Blaženi Ivan Pavao II

Blaženi Ivan Pavao II.

Draga djeco!Kao što priroda daje najljepšeboje godine i ja vas pozivamda svojim životom svjedočitei pomognete drugima da sepribliže mom Bezgrješnomsrcu kako bi plamen ljubaviprema Svevišnjem isklijao unjihovim srcima. Ja sam s vamai neprestano molim za vas davaš život bude odraz raja ovdjena zemlji. Hvala vam što ste seodazvali momu pozivu.25. travnja 2011.Iz sadržajaBeatifikacija Ivana Pavla II.Blaženi Ivan Pavao II.– miris svetostiPapa Benedikt XVI.RazgovorS posebnom se zahvalnošćusjećam uspinjanja naPodbrdo i Križevackardinal Christoph SchönbornUsusret tridesetoj obljetniciukazanja Kraljice MiraTrideset godina podGospinim okriljemMarija Stelzer DugandžićMeditacijaŽivotna ravnotežas. Dominika AnićDuhovnaoporukajednoga velikanaBlagopokojni papa Ivan Pavao II. unići će upovijest katoličke duhovnosti kao onaj kojije uveo nova otajstva u molitvu krunice,koji je u posljednjim godinama svogapontifikata izdao svoje papinske okružniceo krunici, o euharistiji, koji je na ulasku unovo tisućljeće podario Crkvi i svijetu svojuduhovnu oporuku. Duc in altum - izvezina pučinu, geslo je te oporuke. Crkva sene smije zatvoriti u svoj ghetto, mora naotvoreno more, pučinu, mora se suočitis potrebama svijeta, s teškoćama. Morauprijeti pogled u svjetionik – Isusa Krista.fra Tomislav PervanIz života CrkveZidorušitelj i mostograditeljblaženi Ivan PavaoII. – čovjek koji je stvaraopovijestfra Tomislav PervanSvjedočanstvo voditeljicezajednice “Majka Krispina”U tvojoj prisutnosti, Bože…Priredila s. Lidija GlavašOpćepoznata je stvar kako se Crkvi ne žuri. Što je za Crkvu,koja je na svjetskoj pozornici već dvije tisuće godina, polajednoga desetljeća, pet-šest godina? Malenkost. Nakonsmrti blagopokojnoga Pape u travnju 2005. svijet je plebiscitarnotražio Santo Subito - Smjesta svetac. Svijet je osjetio kakoje između nas svetac otišao u vječnost – da bi ostao s nama kao zorniprimjer doživljena i proživljena kršćanstva u današnjem vremenu.Pet godina je nevjerojatno kratko vrijeme u povijesnim tijekovima dabi se osobu uzdignulo na čast oltara. Doživjela je to Majka Tereza, doživioje to i Ivan Pavao II. To je onaj za duhovni život nužni kisik kojitreba prodahnuti sve biće Crkve i svijeta nakon svih iskušenja, skandalai nevolja kroz koje je Crkva prošla u minule dvije i pol godine.Papa koji je došao s Istoka – s njime nudi Crkva svijetu jedno posvenovo lice, lice sveca, velikana, orijaša koji je prokrstario svijetomu svome iznimno dugom pontifikatu. Neumorno je naviještaoIsusa Krista. To je smatrao temeljnom zadaćom svoga pontifikata.Bio je glavni, odlučni evangelizator, Kristov navjestitelj na prijela-Nastavak na 4. str.GLASNIK MIRA | Utemeljitelj i nakladnik: Informativni centar MIR Međugorje | Glavni urednik: Krešimir Šego | Lektor i korektor: Dragan Naletilić | Adresa: Glasnik mira, Gospin trg 1, 88266Međugorje, BiH | Tel.: 00 387 36 650 200; 653 327 | Faks: 00 387 36 651 300 | Služba pretplate: 00 387 36 653 342 | E-mail: glasnikmira@medjugorje.hr | Internet: www.medjugorje.hrGrafičko oblikovanje: Shift, Mostar | Tisak: Fram-Ziral, Mostar | List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije pod brojem R-05-05-42-2175-86/06 od 12. siječnja 2006. | Godišnja pretplata (12 brojeva): Hrvatska 120 HRK, BiH 30 KM, europske zemlje 30 €, Švicarska 50 CHF, USA i Kanada 42 €, Južna Amerika 48 €, Australija 51 €Uplata pretplate: Iz BiH u KM: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Unicredit Bank, Žiroračun broj 33 8120 2 20114 5352 | Iz Hrvatske u HRK: Informativnicentar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Societe generale – Splitska banka d.d., Broj računa: 2330003-5100201682 | Iz Njemačke u eurima: Informativni centar MIR Međugorjed.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (za Glasnik mira), BLZ : 75090300 | Iz Švicarske u CHF: Katholische Kroatenmission, Postfach9057, 8036 Zürich. Naziv banke: UBS AG Zürich – Wiedikon (0270/00), Kontonummer: 805418.40A (za Glasnik mira), IBAN : CH63 0027 0270 8054 1840 A, BIC: UBSWCHZH80A, UBS PostkontoNr: 80-2-2 | Iz svih europskih zemalja u eurima: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (zaGlasnik mira), BLZ : 75090300, BIC: GENODEF1M05, IBAN: DE88750903000002155044 | Za sve valute iz drugih zemalja: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke:UniCredit Bank, SWIFT: UNCRBA 22, IBAN: BA 39 3380 6048 0281 0221Foto ĐaniSvibanj 2011. | Broj 5 | Godište VI. | 3

Beatifikacija Ivana Pavla II.Beatifikacija Ivana Pavla II.Nastavak s 3. str.zu tisućljeća. Svojom pojavom djelovao jemagnetično, milijuni mladih okupljali su sena svjetske dane mladih da bi ga uživo doživjeli,opipali, iskusili, a mnogi mogu upravonjegovoj karizmi zahvaliti svoj put do vjere iIsusa Krista, svoj put u Crkvu.Unići će u povijest katoličke duhovnostikao onaj koji je uveo nova otajstva u molitvukrunice, koji je u posljednjim godinamasvoga pontifikata izdao svoje papinskeokružnice o krunici, o euharistiji, koji je naulasku u novo tisućljeće podario Crkvi i svijetusvoju duhovnu oporuku. Duc in altum- izvezi na pučinu, geslo je te oporuke. Crkvase ne smije zatvoriti u svoj ghetto, morana otvoreno more, pučinu, mora se suočiti spotrebama svijeta, s teškoćama. Mora uprijetipogled u svjetionik – Isusa Krista. I Papaveli kako ne treba stvarati niti otkrivati nekenove programe. Programska zadaća je već(za)dana – u osobi Isusa Krista, u zapisanimsvetim spisima, u predaji Crkve. U žarištuje svega uvijek iznova Isus Krist – isti, jučer,danas i zanavijeke isti.Vjernici moraju pokazati svijetu IsusaKrista. “Htjeli bismo vidjeti Isusa” (Iv 12,21),molba je koju su uputili neki Grci u JeruzalemuFilipu. I danas svijet vapije za Isusom, želividjeti njegovo lice, osjetiti njegovu ljubav. Nakršćanima je ne samo da govore o Isusu Kristu,nego da ga na stanovit način učine vidljivimsvakomu čovjeku. Zadaća je Crkveodražavati Kristovo svjetlo u svakome povijesnomrazdoblju, učiniti da njegovo lice zasjapred naraštajima novoga tisućljeća.I Papa nastavlja: Naše bi svjedočanstvobilo nepodnošljivo siromašno kad ne bismomi na prvom mjestu bili oni koji razmatraju,koji su zagledani u Kristovo lice. Poglednam treba biti više nego ikada usredotočenna Gospodinovo lice.Svatko od nas koji dolazimo u Međugorjetražiti Lice Gospodnje, sigurno sidrište duše,zavičaj duha, smiraj u nemirnom svijetu možeučiniti barem nešto u svome životu, ondje gdježivi i djeluje. Učiniti nešto lijepo za Gospodina.Zagledati se, naime, u lice Isusa Krista te postatina stanovit način kristoaktivan. To je našživotni program, to je temeljni i nosivi stupsvake obnove u Crkvi. To je lekcija koju namje ostavio u gorkim trenutcima svojih posljednjihdana na ovoj zemlji, u ovoj suznoj dolini,ovaj veliki Papa. Dok je mogao govoriti, grmioje cijelim svijetom, zvonki mu je glas odjekivao,ali je bio još snažniji u trenutcima kad jezanijemio, kad nije mogao ništa prozboriti,kad je samo pokretima davao naslutiti kolikupatnju, kakvu agoniju proživljava. Upravo kaoi njegov Učitelj. Dao sam vam primjer...Blaženi Ivan Pavao II.– miris svetostiBlažen li si, ljubljeni papa Ivane Pavle II., jer si povjerovao!Propovijed pape Benedikta XVI. na Misiproglašenja blaženim Ivana Pavla II.1. svibnja 2011.Draga braćo i sestre!Prije šest godina nalazili smo se na ovomemjestu za slavlje ukopa pape Ivana PavlaII. Velika bijaše bol zbog gubitka, ali jošveće bijaše iskustvo beskrajne milosti kojaje obujmljivala grad Rim i cijeli svijet: milostkoja bijaše nešto kao plod cijeloga životamoga ljubljenoga prethodnika a napose njegovasvjedočanstva u patnji. Već smo onogadana osjećali kako se razlijeva miris njegovesvetosti, a Božji je puk na mnogo načinaizrazio svoje poštovanje prema njemu. Stogasam osobno htio da se ubrza proces njegovaproglašenja blaženim, poštujući odgovarajućepropise Crkve. Danas je došao taj željnoočekivani dan; brzo je došao jer se tako Gospodinusvidjelo: Ivan Pavao II. jest blažen!Srdačno bih htio pozdraviti sve koji steu tolikom broju došli u Rim u povodu ovogaradosnoga događaja: Kardinale, patrijarhekatoličkih Crkava s Istoka, subraću ubiskupskoj i svećeničkoj službi, službena izaslanstva,veleposlanike i zastupnike javnogaživota, Bogu posvećene osobe i vjerni puk.Pozdrav upućujem isto tako i svima koji su snama povezani putem radija i televizije.Današnja je nedjelja druga u uskrsnomvremenu. Nju je blaženi Ivan Pavao II. proglasionedjeljom Božanskoga milosrđa. Stogaje ovaj nadnevak i izabran za današnjeslavlje jer je prema planu Providnosti mojprethodnik u predvečerje ovoga svečanogadana predao svoj duh Bogu. Danas je k tomei prvi dan Marijina mjeseca svibnja; ujednoje ovo i spomendan svetoga Josipa Radnika.Sve se te sastavnice podudaraju i tako obogaćujunašu molitvu. Pomažu nama, hodočasnicimau prostoru i vremenu. Na nebu jesvetkovanje među anđelima i svetima posvedrukčije! Pa ipak je Bog jedan, jedan je iIsus Krist, Gospodin, koji kao most povezujenebo i zemlju. I u ovome trenutku osjećamose jedni drugima blizu, kao da smo sudionicinebeskoga bogoslužja.“Blago onima koji ne vide a vjeruju!” (Iv20,29). U današnjem evanđeoskom odsječkuIsus izgovara to blaženstvo, blaženstvo vjere.Ono nas na poseban način dira, nas kojismo se sabrali slaviti upravo jedno proglašenjeblaženim. Još i više, proglašenje blaženimjednoga pape, Petrova nasljednika, kojije pozvan braću učvršćivati u vjeri. Ivan PavaoII. jest blažen zbog svoje snažne i velikodušne,svoje apostolske vjere. I misli namsame od sebe lete na jedno drugo blaženstvo:“Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti tone objaviše tijelo ni krv, nego otac moj u nebesima!”(Mt 16,17). Što je objavio Otac nebeskiŠimunu? Da je Isus Krist, Sin Boga živoga.Zbog te vjere Šimun postaje “Petrom”- Stijenom, na kojoj Isus može sagraditi svojuCrkvu. Vječno blaženstvo Ivana Pavla II.što ga Crkva danas radosno naviješta nalazise naskroz u tim Kristovim riječima: “Blagote, Šimune”, i “Blaženi oni koji ne vide a ipakvjeruju!” To je blaženstvo vjere koju je i IvanPavao II. primio kao dar od Boga Oca za izgradnjuKristove Crkve.Naše se pak misli zapućuju i do jednogadrugoga blaženstva koje prethodi svim drugimblaženstvima u Evanđelju. To je ono blaženstvoDjevice Marije, Otkupiteljeve Majke.Njoj, koja je netom začela u svome kriluIsusa, upućuje sveta Elizabeta riječi: “Blaženati koja si povjerovala da će se ispuniti svešto joj je Gospodin kazao!” (Lk 1,445). Veličanjeblaženom vjere ima svoj uzor u Mariji.Svi se radujemo što se proglašenje blaženimIvana Pavla II. događa i prvoga dana Marijinamjeseca, pod majčinskim pogledom Marijinimkoja svojom vjerom podupire vjeruapostola, trajno podupirući i vjeru njihovihnasljednika, napose onih koji su pozvani naPetrovu stolicu. Mariju ne nalazimo u izvješćimao Kristovu uskrsnuću, ali je njezinaprisutnost posvuda gotovo skrovita: Ona jeMajka kojoj je Isus povjerio svakoga pojedinogaučenika i cijelu svoju zajednicu. Na posebannačin možemo konstatirati kako svetiIvan i sveti Luka navode stvarnu i majčinskuprisutnost Marijinu na onim mjestimakoja prethode današnjem evanđelju i prvomučitanju: u izvješću o Isusovoj smrti gdjese Marija spominje uz Isusov križ (Iv 19,25)te na početku Djela apostolskih koja prikazujuMariju posred učenika sabranih na molitvuu dvorani Posljednje večere (Dj 1,14).Pa i današnje drugo čitanje govori nam ovjeri, i upravo je to Petar koji prepun duhovnogaentuzijazma piše te navodi novokrštenicimarazlog njihove nade i njihove radosti.Raduje me što mogu primijetiti kako Petar uovome odsječku – na početku svoje Prve poslanice– ne govori u imperativu, nego u indikativu,u pokaznom načinu. On naime piše:“Zato kličete od radosti” – i onda nadomeće:“Njega ljubite, iako ga niste vidjeli. Još ga nevidite, ali u njega vjerujete, te kličete od neizrecive,nebeskom slavom preobražene radosti,jer postižete svrhu svoje vjere: spasenjeduša” (1 Pt 1,6.8-9). Sve je u indikativu jerpostoji nova stvarnost, nova zbiljnost koja jeplod Kristova uskrsnuća, stvarnost dostupnavjerom i u vjeri. “Gospodnje je to djelo” - kakostoji u psalmu – “kakvo čudo pred očima našim!”(Ps 118,23), pred očima vjere.Draga braćo i sestre! Pred našim očimadanas sja u punome duhovnom svjetluuskrsloga Krista lik ljubljenoga i poštovanogaIvana Pavla II. Danas će se njegovo imepribrojiti društvu svetaca i blaženika koje jeon za svoga skoro dvadeset i sedmogodišnje-Nastavak na 6. str.4 | Glasnik mira | Međugorje Svibanj 2011. | Broj 5 | Godište VI. | 5

Beatifikacija Ivana Pavla II.PromišljanjeNastavak s 5. str.ga pontifikata proglasio svetima i blaženima.Pri tome je uvijek izričito podsjećao na sveopćipoziv na uzvišenu mjeru kršćanskogaživota – na svetost – kako to ističe i saborskakonstitucija Lumen gentium o Crkvi. Svi sučlanovi Božjega naroda – biskupi, svećenici,đakoni, laici, Bogu posvećeni muževi i žene– svi smo mi na putu u nebesku domovinu ukoju je ispred nas otišla Djevica Marija kojaje na jedinstven i savršen način povezana sKristovim otajstvom i s Crkvom.Karol Wojtyła je najprije kao pomoćni biskupa onda kao nadbiskup Krakova sudjelovaona Drugom vatikanskom saboru. Znaoje da posvetiti zadnje poglavlje dokumenta oCrkvi Mariji znači učiniti Mariju Majku Otkupiteljevulikom i uzorom svetosti svakomukršćaninu i cijeloj Crkvi. Taj je teološkividik blaženi Ivan Pavao II. otkrio kao mladić,a onda ga je cijeloga svoga života čuvaoi produbljivao – vidik koji je sažet u biblijskojslici Krista na križu i njegove Majke podkrižem. Slika je to koju ćemo pronaći u IvanovuEvanđelju (Iv 19,25-27), koja je potompreuzeta u biskupski i papinski grb KarolaWojtyłe: zlatni križ, jedan veliki “M” doljedesno i geslo: “Totus tuus” – koje potječeiz poznate riječi svetoga Luja Marije Grignionaod Montforta u kome je Karol Wojtyłaotkrio temeljno načelo cijeloga svoga života:“Totus tuus ego sum et omnia mea tua sunt.Accipio te in mea omnia; praebe mihi cortuum, Maria!” – “Sav sam tvoj i sve je mojetvoje. Uzimam te kao sve svoje; daj mi svojeMoćnik s krvi bl. Ivana Pavla II.srce, Marijo!” (Rasprava o pravoj pobožnostiprema Mariji, br. 266).U svojoj Oporuci novi je blaženik pisao:“Kad je konklave kardinala 16. listopada 1978.izabrao Ivana Pavla II., poljski primas KardinalStefan Wyszyński rekao mi je: “Zadaća će novogaPape biti uvesti Crkvu u treće tisućljeće”.A onda nadodaje: “Htio bih još jednom izrazitisvoju zahvalnost Duhu Svetomu za velikidar Drugoga vatikanskoga sabora, čijim sedužnikom osjećam zajedno s cijelom Crkvom– a napose s cjelokupnim biskupskim zborom.Uvjeren sam da je zadaća mnogih novih naraštajakroz dugo razdoblje crpsti bogatstva kojanam je podario taj Sabor u dvadesetom stoljeću.Kao biskup koji je sudjelovao na Saboru odprvoga do posljednjega dana htio bih tu velikubaštinu povjeriti svima onima koji će biti ubudućnosti pozvani ostvarivati ga. A ja osobnozahvaljujem Vječnomu Pastiru što mi je dopustioslužiti toj velikoj zadaći za vrijeme svihgodina moga pontifikata”. A što je ta zadaća, tastvar? Ista koju je Ivan Pavao II. izrekao u svojojprvoj svečanoj Misi na Petrovu trgu znakovitimriječima: “Ne bojte se! Otvorite, štoviše,širom otvorite vrata Kristu!” Ono što je novoizabraniPapa molio od svih, to je sam osobnokao prvi uzorno živio: Otvorio je društvo, kulturu,područja politike i gospodarstva Kristu.Snagom jednoga gorostasa – koju je dobio odGospodina – znao je preokrenuti tendencijekoje su se činile nezaokretive. Svjedočanstvomsvoje vjere, ljubavi i apostolske odvažnosti popraćenevelikim čovjekoljubljem ovaj je uzornisin poljske nacije pomogao kršćanima na cijelomsvijetu da se ne boje nazivati se kršćanima,pripadati Crkvi te govoriti o evanđelju. Jednomriječju, pomagao nam je svima da nemamostraha pred istinom, jer je istina jamac slobode.Još jednom sažeto, ponovno nam je ulio snaguvjerovati u Krista jer je Krist Redemptor hominis,otkupitelj čovjeka – što je tema njegoveprve enciklike, ali i misao vodilja svih drugih.Kad se Karol Wojtyła popeo na Petrovustolicu, sa sobom je donio svoje dubokoumnopromišljanje o prijeporu između marksizmai kršćanstva, u čijoj središnjici je čovjek.Njegova je poruka bila: Čovjek je putCrkve, a Krist je put čovjeka. S tom porukom– koja je velika ostavština Drugoga vatikanskogasabora i njegova „kormilara“ slugeBožjega pape Pavla VI., Ivan Pavao Drugivodio je Božji narod. Tako je i prešao pragtrećega tisućljeća koji je s pogledom na Kristanazvao ‘pragom nade’. Da, s pomoćudugoga puta priprave na Veliki jubilej kršćanimaje podario novu orijentaciju za budućnost,za budućnost s Bogom koji nadilazipovijest, ali i djeluje u povijesti. Tu službunade, na stanovit način prepuštenu marksizmui ideologijama napretka, ponovno je postuliraoza kršćanstvo dajući mu autentičniizgled nade, živjeti u povijesti u duhu ‘iščekivanja’,živjeti u osobnoj kao i zajedničarskojegzistenciji koja se orijentira prema Kristukoji je punina čovještva i ispunjenje njegovatraganja za pravednošću i mirom.Na kraju bih Bogu zahvalio za osobnoiskustvo koje mi je podareno da budem krozdugo vremensko razdoblje suradnik blaženogapape Ivana Pavla II. I prije sam imao prigoduupoznati ga i cijeniti. Ali od 1982., kadme pozvao u Rim za pročelnika Zbora zanauk vjere, mogao sam ga kroz duge 23 godineiz blizine doživljavati i trajno sam sve višei više cijenio njegovu osobu. Bogatstvo njegoveintuicije i njegova duhovna dubina nosilisu moju službu. Njegova uzorna molitva uvijekme je dirala i izgrađivala: On je jednostavnouranjao u susret s Bogom, pa i sred mnogobrojnihobveza svoje službe. Pogotovo paknjegovo svjedočanstvo u patnji: Gospodin muje postupno uzimao sve, ali je trajno i stalnoostajao “stijena” kakvu je Krist htio. Njegovaduboka poniznost, ukorijenjena u nutarnjemjedinstvu s Kristom, dopuštala mu je da vodiCrkvu i nadalje te da pruža svijetu još rječitijuporuku – upravo u vremenu kad su slabilenjegove fizičke snage. I tako je na jedinstvennačin ozbiljio poziv svakoga svećenika i svakogabiskupa: biti posve jedno, postati posvejedno s onim Isusom koga svakodnevno primai prinosi u svetoj euharistiji.Blažen li si, ljubljeni papa Ivane Pavle II.,jer si povjerovao! Molimo te jačaj s neba inadalje vjeru Božjega puka. Amen.(Preveo fra Tomislav Pervan)Uz fenomen Međugorja –povijesni, eklezijalni i teološkikontekst međugorskih događanja(4)I kako vidimo, danas, petnaest godina od završetka rata, Međugorje trajno raste, inutarnjom snagom Duha i vanjskim brojem hodočasnika. Slobodno se može reći – sineira et studio – da se ovdje dopisuje jedno novo poglavlje obnove Crkve kakvu je zamisliosam Sabor, i da je Međugorje najbolje i najautentičnije ostvarenje saborskih smjernica zaobnovu Crkve in capite et in membris, za obnovljeni pastoral, evangelizaciju, oživljavanjesakramenta pokore i pomirenja, koji je gotovo zamro u zapadnoj Crkvi nakon Sabora.fra Tomislav PervanNovi župnik – 1982. – stalne komunističkeprijetnjeŽupni je administrator fra Zrinko Čuvalo.U srpnju 1982. dolazi k meni na Humacfra Jozo Pejić i priopćava mi da me upravaProvincije namjerava predložiti biskupu zažupnika u Međugorju. Otimao sam se kolikosam god mogao njegovoj odluci, ali nisammogao. Dva puna dana sam ga satimaod toga odvraćao. Tomu su svjedoci fra IvanDugandžić, fra Tomislav Vlašić te fra VendelinKaračić. Znao sam da je aktualni župniku zatvoru toga bio krajnje svjestan, i nemogućeje da dvojica budu istodobno župnici.U narodu župnik slovi kao svjedok ukazanjai mučenik. Što će reći narod, što će rećifratri i vjernička javnost na smjenu legalnogažupnika? S jedne strane tri godine zatvorasu predugo da bi župa bila ispražnjena pase stvar morala riješiti, a s druge strane, onajkoji dođe, u nevolji je sa svih strana. Došaosam fra Tomislavu Vlašiću i njemu iznio cijelustvar i zamolio ga da se posavjetuje s vidiocima.On mi je navečer, 16. srpnja, poslaoporuku rukom napisanu da su vidiocirekli da se trebam prihvatiti te službe. To mije unijelo u dušu i srce donekle mir, ali samtražio od provincijala, nakon što sam dobiodekret o premještaju s Humca u Međugorje,mjesec dana odmora, i došao sam u Međugorjetjedan dana nakon Gospojine te istegodine. Ostao tu punih šest godina, u najteževrijeme, kad je na trenutke bilo sigurnijebiti u zatvoru nego tu, u župnome stanu uMeđugorju.Prijetnje, zastrašivanja i zabrane nisu izostale.U Čitluku komunisti vrlo tvrdi, naposečelnici mjesne partijske organizacije, učitlučkom općinskom komitetu partije. Nimalonisu bili susretljiviji ni mjesni članovipartije u samome Međugorju. Svaka molbada se bilo što uredi ili sagradi obijala se odgluhe uši. Nikakve gradnje kroz sve vrijemežupnikovanja, nas trojica svećenika smještenau tri sobička, fra Slavko Barbarić koji jedolazio iz Mostara dijeli ponekada sobu s fraTomislavom Vlašićem. To je bivša župnikovasoba. Tri časne sestre žive u neljudskimuvjetima, u prostoru od devet četvornih metara,nemaju svoje kupaonice tako da sambio prisiljen dolje ispod, gdje se pralo rublje,urediti za njih tuš-kabinu. S vremenomsam u lijevom zvoniku dao napraviti tri sobičkaza stanovanje u kojima bijaše ljeti neizdrživovruće, zimi nesnošljivo hladno. Alismo se morali snalaziti. Nikakvih vanjskihsanitarnih čvorova, u uporabi je jedino poljskizahod koji je služio đacima u školi, malopreuređen. I zbog toga sam pozivan na odgovornost!Kako sam smio dirati u državnovlasništvo?! Vode nema, nema nikakvihhigijenskih uvjeta, a hodočasnici dolaze sasvih strana svijeta. Sramota pred cijelim svijetom.Kontrola hodočasnika, napose iz inozemstva,stroga, svi se moraju registrirati uČitluku, na miliciji. Obveza prijave postoji zasve. Mještani su u strahu, ali ujedno i ponosni.Za sve veće prigode i blagdane oko kućesu u civilnoj odjeći pripadnici Udbe, kojepoznajemo, a oni prate sve kretnje, sve propovijedii svaku riječ. Naši anđeli čuvari. Psihičkipritisak i teret. Tek na obljetnicu ukazanja1983. omogućen pristup i uspon nabrda – i ukazanja i Križevac.Nastavak na 16. str.6 | Glasnik mira | Međugorje Svibanj 2011. | Broj 5 | Godište VI. | 7

