnog iskladnog, snažnog a zatim tihog i pobožnogpjevanja tolikog mnoštva mladih nad kojimase ritmički vijorilo preko stotinu zastavakoje su ponosno i bez ikakvog nadmetanjanosili i razvijali. Izmjenjivalo se gotovournebesno, a odmah zatim tiho, staloženo,tiho i pobožno ostvarenje Augustinove: Tkopjeva dvostruko moli.Glavni grad mladihRazilaženje iza niza prijepodnevnih svjedočenja,na suncu od 9 do 12 sati i navečernakon okupljanja u 16 pa do 21 sat, i premnogijoš do 22 sata na klanjanju Presvetom.Ni umorni, ni razdražljivi, ni svadljivi,nego puni nutarnje radosti i mira koji izbijajuiz svakog koga susrećeš, iz svakog kojiti želi izići ususret s takvom dobrohotnom20. MladifestDoista, kako je lijepo biti svećenik. Kako je lijepo biti svećenik ovdje uMeđugorju, gdje je Nebo tako blizu, nadohvat srca i duše: Upravo ovdjekao gotovo nigdje drugdje biti posrednik Božje milosti, biti raspoloživprijatelj svima koji traže savjet, upute i podrške na Božjem putu uovom vremenu koje tako marginalizira Boga, koje, svjesno ili ne, želiudaljiti iz svog životnog ambijenta Onog koji je Centar, Središte i jedinaOsovina koja drži svijet i spašava ga od propasti i ništavila.spremnošću da se spontano nameće misaokako je ovih dana u Međugorju ostvarenakarakteristika prvih kršćana: Gledajte kakose ljube međusobno. Nikakvog incidenta, pačak ni potrebe za nekom medicinskom intervencijom.Kraljica Mira ovdje je doistabila Kraljica ponosna svojom djecom kojudovodi svome Sinu uz jednu jedinu preporuku:Što god vam rekne, učinite.A ta je Gospina želja i misao tako divnoi majčinski sažeta u poruci kod Plavog križakoju je preko Mirjane uputila u nedjelju2. kolovoza, na svoj dan, dan Gospe Snježne:Draga djeco! Dolazim da vam majčinskomljubavlju ukažem na put kojim trebatepoći da biste bili što sličniji mome Sinu, a samimtim Bogu bliži i miliji. Ne odbijajte mojuljubav. Ne odričite se spasenja i vječnoga životaradi prolaznosti i ispraznosti ovoga života.Među vama sam da vas vodim i kao Majkaopominjem. Pođite sa mnom.Međugorje je ovih dana bilo Glavni gradmladih, mladih koji su sa svih pet kontinenatadošli u ovo u svijetu poznato Gospinosvetište. Po broju sudionika, uglavnommladeži, bio je to najposjećeniji festivaldo sada. Doista, međugorski međunarodnimolitveni susret mladeži postaje jednood najvažnijih svjetskih okupljališta mladihdanašnjice.Preko 600 svećenika, koji su tih dana biliu Međugorju, moći će o tome, puni sreće,govoriti u svojim sredinama – i još mnogepotaknuti na odaziv Gospinoj poruci: Štogod vam (moj Sin) rekne, učinite! (Iv 2,5). I čutće, siguran sam, još mnogi i mnogi mladi,razgovijetno i snažno, u najdubljim dubinamasvojega bitka, Isusove riječi: Napunitesvoje sudove vodom milosti koju ću ja pretvoritiu vino nebeske radosti i već ovdje i na zemlji,da bih ga pio zajedno s vama u KraljevstvuOca svojega u blaženoj vječnosti. A kaointimna jeka odjekivat će široko, mirno, zanosno:Ave, ave Maria – Zdravo milosti punakoja si nas pozvala i dovela u radost i optimizamsvojega Sina.10 • Glasnik mira // Međugorje Rujan 2009. // Broj 9 // Godište IV. • 11

20. Mladifest20. MladifestOdavde se mladi vraćajuobnovljeni, s perspektivom životaPo svjedočanstvima mnogih, ipak su najljepši prizori međugorskoga Festivala mladih vezani uz sakramentispovijedi. Mladima, koji su u dugim redovima stajali na vrućem međugorskom podneblju, za sakramentispovijedi bilo je na raspolaganju više od 500 svećenika.Priredila Sanja PeharDvadeseti međunarodni molitvenisusret mladih – Mladifest, pod geslom„Što god vam rekne, učinite!“(Iv 2,5), održan je u Međugorju od 1. do 6.kolovoza 2009.Na početku susreta mladima se obratiomeđugorski župnik fra Petar Vlašić: „Ovihšest dana Mladifesta, dragi mladi, rastite uGospodinu, klanjajte mu se, pjevajte mu,jer divna nam djela učini Gospodin, opetsmo radosni. Dobro došli!“Svetu Misu, slavljenu na vanjskom oltarucrkve Sv. Jakova, kojom je Mladifest otvoren,predvodio je provincijal Hercegovačkefranjevačke provincije, dr. fra Ivan Sesar.Fra Ivan je mlade pozvao da budu prorociboljega i ljepšeg sutra, vjesnici Božje ljubavi,da budu oni koji su kadri privući ljude kOcu Nebeskom i graditi budućnost nade začitavo čovječanstvo.Dosad najposjećeniji, jubilarni, dvadesetiMladifest protekao je u najboljemredu i radosnom ozračju, obilježen molitvom,klanjanjem Isusu u Presvetom oltarskomsakramentu, predavanjima i pjesmomsudionika iz 70 zemalja, sa svihpet kontinenata. Po prvi put na ovomefestivalu organizirano su nazočili i mladiiz Danske. Program je započinjao jutarnjommolitvom u 9 sati, iza koje su slijedilasvjedočanstva, kateheze i pjesme.Nakon višejezičnoga molitvenog ozračjakrunice u 18 sati, koja se molila na 30jezika, svakidašnji središnji susret bila jesv. Misa u 19 sati, u kojoj je redovito suslavilopreko 500 svećenika. Desetcima tisućamladih iz svijeta, koji su sve pratilina 16 svjetskih jezika, na večernjim molitvenimprogramima pridruživali su se ibrojni mladi iz Međugorja, Hercegovine,Bosne i Hrvatske.Sudionica festivala, djevojka iz Vukovara,izjavila je: „Mislim da je predivan osjećajvidjeti lica u Međugorju. Kad tek dođuimaju prazne poglede. A nakon ispovijedii pričesti, nakon pjesme i plesa, isijava radostiz njihovih očiju.“Upečatljiva svjedočanstvaZa trajanja festivala sudionicima su govorilisvjedoci najrazličitijih profila i službi:Mons. Sigallini, biskup Palestrine imons. Bommarito, umirovljeni biskup Catanie,svećenici, redovnici, redovnice, teznameniti liječnici, književnici i društvenidjelatnici kršćanskoga usmjerenja. Posebnodojmljiva svjedočanstva mladimasu pružili katolički bračni parovi s brojnomdjecom i predstavnici udruga koje sebore za zaštitu i poštovanje ljudskoga životaod njegova prirodnog začeća do prirodnesmrti. Otac osmero djece, Željko Sivrić,mladima je poručio: „Najljepši darkoji tata može dati svojoj djeci jest da ljubinjihovu mamu.“Svojim svjedočanstvom „novoga života“predstavili su se i članovi zajednice „MilosrdniOtac“, koju vodi fra Svetozar Kraljevića koju je osnovao pok. fra Slavko Barbarić,koji je, ujedno, prije dvadeset godina ipokrenuo Mladifest u Međugorju.Svoje svjedočanstvo o životu u pakludroge i putu ozdravljenja, a sve utkano uporuku Spasenja koja se ozbiljuje u otajstvuIsusa Krista otkupitelja, koji oslobađačovjeka od grijeha u svim njegovim oblicima,dojmljivo su uprizorili na vanjskoj pozornicičlanovi zajednice „Cenacolo“.Upečatljiva je bila i tradicionalna procesijakroz župu Međugorje 3. kolovoza,ukrašena nepreglednom ljepotommladih svih boja i rasa, jezika i naroda,prepoznatljiva po molitvi i pjesmi, tebakljama, zastavama i natpisima s imenimasvojih zemalja.Sve događaje festivala glazbom i pjesmompratio je međunarodni zbor i orkestar,pod ravnanjem prof. Martina PereBorasa, koji je okupio mlade glazbenikeiz 23 zemlje.Po svjedočanstvima mnogih, ipak sunajljepši prizori međugorskoga festivalamladih vezani uz sakrament ispovijedi.Mladima, koji su u dugim redovima stajalina vrućem međugorskom podneblju, zasakrament ispovijedi bilo je na raspolaganjuviše od 500 svećenika. „Ono što me senajviše dojmilo jest sakrament ispovijedi.Više od 500 svećenika ispovijedalo je40.000 – 50.000 mladih i oni su se pomirilis Bogom, vraćaju se kući obnovljeni, vraćajuse s perspektivom života. Mi ih sve stavljamou svoje molitve i pozvali smo ih dadođu i sljedeće godine na festival“, kazaoje voditelj festivala, fra Danko Perutina.Čitav program Mladifesta izravno seprenosio na Radiopostaji „Mir“ Međugorje,a njemački Informativni centar za Međugorje(www.medjugorje.de), španjolskiInformativni centar za Međugorje (www.centromedjugorje.org) te austrijski Kath.net (www.kathtube.com), izravno su, slikomi zvukom, događanja prenosili na svojimportalima na hrvatskom, njemačkom,engleskom, španjolskom i talijanskom jeziku.Festival su pratile i brojne televizijskeekipe, a satelitom je većinu događaja izravnoprenosila meksička televizijska postaja„Maria Vision“.Preobilje Kristovih zaslugaSusret je završio 6. kolovoza, na blagdanPreobraženja Gospodinova, sv. Misom12 • Glasnik mira // Međugorje Rujan 2009. // Broj 9 // Godište IV. • 13snimio Marijan Zovkona Križevcu u 5 sati ujutro, koju je, u suslavljus 80 svećenika, predvodio dr. fraMiljenko Šteko, vikar Hercegovačke franjevačkeprovincije.„Preobraženje otkriva osobu Isusa Krista,ljubljenoga Sina, koji posjeduje samuBožju slavu i ispunjava proročanstva Pisma(usp. Lk 24, 44), a događa se u presudnomtrenutku kad učenici prepoznajuda je on Mesija. Sam Isus im objavljujekako će se njegovo djelo dovršiti, a proslavljenjeće biti uskrsnuće, kojem prethodiprolazak kroz muku i smrt (Mt17,19). Ti svjedoci njegova preobraženjakasniji su svjedoci njegove muke: Petar,Jakov i Ivan. Petar je osobito obasut radošćupred slavom Onoga komu je on prepoznaoi priznao mesijanstvo! Upravo suovi trenutci učenicima davali snagu kadsu kasnije postali dionicima otajstva Križa.Dragi mladi prijatelji, i vi ste svojimkrštenjem postali dionicima otajstva Križai Uskrsnuća Gospodinova, kojem je ovopreobraženje pralik, ili praslika. Pozvaniste ovim blagdanom, baš ovdje ispod križana Križevcu, na ovom završetku Mladifesta,biti sve više preobražavani djelovanjemGospodina Isusa (2 Kor 3,18), gajećitako očekivanu nadu potpunog zajedništvau vrijeme Paruzije!Neka vas na vašem putu nade zagovaraGospa, Kraljica Mira, koja je životno iskusilada je Gospodin s njom (Lk 1,28.35). Asam Isus na Kalvariji svojim autoritetomutvrđuje njezinu zadaću – zadaću majkenjegovih učenika. Dok Marija u bolnojšutnji stoji podno križa, Isus joj, u prisutnostiučenika, kaže: ‘Evo ti sina’. Poziva jena novo majčinstvo! Osjećaš li u sebi srceučenika? Za koga kuca tvoje srce ovdje podkrižem?Crkva nas uči kako: ‘Marijina materinskauloga prema ljudima nikako ne zastirei ne umanjuje Kristovo jedino posredništvo,nego pokazuje njegovu snagu. Jer,sav spasonosni utjecaj Blažene Djevice(...) izvire iz preobilja Kristovih zasluga,temelji se na Njegovu posredništvu, potpunood njega zavisi i iz njega crpe svojusnagu.’ Neka, stoga, njezin zagovor pomogneda tvoje srce bude srce učenika,srce koje potpuno kuca za Gospodina!“,istaknuo je u propovijedi fra MiljenkoŠteko.Međugorski župnik fra Petar Vlašić pozvaoje mlade i na sljedeći, dvadeset prvisusret mladih – Mladifest, koji će se u Međugorjuodržati u kolovozu 2010.

