Učitelju dobri što mi je činiti da baštinim život vječni?

Godište V. • Broj 9 • Međugorje • Rujan 2010. • Cijena 2,5 KM / 10 knUčitelju dobri, što mi je činitida baštinim život vječni?

Iz sadržajaPromišljanjeDraga djeco!S velikom radošću i danasvas želim iznova pozvati:molite, molite, molite. Nekavam ovo vrijeme bude vrijemeosobne molitve. Tijekom dananađite mjesto gdje ćete se usabranosti radosno moliti. Javas ljubim i sve blagoslivljam.Hvala vam što ste se odazvalimomu pozivu.(25. kolovoza 2010.)Poruka za sadašnji trenutakGospa namporučuje: Molite,molite, molite!vlč. Adalbert Rebić21. MladifestMlad, bogat, pošten,ali vezanmons. Domenico Sigalini21. MladifestHee-Ah i njezina majkaBernadette iz Koreje21. MladifestTorinskoplatnoGiulio FantiFotografiju na naslovnici snimio Foto ĐaniLectio divina – S Marijomkroz BiblijuKomu smeta križ i zaštoLidija ParisIskustvaMeđugorje –milosni izvori pravo čudofra Petar LjubičićDo Isusovihnogu – uIsusovoj školiNova je školska godina pred nama. Danasse naglašava potreba stjecanja novihspoznaja, svatko se mora u svome zvanjudoškolovavati, ići ukorak s napretkomznanosti i znanja. Svakodnevno vidimokako znanost grabi golemim koracimanaprijed, posvuda nova otkrića ispoznaje, nove tehnologije. Vidimonesagledive mogućnosti koje se otvarajuljudskome umu. Čovjek prodire u svemir,makrokozmos, ali i u mikrokozmos, unajsitnije staničje. Želi dokučiti sadržaji smisao svega što ga okružuje, želiproniknuti u bit stvari, materije, gena;što te gene pokreće, što nas u životuvodi i zaokuplja. To stjecanje znanja nosisa sobom također i osjećaj čovjekoveizgubljenosti u svemiru. Tko smo i što smou odnosu na svemirska bezmjerja, koji jesmisao života, postojanja? Odakle život, tkoje sve pokrenuo, tko je svemu udahnuo duhi dah života?fra Tomislav PervanZnanost pokušava protumačiti, kuša stvoriti okolnosti u kojimanastaje život, ali njoj nikada ne će uspjeti udahnutibilo čemu život. Nemoguće je da i najsuvremenija tehnikanadiđe samu sebe i načini bitni skok – iz neživa u živo.Novija istraživanja dokazuju kako je svaka stanica čovjekova organizma– a ima ih preko pedeset tisuća milijarda – oduhovljena, kakoSnimila Lidija ParisSnimila Lidija ParisGLASNIK MIRA | Utemeljitelj i nakladnik: Informativni centar MIR Međugorje | Glavni urednik: Krešimir Šego | Lektor i korektor: Dragan Naletilić | Adresa: Glasnik mira, Gospin trg 1, 88266Međugorje, BiH | Tel.: 00 387 36 650 200; 653 327 | Faks: 00 387 36 651 300 | Služba pretplate: 00 387 36 653 342 | E-mail: glasnikmira@medjugorje.hr | Internet: www.medjugorje.hrGrafičko oblikovanje: Shift, Mostar | Tisak: Fram-Ziral, Mostar | List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije pod brojem R-05-05-42-2175-86/06 od 12. siječnja 2006. | Godišnja pretplata (12 brojeva): Hrvatska 120 HRK, BiH 30 KM, europske zemlje 30 €, Švicarska 50 CHF, USA i Kanada 42 €, Južna Amerika 48 €, Australija 51 €Uplata pretplate: Iz BiH u KM: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Unicredit Bank, Žiroračun broj 33 8120 2 20114 5352 | Iz Hrvatske u HRK: Informativnicentar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Societe generale – Splitska banka d.d., Nalog 14, Broj računa: 2330003-5100201682 | Iz Njemačke u eurima: Informativni centar MIRMeđugorje d.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (za Glasnik mira), BLZ : 75090300 | Iz Švicarske u CHF: Katholische Kroatenmission,Postfach 9057, 8036 Zürich. Naziv banke: UBS AG Zürich – Wiedikon (0270/00), Kontonummer: 805418.40A (za Glasnik mira), IBAN : CH63 0027 0270 8054 1840 A, BIC: UBSWCHZH80A, UBSPostkonto Nr: 80-2-2 | Iz svih europskih zemalja u eurima: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer:2155044 (za Glasnik mira), BLZ : 75090300, BIC: GENODEF1M05, IBAN: DE88750903000002155044 | Za sve valute iz drugih zemalja: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira.Naziv banke: UniCredit Bank, SWIFT: UNCRBA 22, IBAN: BA 39 3380 6048 0281 0221Rujan 2010. | Broj 9 | Godište V. | 3

