KRALJICE KRUNICE, MOLI ZA NAS, KRALJICE ... - Međugorje

Draga djeco!I danas sam s vama i sve vas pozivamna potpuno obraćenje. Odlučite se zaBoga, dječice, i naći ćete u Bogu mirkoji traži vaše srce. Nasljedujte životesvetih i neka vam oni budu primjer, aja ću vas poticati sve dok mi Svevišnjidopusti biti s vama.Hvala vam što ste se odazvali momepozivu!(25. rujna 2006.)

PromišljanjeGLASNIK MIRAUtemeljitelj i nakladnik:Informativni centar “Mir” MeđugorjeGlavni urednik: Krešimir ŠegoLektor i korektor: Dragan NaletilićAdresa:Glasnik mira, Gospin trg 188266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 650 200; 653 325Faks: 00 387 36 651 300Služba pretplate: 00 387 36 653 342E-mail: glasnikmira@medjugorje.hrInternet: www.medjugorje.hrGrafičko oblikovanje:Marin Musa // SHIFT KREATIVNA AGENCIJATisak: Fram-Ziral, MostarUplate:Za Bosnu i Hercegovinu:Poštanskom uplatnicom ili na žiro-račun:3381202201145352UniCredit Zagrebačka banka BHDevizne uplate:Unicredit Zagrebačka banka BHS.W.I.F.T. ZABA BA 22Konto: 48-06-02810-2Uplate iz Republike Hrvatske:HVB Splitska banka d.d.Br. računa: 30000519000S.W.I.F.T: BACXHR22IBAN: HR17 2330 0035 1002 0168 2Prilikom uplate popuniti Nalog 14Ili poštanskom uplatnicomCijena pojedinog primjeraka:2,5 KM/10KNGodišnja pretplata (12 brojeva)BiH: 30 KM; Republika Hrvatska: 120 KN;Zemlje EU: 30 Eura; Švicarska: 50 sfr; SAD: 40 US$List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete,znanosti, kulture i športa Hercegovačkoneretvanskežupanije pod brojemR-05-05-42-2175-86 /06 od 12. siječnja 2006.Dekret Pape Urbana VIII.U skladu s dekretom pape Urbana VIII. iuredbom II. vatikanskog koncila, izdavačizjavljuje da nema nakanu pretećisud Crkve o nadnaravnosti prirodedogađaja i poruka o kojima je riječna ovim stranicama. Taj sud pripadakompetentnom autoritetu Crkve,kome se izdavač potpuno podvrgava.Riječi poput «ukazanja, čudesa, poruke»i slične imaju ovdje vrijednost ljudskogsvjedočenja.KRUNICA -ŽIVOTNI PRATITELJOd samih početaka ukazanja krunica se redovito moli u međugorskoj crkvi.Od god. 1985. moli se cijelo ružarije, radosna, žalosna i slavna otajstvaGospine krunice na samu Marijinu želju i preporuku. Zašto je krunica tolikoproširena, zašto je mole gotovo svi katolički vjernici? Odani je vjernicimole već stoljećima. Nebrojeni su primili i pronašli u njoj svoju utjehu. Kaošto ritam disanja omogućuje čovjeku da živi, tako i ritam ponavljanja pojedinihmolitvenih izričaja, poput Očenaša, Zdravomarije i Slavaocu, pomažuda čovjek obitava u Božjoj blizini, da stanuje u ‘dvorima Gospodnjim’, davjerniku snagom te molitve raste duhovna i duševna snaga “od časa dočasa” kako veli psalmist. Vjernik snagom krunice prima milost i mir zasebe, svoje drage, za mir, za cijeli svijet.dr. fra Tomislav PervanZa svoga životnoga putovanja čovjekod malih nogu treba dobre pratitelje,životne suputnike. Davno je,još u Starom zavjetu, kazano: “Jao samcu,koga, kad padne, nema tko podignuti”(usp. Prop 4,10). Čovjek treba životnihuporišta i oslonaca, čvrstih hvatištana koja se može oprijeti i osloniti. Čovjektreba i siguran put, u bezbroju ponuđenihputova, koji vodi zacijelo k cilju. Jedan odU ovome broju pročitajte:POZIVAM VASNA POTPUNOOBRAĆENJEfra Ljubo KurtovićNIJE NAJSRET-NIJI ONAJ KOJIJE NAJZDRAVIJI,VEĆ ONAJ KOJIZNADE DA GABOG LJUBIO MOLITVIdr. fra Ivan Ivandanajtužnijih izričaja u cijelom Novom zavjetujest odgovor onoga bolesnika što jeležao 38 godina pored ribnjaka Betezdete na Isusov upit zašto je tu toliko dugovremena, odgovara Gospodinu: “Nemamnikoga tko bi me spustio” (Iv 5,7). Čovjeknema nikoga, nema rodbine, nema prijatelja,nema svoga bližnjega koji bi mu bio upresudnom času od pomoći. Je li mogućetako živjeti, krajnje sam, prepušten samONO ŠTO SE UMEĐUGORJUDOGAĐA, DRŽIMDOBRIMprof. dr. Tomislav IvančićU KRISTOVUKRIŽU JE NAŠESPASENJEfra Mate DragićevićŽIDOV KOJI JETRI PUTA PAO NAKOLJENA PREDGOSPOMBernard EllisListopad 2006. // Broj 10 // Godište I. •

Poruka za sadašnji trenutakPOZIVAM VAS NA POTPUNOOBRAĆENJEfra Ljubo KurtovićU mnogim svojim porukama Djevica Marija nam je govorila: Ja sam s vama. Ja zagovaram za vas, ostajem svama na vašem putu obraćenja. Želim da mi vjerujete da vas ljubim. Niste svjesni kolikom vas ljubavlju ljubiBog i zato mi dopušta da budem s vama da vas poučavam i da vam pomognem naći put mira. Ja sam s vama iradujem se vašem obraćenju, neprestano bdijem nad svakim srcem koje se meni daje, molim vas, prihvatite sozbiljnošću i oživotvorujte poruke, da vam ne bude duša žalosna kad ja ne budem više s vama. Shvatite veličinudara koji vam Bog daje preko mene da vas zaštitim svojim plaštem. Ja sam s vama i štitim vas, iako sotona želiuništiti moje planove i zaustaviti želje nebeskog Oca, koje On želi ovdje ostvariti. Ostajem s vama do Božje volje.Ja sam s vama i zahvaljujem Bogu za svaki trenutak proveden s vama.Gospa nas poziva naobraćenje, na put svetostiOvo su samo neki od bisera koji suizišli iz majčinskog srca Djevice Marije.U tim riječima otkrivamo ljepotu,dubinu i sigurnost Gospine ljubavi premanama. I danas je s nama kao i kroz svih25 godina ukazanja. Gospa se ne ukazujeradi toga da bude vidljiva, u tijelu prisutnameđu nama, već zato da nas pozove naobraćenje, na put svetosti i novog života uIsusu. Gospa u ovome mjestu nije neka daleka,nebeska Majka, nego posve bliza, prisutnaMajka srca puna ljubavi. Ovdje su mnogiMariju susreli kao živu Majku punu milosti.Kako kaže sv. Ljudevit Grignion Montfortski:„Marija je dala bivovanje i život Tvorcusvih milosti i – zbog toga – nazvana jeMajkom milosti. Bog Otac, od kojega dolazisvaki savršeni dar i svaka milost kao iz svogabivstvenog izvora, dajući joj svoga Sina,dao joj je sve svoje milosti; tako da joj je,kako kaže sv. Bernard, u Njemu i s Njim daovolju Božju. Bog ju je odabrao za blagajnicu,upraviteljicu svih milosti; tako da sveNjegove milosti i svi Njegovi darovi prolazekroz njezine ruke. I po toj primljenoj povlastici,kako kaže sv. Bernardin, ona dijelimilosti Vječnoga Oca, kreposti Isusa Krista idarove Duha Svetoga kome hoće, kako hoće,kada hoće i koliko hoće. Kao što je u naravnomredu potrebno da svako dijete ima ocai majku, tako je i u redu milosti. Svako pravo • G l a s n i k m i ra // Međugorje

Poruka za sadašnji trenutakMarija zna gdje je izvor mira kojeg traži naše srce. A vlastito srce ne možemo prevariti stvarima, pa nionim najskupocjenijima. Srce zna tko mu je Stvoritelj i zato ga ne može ispuniti ništa što je manje odStvoritelja. To će u svojim ispovijestima izreći sveti Augustin koji je, i sam izrazbijan na stranputicamaživota, konačno pronašao Boga: „Nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.“dijete svete Crkve treba imati Boga za Oca,a Mariju za majku. Ako se tko hvali da imaBoga za Oca, a prema Mariji ne osjeća nimalonježnosti pravoga djeteta, lažac je i imađavla za oca. “Blago onima koji ne vide a vjerujuBlago milosti i darova Božjih dolaze nampo Mariji i njezinoj nevidljivoj ali tako stvarnojnazočnosti. Jednom su vidioci Gospu upitali:„Gospe, zašto se ne ukažeš svima, zaštosamo nama?“ Gospa je odgovorila: „Blagoonima koji ne vide a vjeruju.“ Nije potrebnovidjeti tjelesnim očima. Bitne stvari koje sunam potrebne za život ne vidimo ali ih možemoosjetiti duhovnim sposobnostima kojenam je Bog darovao. Tako je i s Gospinomnazočnošću ovdje među nama. Svi oni kojisu povjerovali Djevici Mariji iskusili su, doživjelii susreli Boga po svojoj vjeri, otvorena iraskajana srca.Govoreći nam: „Ja sam s vama“ DjevicaMarija želi da je prihvatimo i primimo u svojasrca. Dobro zna da lako zaboravimo i da selako naviknemo na dobro, na blagoslov i namilost. A kad se čovjek navikne, zaboravi naDarovatelja, na Boga koji svemu daje život iblagoslov. Unatoč našoj zaboravljivosti, Marijanas ne zaboravlja i danas pozvati. Pozivje to iz srca koje ljubi i koje osjeća bol zasvakim tko je daleko od Njezinog srca.Gospa je zahtjevna jer želi naše dobroI danas pred nas stavlja ideal, i danas jespram nas zahtjevna jer želi naše dobro. Nepoziva nas na djelomično ili polovično negona potpuno obraćenje. Obratiti se znači ućiu zajedništvo s Bogom. Radi se o nama grješnimljudima koji živimo u svijetu u koji jeušao grijeh prijestupom prvih ljudi. Od tadagrijeh stanuje u našem najunutarnjijem jakako reče sveti Pavao: „A ako, dakle, činimono što ne ću, ne činim ga više ja, nego grijehkoji stanuje u meni“ (Rim 7, 20). Ne samoda smo ranjeni istočnim grijehom nego smogrješni i zbog osobnih grijeha. Zato nam jeuvijek iznova potrebno svakodnevno obraćenjei promjena.Zahtjevna je Marijina majčinska ljubav.Ne traži od nas što je nemoguće već tražiono što je u skladu s našom naravi i ono začim čeznemo u dubinama vlastitog srca. Kakvabi to bila majka koja ne bi željela najboljesvojoj djeci. Ovdje nije došla govoritiono što godi našim ušima, niti ono što jetako lagano i što nam se na prvi pogled sviđa.Ona govori ono što je za naše dobro i zanašu istinsku radost i mir. Nijedna majka nečini dobro svojoj djeci ako im ispunja sve njihovesebične želje i zahtjeve. Prava je majkazahtjevna u odgoju svoje djece.Marija zna gdje je izvor mira kojeg tražinaše srce. A vlastito srce ne možemo prevaritistvarima, pa ni onim najskupocjenijima.Srce zna tko mu je Stvoritelj i zato ga nemože ispuniti ništa što je manje od Stvoritelja.To će u svojim ispovijestima izreći svetiAugustin koji je, i sam izrazbijan na stranputicamaživota, konačno pronašao Boga: „Nemirnoje srce naše dok se ne smiri u Tebi.“Marija je Majka i stoga ne odustajeNa putu za Bogom, na putu obraćenjamnoštvo je onih koji su prije nas prošli. Riječje o svetima i njih nam Marija stavlja kaoprimjer, uzor i poticaj. Kristova milost je naosobit način djelotvorna u svecima i zato,štujući svece, Crkva navješćuje milost KristaGospodina. I u prva tri stoljeća kršćanstva kršćanisu štovali mučenike i apostole, one kojisu zbog vjere u Krista trpjeli progonstvo, mučenje,mučeničku smrt. Štovanje se sastojalo,slično kao i danas, od spomena na dan smrti,molitve za njihov zagovor i, naravno, nasljedovanjanjihovih krjeposti. Sveci su na osobitnačin svjedoci samoga Krista i njihov život jeslavljenje Boga. Bog se proslavlja po onomešto u njima i preko njih čini. O tome govorii sljedeća zgoda o kojoj priča sv. Augustin usvojim “Ispovijestima”. Piše kako su prilikomprenošenja tijela mučenika Gervazija i Protazijaod mjesta gdje su sahranjena do bazilikebiskupa Ambrozija, ozdravljali oni koje sumučili nečisti duhovi, i kako je jedan dugogodišnjislijepac molio da rupcem smije dotaknutinosila na kojima su bila tijela davnoumrlih Kristovih mučenika. I kad je rupcemdotaknuo nosila i zatim rubac primaknuo očima– oči mu se otvoriše i on progleda. Kadje to čula kraljica Justina koja je progonila sv.Ambrozija, odustala je od progona. Čudesnasu djela što ih Bog čini ili ih je činio po svecima.On ih i danas želi činiti po nama nasljedujućinjihove živote i krjeposti.Sigurno je da nas sveci ne mogu zamijenitiniti umjesto nas živjeti, ali nas mogu zagovarati,savjetovati, poticati da ustrajemo ine odustanemo od svega što je dobro, svetoi pozitivno.Marija, jer je Majka, ne odustaje. I danasnas potiče, zagovara, ljubi i trpi za nas i zbognas. Neka njezina ljubav, blizina i poticaji nebudu uzaludni za nas i naše živote.Listopad 2006. // Broj 10 // Godište I. •