SvjedočanstvoMladifest 2009., završna MisaNovi Jeruzalem: Božjiizabranici u Međugorju (Ez 34,11-16)Nema sumnje da su na brdu, na zaključnoj Misi na Festivalu mladih 2009., u Božjoj Svetoj Crkvi u Međugorju kojuje Bog izdvojio iz svijeta kao svoj izabrani narod, kao grad na gori koji se ne može sakriti, mladi našli svoje praveroditelje i onoga tko ih ljubi.Mary E. SmithBog je uzgajao ovce da pasu naproplancima. Svjedok sam kakoje Božja karizma upravljanja bilastavljena na kušnju usred noći kad suVeliki Pastir i njegovih 40.000 – 50.000ovaca u svjetlu mjesečine krenuli vijugavimputem „na Božje brdo“ (Otk 21,10)na završnu Misu Festivala mladih na Križevcu.Kao što je pisano, ne će im trebatisvjetiljka, jer „Gospodin će im svijetlitizauvijek“ (Otk 22.5). „Ne će više biti tugeni žalosti“ (Otk 21,3-4) jer su „draga djeca“ovdje u Međugorju, pod plaštemdobrote, ljubavi i zaštite, našla svojeistinske roditelje: Boga i Mariju, KraljicuMira. Sam Bog je pastir ove mesijanskeobnove: s beskrajnom radošću okupljazalutale i povija im rane, budući daje svojem izabranom narodu dao pastirepo svojemu srcu (Jer 3,15), te ih vodiu redu i miru (Ez 34,11-16). Božji blaginačin održavanja reda i zakona je njegovanazočnost među nama, ta nazočnostkoja je ovce mirno privlačila premavrhu brda, u blaženoj sreći i bez ikakvihnezgoda. Nije bilo ni policije ni helikopteraiznad nas, niti smeća oko nas, nitkonije tražio toalet, nije bilo džeparoša.Nije bilo ni mekanih kreveta, ali se nitkoni na što nije žalio (kao negda Izraelci upustinji) na kraju toga dana posta u srijedu5. kolovoza.Istinska i živa krjepost „ljubavi premaBogu i bližnjemu“ bila je na kušnji međutim tisućama mladih koji se „nikad neumaraju“ i koji su uvijek spremni radopomoći starijima; usprkos strmog usponau mraku, unatoč umoru, preko stijenai kamenja roditelji su nosili svoju djecu ukršćanskom duhu ljubavi i žrtve da bi primiliIsusa našega Boga na Misi, kad je uzoru izašlo sunce.„Božji ostatak“ uspinjao se na Križevacveć od ponoći; prema velikom križuna vrhu brda uspinjala se neprekidna rije-ka mira, ljubavi i radosti ispunjena istinskombrigom za bližnjega. Stigla sam u2.30 ujutro i na vrhu brda našla „lubanju(golgotu)“ već prepunu ljudi koji su na kamenjuu podnožju križa ležali poput ovacakoje se stišću jedne uz druge, znajućida nemaju neprijatelja. Bili su tako tijesnostisnuti jedni uz druge da se međunjih nije moglo položiti ni stopalo. Majkei očevi ležali su s djecom u zagrljaju, kao idesetci tisuća mladih, podsjećajući me naegzodus iz „duha ovoga svijeta“.Samo jednom sam čula da neko dijeteplače. Ljudi su brižno pazili na one kojispavaju i razgovarali samo šapatom povremenoisprekidanim smijehom koji seuzdizao poput vrutka iz tih mladih ljudi,neopterećenih teretom grijeha. Akoje preko svih onih koji su ležali po kamenjunetko doista želio prići samomkrižu, nitko se nije žalio niti ga odbijao,nego su svi činili sve što je moguće damu omoguće prolaz. U nekoliko navratadošlo je do potpunog zagušenja na stazioko samoga križa. Umjesto klaustrofobičnihvrisaka panike, guranja i tjeranja,mladi su se uspeli na podnožje križai poput ptica mahali rukama da bi drugimadali do znanja da se odavde „nemože više nikuda osim leteći“, što je izazivalosmijeh umjesto kaosa, dok se rijekanaroda nije odblokirala i dopustiladrugima da priđu.Ispod neba bez ijednog oblačka, u svjetlumjesečine zrak je bio blag kao baršun ipun „ulja radosti“, kao istinsko Božje pomazanjepo Duhu Svetomu. Poput pomazanjakoje priprema Misu, to se ulje mogloosjetiti na usnama onih koji su molili.„Svima koji su žedni“ bilo je lako crpitivodu iz bunara Života (Otk 21,6) i „gladni“su mogli jesti sa stabla života koje donosirod 12 puta godišnje, svakog mjeseca,čije lišće (poruke Kraljice Mira) služiza ozdravljenje pogana (Otk 22,2).Poput „svetoga grada koji silazi odBoga s neba“ (Otk 21,10; Iz 25,6-10), najvećečudo se dogodilo kad je Isus došaokao prikazna žrtva na oltar križa. Prednepropusnim zidom desetaka tisuća ljudi,u trenutku svete pričesti, dvadesetakje svećenika bez ikakvog oklijevanja i sneskrivenom radošću krenulo od križa iprobijalo se kroz taj živi zid slijedeći jednostavneali jasne upute subrata sveće-nika koji je upravljao ceremonijom. Onje ukazivao na smjerove u kojima nekanose Isusa, kroz tisuće i tisuće mladihkoji su svojim svećenicima omogućiliprolaz kroz more naroda. (Samo oni kojisu bili na samom vrhu mogli su primitipričest). Primijećeno je da su svećeniciIsusa nosili u svojim posvećenim rukamas nevjerojatnom pažnjom, svjesnisvoje svete dužnosti i povlastice koju imje dao sam Bog.Da, istinite su Isusove riječi: „Na toj stijenisagradit ću svoju Crkvu i vrata paklenane će je nadvladati“. Riječ „stijena“ jebožansko ime Boga (On je moja Stijena imoje Spasenje). Križevac i Podbrdo podsjećajume na brdska područja Palestine gdjese može naći sigurno tlo pod nogama, sagraditigrad na stijeni na padini brda, gdječovjek može biti siguran u pobjedu nadsvakim napadajem neprijatelja.24. lipnja 1981., Bog je poslao Mariju,Kraljicu Mira, da postavi čvrsto podnožjena stijeni na padini Podbrda. Pozvao ješestero herojske djece k sebi, na blagdanIvana Krstitelja. Marija je u naručju držaladijete Isusa koji ih je gledao ispodnjezina ogrtača, a ona ga je otkrivala ipokrivala. Tim datumom ukazanja Marijaje pokazala da djeca ne će biti sigurnau utrobama svojih majki, niti će biti željenai ljubljena sve dok roditelji ne prestanu„raskidati što je Bog spojio“. Trebalibi znati da njihov brak traje sve dokih smrt ne rastavi, a ne da umjesto togadonose smrt svojoj djeci (pobačajem, Iz13,18-19). Sv. Ivan Krstitelj bio je brutalnoubijen jer je branio šestu Božju zapovijed,koju je Isus usavršio u svojem naučavanju(Matej 5- 7,29).Nema sumnje da su na brdu, na zaključnojMisi na Festivalu mladih 2009.god., u Božjoj Svetoj Crkvi u Međugorjukoju je Bog izdvojio iz svijeta kao svojizabrani narod, kao grad na gori koji sene može sakriti, mladi našli svoje praveroditelje i onoga tko ih ljubi.Kad se zaorila završna pjesma Mise„Isus me ljubi“ i pretvorila u sveopćeslavljenje Boga, jedna predivna djevojkakoja je stajala na svetom tlu pokrajmene prelijepo mi se nasmiješila izražavajućislaganje s riječima pjesme. Rukamaje obgrlila svoja ramena, zatvorila očii – dok je pjevala uz ritam glazbe – pjevalaje Isusu u sebi. „Da, On me ljubi, daIsus me ljubi.“(Prijevod: Lidija Paris)SvjedočanstvoPRED OČIMA IU SRCU NOSIMOVAJ VELIKISKUP MLADIHMons. Luigi Bommarito,nadbiskup u miru Catanie, Italija,na Festivalu mladih u Međugorju,5. kolovoza 2009.Veoma se radujem što se nalazim uMeđugorju. Donosim vam pozdraves juga Italije, s predivne Sicilije.Zovem se Luigi, a prezime mi nije bašsvećeničko – Bommarito, što znači dobrimuž!Pred očima i u srcu nosim ovaj velikiskup mladih koji se, po dvadesetiput, dogodio u Međugorju. Sve vas pozdravljami grlim u radosti jedine vjere,u snazi evanđeoske nade, u slavlju iljubavi koja nas sjedinjuje u Isusu Kristu.Zajedno s vama grlim oce franjevcei sestre, koji služe u ovome svetištu. Zajednos vama šaljem srdačan, odan i sinovskipozdrav našem papi Benediktu!On je prisutan među nama, jer je svojimpozdravom i svojim blagoslovomutješio naša srca.Ovu Pavlovu godinu proveo sam kaoputujući biskup pa i vama stavljam nasrce poznati pavlovski kristološki triptih.Nemojte ga zaboraviti jer je to predivanživotni program! Sveti Pavao kaže:ukorijeniti se u Kristu, suobličiti se s Kristom,graditi na Kristu. To je programkoji nam valja provoditi, između tolikihlijepih stvari koje su rečene na ovom 20.festivalu.Ukorijeniti se u Kristu – jer nam korijenidaju snagu. Suobličiti se s Kristom –nasljedovati Krista. Nakon što je opraonoge apostolima, rekao im je: „Kako jaučinih, tako činite i vi!“ Mi smo služitelji,i to je naša čast, to je ljepota kršćanstva.Sluge smo iz ljubavi. Sveti Pavao kažesvojima: „Nasljedujte mene kao što ja nasljedujemKrista Isusa.“Ukorijeniti se u Kristu, suobličiti se sKristom, graditi na Kristu!Svjetlo, mir, radost, milost, hrabrostDuha Svetoga i osmijeh Marijin neka uvijekbudu s vama. Aleluja!14 • Glasnik mira // Međugorje Rujan 2009. // Broj 9 // Godište IV. • 15Foto Đani

Uz franjevački jubilejUz franjevački jubilejRANE - STIGME SV. FRANJERiječ stigma u grčkom jeziku znači biljeg, pečat, urez, ranu, otisak ilipak znak koji se od davnine koristio kako bi označio pripadnost nečegaili nekoga. U kršćanstvu taj naziv označava pet rana raspetoga Kristautisnutih u ruke, noge i bok onoga koga je sam Bog vidljivo proslavio.fra Miljenko ŠtekoNaravno, stigmatizacija ne mora uvijeku sebi značiti pravo čudo, jerse slični fenomeni zapažaju i izvanprave mistike, ali možemo je, gdje je onaizraz i tjelesna posljedica mistične ljubaviprema Kristu i križu, promatrati s religioznimpoštovanjem ako se ne iskorištava zasenzaciju – pojašnjava K. Rahner u svomTeološkom rječniku. Mnogi su znanstvenici,s različitim motivima i pristupima, proučavalipojavljivanje tih rana te pokušavalitumačiti njihove uzroke i odražaje. U franjevačkomsvijetu poznato je ime ImbertaGourbeyre, liječnika koji je od početnogamaterijalističkog polazišta, upravo na primjerusv. Franje Asiškoga, došao do vjerničkogastava koji zastupa većina katoličkihznanstvenika, a on se, u biti, sastoji oddviju protumačivih stvarnosti. Prva je dabi stigme značile izraz nadnaravne mističnekomunikacije koja nutarnji svijet očitujeizvanjski, na tijelu. Bog, dakle, darujeodređenoj duši milost ulivene kontemplacijeIsusove boli raspinjanja. Drugi pak todrže izravnim i čudesnim zahvatom Božjim,koji omogućuje rasvjetljenje i izravnodjeluje na tijelo da bi ga u potpunosti suobličiosa slikom raspetoga Krista (usp. FR,br. 88).Znakovi čavala na rukama i nogamaZanimljivo je da se u katoličkom svijetuprve stigme, na ovako izravan način, pripisujuupravo sv. Franji iz Asiza. Dogodilose to, kako svjedoče životopisci, krajemljeta 1224. godine na brdu Alverni (La Verni)dok je Franjo postio jednu od četrdesetnica.Zbog kronologije i jasnoće izraza, ovdjećemo slijediti Bonaventurin opis iz 13.poglavlja životopisa. Piše on da se to dogodilodvije godine prije nego što je Franjodušu predao nebu. Nakon mnogih napora,vođen providnošću, Franjo je došao u osamuna spomenuto brdo. Kad je ondje, premaobičaju, počeo postiti četrdesetnicu načast svetom Mihaelu Arkanđelu, više negoobično bio je obasut milosnim nadnaravnimpromatranjem i nebeskim čežnjama.Štoviše, počeo je obilnije osjećati ulijevanjenebeskih darova. Bonaventura najprijeopisuje zanimljiv susret s Božjom Riječi.Franjo je, naime, najprije pobožno molio, apotom s oltara uzeo evanđelistar i dao damu ga jedan od subraće otvori, i to triput –u ime presvetoga Trojstva. I kad se kod svakogod tri otvaranja knjiga otvorila na tekstukoji opisuje Gospodinovu muku, Franjoje razabrao da se za života mora Kristutako suobličiti u patnjama i bolima mukekao što ga je nasljedovao u životnom djelovanju.U tom duhu, u tim danima povučenostii posta, Franjo je nastavio moliti. Idok se jednoga jutra, oko blagdana Uzvišenjasvetoga Križa, molio na obronku spomenutegore, ugledao je serafa koji je imaošest vatrenih, sjajnih krila, kako se spušta sneba. Kad se munjevitim letom spustio domjesta na kojem je Franjo molio, među krilimase pokazao lik propeta čovjeka koji jeimao ispružene ruke u obliku križa i nogepribijene na križ. Dva su mu krila bila izdignutaiznad glave, dva su bila raširena zalet, a dva su pokrivala cijelo tijelo. Kad je tougledao, silno se zapanjio, a srce mu je ispunilažalost pomiješana s radošću. Radovaose, naime, milosnom pogledu kojim gaje Krist gledao u obličju serafa, ali prikovanostna križ mu je mačem suosjećanja boliprobadala dušu. Promatrajući neshvatljivoviđenje, shvatio je da je to djelo Božje providnostii razabrao poziv i milost po kojojbi mogao biti preoblikovan u obličje Kristapropetoga – ali ne po mučeničkoj smrti tijelanego po žaru duše. Kad je čudesnogaviđenja nestalo, u njegovu je srcu ostao čudesanžar, a onda su se počeli pokazivatiznakovi čavala na rukama i nogama kaošto ih je malo prije vidio na liku propetogačovjeka. Vidjelo se kako su ruke i noge usamoj sredini probijene čavlima. Glave suse čavala pokazivale na dlanovima ruku ina gornjem dijelu stopala, a vršci su im senalazili na protivnoj strani. Glave su čavalana rukama i nogama bile okrugle i crne,a šiljci dulji, zavinuti i kao sabijeni. Izlazećiiz samoga tijela, stršili su izvan njega. I desnimu je bok bio kopljem proboden i prekrivencrvenom ranom. Iz njega je čestoistjecala sveta krv, koja je ostavljala tragna odjeći. Nakon tog događaja, Franjo jenosio svoju svetu tajnu i šutio, ali su braćauporno tražila da im kaže nešto o tom doživljaju,navodeći evanđeosku prispodobukako se talenti ne smiju sakriti. I Franjo je,potaknut snagom evanđeoske riječi, s velikimstrahom ispripovijedao tijek viđenja inadodao kako je onaj, koji mu se ukazao,nešto rekao što ne bi nikada, dok bude živ,mogao otkriti nijednom čovjeku.Nedokučiva tajnaKad se navršilo četrdeset dana što ih jeodlučio provesti u samoći i došla svetkovinasvetoga Mihaela Arkanđela, Franjo je sišaos brda noseći sa sobom nedokučivu tajnui lik Propetoga!Kad je, dvije godine nakon tog događaja,sveti Franjo umro – u listopadu 1226., bratIlija je poslao poznato Pismo u sve franjevačkeprovincije. Brat Ilija piše: „Prije smrtibrat i otac naš pojavio se raspet, na svomeje tijelu nosio pet rana koje su doista bilebiljezi Kristovi.“ Toma Čelanski, govoreći ostigmama sv. Franje, svjedoči: „To smo vidjelimi koji ovo govorimo. Rukama smodoticali ovo što riječima opisujemo“ (3Čel5). I Bonifacije, jedan od Franjinih životnihsuputnika, pozvan o ranama kazati istinubraći na zborovanju u Genovi (1254.), plačućije posvjedočio: „Ove su ih moje oči vidjele,i ove su ih moje grješničke ruke doticale“(FR, 88.).Crkva je ovo čudo potvrdila snagom brojnihpapinskih pisama, a liturgijski kult stigmiproširio se ubrzo nakon smrti sv. Franje.U četrnaestome stoljeću, za Sveopćegafranjevačkog zborovanja u Cahorsu (1337.),određeno je „da se u Franjevačkome reduslavi svetkovina rana blaženoga Franje“.Kasnije je papa Klement IX. to liturgijskoslavlje proširio na cijelu Crkvu, upućujućipogled vjernika na knjigu Otkrivenja (petoi dvanaesto poglavlje) koja govori o Janjetukoje još nosi pečat svoje muke, te zahvaćenoslavom, privlači sebi svoje odabranike.Nema sumnje da je sv. Franjo svojompojavom obilježio kršćansku povijest kaočovjek koji je bio u svemu suobličen s Kristom,sve do ureza znakova njegove Muke.Bartol iz Pize (XIV. st.) je do te mjere naglašavaotu suobličenost da ga je nazvao „alterChristus“. Nije čudo da će kasnije mnogiprotivnici Crkve, a posebno pojedinci luteranskeReforme, napadajući Crkvu, udaritisnažno po stigmatiziranome sv. Franji. No,uza sva možebitna prenaglašavanja i krivapredstavljanja u povijesti, sv. Franjo ostaječisti uzor kršćanske ljubavi prema Kristuraspetomu. Neka i nas, prigodom ovoga velikogafranjevačkog jubileja, blagdan Ranasv. Franje još jače privuče na pobožnost Kristovemuke i raspinjanja.MISNO SLAVLJEU PODMILAČJUPodmilačje je još jedanputokupilo tisuće vjernika. Ovaj putu glasovitom svetištu sv. Iveproslavljena je 800. obljetnicautemeljenja Franjevačkog reda.Više od stotinu svećenika, višestotina časnh sestara, trećara inekoliko tisuća vjernika okupilose 30. kolovoza u Podmilačju kod Jajca,u svetištu sv. Ive, kako bi zajedničkiobilježili središnje slavlje u sklopu obilježavanja800. obljetnice utemeljenjaFranjevačkog reda.Svečanost je organizirala Konferencijajužnoslavenskih provincijala, pasu se tako u Podmilačju našli provincijalifranjevačkih provincija iz BiH, Hrvatskei Slovenije. Sveto misno slavljepredvodio je fra Josip Sopta, provincijalprovincije sv. Jeronima iz Zadra, ujednoi predsjednik Konferencije južnoslavenskihprovincijala. Fra Josip je u propovijedigovorio o značenju Franjevačkogreda, svećenika ali i redovničkih zvanjate trećara i franjevačke mladeži.Propopovjednik je kazao kako je rijekaFranjevačkog reda, koja je poteklaod sv. Franje, izrazito živa i danas seprelijeva kroz svoje redove i utječe naživote ljudi, ostavljajući pozitivan trag,trag svoga utemeljitelja.U Podmilačje su hodočastili vjernicisa svih strana BiH, ali i susjedne Hrvatske.Na kraju sv. Mise izrečena jerecitacija - povijesni osvrt na ulogu franjevacana ovom prostoru. Također jeodržana i molitva za svećenička zvanja.Uz provincijale iz BiH, fra Ivana Sesarai fra Lovru Gavrana, iz Hrvatske fra JosipaSoptu i fra Željka Tolića, u Podmilačjuje nazočio i slovenski franjevačkiprovincijal fra Viktor Patež.Obilježavanje 800. obljetnice utemeljenjaFranjevačkog reda u BiH započeloje 1. kolovoza prošle godine u Srebrenici,a završna svečanost održat ćese na Čerigaju kod Širokog Brijega, 7.listopada 2009.16 • Glasnik mira // Međugorje Rujan 2009. // Broj 9 // Godište IV. • 17