PromišljanjePromišljanjenjima ne ravnaju geni, nego ono što njih pokreće,njihovo okružje. Čovjek ostaje svakimdanom iznenađen otkrićima znanosti kojojnikako ne uspijeva dosegnuti nastanak života.Sve se više znanstvenika okreće Bogukao jedinoj realnoj hipotezi nastanka života isvemira. Pa i u pretpostavci Velikoga praska.ozofija, okultizam, horoskopi, nude se i prodajuamuleti, privjesci i kamenčići koji ćenas zaštititi, razni magijski predmeti. Zna sedogoditi da i oni koji su došli tražiti milostod Boga u Međugorju odu kojekakvim vračarama,unoseći samo još veći nemir u svojeionako nemirno srce. Sve je to stanoviti nadomjestak(surogat) za pravoga Boga. Nudese seminari za produbljivanje čovjekove svijesti,uranjanje u svemir, kozmos, u božanskuenergiju (nema tu osobnoga Boga, negonekakva božanska svemirska energija). Uniđemoli u bilo koju knjižaru na Zapadu gdjese nude knjige s vjerskim sadržajem, zamijetitćemo kako su police s izvornim kršćanskimi katoličkim naslovima i ponudamagotovo nezamjetljive u odnosu na golemu literaturukoja se nudi iz alternativnih religijskihili pseudoreligijskih pokreta, suvremeneezoterije i misterijske prakse. Milijunskenaklade svojih knjiga bilježi njihov najznamenitijizastupnik Paulo Coelho. Naći ćemoga i u vjerničkim kućama prije nego Bibliju.Što on nudi? Vrlo jeftinu životnu utjehu! Usvim tim religijskim ponudama nema osobnogaBoga, nema patnje, nema križa, nemaonoga bitnoga što je biljeg čovjekova života,ali i Isusova nauka i života.Sve te nekršćanske prakse imaju zapotku misao kako je čovjek „dio božanstva“.Dade se to usporediti sasitnim dijamantom u gromadiugljena. Ista im je kemijskaformula, dijamant kao čistiugljik. Ljušteći dio po diodopiremo do dijamanta. U kršćanstvuje vjera bitno odnoss Bogom – u sakramentima,Kršćanstvo ima svojumjeru i mjerilo, a toje vjerodostojnost.Vjerodostojnost seuvijek mjeri razlozima idokazima. I podvrgavase prosudbi umova,filozofije, mudrosti, jerfilozofija izvorno značiljubav prema mudrosti.Kršćanstvo i vjera tražemudrost, te žele dosegnutiu promišljanju svojeutemeljenje i razumskoopravdanje.U kršćanstvu je vjera bitno odnos sBogomDavno, još u olovnim vremenima zlosilnogakomunizma, ruski je pisac Andrej Sinjavskiu sibirskim logorima zapisao: „Čovjekne mora vjerovati iz stare navade. Nemora čovjek vjerovati ni iz straha pred smrću.Ne mora vjerovati ni za svaki slučaj, pa nizato što nas na to netko sili; ne mora vjerovatini iz humanističkih načela, pa ni s razlogada spasi svoju dušu ili pak da bi bio originalan.Čovjek treba vjerovati iz jednostavna razlogajer BOG POSTOJI, BOG JEST.