Poruka za sadašnji trenutakPoruka za sadašnji trenutakRazmišljanje uz Gospinu poruku i uskršnja evanđeljaO da bi ovog Uskrsaplamen vjere i ljubaviisklijao u srcima ljudiOno što nam Gospa potkraj ovog mjeseca stavlja na srce,mogli smo iščitati iz uskršnjih evanđelja. Marija je kao svakaMajka u dosluhu sa svojim Sinom. Ona zna što on misli,osjeća i želi.vlč. Adalbert RebićZanos u srcima onih koji vjeruju u Isusakao što je vjerovao IvanUskršnje evanđelje koje smo čitalina dnevnoj uskršnjoj Misi iz srcai pameti je Ivanove. On je to napisao,kao što je napisao i nezaboravneriječi svjedočenja u svojoj prvoj poslanicikršćanima: „Što bijaše od početka, štosmo čuli, što smo vidjeli očima svojim, štorazmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi,Životu – da, Život se očitova, i vidjeli smo isvjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni,koji bijaše kod Oca i očitova se nama –što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama dai vi imate zajedništvo s nama...“ (1 Iv 1,1-4).Skrenimo svoju pozornost na Ivanove čine,na glagole: čuli smo, vidjeli smo svojim očima,to razmotrismo, ruke naše opipaše o Životu...Ivan se zanio, govori iz punine svogasrca, svjedoči o Božjem Sinu Isusu Kristu.To govori onaj Ivan koga je Isus osobitoljubio i koji je zajedno s Petrom bio na Isusovugrobu onog uskršnjega jutra, prvog utjednu, u nedjelju vrlo rano ujutro. Zavirioje s vrata groba i „vidio“ da je grob prazan„i povjerovao je!“ Ova dva čina u Ivanovuse evanđelju međusobno upotpunjuju: tkovidi, taj može lakše vjerovati, a tko već vjeruje,taj više vidi u onome što vjerom gleda. Toda je Ivan tako brzo povjerovao što je u grobuvidio, djelo je Duha Svetoga. Zato prazangrob, samo znak, još nije dovoljan za vjerovanje.Uostalom, toliki su ljudi u Isusovovrijeme u Jeruzalemu i oko Jeruzalema vidjeliIsusa i njegova čudesa, ali nisu u nj vjerovali.Bog mora otvoriti oči čovjeku da bimogao u Isusu Kristu prepoznati Sina Božjegai u nj povjerovati kao u svoga Otkupitelja.Ivan je imao tu milost Božju: „on vidjei povjerova“. Povjerova upravo zato što ga jeGospodin ljubio, što je na posljednjoj večeripočivao na grudima Isusovim i što je s Ma-rijom, Isusovom Majkom, stajao na Kalvarijipod križem. Ivanovski Isus stalno naglašavada ih Otac mora privući e da bi mogli spoznatii u nj vjerovati. Izvor vjere u Isusa Kristajest u djelovanju Duha Svetoga. Savršenavjera kakvu Ivan traži u svojem evanđeljuod svih koji se Isusu približuju i od svih članovasvoje kršćanske zajednice, „vidi“ u praznomegrobu „znak“, da je Isus otišao k svojemuOcu. Prazni grob nije za Ivana „dokaz“uskrsnuća, nego „znak“ koji dovodi do vjereu Uskrsloga. I samo onaj koji živi u intimnomzajedništvu s Kristom kao što je živioIvan, može u znaku vidjeti uskrsnuće Isusovo.(Čitaj A. Rebić, Homilije za liturgijsku godinuA. Biblijsko-teološki vid, KS, Zagreb2007., str. 97-99).„…Blaženi oni koji ne vidješe, a vjeruju!“(Iv 20, 29)Blaženije je ne vidjeti, a ipak vjerovati u Isusa.To je evanđelje treće vazmene nedjelje (Iv20, 19-31). Toma nije vjerovao u uskrsnućedok nije vidio uskrsloga Isusa. Tek kadga je vidio, povjerovao je u nj. Isus zato koriTomu: „Budući da si me vidio, povjerovao si.Blaženi oni koji ne vidješe, a vjeruju!“ (Iv 20,29). Ivan time tješi kršćane svoga vremena ikršćane svih vremena koji nisu vidjeli uskrslogaIsusa, a ipak su u nj povjerovali kao uuskrsloga, proslavljenoga Krista, svoga Otkupitelja.Ivan opisuje ono što se dogodilo u susretuUskrsloga s njegovim učenicima kojima sus Isusovim raspećem i ukopom propale svenade. To što žene pričaju o praznome grobui nekim anđelima primaju s nevjericom. Štosada? Njihova je nevjera bila snažna. Primjerte nevjere je nevjerni Toma u kome su zapravouprisutnjeni svi ostali učenici.Dok su učenici raspravljali o Isusu i o tomešto sada učiniti, uskrsli se u njihovoj sredinipojavi iznenada, neočekivano. Pozdravlja ihs „Mir vama“ (hebr. šalom lakhem!). Kako jeIsus mogao ući u sobu kroz zatvorena vrata?Mogao je, jer on sada ima novi način življenja.On je proslavljeni Gospodin, Sin Božji,koji uskrsnućem od mrtvih (Rim 1,3), silomDuha Svetoga, sjedi zdesna Bogu. Događajuskrsnuća božanske je naravi. Od trenutkasvojega uskrsnuća Isus nije više podložanzakonima prostora i vremena, nije više sastavnidio našega fizičkog svijeta. Njegovo jetijelo preobraženo, pneumatsko, produhovljeno.Kao takav, Isus se iznenada pojavljujeu njihovoj sredini. Jučer je još visio raspetna križu, danas je proslavljen u njihovoj sredini!„Pokaza im ruke i rebra“. Želi ih uvjeritida je on isti onaj Isus, prije raspet, sada proslavljen.Njegovo tijelo nije uništeno, ono jepreobraženo, oduhovljeno, produhovljeno.Kršćanska vjera u uskrsloga Krista nije iluzija!Isusovi učenici nisu bili ni po koju cijenuspremni stvarati ikakve iluzije. Bili su prevelikirealisti! Vjera u uskrsnuće – to je vjerau ostvareno, življeno, primijenjeno otajstvo:„krštenjem smo zajedno s Kristom ukopaniu smrt, da kao što Krist slavom Očevom biuskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novostiživota!“, napisa Pavao (Rim 6,3s).Izgled uskrsloga Krista, način njegova novogaživljenja takvi su da ga i njegovi najboljiprijatelji teško prepoznaju. Marija Magdalenazamijenila ga s vrtlarom (Iv 20,15),dvojica učenika na putu u Emaus nisu gamogli prepoznati sve dok pred njima nijeponovio euharistijski čin blagoslova i lomljenjakruha, ali onda je iznenada nestao(Lk 24). A u srcu svih kojima se Isus ukazujeostaje nešto neizrecivo: „Nije li gorjelosrce u nama dok nam je putem govorio i otkrivaoPisma?“ (Lk 24, 32). Ne treba se čuditiTominu ponašanju, njegovoj nevjeri. Nijesamo Toma sumnjao u Isusovo uskrsnuće;Luka je htio svojimsuvremenicima – a i namadanas – navijestiti istinu:euharistija je sakramentu kojem kršćani moguspoznati uskrsloga i usvojoj sredini doživjetiuskrsla i proslavljena IsusaKrista kao prisutnoga.sumnjali su i drugi učenici (Mt 28,17), biloje više onih kojima se ono što su žene pripovijedaleo praznome grobu i anđelima činilo„kao tlapnja“ te im ne vjerovahu (Lk 24,10).U nevjernome Tomi zapravo su uprisutnjeniIvanovi suvremenici i svi oni u idućim stoljećimakoji ne vjeruju u Uskrsloga. Sve to ukazujena činjenicu da je od početka kršćanstvauvijek bilo sumnje i nevjere u Isusovo uskrsnuće.Upravo zato: „Blaženi koji ne vidješe,a vjeruju!“ I mi smo suočeni s UskrslimIsusom, postavljeni smo pred otajstvo uskrsnuća.I mi smo izazvani da povjerujemo iline povjerujemo. Isus proglašava blaženimasve one koji ga „nisu vidjeli“ svojim očima,koji ga nisu iskusili svojim osjetilima, a ipakvjeruju. „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“(20,29). Naravnim putem ne može se upoznatiUskrsloga i uskrsnuće od mrtvih. Uskrsnućenije predmet prirodnih znanosti niti jeono predmet profane povijesti, nego darovanevjere. Vjera u uskrsnuće Isusovo jest vjerau pobjedu nad smrću, u smisao i puninu života.Isus reče Marti: „Ja sam uskrsnuće i život:tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.I tko god živi i vjeruje u mene, ne će umrijetinikada. Vjeruješ li ovo?“ (Iv 11,25-26). Uuskrsnuću kao eshatološkom događaju Bogje na djelu kao spasitelj i životvorac, Bog kojise objavljuje kao onaj koji „sve stvara novo;novo nebo i novu zemlju“ (Otk 21,1.8). Isusovoje uskrsnuće preduhitraj, anticipacijaeshatološkog novog stvaranja. U tom smisluuskrsnuće ima i za nas danas temeljno vjerskoznačenje! Ono je uzrok naše radosti, našegzanosa, polog naše nade, vrelo naše ljubavi.Kao što je Isus uskrsnuo, i mi ćemouskrsnuti! (A. Rebić, Homilije A, 100-102).„Nije li gorjelo srce u nama dok nam jeputem govorio!“ (Lk 24, 32)Drugo uskršnje evanđelje uz koje smo korjenitovezani jest radosna vijest o dvojici učenikana putu iz Jeruzalema u Emaus (Lk 24,13-35). Vraćaju se u svoje mjesto razočaranijer misle da nisu doživjeli ono čemu su senadali. Ovo evanđelje čitamo na treću vazmenunedjelju.Dok su ova dvojica učenika na putu kućiživo međusobno raspravljali, pridruži im senepoznati stranac. Nisu ga mogli prepoznati.On upada u njihov razgovor, i želi ih pripravitina to da ga prepoznaju. Najprije impostavlja pitanje o čemu to raspravljaju, pitanjekoje nije bilo indiskretno. Učenici su sezačudili, kako to da on koji dolazi iz Jeruzalemane zna što se to ovih dana u njem dogodilo(24,18). Na Isusov ponovni upit onipotanko ispripovjediše sve što se zbilo prijetri dana, na Veliki petak, u Jeruzalemu. Iznjihova govora dade se zaključiti da su se razočaraliu čovjeku koji je „silan prorok riječjui djelom“ (Lk 24, 19) i od kojega su senadali „da će osloboditi Izraela“ (24, 21), akojega su glavari svećenički i članovi Velikogvijeća razapeli na križ. Njihovo je razočaranjeto veće što od svega toga protekoše većtri dana a s Isusom se još ništa osobito nijedogodilo.Stranac im počinje tumačiti starozavjetnaproročanstva o Mesiji koja su proreklanjegovu mučeničku smrt. Ovo je tumačenjebilo potrebno učenicima jer nisu imaliispravnu sliku o Mesiji i nisu mogli vjerovatini u što su proroci o Mesiji prorekli u vezis njegovom mukom, trpljenjem i sramotnoma u isti tren spasiteljskom smrću na križu(usp. Lk 18, 31; Dj 26, 23). Takav Mesijakakva su proroci naviještali i kakva je Isus usebi ostvario, za njih postaje prava sablazan.Pa ipak, „zar nije trebalo da to Mesija pretrpii tako uđe u svoju slavu?“ (24, 26). Učenicipostupno, nakon suputnikovih izlaganja starozavjetnihproročanstava o budućem Mesiji,dobivaju jasniju sliku o Mesiji. To je zapravoodraz postupnog razvijanja predodžbe oMesiji u apostolskom navještaju (kerigma)prvih godina poslije Isusova uskrsnuća. Nakontemeljita raščlanjivanja starozavjetnihproročanstava postaje jasno da su poniženje,trpljenje i smrt jedini put kojim je, premaOčevu planu, trebao proći Mesija da bi došaodo svoje slave i da bi otkupio čovječanstvood grijeha (usp. Lk 9, 22; 22, 69).Učenici u tajanstvenom suputniku nisumogli prepoznati uskrsloga Isusa. Za to imje bio potreban znak. Taj će im znak Isusdati lomljenjem kruha (aluzija na euharistiju).Slušajući vješto, znalačko i živo izlaganjesvoga zagonetnog suputnika, dođoše uEmaus, u kuću jednog od dvojice učenika. Utom trenutku, svjedoči Luka, stranac se „pričiniokao da ide dalje“ (24, 28). No oni navaljivahuna nj: „Ostani s nama, jer zamalo ćevečer, i dan je na izmaku!“ (Lk 24, 29). Htioje u učenicima izazvati izričiti i spontani pozivda uđe u kuću i da od njih primi gostoprimstvo.Stranac se odazvao pozivu: ušao jeu kuću, sjeo s njima za stol, „uzeo kruh, zahvalio,razlomio i dao ga“ (Lk 24, 30) učenicimada blaguju. Učinivši to, Isus se vladaokao dobri domaćin. Doista, kod Židovaje bio običaj da se gostu dadne kod stola časti služba domaćina: gost bi uzimao u rukekruh, izgovarao molitvu nad kruhom, lomioga (usp. Lk 9, 6; Mk 6, 41) i dijelio ukućanima.Riječi „on uze kruh, zahvali, razlomi gapa im ga dadne“ (Lk 24,30) podsjećaju načudesno umnažanje kruha (Lk 9, 12-17) i nauspostavu euharistije na posljednjoj, pashalnojvečeri (Lk 22, 19-20). Tek što je blagosloviokruh, razlomio ga i njima podijelio,nestao je ispred njihovih očiju: „Uto im seotvoriše oči, te ga prepoznaše, a on im iščeznus očiju!“ (24, 31). Čim su učenici prepoznaliuskrsloga Isusa prilikom lomljenjakruha, on je nestao iz njihove sredine. Ciljje bio postignut: oni su ga prepoznali. Odsadće morati drugima svjedočiti da je Isusživ. I sad im postaje jasno: Isus je živ! On nijemrtav! Ono što su maločas smatrali ženskim„brbljanjem“ za njih je postalo istinito.Luka je htio svojim suvremenicima – ai nama danas – navijestiti istinu: euharistijaje sakrament u kojem kršćani mogu spoznatiuskrsloga i u svojoj sredini doživjeti uskrslai proslavljena Isusa Krista kao prisutnoga.„I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetkasvijeta!“ (Mt 28, 20) i „Gdje su dvojica ilitrojica sabrana u moje ime, tu sam i ja međunjima!“ (Mt 18, 20). (A. Rebić, Homilije A,103-105).8 | Glasnik mira | Međugorje Svibanj 2011. | Broj 5 | Godište VI. | 9

Razgovor s kardinalom Christophom SchönbornomRazgovor s kardinalom Christophom SchönbornomS posebnom se zahvalnošćusjećam uspinjanja na Podbrdo iKriževacNa prijelazu iz 2009. u 2010. bečki je nadbiskup, kardinal Christoph Schönborn, prviput privatno posjetio Međugorje i zajednicu Cenacolo koja u njemu djeluje godinama.Kardinal je htio posjetiti mjesto iz kojeg su potekli mnogobrojni „dobri plodovi“.Međugorje je za nj „škola normalnog kršćanskog življenja u kojoj se uči vjerovati u Krista,moliti, živjeti od euharistije, prakticirati ljubav prema bližnjemu, jačati ono sržno usvakidašnjem kršćanskom životu“, naglasio je kardinal u jednom razgovoru neposrednopo svom povratku u Beč.Priredili Christian Stelzer i Krešo ŠegoKardinalova odluka da posjeti Međugorjepala je u ljetu 2009. prilikomnjegova boravka na tradicionalnomgodišnjem susretu „Festadella vita“ u zajednici Cenacolo u Saluzzu.Budući da je znao za duboku povezanost izmeđuCenacola i Međugorja, osjetio je potrebuposjetiti mjesto iz kojega se ta zajednicaproširila u cijeli svijet a u kojoj tako vidljivodjeluje snaga uskrsnuća Gospodnjeg. Jednakokao i nebrojeni hodočasnici iz cijeloga svijetai on je zaželio na tom se mjestu pomoliti i uzetivrijeme za šutnju i razmatranje. Uzoritogkardinala zamolili smo za razgovor u povodutridesete obljetnice ukazanja Kraljice Mira.Eminencijo, veoma poštovani gospodinekardinale, hvala Vam što stepristali na razgovor za Radiopostaju„Mir“ Međugorje i za mjesečnik „Glasnikmira“. Radiopostaja „Mir“ utemeljenaje prije četrnaest godina i danassvojim valovima pokriva BiH i Hrvatsku,a putem satelita i interneta, cijelisvijet. Mjesečnik „Glasnik mira“ izlazišestu godinu. Krug njegovih čitateljastalno je u porastu, kako u hrvatskomnarodu, tako i među hodočasnicimakoji dolaze u Međugorje.Prije nešto više od godinu dana posjetiliste Međugorje, između ostaloga izbog toga da biste susreli hodočasnikeiz cijeloga svijeta koji u njemu u molitvislave Silvestrovo, prijelaz iz stare unovu godinu. Bila je velika radost pratitiVas na hodočašću i doživjeti kojomradošću bijahu ispunjeni ti dani u Međugorju.Ako se danas u mislima vratitena te dane provedene u Međugorju,možete li nam reći čega se na posebannačin i rado sjećate?Sjećam se vrlo rado i živo svega, a na posebanse način sjećam euharistijskog slavlja polnoćkeu župnoj crkvi u Međugorju s oko deset tisućahodočasnika. Doček nove godine upriličenna taj način, s hodočasnicima iz cijeloga svijeta,bijaše sigurno nešto posebno.Sjećam se s velikom zahvalnošću susreta socima franjevcima – s gospodinom župnikomi njegovom subraćom. Kao dominikanac osjećamse posebno povezan s franjevcima.S posebnom se zahvalnošću sjećam uspinjanjana Podbrdo i Križevac. Na ova dva zaistateško pristupačna brda – na ovo drugo, naKriževac, peo sam se zajedno sa sestrom Elviromiz zajednice Cenacolo – to su bili za meneposebno snažni doživljaji. Zajednica Cenacolo,koju poznajem već dugo vremena, još mese više dojmila doživjevši je u Međugorju. Također,Majčino selo mi je ostalo u živom sjećanju.Susreti s Marijom Pavlović, MirjanomSoldo, Ivankom Elez i Vickom Mijatović urezalisu mi se duboko u srce i s puno se zahvalnostisjećam izvanredne gostoljubivosti u njihovimdomovima. Na poseban se način i svelikom zahvalnošću sjećam vremena, iakokratkog, koje sam proveo kao ispovjednik ujednoj od niza ispovjedaonica.A više od svega i iznad svega sjećam seonoga što mi je uopće teško opisati, a to je tajnaMeđugorja, zašto i zbog čega ljudi tu dolaze.To je ono što sam i u Lurdu doživio tolikoputa: Ona je tu, Gospa je tu. Ona je ljudimatako blizu po svom majčinstvu, po svojoj dobroti.Vjerujem da je upravo ta njezina blizina,koju možemo svugdje osjetiti, ono što povezujesva ova sjećanja.Postoje posebna mjesta gdje se ta njezinablizina dade i posebno doživjeti. Ja vjerujem daje tajna Međugorja upravo sama Gospa.Vi ste često u razgovorima znali reći dasu Vam upravo molitvene skupine u Austrijinastale po Međugorju prve skrenulepozornost na ovo mjesto, takorećiupoznale Vas s njime. Koji ste dojamimali na početku, kad bi se spominjaloMeđugorje?Moj prvi susret s Međugorjem dogodio se većpočetkom osamdesetih godina kad je u našojsamostanskoj crkvi, u središtu Beča, nastalameđugorska molitvena skupina. I ja samredovnik, dominikanac, a do tada nisam bioništa čuo o Međugorju. Vidio sam da su ondjeljudi na poseban način živo molili, i to svakitjedan, neumorno, satima. Među ostalim, molilase Gospina krunica, pjevalo se srcem, slavilase euharistija, klanjalo se pred Presvetimoltarskim sakramentom. Nekako sam stekaodojam da tim ljudima nije nikad previše molitve,nije im dosadno, oni dolaze vjerno i ustrajnoiz tjedna u tjedan, do danas. To je upravoznak koji govori o istinitosti. Jer da je to bilasamo vatra na slami, već bi se odavno ugasila.U međuvremenu imamo u cijeloj Austrijimolitvene skupine nastale po Međugorju.Svima im je zajedničko to dase u njima ljudi uz Mariju trude živjetiprodubljeni kršćanski život, prožet euharistijom.Često čujemo i svjedočanstvao ozdravljenjima kojima ljudi bivajuobdareni. Prije dvanaest godinacrkveno ste priznali i preporučili udrugu„Oase des Friedens“, udrugu kojaprati i podupire međugorske molitveneskupine u Austriji. Što možete reći otim plodovima u Vašoj zemlji?Plodove, takoreći punu košaru plodova Međugorja,poznaje samo Bog sam. Ali svako tolikoi meni je dano da neke od njih upoznam i doživim,primjerice vjerna i čvrsta svećenička zvanjakoja su došla upravo po Međugorju.Doživio sam svjedočanstva o obraćenjima:Mogao bih nabrojiti primjere obitelji kojene samo da su tamo ojačale u vjeri, nego su ineke svoje krize prebrodile na dirljiv način, uzpomoć Međugorja. Sjećam se jedne obitelji –supružnici sami svjedoče – koja bez hodočašćau Međugorje, dok su djeca bila još relativnomala, jednu životnu kušnju sigurno ne bizajedno izdržala. Danas su im sva djeca udanai oženjena, praktični su vjernici i vjerni suCrkvi. Nedavno su u nekoj prigodi svi hodočastiliu Međugorje zahvaliti Gospi.Mogao bih nabrojiti plodove ozdravljenjaod ovisnosti o drogi. Već prije mnogo godinaupoznao sam mladića koji je autobusom doputovaou Međugorje i od toga momenta nijeviše nikad u životu uzeo drogu. A mogao bihpripovjediti mnoge osobne doživljaje. Jedanću, od brojnih, i spomenuti. Čekajući vlak ujednom manjem mjestu, čuvar me kolodvoraprepoznaje i počinje mi pripovijedati svoju životnupriču: Žena mu je umrla od raka, on nijebio vjernik, bio je jako očajan. Prijatelji su gapozvali da pođe s njima u Međugorje. Nije mogaoodoljeti a da mi s ushitom ne ispriča kakose njegov život jako promijenio, kako ga upravovjera koju je pronašao nosi kroz život.Poruke iz Međugorja ne govore namništa novoga – molitva, post, obraćenje,pomirenje, mir. Mnogi ljudi u njimavide aktualiziranje novozavjetne porukeza naše vrijeme. Dijelite li i Vi to mišljenje,da se danas, tj. u naše vrijeme,Nebo posebno zauzima za nas?Vjerujem da u ovo posebno vrijeme dobivamoi posebnu pomoć. Kad mislim konkretno naAustriju i koliko je vjera u samo nekoliko posljednjihgodina oslabjela, s pravom smo upućenina jaku pomoć s neba.Međugorske poruke, Bogu hvala, nisu originalne.Da je tu riječ o nekim senzacijama svebi, zasigurno, već zamrlo jer nemoguće je svakitjedan, svaki mjesec, svake godine davati senzacionalneporuke. Za mene je zanimljivo dasu poruke, koliko ih ja poznajem i koje sam čitao,vrlo jednostavne, one su takoreći abecedakršćanskog življenja vjere: stalni poziv na molitvu,na obraćenje, na post, na pomirenje, namir. I svaki put iznova ono “Hvala vam što stese odazvali momu pozivu!”. Mislim da je, neovisnoo tome kakav će biti konačan sud Crkve,jedno sigurno: širom svijeta milijuni ljudičitaju ove poruke i u njima vide zov MajkeBožje usmjeren njima, njihovu životu. I akosvaki mjesec ljude podsjećaju da mole, da seobraćaju, da se pomiruju i da ljube Gospu, štonam se može boljega dogoditi? To nam sigurnone može nauditi. Zato u ovim porukama vidimjednu vrstu škole svakidašnjeg nasljedovanjaIsusa. Marija nas upravo moli da gledamou njezina Sina, da njega slušamo, da njega nasljedujemo.„Činite ono što vam on kaže”, prvaje Marijina riječ upućena ljudima. “Činite onošto vam on kaže” srž je međugorskih poruka.Za mnoge su hodočasnike upravomještani Međugorja postali svjedocimavjere. Njihova obiteljska molitvana kojoj su, posebno na početku, moglisudjelovati i hodočasnici postalaje i početkom njihova vjerskog puta.Možete li uputiti jednu posebnu porukužupljanima Međugorja te, šire,građanima BiH i Hrvatske?Za mene je dojmljivo da su se, na početku, porukeodnosile upravo na župu. Čini mi se kaoda je Nebo htjelo da njegovo „oruđe“ takorećibude spremno. Jer ako će ovo mjesto zračitinečim posebnim, onda i njegovi mještani morajuu tome sudjelovati. Tako je bilo i sa svetimarškim župnikom, doživio je milost da se najprijeobratila župa Ars. ”Ars n,est plus Ars”, rekaoje arški župnik nakon nekoliko godina. Arsnije više Ars, Ars se promijenio. I u Međugorjuje, kako sam čuo, bilo dosta posvađanih. Akako se može širiti mir koji nam Majka Božja,Kraljica Mira, stavlja na srce, ako ga mještanine žive? Zato mi se čini da je ovo zaista divnaGospina pedagogija u kojoj ona najprije spremasamo selo, župu za njezinu službu. Sada sumještani Međugorja upućeni na svijet provodećisvoju misiju. I zato im moramo od srca zahvalitida su se stavili na raspolaganje i postali“oruđem” Kraljice Mira.U studenom ove godine planiramo unašoj katedrali u Beču naš četvrti molitvenisusret za mir, na kojem će sudjelovatii neki od vidjelaca iz Međugorja.Zahvaljujemo Vam u ime svihprijatelja Međugorja što ste odobrilitaj susret. Postoji li neki poseban razlogzbog kojega ste nam otvorili vratakatedrale?Katedrala je, može se reći, srce Austrije, ona jezajedno sa Mariazellom crkva-srce. I ovaj velikimolitveni pokret, koji je mnogim ljudima u našojzemlji donio toliko blagoslova, mora imatimjesta u katedrali. Zbog toga je to za mene kaoi za našu župu i za katedralni kapitul zapravopovlastica ako se taj molitveni pokret jednomgodišnje okuplja upravo ovdje na molitvu zahvale,slave i prošnje. Mi, zapravo, trebamo bitizahvalni što se taj susret događa baš u katedrali.Hvala vam svima koji na tom djelu radite,hvala župi Međugorje i svim vjernicima, i hvalafranjevcima u Međugorju. S velikom radošćui zahvalnošću mislim na vas, a u svom srcui molitvi s vama sam vrlo često.(Prevela Marija Stelzer Dugandžić)10 | Glasnik mira | Međugorje Svibanj 2011. | Broj 5 | Godište VI. | 11