MeditacijaMeditacijaVRIJEME - PUTOVANJE S BOGOMKako bismo izabrali Boga, ostvarili svoje mogućnosti, napredovali i sazreli te tako postali savršeni, potrebno jevrijeme. Smisao vremena se i krije u tome da možemo na svom ljudskom putu napredovati i rasti. Zahvaljujućiupravo vremenu, sjeme koje je Bog u nas posijao može proklijati i postati stablo. U vremenu imamo mogućnostsudjelovati u Božjem stvaranju sebe samih.s. Dominika AnićUsvom životu nužno dolazimo dotrenutka u kojem se pitamo o smisluvremena i prolaznosti života.Zašto trebamo proživljavati ovaj čudni životsa svim njegovim poteškoćama i mukama,sa svim našim grijesima, neuspjesimai promašajima? Zašto nam Bog ljubavi, jednostavno,nije darovao sve odjednom, cijeluvječnost, kako se ne bismo trebali mučitiu vremenu prije nego stignemo na cilj?Zašto na svom putu prema punini životamoramo napraviti bezbroj malih, klimavihkoraka, a za veliki broj njih postoji rizik dabudu krivi koraci? Mogli bismo ovako redatimnoštvo pitanja na koja nemamo pravihodgovora ili ih imamo nepotpune i okrnjene.Pogotovo ako odgovore tražimo negdjeizvan nas samih.Darovana šansa za rastKad pokušamo razmišljati nad ovomčudnom situacijom u kojoj smo se zatekliu vremenu, u ovom našem vremenu kakvojest, nužno se nađemo zbunjeni. Susrećemosvoju najdublju čežnju za apsolutnimi cjelovitim ali uvijek iznova udaramo o zidovesvojih ljudskih granica i spotičemose o tek male fragmente naših postignuća.U našem životu sve postižemo stupnjevito.I često doživljavamo kako nismo svojiu vlastitoj koži, kako smo se izmjestili izsebe samih i tražimo se onamo gdje nas,u biti, nema. I tu dolazi do velikog rascjepaizmeđu onoga što uistinu jesmo i onogašto bismo htjeli biti. Živimo kao u tuđini,rascjepkani iznutra a time onda i nervozniizvana. I slutimo to bolno nepodudaranjeu kojem kao raspeti stojimo između prošlostii budućnosti, često bez snage da budemopotpuno u onome što jedino imamoa to je ovo naše SADA. Zato i život doživljavamokao dužnost „ucjeljenja“, da svu tunašu mnogostrukost pretvorimo u savršenucjelinu, da budemo u potpunom skladusami sa sobom i s Bogom. A to nam setako često čini “nemogućom” zadaćom, pase pitamo: Zašto nas Bog od početka nijesavršenima stvorio i tako nas oslobodiomuke sustvaranja nas samih?Ali Bog nam je, očito, htio dati šansu sudjelovanjau vlastitom životu, koji se sastojiu vječnom uzajamnom davanju i primanju.Jer, da nas je stvorio savršenima,uskratio bi nam tu mogućnost da dajemo ina taj način bismo izgubili bitni aspekt ljubavi,koja je uvijek i davanje i primanje.Iz vlastitog iskustva znamo koliko nasdavanje oplemenjuje i čini sretnima. Kadnas Bog ispusti iz svojih ruku, mi nismogotovi, tek tada počinje proces polaganog,svakidašnjeg sustvaranja naše osobnostikroz darove i mogućnosti kojima nasje opskrbio. Jedan od najvećih darova jestslobodna volja, u kojoj i Boga samoga možemoizabrati ili odbaciti. U tome se krijesmisao “zabranjenog stabla” s početka Biblije.Bog čovjeka stavlja pred odsudan izborjer on ne će monopol na velikodušnosti ne želi čovjeku nametnuti jednostranuzahvalnost. On hoće da i čovjek može bitivelikodušan a Bog zahvalan.Kako bismo izabrali Boga, ostvarili svojemogućnosti, napredovali i sazreli te takopostali savršeni, potrebno je vrijeme. Smisaovremena se i krije u tome da možemona svom ljudskom putu napredovati i rasti.Zahvaljujući upravo vremenu, sjemekoje je Bog u nas posijao može proklijati ipostati stablo. U vremenu imamo mogućnostsudjelovati u Božjem stvaranju sebesamih.Znak Božje strpljivostiVrijeme je jedan od znakova Božje strpljivostis nama. Ili, bolje kazano, vrijemeje utjelovljenje Njegove strpljivosti. “Stojimna vratima i kucam” (Otk 3,20). Upravoto što Bog još stoji na vratima, proizvodivrijeme. Njegovo stajanje pred mojim vratima,moje je vrijeme, dragocjeno vrijememoga vlastitog života, moja prilika. Timešto Bog stoji pred mojim vratima i daje mimoje vrijeme, pokazuje koliko cijeni mojodgovor. Otuda, rasti i sazrijevati u ljudskosti,za mene znači učiniti vrijeme izmeđuBožjega kucanja i moga odgovora štokraćim. I kad bi čovjek u vremenu, u vremenunjemu darovanom, ostao potpunogluh na Božji govor i ravnodušan na Njegovočekanje obesmišljujući vrijeme, ne biu tome potpuno uspio, jer Bog nikada neodustaje i ne prestaje se nadati i ne gubistrpljivost u čekanju čovjeka.On, čija je ljubav potpuna i savršena, razumijenašu ljudsku nepotpunost, djelomičnosti premišljanje, naše vječno oklijevanjeizmeđu pitanja i odgovora. I zatonam daruje vrijeme u kojem smješta svojestrpljivo čekanje da se razvije i da se dogodinaše odlučno DA. Da – našem vlastitomživotu kakav jest. Da – okolnostima u kojimajesmo. Da – našim svakidašnjim obvezamai odnosima.Živjeti u vremenu znači biti blagoslovljenneslućenim mogućnostima da u prolaznostimavremena otkrivamo vječnu neprolaznosti da, upotrebljavajući ga ispravno,u vremenu donosimo plod, “plod koji ostaje”(Iv 15,16). Možda ova činjenica i jest onošto najviše oduševljava. Nema ništa labavijei prolaznije od vremena, a ipak ono možebiti potpuno ispunjeno nečim “što ostaje”. Iupravo plodovi onoga tko potpuno prihvaćaprolaznost vremena, tko ništa ne pokušavazadržati za sebe nego dopušta da sveima “svoje” vrijeme, najviše “ostaju”.Sve ima svoje vrijemeTko se pomirio s vremenom kao daromBožje dosjetljive ljubavi i skrbi za čovjeka,svjedoči da je razumio ono o čemu biblijskiPropovjednik govori: “Sve ima svoje doba, isvaki posao pod nebom svoje vrijeme. Vrijemerađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenjai vrijeme čupanja posađenog. Vrijemerušenja i vrijeme građenja…” (Prop 3,1-5).Živjeti u vremenu znači biti blagoslovljen neslućenim mogućnostimada u prolaznostima vremena otkrivamo vječnuneprolaznost i da upotrebljavajući ga ispravno u vremenudonosimo plod, “plod koji ostaje” (Iv 15,16).U procesu ljudskoga zrenja, naime, unašem životu postoje mnoge etape kojetrebamo ostvariti, mnogi koraci koje trebamonapraviti. Trebamo biti sretni i zahvalništo sve ima “svoje” vrijeme. Vrijemeje bogatstvo. Ono nam omogućuje dase razvijamo a da ne moramo preskakatineke bitne faze u procesu. Za svaki korakpostoji vrijeme. I obratno: svaki trenutakkoji nam je dan, dan je kako bismo moglimakar malo rasti, ljudski sazrijevati. Vrijemeje darovana mogućnost za nadilaženjesebe. Nas današnje ljude ne treba poučavatida je vrijeme bogatstvo. Da je vrijemenovac, to svi znaju i citiraju. Pitanje jesamo nije li to proračunato, kvantitativnogledanje na vrijeme čista suprotnost onomuzašto je vrijeme stvoreno. Istina, nijekrivo u vremenu gledati i mogućnost proizvodnjei zarade. Ali ako se to toliko naglašavada se jedina vrijednost vremenavidi u tome, onda se promašuje život. Našrad u vremenu bi nam trebao pružati mogućnostza rast i što ljepši život a ne da seu iscrpljujućem radu ubija svaki život. Nakoncu, sve ovisi kako shvaćamo čovjeka, ai njegov razvoj. Je li naša ljudska bit putovanjeprema smrti ili prema životu? Investiranjevećine vremena u sakupljanje novca,izvanjske slave i ugleda, sve to pretvaraživot u putovanje prema „smrti“. Ništa nasod naše isprazne stečevine ne može slijeditii to je gotovo zastrašujući gubitak vremena,kojem smo svi skloni.Traženje kraljevstvaIsus nam je jasno sugerirao kako je najboljekoristiti vrijeme, u što ga uložiti, čimeispuniti: “Tražite najprije Njegovo kraljevstvo,a sve će vam se drugo nadodati” (Lk12,31). Dobar savjet ali, čini se, rijetko primjenjivan.Iz straha da ne ćemo imati svešto poželimo, lako zanemarimo te Isusoveriječi i pokušavamo se sami snaći, samiosmisliti svoje vrijeme. Isus nam, međutim,savjetuje, ako uložimo sve svoje snagei svu sposobnost na unutarnji razvoj, svematerijalno dobijemo gotovo badava i toonoliko koliko nam treba. Ono što nam netreba, ionako je od viška, te nas samo opterećujei stvara nam muku. Najteže od svegajest povjerovati da je to tako kako Isuskaže. A jest! Imamo i danas toliko divnihsvjedočanstava kako se Božja providnost idobrota brinu za one koji se brinu oko izgradnjeBožjeg kraljevstva.Potpuno povjerenje i oslonjenost naBoga rezultiraju blagoslovom i unutarnjimzadovoljstvom za one koji se usude tražitiga, makar u materijalnom smislu i živjeliskromnije. Kraljevstvo Božje nije jelo ipiće nego pravednost, mir, milosrđe i radost.Jasno, kraljevstvo Božje ne isključujematerijalnu dimenziju života. Štoviše, Bogsve blagoslivlje. Jer je sve stvorio i u svemuse očituje. Sve nam može biti znakomNjegove prisutnosti. Ali znak nikada nijeBog. Znak je tu samo da nas uputi na većustvarnost u Bogu sakrivenu. I zato je vrijemeveliki znak i dragocjeni dar o kojem trebamodublje razmišljati i svjesno ga ispunitionim što “ostaje”.18 • Glasnik mira // Međugorje Rujan 2009. // Broj 9 // Godište IV. • 19

2O.Mladifestfoto Đani foto Đani foto Đanifoto ICMMfoto Đanifoto ICMMfoto Đanifoto ICMMfoto Đani