“Dok nam Biblija jasno veli kako je Bogstvoritelj i uzdržavatelj svega, upravo premaprvome članku našega Vjerovanja, dotle sesvuda oko nas širi praznovjerje, magija, ezoterija,razne istočnjačke prakse, šamanizam,astrologija, numerologija, antropozofija i teumolitvi – dok je u ezoteriji riječ o razvojuvlastitoga ja i uranjanju u božanstvo, stapanjeu kozmičku energiju i harmoniju. Ukršćanskoj vjeri imamo uvijek kao podloguvjerski sadržaj i znanje, dok ezoterija netreba nikakvu spoznaju. U ezoteriji se tekstupnjevito, kroz inicijaciju postaje netko,ide se prema prosvjetljenju kroz stanovitetehnike, a u vjeri smo već po krštenju djecaBožja.Vjerodostojnost – mjera i mjerilokršćanstvaNaša je vjera bitno vezana uz spoznaju,znanje i svjedočenje. Od početaka kršćanskogavjerovanja imamo upravo imperativproučavati korijene vjere, izučavati slovnicusvoga vjerovanja. Pavao će doviknutisvojim „svetima u Rimu“ kako njihova vjeramora biti razumski utemeljena, opravdana.Sveti Petar pak poručuje vjernicima kojimaupravlja pismo utjehe i ohrabrenja kako trebajubiti uvijek spremni na odgovor, tj. obranusvoje vjere pred svakim tko od njih zatražirazlog za nadu koja ih prožima i nosi usigurnu, Kristovu budućnost (usp. 1 Pt 3,15).Moramo imati na umu kako je u svojim početcimakršćanstvo odbacivalo bilo kakavrazgovor s poganskim religijama, misterijskimkultovima, raznim ezoterijskim praksama,magijom, bilo kojim oblikom mitologije.Za kršćanstvo je cjelokupni poganskipanteon plod demonskih sila koje čovjekazarobljuju. Ono se nije priklanjalo nijednojmitologiji, nego je odmah tražilo partnere uondašnjoj grčko-rimskoj misli. Ništa zajedničkoganema Krist s poganstvom! Ili Kristili Belijar!Pavao se nije ustručavao poći na atenskiAreopag – pojam ondašnje filozofske misli –i ondje se upustiti u filozofsku raspru sa stoičkimi epikurejskim misliocima te i njimanavijestiti Nepoznatoga Boga, razumsku i logičkuopravdanost i razložnost nade i vjereu Isusa Krista te uskrsnuće mrtvih. Dakle,ide na ondašnje forume na kojima se odvijaojavni život, ide na forum ondašnjih mislilaca(danas su to internetski forumi i portali), kojimaje razum glavno sredstvo kojim se u životusluže, a ne osjećaj ili srce ili pak mitologijate bavljenje ezoterijskim praksama, gdjese isključuje razum ili ne igra gotovo nikakvuulogu, kao primjerice u poganskim mitovimai religijama.Nastupa otvoreno s vjerom u Isusa Krista,koji je sami božanski Logos, Misao i Smisao.Svjesno se izlaže kritičkim pitanjima.Kršćanstvo postaje kritikom i krizom svegaumovanja i vjerovanja. Znamo što se danasodvija na tržnicama. Nudi se, trguje, uspoređuje,odvaguje, vrši robna razmjena. Kršćanstvoima svoju mjeru i mjerilo, a to je vjerodostojnost.Vjerodostojnost se uvijek mjerirazlozima i dokazima. I podvrgava se prosudbiumova, filozofije, mudrosti, jer filozofijaizvorno znači ljubav prema mudrosti.Kršćanstvo i vjera traže mudrost, te žele dosegnutiu promišljanju svoje utemeljenje i razumskoopravdanje.Od samih početaka vjera u Krista tražilaje blizinu filozofije, bila s njome najuže vezana.Jasno, nije sve protjecalo glatko, bilo jesučeljavanja, trebalo je dokaza i protudokaza.Mnogi su se osjećali ponukani ponuditivjernicima ali i mislećoj javnosti sustavniprikaz vjerovanja, sveukupni pogled naživot, svijet i Boga. Na jednom mjestu svetiAugustin zaključuje: Kad bi se danas pojaviliPlaton i njegovi učenici, vidjeli bi prepune crkvei prazne poganske hramove, vidjeli bi kršćanekoji su ponosni na svoju vjeru i mudrostte bi u zanosu rekli kako je to ideal za kojim sui oni sami žudjeli, ali se nisu odvažili propovijedati.I sami bi se okrenuli vjeri u Isusa Krista,u kome su teorija i praksa, misao i život uposvemašnjem suglasju.Kršćanin je učenik Isusa KristaSmisao pak umovanja i naše vjerske pouke,vjeronauka, kateheze, dade se svestina jednostavnu formulu: Upoznati IsusaKrista, biti prijatelj s Kristom. Vjera nijemaglovito i nejasno znanje