Ususret tridesetoj obljetnici ukazanja Kraljice MiraUsusret tridesetoj obljetnici ukazanja Kraljice MiraTrideset godina poslije (4)Vidioce ništa ne oslobađa od dužnosti da se trude živjeti poruke koje u Gospino imeprenose drugima. Ali isto tako, ne znači da njihov eventualno nedostojan život dovodiu pitanje autentičnost poruka. Kao što Božji poziv u bilo koji oblik duhovnog zvanja nijeistodobno i jamstvo pojedincu da ne će biti kušan, pa možda i otpasti, tako ni vidioci nisuničim posebno zaštićeni. I oni su pozvani na trajni rast u duhovnome životu, ali istodobnopodložni i kušnjama kao i svaki drugi čovjek.fra Ivan DugandžićUloga i problematičnost svjedokaNipošto ne treba zatvarati oči predodređenim poteškoćama s kojimase neki suočavaju kad je riječo Međugorju. Dok su poteškoćeu početcima uglavnom bile vezane uzosjetljiva teološka pitanja samoga fenomenaukazanja ili pak sadržaje poruka koje suvidioci prenosili u Gospino ime, s vremenomsu u središte pozornosti u većoj mjeristupili sami vidioci i njihovi životi, ali iostali svjedoci Međugorja. Ne ćemo se ovdjebaviti katkada doista naivnim i teološkineodrživim prigovorima, primjerice, zaštovidioci nisu otišli u samostan nego su seodlučili za obiteljski život. Oni koji postavljajutakva pitanja zaboravljaju da je i svećeničkii redovnički poziv dar od Boga a nečovjekov izbor.Nadalje, Bog uvijek djeluje u konkretnimuvjetima ljudske povijesti, s konkretnimljudima, koji postaju ne samo subjektinego i svjedoci njegova djelovanja. Uz teSvi oni koji na bilo kojinačin žive u Međugorjui od Međugorja, svjedocisu ili za nj ili protiv njega.Hodočasnici jednakozapažaju primjere vjerei nevjere, na koje naiđu.Prvi im služe kao poticaji ohrabrenje na putuvlastitog obraćenja, adrugi ih sablažnjavaju ipreko njih ide u svijet lošasliku o Međugorju.neposredne svjedoke, uvijek postoji i širikrug svjedoka. To su svi oni koji su na različitenačine uvučeni u to djelovanje i koji suse svjesno i slobodno stavili njemu u službu.I što vrijeme više odmiče uloga tih svjedokapostaje značajnija, ali istodobno i delikatnija.Ona je značajnija zato što je trajnopotrebno podsjećati na početke, a delikatnijazato što se njihov život s vremenom sveviše promatra pod povećalom. Drugim riječima,svjedočenje njihova života postajeznačajnije od svjedočenja riječima.U jednome nevezanom razgovoru o međugorskimdogađanjima jedan je sudionikrazgovora autora ovih redaka podsjetiokako je sada već davne 1985. godine rekaoda će Međugorje biti najteže braniti od njegovihsvjedoka. Jako sam se dobro sjetiokonteksta u kojem je to izrečeno. Svi svjedociukazanja, od vidjelaca, njihovih roditeljai svećenika koji su tada djelovali u Međugorju,pa sve do najšireg kruga onih kojisu prihvaćali ukazanja i poruke, tada su bilipod snažnim pritiskom komunističke tajnepolicije i izloženi prijetnji progonom ako neprestanu govoriti u Gospino ime. No nitkose tada nije uplašio i iz straha se odrekaosvoga uvjerenja.S druge strane već tada, samo pet godinanakon početka tih događaja, počeli su seosjećati i prvi znaci popuštanja onoga početnogzanosa i vraćanje na mlakost i polovičnostživota. Protivnici Međugorja počelisu uporno kopati po prijašnjem životu svjedokane bi li otkrili nešto što će, u najmanjuruku, zbuniti i obeshrabriti dobronamjernisvijet koji se okupljao u Međugorju. Pritomse, dakako, računalo i na teološku neupućenosttoga običnog svijeta i nerijetko sepostizao željeni cilj. U tome kontekstu izrečenaje prethodna rečenica, koju je vrijemesve više potvrđivalo.No ako malo bolje poznajemo Biblijui način Božjeg djelovanja s ljudima, jasnonam je da Bog nikad ne djeluje po savršenimljudima, jer takvih, jednostavno, nema. Pritomse zaboravljaju pokora i obraćenje kaood Boga omogućen uvijek novi početak zasvakoga čovjeka, što je u kršćanstvu bitno.Biblija nam također svjedoči da Bog uvijekI u Međugorju su potrebni prodavači nabožnih predmetakoje hodočasnici žele ponijeti kao uspomenu. Potrebnisu i taksisti koji će hodočasnicima biti na usluzi, jednakokao i hoteli i restorani koji će te hodočasnike ugostiti.Sve je to dobro dok su oni koji se time bave svjesni kakohodočasnici nisu došli radi njih i njihovih objekata, negoradi Gospe i svetosti toga mjesta.djeluje drukčije od ljudskih očekivanja, paje njegovo djelovanje nerijetko iznenađujućei, štoviše, zbunjujuće. Starozavjetni prorocinajčešće su stradavali zato što nisu govoriliono što su tadašnji kraljevi i drugi prvaciželjeli čuti. Oni su im naviještali riječ Božju,koja im je bila neugodna. Dosta je samopodsjetiti se da je i Isus, nakon što je odgovorioIvanu Krstitelju koji je bio zbunjen štoIsus nije nastupio kao strogi sudac i, slikovitorečeno, rastavio pljevu od žita i pljevuspalio ognjem neugasivim (usp. Mt 3,12),dodao intrigantnu rečenicu: „Blago onomutko se zbog mene ne pokoleba“ (Mt 11,6).Ako su neki i u Isusovu ponašanju i djelovanjunalazili razlog pokolebati se, što ondareći za ponašanje bilo kojeg svjedoka međugorskihukazanja? No to ih nipošto ne oslobađaod dužnosti da se sami trude živjeti porukekoje u Gospino ime prenose drugima,svjesni da su oči mnogih uprte baš u njih.Ali isto tako, ne znači da njihov eventualnonedostojan život dovodi u pitanje autentičnostporuka. Kao što Božji poziv u bilo kojioblik duhovnog zvanja nije istodobno i jamstvopojedincu da ne će biti kušan, pa moždai otpasti, tako ni vidioci nisu ničim posebnozaštićeni. I oni su pozvani na trajni rast uduhovnome životu, ali istodobno podložni ikušnjama kao i svaki drugi čovjek.Opasnost od prilagodbeIsus nije otvoreno govorio samo o kušnjamakroz koje će njegovi učenici prolaziti,nego je otvoreno progovorio i o opasnostiprilagodbe svijetu, sve do otpada od vjere.Kako drukčije shvatiti njegovu rečenicu:„Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naćivjere na zemlji?“ (Lk 18,8). Nedugo poslijetoga apostol Pavao, pišući poslanicu rimskimkršćanima, također ozbiljno poziva:„Nemojte se prilagođivati ovomu svijetu!“(Rim 12,2). Čovjek koji je snažno doživioBožje djelovanje u napasti je da s vremenomzaboravi početni žar vjere i počne seprilagođivati okolini koja do vjere ne drži.Nekad čovjeka udalje od Boga stvari kojesu u početcima bile u službi doživljaja vjere,no s vremenom su se prometnule u važnijeod same vjere. U tome pogledu poučna je Isusovaakcija čišćenja jeruzalemskoga hrama.Hramu u kojem su se prinosile žrtvovane životinjebili su i te kako potrebni prodavači tihživotinja, ali i mjenjači stranoga novca koji suhodočasnici sa sobom donosili. No u jednomje trenutku tim ljudima jedino to postalo važno.Zaboravili su na svetost hrama kao kućemolitve i to je izazvalo Isusovu oštru akciju.I u Međugorju su potrebni prodavači nabožnihpredmeta koje hodočasnici žele ponijetikao uspomenu. Potrebni su i taksisti kojiće hodočasnicima biti na usluzi, jednako kaoi hoteli i restorani koji će te hodočasnike ugostiti.Sve je to dobro dok su oni koji se timebave svjesni kako hodočasnici nisu došli radinjih i njihovih objekata, nego radi Gospe isvetosti toga mjesta. Kad se zaboravi ta svetost,kad postane bitna samo zarada, koja katkadne preže ni pred zakidanjem i varanjemhodočasnika, to je izravno upereno protivduha Međugorja. Takvi ne samo da ne moguračunati s Božjim blagoslovom, nego bi se sasvom ozbiljnošću morali sjetiti Isusova upozorenjada se vjera može lako izgubiti.Prethodno smo govorili o užem i širemkrugu svjedoka Međugorja. Svi oni koji nabilo koji način žive u Međugorju i od Međugorja,svjedoci su ili za nj ili protiv njega.Hodočasnici jednako zapažaju primjere vjerei nevjere, na koje naiđu. Prvi im služe kaopoticaj i ohrabrenje na putu vlastitog obraćenja,a drugi ih sablažnjavaju i preko njih ideu svijet loša sliku o Međugorju. Obraćajućise svojim svećenicima, biskup njemačke biskupijeErfurt Joachim Wanke požalio se štoviše njegovih svećenika živi od Crkve negoza Crkvu. Kad bi se svi oni koji danas živeod Međugorja malo više potrudili živjeti i zaMeđugorje, bilo bi to u duhu Gospinih porukatoj župi, po kojima je želi učiniti svjedokomza sve koji tu dolaze.(Svršetak u idućem broju)12 | Glasnik mira | Međugorje Svibanj 2011. | Broj 5 | Godište VI. | 13

Ususret tridesetoj obljetnici ukazanja Kraljice MiraUsusret tridesetoj obljetnici ukazanja Kraljice MiraTrideset godina pod GospinimokriljemGospa dolazi, daje nam svoje poruke, poziva nas na obraćenje, hrabri nas, opominje iostaje, jednostavno, kao majka uz svoju djecu. I to se događa po milosti ne samo nekolikodana ili nekoliko mjeseci, nego do danas, trideset godina.Marija Stelzer DugandžićKao da je bilo jučer kad se našom župomi okolnim selima pročuo glas:„Gospa se ukazala djeci u Bijakovićima,u Podbrdu“. Taj glas je, naravno,nailazio na različite reakcije – od onih kojiodmah povjerovaše, do onih skeptičnih i nezainteresiranih,ali i strašljivih. Svi smo, bezobzira na to što je tko mislio i osjećao, bili zatečenitom viješću, pitajući se što li je tu posrijedi.A kako nam je tek nedokučivo bilo tokoliko će dana sve trajati i što će biti u budućnosti.Činilo nam se kao da je toga ljeta 1981.godine vrijeme stalo. Hoće li, možda, ubrzonastupiti ostvarenje posljednjih vremena? Je liveć došlo „vrijeme žetve ovome svijetu“? Ljudise, neki i s malo straha, počinju naglo mijenjati,počinju se međusobno miriti, više prakticiratisakramente. Neki počinju i besplatnougošćivati one koji su iz udaljenijih mjestahodočastili Gospi u Međugorje.Gospa nam je otvarala srca i duše zaBogaI dok smo, razborito ili ne, razglabali i naklapalio daljnjem tijeku događanja uspoređujućiMeđugorje s drugim nam poznatimmjestima ukazanja, a neki su predviđali iskori kraj ukazanja, Gospa se nije dala smesti.Ona je uporno, iz dana u dan, nastaviladolaziti. Na pitanje koje joj je, nakon nekogvremena, postavio vidjelac Ivan, koliko ćejoš ostati među nama, Gospa se nasmiješilai rekla: “Zar sam vam već dosadila?“. Dalo senaslutiti da je Božji i Gospin plan za Međugorjenešto drukčiji od onih za ostala mjestaukazanja. Gospa dolazi, daje nam svoje poruke,poziva nas na obraćenje, hrabri nas iopominje, ostajući uz nas kao majka uz svojudjecu. Ona uspravlja naš pogled i otvaranam srce za ono što je nebesko i što je svetou nama i oko nas. I to se, evo, događa nesamo nekoliko dana ili mjeseci, nego do danas,trideset godina.Bog je, preko svojih izabranika, s našomžupom zamislio poseban plan. Više nas jeputa Gospa podsjećala da smo kao župa posebnoizabrani i da je svatko od nas veomabitan u tome planu. Jednom je prilikom, jošna početku, tražila da potičemo naše starena molitvu. Stariji su, rekla je, za nas i našudjecu blagoslov, a mlade i sve druge pozvalaje da budu svjedoci vjere onima koji ovamodolaze. Htjela nas je kao župu pobuditi naobraćenje, molitvu i post, na sakramentalnopomirenje i pomirenje jednih s drugima, naradosno sudjelovanje u svetoj Misi. Pozvalanas je kao župu na tjedno euharistijsko klanjanjei na klanjanje križu Gospodinovu, načitanje Svetog pisma, na svakidašnju molitvukrunice, obiteljski ili osobno. Mnogo je toga,naime, već bilo zaboravljeno ili nepoznato.Riječju, Gospa nam je otvarala srca i duše zaBoga, za nebo, za uzvišenije stvarnosti – zaradosno nasljedovanje njezina Sina, na posebannačin kad nadođu kušnje, bolesti i različitaduševna i tjelesna trpljenja. Jednom namje poručila kako želi da se u našim obiteljimarađa svetost i da jedni drugima budemo pomoću nastojanju da sveto živimo.Bog je, preko svojihizabranika, s našomžupom zamislio posebanplan. Više nas je putaGospa podsjećala dasmo kao župa posebnoizabrani i da je svatko odnas veoma bitan u tomeplanu. Jednom je prilikom,još na početku, tražila dapotičemo naše stare namolitvu.Poruke utjehe i nadeSvojim pozivom na svetost Gospa nam dajeznak da je veoma odlučna u onome što snama želi, i tako nam pomaže naslutiti razlogsvoga dolaska, tj. sadržaj i bit toga Božjegplana s nama. Svetost ne samo za posvećene,nego svetost za sve krštene upravo jeono što je i Crkva po II. vatikanskom sabo-ru sebi zadala – promaknuti poziv na svetostza sve, ne samo za posvećene. To je za sve nasbila posebna poruka. O tome da smo svi pozvanina svetost nije nam, koliko mi je poznato,do tada nitko govorio. Činilo nam sekao da su nam ljuske pale s očiju: Gospa govorio svetosti za sve! Ona nam je tako posvijestilanaše iskonsko dostojanstvo da smozaista djeca Božja, koja će svojim svetim življenjemispuniti ono što smo po krštenju primili– naše posinstvo. A upravo je to potrebnoza naš suživot na zemlji. Ljudi su se tolikoudaljili od Boga i toliko služe raznoraznimbožanstvima, da je potrebno potaknuti jedandrugi pol svetih ljudi, svetih zajednicai svetih obitelji. U porukama koje do danas,svakoga 25-og u mjesecu, dolaze za župu isvijet, milijuni su ljudi osjetili i čuli pozivneba i mnogi se, po milosti Božjoj, zaista posvetišeu različitim staležima.Međugorje je, takoreći, postalo lozinkomza nadnaravno, za sveto, za ozbiljno shvaćanjevjere, ne samo u Katoličkoj Crkvi, nego ikod ljudi drugih vjera, za sve ljude dobre voljekoji na svoj način vjeruju da ovaj svijet nemože sam od sebe opstati i da mu treba poticaji pomoć od Boga.Čitajući Gospine poruke i razmišljajućio njima (već trideset godina), čovjek sene može ne osjetiti sretnim, ma koliko mubilo teško na srcu. Jednostavno, to su porukeutjehe i nade, poruke evanđelja. Osobno mije postalo „navikom“ da s vremena na vrijemečitam i razmišljam o više poruka istodobno,i svaki put osjetim posebnu Gospinuljubav i njezinu toplu majčinsku blizinu.To me ispunja radošću i snagom da idem daljeputom kojim mi je ići do obraćenja, dosvetosti i, konačno, do potpunog ispunjenjau vječnosti. Često mi se dogodi da se, dokčitam poruke, osjetim kao da prolazim nekimpredivnim perivojem punim prekrasnacvijeća prelijepih boja i ugodnih mirisa, kojemoj život čini ljepšim, radosnijim i zahvalnijim.Blagoslovljen neka je svaki trenutak vremenau ovih trideset godina koji sam provelanadahnjujući se tim majčinskim pozivimai uputama, posebno u vrijeme nekih bitnihživotnih odluka i teških trenutaka. Uz Svetopismo, poruke su mi najdraže duhovno štivo,pred kojim se bez zadrške otvaram, oneme, kao malo što drugo, nadahnjuju za konkretankršćanski život. Često pomislim kolikaje šteta što se katolički i drugi kršćanskiteolozi međusobno dijele na konzervativne iprogresivne i tako nanose silnu štetu vjernomupuku, zbunjujući ga svojim nadmudrivanjimakoja ničemu ne vode. Gospa nampreko malenih pokazuje put do Boga, onagradi mostove ljubavi i međusobnog poštovanjai izvan katoličkoga i kršćanskog svijeta.Ne samo kršćani i katolici, nego i pripadnicidrugih vjera u Međugorju nerijetko svjedočeda se tu dobro osjećaju, da ih tu neštoprivlači.Gospin plaštKako već više od dvadeset godina ne živimu Međugorju, čini mi se da izdaleka bolje vidimučinak i odjek Gospina dolaska k namau to malo, zabitno selo. Kad, ponekad, osjetimnemili zadah tuđine i čežnju za rodnimkrajem, brzo me utješi pomisao da u velegradu,u kojem se i domaći nerijetko osjećajustrancima, imam toliko prijatelja i tolikoGospine dječice s kojima me veže ne samoista vjera, nego i ista iskustva vjere i ista željaodgovoriti na tako izvanredan poziv nebau vremenu u kojem su ljudi sve više okrenutiprema zemlji i prema samima sebi. Gospasvoju dječicu stavlja diljem svijeta kaosvjetiljke u tami i mi tako jedni za druge postajemoznakom i poticajem na dobro. Kadsusretnem nekoga tko mi kaže da se upravovraća iz Međugorja ili da se za Međugorjesprema, tako me razveseli i daruje mi onajskoro obiteljski osjećaj međusobne povezanostii pripadnosti Međugorju, koje je zaistapostalo – kako to reče naš fra Ivan Dugandžić– „Crkva u pokretu“, a ne samo pokret uCrkvi. To je taj nadugo i naširoko rasprostrtiGospin plašt kojeg smo, po međugorskimukazanjima, mnogo više postali svjesni i zakoji smo Bogu zahvalni. Svaki moj povratakkući, u krug drage mi uže i šire obitelji i prijatelja,začinjen je jednim još dubljim osjećajem– osjećajem povratka Gospi, našimblagoslovljenim, molitvom i pokorom natopljenimbrdima i župnoj crkvi, koji me takonježno grle kad im se vraćam. Čeka me inaše preobraženo, pa i malo iznakaženo selo,u kojem se ponekad ne snalazim tako brzo,koje je pod teretom križa izabranja i mora gauzeti na sebe i u malome dijeliti sudbinu Crkvei svijeta. Zato ga još više volim, u srcuga ljubomorno čuvam i molim Boga da, bezobzira na sve to, ostane nedirnutom „Gospinomoazom mira“ i da svakom dobronamjernomtražitelju bude putokaz povratkaBogu.U međuvremenu sam postala majkomčetiriju dragih djevojčica i time sam, mislim,u sebi produbila osjećaj za Gospino majčinstvo,a kroz to, nadam se, i zahvalnost za tolikemilosti i darove, iznad svega za njezinumajčinsku strpljivost i ustrajnost s namakoji tako često teturamo i posrćemo na putuobraćenja. Mi koji mislimo da smo na tomputu već poodmakli! A kako je tek moraboljeti srce za tolikom drugom dragom jojdjecom širom svijeta, gledajući ih žrtvommržnje, nepravde i, napose, sotonske zaslijepljenostii grijeha. Gospa u porukama izražavai svoju žalost što se ne obraćamo i štooklijevamo otvoriti se njezinu majčinskomsrcu i srcu njezina sina Isusa. Nekoliko nas jeputa pozvala na posvetu, osobnu i obiteljsku,a preko Jelene Vasilj, koja je imala dar nutarnjeggovora, čak nam je i diktirala molitveposvete, koje mnogi prijatelji Međugorjasvakodnevno mole i tako se posvećuju Isusui Mariji.Završavajući ovo razmišljanje, pomišljamkako bi bilo dobro i spasonosno za nas – a zaGospu i njezinih trideset godina među namavelika radost – kad bismo joj se kao pojedinci,kao obitelji i kao župa ponovno posvetili,i kad bismo tu posvetu svakodnevno na posveosoban način obnavljali u vidu molitavakoje već poznajemo a u koje ćemo unijetisamo novi žar srca i odlučnosti da, po Mariji,potpuno pripadamo Bogu. Ona nas je svojimizabranjem darovala i počastila kao dosada još ni jedan drugi narod na zemlji.14 | Glasnik mira | Međugorje Svibanj 2011. | Broj 5 | Godište VI. | 15