Iz života CrkveIz života CrkveŽRTVA KOJA MIJENJA SVIJETPapa Benedikt i kozmičkarevolucija euharistijeOd samih početaka svoga teološkoga promišljanja, za Benedikta XVI. euharistija predstavlja središnji,revolucionarni događaj u Kristovoj Crkvi. Naime, od vremena starih otaca ne postoji zaseban nauk o euharistijini zaseban nauk o Crkvi. Sve se prelijeva, jedno u drugo. Crkva nastaje komuniciranjem samoga Gospodina sljudima. On se ljudima predaje, stupa u zajedništvo s nama i tako ljude povezuje međusobno.Crkva je Gospodinova komunikacijas nama, i tako se stvara naše međusobnozajedništvo. Crkva se rađa okooltara i zajednica postaje mjestom istinskekomunikacije. Mjesne su zajednice žive staniceu kojima djeluje cijeli organizam Kristovatijela. Sav crkveni ustroj proizlazi izeuharistijskoga središta. Ne polazimo li odte sredine, te životne srčike, nemoguće je uCrkvi bilo što shvatiti. Ona ostaje puka institucija.I to zajedništvo nastavlja se i nakonslavlja sakramenta urastanjem u Krista,osobnom komunikacijom s njime, u ozračjuklanjanja, u svagdanu. I tu - u svagdanu -odvija se tihi prevrat srca i svijeta.Papa nas redovito iznenađuje uzimajućiu usta izričaj ‘revolucija’. On naglašavakako istinska revolucija, prevrat, možedoći samo od Boga. Već za Svjetskoga danamladih prije četiri godine izrekao je misaokako kršćanska revolucija u svijetu imasvoju srž u ljubavnom predanju samogaIsusa Krista, koji sve preobražava snagomeuharistije. Krist - pretvarajući kruh u svojetijelo i vino u svoju krv - te dijeleći sebeapostolima i susljedno nama, anticipirasvoju smrt, tako da ono što je naizgled nasiljei brutalna sila - naime, Kristovo razapinjanjei smrt - iznutra postaje činom ljubaviu kome se on sam daruje, do kraja,posve. Svećenik - sakramentalno suobličens Kristom, Glavom Crkve - prinosi tužrtvu za spas ljudi. Čini on to snagom svogaređenja, imajući udjela u životu ‘novogastvorenja’. Tu mu punomoć daruje milostreda. Da bi se vjerniku pomoglo u njegovimopravdanim iščekivanjima spasenja,ta punomoć nije vezana uz konkretno stanjepojedinoga svećenika. Ali, svećenik jeipak dužan težiti u životu prema svetostii savršenosti te se uključiti u kozmičku revolucijusnagom euharistijske žrtve.Papa Benedikt proglasio je i svečanootvorio 19. lipnja Svećeničku godinu, kakofra Tomislav Pervanbi i danas istaknuo ulogu svećenika tekako bi i svećenici mogli odahnuti i udahnutiu sebe novu snagu. Želi da svećenicimole i da se za njih moli. Papa traži odsvih vjernika da se suoče sa svetim daromsvećeništva. To je preduvjet za mogućnostda se ozbilji Božja pretvorbena revolucijaza sve naraštaje. Središnji čin pretvorbe,pobjeda naime ljubavi nad smrću i oslobođenjeod grijeha, utiskuje biljeg cijelomesvijetu, oblikuje cijeli svijet: On definitivnoizvodi revoluciju zauvijek, ‘za sveljude na oproštenje grijeha’, koji vjeruju uKrista, Bogu ugodno pashalno Janje kojese predalo Ocu za mnoge.Na taj način postaje bogoštovlje mjestospomena Kristove žrtve ljubavi te mjestogdje se Bog očituje u svijetu. “I kao što jeKrist u sebi ujedinio čovještvo”, tako je “iStvoritelj ujedinio u čovjeku kozmos. Onnam je pokazao kako u zajedništvu s Kristomujedinjujemo kozmos te tako dospijevamozbiljski do otkupljena čovječanstva”(Audijencija 25. lipnja 2008. o MaksimuPriznavaocu). To bogoslužje svjetske povijestikoje obuhvaća nebo i zemlju te učijem je središtu Isus Krist, koji je u sebikonačno ujedinio svemir, ne gubi se u nadobudnojmoralizatorskoj duhovnosti. Jer“svi ste vi Jedan u Kristu Isusu”.“U tim se riječima dade zamijetiti istinai snaga kršćanske revolucije, najdubljerevolucije u ljudskoj povijesti koja se dadeiskusiti u ozračju, u okružju euharistije. Tuse u nazočnosti samoga Gospodina sabiruljudi različite dobi, spola, društvenoga položaja,različitih političkih nazora. Euharistijane može biti nikada nešto privatnoili pridržano samo za ljude koji su naemocionalnoj osnovici ili po prijateljstvubliski jedni drugima. Euharistija je javnikult koji u sebi nema ništa ezoterijskogaili isključivoga” (Homilija na Tijelovo, 22.svibnja 2008.). Liturgija je svadbena svečanostu kojoj se nebo spušta na zemlju,u prolaznost. Liturgijski čini na zemlji stapajuse s nebeskom liturgijom. “Tko bi odvjernika mogao sumnjati u to da su kodonoga misterija Isusa Krista prisutni korovianđela, da se najuzvišenije povezuje snajneznatnijim, da se zemaljsko povezujes nebeskim, vidljivo i nevidljivo postajujedno” (sv. Grgur Veliki).Benedikt XVI. neumorno ističe kozmičkudimenziju kršćanstva u mozaiku vjereCrkve koju tako divno razlaže i obasjavau svojim katehezama cijelom svijetu.Ta dimenzija jest ozbiljenje čovjekova otkupljenjai cjelokupnoga stvorenja u IsusuKristu. Ishodeći od toga povijesnogadogađaja uvodi nas on ustrajno u vjerui predlaže liturgiju, “istinsko i primjerenobogoslužje” kako je naziva apostolPavao, kao “novi oblik života vjernika kršćanina”.Upravo kao što je Papa u svomemagistralnom govoru u Regensburgu (12.rujna 2006.) istaknuo: kršćansko je bogoslužje“latreía logiké” (usp. Rim 12,1), tj.“bogoslužje koje je u suglasju s vječnomRiječi i našim razumom”.Uobličeni oblik toga bogoslužja jest Rimskikanon, ili “prva” euharistijska molitva.Ta najvažnija molitva Crkve sažimlje u sebi‘kanon’, pravilo kršćanske revolucije. To jepravilo Papa pojasnio ove godine na Velikičetvrtak, u bogoslužju Gospodnje večere.U toj homiliji, na uistinu jedinstveni, prožetii naučiteljski način Papa je protumačio‘kanon’, pravilo i temelj svake kršćanskemolitve. U završnoj katehezi o liku i naukuapostola naroda, svetome Pavlu, Papa jeove godine 9. siječnja skrenuo pozornost natu značajku koja utemeljuje Crkvu. Pavao uKristovu križu vidi povijesni prevrat kojipreobražava i obnavlja zbilju bogoslužja.Kristov je križ nadomjestio stari simboličkikult čežnje stvarnim bogoslužjem ljubavikoje se u Rimskom kanonu naziva “rationabileobsequium”, “bogoslužje u komečovjek u svoj svojoj cjelini postaje kao razumnobiće sam klanjanje, proslava živogaBoga”. U euharistiji biva prisutnom istinskažrtva Isusa Krista. Zajednica koja slavi euharistijusjedinjuje se i preobražava s Kristom.I tako zajednica vjernika ostvarujemisionarski čin u svijetu. Kozmička liturgijajest bogougodna žrtva, posvećena DuhomSvetim, ona preobražava svijet, a u svomejedinstvu obuhvaća stvaranje, otkupljenje iponovni Kristov dolazak.U tome jedinstvu – i samo tako – možemopostati u Njemu i s Njim “živa žrtva”,prinositi “duhovno bogoslužje”. Žrtvovanesu životinje trebale zamijeniti čovjeka,služile su kao “zamjena”, ali nisu moglezamijeniti čovjekovo darivanje samogasebe. Isus Krist, u svome darivanju Ocu inama, ne stavlja se na naše mjesto, većnosi u sebi čovjeka, naše grijehe i našu želju;predstavlja nas, preuzima na sebe svenaše. U zajedništvu s Kristom, ostvarenomu vjeri i u sakramentima, postajemo,unatoč svim svojim nedostatcima, živa žrtva:zbiva se “duhovno bogoslužje”.Upravo u surječju sa Svećeničkom godinom,pokazuje propovijed od Velikogačetvrtka o uspostavi euharistije kakonam je prenosi Rimski kanon svu svojusnagu. Benedikt XVI.naglašava kakoje cijeli kanon velika i odulja molitva ikako se samo kroz molitvu i u molitvivrši svećenički čin pretvorbe, “transsubstancijacijanaših darova kruha i vinau tijelo i krv Kristovu”. U molitvi promatraCrkva Gospodinove ruke kako blagoslivlju,kako pretvaraju kruh u njegovotijelo. Sakramentalnim činom stvarase “krvno srodstvo” ljudi s Bogom. “Isusovimutjelovljenjem, njegovom prolivenomkrvlju uključeni smo u krajnje realnokrvno srodstvo sa samim Isusomte time i s Bogom.” I time biva jasnokako je euharistija daleko više od običnogablagovanja. “Ona je svadbeno slavljekoje počiva na samodarivanju, samoizručenjusamoga Boga u smrt”. Bog ičovjek postaju partneri. Novi zavjet, ‘novumtestamentum’, jest neraskidiv i on ječisti Božji dar.Produbljenje molitvenog pravila u Rimskomkanonu, u kome se događa ozbiljenjedjela otkupljenja u molitvenom obliku,za Benedikta XVI. je odgovor na postulatSabora kako liturgija “pridonosi tome davjernici živeći izražavaju i drugima očitujuKristovo otajstvo i izvornu narav praveCrkve” (Konst. o svetoj liturgiji, 2). “Njezinaje, naime, vlastitost da je ujedno ljudskai božanska, vidljiva i obdarena nevidljivimzbiljnostima, gorljiva u djelovanju,a odana kontemplaciji, prisutna u svijetu,a ipak putnica; i to tako da je u njoj ljudskoupravljeno i podređeno božanskome,vidljivo nevidljivome, djelovanje kontemplaciji,a ono sadašnje budućem gradu zakojim tragamo” (nav. mj.).Benedikt XVI. jest “euharistijski papa”.U vremenu nesigurnosti, improvizacije,samovolje i svođenja misterija, otajstvana čovjekovu mjeru ili na ono što se odčovjeka može ‘tražiti’, u vremenu u komeprevladava želja za banalnim, otrcanim teu vremenu kad otrcanost i krilatice zamjenjujuistinsku katehetsku pouku, stavljaon svećenika, Kristu suobličena te timenovoga čovjeka, pred njegovu bitnu, najintimnijuzadaću: Naime, uključiti vjernikekroz “latreía logiké” posvema u Kristovotijelo te iz dana u dan slaviti zaruke saStvoriteljem svemira. Jer, kao Crkva i kaoKristovi svećenici “navješćujemo Isusa izNazareta, Gospodina, raspetoga i uskrslogaKrista, Gospodara vremena i povijesti,u radosnoj sigurnosti kako ova istina odgovaranajdubljim očekivanjima ljudskogasrca. U tajni utjelovljenja Riječi, u činjenicida je Bog postao jednim od nas, kao imi, nalazi se i sadržaj i metoda kršćanskoganavještaja.Poslanje ima ovdje svoje stvarno životnosredište: u Isusu Kristu. SredišnjostKristova nosi sa sobom ispravno vrjednovanjesvećeništva bez koga nema ni euharistije,a pogotovo ne poslanja, pa nisame Crkve.” (Nagovor 16. ožujka 2009.).U euharistiji je svećenik, naglašava Papau propovijedi za Misu posvete ulja na Velikičetvrtak ove godine, predmolitelj današnjihvjernika. “Kad se iznutra sjedinimos tim molitvama, kad dopustimo danas one vode i preobraze, tada će i vjerniciotkriti te riječi i suživjeti se s njima. Itada ćemo svi mi zajedno biti zbilja ‘jednotijelo i jedan duh’ s Kristom”. Jedinstvomeđu kršćanima postaje stvarnost. Liturgijaeuharistijske žrtve postaje zajedništvou Kristovu tijelu i krvi, štoviše: Samabožanska objava postaje liturgijom, jerKrist moli za učenike za njihovo zbiljskoposvećenje koje će preobraziti njihovobiće, njih same. Kako liturgija ne bi ostalasamo obredni čin, nego stvarno izručenjevlastitoga bića Gospodinu.Stoga je posve jasno da zadiranja u liturgijupredstavljaju zadiranja u tkivo ibiće same Crkve. Liturgijski život i crkveniživot najuže su isprepleteni. Liturgija nijefunkcionalni izričaj nekakva stanja, negoodgovor na pitanje vjere spram njezinasmisla. Zatamni li se ta ontološka dimenzijau korist relativističke funkcionalizacije- rezultat je život u fragmentu, simbolu fragmentu i Crkva u fragmentu, sve fragmentirano.Tko je kadar ‘de-fragmentirati’kao u računalu, sabrati rasute kamenčićei komadiće? Samo Gospodin komu secijelim bićem predajemo. On stvara jedinstvou nama i oko nas.22 • Glasnik mira // Međugorje Rujan 2009. // Broj 9 // Godište IV. • 23

Vijesti, najave, obavijesti (Priredila Lidija Paris)ČETRDESET PET GODINA SVEĆENIČKOG ŽIVOTAUnedjelju 9. kolovoza 2009., u župnojcrkvi sv. Jakova u Međugorju,fra Ante Perković, fra Oton Bilić, fraFerdo Majić, fra Dinko Maslać, fra Ivan Kvesići fra Ljubo Krasić proslavili su 45 godinasvećeničkog života. Svečano misno slavljepredvodio je fra Ljubo Krasić, slavljenikna službi u Chicagu. Na početku misnogaslavlja slavljenike je pozdravio dr. fra MiljenkoŠteko, vikar Provincije, čestitajućijubilej u ime Hercegovačke franjevačkeTekstom 32. Psalma - „Poučavam te,put ti kazujem kojim ti je ići; okomoje bdije nad tobom“ franjevciHercegovačke franjevačke provincije: fraIvan Dugandžić, fra Berislav Kutle, fra AnteLeko, fra Vitomir Musa, fra Tomislav Pervan,fra Ilija Puljić, fra Ljubo Vlašić, te fraFranjo Vrgoč, član provincije Bosne Srebrene,proslavili su u subotu 22. kolovoza uMeđugorju 40. obljetnicu svoga svećeničkogaređenja. Svečano misno slavlje u 19ČETRDESETA OBLJETNICA SVEĆENIČKOGA REĐENJAsati predvodio je provincijal Hercegovačkefranjevačke provincije fra Ivan Sesar,a homiliju je izrekao slavljenik fra TomislavPervan. Pred početak misnoga slavljasvečare je predstavio župnik fra Petar Vlašić,čestitajući im ovaj jubilej u godini Velikihjubileja – 800 godina od utemeljenjaFranjevačkoga reda, 2000 godina od rođenjaapostola Pavla, te aktualne Svećeničkegodine koju je na blagdan Srca Isusovaproglasio papa Benedikt XVI. Župnik jesmo imali svoje države, sjemeništa, ni novicijata.Hvalimo ga i slavimo, jer sve imamo,a posebno što imamo Gospino mjesto,što imamo njezin zagovor i ljubav, mjesto ioltar gdje Gospodina slavimo sa svim narodimasvijeta!“ – kazao je fra Ljubo te poručiomladima i roditeljima da ne bi izrasli uFranjine sljedbenike da nisu imali roditeljeFranjina duha, nadahnuća, vjere, prihvaćanjai poteškoća i političkih progona kaoplana i dara Božjeg. Fra Ante, fra Oton, fraFerdo, fra Dinko, fra Ivan i fra Ljubo zaređenisu na Širokom Brijegu 2. kolovoza 1964.prenio pozdrave i fra Mihovila-Hila Kabashia,kolege slavljenika, aktualnog biskupau Albaniji, koji radi drugih obveza nijemogao nazočiti slavlju u Međugorju. Župnikse prisjetio i pokojnih svećenika kojisu pripadali generaciji slavljenika. Ovo jeveć treće ovogodišnje jubilejsko svećeničkoslavlje u župi Međugorje. Naime, u lipnjuje fra Zoran Ostojić proslavio svojih sedamdesetsvećeničkih godina, a početkomkolovoza šestorica članova Hercegovačkefranjevačke provincije proslavili su 45-godišnjisvećenički jubilej.foto Đani foto ĐaniZa svetkovinu Velike Gospe Međugorjeje pohodilo više desetaka tisuća domaćihi inozemnih vjernika. Premaevidenciji Župnoga ureda Međugorje, togadana u crkvi, kapelici i na vanjskome oltaruslavljena je 21 sv. Misa na hrvatskome idrugim jezicima, a slavilo je i suslavilo 150svećenika. Sv. Misu u 11 sati predvodio jeVijesti, najave, obavijestiPROSLAVLJENA SVETKOVINA VELIKE GOSPEIZLOŽBA AKVARELAUsrijedu 5. kolovoza 2009. u dvoraniMajčina sela otvorena je izložbeakvarela pokojnoga nizozemskogumjetnika Jana Marinusa Rejnirsa(1927. – 2001.).Podrijetlom iz protestantske obitelji,cijeli je život kroz svoje zanimanje arhitekta,četrdesetogodišnji bračni život ipetero djece, bio u traženju istine. Našaoju je 1984. god., kad je prvi put došaou Međugorje (i poslije toga dolazio15 puta), u konkretnoj molitvi i vjeri domaćihljudi i hodočasnika. Od tada jošintenzivnije slika, tražeći u prirodi, posebnou valovima i nebu, suptilnost Božjeglica i pokrete duše. Posebno je u prirodidoživljavao Božju svemoć i veličinu,a u životu je živio svoju žrtvu služenjaposlu i obitelji.provincije, spriječenog provincijala dr. fraIvana Sesara, te u ime međugorskog župnikafra Petra Vlašića.Fra Ljubo je u propovijedi govorio o svojojobitelji, o tome kako je postao svećenikom,istaknuvši kako su on i njegova subraćačuli Isusove riječi kao poziv i pošli zanjim u vremenima kad je to bilo nezgodnoi opasno. „Gospodin nas je vodio kroz škole,od grada do grada, od države do države,od kontinenta do kontinenta, onda kad nimeđugorskižupnik fra Petar Vlašić, a svečanuvečernju sv. Misu u 19 sati predvodioje fra Miljenko Šteko, vikar Hercegovačkefranjevačke provincije.Ovogodišnju svetkovinu posebno su obilježilimnogi bosonogi hrvatski hodočasnicis krunicom u ruci, koji su, nakon mnogihkilometara pješačenja, tijekom noći pristizaliu Međugorje. Međugorske ispovjedaoniceotvorile su svoja vrata za sakramentpomirenja već od 4 sata ujutro, a prva svetaMisa slavljena je u 5 sati. Mnogi inozemnihodočasnici nastavili su svoj višednevniboravak u Međugorju sudjelujući u pobožnostimakod crkve i obilazeći međugorskamolitvena mjesta – Križevac i Podbrdo.Izložbu serije akvarela nastalih za njegovihposjeta Međugorju, s poznatim međugorskimmotivima (njih 30-ak), postavioje Mario Vasilj, uz pomoć djelatnika i momakaiz Majčinog sela. Otvorenju izložbenazočili su predstavnici umjetnikove obitelji,njegova žena Jeanette, kćerka Fabiennei dvojica sinova, Pierre i Rocher, te naš župnikfra Petar Vlašić, ravnatelj fra SvetozarKraljević, načelnik općine Čitluk Ivo Jerkić imnogobrojni medijski predstavnici.Paula Tomić24 • Glasnik mira // Međugorje Rujan 2009. // Broj 9 // Godište IV. • 25snimio Stipe Ćavar