vjerskih istina,nego životna utemeljenost vjerovanjajednomu: Bogu koji se objavio u povijestiu Isusu Kristu. Jedan će kršćanski filozof iZa nas nema ljepše zadaće nego danomice spoznavatiduljinu i širinu i visinu i dubinu ljubavi i spoznajeIsusa Krista. Stoga naš vjeronauk nije puko učenjenekih vjerskih istina, nego proces u kome se dajemooblikovati u istinske vjernike jedinim istinskimumjetnikom, Isusom Kristom.svetac reći: Ne vučemo korijenje iz filozofskihškola ni njihovih trjemova, nego smoučenici galilejskih ribara i samoga Isusa Krista.Čovjek je u potrazi za istinom, a puninaistine je u osobi Isusa Krista. On je jamacistine jer dolazi iz Istine i sam je Istina, au susretu s njime čovjekov život nalazi svojeispunjenje. Kršćanin je bitno učenik IsusaKrista. Bez ove istine, bez spoznaje IsusaKrista, naša vjera je u opasnosti postatineobvezatna priča, mit ili pak praznovjerje.Snažna vjera treba snažan razum. Zatose kršćanstvo ni danas ne boji suočavanja sasuvremenom filozofskom misli. Božja je riječbila za sve filozofske smjerove izazov, dodanas. Na ovome planetu jedino još Crkvazastupa i naglašava kako se i Bog veže uz logikui razum, kako je istaknuo Papa u govoruu Regensburgu prije četiri godine. Bogne može protiv razuma i zdrave logike.I danas kod mnogih mislilaca sveti Pavaoizaziva divljenje. Nakon što je suvremenamisao gotovo sve razgradila (tzv. dekonstruktivizam),došla do svojih granica,pojedinci se dive svetome Pavlu koji stavljasve na jednu kartu – Isusa Krista. Pavlakoji je sve dotadanje „razgradio“, da binanovo utemeljio sve na Isusu Kristu. Pavlakoji ima samo jedno na pameti, živjetii umrijeti za Krista. On je do srži osvjedočenkako su granice i razlike između ljudi– položaj, rasa, spol, vjera – drugorazredniprema činjenici da je Bog postao čovjekomkako bi u sebi oslobodio, obnovio, preobraziosve čovjekovo. To je smioni univerzalizamkoji proizlazi iz njegova biti u Kristu ilipak Kristova poniženja, siromaštva i poniznosti,do samoga križa.Za nas nema ljepše zadaće nego danomicespoznavati duljinu i širinu i visinu i dubinuljubavi i spoznaje Isusa Krista. Stoga naš vjeronauknije puko učenje nekih vjerskih istina,nego proces u kome se dajemo oblikovatiu istinske vjernike jedinim istinskim umjetnikom,Isusom Kristom. On je jedini od svihfilozofa, učenjaka osnažio kao temeljnu sigurnostvjeru u vječni život, ništavnost smrti,nesebičnost sebedarne ljubavi. Isus koji ježivio svjesno i samosvjesno, veći je od svihumjetnika. Prezirao je boju, mramor i glinu,radio je na živome tijelu. Nije pisao knjige,pravio kipove ili slike, nego je stvarao žive,nove ljude, čovjeka činio besmrtnim. Jedinosredstvo bijaše Duh i riječ. Na nama je datise kroz proučavanje i prijateljevanje s tomosobom Njome oblikovati. Tek tada će namživot istinski uspjeti i bit ćemo sretni kao ljudii vjernici. I u toj protežnici Međugorje jejedna velika ponuda, susresti i spoznati nadspoznatljivuljubav – Isusa Krista preko njegoveMajke.4 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2010. | Broj 9 | Godište V. | 5