Razgovor: fra Petar Ljubičić (2.)koje tako dugo traje i koje ostavlja tako neizbrisivibiljeg; ni jedna ukazanja nisu tolikonapadana i osporavana kao ova, a opet ni najedna nije bio toliki odziv vjernika koji živeporuke kao na ova. I to je svojevrstan znak.Činjenica da u svijetu postoji oko petnaesttisuća molitvenih skupina nadahnutih međugorskimukazanjima, neke skupine imajui preko stotinu članova, govori sama za sebe.To je velika vojska molitelja. Dok je ovdjetrajao onaj teški, krvavi rat, neki su naši prijateljiu svijetu dan i noć na koljenima moliliza mir. Moramo biti zahvalni, moramo sadami moliti za njih.se ne želi obratiti.Treća tajna jest trajan, vidljiv i neuništivznak na Brdu ukazanja.Objavljivanje tajni teći će ovako: Mirjanaima tajne ispisane na pergamentu, zapravonečemu što sliči na pergament, jer nije odove zemlje. Kad dođe vrijeme objavljivanjaprve tajne, ona će se moći pročitati, ja ću jemoći pročitati, i znat ću sve što dolazi. Nakontoga mi slijedi sedam dana posta i molitve,strogog posta i molitve. Tri dana prijeostvarenja tajne objavit ću što se i gdje događa:Dođite i vidite. Mislim da će prve dvijetajne uvjeriti svakoga kako su vidioci cijelovrijeme govorili istinu i da su ukazanja autentična.Marija je naša svemoćna zagovornicaI u ukazanjima prije ovih bilo je znakova,ali na ovaj način nigdje.Međugorje je posebno po tome što ukazanjadugo traju, što ima šestero vidjelaca.To je jedino ukazanje u povijesti kršćanstvaŠto biste poručili čitateljima?Riječi su naše siromašne da bismo mogliizraziti sve ono što nosimo u svojimsrcima i što želimo reći. Zaista je teškoizraziti sve ono što sam doživio u minulihdvadeset pet godina milosti. Najvažnije jeda svatko shvati da je on voljeno, ljubljenodijete Božje, da je Bog od vječnosti na njegamislio i da je njegova zadaća upoznatiBoga ljubavi i da svaki dan Bogu odgovarana ljubav. Važno je da bude zahvalan MarijiKraljici Mira, koja je naša svemoćnazagovornica, kažem svemoćna, posrednicasvih milosti, jer sve što nam Bog daje, usuđujemse reći, daje nam preko Marije, jernitko nije živio tako kao ona, nitko nije biotako svet, blažen, kao ona, nitko nije vjerovaokao ona, nitko nije ljubio Boga kaoona. Eto u čemu nam je Marija uzor: Uljubavi, molitvi, vjernosti, požrtvovnosti.Živimo tako da Bog blagoslovi svaki naštrenutak, živimo svaki trenutak kao Božjadjeca, jer nas Bog gleda i ne će nam ostatidužan za svaku i najmanju korisnu riječkoju smo rekli. Isus kaže da ni čaša hladnevode ne će ostati bez plaće.Svaki je katolik dužan nedjeljom ići na sv.Misu. Nađimo u sedam dana jedan sat kojićemo darovati Bogu. Kad to vjernik nauči,onda će svaki njegov trenutak biti blagoslovljen,bit će sretan čovjek. Može imati križeva,patnji, boli, ali Bog će mu dati snage,on će biti sretan čovjek. Nije najsretniji onajkoji je najzdraviji, nego onaj koji zna da gaje Bog stvorio i poslao u ovaj svijet, da gaBog voli, da ga iznad svega ljubi i da, kad sepreseli Bogu, ono što je naučio u ovom životupostaje stvarnost, njegova sretna, blažena,nepomućena vječnost. S ovim riječimapodjeljujem svoj blagoslov svima onima kojiće slušati ili čitati ovaj razgovor. U ime Ocai Sina i Duha Svetoga. Amen. Hvaljen Isus iMarija!Listopad 2006. // Broj 10 // Godište I. •

Upoznajmo vjeruSAKRAMENT ISPOVIJEDI (9.)Ispovjednik bez valjanihrazloga ne može pokornikuuskratiti odrješenjedr. fra Ivan SesarDa bismo što bolje mogli razumjetikanonsku odredbu prema kojoj seod svećenika traži da ne uskraćujeodrješenje niti ga odgađa ako ne sumnja uraspoloživost pokornika a ovaj moli odrješenje(usp. Zakonik kanonskog prava, kan. 980)nužno je znati da je, sukladno crkvenom nauku,jedno od temeljnih prava svih vjernikapravo da obilno primaju od svetih pastiraduhovna dobra Crkve, osobito pomoću riječiBožje i sakramenata koje je Krist ustanovio ipovjerio Crkvi (usp. Lumen gentium br. 37).Jedno od tih duhovnih dobara svakako je isakrament pokore kojeg su crkveni oci nazivali«drugom daskom spasa nakon brodolomagubitka milosti» (Tertulijan, De paenitentia,4,2). Dakle, sakrament pokore vjernikupruža novu mogućnost obraćenja i dobiva-nje nove milosti opravdanja, omogućuje munovu uspostavu zajedništva s milosrdnim ivjernim Bogom koje je grijehom izgubio.Imajući u vidu važnost ovoga sakramenta,kojeg je Isus ustanovio za sve grješnečlanove Crkve, prije svega za one koji nakonkrštenja padnu u teški grijeh i takoizgube krsnu milost te prekinu zajedništvos Bogom, Crkva nalaže svećenicima kojigrijehe opraštaju u Kristovo ime, da olakone uskraćuju podjeljivanje odrješenja kojeobuhvaća Božje oproštenje i pomirenje sCrkvom, niti ga odgađaju bez opravdanarazloga.Kao što je iz navedene odredbe razvidno,da bi vjernik mogao dobiti oproštenje grijehai pomiriti se s Bogom posredstvom Crkve,nužno je ispuniti određene uvjete.Prije svega, nužno je da je onaj koji tražiovaj sakrament kršten te da nije kažnjenzabranom primanja sakramenata (usp. Zakonikkanonskog prava, kan. 1331 § 1). Svetikrst temelj je cijeloga kršćanskog života ion je vrata koja otvaraju pristup drugim sakramentima.Po krštenju se pritjelovljujemoKristu i njegovoj Crkvi. Sukladno crkvenomučiteljstvu i važećem zakonodavstvu, bez sakramentakrsta nije moguće valjano primitiostale sakramente (usp. Zakonik kanonskogprava, kan. 842 § 1).Osim ovog temeljnog uvjeta traži se iprava raspoloženost vjernika koja na prvommjestu uključuje iskreno kajanje nadahnutorazlozima koji proizlaze iz vjere, tj. kajanjekoje izražava bol duše i osudu počinjenoggrijeha s odlukom više ne griješiti (usp. KatekizamKatoličke Crkve br. 1451).Očitovanje grijeha svećeniku – službenikuBožjeg praštanja – također je jedan odbitnih uvjeta za dobivanje odrješenja od grijeha:«Pokornici moraju u ispovijedi nabrojitisve smrtne grije kojih su svjesni nakonšto su se pomno ispitali, čak ako je i riječ onajtajnijim grijesima… jer ponekad ti grijesiteže ranjavaju dušu te su opasniji od onihkoji se čine javno» (Katekizam Katoličke Crkvebr. 1456). Spomenimo da ispovijed lakihgrijeha nije nužna ali je Crkva živo preporučuje.Vjernici ispovijedanjem svih grijehakojih se sjećaju i koje još nisu ispovjedili tegrijehe predočuju božanskom milosrđu daim ih po svećeniku oprosti. Iz već rečenogjasno proizlazi da grijesi koji su svjesno zatajeninisu oprošteni. Osim već navedenihuvjeta, traži se i pokornikova nakana za poboljšanjeu budućnosti. Nakana da više neće griješiti treba se temeljiti na božanskojmilosti koju Bog nikada ne uskraćuje onomukoji se svim silama trudi činiti ono što može.Kao posljednji uvjet valjane ispovijedi tražise spremnost pokornika činiti zadovoljštinuza počinjene grijehe.(Nastavlja se.)10 • G l a s n i k m i ra // Međugorje

MeditacijaGubljenje ili oslabljenje vjere započinjesa «zaboravom» molitve. Tko višene moli, na neki je način već postaone-vjernik. Ne u smislu da ne priznaje Boga,nego jednostavno zbog toga što je napustiopodručje na kojemu se ostvaruje ovo zajedništvos njime. Bog koji nije prisutan umolitvi, postaje nestvaran i dalek. Ostaje unašemu umu još samo kao ideja ili apstrakcija.Više ne dodiruje srce i ne obvezuje nadjelovanje. Između mene i njega nastaje«vakuum», ogromna udaljenost. «Tko je Bogza mene, odlučuje se tek na razini molitve»(H. Gollwitzer).No, koliko god molitva bila potrebna ivažna, ona je jednako tako teška i zahtjevna.«Maxima ars est oratio» – «molitva je najvećeumijeće», govorili su crkveni oci. «Ne znamokako treba moliti», kaže sv. Pavao. Molitva jeuvijek pokušaj, neka vrsta mucanja i traženjapravog izričaja. Mnogi se ovdje ne snalaze,i odustaju. Drugi opet napuštaju molitvunakon što su određeno vrijeme pokušavali,a onda «uvidjeli» da je sve to besplodno isuvišno. Većina kršćana nalazi razloge kojiispričavaju, odnosno opravdavaju njihovozanemarivanje molitve: nedostatak vremena,ubrzan životni ritam, nemogućnostpronalaženja tišine i primjerenog ozračja zasabranost. Tako molitva sve više postaje «luksuz»,pridržan još samo «bogomoljcima» koji«nemaju drugoga posla». No, unatoč svemutome, ostaje činjenica da čovjek zna da moramoliti, da puko znanje o Bogu nije dovoljno,nego da sa svoje strane treba uspostavitikontakt s Onim koji ga oslovljava kao «ti».Stoga i učenici pristupaju Gospodinu s molbom:«Nauči nas moliti» (Lk 11,1). Od Učiteljatrebamo učiti. On moli. Apostole pozivada mole s njime. Na Maslinsku goru uzimatrojicu. «Molite, da ne padnete u napast» (Lk22,40). Crkva iza uskrsnuća počinje moliti uduhu svoga Učitelja. U njoj je živo prisutnaMarija, koja je posve upila duh svoga Sina.Njezina je molitva uzorna i bez pogrješke.Prva Crkva molitvu poima kao nešto bezčega jednostavno ne može postojati. «Svi subili jednodušno ustrajni u molitvi zajedno snekim ženama, Isusovom majkom Marijomi braćom njegovom» (Dj 1,13). Mi u molitviulazimo u zajedništvo ljubavi s Isusom i njegovomMajkom. Samo po molitvi ostajemo uživotnoj povezanosti s Duhom koji prožimaCrkvu. Vjernik koji ne moli ne može osluškivatipoticaje koji dolaze od Duha Svetoga.Kada ispravno molimo? Uvijek kad molimopo nakanama Sina, po zagovoru Marijinu.Za ono što će nam se nepogrješivo dati:dr. fra Ivan IvandaO MOLITVIStara je i potvrđena istina da kršćanin stoji ili pada s molitvom. “Krizavjere” usko je povezana s “krizom molitve”. Molitva i vjera se međusobnouvjetuju: molitva hrani vjeru, održava je na životu. Ona je zrak u njezinimplućima. A istinska nas vjera potiče na molitvu, jer je ona u bitnomu odnosljubavi između Boga i nas. Molitva je jezik ljubavi, nužna pretpostavkaovoga osobnoga kontakta s Onim koji me oslovljava kao Ljubav.za volju Očevu, ostvarenje njegova kraljevstva,za dar Duha Svetoga, za ostvarenjesvih Božjih planova i odluka sa svijetom ičovječanstvom. Treba moliti i za ostvarenjesvoga životnoga poslanja, za osobne nakanei nakane naših bližnjih, ali uvijek uz dodatak«neka se vrši volja Božja». Bog nas ne uslišavakako mi hoćemo, nego na svoj način,koji je nama često skriven. Molitva nadilaziegoističnu uskoću osobne egzistencije. I mismo, kao i Isus, poslani k drugima. Sebičnemolitve, ograničene na vlastite želje, uopćene dopiru do Boga. Prava, duboka kršćanskamolitva uvijek nas odvaja od nas samih, pročišćujenam pogled kojim ćemo vidjeti nevoljusvijeta i proširiti svoje molitvene zazivena sve one s kojima se Gospodin poistovjećuje:potlačene, mučene i umiruće, otpale izalutale, za one koji su u vatri očišćenja (čistilištu).Kršćanska molitva ne može biti rav-Listopad 2006. // Broj 10 // Godište I. • 11