Vijesti, najave, obavijestiRADNA I DUHOVNA OBNOVAUorganizaciji St. David’s Relief Foundationiz USA (www.stdavids.org) urazdoblju od 25. srpnja do 7. kolovoza2009. u Majčinu selu se održao jedanaestipo redu „work camp“. Svrha ovoga dvotjednogprojekta je dovesti hodočasnike-volonterekoji će tjedan dana raditi na nekom humanitarnomprojektu a drugi tjedan na vlastitojduhovnoj obnovi. Sudionike tradicionalnoprate franjevci iz zajednice Franjevačke braćeod Obnove (www.franciscanfriars.com).Prvi tjedan ovogodišnjeg „work campa“prošao je u radnom druženju sa zajednicomMilosrdni otac, gdje su sudionici, zajedno smladićima iz Zajednice, radili na uređenjuokoliša, sadili sadnice šipka, punili vrećice lavandom,izrađivali krunice i ostale suvenire.Drugi tjedan su se pridružili tisućamamladih iz cijeloga svijeta na 20. međunarodnommolitvenom susretu Mladifestu.Nakon veličanstvene duhovne okrjepe, uznak zahvalnosti za njihov rad i znatnu financijskupomoć koju su prikupili za Majčinoselo, mladići iz zajednice Milosrdniotac organizirali su zahvalnu večer kojojsu nazočili fratri iz župe Međugorje, sestrefranjevke, gradonačelnik općine Čitluk,štićenici i zaposlenici Majčinog sela, predstavniciTV postaje Marian Vision i prijateljiiz Amerike.Na kraju ovoga prekrasnog druženja, ravnateljMajčina sela fra Svetozar Kraljević zahvalioje svima i istaknuo kako je prijateljstvostvoreno ovih dana kao posijano sjemekoje treba zalijevati. Nadamo se da će iz njegaizrasti prekrasno stablo koje će davatinove plodove prijateljstva.Paula TomićŠPORTAŠICE U MEĐUGORJUsnimila Dragana DugandžićUMeđugorju su sredinom kolovozaboravile rukometašice Ženskogarukometnog kluba „Lokomotiva“iz Zagreba.Kapetanici ekipe Nikici Pušić ovo jeprvi posjet Međugorju. U razgovoru zaRadiopostaju „Mir“ Međugorje Nikica jeistaknula kako je lijepo, uz stresne utakmicei treninge uhvatiti malo vremenai doći u ovu oazu mira. Drži kako su plodoviMeđugorja brojni ljudi koji dolaze iobraćaju se.Trener ovog kluba Zoran Mlinarić kazaoje kako se u Međugorju osjeti mir ida uvijek rado dolazi.Ženskom rukometnom klubu „Lokomotiva“poželjeli smo mnogo sportskihuspjeha u budućnosti.Dragana Dugandžićsnimila Paula TomićIZ TRANSILVANIJE UMEĐUGORJERumunjski franjevac, Bojte Csaba, uMeđugorje je prvi put došao koncemsrpnja sa svojim subratomfra Karlom Harmathom iz Novog Sada.„U Novom Sadu smo imali duhovne vježbei fra Bojte je htio hodočastiti KraljiciMira. Međugorje je u Rumunjskoj i tekako poznato”, rekao nam je fra Karlo.“Došao sam kako bih se pomolio za1800 djece o kojima vodim brigu. Naime,u Rumunjskoj smo osnovali Fondaciju‘Sv. Franjo’, koja od 1992. skrbi o djecikoja su nakon pada komunizma u toj zemljizavršila na ulici. Djeca žive obiteljskimživotom, a smještena su u 50 mjestana području Transilvanije. Najvećakuća nalazi se u Devi, gdje u 19 obiteljiimamo 200 djece. Ove godine djeca kojusmo prvu udomili završavaju fakultete ipostaju samostalni ljudi.“Fra Bojte je, zbog svega što čini, godine2004. izabran za osobu godine u Mađarskoj,a nakon hodočašća u Međugorje odlaziu Rim gdje će, u povodu franjevačkogjubileja, govoriti o svemu što franjevci unjegovoj zemlji čine za djecu i mlade.“Gospa u Međugorju okuplja djecu okosebe i zato je ovamo dobro doći. Nadamse da ćemo se uskoro opet vidjeti“, kazaonam je na rastanku fra Bojte Csaba.Ivana MiletićStatistike zasrpanj 2009.Broj podijeljenih sv. pričesti: 102.000Broj svećenika koncelebranata:3.824 (123 dnevno)BLAGDAN UZVIŠENJA SV. KRIŽAUMRO FRA BLAGO BRKIĆUsrijedu, 26. kolovoza 2009. u samostanuna Širokom Brijegu, opremljensvetim sakramentima, preminuoje fra Blago Brkić u 90. godini života,73. godini redovništva i 67. godini svećeništva.Obnašao je službu župnog vikara i župnika,a kao misionar je u Kongu u Africiproveo 25 godina. U samostanu na ŠirokomBrijegu boravio je od 1994. godine dosvoje smrti.Fra Blago je pokopan na širokobriješkomgroblju Mekovcu. Svetu Misu zadušnicuvodio je mjesni biskup Ratko Perić,u koncelebraciji s provincijalom fra IvanomSesarom, zadarskim provincijalomfra Josipom Soptom, fra Blaginim nećakom,briješkim gvardijanom fra BranimiromMusom, župnikom fra StipomBiškom, fra Stojanom Zrnom, misionaromkoji je živio i radio s fra Blagom uKongu, vlč. Tomom Kneževićem iz Misijskesredišnjice u Sarajevu, ostalim nazočnimgvardijanima te s još oko sedamdesetsvećenika.U uvodnoj riječi biskup je istaknuo fraBlaginu ljubav i odanost prema Crkvi, Redui Provinciji i njegov univerzalni evanđeoskižar koji se očitovao u 25 godina zauzetograda u misijama u Kongu. Provincijalje u homiliji „prošao“ fra Blaginim životomopisujući ovog „tihog, samozatajnog, neupadnog,nada sve skromnog, Bogu, Crkvi iFranjevačkom redu potpuno predanog franjevca.“Tijekom rada u misijama fra Blago jepreveo Sveto pismo na kiluba jezik te objavioviše knjiga.Vijesti, najave, obavijestiBlagdan Uzvišenja sv. Križa u župi Međugorjetradicionalno se slavi prve nedjeljenakon Male Gospe. Ove godine bitće to 13. rujna.U čast Svete godine Otkupljenja 1933./34.,potaknuti tadašnjim župnikom fra BernardinomSmoljanom, međugorski su župljani nabrdu ponad Međugorja sagradili monumentalnikriž visok 8,5 a širok 3,5 metra. U njegovosu križište ugrađene relikvije Isusova Križadobivene iz Rima, a na križu piše: „IHS - IsusuKristu, Otkupitelju ljudskoga roda u znak svojevjere, ljubavi i nade podigoše O. BernardinSmoljan, župnik, i župa Međugorje. Od svakogazla oslobodi nas, Isuse.“ Križ je blagoslovljen16. ožujka 1934., a istoga dana, nakonpokorničke procesije od crkve do vrha brda,u njegovu je podnožju prvi put slavljena i sv.Misa. Toga dana promijenjeno je i ime brda:umjesto dotadašnjeg imena Šipovac, brdo sezove Križevac. Već u rujnu 1935. biskup fraAlojzije Mišić odredio je da se na Križevcu svakegodine na blagdan Uzvišenja sv. Križa slavipučka Misa. Sve do 1981. bio je to blagdanza župljane i prijatelje iz okolnih mjesta, a od1981. postao je to blagdan za hodočasnike izcijeloga svijeta. Već u rujnu 1981. na Misi naKriževcu sudjelovalo je oko 60.000 vjernika, aauta i autobusi bili su parkirani sve do iznadTromeđe, prema Čitluku i Ljubuškom.Krunica i pobožnost križnoga puta počinjuu deset sati, a sveta Misa na Križevcu jeu 11 sati. Kako bi se izbjegla stiska, župljanimai hodočasnicima preporučamo da se uputena vrijeme.26 • Glasnik mira // Međugorje Rujan 2009. // Broj 9 // Godište IV. • 27snimio Tvrtko Bojić

RazgovorRazgovorMEĐUGORJE NIJE NIŠTANOVO, ONO JE SAMONOVI POZIV NA SPASDarija Škunca Klanac i te kako je poznata našim čitateljima, poglavitopo ulomcima iz njezine knjige Razumjeti Međugorje, koju smo nedavnoobjavili. No, gospođa Škunca Klanac prije spomenute, objavila jei zapažene knjige — Na izvorima Međugorja — na francuskom ihrvatskom, te Međugorje, odgovori na prigovore, na francuskom, alii knjige pjesama. Naša sugovornica desetljećima živi u Montrealu, uKanadi, odakle je stotinjak puta vodila hodočasnike u Međugorje.Priredio Krešo ŠegoGospođo Škunca Klanac, hvala Vamšto ste se odazvali pozivu za ovajrazgovor i, molim Vas, ukratko sepredstavite našim čitateljima.Rođena sam u Novalji na otoku Pagune tako davne 1942. godine u obitelji odjedanaestero djece. Nakon sedmero sinovadošla sam ja, kćerkica, pa pok. bakareče: „To je dar s neba, nadjenimo joj imeDarija.“ Osnovnu školu sam završila u rodnommjestu a potom sam otišla u Zadarna daljnje školovanje do mature. Bilo nasje više djece na okupu a o nama se brinuonaš pok. stric, franjevac, poznat i obljubljenod sviju, fra Robert Škunca. Moj bratfra Bernardin Škunca već se tada školovaou franjevačkom samostanu kao njihovkandidat. Iza završene srednje škole uputilasam se na poziv jedne moje rođakinjeu Pariz. Privlačilo me je učenje francuskogjezika i književnosti. U Parizu sam ostalaosam godina, živeći uvijek u vjeri i nadi daću se vratiti u voljenu Hrvatsku. Naišao je,međutim, mladić, Hrvat iz Posedarja, PeroKlanac, pa smo 1968. doputovali u Montreali tu osnovali obitelj.Vaš prvi susret s Međugorjem? Kad stečuli za ukazanja Kraljice Mira djeci u Bijakovićima?Naš montrealski župnik tih godina, fraIvan Bradvica, saznao je za tu vijest već prvihdana ukazanja i odmah mi dojavio. Zahvaljujućinjemu dobivala sam redovito informacijaiz prve ruke.Što ste u prvim trenutcima pomislili nate vijesti?Znala sam da su ukazanja moguća, alida se Gospa ukazuje u nekakvom Međugorju,u meni posve nepoznatoj Hercegovini,u to mi je u prvi mah bilo teško povjerovati.Slušala sam poruke, radoznaloprisluškivala govor o tajnama, pratila životte neobične župe, propitkivala se o vidiocimakoji nepokolebivo tvrde da vide Gospu,te poželjela i sama otići na lice mjesta,osvjedočiti se, upoznati tu priču, opipatineopipljivo…Često smo ljeti išli u Hrvatsku u posjetsvojima. To su za nas bili nezaboravni praznici,posebno kolovoz 1984. god. kad smoodlučili posjetiti Međugorje, otići Gospi upohode. Već su njezine poruke vjere, mirai pomirenja, molitve i pokore, ulazile u našživot. I onda se dogodio taj čudesni susret,radosni doživljaj zagrljaja punine popraćenbujicom suza koje su potekle iz mojenutrine kao iz nekoga živog vrela. Postajemodjednom svjedokom nečega jedinstvenog,velikog, sveobuhvatnog, božanskog…Uskoro ste počeli dovodite hodočasnike– Ocean ste preletjeli preko stotinjakputa – kako se dogodilo da to počnete raditi?Nakon povratka u Montreal s materijalomkojeg smo u dva dana boravka u Međugorjuuspjeli prikupiti, Pero je napravioprigodan videofilm kojeg smo počeli prikazivatina različitim mjestima i skupovima.Zanimanje za Međugorje sve je višeraslo. Jedna nas je skupina zamolila da jevodimo do Međugorja, budući da govorimohrvatski. Odlučili smo da će prvi otićiPero. Na povratku mi reče: „Znaš što, ja mislimda nemam dovoljno živaca za taj posao.Ukaže li se još jednom prilika, slobodnoidi ti.“ Predao mi je hodočasnički štap uruke, dao mi povjerenje i potporu, a prilikase malo zatim pružila. Bez njegove privolene bih zacijelo nikada mogla zamisliti daću još za njegova života prijeći Ocean stotinjakputa. Ni on ni ja nismo bili svjesni ušto se upuštamo. To je za nas oboje izraslou pravu misiju. Pero me sada prati s nebeskihvisina, a misija se za mene nastavljado Božje volje.ničkoj Majci koja nas tako radosno dočekujei prihvaća. Nakon rata skupine su sesmanjile pa mi je bilo lakše organizirati iispuniti program.Ništa na svijetu nije zagonetnije odljudske osobe. Na putovanjima u skupiniona se odaje i otkriva više nego li u običnomživotu. Dolaze do izražaja njezine dobrei loše strane, njezina snaga i krhkost,a ponajviše njezino ranjeno srce i iskonskatežnja za mirom i srećom. Svaki je hodočasnikjedincat i neponovljiv. Svaki put,pa bilo to i po stoti put, krećem iznova i unovo. U toj školi ljubavi kao vodič sam neprestanomorala učiti kako, poput Isusa iMarije, s više ljubavi prići svomu bližnjemu.To su plodonosna iskustva vjere odkojih se ne možeš zamoriti. Svako je Božjedijete nepoznanica dok ne osjetiš kucanjenjegova srca izbliza. U osobnom susretu stisućama hodočasnika doživjela sam neizmjernobogatstvo karizme koju svatko nasvoj način posjeduje.Začuđuje me još uvijek zašto ljudi hrleu Međugorje. Što tu privlači Indijanca izdalekoga kanadskog sjevera da se odlučina put. Deset se sati vozi do Montreala, aonda još dvadeset i četiri sata do Međugorja.Vjera, živa vjera! Daljina za njih ne predstavljanikakvu preprjeku. Kad nam govoreo svom životu, to je doslovno življenjeEvanđelja u jednostavnosti i siromaštvu.Oni čuju Marijin zov i odazivlju se, sigurnida ih ona potpuno razumije i ljubi.Kakav hodočasnik dolazi, a kakav sevraća nakon hodočašćenja, u svoju obitelji sredinu?Mi u Međugorju ostajemo najmanje devetdana, koliko nam je potrebno da se postupnouključimo u svakidašnji život župei ispunimo program u obliku devetnice iduhovne obnove. Uglavnom imamo jednogili više svećenika u skupini. Shvatilasam od početka da treba usporiti kako bise ušlo u sebe i uskladilo s dinamikom svetišta.Ja skupinu samo pratim i upućujem,a sve ostalo je Gospin posao.Hodočasnik odlazi na put pun pitanja,znatiželje i neizvjesnosti. Prije nego li dobivaodgovore na svoja pitanja, on postizavamir, opušta se i počinje drugačije razmišljati.Pitanja i odgovori pretvaraju seu rasterećenje u nošenju svakidašnjih križeva.Oni nisu više samo teret, muka, bol.Kroz njih je prostrujila Božja milost u molitvi,klanjanju, ispovjedaonici, euharistiji…zajedno s Marijom. Hodočasnik se vraćaradostan i ispunjen željom da i drugimaprenese to svoje iskustvo, doživljaj, dar,milost, iscjeljenje.Jeste li svjedočili razočaranjima tih ljudi,zapravo, je li ih bilo? Ako jest, od čegasu dolazila?Razočaranja su neizbježna i vode dozdravijeg rasuđivanja. Što su iščekivanjaveća, razočaranja mogu biti dublja.Neki misle da je u Međugorju sve savršenijei bolje negoli u našim životnim sredinama.No ubrzo primijete kako su, svedo samog svetišta, ulice pune trgovina,kako tu i tamo nedostaje reda i uljudnosti;kako su se neki obogatili na račundrugih. Kako svi ne poštuju raspored uSvetištu. Kako ovo, kako ono... O svemutome međusobno i otvoreno razgovaramo.A onda dolazi do otvaranja srca, dojoš dubljeg pogleda u sebe, u svoj vlastitiživot, do pitanja „a tko sam i kakavsam, zapravo, ja?“ Svedemo se na bitnoi još jače se približimo Isusu preko Majke.U njezinoj otajstvenoj tišini srca počinjemoshvaćati volju Božju i njegoveplanove za ovo mjesto, za svakoga odnas, za čitavo čovječanstvo.(Nastavlja se)28 • Glasnik mira // Međugorje Rujan 2009. // Broj 9 // Godište IV. • 29Božja milost rasterećuje hodočasnikeZasigurno je iznimno iskustvo biti vodičemhodočasnicima. Sretate različite ljude,ljude s toliko potreba. Kakva su Vašaiskustva s njima, što ih motivira da se odlučujuna tako daleko putovanje, što najvišeočekuju od Međugorja?Odmah sam se osjećala ugodno u tomposlu premda je od mene zahtijevao velikežrtve jer su djeca još bila mala. U predratnovrijeme skupine su bile brojčano jakovelike, sto, sto pedeset, dvjesta i do tristopedeset hodočasnika odjednom. Osobni jekontakt bio teži, ali cjelokupno to iskustvoBožjeg naroda u hodu ispunjalo nas je ljubavljujednih prema drugima i našoj zajedsnimioTvrtko Bojić