PromišljanjePromišljanjeNastavak sa 7. str.Tako je to potrajalo za vrijeme svegamoga boravka. U nemogućnosti da bilo štogradimo ili radimo, kupovali smo zemlju izacrkve, jer su do same crkve bili vinogradi ioranice. Dali se na uređenje crkvenoga dvorišta,barem onoga što je pripadalo nama. Ito sve bez ikakvih dopuštenja. Da smo tražili,dobili bismo odbijenicu. Tako smo radiliilegalno. Isto tako smo uveli vanjsku rasvjetu,elektrificirali dvorište. U crkvi smo moralizbog zagušljivosti napraviti sa strane podvoja vrata kao emergency exit. Nemogućebijaše riješiti onodobno klimatizaciju u crkvi,naime ljeti hlađenje, zimi grijanje. Biloje mnogo pokušaja, obilazili razne ustanovekoje su onda imale klimatizaciju (primjericejadranske hotele), ali je sve bilo za nasneizvedivo. Tehnika onodobno još ne bijašeuznapredovala. Da bismo donekle spasili situaciju,morali smo ljeti jednostavno skidatistakla s prozora kako bi se stvorio propuh ucrkvi i zrak ventilirao. Može se reći da se savsvijet slijegao u Međugorje, cijela Hrvatska.Iz Slovenije dolaze hodočasnički vlakovi narelaciji Ljubljana – Mostar. Jedne zgode vlastinisu htjele staviti na raspolaganje autobuseu Mostaru pa su se ljudi morali voziti taksijemu Međugorje (tridesetak kilometara!).Tolika bijaše nesnošljivost kod vlasti spramMeđugorja. Jedne pak zgode nadbiskup seFranić izrazio kako je Međugorje u njegovojnadbiskupiji na pastoralnom planu učinilodaleko više od svega uobičajenoga, normalnogapastorala nakon rata naovamo. On jebio dovoljno pošten i vjeran da je to priznao.Ljudi su dolazili i vraćali se doma kao obraćenici,produhovljeni te kao svjedoci koji susvjedočili osobne promjene.Pa i kad sam odlazio iz župe u listopadu1988., nije se dao naslutiti pad komunizma.Od općine smo otkupili staru školu časnihsestara koja je bila ruševina. Učinili smo tou posljednji trenutak jer su Slovenci (njihovaturistička agencija Kompas) tu namjeravalipraviti veliki hotel. Tek se 1986. sjetila općina,nakon naših upornih zahtjeva i molbate sramoćenja u javnosti, da napravi vanjskesanitarne čvorove koji su proradili tek godinuposlije, 1987., ali ni to nije bilo na zapadnojcivilizacijskoj razini. Nešto kao za ‘vojsku’ili za balkanski kolodvor. Svaki pokušajbilo kakvih radova bio je sankcioniran dolaskominspekcije, a redovito su slali u inspekcijunekatolika, jednoga muslimana Đukića,rodom iz Blizanaca. Čovjek ‘odrađivao’ svojposao inspektora za plaću.Riječju, godine muke i nevolje, godineprogona i šikaniranja sa strane vlasti, godinezabrana sa strane biskupa, koji nije štedioni fratre ni vidioce. Najprije je zbog bolestimorao otići iz župe fra Veselko Sesar, a provincijalje namjesto njega poslao fra SlavkaBarbarića. Onda je stigao u župu fra DobroslavStojić, ali je doskora premješten u Vitinufra Tomislav Vlašić, koji je za biskupa bioglavni mistifikator i ključna osoba u propagiranjuukazanja. Na njegovo mjesto došaoje fra Petar Ljubičić, a kad je biskup prisilioprovincijala da premjesti i fra Slavka iz Međugorjau Blagaj, na moju molbu provincijalje predložio u Međugorje fra Ivana Dugandžića.Vidioci su u početku imali ukazanja– nakon što ih je milicija otjerala s brda – uprostoriji desno od glavnog oltara u crkvi,gdje se nekoć slavila jutarnja sveta Misa (prijesamih ukazanja), potom je vidiocima zabraniopredmoliti krunicu i sedam Očenaša.S vremenom im je naredio da se uklone i izte prostorije. Otada su imali ukazanja u župnomuredu, pa nas je prisilio da ih i odatlemaknemo. Zatim su imali ukazanja u crkvi,u koru, pa onda u jednoj sobici u zvoniku.Ni to mu nije bilo dovoljno pa ih je otjerao izcrkvenoga prostora tako da su bili prisiljeniudaljiti se od crkve i imali su ukazanja u svojimdomovima. Kod Mirjane u Sarajevu prestalasu ukazanja o Božiću 1982., kod Ivankeu svibnju 1985., u Jakova u rujnu 1998.(točno tri godine prije napada na New York iPentagon, 11. rujna 2001.). Sva ta šikaniranjasa strane crkvene vlasti oni su podnosili strpljivo,ali su – vjerujem – u duši imali osjećajgorčine i neprihvaćenosti. Osjećali su seneprihvaćeni od Crkve, štoviše, odbačenimaod Crkve, a imali su nutarnji impetus u pitanjimaukazanja. Pogotovo je na njih moralošokantno djelovati kad bi mjesni biskup zasvojih nastupa (redovito za podjeljivanja sakramentakrizme) njihovo svjedočenje nijekao,nijekao bilo kakva ukazanja, faktički ihpretvarao u lašce i zavodnike naroda. Dakle,javne objede, pa čak i klevete.Porast broja hodočasnikaNikakve sankcije, međutim, nisu moglesmesti vjernički puk da dolazi u Međugorje.Vidioci su s vremenom postali gotovo nevažni.Bijahu važni u početcima, kao inicijalnopaljenje za hodočasnike, a kad su milijuniprošli ovim mjestom, imali svoje iskustvo,bili dirnuti milošću, onda vidioci više nisubili važni. Imamo na djelu consensus fideifidelium, gdje Duh Sveti djeluje preko vjernikakoji su u jednome suglasni: Oni vjeruju,iz toga uvjerenja žive, to uvjerenje i iskustvosa sobom nose u svijet. Obistinjuje se ponovnoonaj stari princip kako je lex orandi ujednoi lex credendi, kako lex orandi statuit legemcredendi.Vidioci su postupno odstupili s pozornice,a na pozornici su ostali Gospodin –molitva, sakrament pomirenja, euharistija,klanjanje (koje smo uveli još 1982., četvrtkomi petkom) te neumorno štovanje MajkeBožje. Još jednom se obistinilo kako jeMarija zvijezda nove evangelizacije, kakoje ona glavni motor evangelizacije, upravokao što to bijaše i na Duhove, a potom vjerojatnoi za apostolskoga sabora u Jeruzalemuoko god. 50. Međugorje se širilo diljemsvijeta, koncentričnim krugovima. Najprijesamo mjesto, potom Brotnjo, bliža okolicai Hercegovina, a onda Dalmacija, Hrvatskai Bosna, Slovenija. Dolazili su hodočasniciiz inozemstva sporadično prve dvije godine,a otkako je nakon višekratnih pohodaMeđugorju i nazočnosti trenutku ukazanjanapisao svoje knjige o Međugorju RenéLaurentin, francuski teolog i mariolog, kojije napisao temeljne studije o lurdskim ukazanjima,počeli su dolaziti francuski hodočasnici,godine 1983. Međugorje su otkrilii Talijani, a potom Austrijanci i Nijemci.Američki su hodočasnici počeli dolaziti uvećem broju od 1984., sve zahvaljujući knjigama,videomaterijalima koje su pojedinci,amateri ovdje snimali, neki već ujesen 1982.(Obitelj Karminski iz Pennsylvannije, kojaje ostavila sve svoje materijale našem Etničkominstitutu u Chicagu). Mnogi su upravoovdje osjetili poziv za duhovno zvanje,a grupa mladih studenata iz Austrije pokrenulaje i već više od četvrt stoljeća izdajesvoju reviju četiri puta godišnje, koja je neštokao živi arhiv Međugorja.Ne bih se osvrtao ovdje na radove raznihkomisija koje su se nizale. Biskup je nosio uRim još godine 1985. rezultate svojih komisijate apodiktično tražio da se zabrani hodočašćenje,da se sve dokine kao laž i izmišljotina,ali je mudri i razboriti kard. Ratzingerodbacio zaključke i prebacio sve na BKJ ikardinala Kuharića. BKJ je ustanovila svojukomisiju 1987. koja je završila svoj rad otprilikemjesec dana prije izbijanja rata na ovimprostorima, u svibnju god. 1991. Mnogi suočekivali da će s ratom na ovim prostorimazamrijeti i Međugorje, ali ni u ratu ono nijeprestalo sa svojim djelovanjem privlačeći ihodočasnike, ali motivirajući nebrojene nahumanitarne akcije diljem svijeta, kako bi sepomoglo žrtvama rata na sve strane, ne birajućii ne razlikujući tko je koje vjere. Upravosu toliki muslimani i njihove žrtve rata iskusilia i danas dobivaju materijalnu pomoć zahvaljujućimeđugorskim volonterima po cijelomsvijetu.I kako vidimo, danas, petnaest godinaod završetka rata, Međugorje trajno raste,i nutarnjom snagom Duha i vanjskim brojemhodočasnika. Slobodno se može reći –sine ira et studio – da se ovdje dopisuje jednonovo poglavlje obnove Crkve kakvu je zamisliosam Sabor, i da je Međugorje najbolje inajautentičnije ostvarenje saborskih smjernicaza obnovu Crkve in capite et in membris,za obnovljeni pastoral, evangelizaciju,oživljavanje sakramenta pokore i pomirenja,koji je gotovo zamro u zapadnoj Crkvi nakonSabora.Ni službena crkvena hijerarhija nije blagonaklonogledala na razvoj i događanja okoMeđugorja. Prema vidiocima se postupalo ijoš uvijek postupa maćehinski, svim se sredstvimapokušava obeshrabriti hodočasnikei hodočašćenja, zabranjuju se službena hodočašća,množe se metode kojima se pojedincipokušavaju ušutkati ili u javnosti ozloglasiti.Vjernici pak imaju svoja iskustva okojima govore. Ne možemo šutjeti o onomešto smo vidjeli, što smo iskusili. Kao da se unaše doba ponavljaju Djela apostolska, dopisujese njihovo novo poglavlje. Međugorjese širi u bazi, nastaju molitvene grupe diljemsvijeta nadahnute Međugorjem, tiskajuse knjige, brošure, časopisi, koriste se dostignućasuvremene tehnike, snimaju se filmovikoji kruže svijetom. Slobodno se možereći i s punim pravom kako je i s obziromna broj molitvenih zajednica koje su nastalekao plod Međugorja, i s obzirom na tiskanimaterijal, razne molitvenike, knjige, brošure,novine, časopise, ono daleko prisutnijeu Crkvi – živoj i molećoj – od jednoga Lurdaili Fatime. Ono je uistinu do kraja internacionalno,katoličko, sve-opće.Međugorske porukeU prvim danima svi su bili iznenađeni. I vidioci,ali i vjernički puk. Bilo je dosta konfuzije,nesnalaženja, bilo je mnogo radoznalacakoji su od vidjelaca htjeli saznati koješta.Smatrali su kako vidioci imaju vrući telefon snebom pa su im dolazili s kojekakvim pitanjimana koja vidioci nisu mogli nikako odgovoriti.Drugoga dana ukazanja Marija se predstavilakao Majka Božja. „Ja sam BlaženaDjevica Marija“, a četvrti je dan dala porukuza svećenike da budu vjerni, dok je petogadana, na pitanje vidjelaca, što želi odnaroda, odgovorila: „da narod moli i čvrstovjeruje“. Sve bijaše poruka cijelome svijetu ukomunističkom ozračju kako Bog jest, kakoBoga ima. Jednom je zgodom na njihov upit,što s onima koji im ne vjeruju, odgovor glasio:Blaženi oni koji ne vide, a vjeruju. Prvihdana prenijeli su poruke župniku o molitvi iobraćenju zatim o miru. Zatim su vidioci govorilio postu, o sakramentu ispovijedi. Nijebilo nekih sustavnih poruka. Čini se da suimali nutarnji impetus biti u društvu s Gospom,upravo kao s majkom, kao s najboljimprijateljem.Od prvoga ožujka (1. 3. 1984.) preko MarijePavlović, vidjelice, Marija daje porukečetvrtkom najprije župi. Želi, upravo kao uKnjizi Otkrivenja, ponovno potaknuti župukoju je izabrala da nastavi istim žarom živjetiono što je Marija tražila od početka. Tesu poruke uglavnom kratke, kratki proročkipoticaji za temeljit kršćanski život. Porukečetvrtkom dolazile su kroz pune tri godine,sve do početka god. 1987. Otada dolazepreko Marije Pavlović svakoga 25. u mjesecu.Tako to traje do danas.Bio sam toliko puta nazočan trenutkukad je Marija primala poruke. Odmahnakon ukazanja Marija, vidjelica, povlačise u kut, piše poruku svojom rukom, dakle,njezin autograf. Nakon toga bismo redovitoispravljali gramatičke ili pravopisnepogrješke glede jezične točnosti i ispravnosti.I tu – u sitnicama ispravljenu poruku– Marija ponovno prepisuje u svoju bilježnicu,jer je ne može više reproducirati uonome obliku u kome ju je dobila i u prvommahu zapisala, te bi takvu, malo revidiranuzadržavala za sebe, a prevodioci čekajuda prevedu na strane jezike. Dakle, nikakvamanipulacija ni pisanje poruka sa stranesvećenika, franjevaca i sl., kako se običavaloreći ili podmetati. Poruke su u bitnomeproročki poticaji, često pokude, nekadai pohvale na račun prihvaćenosti Marijinihpoticaja. U njima pak nema doktrinarnihzabluda.(Svršetak u idućem broju)16 | Glasnik mira | MeđugorjeSvibanj 2011. | Broj 5 | Godište VI. | 17

MeditacijaMeditacijaŽivotna ravnotežaUistinu sveti ljudi ne hodaju uokolo osjećajući se svetima. To su jednostavni ljudi svjesnisvoje ljudske slomljenosti ali i Božje blizine i dobrote. Imaju smisla za humor, slobodnisu i odgovorni, radosno izvršavaju svoje svagdanje obveze, i nisu mrzovoljni. A ljudi kojinjeguju samo svoj ideal svetosti, prepuni straha, stalno sebi nešto zabranjuju bojeći seda će izgubiti nešto od svoje svetosti. Cijelo vrijeme kao da sebi prijete prstom: nemojto osjećati, nemoj to ni pomisliti, nemoj to učiniti, nemoj ovo ni sanjati, nemoj se tomunadati, ne čezni za onime, nemoj, nemoj, nemoj...s. Dominika AnićRavnoteža je riječ koja se, u različitimkontekstima, općenito mnogo upotrebljavau životu. Primjerice, čestomožemo čuti da je bitno u svemunaći ravnotežu; da ni u čemu ne treba pretjerivati;da treba tražiti zlatnu sredinu i slično.Ljudi koji su u svome životu uspjeli uspostavitiravnotežu smatraju se mudrima. Izmeđurada i odmora, između akcije i kontemplacije...No, tu se uvijek pojave neke poteškoće,ponajprije vezane uz naša ljudska očekivanja– ili od sebe samih ili od drugih. Ravnotežaje vezana uz krjepost umjerenosti na kojoj jeinzistirala stara mudrost i prokušana duhovnost.Protivno ravnoteži ili umjerenosti sve jeono čega je premalo ili čega je previše. Moždaima previše svetosti, odnosno potrebe zasavršenošću, potrebe za svetošću u našem životu;možda previše svjetla ili previše tame?Ideal svetostiKad je u pitanju duhovni život, ljudi često misleda je za postizanje svetosti potrebno štoviše moliti, stalno se oslobađati svjetovnog,materijalnog i profanog i svim silama prionutisamo uz duhovno. Misle da se nagomilavanjempobožnih riječi, odricanja i zavjeta, odsebe može učiniti u svemu savršene ljude.Smatra se da svaki čovjek u prvoj polovicisvoga života gradi svoj izvorni svetačkiimidž, a da mu ga redovito u drugoj poloviciživota Gospodin ruši. Zašto je to tako?Pa vjerojatno zato jer je u toj izgradnji previšematerijala potrošeno na njegovanje vlastitaega i u dobroj mjeri lažne slike svetosti.Potrebno je, tako, da se ta utvrda sruši e da bičovjek mogao uvijek započinjati iznova i tosada, uvijek samo sada. On ruši u nama sveono što znači biti savršen po ljudsku.Neki ljudi kažu da otprilike svakih sedamgodina stari odgovori padaju u vodu te semoramo vratiti Gospodinu i nanovo postavljatita pitanja: Što znači sada ljubiti Boga?Što znači sada mu vjerovati? Ako na ta pitanjajoš uvijek u sebi imamo neke stare odgovore,recimo one do kojih smo došli u 18.ili 21. godini života, kad smo se odlučivali zaneko zvanje, a koji nam i dan-danas vrijede,onda se nismo maknuli s mjesta, nismo rasli,nego smo se začahurili, a to može biti opasnoi po nas i po okolinu. Duhovno putovanjesastavni je dio svekolika životnog putovanja.Ono nije zasebno ni izdvojeno. I akotako činimo, sebi radimo veliku štetu.Neki se ljudi u svojoj vjeri nisu maknuliod dječje molitvice „Anđele čuvaru“, a uposlovnom svijetu su jako uspješni, u nekimstvarima i savršeni. No savršenstvo je veomaopasan pojam zato što ima mnogo višezajedničkog s našim egom nego s Bogom.Ljudi jednostavno bivaju toliko zaokupljenisami sobom i svojom savršenošću da nemogu primijetiti stvarni život oko sebe a kamolipotrebe drugih.Prava svetost uopće ne izgleda kao svetosti ne daje mnogo zadovoljstva. Uistinu svetiljudi ne hodaju uokolo osjećajući se svetima.To su jednostavni ljudi svjesni svoje ljudskeslomljenosti ali i Božje blizine i dobrote.Imaju smisla za humor, slobodni su i odgovorni,radosno izvršavaju svoje svagdanjeobveze; i nisu mrzovoljni. A ljudi koji njegujusamo svoj ideal svetosti, prepuni straha,stalno sebi nešto zabranjuju bojeći se da ćeizgubiti nešto od svoje svetosti. Cijelo vrijemekao da sebi prijete prstom: nemoj to osjećati,nemoj to ni pomisliti, nemoj to učiniti,nemoj ovo ni sanjati, nemoj se tomu nadati,ne čezni za onime, nemoj, nemoj, nemoj...Čovjek koji cijelo vrijeme sebi prijeti prstom,vrlo će vjerojatno s tom prijetnjom ići okoloi prijetiti svima oko sebe. Lice koje imamoprema svom unutarnjem svijetu imat ćemo iprema vanjskome.Cjelovit životSv. Terezija Avilska jednom je prigodom reklada bi neke trebalo potjerati iz kapelice ukuhinju da gule krumpire. Zasigurno je za toova velika žena imala dostatnih razloga. ZaTereziju nitko ne može kazati da joj molitvanije bila važna, pa otkuda onda takva reakcija,neki će se upitati. Najvjerojatnije je Terezijashvatila da je nekima kapelica i molitvau njoj postala idealan izgovor za bijeg od životai onih običnih a nužnih djela kao što jeguljenje krumpira, a još je pogubnije ako suNeki se ljudi u svojoj vjeri nisu maknuli od dječjemolitvice „Anđele čuvaru“, a u poslovnom svijetusu jako uspješni, u nekim stvarima i savršeni. Nosavršenstvo je veoma opasan pojam zato što imamnogo više zajedničkog s našim egom nego s Bogom.Foto Đanise ti bjegunci u sveti prostor zbog toga osjećalisvetije i bolje od drugih.Terezija je željela sebi i drugima omogućitiiskustvo slobode u molitvi i radu, iskustvo svetostiu stvarnome, konkretnom životu, u običnostisvakoga dana. Naučiti ravnotežu izmeđujednoga i drugoga. Oboje je jednako važno.Sretan je onaj čovjek koji ne koristi molitvu kaoizgovor da ne bi ništa radio ili rad kao izgovorda ne bi molio. Život nam je darovan kao svetastvarnost i odgovornost. I molitva i rad u njemutrebaju naći svoje mjesto, ali nikada i nikakojedno nauštrb drugoga, nego da jedno drugonadopunjuje i blagoslivlja.Postoje ljudi koji neprestano rade i nemajuvremena zaustaviti se, sagledati svoj rad, dopustitida budu blagoslovljeni u svome radu.Čovjek koji teži ljudskoj i kršćanskoj zrelostitreba se zaputiti na put odrastanja, na put samospoznaje.Priznati sebi uvijek iznova svojeosjećaje i prihvatiti svoje pravo „ja“ kako ne bipao u zamku da živi dvostrukim životom iliu samozavaravanju. Ponekad čovjek i ne primijetikako mu skriveno zlo ili zlo obučeno ulažno dobro razdjeljuje život varajući ga kakoje nešto važnije od drugoga. I tako u čovjekustvara razdor, a s vremenom to prelazi u oblikponašanja i djelovanja a da i ne primijetimo.Nasuprot tome, dobrota je cjelovita, stavljastvari zajedno, integrira u cjelokupni ljudskiživot svjetlo i tamu, molitvu i rad, kontemplacijui akciju. I samo tada možemo govoriti ocjelovitosti ljudske osobe. Integrirati u svojuosobnost sve ovo znači govoriti o čovjeku kojise bez straha upustio na put koji vodi u život,štoviše, koji je život sam. Kroz priznavanje našihosjećaja krivnje i ljutnje, kroz suočavanje snašim strahovima mi bivamo sposobni životudati ljudski okus u svemu.Postoji jedna slika na kojoj je prikazan čovjekkoji u desnoj ruci drži zlatnu nit, a nakraju te niti je bijeli labud koji ga vuče premagore. U lijevoj ruci drži zahrđalu uzicu na čijemse kraju nalazi crni pas koji ga vuče u suprotnompravcu. Vidi se jasno kako je taj čovjekrazvučen. Spas se nazire samo u tomeda približi labuda i psa, da ih pomiri, da prestanuvući svaki na svoju stranu. Kad ih naučimoda poštuju jedan drugoga oni će našemživotu dati jednu novu dimenziju i vrlo kreativnunapetost. Crni pas ima veze s našomljudskošću i našom svetošću koliko i bijelilabud ali samo onda kad pas zavoli labudai kad labud zavoli psa. Čovjek će biti rastrgansve dok su u neprijateljskim odnosima.Labud uvijek predstavlja preobraženu ljudskučežnju da bude bolji, da raste i postajekristolik. No osjećamo i tu pasju čežnju: onutrenutačnu prisutnost u realnosti, u trenutku,da se nosimo samo s onime što je prednama – našim osjećajima, ranama, čežnjama...Kad to spojimo imamo snagu, predivneljude koji, istina, padaju i griješe ali koji tepadove i grijehe donose Gospodinu, a on ihpretvara u život, u dobrotu. Doista, kako seuravnotežiti?18 | Glasnik mira | Međugorje Svibanj 2011. | Broj 5 | Godište VI. | 19