Drugi o namanodušna i hladna. Ona je uvijek povezana spatnjom. Ako ne molimo «krvlju svoga srca»,ne sudjelujemo iznutra u onomu što činimo.Iz Kristova srca istječe krv – cijena ljubavi.Moliti srcem znači biti spreman na probadanjesvoga života, na predanje i žrtvovanje,na preuzimanje tereta drugih, na zauzimanjeza njihovo «obraćenje». Ovdje se kršćanskamolitva razlikuje od ‘budističke’, kojanegira patnju. Cilj molitve nije odvraćanjekušnje i nevolje, jer kroz njih kršćanin moraproći. Završetak molitve «Očenaša» ne glasi:«Sačuvaj nas od kušnji», nego «Sačuvaj nasod toga da ne popustimo kušnji, otrgni nasod Zloga». Stoga «ne molimo da pobijedimo,nego da ne budemo pobijeđeni» (P. Claudel).Strujanje Ne-Duha najviše se voli očitovatibaš u moltivi. Ovdje će nas Napasnik poticatida molimo bezvoljno, bez ljubavi i pouzdanja.Htjeti će nas uvjeriti (prevariti) da je onagubljenje vremena, da je u sebi prazna i dosadna.Da ne bismo odskliznuli u magijsku iezoteričnu molitvu, potrebno je biti trijezani budan (1 Pt 5,8).Molitva je najprije bogo-služje, a potomi služenje Božjem kraljevstvu u svijetu.Tek na koncu je korist i za mene samoga.Mi obično najprije molimo za sebe, pa tekna svršetku – ako se uopće prisjetimo – zadruge. Zapravo ne bismo ništa trebali izričitotražiti za sebe, nego prepustiti Boguda nam on dadne ono što nam je uistinupotrebno («kruh svagdašnji»). Da izmoljenemilosti raspodijeli po svome nahođenju.Ovakav stav iziskuje snažnu vjeru – vjerusvetaca i mistika – koju tek trebamo izmolitiod Gospodina. Je li naša molitva doistadobra, najlakše ćemo prepoznati po tomuostvaruju li se u našem osobnom životunjezine dvije bitne označnice: prožima liona moju svakodnevicu, moje mišljenje idjelovanje, i promatram li ljude Božjim očima.Predanje i nesebičnost u molitvi morajubiti življeni i potvrđivani u svakodnevici.Ako molitva ne mijenja mene samoga, ondaona nije nadišla svoju površnost i vanjskupojavnost. Ostala je «negdje izvan». Ako udrugima vidim samo njihove sjene, onda ihne vidim onako kako ih Bog promatra. Bitje molitve u prepuštanju Bogu da potpunozahvati i preobrazi naš um i srce, da našeoči pročisti za ispravan pogled na cjelokupnustvarnost. U tome nam je smislu – višeod svih rasprava, prozivanja i optuživanja– potrebna molitva u marijanskom duhu –nošena posvemašnjim predanjem iz ljubavikoje je jedino plodno za Crkvu i svijet.ONO ŠTO SE UMEĐUGORJU DOGAĐA,DRŽIM DOBRIMOvoga ljeta posjetili ste Međugorje.Među ostalim, predvodili ste i Misno slavljeza više tisuća vjernika. I to nije Vašprvi pohod ovome kraju. Tema ukazanjau Međugorju Vam je poznata vjerojatnokao i pitanja vjernika koja su njima potaknuta.Što se događa u Međugorju?Moramo biti kritični, ali i znanstvenici.Ne smijemo banalizirati to što se tamo događakao da nije ništa ni biti površni, ali nesmijemo ni prihvatiti «zdravo za gotovo».Moramo pristupati kritički jer to od nastraži naša savjest, ali i Bog. Imao sam srećuRazgovarala Tanja PopecKatolički tjednik u broju 36 od 10. rujna ove godine objavio jeopsežan razgovor s dr. Tomislavom Ivančićem. Dio razgovora odnosise na ukazanja Kraljice Mira u župi Međugorje. Taj dio prenosimoza naše čitatelje.da sam odmah nakon toga što se dogodilo uMeđugorju imao seminar za vidioce i svećenikekoji su bili s njima. Bila je to prilika darazgovaram s vidiocima i da pokušam ispitatišto se događa. Uspio sam razgovarati itako sam dobio njihove temeljne doživljaje.Odmah sam shvatio, čisto privatno, da sutu neke stvari zaista autentične. Potom samrazgovarao s biskupom Žanićem. Rekao mi12 • G l a s n i k m i ra // Međugorje

Drugi o namaje kako mu dolaze različiti intelektualci izsvijeta i pitaju što se događa u Međugorju.S obzirom da su mnogi spominjali snažnedoživljaje iz Međugorja, nazočnost molitve,Boga, ali i Marije, biskup im nije mogao govoritikako to nije u redu, želio je biti kritičan.I tako sam puno čitao o Međugorju,proučavao, gledao. Ono što se u Međugorjudogađa, držim dobrim. Prije svega je dobrošto su tome vidioci ostali vjerni od početka.Vidio sam da je izvrsno što su franjevci naovom mjestu uspjeli sačuvati mir i prihvaćatihodočasnike, pomoći vidiocima da normalnorastu i istodobno voditi župu i pomoći jojizdržati velik broj hodočasnika. Također jepozitivan dolazak velikog broja hodočasnikaiz cijelog svijeta koji imaju snažna osobnaduhovna iskustva. I to je velik znak, a teologijaje dužna to proučiti. Vrijedi istaknutirad brojnih komisija koje proučavaju Međugorje,a mnoge od njih su znanstvene i srazličitih strana pristupale su događajima.Bilo je i komisija koje su se bavile duhovnomstranom, no posebno je značajna komisijakoju je Crkva odredila i koja je dobro zauzelastav. Nisu rekli «ustanovljuje se da nema» ili«ustanovljuje se da ima» nečeg nadnaravnogu Međugorju. Dobra je njihova formulacijau kojoj kažu da se «ne može ustanoviti daima nečeg nadnaravnog» u Međugorju. Dasu rekli da «nema nečeg nadnaravnog», to bibila nepravda protiv svih činjenica koje odnas traže istraživanje i odgovore. Da su reklida «ima nadnaravnog», i to bi bilo nepravednojer stvar još nije dovršena. Time štokažu da se «ne može utvrditi nadnaravno»kažu kako se sve još treba ispitivati, čekatii dopustiti da se događa. Kao pozitivan vidMeđugorja vrijedi istaknuti to što je dopuštenoda se tamo događa «Crkva», da se slaviMisa i ostali sakramenti, da se osigura svapotrebna infrastruktura za vjernike i hodočasnike.Što se biskupa tiče, i biskup Žanićranije, ali i biskup Perić danas, kritični su štose od njih i traži u ovakvim situacijama. Ponekadsu bili i oštri, osobito biskup Ratko.No, unatoč tome, biskupi su dobrohotni i tolerantni,nisu zabranili Međugorje. Poznatasu mi iskustva iz drugih zemalja, primjericeu Njemačkoj, gdje su biskupi zabranili takvestvari. Nakon zabrana ostale su teške i neizlječiverane, a neke su vidioce čak i izbaciliiz Crkve. U Međugorju se to nije dogodilo izato ono zaslužuje posebnu pohvalu.Mnogi vjernici pitaju zašto se službenistav Crkve o međugorskim događajima nezna ni nakon 25 godina?Vjernici ponekad ne razmišljaju što jebilo s ukazanjima, primjerice u Lurdu ili Fatimi.Vidite, ubrzo nakon ukazanja u LurduBernardica je otišla u samostan i više nijebilo događanja, pa se u kratkom roku mogaodonijeti stav o tome. I u Fatimi je bilo slično.Dvoje od troje vidjelaca je ubrzo umrlo,a Lucija je otišla u samostan, događanja višenema i opet je vrlo brzo donesen sud o tome.Međutim, u Međugorju nisu još završeni događaji,ne možemo dati konačan odgovordok vidioci još uvijek imaju viđenja. Zanimljivoje kako oni nakon viđenja nisu otišliu samostan, nego u brak i obitelj. Znakovitoje to, osobito u vremenu kad je obitelj «naudaru» različitih sila. Vidioci, kao obiteljskiljudi, i dalje čuvaju vjernost Bogu. A sve dokse viđenja događaju, Crkva ih može samopratiti i dopustiti da ljudi govore o svojimiskustvima, obraćenjima i čudesima. Kadviše ne bi bilo ukazanja, mogli bismo ići premakonačnom odgovoru jer tek bismo tadamogli sabrati sav materijal, obraditi ga i zaključiti.(Katolički tjednik, broj 36,10. rujan 2006., str. 10-11)Listopad 2006. // Broj 10 // Godište I. • 13

Blagdan Uzvišenja sv. KrižaU KRISTOVU KRIŽU JENAŠE SPASENJEfra Mate DragićevićBlagdan Uzvišenja sv. Križa u župi Međugorje proslavljen je u nedjelju10. rujna sv. Misom na Križevcu. Na tom u svijetu poznatom brdu okupilose oko šezdeset tisuća vjernika župljana, hodočasnika iz susjednihžupa te iz svijeta. Svetu Misu je predslavio te propovijedao fra MateDragićević. Za naše čitatelje donosimo dijelove fra Matine propovijedi.Naši pretci u župi Međugorje podigošeovaj velebni križ da svakome kažu nakakve su žrtve bili spremni za Kristovkriž. Ali ne da se time hvale, nego da svakomeposvjedoče: Ni u jednome znaku nema namspasenja, osim u križu Gospodina našega IsusaKrista. Krist raspeti i uskrsli je jedina našanada i naše spasenje! Bili su vizionari. Nakonšto se na Istoku počela dizati komunistička crvenazvijezda i svoju sjenu sve jače bacati i na našapodručja, naši pretci, župljani župe Međugorjapodižu ovdje na Križevcu ovaj križ, želeći svimareći: Ne u zvijezdi, nego u križu je spasenje. Izvijezda je pala, ali je križ ostao. Krist raspeti iuskrsli jedina je naša nada i naše spasenje.Ali ako svjedočimo za Krista, onda danas usvezi s Kristovim križem moramo naglasiti 3stvari i ispovjediti ove istine:1. Na Kristovu križu susreću se ljudskazloba i grijeh s jedne, i božanska ljubav i milosrđe,s druge strane. Ljudska zloba ide čakdotle da je spremna ubiti Boga. I znamo što sedogodilo u tom momentu, kad je zloba razapelaBoga, misleći da ga je ubila: Nastala je tama nazemlji. Uistinu je tako: Gdje se Boga ubija nastajetama u srcima ubojica – grješnika, pa otud itama na Zemlji. I vidimo koje strahote ljudi radeu toj tami, gdje je Bog ubijen. Ubijaju se svevrjednote, ubija se nerođenog i rođenog čovjeka,pljačka se, masakrira se, otima se, siluje se,svađa se, razaraju se brakovi i obitelji, kuju sekriževi jedni drugima, guli se malog čovjeka dokože, kriminal, korupcija….Ali grdno su se prevarile sve ubojice BožjegSina. Kad su mislili da će sada mirno nastavitisvoj prljavi posao, potrese se Zemlja i mrtviustaše. I gle, Sin se Božji ne da ubiti, ljubav sene može pobijediti, dobro se ne može iskorijeniti,istina se ne da sakriti. Svojom smrću SinBožji je ušao u tamu zla da raskrinka sile Zloga14 • G l a s n i k m i ra // Međugorjei da pokaže da je njegova zadnja riječ, koja glasi:Oče, oprosti im! I tim riječima padaju zrakeuskrslog svjetla na tamu, koju je grijeh raširio.Tim riječima i svojom smrću na križu preuzimaIsus na sebe zadovoljštinu prema Bogu Ocu zagrijehe grješnika i daje mogućnost grješnicimada se pokaju i obrate.Mnogi su to vidjeli, udarali su se u prsa i govorili:«Ovo je uistinu Sin Božji!»Otada križ postaje znak novog života. «Kadbudem uzdignut sa Zemlje, sve ću privući ksebi!» - reče Isus. I od tada do današnjeg danane može se izbrisati Kristov križ s lica Zemlje;zabijen je na svim kontinentima i u srcima milijunaljudi. On privlači pozornost: Jedni ga prihvaćajukao znak spasenja, a drugi se spotiču onjega, jer im smeta u prljavim rabotama, pa gažele ukloniti.A mi, braćo i sestre! Ovdje smo da posvjedočimo:«U Kristovu križu je naše spasenje!».Stoga se odričemo tame grijeha, zlih čina, pogrđivanjai ponižavanja Božjeg imena, svega štovrijeđa i Boga i čovjeka. Ovdje obnovimo vjernostKristu i njegovoj Crkvi, da bismo mogli bitii dalje ono što Krist od nas očekuje: sol zemlje isvjetlost svijeta, t.j. oni koji daju okus ovoj Zemlji,čuvaju je od pokvarljivosti, unose u nju toplinu,daju orijentaciju i nadu u budućnost. Nato nas poziva majka Marija evo već 25 godina.Ona računa s nama, zato je tu. Ne smijemo jeiznevjeriti, jer «izabrani smo narod, kraljevskosvećensto, sveti puk da naviještamo divna djelaOnoga koji nas pozva iz tame u svoje divnosvjetlo» (1 Pt 2,9).2. Svojim odlaskom na križ Isus je ušao unaš životni križ. Kad on kao Bog preuzima nasebe križ volje Oca nebeskoga, da nas svojomsmrću otkupi, onda trebamo i mi uzeti svoj križi nositi ga. On pozna naš križ i uz nas je. Zato jerekao: «Tko hoće biti moj učenik, neka uzmesvoj križ i neka ide za mnom!». Ići za njim, štodrugo znači, nego kao on otkriti što je volja Očevau našem životu i prihvatiti je, nju živjeti, pa ikad uključuje težinu, žrtvu, patnju. Ovo upravonekako ne leži modernom čovjeku. Jedan analitičarnapisa: «Ljudi u našim bogatim industrijskimzemljama trpe od jedne skrovite bolesti: nemogu više trpjeti. Bolest – ne moći više trpjetibaca nas u ledeno doba.»Patnja se otmjeno izbjegava: Težak se brakbrzo i glatko razvodi.U djeci se ne vidi radost i plod bračne ljubavi,nego samo teret te ih se izbjegava i ne želiimati…Patnja se sramotno skriva: osobe s tjelesnimsmetnjama i bolesni, stari i umirući brzo seuklanjaju iz kuće i smještaju u domove, ustanovei bolnice kako ne bismo morali podnositinjihov pogled.Patnja i smrt prijatelja i rodbine rijetko seviše doživljava neposredno i vidljivo: ne čujemohroptanje umirućeg, ne dodirujemo hladnuruku mrtvaca. Čovjek koji traži takav načinoslobađanja od patnje razvija strah od doticajai odnosa što ga otkida od istine stvarnog života,razvija se nesposobnost opažanja patnje drugoga,suosjećanje, toplina i blizina druge osobe.