Odjeci u svijetuPRODUBITE SVOJU VJERUI RASTITE U NJOJBiskup dr. Thomas Elavanal, biskup je Siro-malabarske katoličkebiskupije Kalyana u Indiji. Vjernici su tzv. Tomini kršćani, koji ubogoslužju upotrebljavaju siro-malabarski obred. Biskupa Elavanalaupoznali smo za njegova prvog hodočašća u Međugorje, u lipnju ovegodine. Spremo se odazvao pozivu za razgovor, koji smo započelipitanjem kad je čuo za Međugorje.Sanja PeharKoliko je Međugorje poznato u Indiji?Međugorje je, zasigurno, u Indiji poznatomeđu svećenicima, časnim sestrama i,naravno, biskupima. Teško mi je reći kolikonarod zna za ukazanja Kraljice Mira, noznam da su neki vjernici hodočastili KraljiciMira.Što Vas ovdje oduševljava?Hodočastio sam u Lurd, Fatimu i, sada, uMeđugorje. Vidim da ljudi dolaze s velikomvjerom, i ta vjera je posebna, produbljena,ona preko Blažene Djevice Marije otvaraljude za Božje milosti.Je li Međugorje drukčije od ostalih hodočasničkihmjesta?Svako mjesto je jedinstveno. Ponovit ćuono što sam rekao hodočasnicima u propovijedina svetoj Misi. Sumnjao sam hoću lise moći popeti na Podbrdo jer imam problemes disanjem. No, dok sam se penjao,nisam imao nikakvih problema. Vjerujemda mi je Gospa pomogla.U Međugorju je mnogo Božjih znakovakoji su tu da prodube našu vjeru. Bio samna klanjanju, crkva je bila puna vjernika.Gledao sam kako ljudi mole s mnogo žara ipobožnosti. Rekao bih da je tako zahvaljujućiMariji, koja ljude privlači, zove i vodik Isusu.Jeste li upoznati s Gospinim porukama?Kad smo došli u Međugorje, čuo sam daGospa preko vidjelaca daje poruke. Budućida sam hodočastio u Međugorje, zainteresiraosam se za njih, čitat ću ih i slijeditišto Gospa od nas traži. Živimo u vremenuu kojemu trebamo osluškivati Božji i Gospingovor.Patnja može postati radost,a križ put radostiLidija ParisIsusa nitko nije natjerao na križ. Isus jesvjesno, svojevoljno i slobodno na seuzeo križ jer je Bog u tijelu čovjeka želiopobijediti zlo koje čovjeku prijeti. Rekaoje: „Polažem život svoj da ga opet uzmem.Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga samod sebe polažem. Vlast imam položiti ga,vlast imam opet ga uzeti“ (Ivan 10,17).Isusova Muka je njegov Izlazak, njegovEgzodus čije se ispunjenje događa po Križu.O tome je kod Preobraženja razgovaraos Mojsijem i Ilijom kada su se ukazali u slavii razgovarali s njime o njegovu Izlasku,koji se imao ispuniti u Jeruzalemu (Luka9,31). Isus je znao. „Izišao sam od Oca i došaona svijet. Opet ostavljam svijet i odlazimOcu“ (Ivan 16,28).Čas proslaveJedan od dvanaestorice ga je izdao, vođadvanaestorice ga je zatajio, Zakon ga jeosudio kao bogohulitelja, Rimljani su gasmaknuli kao zlotvora. Iako je prema smrtikročio božanski, Isus nije umro nadljudski.Nije se kao plijena držao svoje jednakosti sBogom, nego je sam sebe „oplijenio“, kažePavao, uzevši lik sluge, postavši ljudimasličan… ponizio je sam sebe (Filipljanima2,6-8). Svjestan onoga što ima doći, kadanajavljuje svoju Muku i smrt Isus ipak govorio svojoj proslavi: „Došao je čas da seproslavi Sin Čovječji“ (Ivan 12,23-26).Isus ne želi da imamo osjećaj krivnjeIsus nikada nikoga nije optužio za svojeraspeće: ni Rimljane, ni Židove, ni svojeučenike, čak ni Judu. Nije za nas umroda bismo zbog toga imali osjećaj krivnje.Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu,nego da se svijet spasi po njemu (Ivan3,16.17; 17,23). Isus ni od koga nije tražioda poput njega na svojim ramenima ponesekriž cijeloga čovječanstva, nego svakogapoziva da uzme svoj križ i da njega slijedi.Ne da juri pred njim, nego da ga slijedi(Marko 8,34; Matej 16,24).Po patnji - plodnostO patnji, Isusovoj ili ljudskoj, ne bi sesmjelo olako govoriti. Ona nas zadesi kadaju ne očekujemo. Možemo je odbijati, odnje se braniti, na nju možemo otvrdnuti,možemo postati bezosjećajni, ozlojeđeniili razjareni… možemo trpjeti mrzovoljno,a možemo trpjeti i s ljubavlju… kada trpimos ljubavlju, trpimo manje! Zbog svojepatnje možemo početi kažnjavati sve onekoji nas okružuju, ali na taj način samomnožimo patnju…Križ možemo izbjegavati, križ možemopodnositi, križ možemo i zagrliti. Umaćimu ne možemo. Ako ga izbjegavamo, živjetćemo u strahu da nas ne sustigne. Akoga samo podnosimo, mogli bismo postatiLectio divina - S Marijom kroz Biblijuogorčeni. Ako ga pak svjesno prihvatimo iobjema rukama zagrlimo, mogli bismo otkritiplodnost i radost. Kada bismo poputIsusa mogli reći: „Nitko mi ne otima mojživot, ja ga slobodno darujem“, vidjeli bismorazliku…Po križu - radost“I križ je bio u Božjem planu kada ste gasagradili“, rekla je Gospa 30. kolovoza 1984.„Idite na Brdo i molite pred križem. Potrebnesu mi vaše molitve…”. 20. veljače 1986.rekla je: „Dajem vam posebne milosti, a Isusposebne darove s križa. Uzmite ih…“, a 25.rujna 1996.: „Molite, da shvatite da patnjamože postati radost i križ put radosti.“Da patnja može postati radost, a križ– put radosti? Tvrda je to besjeda, rekli biIsusovi učenici. Tvrda je to besjeda, možemoi mi reći danas, ali Marija zna o čemugovori. Ona je stajala uz križ Isusov, podkrižem je postala univerzalna Majka svihvjernika (Ivan 19,25-26). Poslije Muke i Raspećauslijedilo je Uskrsnuće, Uzašašće, izljevDuha Svetoga… radost koja nadilazisvaku moguću ljudsku radost i utjehu.Onaj koji nas je stvorio, taj nas je i otkupio.Njegova proslava i naša je proslava, jer jeupravo za to došao na svijet.„Draga djeco, otvorite se Bogu i predajtemu sve svoje poteškoće i križeve, da bi Bogsve pretvorio u radost.“ (25. srpnja 1989.)Za Međugorje sam čuo vrlo davno,još kao mlad svećenik. Nisamimao mnogo informacija, alisam čuo da se Gospa ukazuje i da dolazimnogo hodočasnika. Stoga sam uvijekimao želju doći ovamo, a ta se željaostvarila zahvaljujući skupini prijateljakoji žive u Frankfurtu i koji su mepozvali da s njima hodočastim u Međugorje.snimila Lidija ParisVaša poruka čitateljima?Zahvaljujući dolasku ovamo produbilase moja vjera i uvjerenje da se Blažena DjevicaMarija ukazuje. Želi govoriti svakomuod nas, poziva nas na mir u srcu, mir izmeđuljudi i mir s Bogom. Uči nas kako moliti,uči nas vrijednosti sakramenata, poziva naispovijed i slavljenje euharistije. Te poruketrebamo prihvatiti. Gospa nas voli i želi dajednoga dana budemo s njom u raju. Zatose odazovimo pozivu Međugorja i BlaženeDjevice Marije. Moja odluka donesenau Međugorju – ako sam dosad molio jednukrunicu, molit ću više, štovat ću Gospuviše. Na to pozivam i čitatelje, produbitesvoju vjeru i rastite u njoj. To je moje iskustvoMeđugorja.30 • Glasnik mira // Međugorje Rujan 2009. // Broj 9 // Godište IV. • 31snimila Lidja Paris