Iz života CrkveZidorušitelj i mostograditeljblaženi Ivan Pavao II. – čovjekkoji je stvarao povijestŠest godina nakon blažene smrti povijesna pojava Ivana Pavla II. uzdignuta je u KatoličkojCrkvi na čast oltara. Proglašena je blaženom osoba koja je obilježila završetak jednoga ipočetak novoga stoljeća i tisućljeća.fra Tomislav PervanObično se za njega veli da je bio pjesničkaduša, duboko religiozan,mistik. Redovito se pojam mistikai mistike veže uz onostranost –mistici su za mnoge izvan ovoga svijeta, uronjeniu drugu zbiljnost, za-zbiljnost. Stvari,zapravo, stoje drukčije: Što je čovjek više mističan,što je više uronjen u Boga, to je više onpolitičan, to više djeluje politički, društveno,to više je upravo usred svijeta koji treba svetačkihlikova kao pokretača i uzora. Za svogaduga pontifikata proglasio je toliko blaženikai svetaca samo s jednom nakanom: U današnjemsvijetu pomućenih ciljeva, lažnih veličina,krivih uzora ponuditi istinske osobe kojeljube Boga i čovjeka, koje ljubeći Boga morajuljubiti čovjeka. U tome je Ivan Pavao II. bionenadmašiv. Utisnuo je biljeg povijesti, dao jepečat svomu vremenu, u povjesnicama će bitislavljen kao osoba koja je najvećma doprinijelapadu jedne bezbožne ideologije koja je skorosedam desetljeća okivala svijet, dijelila cijelisvijet na dva tabora.Sami njegov izbor za papu bijaše iznenađujući.Za njegov izbor – neovisno o DuhuSvetome koji vodi Crkvu – ljudski govorećibijaše najzaslužniji onodobni bečki kardinalFranz König, koji je nakon pat-pozicijeu talijanskom kardinalskom zboru došaopred poljskoga primasa Wyszyńskoga (Višinskoga)te mu savjetovao da ponude nekogaiz svojih redova, s Istoka. Bečki je kardinalimao u zreniku krakovskoga nadbiskupaWojtylu. Odgovoreno mu je kako je premalopoznat, kako nije politički eksponiran, kakoje više pastoralac, pjesnik, filozof, profesor,kako je nepoznanica u Crkvi. Wyszyński seisticao stalno kao snažni protukomunist, stalnaotvorena oporba komunističkom jednoumljui strahovladi, a to se nije moglo reći zaWojtylu. Wojtyla je ipak dobio naklonost kardinalskogazbora, a Wyszyński mu je rekaokako mora prihvatiti izbor jer on treba uvestiCrkvu u novo tisućljeće.To se i obistinilo. Kao da je Duh Sveti htioponovno povezati europski Istok i Zapad prekoovoga Pape koji se pokazao, s jedne stranekao zidorušitelj, a s druge kao mostograditelj.Europski Istok bijaše sporazumom na Jalti izgod. 1945. pod sovjetskom, komunističkomutjecajnom zonom; sve što se odvijalo iza željeznogazastora bijaše manje-više nepoznatou ostalom svijetu. Izborom Wojtyle Istokje bačen u žarište svjetskih zbivanja, a sam jeimao viziju o povijesnom jedinstvu europskogakontinenta. Stalno je naglašavao kakoEuropa mora disati s oba plućna krila, istočnimi zapadnim. Bijaše to najava pada Berlinskogazida. Svojim ga je nastupima i govorimapripremao i inicirao.Što se dogodilo? Nekoliko mjeseci nakonizbora pohodio je Ivan Pavao II. svoju Poljsku.Na Trgu pobjede u Varšavi pred više odmilijuna svojih Poljaka izgovara proročke riječi:“Krista se ne može isključiti iz ljudske povijesti.Njega se ne može isključiti ni s kojegadijela zemlje, ni s jednoga podnevnika ni sjedne usporednice. Isključiti Krista iz ljudskepovijesti ravno je napadu na samoga čovjeka”.Potom je putovao u Auschwitz i podsjetio napatnje židovskoga i ruskoga naroda u Drugomesvjetskom ratu, dvaju naroda koje maloPoljaka ljubi. Naglašavao je čovjekova neotuđivaprava, neotuđivo pravo svakoga čovjekana vlastito dostojanstvo. Govorio je o posebnojmisiji slavenskoga pape, naime, ponovnouspostaviti duhovno jedinstvo kršćanskeEurope, Istoka i Zapada, onkraj svih političkihstruja i granica. Izjavio je kako budućnostPoljske zavisi od toga koliko će Poljaka bitispremno i zrelo za nekonformizam, nepristajanjena komunističku ideologiju. Za toga duhovskogapohoda govorio je pred oko desetmilijuna svojih zemljaka. Usrdno je vapio, grmio,da se Duh izlije na njegovu domovinu,da se dogodi čudo novih Duhova.Ljudi su shvatili, osjetili su da ih netko razumije,bili su dirnuti, zahvaćeni, pokrenuti.Posjet domovini podario je novo lice zemlji,preobrazio je cijelu zemlju. Udahnuo je novidah slobode. Nije se više moglo prepoznationu staru Poljsku. Ivan Pavao II. dirnuo jemilijune u srce, povratio ljudima samopoštovanje,inicirao buđenje vjere, povratio svojimsunarodnjacima ponos, samosvijest, jedinstvo.Nakon njegova pohoda bilo je jasno dajoš uvijek postoji nacija, društvo, zajedništvo.Poruka i misao našli su odjeka u srcima, zahvatilinaciju, i to bijaše početak nove revolucije,ne više marksističko-komunističke. Makarje cijelo jedno desetljeće taj dašak slobodebio sustavno potiskivan, ipak se nije moglozaustaviti ono što je Duh izveo preko ovogaPape. Posvuda sloga, jedinstvo i solidarnost.Nepunu godinu dana nakon Papina pohodaradnici su u brodogradilištu izborili pravo naprve slobodne neovisne sindikate i štrajkove ucijelom komunističkom svijetu.Na Silvestrovo god. 1980. Papa je proglasiozaštitnicima Europe slavenske apostole Ćirilai Metoda. Htio je povezati cijelu Europu u jedno,bijaše to samo poruka da ništa nije držao dopodjele kontinenta koja se dogodila na Jalti, nijeprihvaćao ideološke ni političke podjele. Njih jedvojicu stavio uz bok drugomu zaštitniku, Benediktu,utemeljitelju zapadnoga monaštva. Ćirili Metodije imali su goleme zasluge za evangelizacijuEurope, svojim prijevodima Biblije icrkvenoga bogoslužja stvorili su slavensku književnosti kulturu. Tim je činom Papa htio pokazatisvijetu kako europska kultura crpe svojekorijenje iz kršćanstva te da je jedinstvo Europemoguće samo na temeljima kršćanstva.U svibnju 1981. u Rimu atentat na Papu.Komunistima je preopasan, žele ga ukloniti.Preživljava, ali krajem svibnja umire njegovveliki promicatelj kard. Wyszyński. San o slobodikao da se pretvara u noćnu moru. Ali jeNebo htjelo da preživi atentat, na scenu stupaMeđugorje – poveznica Istoka i Zapada.Papa se nasilju opire nenasiljem, za četiri godinedolazi na vlast Gorbačov i već se urušavazločinački, pakleni režim.God. 1981. primio je u Rimu delegacijupoljskih sindikata Solidarność Lech Walesazavjetovao je hodočastiti u Rim uspije li štrajki osnutak sindikata. Te iste godine Papa je enciklikomo radu Laborem exercens udario teološketemelje opravdanim zahtjevima poljskihsindikata koji imaju pravo na samoodređenjei samoorganizaciju. Dolazi do zabrane sindikata,vojne diktature, gen. Jaruzaleski uzimavlast u svoje ruke. Papa – nakon što se oporaviood neuspjela atentata – ponovno hodočastiu svoju domovinu, na pozornici sujedan uz drugoga njih dvojica: diktator-generali Papa. Ponovno se postavlja pitanje, tkoje moćniji. Nekoć se Staljin pitao, koliko divizijaima taj papa u Rimu? Ovdje general imavojnu silu i naoružanje, ali se osjeća nemoćnimpred jednim koji nema vojne sile, ali imamilijarde molitelja i vjernika iza sebe. Generalovglas je drhtav, dok je Papa u svome nastupuodlučan. Tek god. 1989. postaju sindikatipartneri u razgovorima. Komunisti dijelevlast s opozicijom, režim se urušava. Poljska ukasno ljeto 1989. postaje prva država istočnogabloka s nekomunističkim premijerom, Papinimpoznanikom. Urušavanje komunizmaje nezaustavljivo, zora slobode svanula je nadeuropskim Istokom. Ruski predsjednik Gorbačovpriznaje: Bez Ivana Pavla II. ništa seIz života CrkvePapa naglašava kako istina o čovjeku nije nekavjerska specifična etika nego je općenito dobrosvega čovječanstva. Odsada on naglašava nepobitnoljudska prava i ljudsko dostojanstvo. I sama liberalnademokracija priznala je kako se ne može svimemanipulirati i trgovati.na Istoku ne bi dogodilo. Bez Pape ne bi biloSolidarnosti, koja se unatoč zabrani održala.Prvoga prosinca 1989., doskora nakon padaBerlinskoga zida, Gorbačov je pohodio Papuu Vatikanu. Nestaje blokovske Europe.Obrana čovjeka protiv samorazornihsnagaNakon pada komunizma Ivan Pavao II. nemani u primisli da bi počeo veličati kapitalizam,trijumfalno zapadno gospodarstvo, Amerikukao God’s own country (Božju svojinu, Božjuvlastitu zemlju), da bi zapadni način života,kult novca i razonode držao zadnjim slovommudrosti u svijetu. Naprotiv. On u tome načinuživota vidi ugrozu opasniju od samogakomunizma. Upozorava Papa na opasnost odprividne snošljivosti, opasnost od relativizma,svođenja vjere na privatnu stvar. Namjesto totalitarnogakomunističkoga postulata imamototalitarni relativizam. Ako je na Istoku čovjekkao osoba bio preziran, sad je opasnostisključivanjem Boga učiniti čovjeka mjerilomsvih stvari. Zanemarivanjem slike o čovjeku,čovjekove usmjerenosti prema onostranome,zaboravom njegove historijske, kulturalne idruštvene dimenzije urušava se čovjekovaosobnost. On je ubuduće samo individuum,a ne ono što kao filozof Karol Wojtyla stalnonaglašava, čovjek kao osoba.Odsada on posvećuje svoju misao brizi začovjeka. U komunizmu se borio za prava čovjekakao osobe, sad još većma u liberalizmu,gdje se patetično slavi čovjekova sloboda, gdjeje čovjekova volja njegovo kraljevstvo nebesko,gdje svatko može činiti što hoće i što muse prohtije, samo ako je proceduralno korektno.Takav pojam slobode za Ivana Pavla II. je nakazani posvema iskrivljen. Čovjekova volja nijenjegovo kraljevstvo nebesko, nego može postatinjegovim paklom, okrene li se protiv samogačovjeka. Čovjek nije onaj individuum liberalizmakoji u praznini smisla sama sebe otkrivate krpari svoju egzistenciju prema vlastitu nahođenju.Nije on sam svoj majstor. Postoji istinaizvan čovjeka o čovjeku, postoji određenjenjegova bića koje mu je utisnuto u narav, kojeNastavak na 34. str.20 | Glasnik mira | Međugorje Svibanj 2011. | Broj 5 | Godište VI. | 21

Franjevačka mariološka misao i pobožnostOsamnaesto stoljećeUz velike mariologe 18. stoljeća, među kojima značajno mjesto zauzima talijanski biskupFrancesco Antonio Marcucci, uz njega i španjolski franjevac Domingo Lossada, francuskikapucin Augustin iz Narbonne, belgijski franjevac Marc Antoine Gravois te njemačkifranjevac Kreszenzius Krisper, ovdje svakako treba spomenuti i znamenitoga hrvatskogmariologa fra Elzeara Tauzesa, sustavnog širitelja Škotove misli u našim krajevimafra Miljenko ŠtekoFrancesco Antonio Marcucci, biskupi franjevački trećar, rođen je u ascolanskomemjestašcu Force 1717. godine.Roditelji, vrlo pobožni, već odrođenja povjeravaju ga Gospinoj zaštiti. Aon sam, u dobi od osamnaest godina, privučenGospinom bezgrješnošću i njoj u čast,odlučuje se za svećeničko zvanje i život u čistoćisrca. No, i ovo nije prošlo bez poteškoćajer je trebao naslijediti bogato imanje, budućida je bio jedini nasljednik roditeljskogagrofovskog posjeda. Svladavši sve preprjeke,ozbiljno se posvećuje studiju na više ondašnjihredovničkih škola, a duhovno ga vode– kako će sam poslije posvjedočiti – izvrsnisvećenici. Intenzivno živi sakramentalni život,mnogo moli. Želio je poći u neki od ondašnjihnajstrožih pokorničkih redova, ali gaduhovni vođa odvraća od tog nauma. Otkrivatada osobitu privlačnost u duhovnosti sv.Franje Saleškoga, te godine 1740. piše djelo onačinu životu koji je usmjeren na svetost, temeljenna ljubavi Božjoj, a kako ga je u svojimdjelima opisao sam sv. Franjo Saleški.Prepoznatljiv propovjednikUskoro postaje prepoznatljiv propovjednik inavjestitelj Božje ljubavi. Svoje sermone crpi izknjiga Svetoga pisma i moralnoga bogoslovlja.Vjerovao je da se mnoge duše odaju grješnomeživotu zbog slabe i nedomišljene pouke. Istegodine piše knjigu naslovljenu Uvod u evanđeoskopropovijedanje, a s njom je želio pozvatisvećenike, osobito one mlađe, da propovijedajusrcem, jer jedino tako propovijed može dovestislušatelja do obraćenja. Rađa mu se i željaza osnutkom Kongregacije Pobožnih radnica, sdubokom i iskrenom pobožnošću prema BezgrješnojDjevici. Kako bi izmolio milost za to,u svom svećeništvu osobito se posvećuje misijskomepropovijedanju. Godine 1742. papa BenediktXIV. daje mu potvrdnicu apostolskogamisionara. Dvije godine poslije, 8. prosinca,dopuštenjem biskupa iz Ascolija osniva novuKongregaciju povjeravajući je Gospinoj zaštiti.Kongregacija se zadržala do danas, ostavljajućiu povijesti brojna djela dobrote. Papa KlementXIV. imenuje ga u dobi od pedeset dvijegodine biskupom Montalto Marche. Teško prihvaćaslužbu, ali sve stavlja u Božju providnost.Biskup Marcucci, nedugo nakon preuzimanjaslužbe i prvoga pohoda, poduzima mnogenove djelatnosti, a sve u svrhu duhovne obnovebiskupije. Pokreće i biskupsku sinodu, aliveć 1774. bijaše pozvan na novu službu u Rimkako bi pomagao u pripravi Svete godine. Priodlasku u Rim piše pismo u kojemu sve povjeravaGospi: „Djevica, Majka Božja, Kraljicaneba i zemlja, poziva nas na vrhunce. Pođimogovoreći: Djevice prečista, vodi nas za sobom,tvoj će miris svetosti učiniti da trčimo. Ja ništane znam, ništa ne vrijedim, i unatoč tomu, najslađaMajko i Gospođo, posvećujem se Tebi idarujem Ti svoje srce, povjeravam svoje korake,djela, svoj znoj, čitav život, sve i, u čast velikogaOtajstva Tvoga bezgrješnoga začeća, posvećujemse Tebi čitavim bićem i srcem.“ (Ovajkratki ulomak prevodim iz izvornika koji jeobjavila Maria Paola Giobbi.)Sve ono što je posjedovao ostavio je u nasljedstvoKongregaciji Bezgrješne, koju jeosnovao, a od 1962. teče crkveni postupaknjegove beatifikacije. O marijanskim spisimaovoga sluge Božjega mogli bi se napisatičitavi traktati i mnoge studije, no dva su djelaosobito znakovita glede franjevačkoga, odnosnoŠkotova nauka: Dvanaest Marijinih privilegijai Molitva za Bezgrješno začeće. BiskupMarcucci, osobito u ovom drugom djelu, zornonaglašava kako u Franjevačkom redu nalazinajznačajniji stup obrane Bezgrješnogazačeća. Teološka potka njegova mariološkogapisanja potpuno je utemeljena na Škotovimtezama i filozofsko-teološkom smjeruškotizma. A sve je utemeljeno na Božjoj odlucio utjelovljenju. Upravo je u toj odluci Marijapredodređena biti Majkom i očuvana odgrijeha. Često Bogu zahvaljuje za Franjevačkired, čiji je i sam ondašnji trećoredski član, izkojeg se proširilo naučavanje i pobožnost premaBezgrješnoj Djevici Mariji.Španjolski, njemački i francuskifranjevciU ovome vremenu bijaše još mnoštvo drugihfranjevačkih teologa koji su nam ostavilisvoja razmišljanja, studije i oblike pobožnostiGospi. Valja svakako spomenuti španjolskogafranjevca Dominga Lossada koji je godine1733. tiskao svoje djelo Discussio Theologicasuper definibilitate proxima Mysterii ImmaculataeConceptionis Dei Genitricis. U njemu jeprikupio sve poznate dokumente i zapise marijanskihprivilegija, počevši od apostolskihvremena. O Marijinim privilegijama pisaoje i francuski kapucin Augustin iz Narbonne(+1706.) u knjizi Marie ou les Mystères de savie. Belgijski franjevac, Marc Antoine Gravois(+1764.), izdaje djelo u kojem je prikupio svanastojanja i pomake glede slavlja Bezgrješnogazačeća, naslovivši ga De ortu, et progressucultus, ac festi Immaculati Conceptus beateDei Genitricis Virginis Mariae. Njemačkifranjevac Kreszenzius Krisper 1728. godineobjavljuje, između ostaloga, sabrane Škotovemariološke teze u Theologia scholae scotisticaeuniversa. Još nekoliko njemačkih franjevaca ukasnijem razdoblju dorađuje i izdaje pod mariološkimtemama Krisperovo započeto djelo.Hrvatski mariolog fra Elzear TauzesSpomenimo ovdje i znamenitoga hrvatskogfranjevca mariologa fra Elzeara Tauzesa.Rođen je u Grazu 1707., te stupio u ondašnjufranjevačku provinciju sv. Ladislava.Filozofiju i teologiju završio je na Sveopćemučilištu u Zagrebu. Najprije je jednu godinuna službi učitelja filozofije u Pečuhu, te, od1734. do 1736., u Varaždinu. Moralno bogoslovljepredaje u Ivaniću i Čakovcu, a poslijeponovno u Zagrebu. Od 1740. godine ponovnoje u Pečuhu gdje predaje dogmatskobogoslovlje. Jedno je vrijeme i član upraveprovincije sv. Ladislava. Fra Elzear je sustavanširitelj Škotove misli u našim krajevima.Osobit doprinos ostavio je na polju mariologije,pružajući nam 1748. godine sustavanmariološki nauk franjevačke škotističke školeu djelu Corona stellarum duodecim, seu totidemprivilegia et speciales prerogativae BeatissimaeDei Genitricis et intemeratae VirginisMariae. Cum parergis, ex universa theologia,selectis ad mentem doctoris Mariano subtilisIoannis Duns-Scoti. Iz sačuvanoga izdanjavidljivo je da je izdano u Zagrebu, na Općemfranjevačkom učilištu provincije sv. Ladislava,u kojoj je “P. F. Elzeario Tauses, eiusdemsacri Ordinis et Provinciae praedicatore, acSS. theologiae lectore generali actuali”.Ovo djelo još uvijek čeka sustavno čitanjei proučavanje. Njime se usputno bavio, kolikoje poznato, jedino pokojni fra Karlo Balić,mariolog i medievalist, te povijesno fraEmanuel Hoško. U svakom slučaju, ponosnismo, jer fra Elzear ostaje upisan kao hrvatskifranjevački mariolog ovoga vremena.PoticajiIz knjige „Proslogion“ svetoga Anzelma, biskupaOh da te spoznam iljubim kako bih se utebi radovaoJesi li našla, dušo moja, što si tražila?Boga si tražila i uvidjela si da jeon nešto najviše od svega, od čega senešto bolje ne da ni zamisliti. To neštoje sam život, svjetlo, dobrota, vječnoblaženstvo i blažena vječnost. To nešto jeposvuda i uvijek.Gospodine, Bože moj! Ti koji si meoblikovao i ponovno obnovio reci dušimojoj koja čezne, što si drugo nego je vidjela,da bi jasno vidjela za čim čezne.Trudi se da vidi više, a ništa više ne vidiod toga što je vidjela, osim tmine. Pa čakni tmine ne vidi, jer ih u tebi nema. Ipakvidi da ne može više vidjeti zbog svojetame.Doista, Gospodine, ta je svjetlost nedostupnau kojoj ti stanuješ. Doista nemaničega što bi proniknulo to svjetlo da bite tu spoznalo. Doista, zbog toga njega ine vidim jer je odveć veliko. A ipak, štogod vidim, po toj svjetlosti vidim, kaošto slabašno oko, što vidi, svjetlošću suncavidi, iako ne može motriti samo sunce.Moj razum ne može do nje. Odveć bliješti,ne hvata je niti može oko moje dušeu nju dugo gledati. Sjaj ga odbija, nadmašujeveličina, natkriljuje neizmjernost,zbunjuje punina.O najviša i nepristupačna svjetlosti! Opotpuna i blažena istino, kako si dalekood mene koji sam ti tako bliz! Kako si dalekood lica moga, a ipak sam tako prisutantvojemu liku!Posvuda si čitava prisutna, a ja te nevidim. U tebi se gibam, i u tebi jesam, a ktebi pristupiti ne mogu. U meni si i okomene, a ja te ne osjećam.Molim, Bože, da te upoznam i ljubimda bih se radovao u tebi. Ako ne moguu ovom životu do punine, neka dnevnonapredujem dok ne dođe punina. Nekaovdje u meni napreduje spoznaja tebe, aondje neka bude potpuna. Neka ljubavprema tebi raste, a ondje neka je potpuna,kako bi ovdje moja radost u nadi bilavelika, a tamo u stvarnosti potpuna.Gospodine, po svome Sinu naređuješ,čak savjetuješ da tražimo i obećaješ daćemo primiti da bi naša radost bila potpuna.Molim, Gospodine, što savjetuješ ponašem divnom savjetniku; primit ću štoobećaješ po svojoj istini, da bi moja radostbila potpuna. Istiniti Bože, molim; primitću da bi moja radost bila potpuna.Stoga neka zasad moja pamet razmatra;stoga neka govori moj jezik. Neka toljubi moje srce i neka o tome zbore mojausta. Neka gladuje za tim moja duša i tijelomoje, neka žeđa, sva moja bit neka čeznedok ne uniđem u radost Gospodina koji jetrojstveni i jedan Bog, blagoslovljen u vjekove.Amen.22 | Glasnik mira | Međugorje Svibanj 2011. | Broj 5 | Godište VI. | 23