Blagdan Uzvišenja sv. KrižaPostaje među nama hladno i gubi se osjećaj odgovornostijednih za druge.Ali istovremeno taj isti čovjek je svjestan dane može pobjeći svojoj osobnoj patnji. Stići ćega, na ovaj ili onaj način. Kako onda ljudi na toreagiraju? Nitko nema dostatnog odgovora napanju. Ostaje stalno pitanje: Zašto baš ja, zaštomeni, što sam skrivio? Neki okrenu piti, drugitraže drogu, treći postaju apatični, frustriranii rezignirani. Neki krive drugoga, pa i samogBoga, s kim onda prekidaju odnos…Ali, je li to rješenje?U austrijskim Alpama poznat je planinarskiturizam. Ljudi, koji imaju svoje kuće po tim planinskimvrhuncima primaju turiste na prenoćištai od toga žive. To je činila i jedan žena, koja jesama živjela u svojoj kući. Udomila jednog planinarai kad su se malko upoznali, upita je planinarza slike na zidu koje su visjele oko križa.I ona poče pričati: «Ona prva slika, to je mojmuž, poginuo je u šumi kao drvosječa – na njegapalo deblo. Ona druga slika, to je moja kći,umrla od leukemije u 20. godini života. Onatreća slika, to je moj sin, umro od raka u 23. godiniživota. I tako sad sam sama. A onaj križ, tomi je darovao jedan planinar što ga je napraviodok je bio ovdje na odmoru. A bilo je to ovako:Ispričala sam mu tragediju svoje obitelji i mojugorčinu prema Bogu. Rekla sam mu da više nemogu vjerovati u Boga koji je takvo nešto dopustio.Kad mi je muž poginuo, još nekako sam zanj molila, ali kad su mi kći i sin umrli, onda je umeni nastupila gorčina, grč, hladnoća, nijemosti bijes na Boga.Ovaj čovjek je sve to mirno slušao i očito suosjećaosa mnom. Onda je izrezbario ovaj križ, ada ja to nisam vidjela i na svom polasku mi gapoklonio. Ja sam vrisnula i rekla mu: ‘Nosi to izkuće, nemoj me vrijeđati, ja ću ga polomiti.’A on me preklinjao da ga stavim na stol i da gasvaki dan samo malo pogledam. Nakon dugoguvjeravanja, pristala sam. Ostavila sam ga ovdjena stol i svaki dan bi ga malko pogledala. Prvihdana gorčina, plač, pitanja, pa onda mi sve više iviše postade simpatičan. I najednom kao da čuhIsusov glas s križa: ‘Pa zar ne vidiš, da s tobomtrpim?’ I osjetih neku toplinu u srcu. Zagrlihkriž i poljubih ga, dugo sam ga gledala i u menije glas govorio: ‘Tvoj Bog s tobom trpi, njegovabol je još veća nego tvoja.’ Od toga trenutkapočela sam moliti, svaki dan ga stavim na stoli molim pred njim. I sada imam mir u duši, alii sigurnost da je Isus umro i za moje pokojne.Svojom smrću pobijedio je i njihovu smrt.»Evo nam poruke i primjera kada patimo odrazličitih križeva bolesti, neuspjeha, razočaranjau obitelji i braku, od hladnoće u međuljudskimodnosima itd.Sad možemo razumjeti zašto Gospa u jednojod svojih poruka kaže: «Želim vam reći da ovihdana u središtu bude križ. Molite se naposepred križem iz kojeg dolaze velike milosti. Sadobavite u svojim kućama posebnu posvetu križu.Obećajte da ne ćete vrijeđati Isusa ni križ inanositi mu pogrde.» (12. rujna 1985.)Budimo svjesni da kršćanin, pa i svaki čovjek,ne može mimo i bez križa živjeti. «Kršćanskabudućnost je budućnost Raspetog, a to značiraspeta budućnost!» (Walter Kasper) Stoga svojosobni križ povežimo s Kristovim križem, da sKristova križa prijeđe spasiteljska snaga za otkupljenjenas ljudi. Pretvorimo svoj križ u molitvui vjerujem da ćemo ga lakše nositi i podnositi.(Znanstvenici tvrde: Osobe koje prihvate svojkriž imaju dublje brazde u moždanoj kori, štokao posljedicu ima da su te osobe vrlo osjećajne,profinjene i spremne druge razumjeti i drugimapomoći.)3. Na kraju: Na križnom putu Isusovu našlisu se Šimun iz Cirene i Veronika. Šimun pomažekriž nositi, a Veronika briše krv i znoj tevida rane. Biti Isusov svjedok u našemu vremenu,gledajući kroz tematiku križa, znači obećatiKristu da nikome ne ćemo tovariti križa, negoćemo ga pomagati nositi.Kršćanin se ne smije gubiti u mudrim teorijamao patnji, nego treba, nasljedujući Isusa, težitida ublaži, umanji i spriječi patnje. Ili, kako kažesv. Pavao: «Pomozite nositi bremena jedni drugimai tako ćete ispuniti zakon Kristov!» KadBog na kraju vremena bude odlučivao o našemvječnom spasenju, ne će nas pitati jesmo li pripadaliovoj ili onoj struji u Crkvi, ovoj ili onojpolitičkoj stranci, ovom ili onom staležu, ovomili onom socijalnom statusu, nego: Bio sam gladan– jesi li me nahranio? Bio sam žedan – jesili me napojio? Bio sam stranac i bez krova,izbjeglica i prognanik – jesi li me prihvatio?Bio sam bolestan – jesi li me posjetio? Bio samu tamnici – jesi li me pohodio? (Mt 25) Dakle,pitat će nas za našu solidarnost najprije naspramsvojim sunarodnjacima; jer mnogi sadana početku školske godine ne mogu opremitisvoju djecu u školu; jer mnogi se boje poći u bolnicu,budući da nemaju novca; jer mnogi rade,a ne primaju plaće; jer mnogi bi željeli raditi, aline mogu naći radna mjesta….Bog hoće novu zajednicu među nama, zajednicuu kojoj jedni drugima postajemo braćai sestre.Bog nam je dao ruke da ih jedni drugimapružamo i međusobno nježno postupamo, a neda jedan na drugoga podižemo ruku. Bog namje dao noge da jedni drugima hrlimo u pomoć,a ne da podmećemo nogu ili da se udaramo nogom.Bog nam je dao ruke da se zagrlimo, a neda jedni druge pribijemo uza zid. Jedno sedmogodišnjedijete sa psihičkim smetnjama bilo jeu posjetu kod rodbine. Za doručka se njegovatetka oprži kavom te ispusti šalicu i jaukne odboli. Muž je pokušao sačuvati stol i stolnjak. Ahendikepirano dijete ga uhvati i povika: «Ma zagrlije, pa ona plače…» Zanimljivo, muža brinestolnjak i stol, a hendikepirano dijete žena kojaplače. Tko je ovdje uistinu hendikepiran?!Bog nam je dao jezik, ne da jedni druge vrijeđamo,nego da se uzajamno u dobru hrabrimo, au nevolji tješimo. Bog želi da imamo povjerenjejedni u druge, ali i odgovornost jednih za druge.Na taj način u ovim teškim vremenima bezosjećaja za bližnjega kršćanin mora pokazati daima srce Veronike, srce majke Marije sa svadbe uKani Galilejskoj, srce Isusovo koje hrani gladne,ozdravlja bolesne, tješi ucviljene. Tako pomažemojedni drugima na putu u vječnu domovinu.Krist raspeti na Križu je jedino spasenje, našeprihvaćanje životnog križa i nošenje s Kristomi pomaganje drugima nositi križ – to je porukaovog križa ovdje na Križevcu, to je poruka svakogkriža, to je poruka koju čitamo kad se ujutroustajemo i pravimo znak križa na svom biću, to jesvjedočenje danas za Krista raspetoga i uskrsloga,koji je naša utjeha, naša nada, naše spasenje.Listopad 2006. // Broj 10 // Godište I. • 15