PoticajiMolitva zaodvažnostAntoine de Saint-Exupery"Gospodine, ne molim te za viđenja ičuda,Molim tek snagu za život svakodnevni.Pouči me umijeću malenih koraka.Misli mi razbistri, učini mesnalažljivim/vom,Nauči me ugrabiti pravi trenutak.Daj da vidim kako je sve u životu važno.Jakosti mi daj za red i pravu mjeru,Da ne klizim kroz život poput rasipnika,Već vrijeme svoje da mudroraspoređujem,Pa, ipak, da umijem prepoznati trenutkebogate sjajem, ljepotom i milinomi odvojiti časak za užitak srca i duha.Pomozi mi spoznati da ne koristi sanjati- niti o prošlosti, ni o budućnosti,te da je najvažniji sadašnji trenutaki da sve što slijedi učinim najbolje.Očuvaj me obmane kako život trebaglatko teći.Trijezan mi uvid podari u istinuda su poteškoće, porazi i padovi,neuspjesi, boli pa i katastrofena stazi žićavjerni pratiociuz koje naša bićasazrijevaju i rastu."Milijunaš s ulicefra Mario KnezovićProslavljeni film „Milijunaš s ulice“,koji je nagrađen s osam Oscara, imasvoj nastavak na ulicama sirotinjskogadijela Mumbaija u Indiji, gdje je glavninafilma i snimljena. Čudno je naime kakoglavni likovi toga bogato nagrađenog filmadanas žive u bijedi kao i prije snimanja.Slava im nije pomogla da se domognukruha. Beskućnici su. S druge strane redatelji produkcijska kuća svoje su milijuneutrostručili. Svijet se pita: Kako je to moguće?Gdje je pravednost u raspodjeli dobara?Opet se svijet bogatih perfidno izrugaosvijetu siromašnih. Iskoristio ih i unovčio.Odnos bogatstva i siromaštva oduvijekje bilo pitanje koje izaziva analize i golicaljudsku misao. Taj odnos prelazi socijalnu iegzistencijalnu dimenziju. To je općeljudskopitanje koje, prije svega, ima duhovnekonotacije. To je pitanje pravednosti. Zato,kad Isus govori o bogatstvu nikad ne oslanjasvoju misao na materiju, imanje kaokoličinu, nego na odnos prema onomu štoimamo. Najzvučniji Isusov govor o bogatstvui bogatašima izrečen je u Lukinom iMatejevom evanđelju, gdje Isus kaže: „Lakšeje devi kroz uši iglene nego bogatašu ukraljevstvo Božje.“ (Lk 18,25). Ova Isusovaizreka povlači za sobom logično pitanje:Tko je bogataš i na koga se ovo odnosi?Pogrešno bi bilo odmah usmjeriti misaona one koji imaju novaca, kuće, poduzeća...Jer po tom slijedu misli značilo bi da će si-romah, samo zato što je siromašan, bitinagrađen i baštiniti kraljevstvo Božje. Očitose, kad Isus ima na umu bogatstvo, prijesvega želi skrenuti pozornost na odnosprema onomu što imamo. Jer u stvarnostimože postojati bogat čovjek, i takvih ima,koji je pun milosrđa i ljubavi za potrebne,a isto tako može postojati i siromah koji jenezasitan, nezadovoljan, nepravedan i kojiželi živjeti od statusa siromaštva.Dakle, gotovo da možemo izvesti zaključakkako bogatstvo samo po sebi nijezaprjeka za vječnost, kao što ni siromaštvosamo po sebi nije povlaštena ulaznicau vječnost. Ovdje se radi o dubljem odnosu,o navezanosti, zarobljenosti, sebičnosti,opsjednutosti onim što posjedujemo.Očito se ne može proći kroz „iglene uši“ spuno stečenoga što nas zarobljava i onesposobljavavidjeti svijet, brata pokraj sebe,siromaha srcem solidarnosti i ljubavi. Bogatstvoje potencijalna opasnost da u smisluoholosti postanemo „deve“. Zato Isusizgovori jednom od bogataša koji je počeouživati i čuvati stečeno: „Bezumniče! Većnoćas duša će se tvoja zaiskati od tebe.“(Lk 12,20). Sve shvaćati kao nezasluženimilosni dar Božji put je koji oslobađa odsvake misli o zaslugama, sposobnostima uodnosu na one koji nemaju. Biti „siromašanduhom“, kako uči blaženstvo, najboljije smjer na putu spasenja, bez obzira napunu ili praznu lisnicu.PoticajiIz Razgovora o božanskoj providnostiPreslatki moj, Gospodine, obazri se milostivo i dobrostivona ovaj narod i na otajstveno tijelo svoje Crkve,jer veća će slava biti tvome svetome Imenu akooprostiš tolikom mnoštvu stvorenja negoli daoprostiš jedino meni, bijednoj, koja toliko putauvrijedih Tvoje veličanstvo.Kako se mogu utješiti ako vidim da ja uživam život,a da je tvoj narod u smrti?I ako vidim tamu grijeha u preljubljenojtvojoj Zaručnici, tamu nastaluzbog mojih prijestupa i prijestupadrugih tvojih stvorenja?Želim, dakle, i molim Te za posebnu milost,da to učini ona neizreciva ljubav kojaje potaknula Tebe da čovjeka stvorišsebi na sliku i priliku.Koji li je bio uzrok da si čovjekana toliko dostojanstvo postavio?Zacijelo, jedino neprocjenjiva ljubavkojom si u sebi samome gledao svojestvorenje i kojega si ljubio.No, jasno spoznajem da je zbog krivicegrijeha stvorenje izgubilo dostojanstvona koje si ga bio postavio.No, Ti, ljubavlju potaknut, želećisa sobom dobrostivo pomiriti ljudski rod,dao si nam riječ svoga jedinorođenoga Sina,koji je uistinu bio među nama kao Tvoj zastupnik i posrednik.On, naša pravda, kaznio je i na sebi nosionaše nepravde i opačine iz poslušnostikoju si mu ti, vječni Otac, naložiokad si odredio da uzme naše čovještvo.O neprocjenjiva li bezdana ljubavi!Koje je srce tako tvrdo da se ne bi ganulopromatrajući kako je tolika uzvišenostsišla sve do dubine i odbačenosti našega čovještva?Tvoja smo slika, a ti naša, zbog jedinstvakoje si u čovjeku ostvarioskrivajući vječno božanstvo bijednomtamom i zaraženom tvari Adamova tijela.Odakle to proizlazi?Jedino iz Tvoje neizrecive ljubavi!Stoga tom neprocjenjivom ljubavljuponizno prosim tvoje veličanstvosvim silama svoje duše da svojim bijednimstvorenjima dobrostivo iskažeš svoje milosrđe.(Sveta Katarina Sijenska, djevica)snimio Tvrtko Bojić32 • Glasnik mira // Međugorje Rujan 2009. // Broj 9 // Godište IV. • 33

Roman u nastavcimaRoman u nastavcimaMIROTVORAC U BOLONJI (ViI.)Autor romana "Mirotvorac u Bolonji", fra Bernardin Škunca, opisuje mirotvornodjelovanje sv. Franje Asiškog. Roman je u jezgri utemeljen na izvješću Tomearhiđakona Splićanina, koji je u vremenu dolaska sv. Franje u Bolonju (Italija) studiraopravne znanosti. Autor je u obliku povijesne kronike opisao očekivanje pokornikaiz Asiza, što se odvija u obliku razgovora o pohotama, o podjeli ljudi na više i niže,o zlu rata, o ljepoti mira i dobra među ljudima. Svečev nastup na velikom gradskomtrgu, sa željom da pomiri zavađene i zaraćene građane, izveo je potresna obraćenja imeđusobno mirenje.Fra Bernardin Škunca ovogodišnji je dobitnik ugledne nagrade “August Šenoa”za roman “Mirotvorac u Bolonji”Pellegrinu je sve to posvjestilo ionakoznanu činjenicu, onu o ‘evanđeoskomdragulju’ Klare Asiške. Prenionam je znakovito zapažanje i pripovjediopoučnu zgodu o toj čudesnoj koludrici izSvetoga Damijana podno Asiza, nadalekočuvenoj po svetom životu i čudesnim djelima.Pellegrino je zborio na sebi svojstvennačin, uvjerljivo, čak zanosno, vazda naklonjencjelovitoj evanđeoskoj slici življenjakršćanske vjere.„Klara Asiška je shvatila očito po primjeruFranjinu da se potpuna sloboda duharađa iz istinski slobodno shvaćenog i slobodnoprihvaćenog siromaštva i poniznosti.Ona, nekoć ugledna i lijepa djevojkabogata roda, doživjela je duboku zarobljenost,zatvorenost i neosjetljivost bogategospode i njihovih gospođa, njihovih kćerii njihovih sinova, prema okolini, naposeprema siromašnima i malenima. Vidjelaje da život u obilju zatvara krug iskrenogadruženja među ljudima i da bogatstvo nedonosi istinsku sreću. Uočila je da življenjeu pohotama i požudama guta i njih same,naime, zatvorene bogataše i sve oko njih.Takav put kako je ocjenila nije Božji put.Iz njega valja izići, pa i pobjeći, ako treba,kako se to sa njom i dogodilo. Dramatičanbijaše taj bijeg od obitelji, kao, uostalom, ionaj Franjin, kada ga se je otac javno odrekaokao sina, na gradskom trgu, pred poglavarstvomgrada Asiza i pred asiškim biskupom.Znajte, prijatelji, Klara je spoznala da sepohote života mogu nadići u dragovoljnoprihvaćenom siromaštvu i molitvi, u ljubaviprema Bogu i prema ljudima, u slobodiDuha, bez ikakve tjelesne ili duhovne prisile.Klara je na poticaj pokornika Franjeizabrala upravo takav put, i to bez ostatka,posve predano. U takav je životni pozivušla oduševljeno i za sobom povuklavelik broj djevojaka svih staleža, prozvanih‘Siromašnim gospođama’ zbog skoroneshvatljive ljubavi prema izabranom siromaštvu.Dok razmišljam o tom neobičnompozivu i poslanju, učini mi se često da jeKlara, u sili Duha, htjela živjeti suprotnostu odnosu na krug ‘maiores’ i ‘nobiles’ (‘visokih’i ‘plemenitih’), osobito s činjenice datakvi žive u raskošnosti i obijesti, u potpunojneosjetljivosti za ljude oko sebe, da imje, prema riječi apostola Pavla, bog trbuh,a slava u sramoti.Franjo i Klara odlučno izabiru drugi put.U dubini, to je put Gospodina Isusa koji jeiz božanske ljubavi prema čovjeku, siromašankao što je siromašno dijete, bio položenu jaslice, siromašan živio u ovome svijetui gol je visio na križu iz ljubavi premanama. Riječi su to same Klare Asiške, kojese prenose od usta do usta, prepisuju se idijele se dušama koje su željne obnove uDuhu Kristovu.“„Čuje se“, reče magister Tiberio, „da jenjezin samostan u Svetom Damjanu, izmeđuSvete Marije Anđeoske i Asiza, pun zanosnihdjevica što žive po potvrdi. No brojje njihov, kako znadete, ubrzo tražio osnivanjenovih samostana Siromašnih gospođaili Malih sestara, kako se još one volezvati. Već su utemeljile samostane u SantoSepolcro di Monticelli kod Firenze, u SvetojMariji kod Siene, u Svetoj Mariji Pravilukoje napisa sam Franjo, a Gospodin papakod Peruggie, u Svetoj Mariji di Gattaiola,i drugdje.“„Nego, dopustite učeni magistre“, kazas uobičajenom jasnoćom Pellegrino, „daistaknem još jedan naglasak koji prepoznajemu siromašnih gospođa Klare Asiške,koji naglasak je, u bitnome, od samogapokornika Franje, tog duhovnog pokretačanovoga puta u krilu svete majke Crkve. Riječje o spoznaji koja je, uvjeren sam, odopće važnosti za sve ljude. Ovo mi se u njihčini bitnim: svako zatvoreno tjelesno i materijalnoobilje protivno je čovjekovu rastuu otkrivanju Božjih tajni, objavljenih uutjelovljenom Sinu Božjemu.Da, doista, čovjek koji živi u tjelesnimužicima bez ljubavi i odgovornosti, i čovjekkoji živi u raskoši bez suodnosa premadrugim ljudima, mrtav je kao čovjek, mrtavje kao dijete Božje i kao slika Božja. Svešto je uzvišeno i duhovno, sve što je okrenutoprema Bogu i bližnjemu, u takvih pohotnihljudi umire. Preostaje im samo carstvopohota i na kraju smrt njih samih snjihovim pohotama.“„To je, dakle, Klarina, odnosno Franjinaduhovna intuicija“, s udivljenjem rečeToma.„Odatle i ona Klarina životna lauda kojui Franjo i Klara naslovljuju riječima ‘našaGospođa presveta Siromaština’.Ta njihova neshvatljiva zaljubljenostu siromaštvo krije, vjerujte, prijatelji, neštofundamentalno, nešto što bih mogaoizraziti ovim riječima: kada bi se dogodiloda svi ljudi na zemlji mogu živjeti u obiljusvih materijalnih stvarnosti, znajte, niu tom slučaju obilje ne bi bilo dobro za čovjeka.Time bi se riješila samo određena socijalnajednakost. Ali ne, to nije dovoljnoza istinski čovjekov rast kao djeteta Božjegai kao bića obdarena dušom. Čovjeku je,naime, da bi bio u potpunosti čovjek, potrebna‘stega’ u korištenju tjelesnih i materijalnihdobara. Stega, razumijete! Stega,da bi Duh Gospodnji mogao djelovati.To su najdublje shvatili i prihvatili Franjoi Klara“, s posebnim naglaskom napomenuPellegrino.Tiberio je, uvažavajući Pellegrinovo razmišljanje,mudro primijetio:„Do takve spoznaje čovjek se može dovinutisamo u otvorenosti Duhu. Jer, ostaneli čovjek u dominaciji pohota, takvamu je spoznaja ne samo odbojna, negoi neshvatljiva. Naravnom razumu je, naime,neshvatljiva, zato i prečesto neprihvatljiva.Nužno je dizati se u nad-naravno,u Božji svijet, u Kristovo kraljevstvo.Osim toga, ako čovjekov razum (ratio),odvojen od dva druga bitna čovjekova duhovnabiljega, naime, od slobodne volje iglasa savijesti (liberum arbitrium et voxconscientiae), te jednako tako od čovjekovihosjećaja (sensus spiritualis, sensuscarnalis, sensus cordis, sensus animae,sensus intellectualis. Duhovni osjećaj,tjelesni osjećaj, osjećaj srca, osjećaj duše,intelektualni osjećaj) i od čovjekovih nagonaza seksualnošću, za hranom, zaimanjem... (passiones), tih divnih Stvoriteljevihdarova čovjekovu biću, ne prigrlitu svoju duhovnu vertikalu, događa sezlo najtežih razmjera: pohote, podržanerazumom, dobivaju krila bezumlja i plodeopasnim posljedicama za čovjeka sama iza njegove bližnje. Međusobno se suglasjeizmeđu razuma, slobodne volje i savijestimože dogoditi u stezi vjere i ljubavi.Stvoritelj nas je, naime, obdario darovimasame svoje vlastitosti: darom slobodei darom savijesti, ali i sviješću, odnosnosvjetlom razuma, da se bez duhovne stege,bez vjere i ljubavi, izlažemo potonućusvojega bića.“„Stega, da, potrebna je duhovna stega...I savijest nas opominje na potrebu stege,savijest koja je Božji pečat u našemu biću.Savjest je Božje svjetlo za naš razum i zanašu slobodnu volju. Savjest je ‘urođenoevanđelje u nama’, kako voli kazati učenipresvijetli Antun. To je put za sve ljude.Pravac koji se ne smije zaobići. Ali, pritomželim reći još ovo: ne treba misliti da su sviljudi pozvani na isti put spomenute stege.Koludar i koludrica, redovnik i redovnica,u takvu se putu mogu i trebaju isticati. Ibiskup, dakako, jer je sveopći voditelj duhovnogaputa. I svi duhovni pozivi u krilusvete majke Crkve. Ljudi, pak, koji živeu svjetovnim pozivima i staležima tu ćestegu živjeti u duhu Evanđelja, prema razinimilosti koja im je dana i za njih dobra“,protumači svoju misao poneseni Pellegrino.34 • Glasnik mira // Međugorje Rujan 2009. // Broj 9 // Godište IV. • 35