Vijesti, najave, obavijestiVijesti, najave, obavijestiVeliki tjedan i Uskrs u MeđugorjuDavni je običaj u Mostarsko-duvanjskojbiskupiji da se čitav tjedanod Glušnice, tj. pete korizmenenedjelje, do Cvjetnice posvetimolitvi protiv psovke u našem narodu. Svižupljani i hodočasnici u Međugorju bili supozvani da kroz taj tjedan sve svoje molitvenenakane, osobito Križni put u petak, prikažuBogu kao zadovoljštinu za uvrjedekoje mu se nanose psovkom. Na Cvjetnicuili Nedjelju Muke Gospodnje započinje Velikitjedan, vrhunac priprave za svetkovinuUskrsnuća Gospodinova. U Međugorju je liturgijaCvjetnice, 17. travnja, započela na temeljimastare župne crkve u 10.30. Nakontoga u procesiji se došlo do Vanjskoga oltaragdje je, zbog velikog broja vjernika, slavljenasv. Misa Muke Gospodnje. Misna su slavljataj dan također slavljena u crkvi u 8 i 18 sati.Na svim Misama blagoslovljene su grančice.Središte liturgijske godine jest KristovaMuka, Smrt i Uskrsnuće, u bogoslužju Crkvenazvano pashalnim ili vazmenim otajstvom.To sveto trodnevlje Krista raspetoga,pokopanog i uskrsloga, kao godišnje spomen-slavlje,u Međugorju je proslavljeno uzžupljane te uz velik broj domaćih i stranihhodočasnika. Liturgijska slavlja kroz Velikitjedan, a osobito od večeri Velikog četvrtkado uskrsne nedjelje, pretvorila su prostoroko crkve sv. Jakova u molitveni prostor. NaVeliki petak, od ranih jutarnjih sati vjernicisu se u većim ili manjim skupinama uspinjalina Križevac, moleći na različitim jezicimaKrižni put. U podnožju Križevca u 11 satizapočela je i središnja pobožnost Križnogaputa za župljane i hrvatske hodočasnike. Popodnevnamolitva krunice počela je u 17, abogoslužje Velikoga petka u 18 sati. Velikasubota, kao što je to u Crkvi običaj od najstarijihvremena, bijaše i u Međugorju dan tihemolitve u crkvi, prostoru oko crkve, na Podbrdui na Križevcu. Sa spuštanjem mraka,u 20 sati, započela je molitvena priprava naVazmeno bdijenje, „majku svih bdijenja“. Tosveto noćno bdijenje, s početkom u 21 sat, ususlavlju 45 svećenika i uz mnoštvo vjernika,predvodio je fra Miljenko Šteko.Prvi put u povijesti Međugorja liturgijaVelikog petka kao i Uskrsno bdijenje slavlje-ni su na Vanjskom oltaru u nazočnosti nekolikodesetaka tisuća vjernika.Sv. Mise na Uskrs slavljene su na brojnimjezicima, a na hrvatskome u 8, 11 i 18 sati.Treba spomenuti kako je i ove godine sav liturgijskiprogram prevođen na mnoge svjetskejezike, a Vazmeno bdijenje prenošeno je ina dva velika videozida pokraj crkve.Među hodočasnicima u Velikom tjednuposebno su, tradicionalno, bili brojni hodočasniciiz Austrije, Njemačke i Italije a Uredinformacija zabilježio je, uz skupine iz velikogbroja hrvatskih gradova, hodočasničkeskupine iz Francuske, Koreje, Španjolske, Irske,Engleske, SAD-a, Mađarske, Slovačke,Češke…Statistika za ožujak 2011.Broj podijeljenih sv. pričesti: 85.600.Broj svećenika koncelebranata: 1838(59 dnevno).Statistika za travanj 2011.Broj podijeljenih sv. pričesti: 131.600Broj svećenika koncelebranata: 2539(84 dnevno).Brojni hodočasniciPočetkom travnja 2011., brojni suhodočasnici, sa svih strana svijeta,stigli u Međugorje. Lijepo vrijemei brojnost hodočasnika učinili supretijesnom međugorsku župnu crkvu paje već u subotu, 2. travnja, večernji molitveniprogram predvođen s Vanjskoga oltara.Ured informacija prvih dana travnja bilježiskupine hodočasnika iz Meksika, Austrije,Njemačke, SAD-a, Irske, Italije, Mađarske,Španjolske, Albanije, Slovačke, Koreje,Rumunjske, Poljske; organizirane skupinehrvatskih hodočasnika zabilježene su iz Šibenika,Zagreba, Splita, Požege, Drvara…Anna Maria Brancatelli iz Catanie o motivimadolaska tolikih hodočasnika rekla jeza Radiopostaju „Mir“ Međugorje: „Hodočasniciu Međugorje sa sobom donose svojeprobleme, patnje, križeve. Mnogi dolazeu teškom stanju, a onda ih vidim potpunoizmijenjene. Pravo je čudo da, kad se vratekući, mnogi uđu u našu molitvenu skupinu.Mijenjaju se osobe i njihove obitelji. Svakase osoba svake godine vrati s barem još desetdrugih. Evo, među hodočasnicima smoimali dva istinska obraćenja“.Životna promjena u MeđugorjuMladi franjevac Peter Kim DaeWoo posjetio je Međugorje drugiput. Dolazi iz župe Incon uKoreji, u kojoj je župni vikar. Zasvećenika je zaređen 2009. godine. Kaže da jenjegova najveća životna želja bila postati pjevačem.Studirao je za inženjera elektrotehnike, ali njegova velika ljubav bila je glazba, zbogkoje je popustio na fakultetu te ističe: „Četirisam godine studirao, ali me studiranje nijezanimalo. Nisam učio, samo sam pjevao i sviraojer je moj cijeli život bio glazba. Bio sam studentsve do trenutka kad sam upoznao glazbu.Prestao sam ići na predavanja na fakultetu. Imaosam tada i nadimak ‘tvornica psovki’, jer su svemoje riječi bile ružne, ali mene to nije brinulo,živio sam u svijetu glazbe. Družio sam se s lažnimglazbenicima“.Fra Peter je za Međugorje saznao u veljači1998. kad je pročitao jednu knjigu o ukazanjimau tom udaljenom mjestu, a za hodočašćese odlučio uskoro te je prvi put došao u rujnuiste godine. „Do tada sam na sv. Misu išao nedjeljom,ali kad sam pročitao tu knjigu otišaosam u crkvu i od tada sam išao svakog dana nasv. Misu. Knjiga je u meni probudila veliku željuza moljenjem krunice i počeo sam je molitiredovito. Počeo sam živjeti pet glavnih porukaMeđugorske Gospe. Kad je ta knjiga došla uTalijanski ministar iveleposlanik u BiHposjetili MeđugorjeRaymond de Cordona, veleposlanikRepublike Italije u Bosni i Hercegovinii Giuseppe Pizza, ministarza znanstvena istraživanja talijanskeVlade predstavili su svoju vladu na otvaranju14. međunarodnog sajma gospodarstvau Mostaru, u utorak 5. travnja. Togadana posjetili su i Međugorje, a u ime Hercegovačkefranjevačke provincije primio ih jevikar dr. fra Miljenko Šteko. Giuseppe Pizzaje za Radiopostaju „Mir“ Međugorje izjavio:„Iskoristio sam ovo malo vremena prijepovratka u Rim svratiti u Međugorje kakobih se pomolio u ovom poznatom svetištu.U Međugorju sam prvi put i ostao sam zatečenjednostavnošću i gostoljubivim dočekom.Ovo je mjesto posebno i u čitavoj Europipoznato je kao mjesto molitve“. Dodaoje da je u Italiji marijanska pobožnost dubokoukorijenjena te je ponosan što su Talijaninajbrojniji hodočasnici u ovome mjestu molitve.„Kratko sam ovdje boravio ali bih vo-moje ruke, bio sam se u teškom razdoblju života,u depresiji. I moja je majka trpjela gledajućime bezvoljnoga. Da bi mi pomogla, pitala meje želim li ići u Međugorje. Došao sam i mojdolazak u Međugorje mnogo je toga promijeniou duhovnoj stvarnosti. Promjena je bila velika,ali je u mom srcu još uvijek živjela velikaželja da budem poznat kao pjevač. Kad samdošao u Međugorje, od prvoga do posljednjegdana plakao sam, najviše za vrijeme klanjanjalio ponovno doći i provesti cijeli dan. U ovomemjestu osjeti se mir i Talijani s razlogomdolaze u tako velikom broju“, dodao je GiuseppePizza.Veleposlanik de Cordona kazao je da jeveć dolazio u Međugorje: „Rado se vraćamu Međugorje, u kojem se osjeća mir. Trebamozahvaliti franjevcima koji djeluju u Međugorjui želim im sve najbolje“.Presvetom oltarskom sakramentu, posebnokad bih čuo zvuk violine“.Nakon povratka u Koreju razmišlja je liglazba izbor za njegov cijeli život. Tada upoznajejednu osobu, s kojom je često molio, iona mu je rekla da ima duhovni poziv. Nastavioje i dalje raditi. Duboko u srcu, u trenutcimasamoće, osjećao je da ga Gospodin zove:„Dae Woo!“. Osjećao je strah u tom pozivu jerje mislio, ako ga prihvati, za njega je gotovo sglazbom. Često je plakao pred Gospodinomgovoreći mu da mora promijeniti život, za štomu treba pomoć. Mladi svećenik nam je kazaokako je stupio u franjevački red: „Molio samGospodina i Gospu govoreći im: ‘Isuse i Gospe,ako imam poziv, zvanje, dajte mi pomoć,znak, recite mi jasno da je to moj poziv’. Moleći,uzeo sam Bibliju i ona se otvorila na psalam110: ‘Ti si zauvijek svećenik, po redu Melkisedekovu’.Zatvorio sam Bibliju i osjećao dau tom trenutku moje srce propada. Poslije teškeunutarnje borbe, kad sam sredio sve stvari usvjetovnom životu, godine 2000. pokucao samna vrata jednoga franjevačkog samostana, ušaoi postao franjevac“. Kaže da je za njega Međugorjemjesto velike milosti – posebno mjesto –jer mu je omogućilo promjenu načina života.Prije prvog hodočašća u Međugorje nije ni pomišljaoda bi mogao postati svećenik.24 | Glasnik mira | Međugorje Svibanj 2011. | Broj 5 | Godište VI. | 25

Svjedočanstvo voditeljice zajednice“Majka Krispina”U tvojoj prisutnosti,Bože…Uvijek si me nježno stavljao na ono mjesto s kojega sammogla najbolje učiti o Tvojoj ljubavi i praštanju. Bilo je tonegdje među posljednjima, da se ne uzoholim. Obdarivaosi me toplinom svoga srca učeći me o bitnosti stvari. Želiosi da spoznam kako moja sreća i mir ne ovise o izvanjskomi ljudskim prosudbama nego o živom i istinskom odnosu sTobom.Priredila s. Lidija GlavašJoš je bilo hladno. Veljača se borila danas obdari sunčevim zrakama. One suse probijale kroz ledene oblake da prenesuporuku kako poslije leda dolazi toplina,kako poslije hladne veljače dolazi prelijepoproljeće. Onaj tko je znao čitati porukeovoga vremena, unatoč dubokim padovimau drogi i drugim porocima, snažio se utjehomda će biti bolje. Shvatio je da, kad samsebi zatvoriš vrata radosti ili kad ti to druginaprave, da ih Bog tada otvara širom. On jeonaj koji uvijek gleda u čežnje srce a ne kakosu se te čežnje, po ljudskoj slabosti, pokazaleu životnoj oluji. Uvijek je bilo onih koji suto prepoznali pa se potajno, negdje u dubinisvoga bića, takvomu čemu nadali i vjerovalida dragi Bog misli i na njih. Među njimaje bila i ova žena, Desa, koja danas svojesnage i ljubav dariva ženama i djevojkamau kojima je hladnoća života i međuljudskihodnosa stvorila patnje i rane. Kroz svoju duhovnostotkrila je smisao svega onoga štoje prolazila kroz život i ljepotu koju danasmože darivati onima kojima je Bog šalje. UNjegovoj nazočnosti proći će još jednom krozte životne oluje dajući nam svjedočanstvo daje samo On, Gospodin, pravi život i istina zakojom srce čezne.Od nemila do nedragaSjećam se, Oče, kad si me roditeljskim glasomopominjao želeći me ukrasti mraku, aja bezglava, tvrda i neprobuđena slijedilasvoje lude pute, skrivala se po kućama beznađa,lutala od nemila do nedraga. U Nemilapo hašiš i heroin, a u Nedraga po lului iglu.Sjećam se one noći kad sam, ležeći u mraku,odrvenjela, nesposobna pokrenuti udove,a zaustaviti misli, izneređene i oštre, punepanike koja me gušila. Htjela sam pobjeći.Ali kamo pobjeći od same sebe?Pokraj mene je mirno spavao moj sin.Samo me je njegova prisutnost držala da bezglavone izjurim iz sobe. Što mi to prijeti,zove me iz tame, razara me, snuje o momkraju, o ništavilu koje će me prekriti?Onda sam, duboko, u samoj srži bića, čulaTvoj glas: „Kćeri moja...“ Samo dvije male riječiotjerale su monstrume prljavih noćnihzakutaka jer sam u njima prepoznala Tvojuljubav. Krv je prokolala mojim žilama, dahse vratio u prsa, zagrlila sam sina, mirno zaspala...A ujutro Te opet izdala...A onih dana, još mi naviru sjećanja, Očemoj nebeski, kako smo, samo nas dvoje, šumiliu krošnjama topola nad jezerom, bacalioblutke u polupotopljene trupice međušašem, gledali kako krilom, u daljini, pticadotiče vrh brda. A ona pitanja! Ma koga topokraj sebe osjećam? Za kim to žudi mojanutrina? Tko se to u meni opire svim lošimstvarima što ih činim?Tada nisam znala da si to bio Ti, Oče,Bože moj, koji si me iz ljubavi stvorio, zvaome na spasenje i pripremao me za moje danas,za moje sutra i za moju vječnost.Svjedočanstvo voditeljice zajednice“Majka Krispina”Nikad mi nisi dopustio da se trajno zaustavim naputu prema Tebi, pa ako bi me moja ljudska narav ipobijedila Ti bi uvijek našao način da me probudiš ivratiš našem prijateljstvu.Hvala Ti na milostiNe po mojoj pameti niti po ikakvu mom planu,nego samo po Tvom milosrđu i dobroti,našla sam se tog dana u Međugorju, u Majčinuselu, pred č. s. Bonifacijom Barbarić. Odmahsam joj u očima spazila ljubav. Zagrlilame kad su me svi drugi odgurnuli, nasmijalami se kad su me svi gledali s prijezirom, dalami krov nakon što su mi svi zatvorili vrata.Dala mi je krevet i topli prekrivač umjestoklupe u parku i starih, iščitanih novina povrhmene.Preko nje si, Gospodine, dotaknuo mojetvrdo srce, učinio da počnem gledati stvorenjepokraj sebe i pitati se čime sam to ja,grješna, zaslužila ljubav. Prvi sam put otvorilavrata svoje duše Duhu Svetomu koji mije pokazao da sam izgubljena, ovisna o tami,potrebna pomoći. Ne da me slomi, kao štoje to htjelo zlo, nego da me uskrisi na životu svjetlu.Tada je počeo moj put k Tebi. Nisi više biosâm hodeći mi ususret. Teturavo kao malodijete, pružala sam ruke k Tebi. Od tada senismo rastajali, pratio si moj put u zajednici,bdio nad mojim koracima, učio me poniznosti,strpljenju i vjeri. Kao onda kad mi jejedna, posve mlada djevojka, pristupila i rekla:„Pogriješila si“. Ljutnja me zarobila, htjelasam vikati, buniti se i pravdati. Ali Ti si meutišao i rekao mi: „Polako. Tiho. Poslušaj ividi gdje griješiš“.Hvala Ti na milosti jer si tada dopustio dačujem i poslušam Tvoj glas. A moja je dušaodmah zapamtila sve njegove titraje, dubinei toplinu da bih ga mogla prepoznati kad miopet progovoriš.Uvijek si me nježno stavljao na ono mjestos kojega sam mogla najbolje učiti o Tvojojljubavi i praštanju. Bilo je to negdje međuposljednjima, da se ne uzoholim. Obdarivaosi me toplinom svoga srca učeći me o bitnostistvari. Želio si da spoznam kako mojasreća i mir ne ovise o izvanjskom i ljudskimprosudbama nego o živom i istinskom odnosus Tobom.Oče naš, koji jesi na nebesima…Već su godine prohujale od tih trenutaka, i jasam Ti danas neizmjerno zahvalna, Gospodarumoga života. Zahvalna sam Ti na svakojpatnji i boli jer su one, s Tobom, donosileplodove mira, razumijevanja i staloženosti.Doveo si me tako i do moje nove obitelji,moje zajednice „Majka Krispina“, na mjestokoje si želio za mene, koje moja duša prepoznajekao svoje istinsko, od Tebe određeno.Nikad ga ne bih našla sama! Možda bih negdjeu nekom uredu buljila u plavi zaslon računala,daleko od Tebe, utopljena u masiravnodušnosti.A Ti si me pripremio da se danas suočavams poteškoćama drugih djevojaka ižena, ranjenih, obespravljenih, napuštenih;da kroz moje rane mogu prepoznavati njihove,vidati ih Tvojom riječju, hrabriti ihTvojom ljubavlju, da svjetlo koje si upalio umom mraku mogu darivati njihovim ugaše-nim svijećama, da snagom vjere koju si uliou moje srce mogu i njima svjedočiti kako ihu društvu s Tobom čeka bolje sutra.Hvala Ti, Oče, na Tvom vodstvu. Ti znaškoliko sam se puta našla u razgovoru s njimai sama iznenađena riječima koje su mojausta izgovarala, shvaćajući, u trenu, da TvojDuh govori mojim jezikom podučavajući imene i njih.Nikad mi nisi dopustio da se trajno zaustavimna putu prema Tebi, pa ako bi memoja ljudska narav i pobijedila Ti bi uvijeknašao način da me probudiš i vratiš našemprijateljstvu. Dao si mi snagu da budem sudioniku tolikim teškim sudbinama, ružnimi skrivenim stvarima, izdajama i neodgovornostimakoje se događaju u srcima našihobitelji, ali mi nikad nisi oduzeo vjeru u ljubav,u istinu da ti sve okrećeš na dobro onimakoji se uzdaju u Tebe.Klanjam Ti se svako jutro u našoj malojkapelici gdje molitvom započinju naši dani,gdje zajedno zazivamo Tvoje sveto ime: Očenaš, koji jesi na nebesima...A ja se još divim Tvojoj bezgraničnoj ljubavii vječno ću se diviti: Ma kako Ti je samouspjelo, Oče, moje suho i skvrčeno srce pretvoritiu živo srce?I danas, gle,ja tvrda srca plačem zbog tuđe nevolje.Skučena i škrta u radosti dajem.Nesposobna za ljubav s nježnošću grlim.Zaokupljena svojim životomzaustavljena u brizi za druge.Isuse, to si Ti u meni!Prepoznajem Te po dobrotiza koju sama nisam sposobna.Oni koji s Desom žive i rade mogu sa sigurnošćureći da je njezina svakidašnja pjesma,koju pretače u djelo, psalam 40.:„Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim,i on se k meni prignu i usliša vapajmoj. U usta mi stavi pjesmu novu, slavopojBogu našemu… Nisu ti mile ni žrtveni prinosi, nego si mi uši otvorio: paljeniceni okajnice ne tražiš. Tada rekoh: ‘Evodolazim! U svitku knjige piše za mene:Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakontvoj duboko u srcu ja nosim’”28 | Glasnik mira | Međugorje Svibanj 2011. | Broj 5 | Godište VI. | 29

SvjedočanstvoSvjedočanstvoMeđugorje – mjesto susreta sBogom u molitvi (V.)Istinski, žarko i srcem moliti nije lako. To traži velik trud i odricanje. Manje-više, svaki moliteljnailazi na poteškoće u molitvi. Osjeća kao da mu nešto ne da, da ga sputava i blokira. Svecisu znali govoriti o molitvenim mukama, o mukama u molitvi. Ne smijemo zaboraviti dasu poteškoće sastavni dio molitve. Danas je vrlo malo molitelja koji nemaju problema smolitvom, kao što je, vjerojatno, uvijek i bilo.fra Petar LjubičićNije rijetkost da netko zbog tih poteškoćaprestane moliti. To, svakako,nije dobro. Što bi trebalo savjetovationomu koji se našao utakvim iskušenjima? Kako se treba vladati?Koje su najčešće poteškoće u molitvi?Svatko je iskusio različite kušnje u molitvi idobro ih poznaje. One nam molitvu čine teškomi mučnom. To zna biti velika muka, danam sve dosadi i najradije više ne bismo nimolili. Ljutimo se na sebe i odlučimo prestatimoliti. Mislimo, ovo kako molim zapravo inije molitva, bolje je ne moliti. Moramo se čuvatiovakvih razmišljanja jer nam još više otežavajumolitvu.Dobro je zapitati se, jesmo li sami krivi daje do toga došlo. Što je za nas molitva? Molimoli redovito? Nažalost, moramo priznati da smovrlo znatiželjni, želimo sve vidjeti, čuti i iskusiti(gledanje svakojakih slika i filmova plitkogasadržaja umnogome nam otežava sabrano moliti).Ne trebamo se onda čuditi što nas takvenepotrebne misli za vrijeme molitve napastujui rastresaju. Dobro je znati svladati se i odrećise nečega bez čega inače možemo. Pogotovo sečuvati svega što je bliža prigoda i napast kojavodi u grijeh. Zli nas ne prestaje kušati i odvraćatiod molitve. Tko s tim ne računa, možeimati velike neugodnosti. Ne smijemo dopustitida nam se napasnik približi. Jedino ga usrdnomi poniznom molitvom možemo držati štodalje, da nam ništa ne može.Što bi trebalo činiti kad nam je teškomoliti?Tako se često čuje: Dok molim, odjednom midođu bestidne i ružne misli. U nesnalaženju istrahu, pitam se zašto. Najbolji bi savjet bio:ostati posve miran i ne uzrujavati se. Posvijestimosi da sada molimo. Bez straha i ikakvapitanja nastaviti moliti. Dobro bi bilo izrećimolitvicu sličnu ovoj: Dragi moj Bože, sadamolim, ništa me drugo ne zanima nego biti povezans tobom u ljubavi!Bl. Ivan Pavao II. - veliki moliteljNismo u stanju biti gospodari svojih mislikoje bez našega pristanka dolaze. Ali možemobiti posve mirni i bez grižnje savjesti jer nismosagriješili. Napast nije grijeh. Tek s našim pristankomna napast, ona postaje grijehom.To znači, ako nam za vrijeme molitve u pametdođe bilo koja misao, a mi je ignoriramo,tj. ne pridajemo joj nikakvo značenje, ne oba-ziremo se na nju, vladamo se kao da je nema,ne samo da nismo sagriješili, nego smo steklizasluge da smo je odbili. Takve misli nijepotrebno ni ispovijedati. Većina ipak to radijeispovjedi radi umirenja savjesti. Moramobiti oprezni i ne pretjerivati. Ne smijemo bitiskrupulozni. Ako previše kopkamo po svojojmašti i pitamo se koja nam je sve misao došlana pamet, može se dogoditi da nas napastprevari. Zato, blaženi oprez!Sjetimo se primjera svete Katarine iz Genove,koja se za vrijeme napasti protiv svetečistoće bacala u trnje te se potom žalila Gospodinu:“Gospodine, gdje si bio u trenutcimakad sam se borila protiv napasti?”. Čula jeodgovor: “Bio sam s tobom, jer inače to ne bimogla izdržati!”. Sveti Franjo Saleški preporučujeda za velikih kušnja u molitvi jednostavnotiho kažemo: Živio Isus Krist! Te je riječidobro ponavljati u sebi. Vrlo je korisno znati:nema duhovnoga čišćenja bez boli i patnje.Najbolje bi bilo da se posve prepustimo Bogui molimo za njegovu pomoć. On nam je ne ćeuskratiti. Molimo posve ponizno: Dobri Bože,sada molim. Molim te, pomozi mi! Poštedi meod svega onoga što nije dobro. Pročisti moje misli!Ti dobro znaš da mi je samo do tebe stalo iništa me drugo ne zanima. Blagoslovi me i vodime snagom svoga Duha!Duhovne kušnje za vrijeme molitve mogubiti vrlo bolne. Više u molitvi ne osjećam Božjuprisutnost i počinjem sumnjati. Muči mepitanje, čuje li me Bog uopće.Takve su kušnje protiv vjere, primjerice,ako netko pred Presvetim moli i neočekivanoosjeti kao da uopće ne vjeruje da je Isus prisutanu sakramentu. Ako se, k tomu, pridružijoš i strah, zaista počne sumnjati. To postajeneizdrživa muka. Ponajprije, valja reći da svatkoponekad ima takvih sumnja. Ne trebamo sebojati. Bitno je biti posve miran. Klečimo i nastavimomoliti. Obnovimo čin vjere i potpunogapredanja. Zapravo, činimo sve ono što namsumnja dovodi u pitanje. Postajmo svjesniji damolimo i da ovo milosno vrijeme Bogu darujemo:Bože, čvrsto u te vjerujem i predajem tipotpuno svoj život. Tim riječima ispovijedamsvoju vjeru u trojedinoga Boga i njegovu prisutnostu Presvetome sakramentu.Zapamtimo jednom zauvijek: napasti i životnaiskušenja nisu grijeh, ako na njih nepristajemo (ako se u njih ne upuštamo). SvetiFranjo Saleški jasno kaže: “Ako odmah nakonnapasti ne znaš jesi li na nju pristao ili ne,ne ćeš to ni nakon dugo razmišljanja doznati”.Znači, nije potrebno više razmišljati jesmoli pristali ili ne, ako odgovor na to pitanje nijeodmah jasan. Ako sam slučajno pristao, to jasnoznam. A ako ne znam, ne trebam uopćeo tome razbijati glavu jer ionako to ne mogudoznati. Ovo je vrlo bitno pravilo o napastimai pristajanju na njih.“Ako ne znaš jesi li pristao, onda znaj danisi. Težak grijeh nisi učinio, jer bi to sigurnoznao da jesi”, veli sveti Franjo Saleški. Ovoje pravilo sigurno dovoljno kako bismo se uteškoj nutarnjoj nevolji bolje snašli. Tko Bogavoli i traži, taj ne će pasti. Ako slučajno padne,svjestan je toga i to mu je jako žao. Strahnije siguran znak da smo sagriješili. Ako osjećamstrah ili grižnju savjesti, to još uvijek nijesiguran znak da smo sagriješili. Kod ljudi dobrevolje, koji misle ozbiljno s Bogom, strahje često više znak tankoćutne duše koja neželi Boga uvrijediti (usp. Hans Buob, str. 52.).Jedna od napasti (kušnja) u molitvi može bititaština. Priča se o svetome Bernardu iz Clairvauxakako mu je za vrijeme propovijeditihi glas govorio: “Bernarde, kako divno danaspropovijedaš?!”. A drugi mu je glas šaptao:“Propovijedanje je opasno za tvoju poniznost!”.Svetac je samo odgovorio: “Sotono,radi tebe nisam počeo, a niti ću radi tebe prestati”.Napasti više nije bilo.Ako ne moliš, ako netražiš susret s Bogom,ako ne stojiš dugo s njimda bi ga upoznao, da biga proučavao, da bi gashvatio, malo pomalo ćešga zaboraviti, nestat će tiiz sjećanja, ne ćeš ga višeprepoznati, ne ćeš ga višemoći ni znati voljeti.Što nam je činiti kad smo za vrijememolitve rastreseni?Svi dobro poznajemo nesvojevoljne (neželjene)rastresenosti koje su same po sebi tolikoraznolike kao i sam život. Obično su neželjene.Čim počnemo moliti, one su jednostavno tu,kao naručene. Kako se u takvome stanju vladati?Različito. Postoje rastresenosti kojih se možemolako osloboditi. Možemo ih usporediti smalim mušicama koje nam noću smetaju. Većizdaleka ih čujemo i obično je dovoljno mahnutirukom i one se povuku, naprave krug i ponovnose vrate. Najavljuju se zujanjem. Tako iu molitvi imamo rastresenosti koje se unaprijednajavljuju i lako ih suzbijamo. Vrlo je bitnoda budemo strpljivi i da se ne uzrujavamo akoponovno dođu. Naime, pretjerana bi nas uzrujanostdovela do ludila. Stoga budimo posvemirni, rastresenosti treba posve strpljivo ignorirati,tj. na njih se ne obazirati, ne pridavati imnikako značenje. Potpuno se saberimo i usredotočimona molitvu. Ne ljutimo se zbog togašto smo ponovno rastreseni, što nam to smeta ine da, da budemo sabrani. Nije se dobro ljutitina sebe, ili čak na Boga zato što dopušta da naskoješta rastresa.Ako smo za vrijeme molitve rastreseni, recimomirno: Pusti me na miru, to me sada nezanima, s tim ne želim ništa imati! Isto tako,dobro je zazivati ime Isusovo, odnosno izgovaratiga, jer Sotona bježi pred Isusovimimenom. Posebice je potrebno biti oprezan ipozoran i čuvati se rastresenosti koje se neprimjetnoi tiho pojave. I one su mučne i teške.Odjednom se pojave da ih ne primijetimo,pogotovo ako nastojimo biti sabrani i pobožnomoliti. Recimo, skrušio sam se i pribrao.Razmišljam kako ću danas ponizno moliti.Samo deset minuta poslije nalazim se na Kilimandžaru.Uopće ne znam kako sam tamodospio. U jednome sam trenutku bio odsutan,iako sam na početku bio siguran da sam potpunosabran.Dobro je sjetiti se molitve i savjeta jedne mističarkeiz Würzburga: “Gospodine, ako želišda te ljubim, onda te volim upravo na ovaj način”.Najvažnije je da ispunim Božju volju. Molimjer mi Bog daruje tu milost. Činim upravoono što želi. Dobro je opet ponoviti: nemojmose uzrujavati, ostanimo posve mirni. Još jedandobar savjet za rastresenost: tiho se nasmiješitisvojoj slabosti i nedostatku, i reći: Isuse, tebi jepoznata moja bijeda i moja nesavršenost, budimi milostiv! Još jedna vrlo bitna uputa kako sevladati: čim spoznamo da smo rastreseni, potrebnoje samo nastaviti moliti. Nije dobro ponavljatimolitvu. Nikad to ne činiti! Ima moliteljakoji, čim postanu svjesni da su rastreseni,padaju u napast da ponavljaju ono što mole:Opet sam rastresen, moj Bože! Takve osobejedva dođu do amena! Ovo je jako bitno znati.Sigurno je svatko manje-više to u svomemolitvenom životu iskusio. Najbolje je reći:Gospodine, ti znaš sve, znaš da te ljubim! To jedovoljno. Naša molitva traje i dalje, iako smoduhom odlutali bez svoje volje. Ako čvrsto vjerujemda je Bog tu i da mu se molim, moja jemolitva vrijedna i korisna i to vrijeme pripadaBogu. Onda sam Duh Sveti moli u meni (usp.Rim 8,26). Rastresenost može dovesti do napastii sumnje. Ponekad se netko pita, je li uopćemolitva ako tako moli, možda bi bilo bolje i korisnijenešto drugo raditi. Ne zaboravimo, onošto vrijedi jest da hoću moliti. U molitvi samse potpuno darovao Bogu. Ostajem u njemu is njim. To je pravi stav. Bez straha biti sabran isve strpljivo podnijeti.Iznad svega je vrijedno dobro upamtiti oveupute, jer ovakve poteškoće uvijek iznova dolaze.Svi to dobro znamo. Upravo onaj kojistvarno želi Boga ljubiti, jako trpi zbog toga.Potrebno je neumorno ići naprijed. Sve doksvojevoljno ne raskinemo jedinstvo s Bogom,s njim smo u molitvi povezani. PredajmoBogu iznova svoje slabosti i teškoće. Nemasrdačnijeg jedinstva i zajedništva s Bogomkao u potpuno čistu i neograničenu predanjuBožjoj volji. Zato, ako Bog dopušta da molimpod plaštem rastresenosti, ne mogu ništa boljegai korisnijega i apostolski plodonosnijegod toga činiti.Poneke osobe osjećaju i doživljavaju molitvukao pokoru i zadovoljštinu. Zato mnogi,proživljavajući molitvene poteškoće, govore omolitvenim mukama. Tako duša prima Boga.Suhoća u molitviČesta poteškoća u molitvi je bezosjećajnost.To zna svakoga molitelja pratiti. Sveta TerezijaAvilska to naziva sušom, duhovnom suhoćom.Za duhovne suhoće potrebno je suhoćuispuniti određenim molitvama: moliti Očenaš,psalam ili neku molitvu iz molitvenika.Preporuka je redovito i ustrajno moliti.Dosada je poteškoća koju svatko poznaje.Teško je naći nekoga komu nije bilo dosadnoza vrijeme molitve. Od nje nikad nismo pošteđeni.Prije nego počnemo moliti, potrebnoje svjesno se sabrati i skrušiti. Može nam pomoćiova molitva: Dobri Bože, slavim te i hvalim,častim i na svemu zahvaljujem! Dobro jesebi posvijestiti ono što se za vrijeme molitvezbiva, naime:- darivam svoje vrijeme Bogu koji menidariva milost i vječnost- što god činim sve je njegov dar- zahvalan sam Bogu što je uvijek sa mnom,što na njega mislim i što mi je najvažniji- bez Boga ne mogu zamisliti svoj život isve mi je drugo u životu sporedno.On je mir i radost, sreća i spas. Njemu seposve predajem i iz ljubavi prema njemu sveNastavak na 32. str.30 | Glasnik mira | MeđugorjeSvibanj 2011. | Broj 5 | Godište VI. | 31