PromišljanjaMarija i otajstvoPresvetoga TrojstvaMarijino poslanje ne može sepotpuno shvatiti bez PresvetogTrojstva, bez povezivanja sasvakom od sve tri božanske osobe.Djevičanskim začećem SinaSvevišnjega po Duhu Svetom onapostaje mjesto u kojem djelujePresveto Trojstvo.fra Danko PerutinaDjevica iz Nazareta je, kako tvrdi dogmatskakonstitucija o Crkvi Svjetlonaroda (Lumen gentium) odlikovananajvišim zvanjem i dostojanstvom MajkeBožjeg Sina. Stoga je premila kći Očevai svetište Duha Svetoga. Ona nije samo putprema Trojedinom Bogu i Crkvi, ona je i putprema čovjeku i njegovom spasenju u IsusuKristu. Promišljat ćemo u slijedu odnose kojeje Marija čistom milošću i božanskim daromvidjela kako se uspostavljaju sa svakom odtri božanske Osobe.1. Otac i ljubljena kćerJoš od srednjeg vijeka počeo se naglašavatisuodnos Marije s Presvetim Trojstvom,pa tako i s Ocem. Ona je nazvana kći, službenica,izabranica, a također i zaručnica,kako bi se u njoj pokazalo da je i suradnicaOčeva u djelu utjelovljenja Jedinorođenogsina. Drugi vatikanski sabor upotrebljavanaziv premila Očeva kći (LG 53). Okružnica oispravnom štovanju Blažene Djevice MarijeMarialis cultus produbljuje suodnos Bog Otac– Marija, ona je ljubljena kći u odnosu premaOcu koji je «odabrao Mariju za posebnuulogu u povijesti spasenja: a ta je da budeMajka očekivanog Spasitelja». Na nju je s jedinstvenomdobrohotnošću sišao milosrdni16 • G l a s n i k m i ra // Međugorjepogled (usp. Lk 1,48) obogativši je zadivljujućimdarovima milosti prije poslanja koje jetrebala izvršiti.U svome majčinstvu Marija je shvatila paradoksalnusituaciju: biti Očeva kći i u istovrijeme majka Očeva Sina. Tako je prvi darkoji Sin daje Majci to što je čini kćeri Božjom,prvom među svima, premilom i ljubljenom.Marija kao ljubljena Očeva kći podsjećasvaku osobu na njezino dostojanstvo sina ikćeri Božje. Zazvati Boga kao Oca nije gubitakosobnog dostojanstva nego pronalazakistinite slike o čovjeku i ženi koji su stvorenina sliku Božju i nanovo stvoreni u Sinu kaodjeca svog Oca. Iskustvo Božjeg očinstva uMariji otkriva svakoj osobi njezin identitetbrata i sestre; svi smo sinovi i kćeri jedinogOca. U toj jedinstvenoj Božjoj obitelji nadilazese sva ograničenja i različitosti jezikai naroda. Marija, poznavateljica Očeve ljubavii vjerničke službe, poslušna Njemu naprimjeru Sina uz svakidašnju pomoć Duhapotiče vjernike da se obogate tim odlučnim«biti» s Bogom Ocem i za Boga Oca.2. Sin i MajkaNajvažniji događaj koji je Marija proživjelaje začeće Sina Božjega bez sudjelovanjačovjeka. Drugi vatikanski sabor je nanovopotvrdio nauk o božanskom materinstvukoja je proglašena na prijašnjim saborima:Prvom carigradskom (381.), Efeškom (431.) iKalcedonskom (451.).Isus Krist, Sin Božji, rođen je od Marije,tijelo je od njenog tijela. Ona ga je začela,donijela ga na svjetlo dana i odgojila ga uvjerskoj i kulturnoj tradiciji svoga naroda.Marija je, dakle, prava Isusova majka. Takoizmeđu nje i utjelovljene Riječi postoji nerazdvojivaveza između majke i djeteta. Taveza između majke i djeteta ne ograničavase samo u trenutku začeća i poroda, negoobuhvaća cijeli tijek Marijinog života sa Sinom.Ona izražava cjelovit i dug hod majčinskogsazrijevanja u zajedništvu, koje serazvija sa Sinom u njegovom djelu spasenja.Za razliku od ostalih majki, Marija je s Isusompovezana svojom vjerom koja u njemuprepoznaje Sina Božjega, očekivanog Mesiju.Ona je, svakako, zaručnica, majka, kći Izraela,međutim, ono što čini njenu osobu jevjera: ‘Blažena ona koja je povjerovala!’ (Lk1,45). Njeno božansko majčinstvo uslijediloje nakon vjere izražene prema anđelovim riječima(Lk 1,31-33. 35-37.38a.45). Njena veličinau Božjim očima nije primarno vezana zanaručje i majčino mlijeko, nego za slušanje iispunjanje Riječi (Lk 11,27-28).Po Marijinom majčinskom služenju dolazirođenje Isusa Krista, pravog Boga i pravogčovjeka. Ona je boravište u kojem se ostvarujeneraskidivo i spasenjsko zajedništvo,kao vjenčanje između ljudske i božanskeprirode.Kristovo začeće je djevičansko jer se događapo Duhu Svetome. Ta unutarnja skrivenasnaga, živa i stvaralačka, objašnjava rađanjeNovog čovjeka u Mariji. Djevičansko Kristovozačeće vodi ne samo Ocu nego i DuhuStvoritelju. Marija postupa kao službenicaali u suradnji s Duhom, kako to naglašavajuprvi simboli vjere, ona postaje ikona koja gaotkriva.O kristološkom karakteru službe i majčinogsvjedočanstva Marije iz Nazareta, poznatimariolog Salvatore Perrella naglašava:«Još jedanput marijanska istina je opravdanai pročitana u svjetlu Kristova otajstva,u smislenom i originalnom događaju kojidozvoljava da se u plodnom djevičanstvuMajke Gospodina raspozna važan aspektnjenog jedinstvenog služiteljskog zajedništvasa Sinom koji za sebe htjede djevičanskiMarija kao ljubljena Očeva kći podsjeća svaku osobu na njezinodostojanstvo sina i kćeri Božje. Zazvati Boga kao Oca nije gubitakosobnog dostojanstva nego pronalazak istinite slike o čovjeku i ženikoji su stvoreni na sliku Božju i nanovo stvoreni u Sinu kao djecasvog Oca. Iskustvo Božjeg očinstva u Mariji otkriva svakoj osobi njezinidentitet brata i sestre; svi smo sinovi i kćeri jedinog Oca.

Promišljanjaživot proživljen za Oca i predloži ga svojimučenicima kao apsolutan, svjedočanski i dobrovoljničin za Kraljevstvo. (usp. Mt 19,12)U djevičanskom majčinstvu Bogorodice imamopotvrdu prave ljudskosti i pravog Kristovogbožanstva (vere Deus, vere homo); kaošto se u jednoj i čistoj vjeri prima i prihvaćaotajstvo pravog djevičanstva i pravog majčinstvaIsusove Majke (vere mater, vere virgo)».3. Duh Sveti i Puna milostiDrugi vatikanski sabor je ponudio nekeznačajne potvrde o odnosu Duha Svetogai Marije: «pune milosti» (‘kecharitomene’:Lk 1,28). Sabor svakako naglašava marijanskinaziv «svetište Duha Svetoga» (LG53), naziv koji je prisutan i u okružnici oispravnom štovanju Blažene Djevice MarijeMarialis cultus. Taj naziv kao i istoznačnice,hram, svetohranište, svetište pokazujenastambu Duha Svetoga u Mariji na sasvimposeban način. Blaženu Djevicu Mariju vidikao potpuno obnovljenu i posvećenu božanskimDuhom.Dogmatska konstitucija o Crkvi u suvremenomsvijetu tvrdi: «Ne treba se čuditi, dakle,ako se kod svetih otaca raširila uporabada Majku Božju zovu sva sveta, bez mrljegrijeha, gotovo oblikovana Duhom Svetim inačinjena jednim novim stvorenjem».Nakon Sabora primjećuje se pojačanorazvijanje suodnosa između mariologije ipneumatologije, prije svega objavljivanjeokružnice Marialis cultus Pavla VI. koji potičeda se marijanskoj pobožnosti naglašavaosoba i djelo Duha Svetoga. Nakon te okružnicepoznatiji autori pneumatološke obnoveu marijanskoj teologiji nakon objavljivanjaMarialis cultus su Gabrijel M. Roschini, DominikBertetto, Hans Urs von Balthasar, LeonardoBoff i Xavier Pikaza. Važno je spomenutii XVI. marijanski kongres u Rimu od 18.do 21. svibnja 1975. pod naslovom «Marija iDuh Sveti».Marija je primjer «kćeri čovječanstva»,koja se zbog Duha koji boravi u njoj možeobratiti Bogu nazivajući ga «Abba, Oče»!(Rim 8, 15); čovječanstva duboko ukorijenjenogu Kristu, jedinom Spasitelju i Posredniku,zajedničkom Bratu; čovječanstva prožetadarom duha istine i ljubavi.Djevica Marija je još i slika čovječanstvau kojem se štovanje Boga slaže sazalaganjem za čovjeka; vjernost zemlji sdubokom čežnjom prema nebu; ljubav premaOcu sa sposobnošću za prihvaćanjesvakog čovjeka.Listopad 2006. // Broj 10 // Godište I. • 17

Iz misija (2.)glavom. Metodisti u tom dijelu imaju jedancentar gdje se hrane ti beskućnici, a ja samse sa svojim mladima iz župe uspio povezatis tom metodističkom crkvom i dva putamjesečno, srijedom navečer, dovozimo juhui kruh i hranimo ih. Problem je što navečerni policija ne ulazi u te dijelove, vrlo je opasno.Suradnja crkava je vrlo dobra, gotovo sena ovoj razini i ne gleda tko je tko.Znaju li išta o Europi?Nažalost, gotovo ništa. Znaju za pojamEurope – sve je to tamo «preko mora». Znajuza Papu. Iznenađuje to što domaće stanovništvozna za Međugorje, ne znaju gdje je,ali znaju da se u njemu ukazala Gospa; neznaju gdje je Europa, ali su čuli za Međugorje.Među bijelima je posve drukčije, zainteresiranisu za poruku, jedna bijela gospođadva puta godišnje vodi hodočasnike u Međugorje.Kakvom vidite sutrašnjicu Afrike s obziromna sve probleme, siromaštvo, AIDS??Nažalost, nažalost, ti što se busaju u prsada nešto rade to čine samo eda bi se pokrilasramota takva stanja! To je sramota cijeleljudske zajednice, cijeloga svijeta. Danas je40% crnoga pučanstva bolesno od AIDS-a, apredviđa se da će 2015. biti vrhunac, kad ćeumrijeti između šest i osam milijuna ljudi, aostat će tri milijuna siročadi, djece bez obaroditelja. Što učiniti za tri milijuna djece bezroditelja? Tko će im išta moći objasniti? Putemkojim se sada ide ništa se ne će moćipromijeniti, jer pomoć koja se daje je kap umoru, nema edukacije, ljudima nije jasno učemu je problem; vračevi im govore da AIDSne dolazi od načina života kojim žive, neprihvaćaju seksualne norme koje propisujeCrkva. Sve je jedan kaos za koji ne vidim rješenjei vjerojatno sve treba prepustiti u Božjeruke, pa što Bog dadne. Već je danas mnogodjece siročadi i može se kazati da časnesestre samo o njima skrbe, drugo ne mogustignuti. Kad bi država djelovala preko Crkve,ne mora to biti Katolička Crkva, uvjerensam da bi pomoć bila daleko korisnije iskorištena.Znam da Amerika dosta pomaže, pai neki fondovi američkoga predsjednika, štoide preko Bijelih otaca, ali sve je ipak kap umoru. Nažalost, država sredstva ne ispuštaiz svojih ruku, a mito i korupcija su glavnoobilježje vlasti.Jeste li se kao svećenik pronašli u Africi?Jesam, pogotovu kad vidim da sam došaotu gdje nitko drugi ne bi došao. U nas se neBez vjere domaće pučanstvo praktično ne zna živjeti. Sve shvaćaju na naravan,izvoran, lijep način. Sve shvaćaju doslovno. Jedan primjer: Jedna je gospođa,služeći kod bijelaca, za dvadeset godina uštedjela oko tisuću eura. Kćite gospođe ima vanbračno dijete, sirotinjski skupa žive u limenoj baraci. Vrloje aktivna u župi, pomaže što god i gdje god treba. Dogodilo se da je iz našegnaselja odselio jedan naš čovjek, otišao je živjeti u seoski kraj i vratio se skupitipomoć kako bi tamo pomogao napraviti crkvu. Župnik nije imao sredstava, pase obratio ženama koje pomažu u župi, među njima i gospođi koju sam spomenuo.Ta mi je žena rekla da je dala sve što je imala ušteđeno, svih tisuću eura.Znao sam da je to sve što ona ima i nije mi bilo drago što je to učinila. Upitaosam je zašto je to učinila, zašto je dala sve, a ona mi je odgovorila da je to učinilajer je Bog sv. Franji rekao: Franjo, idi i sagradi moju Crkvu, a ja sam ovdjes franjevcima i sve moram dati za svoju Crkvu. To je onaj udovičin novčić – svešto je imala ona je dala.može dogoditi da nema svećenika kad trebanekoga pomazati, ili da nedjeljom nemaMise jer nema svećenika. Ovdje se ne događada se netko želi krstiti jer je sreo svećenikakoji ga je lijepo primio, a u Africi to svakodnevnodoživljavam. Ovdje je svatko katolikjer su mu to roditelji, a u mojoj župi je posvedrukčije. Jednostavno svakodnevno možešvidjeti kako zajednica diše, kako se obnavlja,kako živi novim životom,Na kraju razgovora važno je reći da je,kad je riječ o crnom pučanstvu, u svem njegovusiromaštvu, riječ o ponosnim ljudima.Nisu izgubili dostojanstvo, nisu izgubilizdrav osjećaj za drugog čovjeka, nisu izgubiliosjećaj za žrtvu, a pogotovu nisu izgubiliosjećaj za Boga. Ne uklapaju se u modernost,ali su zadržali svoju izvornost i radost kojamene kao Europljanina fascinira. To je neštošto se u njima odmah prepozna, a to je onošto se zove afričkom dušom. Nije naravno riječo Africi kao kontinentu, već o tome kakotu svoju nevolju žive. To je ono što privlači,pogotovu djeca. Djeca su tako simpatičnai tako dobra da je to nevjerojatno. Svi misionariuvijek su okruženi djecom. Riječ jeo izvornoj dobroti koja, zbog svih situacijakoje sam naveo, ponekad zna i nestati.Listopad 2006. // Broj 10 // Godište I. • 19