Hodočasničke stazeHodočasničke stazeUKAZANJA U CAPRIANI (Italija)Godine 1833. Presveta Djevica ukazala se Domenici Lazzeri dok je radila u polju. Otada je Domenica imala i drugaGospina ukazanja i nebeska viđenja. Primila je stigmate (rane) i tajnovitu bolest koju je podnosila do smrti.fra Karlo LovrićPrije nego nešto kažem o samom mjestuCapriani, želio bih podsjetiti da jeu dva posljednja stoljeća, diljem svijeta,bilo 86 Gospinih ukazanja. U Italiji ihje bilo najviše (42), zatim slijedi Francuska(7), Njemačka (4), Belgija (3), Portugal (2),Nizozemska (2), Venezuela (2), Slovačka(2), Poljska (2), SAD (2), Grčka (1), Španjolska(1), Irska (1), Kina (1), Japan (1), Brazil(1), Vijetnam (1), Egipat (1), Nikaragva (1),Ruanda (1), Sirija (1), Argentina (1), Nigerija(1), Češka (1), Slovenija (1), Ukrajina (1),Mozambik (1) i Međugorje. Crkva je nekaukazanja priznala: Paris, Pontmain, Pellvoisin,La Salette, Lourdes, Laus, Beauring,Banneux, Fatima, Kibeho, Amsterdam…, aneka su još u tijeku i na čekanju.Svakog četvrtka krvariloCapriana je danas jedna od manjih općinau dolini Fiemme i sigurno najudaljenijas obzirom na glavno mjesto Cavalese.Nalazi se na 1000 m n/m i ima oko 600 stanovnika.Zato ga manje i posjećuju turistikoji svake godine obilaze Dolinu. Ali nijebilo uvijek tako.Na početku prošloga stoljeća Caprianaje bila glasovitija od drugih mjesta, jerse u ovom mjestu rodila, živjela i umrlaMARIA DOMENICA LAZZERI, zvana „BeataMeneghina“. Rodila se 16. ožujka 1815.i 14 godina živjela nepokretna u krevetu,bez pića i jela, stigmatizirana. Umrla jeu 33. godini (Isusove godine) 4. travnja1848. Posljednjih 15 godina mnogo je trpjelapa je dobila ime „Žalosna iz Capriane“.Svakoga četvrtka krvarilo je iz njezinihruku i nogu, iz boka i iz više od 40rupica na glavi. Imala je dar prisutnostina više mjesta u isto vrijeme, dar predviđanja,dar poznavanja jezika koje nikadanije učila. Čula je u svom krevetu štose negdje daleko govorilo (propovijedi usvetoj Misi ili pak psovke i ružne riječi oBogu ili o njoj). Posjećivale su je slavneosobe iz Italije, Francuske, Engleske pačak i iz Australije: liječnici, pobožni katolicii nekatolici, filozofi i obični puk. Svisu od nje odlazili puni vedrine, mira…,uvjereni da su se rastali sa sveticom. Isvatko je od njih ostavio pismeno svjedočanstvoo tome susretu.Poslije godina zaborava i šutnje, 4. travnja1995. nadbiskup iz Trenta, GiovanniMaria Sartori, slavio je u župnoj crkvi u Caprianipočetak procesa proglašenja blaženomSluškinje Božje Marie Domenice Lazzeri.Patnja vodi do uskrsnućaPred tajnom patnje, prisutne u životu svakogaljudskog bića, cijeli život ostaje samostrah. Zlo u svim njegovim komponentama– fizičkoj, moralnoj i psihičkoj, za filozofe jejedan problem, a za Krista i kršćane je neprijatelj,sablazan, provokacija. Zlo ne treba tumačiti,treba ga pobijediti. Sam Isus otvaraoči slijepcu, iako je bila subota.Isus kaže da je došao radi izgubljenih,bolesnih i grješnih. Na sva pitanja zaštopatnja, odgovorio je Bog nesretnom Jobu:„Tko si ti da tražiš od Boga objašnjenje?“Treba prihvatiti da ljudski putovi nisuBožji putovi. Bog ima veoma pozitivan odnosprema patnji. On čak prihvaća patnjukao nužan put. Idući u Emaus, tumači Isussvojim učenicima: „Nije li trebalo da Kristsve ovo pretrpi i da uđe u svoju slavu?“A apostolima: „Ako zrno pšenično pavšina zemlju ne umre, ostaje samo; ako pakumre, donosi mnogo roda.“U Isusovom iskustvu patnja vodi do uskrsnuća;smrt daje obilni plod otkupljenja svijeta.Patnja je neuništiva stvarnost. Ona jetijekom povijesti za neke bila povlastica, štose takvim pokazalo tek poslije njihove smrti.Podsjetimo na neke: sv. Franjo Asiški, sv. Pioda Pietrelcina, sv. Rita iz Cascie, bl. MargheritaBays, bl. Anna Katarina Emmerick, sv. GemmaGalgani. Njima se može pridodati SluškinjaBožja Domenica Lazzeri, posljednje odpetero djece Margerite i Bortola Lazzerija,koji je bio mlinar u mjestu.Jedina hrana bila joj je pričestPoslije mirnoga djetinjstva, s uspjehomje pohađala školu u mjestu. Kao djevojkaposvetila se poslu, molitvi i pomaganjubolesnima, posebice oboljelima odrazličitih epidemija. Brinula se o djeci dokje služila u obiteljima po susjednim mjestima.Iz toga vremena je i njezina ljubavprema čitanju životopisa svetaca, spisasv. Alfonza Marije Liguorija, iznad svegaizvješća o Muci i Smrti Isusovoj. Kad joj jebilo 13 godina, umro joj je otac. To je zanju bio težak životni trenutak. Malo poslijeoboljela je od bolesti s nesigurnomdijagnozom, koja ju je pogodila za duževrijeme. Sve ove patnje učvršćivale su unjoj sklonost k intenzivnijem duhovnomživotu i veću osjećajnost prema bolesnicimaopćenito. Između 17. i 18. godine,kad se već bila posve posvetila brizi okobolesnih, oboljela je od "gripe" i tada jezapočela njezina kalvarija. Od 15. kolovoza1833. do travnja 1834. bolest je tolikonapredovala da je u svibnju 1834. dostiglanekakav neobjašnjiv oblik. Marija DomenicaLazzeri našla se prikovana za krevet,potpuno stigmatizirana, u velikimbolovima. Nije mogla ni spavati, ni jesti,ni piti. Jedina hrana bila joj je sv. pričest,koju je primala mjesečno.Dar razumijevanja jezikaBila je istinska živa slika Raspetoga.Od 19. do 33. godine, to jest do smrti, živjelaje prikovana za krevet, s probodenimrukama, nogama i bokom. Na glavisu joj bili ubodi od trnja iz kojih je krvarilo.Svakoga petka užasno je trpjela, kaoda će umrijeti.Njezin slučaj privukao je pozornostslavnih liječnika, među kojima je bio i primarijuscivilne i vojne bolnice u Trentu,dr. Leonardo Cloch. Glas o djevojci iz Caprianebrzo se proširio ne samo po Italijinego i izvan njezinih granica. Čak su dolazilii liječnici iz slavnih europskih sveučilišnihklinika, s iskustvom kontakta sastigmatiziranim osobama. Dolazili su biskupii nadbiskupi, među kojima i biskupiz Sydneya, Australija. Žučljive su bile novinarskepolemike među katoličkim i protestantskimskupinama, a Marija Domenica,„Meneghina“ kako su je zvali sugrađani,trpjela je u svome krevetu boli – strašnoali odgojno iskustvo Kristove Muke – zgrčenai nepomična, s prekriženim i probodenimrukama i nogama. I u takvu stanjuuspijevala je slušati homilije (propovijedi)na njemačkom jeziku iz crkvice u susjednommjestu, kao i na talijanskom iz crkveu Capriani. Osim dara razumijevanja jezika– iako je imala samo osnovnu školu – posjedovalaje i dar translokacije, mističnogfenomena koji je spomenut u pismima blaženogaIvana Nepomićenskog De Tschiderera(+1860), biskupa iz Trenta. Više putase našla u Caldaru (Bolzano) ili u Cermesu(Bolzano) u molitvi s druge dvije, takođerstigmatizirane suvremenice.Prihvaća Isusove raneNjezini ispovjednici zapisaše da je Gospapitala Meneghinu: „Hoćeš li prihvatitikrvave Isusove rane?“ a ona je odgovorila:„Ako sam ih dostojna i akoto zaslužujem, neka bude tvoja volja.“Ovo ponovno doživljavanje Muke Kristovenije odmah shvatila. Strahovala je kad se todogodilo. Kad su fenomeni pojačani, a liječnicinisu imali odgovor na to, pokrenula serijeka posjetitelja. Biskup Trenta De Tschiderer,udovoljavajući njezinoj molbi, zabranioje ulazak u kuću Meneghine. Ona višenije mogla podnijeti tolike posjete, posebicestranaca, jer je gubila onu mirnoću kojomje hranila svoj duh u meditaciji i molitvi.I sami biskup izbjegavao je posjete,ali ju je pismeno pratio u njezinoj kalvariji.Nije skrivao poštovanje i divljenje premanjoj, niti je oklijevao braniti je od lažnihi nepotpunih vijesti. Teolog don DivoBorsoni napisao je o njoj: „Bog ju je uzeo.Uzeo ju je da sudjeluje u njegovoj tajni bolii bude znak ljubavi i spasenja.“ To je razumjelai Marija Domenica, govoreći: „Hoćutrpjeti do posljednjeg dana svijeta, ako sesvidi mome Spasitelju. Trpjeti je moje spasenje.“Samo jedan portretUmrla je u svojoj kući u Capriani. Uspomenana nju bila je živa čak u SjedinjenimAmeričkim Državama. Čašćenje „blaženeMeneghine“ nije nikada prestalo, iako je tijekomvremena trpjelo određene promjene.Prvi službeni čin za proglašenje blaženompotječe iz godine 1943., u punom jekuDrugoga svjetskoga rata. Godine 1944., ukolovozu, pogledali su odgovorni i njezinlijes. U travnju 1995. ponovno je otvoreninformativni proces u biskupiji Trento, kojije zaključen pozitivno, a od godine 2000.premješten je u odgovarajuću kongregacijuu Vatikanu. Sačuvan je samo jedan njezinportret, kako leži u krevetu s vidljivimranama na sklopljenim rukama. Osnovanoje i udruženje „Prijatelji Meneghine“ u Capriani,u „Casa Modesta“, za širenje njezinaspomena i čašćenja.36 • Glasnik mira // Međugorje Rujan 2009. // Broj 9 // Godište IV. • 37

(P)ogledi iz suvremenostiTjedni molitveni program– zimski raspored (od Mise na Križevcu do 1. svibnja)PRIČA BEZ KRAJAMiljenko StojićSamo onaj tko se nekada usudio napisatipriču ili je barem ispričati, znakako je to teško. Te imaš stvari previše,te ih imaš premalo, nikako da ih bude tamanonoliko koliko tebi treba. Podrazumijevase da ne mislim na one chick lit pričeili tome slično. Uopće ne mislim ni na onekoje bi nam htjeli prodati pod suvremene.Mislim na one koje imaju početak, razradui završetak. Klasika! Nešto nije u redu? Mirišesve ovo na konzervativnost ili kako li seveć kaže za ovakve stavove. Ma baš me briga!Mene zanima dobra priča.Moram se sada sjetiti Ćake iz jednoganašeg „malog mista“. Volio društvo, gostionicei te stvari. Ali volio i svašta drugo.Tako mu nije bilo teško skinuti se za sitannovac i takav okolo prošetati, probadatise nekom iglom, dubiti na glavi... Ljudise smijali, vrtjeli glavom, sažalijevali ga. AĆako je gonio po svome. I, evo, sjetih ga sei ja. Zamjeram samo javnim glasilima štoga nisu bolje pratili. Mogli su od njega napravitivelikog umjetnika. Njegovo djelovanjebila je čista „instalacija“. Spoznajemto dok neki drugi rade iste ili slične stvari,a reflektori su upaljeni da ne bismo, nedaj Bože, nešto propustili. Svanulo je novovrijeme, pomičemo sve granice.Što bi s onom mojom pričom? Pa pričamje. Jest odmah razrada, ali zar se neprimjećuje uvod i zaključak? Zapljusnulonas, dakle, tzv. suvremeno vrijeme, jošbolje rečeno, pljuska nas. I svašta se proglašavavelikim, novim, dobrodošlim... Čovjekda ne povjeruje, osim ako nije svjestanda i zlo postoji na ovom svijetu. A iono bi htjelo biti lijepo pa neki proglasiše„ljepotu ružnoga“. Ćakani i slični trebali binam otvoriti svijest i dokazati da to zaistajest tako. Pa pomiješaju i nečega prirodnog,kao Ćakanovo voljenje društva. Isad ti reci da je neki film obična glupost,da neko književno djelo ničemu ne vrijedi,da sve to treba protresti i staviti na zdravenoge! Možeš reći, ali onda prekriži da ćešnapredovati u takvom društvu.Ma, nemamo se čega bojati. Napredovanjeu životu i radu nešto je urođeno čovjekui ne treba od toga bježati. Jedino se radio tome komu se priključiti. Svakim danomsve je više onih koji se priključuju KraljiciMira. Ne mislimo da ih je već malenbroj. Da jest, davno bi ova kugla zemaljskavrisnula zbog neke instalacije. Dečkise, naime, ne šale. Dokopali se novca, položajai utjecaja, a srce oslobodili od odgovornosti.Kud ćeš opasnijeg spoja! KraljicaMira zbog toga ima zaista mnogo posla.Ne može ju se zaustaviti ni kad se o tomene izvješćuje. Svako obraćeno srce novije njezin poslanik. On ulazi u sve kapilareživljenja i tamo, naizgled nevidljivo, mijenjanašu povijest. Lako se uvjeriti u to.Osvrnimo se malo oko sebe, zadubimo usvoje misli i prepoznat ćemo onaj posebangovor Kraljice Mira. Kako je lijepo osjetitida ona svakoga poštuje, raduje mu se, dopuštamu biti svojim!Do drugoga naizgled paze i oni koji biovih dana iz naših sredina uklonili križeve.Kao, društveni prostori su zajednički svima,pa križ ne smije nikog vrijeđati. Uistinuje tako, križ ne smije nikoga vrijeđati.Samo, hoće li ikoga vrijeđati praznina kojaće ostati kad se on ukloni? A mnogo je višeonih koji se klanjaju križu, nego onih koje,moguće, vrijeđa. Zar manjina ne bi trebalapoštovati većinu? Ili, da se još malo poigramo,ne vrijeđa li hrvatska zastava sveone koji nisu Hrvati u našoj domovini ikoji njome prolaze? Ne bi li trebalo i njuskinuti? Budimo ozbiljni, svoje frustracijene smijemo liječiti na drugima.Dok je svijeta i vijeka navedeni stavovimučit će pučane ove kugle zemaljske. Pričaje to bez kraja. Na djelu su dobro i zlo.Neprestano se hrvu, a mi ne možemo bitipo strani, nego djelatni sudionici. Nije mi,dakle, krivo što pišem jedan ovakav ogledili priču. Jednostavno, istražujem što se todogađa oko nas i kako se može živjeti slobodan.Da, upravo tako, slobodan. Borciprotiv križa prate me od malih nogu. Tjeralisu me u školi pjevati neke pjesmicekoje su mi bile tada bez veze, a sada vidimda su imale i te kakve veze. Pa sam ondaživio u takvom društvu gdje nisi smio rećini tko si ni što si. Određivali su ti što jesi ikako trebaš misliti. Pritom su trubili o slobodi,jednakosti i bratstvu, dodavši još ijedinstvo.Što sad? Idemo mi dalje. Mnoga su carstvapropala, mnogi silnici iščezli, a dobrou čovjeku neprestano je raslo. Ne smijega se samo zaustaviti i proglasiti da jeta priča ispričana. Može li ovo poslužitikao zaključak naše današnje priče? Menise čini da može. Što ima ljepše od dobra,pa i onda kad se za njega treba itekako namučiti?Poštovani čitatelji i prijatelji,od lipnja 2009. izdanja Informativnogcentra “Mir” Međugorje(knjige i nosače zvuka) kao i Glasnikmira možete nabaviti u svimknjižarama i na ostalim prodajnimmjestima Teovizije iz Zagreba.Zainteresirani iz Hrvatske i Slovenijesve informacije mogu zatražiti inarudžbe izvršiti na naslov: Teovizijad.o.o. Zagreb, Kaptol 26.Telefon/faks: 01 4923964 i01 4814813.E-mail: ruza@teovizija.hr(Dosadašnjim i budućim pretplatnicimaGlasnik mira šaljemoizravno iz uredništva!)PONEDJELJAK I UTORAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceSRIJEDA7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeČETVRTAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Krunica- U došašću, u božićnom vremenu i u vremenu kroz godinu: radosna otajstva i otajstva svjetla- U korizmi: otajstva svjetla i žalosna otajstva- U uskrsnom vremenu: otajstva svjetla i slavna otajstva18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Euharistijsko klanjanjePETAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Križni put uz Križevac17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Čašćenje KrižaSUBOTA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeNEDJELJA I BLAGDANI8, 11, 18 h Sv. Mise na hrvatskomIspovijedPrije podne za vrijeme MisePrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti sa svjedocimaPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Krunica na Brdu ukazanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice38 • Glasnik mira // Međugorje

foto Đani