Odjeci u svijetuOdjeci u svijetuNastavak s 31. str.strpljivo podnosim. Moglo bi se to lako usporeditis Kristovim dolaskom na svijet. Ondolazi u siromaštvu, muci i smrti. Ovomu jesvijetu to ludost.Ako ne moliš, ako ne tražiš susret s Bogom,ako ne stojiš dugo s njim da bi ga upoznao,da bi ga proučavao, da bi ga shvatio,malo pomalo ćeš ga zaboraviti, nestat će tiiz sjećanja, ne ćeš ga više prepoznati, ne ćešga više moći ni znati voljeti. Daleko od očiju– daleko od srca, uzrečica je koja nije istinitasamo za ljude nego i za Boga. Primjerice,ako zaručnik nazove zaručnicu i kažejoj: Oprosti, večeras ne mogu doći, tako samzaposlen! – to još nije problem. Ali, ako seto ponavlja, četiri godine uvijek ista isprika(rad i zauzetost s prijateljima), a nikad je neposjeti, tu već nešto nije jasno, točnije, sve jejasno. Više nema ljubavi! Jer ljubav je sposobnapobijediti sve poteškoće i pronaći kojekakvemogućnosti da bi se sreo onaj kogaduša ljubi.Potrebno je samima sebi bolje pojasnitivlastiti odnos prema Bogu. Možda ne moliš,ne tražiš osobni susret s njim jer ga ne ljubišili jer za njega nemaš vremena? Normalnoje da nas je strah prihvatiti prvu mogućnost,a i zgodnije je kriti se iza druge. Postoji čitavsplet problema koji potpomažu smetenost:nije sve samo naša krivica! Snažno smo uvjetovanisvojim vremenom... Bez ljubavi se nemože živjeti i otkako je ohladnjela tvoja ljubavprema osobnom Bogu, tj. ljubav premaosobi Isusovoj, osobi Očevoj i osobi DuhaSvetoga, prisiljen si tražiti drugu ljubav kaozamjenu.S ispovijeđu u Međugorju počelo jemoje obraćenjeMlada je djevojka pričala o svojoj velikoj ljubavi.No sve je završilo gorkim razočarenjem,i zbog toga si je željela oduzeti život.Napokon se upustila u svijet droge. Onda seupoznala s osobama koje su se bavile okultizmomi kontaktirale s demonima. Primijetilaje da se nalazi u đavolskom krugu. Sveje išlo naopako, bilo joj je dosta života i nijehtjela dalje živjeti.U tom beznađu netko joj je darovao novacza putovanje-hodočašće u Međugorje.Tu se ispovjedila, a taj korak bio je početaknjezina obraćenja. Primijetila je kako jes nje otpala sva prljavština njezine prošlosti.Vrlo dojmljivo priča o svom obraćenju: „Umeni sada vlada veliki, duboki mir, ali i velikačežnja za boljim svijetom i za Bogom.Bog je sada središte moga života. Gledajućiunatrag, mogu reći da sve ovo mogu zahvalitijedino Međugorju, jer bez Gospine pomoćidanas više ne bih živjela“.Ovdje se u srcuosjeća GospinanazočnostNa 18. susretu organizatora hodočašća, voditeljacentara mira, molitvenih i karitativnih skupina vezanih zaMeđugorje koji se održao u Međugorju od 6. do 10. ožujkasudjelovali su i Lili Catecumeno i Bruno Gherbasi iz Rima.Lili je osnovala Centar Kraljica Mira u kojemu djeluju manjai veća molitvena skupina. Za centar i sve što čini kaže da jeplod Međugorja. Bruno radi u ovome centru.Dragana DugandžićMolim vas, ispričajte nam kad je i kakozapočela vaša povezanost s Međugorjemi kako ste doznali za ovo mjesto?Lili: U Međugorje sam prvi put došla 1983.godine. Od 24. listopada te godine vodimhodočašća, i to činim i danas. Dolazim dvatriputa mjesečno i do sada sam došla ukupno455 puta. U mojoj skupini bila je jednagospođa koja je sama došla u Međugorje, ionda je obavijestila cijelu skupinu o tom događaju.Čim sam čula svjedočanstvo od ovegospođe, u srcu sam osjetila da me Gospazove. Počela sam dovoditi hodočasnike, uzobećanje da to više ne ću činiti čim prestaneoduševljenje. Ali oduševljenje se nije smanjivalo,dapače, još uvijek traje i čini mi se sve jesnažnije, pa tako nastavljam dolaziti.Bruno: Prvi sam put došao 1987. godine.Za Međugorje mi nitko nije rekao, jednostavnosam ga sanjao. Nažalost, nisam znaogdje se nalazi pa sam se raspitivao kod znanacai prijatelja. Tada mi je jedna moja kolegicana poslu rekla da poznaje Lili koja organizirahodočašća u Međugorje. Potražio samje, prijavio se na hodočašće i od tada stalnodolazim, ni sam ne znam koliko sam putabio, bilo sam, bilo s grupom. Napustio sami svoj posao te danas radim u Centru KraljiceMira u Rimu.Vaša iskustva Međugorja?Lili: To su predivna iskustva. Čovjek osjećastalnu želju da se popravi, da raste vjera i ljubavprema bližnjemu. Ovdje se u srcu osjećaGospina nazočnost.Bruno: Međugorje je potpuno promijenilomoj život, postao sam drugi čovjek. Promjenanije bila nagla, nije se dogodila odjedanputnego malo pomalo, kroz molitvu iživljenje Gospinih poruka. Kad sam došaoprvi put, pet sam dana plakao, a pokojni fraSlavko Barbarić rekao mi je da je taj plač plaččišćenja i izlječenja te da ću vidjeti plodove.Moj život stubokom se promijenio, danassam na usluzi Gospi i Isusu, živim za njih.Kako ste došli do osnivanja CentraKraljice Mira, za koji kažete da je plodMeđugorja?Lili: Centar Kraljice Mira je udruga sa sedamsto-osamstočlanova. Bilo je mnogo ljudi,mnogo posla, onda su došli volonteri kojisu pomagali, ljudi koje sam dovela u Međugorje,ti se ljudi mijenjaju. Njih ne možešostaviti same, moraš ih stalno pratiti, i bila jepotrebna jedna takva udruga. Osim što molimoi govorimo o Međugorju, govori se i oproblemima ljudi, jer ljudima mnogo togatreba. To je udruga koja sluša ljude, koja odgovarana različita pitanja, mi svi tako rastemo.Međugorje je mnoge ljude vratilo vjeri.Centar je, kako rekoh, plod Međugorja,kao što je i naša molitvena skupina plod Međugorja.Uz veliku molitvenu skupinu, od1984. postoji i jedna mala molitvena skupinakoja djeluje po uputama Jelene Vasilj. Onakokako je počelo u Međugorju, tako je i kodnas. U obje skupine nastojimo živjeti Gospineporuke. Naravno, na sastancima molitvenihskupina uvijek nastojimo imati svećenika,što zbog njihove zauzetosti i nije svakiput moguće. Velika molitvena skupina sastajese jednom mjesečno, zadnje subote umjesecu, a mala skupina se sastaje svakogutorka. Bez dvojbe, naš se život iz temeljapromijenio, svi nastojimo biti na usluzi bližnjima.Tako se učimo da nam je svaki čovjekbrat.Bruno, koji je Vaš posao, za što ste zaduženiu Centru Kraljice Mira?Bruno: Uglavnom razgovaram s ljudima telefonom,slušam njihove probleme, nastojimih utješiti, uputiti, izravno im pomoći, to jemoj posao u Centru.Sudjelovali ste na 18. susretu organizatorahodočašća, voditelja centaramira, molitvenih i karitativnih skupinavezanih za Međugorje. Koliko vamovi seminari pomažu u vašem poslu?Lili: Sudjelovala sam na svim dosadašnjimseminarima. Bitno je poslušati mudre riječipredavača i organizatora seminara jer uvijeknaučiš nešto novo, prisjetiš se nekih stvarikoje si zaboravio, i to je uvijek potrebno zanaš rad. Nikad se ne može reći, ja sve znam.Čovjeku mora biti jasno da je uvijek na početku,zato je dobro sudjelovati na ovakvimseminarima. Vidi se da hrvatske svećenikevodi Gospa, njihov žar dira svakoga vjernikakoji ih susreće. Radosna sam što je u hodočasničkimskupinama koje sam dovela uvijekbilo dosta svećenika, koji uvijek dolazeponovno i ponovno, sa skupinama i bez njih.Bruno: Od prvog seminara sudjelujemna susretima, mene je to izgradilo. Svećenicikoji ovdje drže predavanja, drže predavanjakoja izgrađuju. Katehezu koju mi ovdjedobijemo nastojimo prenijeti svojim hodočasnicima.Mi znamo da je ovdje već dugomolitva srca, i znamo da svećenike nadahnjujeMarija.Što mora znati jedan vodič koji dovodihodočasnike?Lili: Svaki vodič mora znati mnogo stvari,mora biti svjetlo, lučonoša. Vodič morabiti svjestan toga da on nije onaj koji vodiveć da je vođen. Osim što treba snaga, trebai disciplina, i treba znati voditi ljude, jerljudi dođu smušeni, dođu iz materijalnogasvijeta, i sami ne znaju kamo će sa sobom.Ljudi krenu na hodočašće kao da su krenulina izlet, a ne shvaćaju da, zapravo, idu premapreokretu svoga života. A da bi vodič biojak, mora mnogo trpjeti, jer ljudi ne razumiju.Najljepše je to što se ti hodočasnici vratedrukčiji i onda se ponovno vraćaju KraljiciMira. Promjene na ljudima vidljive su,rekla bih, okom.Poruka slušateljstvu Radiopostaje„Mir“ Međugorje i čitateljstvu Glasnikamira?Lili: Ovdje je narod jako sretan jer svakuvečer ima priliku slušati svetu Misu, molitikrunicu, slušati sadržajnu propovijed. Gospaje hrvatskom narodu darovala nešto veliko,i moraju ljudi koji ovdje žive zaista to živjeti,jer to je stvarno velika pomoć za osobniživot. Nikad se ne smijemo umoriti živjetiGospine poruke, koje, živeći ih, postaju našomsnagom.Bruno: Htio bih reći, svi mi možemo izaćina prozor ovoga svijeta i vidjeti kamo ideovaj svijet. Naša nas majka Marija zove i onaželi da ponovno vidimo i osjetimo kolikonas Bog voli. Na nama je da otvorimo srce ida ne žalostimo Gospu.(S talijanskog Mirjana Vasilj Zuccarini)32 | Glasnik mira | MeđugorjeSvibanj 2011. | Broj 5 | Godište VI. | 33

Iz života CrkvePoticajiNastavak s 21. str.je zacrtao njegov Stvoritelj. Čovjek može svojeodređenje promašiti ili ispuniti, a društvo muto nikad ne može oduzeti, a katkad može olakšatiili otežati do granica nemogućega. Životnatema ovoga Pape postaje obrana čovjeka. Do1989. brani on čovjeka od komunizma, a odsadabrani čovjeka od njega samoga.Papa naglašava kako istina o čovjeku nijeneka vjerska specifična etika nego je općenitodobro svega čovječanstva. Odsada on naglašavanepobitno ljudska prava i ljudskodostojanstvo. I sama liberalna demokracijapriznala je kako se ne može svime manipuliratii trgovati. Postoji zona nedostupnogai nedodirljivoga, u koju ne može zadrijetinikakva ljudska instanca, a kamoli država sasvojim aparatom. Ivan Pavao II. je jasan: Postojegranice slobode, granice tržišta, granicečovjekova odlučivanja. Postoji nešto o čemuse ne može diskutirati, postoji pravo na život,od trenutka začeća pa do naravne smrti. Nitkonema pravo na pobačaj, na eutanaziju, nitkonema pravo eksperimentirati zametcima.Nitko nema pravo na rat ili na smrtnu kaznu.Naglašava evanđelje života!Neumorno ističe kako se oko nas širi isve više uzima maha civilizacija smrti, kulturasmrti, kulturalna klima u kojoj se životommanipulira. Dostojanstvo čovjekove osobe,čovjek kao Božja slika i prilika za Ivana PavlaII. jest objektivna veličina, zato se moraštititi od samorazaranja i zloporabe. Čovjek ječovjek samo zato jer je njegovo lice obasjanoBože, oče svemogući, stvoritelju svegasvijeta, danas Ti u ime TvogaSina Isusa zahvaljujem za vrijemekoje si mi dao i za vječnost premakojoj u ovom vremenu putujem. Daj mi milostda vrijeme iskoristim na dobro i da Te uvremenu proslavim i posvjedočim Tvoju ljubav.Oprosti mi, jer sam često zlorabio vrijeme.Ulij mi u srce ljubav da mognem svojevrijeme rasporediti i na vrijeme surađivatis Tvojom milošću i na vrijeme se oduprijetisvakom zlu i grijehu. Blagoslovi sve kojisvoje vrijeme ne koriste, koji ne prepoznajuznakove vremena, koji svoje vrijeme trošesamo na materijalne stvari, razularene zabavei u neredima. Neka se obrate. Blagoslovisve koji nisu sposobni živjeti sadašnji trenu-34 | Glasnik mira | Međugorjezrakom božanskoga svjetla. Nestane li izvorasvjetlosti, gubi se doskora i njegov odsjaj.Papa Ivan Pavao II. je zidorušitelj i mostograditeljizmeđu Istoka i Zapada. Kao nitko naglašavaon zajednički izvor, korijen – a taj je kršćanstvo.Kao nitko drugi razotkriva različite,ali u biti istoga korijena, zablude i zastranjenjaobaju europskih dijelova. I kao nitko postavljaon jasna pitanja koja nitko više ne postavlja, alinudi i odgovore koje se nitko više ne usuđujedati. Ništa ga snažnije ne uznemiruje negozaborav Boga u Europi. Zaborav Boga vodi učovjekov poraz. Europska kultura ostavlja dojamtihe apostazije, tihoga otpada prezasićenačovjeka koji živi kao da Boga nema. I onda vapijućimoli, zaklinje: Europo, otkrij samu sebe,budi ono što jesi, otkrij iznova svoje korijenje.Doživi iznova svoje korijenje. Živi ponovnoistinske vrijednosti koje su učinile tvoju povijestslavnom a tvoju sadašnjost blagoslovom za drugekontinente. Ti si kadra još uvijek biti svjetionikomi lučonošom kulture te pogonskim peromnapretka za cijeli svijet.PomirbaI kad god Ivan Pavao II. govori o procesu europskogaujedinjavanja koji mu je toliko nasrcu, govori on isto tako i o procesu integracijei pomirbe koji se može jamčiti samo otkrivanjemnovih perspektiva razmjene, praštanjai pomirbe između osoba, naroda i nacija.Europa nosi na sebi teret povijesne krivnjekoja se ne smije zanemariti, jer nasilje i iskustvonasilja ima u sebi negativne učinke. Kaokršćani ne smijemo se nad tim čuditi zbogUskrsnućem uradosnu vječnosttak jer su izgubili nutarnju sloboduzaslijepljeni svojim strastimai zlom te ne prepoznajuznakove vremena i žive beznade. Molim Te, objavi svimanama u ovom vremenu svojuljubav, neka ona na Marijin zagovordodirne naša srca te se otvorimoTebi i radosno živimo očekujućiblaženu nadu, dolazak Tvoga SinaIsusa Krista koji je isti jučer, danasi sutra. Neka nas Tvoj uskrsnuliSin, naš Spasitelj, svojimuskrsnućem uvede u novo vrijemei jednom u radosnu vječnost.Tako neka bude.(fra Slavko Barbarić)toga što već u Bibliji imamo govora kako sinovii unuci (s)nose posljedice grijeha otaca.Nije to Božja želja za osvetom, nego učincigrijeha u povijesti. Nasilje počiva uvijek nakonkretno ljudskoj krivnji. Tu je pak i ključ zadjelatno djelovanje oko mira i pomirbe. Trebasrušiti zidove nepovjerenja, šutnje, povreda,ranjavanja, iskustva straha.Ivan Pavao II. neprestano je naglašavaokako nam je sam Bog darovao i naložio pomirbu– a to iziskuje od svakoga od nas obraćenje,pročišćavanje sjećanja i povijesnih uspomena,preradu potisnutoga, potrebu zadijalogom, za međusobnim odnosima, zajedničkimhodom. Pomirba nikad ne može ostatibez posljedica. Uvijek se stvara nešto novo.Nova Europa o kojoj je Papa sanjao samo jelakmus-papir za uspjeh pomirbe i djelatnemeđusobne solidarnosti. Samo tako Europapostaje vjerodostojnom a ljudi će moći živjetiu povjerenju. Papa je stalno naglašavao:Bez kršćanske službe pomirenja ne će uspjetibuduće europsko ujedinjenje. Stoga se od nasiziskuje trajno obraćenje prema pomirbi.Prve mu riječi u pontifikatu bijahu: Otvorite,štoviše, širom otvorite vrata srca Kristu.Nemajte straha! Krist sve prihvaća. Prepunljubavi, u nastupu s moćnicima ovoga svijetabeskompromisan, očinski prema svakomu,uvijek uronjen u molitvu. Učitelj vjere i molitve.Vjere kao čvrstoga usidrenja u onomečemu se nadamo, osvjedočenost o zbiljnostimakojih ne vidimo. Za proglašenje blaženimi svetim traže se čudesa. Čudo bijaše on u osobi,poljski papa, Karol Wojtyla.Ludost svijetai mudrost NebaKakav bi uopće poredak društva i moralne vrijednosti postojaleda nema nikakva života nakon ovoga zemaljskoga? Isus nijepošao spasiti svijet kao masu ili kao kolektiv, nego spasitisvakoga pojedinačno u tome svijetu. Isus ništa ne nameće,nego nudi sebe kao primjer i žrtvu. Nasuprot toj Isusovojpostavci, ljudi „ovoga svijeta“ imaju nasušnu potrebu drugeukalupljivati po svojim mjerama i ukusima.fra Mario KnezovićIsusovo slavno uskrsnuće neprestanonuka na razmišljanje o životu za kojise Isus borio i izborio. Kakav to životIsus nakon križa nudi? Pitanja o smisluživota zacijelo su najvažnija pitanja nakoja osobno treba dati suvisao odgovor. Zaštosmo na svijetu i što je svijet oko nas? Datiodgovor na te upite ne može niti jedna znanstvenadisciplina, ma koliko se u tome napinjalaargumentirano iznijeti svoje činjenicei postavke. Očito je da na važna pitanja imaodgovora koliko ima i ljudi. Smisao života neostvaruje se po definicijama, nego po predlošcimavlastita života, po iskustvu različitihsituacija i okolnosti u koje nas baca vrtlogvremena. Stoga ne začuđuje da je nekimazatvor prostor slobode, siromaštvo milost,bolest dar, nesreća nova prigoda, kriza dobrodošlaopomena… Stvarati svijet po načelukolektivnoga mišljenja, gdje se određenevrijednosti nameću, ne može imati prolaza.Isus se, upravo zato, upućuje stazom križakako bi baš svačijem životu dodao sadržaji smisao. Jer, budimo jasni, kakav bi uopćeporedak društva i moralne vrijednosti postojaleda nema nikakva života nakon ovogazemaljskoga. Isus nije pošao spasiti svijetkao masu ili kao kolektiv, nego spasiti svakogapojedinačno u tome svijetu. Isus ništane nameće, nego nudi sebe kao primjeri žrtvu. Nasuprot toj Isusovoj postavci, ljudiovoga svijeta imaju nasušnu potrebu drugeukalupljivati po svojim mjerama i ukusima.Isus ni spasenje ne želi nametnuti kao moranje,nego je stalno prisutna ona njegova „tkohoće“. On nudi a čovjek, kojem je Bog daoslobodnu volju, bira i odlučuje.Ovdje držim primjerenim prenijeti razgovorkoji se zbio pred jednom psihijatrijskombolnicom. Svjedok priča kako je u vrtute bolnice sreo mladića blijeda lica, lijepog ičuđenjem obuzetoga. „Sjedoh kraj njega naklupu te ga upitah zašto je ovdje. On me pogledazapanjeno pa reče: ‘Pitanje ti je neumjesno,ali ću ti ipak odgovoriti. Moj otac jeod mene htio načiniti svoju sliku i priliku, ato je htio i moj stric. Moja je majka htjela dabudem baš kao njezin cijenjeni otac. Moja jesestra isticala svoga muža moreplovca kaosavršen primjer na koji bi trebalo da se ugledam.Moj brat je mislio da trebam biti kaoi on, dobar atletičar. Tako su i moji učitelji:doktor filozofije, profesor glazbe i matematičarhtjeli da budem odraz njihova lika uzrcalu. E, zato sam došao ovamo. Ovdje misve djeluje zdravije. Barem mogu biti to štojesam.’ Potom se iznenada okrenu k meni ireče: ‘Nego, reci mi, jesu li i tebe ovamo takođerotjerali obrazovanje i dobar svijet?’ Aja odgovorih: ‘Ne, došao sam u posjet.’ Onreče: ‘Aha… ti si, dakle, jedan od onih štožive u ludnici s one strane zida.’“Poruka i pouka je više nego jasna. Ne omeđujuprostor zidovi nego mi koji smo s ove ilione strane toga zida. Mi zidove svoga osobnogasvijeta gradimo i rušimo. Isus od ljudi nestvara svoje kopije nego ostvaruje njihove idealei prvi prolazi njihove putove, oprječan jenastojanjima zemaljskim da drugi budu svedenina našu mjeru. To je čovjek htio učinitii od Boga: Bog po našoj mjeri, ljudi po našemnačelu, svijet po našim željama, put jekoji krade ono najvrjednije od života – smisaokoji svatko ponaosob treba otkriti. To je„ludost“ svijeta koji pokušava od ljudi stvaratiloše kopije kao nadopunu za svoje promašaje.No, mudrost Neba nas uči da je čovjekstvoren kao slobodno biće, sa slobodnom voljomi kao slika Božja, a ne kao slika ljudska.U tom kontekstu možemo razumjeti Isusovuponudu života. Taj život nudi priliku svima sobilježjem strpljiva čekanja čovjekova zaokretaili obraćenja s puta „ludosti“ koji se čestopredstavlja pod krinkom mudrosti.Svibanj 2011. | Broj 5 | Godište VI. | 35