JA SAM S VAMAI SVE VAS LJUBIMPOSEBNOM LJUBAVLJUSnimio Studio HRG

Iz života CrkveIŠČITAVANJEPAPINIH RIJEČI I GOVORAdr. fra Tomislav PervanUzrečica kruži kako su ljudi hrliliIvanu Pavlu II. da ga vide, dok ljudihrle Benediktu XVI. da ga čuju. Govorise kako treba pomno motriti štoto govori njemački Papa. I ovo štose zbiva posljednjih dana nadilazisve što su najpozorniji tumačiteljiu svojoj brižnosti i na svojim radnimstolovima uspijevali odraditi.Svaka se Papina riječ i rečenicavrti i okreće, preispituje i doviđa usvome značenju i sadržaju. Naposese oni nevješti njemačkom jezikutrude dovidjeti i dokučiti svakiredak Papina govora u Regensburgu,svaka se riječ i rečenicavaže na zlatarskoj ili ljekarničkojvagi. A u konačnici sve je zapravosamo jedan veliki poziv na dijalog,razgovor, ne toliko Istoka i Zapada,ne toliko kršćanstva i islama, negovjere i znanstvenog tumačenjasvijeta bez Boga.22 • G l a s n i k m i ra // MeđugorjePapa se stalno pita, i stalno pita svijet: Štoje na početku, razbor, razum ili slučaj,slučajnost koja bi onda potom nekim slučajemrazumno i matematički uredila svemir?I kako se u tome surječju dijaloga može i trebanuditi vjera, religija: silom ili kao razumna posljedicačovjekova zaključivanja te racionalnogpristanka uz božanski Um, Logos?Svoju domovinu i zavičaj Papa nije pohodioiz pukoga domotužja, želje za rastankom,nije došao da kao sijedi starac još jednom vididraga mjesta, nego je došao da bude navjestiteljIsusa Krista. U domovini je činio ono štočini i u Rimu: Pred profesorima i studentimagovorio je zanosno kao teolog, znanstvenik.Pred roditeljima i prvopričesnicima kao župnikkoji daje jednostavne, temeljne savjeteo obiteljskom životu i molitvi, pred svećenicimai đakonima govorio je kao pastir-biskupkoji svojim najbližim suradnicima ulijevapovjerenje i odvažnost za službu, za izazovevremena, za život iz vjere i molitve. Papa senije bavio drugorazrednim stvarima koje sumediji tu i tamo stavljali u prednji plan, nijezalazio u nebitno, folklorne predstave i sl.Nama ne preostaje ništadrugo nego slijediti riječi PastiraPapa se uvijek okreće bitnome, navještajuvjere. U svakoj prilici nastupa kao Petrovnasljednik, Kristov namjesnik, koji utvrđujebraću u vjeri, koji ne propušta prilike svjedočitineustrašivo i s punom odvažnošćuIsusa Krista. Govorio je u zemlji koja postupnogubi svoje kršćanske korijene i stogasu mu riječi načelne i temeljne. Ne plaši seni onoga što je vezano uz njegovu službu,a to je biti kamen spoticaja. U zemlji velikihreformatora i mislilaca živi se kao da Boganema te kako ništa u konačnici nema punogi pravog smisla. Stoga u takvu ozračju Papazastupa čvrste stavove, logički, racionalno,dosljedno, razložno.Vjera nije samo neko stanje ili raspoloženje,nego pristajanje uz istinu iz koje svedruge istine slijede: Opstoji Bog, a taj Bogjest Bog Isusa Krista koga Crkva priznajeBogom i čovjekom te koji je među nama nazočan.Papa to vjeruje, to glasno zbori, toobrazlaže, misaono i teološki, to daje drugimakao životnu smjernicu. Nije to za mekušce,za duge i zamorne talk-shows, za nevezanerazgovore ili bulevarske listove prepunepraznih fraza, gdje može stajati jedno poreddrugoga, krivo i pravo, gdje se stalno govorikako ne postoje konačne istine za koje seisplati živjeti i mrijeti. Stoga je Papa kao osobapoziv i izazov, trn u tijelu društva komuništa nije sveto, trn u tijelu proizvoljnostii relativizma, tolerancije, snošljivosti, pričemu je na Zapadu snošljivost zapravo prepuštanjeda drugi ima nadmoć nada mnom imojim stajalištima i uvjerenjima, a ja se morampognuti i priznati svoj poraz.Nama ne preostaje ništa drugo nego slijeditiriječi Pastira, stajati iza svojih uvjerenja, prihvaćationo što on govori te to u životu oplođivati,u društvu bez Boga. Živjeti i govorititako da ljudi oko nas zbilja reknu: Da, ta osobavjeruje u Isusa Krista. Ne povoditi se za modomi medijima, nego biti uporište onima kojisu u potrazi za istinom i smislom. Ne izgubitise u svijetu, nego sačuvati u svakome dijaloguneotuđivi identitet vlastitoga uvjerenja.Vjera je događaj susretaizmeđu Boga i čovjekaPostoji Božja mudrost i demonska inteligencija.Danas se toliko toga nudi na tržištumudrosti, new-age, istočna, hinduistička,budistička, taoistička, kabalistička, tibetanska,afrička, indijanska, šamanska, sve štoje iole egzotično. Prepuni su izlozi našihknjiga o onome što se nudi kao konačna(nazovi)mudrost života. Sve to uživa naklonosti povjerenje medija, novina, televizije,te ima prednost pred poluobrazovanom publikomu odnosu na kršćanski poklad vjere.Nastupaju razni učitelji, sjedobradi starci,za velike novce nude svoje (nazovi)spoznajekoje su u konačnici razorne za kršćanstvo.Uvijek se prema plodu poznaje mudrost istablo na kome nešto uspijeva. Istina i mudrostkoje potječu od Boga imaju Boga za cilji mjerilo. Upravo kao i ljubav. Mjera ljubavije bezmjerje u ljubavi. Biti svet, okrenutBogu, bez mjere i granica. Pogled na Bogakoji podaruje norme i mjerila.

Vijesti, najave, obavijestiMons. Robert W. Finniz SAD-a u MeđugorjuOd 2. do 5. rujna 2006. u Međugorju jesa skupinom hodočasnika privatnoboravio mons. Robert W. Finn D.D.,biskup biskupije Kansas City-Saint Joseph,Missouri, SAD. Redovito je koncelebrirao ucrkvi svetoga Jakova na dnevnoj Misi za hodočasnikeengleskog jezika kao i kod slavljavečernje svete Mise. Ostalo vrijeme proveoje ispovijedajući i u zajedničkim hodočasničkimpohodima molitvenih mjesta u Međugorju.O hodočašću i svojim dojmovima kazao jeda kao biskup i vjernik vidi da se svečano iživo slave sveti sakramenti. „U slavlju svetihsakramenata ja vidim dokaz i potvrdu vjereBožjega naroda i da tu djeluje Božji duh“, rekaoje mons. Finn.Na upit koje su njegove osobne molitvenenakane na ovome hodočašću, odgovorioje: „U mojoj državi Missouri iznesen je noviprijedlog zakona koji bi znanstvenicima dopustiopokuse na nerođenoj djeci, na njihovimstanicama i na njihovom tkivu. Ako biu našoj državi – koja je veoma tradicionalnai ima duboke vjerske korijene – prošaotaj zakon, onda bi mu bila otvorena vrata usvim državama SAD-a. Došao sam se molitiza kršćanske zakone u našoj zemlji. Takođermolim za svećenička i redovnička zvanja i zaširenje klanjanja Presvetome oltarskome sakramentuu mojoj biskupiji.“Mons. Finn zaređen je za svećenika 1979.,za biskupa 2004., a u svibnju 2005. preuzeoje biskupiju Kansas City-Saint Joseph.Blagdan Uzvišenjasv. Križa MISA NAKRIŽEVCUBlagdan Uzvišenja sv. Križa u župi Međugorjetradicionalno se slavi prvenedjelje nakon Male Gospe na brduKriževcu. U čast Svete godine Otkupljenja1933./34., potaknuti tadašnjim župnikomfra Bernardinom Smoljanom, međugorski sužupljani, usprkos velikoj neimaštini, na brduponad Međugorja sagradili monumentalnibetonski križ visok 8,5 a širok 3,5 metra. Unjegovo su križište ugrađene relikvije IsusovaKriža dobivene iz Rima. Križ je blagoslovljen16. ožujka 1934. i taj je dan na Križevcuprvi puta slavljena sv. Misa. Već u rujnu1935. biskup fra Alojzije Mišić odredio je dase blagdan Uzvišenja sv. Križa u Međugorjuslavi u prvu nedjelju poslije Male Gospe i dase tada na Križevcu slavi pučka Misa. Sve do1981. bio je to blagdan za župljane i prijateljeiz okolnih mjesta, a od 1981. postao je toblagdan i za hodočasnike iz cijelog svijeta.Tjedan dana prije blagdana križ je osvijetljen.U Međugorju nas Gospa neprestano pozivada molimo pred Križem i da častimo KristovKriž. I ove su se godine brojni domaćii strani hodočasnici odazvali njenom pozivu.Masa svijeta slijevala se tijekom noći iu rane jutarnje sate prema svetištu. U 10h upodnožju Križevca započela je molitva krunicekoju su predvodili međugorski fratri, au 11h je započela svečana sveta Misa kojuje predslavio i na kojoj je propovijedao fraMate Dragićević.Budući da se na taj dan tijekom prijepodnevane slave sv. Mise na drugim jezicima, užupnoj je crkvi u podne slavljena sveta Misaza domaće i strane hodočasnike. Predslavioju je fra Tomislav Pervan.Večernju svetu Misu na vanjskom oltarupredvodio je fra Stjepan Martinović.Slovensko „Ognjišče“ u MeđugorjuU petak 29. rujna 2006. Međugorje je pohodila skupina od 600 slušatelja slovenskog katoličkog radija „Ognjišče“u pratnji 5 svećenika. Slušatelji radija „Ognjišče“ zajedno s glavnim urednikom i osnivačem tog radija, o. Francom Trstenjakomveć četiri godine redovito organizirano odlaze na godišnji odmor. Ove godine su bili u Budvi, a na povratkuu Sloveniju zaustavili su se na jednodnevnom hodočašću u Međugorju. U popodnevnim satima slavili su sv. Misu ucrkvi sv. Jakova, zatim su se u molitvi uspeli – po izboru – na Križevac ili na Brdo ukazanja. Radio „Ognjišče“ emitira ipreko satelita i može se čuti u cijeloj Europi, u sjevernoj Africi i na Bliskom Istoku, a putem interneta u cijelom svijetu.(Vidi: http://radio.ognjisce.si)26 • G l a s n i k m i ra // Međugorje