Hodočasničke stazeHodočasničke stazeČudesa sa suzama u Pócsu,MađarskaNakon pretvorbe, pogled jednoga seljaka (Mihael Eory) pao je na Gospinu sliku. Bila jeobasjana i iz očiju su joj tekle svijetle suze. Iz desnoga oka više nego iz lijevoga. Suze supadale na Gospinu ruku; lice joj je bivalo bolnije, kao da je bilo živo.Priredio fra Karlo LovrićPócs ili, kako se poslije prozvalo, Mariapócs,danas je selo koje se jedvamože naći na zemljopisnoj karti.Smješteno je na sjeveru Mađarske.Stanovnici su nekoć bili reformirani protestantikoji su početkom 17. st. s pravoslavljaprešli u grkokatolike.Stara crkva gotskoga stila iz 14. st. nekoćje pripadala protestantima. Grkokatolici suimali drvenu crkvu s više tornjeva, što je karakteristikaistočnjačkih crkava. Župnik DanijelPapp potjecao je iz svećeničke obitelji isam je bio oženjen. Njegov mlađi brat Stjepan,slikar, vratio se 1675. u svoje selo Pócs iživio je u kućanstvu s bratom.Ikonostas bez GospeZbog siromaštva, vjernici nisu mogli potpunonamjestiti crkvu: na ikonostasu nijebilo Gospine slike. Dvadesetogodišnji LadislavCsigri, sin jednoga seljaka, kao osmogodišnjakje dospio u tursko ropstvo alije na čudesan način bio spašen. Slijedećisvoj unutarnji glas, dao je nalog StjepanuPappu da naslika Gospu. To je Stjepani prihvatio, pogodivši se da će naručiteljsliku izraditi za 6 mađarskih guldena.Sliku je radio – kako to čine slikari ikona– na suhu, tanko izblanjanu drvetu, ali nijeimao nikakav uzorak po kojemu bi izradiosliku. Bilo je to 1676. godine. Roditelji mladogaLadislava sliku nisu htjeli platiti jer ju jenjihov sin naručio bez njihova znanja i odobrenja.Ipak, sliku je platio Laurenz Hurta,dobrostojeći ratar u Pócsu i darovao je crkvi.Župnik je blagoslovio sliku i stavio je na ikonostas.Ljudi su se molili pred slikom, ali seništa posebno nije događalo.Vjernici su bili ganutiDne 4. studenoga 1696. grkokatolički župnikslavio je liturgiju na staroslavenskom jeziku,a vjernici su molili staroslavenske i mađarskemolitve i pjevali pjesme. Nakon pretvorbe,pogled jednoga seljaka (Mihael Eory)pao je na Gospinu sliku. Bila je čudesno obasjana,a iz očiju su joj tekle svijetle suze, višeiz desnoga nego iz lijevoga oka. Suze su padalena Gospinu ruku; lice joj je poprimalobolniji izraz, kao da je bilo živo.Mihael Eory, ne želeći ometati službuBožju, samo je dodirnuo ruku Ivana Molnarakoji je stajao pokraj njega i upozorio ga nasliku. I Molnar je primijetio da Gospa plačepa je i sam počeo plakati. Molnar je upozorioi druge, ali njegov jezik bio je kao paraliziranzbog onoga što je vidio. Kao munjomzapaljena vatra proširilo se čuđenje i uzbuđenost.Vjernici su bili ganuti. Pričešćivalisu se sa suzama u očima. I župnik je primijetionjihovu uzbuđenost, ali nije znaozbog čega. Na kraju sv. Mise nitko se nijeusudio otići. Naprotiv, oni koji su bili pozadigurali su se prema naprijed. Župnik jepromatrao svoje vjernike, slušao uzdisaje teslijedio njihove poglede. I sam je vidio krvaveGospine suze koje su padale na Gospinuruku. Vjernici su molili, kajali se za grijehe.Suze su i dalje padale. Budući da su svividjeli čudo suza, župnik je konačno počeogovoriti. Dobrota neba je nemjerljiva, naglasioje. Od vjernika je zahtijevao da idu,što su i učinili pjevajući Marijine pjesme.Vijest o čudu brzo se proširila. Već na Večernjudođoše ne samo ljudi iz Pócsa. Pojavišese i dva carska časnika iz Kalloa. Jedanod njih protestant, osumnjičio je župnika zapodvalu. Obojica su dodirnula suze i prstisu im ostali mokri. Protestant je promatraosliku koja je u tom času bila crna, kao da juje crna magla prekrila, malo potom užarenocrvena, posve promijenjena, pa bezbojna.Časnik je bio ganut. Stezalo mu se u grlu, alije ubrzo uzviknuo:„To je uistinu čudo, uistinu prave suze,oprosti mi, Bože, moju sumnju!“.Dan poslije, 5. studenoga, privremeni rimokatoličkižupnik Jakov Kriegsmann uKallou i Pócsu, u mjesto čudesnih događaja,došao je vrlo rano. Pred crkvom je već čekalomnoštvo vjernika.U Kallou se već pročulo za čudo. Tamo suveć bili Georg Stempild, carski natporučnik,Kristof Redlinsky, isusovac i Georg Walter,obojica kapelani regimente (puka), pet drugihcarskih časnika i još neki drugi. Svi suvidjeli čudo. Župnik Kriegsmann podigaoje jedno umiruće dijete i ono je dodirnulosliku. Dijete je umah ozdravilo. Dan poslijemajka, supruga carskoga časnika, stavilaje dragocjenu ogrlicu pred Gospinu sliku.Istoga dana postavljena je straža koja je danonoćnočuvala sliku.Crkva je i poslije bila ispunjena moliteljima,a vojnici su dolazili u skupinama. Svisu vidjeli kako teku suze: ponekad krvavepadale su na Gospinu ruku, pa opet na pokrivač.Čudo je ohrabrilo vjernike, a sumnjivcisu zanijemjeli, i povjerovali u istinitost.Župnik Jakov Kriegsmann ostao je uPócsu do 16. studenoga i vratio se u Kallo teposlao nadbiskupu, grofu Leopoldu Kollonicsu,pismo da je i sam vidio čudo šestputa i dodirivao pokrivač na kom su ostalikrvavi tragovi.Slika dovršena prije dvadeset godinaČudo se dogodilo 4. studenoga na imanjuRakoczia gdje „sam ja po nalogu njegoveekscelencije najsiromašniji župnik dvadesetnajsiromašnijih katoličkih obitelji“.U pismu je župnik javio da je slika dovršenaprije 20 godina. Molio je nadbiskupada sliku smije prenijeti u Kallo. Suze su,u tri razdoblja, tekle do 8. prosinca. Uz kraćečlanke, o događaju je objavljena i knjiga„Osušene suze“ koja događaje opisuje veomaiscrpno.Neki protestanti proširili su glasine kakoje riječ o prijevari: netko je, navodno, probušiodrvo, iza stavio posudu vode s ribamakoje su, plivajući, vodu tjerale na rupicu. No,tko je bio u crkvi u Pócsu, tu priču nije uzeoozbiljno. Slika nije bila pričvršćena na oltarunego je bila na ikonostasu, pa je jedna njezinastrana bila vidljiva.Kad se čudo dogodilo posljednji put, 8.prosinca, priča o prijevari bila je opovrgnuta.Naime, Mađarska je tada bila podcarskim trupama. Zapovjednik je bio grofIvan Andrija Corbelli, maršal poručnik,koji je došao u Kallo obaviti smotru trupa.Već je saznao za suze i htio se i samuvjeriti. Na 8. prosinca, po veoma hladnuvremenu, došao je s vojnom pratnjomu Pócs i odmah pošao u crkvu. Svi su vidjelikako tople i svježe suze teku iz Gospinihočiju, iako je u crkvi bilo jako hladno.Zapovjednik je čuo kako netko iza njegakaže: „To je nemoguće. Suze mogu tećisamo iz očiju živa čovjeka“. Poslije razgovorasa župnikom, zapovjednik je zamolio dase slika skine s ikonostasa. Corbelli je uzeosliku, okrenuo se prema tri stotine nazočnih,među njima i protestanata, te pokazaoda na drvetu nema nikakve rupice niti vode.U tim trenutcima suze su bile još obilnije.Slika je vraćena na ikonostas, a zapovjednikje izjavio: „Da, to su prave suze, pravočudo“, što su i časnici iz pratnje ponovili ipali na koljena. Župnik je zapovjedniku kazaoda se još nije dogodilo da bi se vino ukaležu smrzlo kao ovaj put i morao je rukamazagrijavati kalež da odmrzne vino. Zapovjednikje, ganut, ponovio: „Samo ovesuze nisu smrznute. Spreman sam svjedočitipred svakim sudom.“Crkva je provela ispitivanja i došla do zaključkada je riječ o svetim suzama iz Gospinihočiju. To je bilo 2. siječnja 1697. godine.Dijecezanski biskup Fenesy izjavio je: Veremiraculum factum est (Uistinu se čudo dogodilo)i zasjedanje su zaključili s Te Deumlaudamus (Tebe Boga hvalimo).U povodu 250. obljetniceGospinih prvih suza i 300.obljetnice ujedinjenjaRimokatoličke Crkve spravoslavnim vjernicima,papa Pio XII. dao je baziliciMáriapócs naslov „Basilicaminor“.Slika odnesena u BečLeopold, car njemačko-rimskoga carstva iapostolski kralj Mađarske i njegova suprugaEleonora o čudu Gospine slike čuli su odgenerala Corbellia i natporučnika GeorgaStempilda koji je bez župnikova dopuštenjaodnio pokrivač natopljen Gospinim suzamada bi njegova zaručnica ozdravila. Natporučnikje pokrivač natopljen Gospinimsuzama poslije darovao kraljevskom paru.Car je, uglavnom po želji svoje supruge i posavjetu poznatog kapucina Marka d’Avianaiz Švicarske (poslije proglašen blaženim!),zapovjedio da se i čudotvorna slika doneseu Beč. Carska se želja mora ispuniti. BiskupFenesy daje nalog kanoniku Csakyu iz Egera,opatu od Topolca i župniku grada Kassa,da se čudotvorna slika odnese u Beč. Kanonikje u pratnji vojske u veljači 1697. došaou Pócs uzeti sliku. Uza sve prosvjede i plačpuka koji je cijelu noć molio, slika je bila odnesena.Ladislav Csagri (naručitelj slike!),koji je u to vrijeme bio sudac u selu, silom jehtio spriječiti odnošenje slike.Župnik je molio vjernike da se ne protivecarskoj naredbi. Četverica su svećenika nosilasliku iz crkve i stavila je na okićena kola,župnik s uplakanim vjernicima pratio je slikudo granice sela. Slika se zaustavljala u pojedinimmjestima, gdje su se usput događalamnoga čudesa. I sam biskup Fesey sa svojimdvorjanima došao je počastiti sliku.Slika je u Beč stigla 3. srpnja 1697., a dočekaoju je nadbiskup katedrale sv. Stjepana.U svečanoj procesiji i sa zastavama krozokićene ulice donesena je u kapelicu LustschlossFavorita (danas Teresianum) blizucarskoga dvora gdje su joj car i carica iskazalipočast. Na 7. srpnja slika je odnesenau augustinsku crkvu gdje ju je carica ukrasiladijamantnim ružama „Rosa mystica“.U augustinskoj crkvi znameniti propovjednikAbraham a Sancta Klara održao je snažnupropovijed pred velikim mnoštvom naroda.Odatle je slika u procesiji, u pratnji svega klera,carskoga dvora i mladih prenesena u katedralusv. Stjepana i tamo, na za tu prigodunamještenom oltaru za vanjsko čašćenje postavljena,a cijeli carski dvor pristupio je sv.pričesti. Poslije 14 dana slika je vraćena u crkvuFavorita. Sve su zajednice vjernika željeleimati sliku i u svojim crkvama u gradu i predgrađu,pa im se izišlo ususret. Kad je Gospinaslika obišla sve crkve i na svim mjestima bilanajsvečanije dočekana, nakon pet mjeseci, 1.prosinca, vraćena je u katedralu sv. Stjepana.I 11. rujna 1697. u Beču je bilo svečano.Toga dana princ Eugen Savojskipobijedio je tursku vojsku kod Zenta.Pobjeda je pripisana Gospi od Pócsai ljudi su je smatrali zaštitnicom Beča.Čudotvorna slika postavljena je iznad svetohraništavelikog oltara u katedrali. CaricaEleonora ukrasila je sliku jednim dragocjenimokvirom i dvama dijamantima ukrasilakrunu. No, car Josip II. zabranio je čašćenječudotvorne slike. Nakon njegove smrti opetse Gospa dostojno častila. Prije II. svjetskograta slavile su se redovito svete Mise predČudotvornom slikom. I danas katedralni kapitulu Beču slavi tzv. Marija Pötsch službe.Tek treći biskup dovršio bazilikuKopiju Gospine slike Pócs je dobio 1707.i ona se od 1946. nalazi na oltaru u baziliciMáriapócs na „zlatnom“ oltaru. Ukrašenaje dvjema krunama, ogrlicom i ogrtačem.Na slici je vidljivo Marijino lice i lice DjetetaIsusa.Gradnja bazilike trajala je veoma dugo, azavršio ju je treći grkokatolički biskup, godine1756.U povodu 250. obljetnice Gospinih prvihsuza i 300. obljetnice ujedinjenja RimokatoličkeCrkve s pravoslavnim vjernicima,papa Pio XII. dao je bazilici Máriapócs naslov„Basilica minor“, što se zbilo u vrijemekad se predsjednici Amerike, Velike Britanijei Rusije u Teheranu i na Jalti dogovorišeda se tisućljetna katolička Mađarska, bez suglasnostinaroda i protiv njegove volje, predakomunističkoj Rusiji.U apostolskom pismu od 25. ožujka 1948.,Pio XII. je istakao zasluge prvoga mađarskogkralja, sv. Stjepana, koji je širio katoličku vjerui Gospu proglasio zaštitnicom Mađarske.Papa je istakao kako je Gospina slika na drvenojploči od 4. studenoga do 8. prosinca1696. više puta lijevala suze te da je po zapovijedicara Leopolda odnesena u Beč, iako jeGospa odabrala Pócs.I kopije Gospine slike su plakale: 1., 2. i 5.kolovoza 1717. te 3., 6., 19., 30. i 31. prosinca1905. godine.Biskup u Egeru proglasio je selo Pócs svetištemi odobrio čašćenje čudotvorne slike.36 | Glasnik mira | MeđugorjeSvibanj 2011. | Broj 5 | Godište VI. | 37

U nebo zagledaniTjedni molitveni programljetni raspored (od 1. svibnja do obljetnice ukazanja)OniNije molitva droga koja nas izdvaja od okolnog svijeta i draška naša osjetila. Molitva jeduboki odgovor na svakidašnje izazove oko nas. Čovjek koji se moli čovjek je koji stvarapovijest.fra Miljenko StojićMislili smo da smo se riješili tezamjenice, ali nismo. Oni. Prilijepilise uz nas i nikako da seotkače. A morali bi. I trvenjeide naprijed.Kad naš puk govori o vragu, kaže: „onomoon“. Ni ime mu ne želi spomenuti zbognjegove crnine. Ne ćemo zbog toga ni mi njihovo.Uostalom, imaju oni više imena, a posaoim je uvijek isti. Uništiti istinu i na njezinomjesto postaviti prijevaru.Ni Kraljica Mira ih ne imenuje, iako seduboko s njima ne slaže. Ona navješćujedrukčije novo doba i drži otvorena vratada se i oni jednoga dana priključe. Naravnoda to ne znači da im podilazi i spušta razinusvoga govora. Ona tek ne mrzi i žao joj jesvakog čovjeka koji luta po tami.Hrvatski puk u ovo suvremeno doba očitoje izabran kao ono nekada židovski. Bognam vidljivo progovara i želi da preko nasdrugi ljudi shvate što im je činiti. Znam danije lako nositi teret izabranja. Htjeli bismobiti bezbrižniji, ponašati se kao i drugi.Samo, do čega će nas to dovesti?Nekada se Zapad na kojem živimo zvaokršćanski. Bio je izabran. Preko njega je Božjariječ krenula u svijet. I mnogi su je prihvatili.Kad su silnici to vidjeli, priključili su sei oni. Ali na svoj način. Natovarili su se naleđa kršćanstvu i silom ga drugima nametali.Moralo je doći do nesporazuma. Zapad sepočeo urušavati u sebe. Izumio je prosvjetiteljstvo,a od sebe gurao renesansu. Cičaoje da mu ne treba humanizam i kršćanstvo,već vjera u razum. Danas smo tu gdje jesmo.Trulež zaudara iz naizgled blještavog Zapada.Pokvarenost, potkupljivost na svakomkoraku. Javna glasila to niječu i raspredajuo ljudskim pravima. Usput izmišljaju i nekanova. I brod polako klizi u propast.Što sve ovo znači zorno se vidi na državiHrvatskoj. Narod, kojeg je Bog izabrao, postavioje svoj okvir za preživljavanje na ovojkugli zemaljskoj. Dogodilo se to nakon dugihstoljeća. Uspio se othrvati daleko nadmoćnijemneprijatelju, jer su njegovi bojovnicinosili krunicu oko vrata. I oni im to nisuzaboravili. Svjedoci smo kako ih nastoje ponizitiu Haagu i u domovini. Jer, rekosmo,oni imaju različita lica i imena. Obranu na-Časno je biti na stranidobra i svoga naroda.Lako to zapažamo uriječima Kraljice Mira.Nije ona došla izdvojitinas iz prostora i vremena,dapače, želi nas ukorijenitiu taj prostor i to vrijeme.Nekada nam je govorilakako se molitvom i ratovimogu zaustaviti. Netko jeposlušao, netko nije.zivaju napadom, napad obranom. A mi naizglednemamo snage odbaciti takve objede.Predodređeni smo za žrtvu.Nešto slično činili su nam i za Drugogasvjetskog rata i poslije njega. Predali sunas, poput mnogih drugih, u ruke komunizma.Izmislili su tu pošast i pokušali je raširitidiljem svijeta. Tamo gdje je demokracijabila jača nisu uspjeli. Na kraju su nastaladva bloka: Zapad i Istok. Izgledalo je da ćetako ostati vječno. Oni su zadovoljno trljaliruke. Posijali su nemir i sad će vladati posvome. Na njihov užas, početkom devedesetihgodina prošloga stoljeća nestade toga njihovačeda. Pade kao kula od karata. Hrvati,kao nekada u Mađarskoj, odigraše jednu odbitnih uloga. Viknuše da su za demokraciju.U njihovim očima, to se ne oprašta. Sukobzapoče i traje sve do danas.Časno je biti na strani dobra i svoga naroda.Lako to zapažamo u riječima KraljiceMira. Nije ona došla izdvojiti nas iz prostorai vremena, dapače, želi nas ukorijeniti utaj prostor i to vrijeme. Nekada nam je govorilakako se molitvom i ratovi mogu zaustaviti.Netko je poslušao, netko nije. Da smosvi poslušali, koraci bi nam bili kudikamolaganiji. Nikad, međutim, nije kasno. Dokoni ponovno navaljuju na nas, sjetimo se riječiKraljice Mira. I počnimo moliti, da bismonakon molitve odlučili što i kako dalje.Nije molitva droga koja nas izdvaja od okolnogsvijeta i draška naša osjetila. Molitva jeduboki odgovor na svakidašnje izazove okonas. Čovjek koji se moli čovjek je koji stvarapovijest.Blaženi kardinal Alojzije Stepinac takođerje živio u teška vremena. Teža nego ovanaša današnja. Imao je odgovornu službu.Kad je došao trenutak ostati na crti božanskihi ljudskih načela ili sve to pogaziti zauživanje u ovozemaljskim slastima, izabraoje ono prvo. Znao je da to može donijeti ismrt, ali se nije bojao. Zbog svega toga je nakomunističkom sudu uzdignute glave rekaoda mu je savjest čista.Na isti način postupili su i pobijeni hercegovačkifranjevci. Za svoja uvjerenja dali susvoje živote. Neprijatelj je mislio da ih je dokrajčio.Široki Brijeg, taj simbol vjere i hrvatstva,doslovno je sravnio sa zemljom. Ali izpepela je niknulo novo sjeme i nastavilo trajatiu povijest. A njih je zameo vjetar.I još kratko, gdje smo mi u svemu ovome?O međugorskim događajimate odjecima u svijetu i u Crkvičitajte u Glasniku mira,mjesečnikuInformativnog centra MIRMeđugorje.Surađujte u Glasniku mira.Podijelite svoje dojmove iiskustva.Uredništvo:Glasnik mira, Gospin trg 1,88266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 653 327Faks: 00 387 36 651 300E-mail: kreso.sego@medjugorje.hrPreporučite drugima Glasnikmira.Darujte im godišnju pretplatu.Pretplatite se na Glasnik mira.Služba pretplate:Tel.: 00 387 36 653 342E-mail: lidija_paris@medjugorje.hr38 | Glasnik mira | Međugorje Svibanj 2011. | Broj 5 | Godište VI. | 39

Snimio Siniša HančićSvjetlo svijetli u tamii tama ga ne obuze...