Odjeci u svijetuŽIDOV KOJI JE Tri puta pao nakoljena pred GospomBernardEllisPrevela Lidija ParisMoja supruga Suzanne, rođena kao katolkinja, prvi put je čula za Međugorje 1983. god. Iz djetinjstva se sjećalakako su joj časne sestre u školi koju je pohađala pričale o Bernardici i o lurdskim ukazanjima, i odmah je prepoznalada se u Međugorju ukazuje ista Majka Božja. Bila je duboko uvjerena da ju Gospa zove i molila me je daju tamo odvedem. Rekao sam joj da od nje uopće nije fer što od mene očekuje da odem u neko pobožno katoličkosvetište u kojem ću se osjećati neugodno. Ako me doista voli, ne će od mene tražiti da tamo idem. Odgovorila mije „Ako me voliš, Bernard, odvest ćeš me tamo.“ Nismo otišli...Devet mjeseci kasnije, u kolovozu1983. otišli smo na ljetovanje u Dubrovnik.Bio je to izbor moje suprugeSue. Meni se baš i nije išlo u neku komunističkuzemlju, ali sam to učinio iz ljubaviprema njoj. Za vrijeme našeg boravka u Dubrovnikuzamolila me je da ju povedem uMeđugorje bar na jedan dan. Shvatio sam daje, kad je odabrala Dubrovnik, zapravo imalanešto drugo na umu i tako sam, iz ljubaviprema njoj, prihvatio da odemo u to svetištena samo jedan dan.Dolazak u MeđugorjeNa moje iznenađenje, kad smo stigli, sveje izgledalo vrlo normalno, nije bilo nikakvihposebnih izraza pobožnosti, nitko se nijeudarao šakama u prsa niti hodao u kostrijetii pepelu, vidio sam samo normalne ljude kaošto su Sue i ja. Mještani su bili vrlo ljubazni iukazali nam gostoljubivost kakvu nisam nikadprije doživio. Bio sam čuo da su katolici utom kraju antisemiti, no kad sam im rekao dasam Židov, još su me toplije primili i osjećaosam se vrlo opušteno.Oko 17 sati bili smo kod crkve gdje semolila krunica, i tamo smo susreli gospođuAnitu Curtis koju smo znali iz Londona. Kadme je ugledala rekla je: „O, krasno je da Židovposjećuje Međugorje. Gospa će biti sretnašto te vidi ovdje!“ Rekla mi je da bi moždabilo moguće uvesti me u prostoriju gdje sedogađa ukazanje, ali sam ja mislio da to nijeprikladno, jer nisam vjerovao u ono što sedogađalo. Nisam poznavao Isusa, još manjenjegovu Majku, i doista nisam vjerovao da seona može ukazivati tim mladim ljudima.28 • G l a s n i k m i ra // MeđugorjeKleknuo samI tako sam stajao pred Župnim uredomusred mnoštva drugih ljudi koji su molili sestruJanju i fra Tomislava Pervana, župnika, daih puste unutra kad bude ukazanje. Anita Curtisje rekla sestri Janji da sam Židov i da bi metrebalo pustiti unutra, jer će se Gospa veselitikad me vidi. Primijetio sam jednu Talijanku sdjetetom koje je izgledalo vrlo bolesno. Plakalaje i preklinjala sestru Janju da ju pusti unutrajer je vjerovala da će dijete ozdraviti. Rekaosam sestri Janji: „Molim vas, pustite tu ženu,nije pravo da idem ja, jer ja ne vjerujem u tošto se događa.“ Fra Tomislav Pervan je izašao,vidio ljude kako raspravljaju, zgrabio Talijankui mene, i prije nego što sam shvatio što sedogađa, ugurali su me u pokrajnju prostorijugdje su se događala ukazanja. Sobica je bilamala i natrpana i bilo je nepodnošljivo vruće.Ljudi su bili stiješnjeni rame uz rame, nijebilo ni milimetra slobodnog prostora. Ubrzo jeušlo šestero vidjelaca, počeli su moliti i ondasu pali na koljena. Gledao sam u zid ne bih lividio nešto neobično, Majku Božju, ali vidiosam samo zid i dosta loše obojen kip DjeviceMarije. Budući da su svi kleknuli, kleknuo sami ja, nije bilo izbora. Bili smo tako stiješnjenida kad jedan klekne, svi moraju kleknuti. Sjećamse da sam razmišljao o tome kako bi bilonemoguće ugurati još ikoga, bilo je tijesno kadsmo stajali, a klečeći smo zauzimali dvostrukoviše prostora. Osjećao sam posvuda na tijelutuđa koljena i bilo mi je vrlo, vrlo neugodno.U prostoriji je vladala tišina, čulo se samo disanje,kad je tišinu probio plač one Talijankes bolesnim djetetom. Počeo sam primjećivatineku posebnu nazočnost, nešto se događalou toj prostoriji, nešto što nisam razumio. No,prije nego što sam shvatio gdje sam i što sedogađa, svi su ustali i izašli smo.Moja supruga stajala je vani. Suze su joj tekleniz obraze. Rekla mi je: „Ne ćeš nikad shvatitikakva je to bila nevjerojatna milost za cijelunašu obitelj“. Sue je bila tako sretna što sam jabio u prostoriji ukazanja. To tada nisam razumiojer, iako nisam vjerovao u ono što se događalo,razmišljao sam ovako: ako nekim čudom MajkaBožja putuje kroz vrijeme i prostor da bi se ukazalavidiocima u Međugorju, nije baš neka razlikajesam li u prostoriji ili s druge strane zida.Može me vidjeti ovako i onako. Te stvari nisamnikako mogao shvatiti.To je bilo prvi puta da me netko bacio nakoljena. Tradicionalno, Židovi ne kleče od strahada ne bi prekršili zapovijed koja kaže da sene smiju klanjati nikakvim djelima ljudskihruku. To je bilo protivno židovskom učenjukoje sam primio kad sam bio mladić. Osjećaosa krivnju što sam kleknuo u toj prostoriji, ito pred jednim loše obojenim kipom.Mjesto gdje mogu naći mirU Međugorje sam navraćao mnogo putasa svojom suprugom jer mi se mjesto svidjelo,i znao sam da se tamo nešto događa,nešto što ne razumijem. Što bilo da bilo, toje tako utjecalo na ljude da su svi bili dragi iljubazni jedni prema drugima.I tako sam dolazio ne vjerujući, ali uživajućiu okružju. Mnoge sam godine dolazio uMeđugorje. Za mene je to postalo mjesto gdjemogu pobjeći, naći mir, divno opuštanje i prijateljstvo.Dvije godine kasnije, mislim 1985., Sue ija bili smo na jednom od naših uobičajenihposjeta Svetištu, kad sam jedne večeri odlučiouspeti se na Križevac jer su nam rekli da ćegore biti ukazanje i da će Marija Pavlović bititamo. Vrlo rano stigli smo podno križa i sjelina stepenice, pred sam križ. Razgovarali smoo svojim životima i svojim uvjerenjima, Sue osvojoj katoličkoj vjeri a ja o svojem židovskomodgoju. Sue me je pokušavala uvjeriti da jeIsus moj Mesija i Spasitelj, a ja sam joj govorioda postoji dovoljno dokaza koji govore

PoticajiNe boj se, Jeremija!dr. fra Iko SkokoŽidovski starozavjetni prorok Jeremija(hebr. jirmejahu: Jahve je uzvisio) ubrajase, uz Izaiju, Ezekijela i Danijela u velikeproroke. Sin je svećenika Hilkije. Rođenje oko 650. g. prije Krista u mjestu Anatotu,koje je udaljeno 5 km od Jeruzalema, koji jebio političko, kulturno, gospodarsko i duhovnosredište Judeje. Djelovao je kao prorokčetrdeset godina, od 625. do 586. pr. Kr.za vrijeme trojice judejskih kraljeva: Jošije,Jojakima i Sidkije.Jeremijina knjiga započinje Božjim pozivomda bude prorok svim narodima. Prorokzapočinje dijalog s Bogom u svezi s pozivom.Ustvari, prorok se ne osjeća sposobnimi doraslim za tu misiju, zato se pravda da neumije govoriti i da je dijete. (Jr 1,4-6)Bog ne prihvaća ispriku, nego ga hrabririječima: „Ne boj ih se: jer sam s tobom da teizbavim“. (Jr 1,8)Jeremija je, nakon ohrabrenja, prihvatioBožji poziv i poslanje. Bio je spreman za jedanpotpuno novi način življenja. Postao jesvjestan svoje odgovornosti u jednom povijesnomtrenutku svoga naroda i zato bezikakva straha naviješta Božju riječ želeći danjegov narod ponovno prigrli vrijednosti.Njegova poruka nije dobronamjerno shvaćena,zato nastaju veliki nesporazumi i sukobis narodom. Srušio im je njihova krivai uska poimanja Boga. Namjeravali su gaubiti. (Jr 11,18-23) Batinali su ga i zatvarali.(Jr 20) Čak su ga proglasili izdajnikom, istuklii zatvarali. (Jr 37,11-16) Bilo je trenutakakad je Jeremija zbog težine poziva htio zašutjeti.Međutim, nije mogao izdržati, unatočsvim mukama koje je doživljavao. RiječBožja u njemu je bila snažnija. Neustrašivoje pozivao, za razliku od lažnih proroka, na„obrezanje srca“, tj iskreno dubinsko obraćenjekoje će se ogledati u novom iskrenomodnosu s Bogom.Naše i Jeremijino vrijeme razlikuju sesamo izvanjski gledano, ali im je bit ista. Imi suvremeni ljudi, ako želimo imati pravednosti mir trebamo iskreno dubinsko obraćenje,tj. istinske odnose prema Bogu, bližnjemui stvorenjima.KRUNICA - SNAGA GOSPINE ŠKOLEUlistopadu smo, mjesecu posvećenomGospi i molitvi krunice. Blagopokojnipapa Ivan Pavao II. trinaestoga dananakon izbora za papu, u listopadu 1978. godineprije podnevnoga Angelusa uskliknuoje: «Krunica je moja najdraža molitva. Divna,krasna molitva. Divna u svojoj jednostavnosti!Divna u svojoj dubini!» Papa, čovjek molitvei vjerni štovatelj Nebeske Majke iznio jene samo istinu svoje nutrine, nego i istinubrojnih drugih koji u krunici vide svoj molitveniizražaj i duhovno stanje. Krunica je,istina, u sebi jednostavna molitva i kao takvaje osvojila kršćanska srca. No, ona, kako32 • G l a s n i k m i ra // Međugorjereče Papa, ima dubinu i bogat sadržaj. Upravotu dubinu i sadržaj upoznaše brojni vjernicimoleći krunicu u Međugorju.S krunicom u ruci, sigurno je, postajemodrugi ljudi. Gospa to zna i zato nas i pozivana tu lijepu i uzvišenu pobožnost. Gospa sjednakom majčinskom ljubavlju poziva namolitvu krunice u Fatimi, Lurdu, Međugorju…Krunica je poziv na hod kroz Betlehem,Nazaret, Jeruzalem… Ona je uvijek lekcija uGospinoj školi. Po krunici dolazimo do Isusa,suživljujemo se slici Službenice Božje iulazimo u prostor svetoga. Krunica je moćnooružje u rukama kršćana. Prebirući pozrncima, zastajući na pojedinom otajstvu,izgovarajući molitvu, postajemo osobe kojemogu i imaju pravo čovječanstvo usmjeravatiTvorcu svega.Po krunici vjernik uspostavlja dijalogNeba i zemlje. Krunica nam je najbolji prijatelju samoći, bolesti, brizi, strahu... Netkoje jednom zapisao: «Svatko ima nešto čimese brani. Dijete viku i dreku, žena nježnosti suze, muškarac snagu i odlučnost, a mikatolici imamo Krista i Mariju, Euharistiju ikrunicu.»fra Mario Knezović

Molitva MarijiKraljici svetekrunice iz Pompeja(bl. Bartol Longo)Uzvišena Kraljice pobjeda, GospodariceNeba i zemlje, na spomen čijegimena se raduje Nebo i drhte ponori,slavna Kraljice krunice, mi pobožnatvoja djeca pred tobom iznosimoosjećaje našeg srca i sa sinovskimpovjerenjem donosimo pred tebe našebijede. S prijestolja tvoje blagosti gdjekraljuješ Marijo milostivo pogledaj nanas, na naše obitelji, našu domovinu,na Europu i cijeli svijet. Ti suosjećaš snašim brigama i mukama koje nam zagorčavajuživot. Pogledaj Marijo kolikeopasnosti u duši i tijelu, koliko nesrećai žalosti nas muči. Majko, moli za nas,isprosi nam milosrđe svoga božanskogSina i svojom blagošću pobijedi srcagrješnika, naše braće, tvojih sinova,koji ranjavaju tvoje preosjetljivo Srce,a koje je Isus krvlju otkupio. Budiuistinu ono što i jesi, Kraljica mira ipraštanja. Amen.BlagoslovljenaKrunice(bl. Bartol Longo)Marijo, molimo te za milostkoju nam ne možeš odbiti, udijelisvima nama svoju trajnu ljubav ina poseban način svoj majčinskiblagoslov. Blagoslovi sve one kojimole i potiču druge na molitvusvete krunice. Blagoslovljenakrunice, slatki vjenčiću koji nasvežeš s Bogom, vezo ljubavi kojanas sjedinjuješ s anđelima, utvrdospasenja u paklenim nasrtajima,sigurna luko u zajedničkim brodolomimačovječanstva, ne ćemote nikada ostaviti. Ti ćeš biti našautjeha u času agonije, za tebezadnji poljubac našega životakoji se gasi. Zadnje riječi s našihusana bit će tvoje ime, Kraljicesvete krunice, naša draga Majko,utočište grješnika, Gospodaricei utjeho bijednika. Budi uvijek isvugdje blagoslovljena na Nebu ina zemlji. Amen.STOPAMA MIRAŽalosna otajstvaIsus nosi teški križODLUČNOSTPoticajiGledam tu sliku već dugo ispred sebe:ustrajno nosiš teški križ, a oni pocikuju,kao da su pošli na vašarište, a ne na gubilište.Zar si zaboravio hram, trgovce i bič,onaj muški nastup, dostojanstvo i odlučnost?Kako sam te samo obožavao u tom trenutku,a sada sam, napušten i slab vučeš se teško.Oči ti polagano traže moje, uvjereno veliš:pusti podvikivanje, ja pobjeđujem, zar ne vidiš?S okolnostima i postupci se mijenjati trebaju,uvijek je dobro ako znaš što hoćeš i kamo ideš.Osvrćem se oko sebe, drugi u tišini prolaze,svatko je ogrnut teškim velom svojih misli,nitko nije čuo ovaj prijekor, ovu mudru riječ.Lako bih ja sve shvatio da mi je križ manje težak,ne da mi spavati noću, opustiti se danju,žulja, peče, lomi, smućuje, probada, kida.Jesi li to još jedanput pao, njima na veselje?Oprosti, previše sam se sada raspričao,a bolje bi bilo da sam ti pružio ruku,prepoznao te smjesta u čovjeku koji prolazi,u događaju naizgled nevažnom i neuglednom.Znam, znam bio bi moj križ tada puno lakši,svjetlo bih pronašao na svakodnevnom putu,uspio zastati smjerno i duhom obgrliti svijet.Kao nekada, pred prvu sv. pričest, tiho šapćem:moj si put, Isuse, moja istina, moj život,slijedit ću te, makar i križ morao nositi,makar svi drugi puno drukčiji bili.Miljenko StojićListopad 2006. // Broj 10 // Godište I. • 33

IskustvaMeđugorje je bilo odgovorna sva moja pitanjaMons. Eduard PeričićNathaly Maalouf u Međugorjeje hodočastila 2005. Otadaživi i širi Gospine porukeu svojoj dragoj domovini.Nathaly Maalouf, Libanonka, studenticaje na sveučilištu Lebanese AmericanUniversity u gradu Jbeil (Biblos).U svojim pismima od 16. prosinca 2005., 22.srpnja, 2. i 17. kolovoza 2006. opisuje svojedoživljaje prilikom hodočašća u Međugorje2005. godine, kao i svoju duhovnu povezanosts ovim svetištem nakon toga. Prije dolaskau Međugorje bila je sva shrvana svojimmladenačkim problemima i zato jer su i njeziniroditelji trpjeli znajući da joj je teško,a morali su biti čvrsti čuvajući je da ne zastrani.Donosimo najvažnije dijelove pisamakoje je uputila jednom svećeniku zauzetomza otvoreni pristup međugorskim događajimakojega ona, unatoč udaljenosti, smatrasvojim anđelom čuvarom i čije savjete gledeMeđugorja vrlo rado traži i prihvaća.U Međugorju je bila krajem travnja i početkomsvibnja 2005. U Međugorju se njezinživot promijenio: jer mi je bilo vrlo žao zbogsvega onoga što sam prije toga prolazila, i jerje moja obitelj morala trpjeti znajući da ja trpim,ali nisam mogla, zaista nije mi bilo lakorazgovarati s njima. Susret sa spomenutimsvećenikom bio je gotovo sasvim slučajan,kraj ispovjedaonica kada je on izlazio izauta. Progovorili su tek nekoliko riječi, tektoliko da su znali da je ona iz Libanona a oniz Hrvatske. No čini se da je to za nju bilosasvim dovoljno. U svom pismu nastavlja:Kada sam te vidjela osjetila sam se vrlo sretnomosjećajući da ćeš se ti moliti za mene. Kažemti da sam rekla Djevici da je molim da miomogući da te opet vidim. I tako se dogodilo dasam te ponovno vidjela. Kada su u dvorani Cenacolanakon ukazanja koje je Mirjana imala2. svibnja hodočasnici dolazili da ih svećeniciblagoslove, došla je i Libanonka sa svojommamom da primi blagoslov. Nakon nje dao sii meni blagoslov od naše Majke, i sigurna samda je tada Ona preko tebe rekla «Draga Gospinakćeri». Čuvši te riječi, u meni se je dogodilapromjena. Od tog momenta ja se više ne želimosjećati loše i ono što želim jest da Djevica iIsus budu oni koji upravljaju mojim životom.Kažem ti, oče, sada prolazim najdivnije danesvog života. Vratila se kući smirena i sretna,prepustivši se posve vodstvu Kraljice Mira,nastavila studij marketinga, a upoznala je ivrlo dragog i karakternog momka.Gore navedenom idu u prilog i sljedećeriječi iz pisma koje je 4. kolovoza 2006. uputilaistom svećeniku: Koja sreća što mogu s tobomrazgovarati, jer kao i ti TOLIKO vjerujemu Djevicu, moju ljubljenu Djevicu koju volim iu koju vjerujem svim svojim srcem, i ne trebami ništa drugo; ono što mi je važno jest mojaMama, moja Djevica i moja je ljubav premanjoj duboka, tako duboka da gotovo ne moguizdržati.Rat u Libanonu unio je i u njezino srcepuno tuge i straha. Ovdje je bilo divno, a sadaiz minute u minutu nema ničega... Od kada ljudimole za mir, zašto mira nema? Zašto je uvijeksotona onaj koji pobjeđuje? Zašto? Molimoi ništa od onoga za što smo molili nije se dogodilo?!Svakog dana sve više žrtava, više zaraze,svakog dana više razaranja. Zašto, nakonšto smo za cilj postavili mir, sada u 15 dananema više Libanona. Zašto? Zašto prolazimodane i dane sa sve više ranjenih, sve više groznihdana, i nakon toga? Što? A mira nema?Oprosti oče što sam sve ovo rekla, to je zato štosam vrlo žalosna, ne prestajem moliti ali uzasve to ne mogu prestati misliti zašto?! I gdje ido kada! A mnogo je ljudi koje znam koji moleza mir.Za jednu osobu, za mene, kojoj je duša bila skršena, za mene, koja samtražila mir, Međugorje je bilo veliki odgovor na sva moja pitanja.Bila sam jedna osoba u Međugorju, a vratila sam se druga. Vratila samse s mirom, vratila sam se sretna, vratila sam se obećavši Djevici da ne ćeproći dan a da ne ću moliti za mir.34 • G l a s n i k m i ra // Međugorje

IskustvaPa ipak, i u tim zaista teškim danima onane gubi pouzdanje. Ne, nisu joj drage tvrdnjenekih koji ne vjeruju u istinitost međugorskihdogađanja. To mi se, oče, ne dopada jerja vjerujem u međugorsku Djevicu, ja je volim imoji najbolji dani bili su oni koje sam provela uMeđugorju. Znadem da Crkva još nema dokaze(koje traži), ja to znadem ali uza sve to znademda su ukazanja dobra i da se nitko tko je bio uMeđugorju nije vratio gori ili samo malo gori.Želim biti suradnica Kraljice Mira i želim odgovoreza one koji mole. Oče, volim Međugorje jertamo je mir kojeg stalno sanjam i molim da tajmir bude tako čvrst tako da bi mogao izdržatii sve kušnjeI rat je u Libanonu prestao. Prestao je 14.kolovoza, uoči blagdana Uznesenja BlaženeDjevice Marije. I tko može kazati da taj mirnije djelo Gospina posredništva?! ZahvalnaBogu i Gospi za mir u svojoj zemlji i sjećajućise svog prvog boravka u Međugorju, kaoi nadajući se ponovnom hodočašću u ovoGospino svetište, mlada studentica iz zemljekoju nazivaju «Gospin vrt», u kojoj je preko1200 Gospi posvećenih crkava, iz koje je do2002. godine u Međugorje došlo preko 15000hodočasnika, oko 200 svećenika, a bila su ipetorica njihovih biskupa, ponovno oživljavauspomenu na Međugorje. Nathaly se jošjednom sjeća svog hodočašća u Međugorje:Za jednu osobu, za mene, kojoj je dušabila skršena, za mene, koja sam tražila mir,Međugorje je bilo veliki odgovor na sva mojapitanja. Bila sam jedna osoba u Međugorju avratila sam se druga. Vratila sam se s mirom,vratila sam se sretna, vratila sam se obećavšiDjevici da ne će proći dan a da ne ću moliti zamir. Tamo sam čula Djevicu kroz riječi jednogsvećenika koji je rekao: «Draga Gospina kćeri».I kako da ne budem sretna! Kad god se osjetimloše, čim se sjetim spomenutih riječi i spomenutogtrenutka u Međugorju, ja ponovno postajemsretna. Međugorje je susret mira, ljubavi iradosti za sve moje dane…Volim te, MAJKO!Nathaly MaaloufRat u Libanonu unio je i u njezinosrce puno tuge i straha. Ovdje je bilodivno a sada iz minute u minutunema ničega... Od kada ljudimole za mir, zašto mira nema?Zašto je uvijek sotona onaj kojipobjeđuje? Zašto? Molimo, i ništaod onoga za što smo molili nijese dogodilo?! Svakog dana sveviše žrtava, više zaraze, svakogdana više razaranja. Zašto nakonšto smo za cilj postavili mir sadau 15 dana nema više Libanona.Zašto?Listopad 2006. // Broj 10 // Godište I. • 35

U spomenMila KurtovićDana 11. rujna 2006. nakon teške bolesti u Gospodinu je preminula Mila Kurtović,majka našega fra Ljube, Dražana i Gorana. Mila je rođena 13. studenoga 1940. uDrinovcima. S mužem Jerkom našemu je narodu i Crkvi darovala trojicu sinova.Cijeli svoj život bila je ustrajna u vjeri, a iz krila te vjere izraslo je franjevačko zvanjenjezina sina fra Ljube. Donosimo oproštajne riječi dr. fra Ivana Sesara izrečenena sv. Misi zadušnici i pogrebu pok. Mile.Draga braćo i sestre, draga rodbino i prijateljipokojne Mile!Čovjek je trska koja misli, govore filozofi.Čovjek misli, dragi vjernici, i stoga je svjestansituacije u kojoj se nalazi. Kao razumno bićestalno postavlja pitanja i traži odgovore.Dok gledamo u lijes u kome je položenomrtvo tijelo pokojne Mile postoji samo jednopitanje, a ono glasi: ZAŠTO?- Zašto si je, Bože, baš sada pozvao?- Zašto baš u 66. godini života kada je,prema ljudskom shvaćanju vremena, moglajoš dugo živjeti?- Zašto baš sada kada je nakon mukotrpnihi teških godina života mogla konačnouploviti u mirnu luku i uživati radost svojedjece i unučadi?- Zašto si pozvao tako rano nju koja sesvakome znala radovati, nikad nikoga uvrijeditiniti ikome nauditi?Na ove i tolike druge slične upite postojisamo jedan odgovor, a on glasi: Zato jer seonomu koji jedini određuje broj naših danaovdje na zemlji svidjelo pozvati je k sebibaš sada! Zato što Božje misli nisu naše misli,što Božji planovi nisu naši planovi.Upravo onaj koji je svojom smrću uništionašu smrt, Isus Krist, želeći nas utješiti danasnam poručuje: Neka se ne uznemiruje srcevaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U kućiOca mojega ima mnogo stanova! (Iv 14, 1-2).Tko vjeruje u Krista, ne mora se bojati smrti,niti nad njom očajavati – makar i umro vječnoće živjeti – poručuje nam sv. Ivan (usp.Iv 11,25).Sv. Augustin je ustvrdio: Čovjek bez vjereputnik je bez cilja, pitalac bez odgovora, natjecateljbez pobjede i umirući bez utjehe. Sa sigurnošćudanas s ovoga mjesta mogu ustvrditida pokojna Mila nije bila putnik bezcilja, niti pitalac bez odgovora, niti umirućibez utjehe. Bila je, kao što je svima poznato,žena vjere i pouzdanja u Boga. Iz Božje rukesve je primala kao dar pa i teški križ bolestikoji je strpljivo nosila. Znala je da za naskršćane patnja nije kazna nego ispunjenjevolje Božje.Stoga, koliko nas god žalostio ovaj rastanaks našom dragom pokojnicom, razloga zatugu nema jer oni koji s Kristom umiru s Kristomće vječno i živjeti. Jedan poznati teologto je ovako kazao: «Za vjernika smrt je krajvremena i početak vječnosti».Pokojna Mila nije se obazirala na prolaznostovozemaljskog vremena, nego je poputonih mudrih djevica iz Svetog pismabudno i pozorno čekala čas prijelaza iz vremenitogu vječno. S Kristom je umrla i zatovjerujemo da će s njim i vječno i živjeti.Već Stari zavjet razlikuje smrt grješnikaod smrti pravednika koji su u Božjim rukamai koji smrću ne mogu biti uništeni. Takose u Knjizi mudrosti govori: A duše su pravednikau ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva.Očima se bezbožničkim čini da oni umirui njihov odlazak s ovoga svijeta kao nesreća; ito što nas napuštaju kao propast, ali oni su umiru.Vjerujući da pok. Mila već sada uživa miri zajedništvo Onog u koga je vjerovala, komuse ustrajno molila i za kog je bila spremnatrpjeti – s tom se vjerom mi danas u vremenuopraštamo od nje.Draga Mile, hvala ti za istinsko svjedočanstvovjere. U ime Hercegovačke franjevačkeprovincije i mjesne Crkve hvala tebi itvome suprugu Jerki za sina fra Ljubu kojegste nesebično i s radošću darovali Franjevačkomredu i Crkvi; hvala za sve molitve koje siizrekla za njega kao i za sve ostale svećenikei redovnike. Hvala ti za ljubav kojom si ljubilaBoga i čovjeka.U ime našega provincijala fra Slavka Soldei svih fratara Hercegovačke franjevačkeprovincije, u ime svih fratara i časnih sestrakoji su na službi u župi Međugorje, svih župljanažupe Međugorje i mnogobrojnih međugorskihhodočasnika, te u svoje osobnoime izražavam iskrenu sućut suprugu pok.Mile Jerki, sinovima Dražanu, fra Ljubi i Goranu,njihovom obiteljima te bližnjoj i daljnjojrodbini.Počivala u miru Božjem!38 • G l a s n i k m i ra // Međugorje

Tjedni molitveni program– zimski raspored (od 11. rujna do 1. svibnja)Sve o događajima u Međugorjui odjecima u svijetu i KatoličkojCrkvi čitajte u novommjesečniku - Glasniku mira.Čitajte i preporučite drugimaGlasnik mira, mjesečnikInformativnog centra “Mir”Međugorje.Surađujte u Glasniku mira,pišite nam o svojim iskustvima.Pretplatite se na Glasnik mira.Godišnja pretplata (12 brojeva):30 KM/120 KnPONEDJELJAK I UTORAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceSRIJEDA7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeČETVRTAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Krunica- U došašću, u božićnom vremenu i u vremenu kroz godinu: radosna otajstva i otajstva svjetla- U korizmi: otajstva svjetla i žalosna otajstva- U uskrsnom vremenu: otajstva svjetla i slavna otajstva18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Euharistijsko klanjanjePETAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Križni put uz Križevac17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Čašćenje KrižaSUBOTA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeNEDJELJA I BLAGDANI8, 11, 18 h Sv. Mise na hrvatskomIspovijedPrije podne za vrijeme MisePrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti sa svjedocimaPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Krunica na Brdu ukazanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceSVAKOG 25. U MJESECU - CJELONOĆNO KLANJANJEListopad 2006. // Broj 10 // Godište I. • 39

OVU SAM ŽUPUIZABRALANA POSEBANNAČIN.