Poruka za sadašnji trenutakPoruka za sadašnji trenutakGospa nam poručuje:Molite, molite, molite!Gospa nas poziva na molitvu. To čini veoma često, skoro svaki mjesec. No ovaj puta naspoziva na molitvu višestruko, uporno i s velikom radošću: Molite, molite, molite! Želi danam ovo vrijeme, ovih sljedećih mjesec dana, bude vrijeme osobne molitve. Marija stavljanaglasak na osobnu molitvu. Osim zajedničke molitve, koja sigurno ima veliku vrijednostu Božjim očima, Gospa nas poziva na osobnu molitvu, poziva nas da svatko od nas ponaosobposveti vrijeme razgovoru s Bogom. Marija čini isto što je činio i Isus iz Nazareta injegov učenik Pavao i Crkva kroz povijest.vlč. Adalbert RebićIsus poziva svoje učenike da moleIsus poziva svoje učenike da mole za sveljude, da mole i za svoje neprijatelje, zaone koji ih progone: „Čuli ste da je rečeno:Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja.A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje,molite za one koji vas progone da budetesinovi svoga oca koji je na nebesima, jer ondaje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrimai da kiša pada pravednicima i nepravednicima.…Budite dakle savršeni kao štoje savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt 5, 44).Upozorava učenike da mole misleći na onošto izgovaraju: „Tako i kad molite, ne buditekao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogamai na križanjima ulica da se pokažu ljudima.Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu,zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji jeu skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti,uzvratit će ti“ (Mt 6, 5-6). „Kad molite,ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštvariječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih.Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoliga zaištete. Vi, dakle, ovako molite: ‘Očenaš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kakona nebu tako i na zemlji! Kruh naš svagdanjidaj nam danas! I otpusti nam duge našekako i mi otpustismo dužnicima svojim! I neuvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!’Doista, ako vi otpustite ljudima njihoveprijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski.Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otacvaš ne će otpustiti vaših prijestupaka“ (Mt 6,7-15). Učenicima pozaspalima u Getsemanskomvrtu veli: „Bdijte i molite da ne padneteu napast! Duh je, istina, voljan, no tijeloje slabo…“ (Mt 26, 41). I u mnogim drugimzgodama Isus savjetuje svojim učenicima daustrajno i pobožno mole.Apostol Pavao svojim vjernicima uviše navrata preporuča da moleKršćane u Efezu poziva da mole za svekršćane, za sve svete i za njega da napredujeu naviještanju evanđelja. „Svakovrsnomse molitvom i prošnjom u svakoj prigodiu Duhu molite. Poradi toga i bdijte sasvom ustrajnošću i molitvom za sve svete,i za me, da mi se otvore usta i dade riječhrabro obznaniti otajstvo evanđelja kojegsam poslanik u okovima, da se ohrabrimo njemu kako treba govoriti“ (Ef 6, 18-20).Kršćane u Kolosima nagovara: „U molitviustrajte, bdijte u njoj u zahvaljivanju! Moliteujedno i za nas: da nam Bog otvori vratariječi te propovijedamo otajstvo Kristovo,za koje sam i okovan; da ga očitujem propovijedajućikako treba. Mudro se ponašajteprema onima vani: iskupljujte vrijeme! Riječneka vam je uvijek ljubazna, solju začinjena:znajte svakomu odgovoriti kako treba“(Kol 4, 2-6). Solunjane moli: „Bez prestankase molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je zavas volja Božja u Kristu Isusu. Duha ne trnite,proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte:dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!...Braćo, molite i za nas!“ (1 Sol 5, 17-22.25). Idrugom zgodom moli ih da mole za nj i zauspjeh njegova naviještanja Isusova evanđelja:„Uostalom, molite, braćo, za nas da riječGospodnja trči i proslavlja se kao i u vas ida se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi.Jer nemaju svi vjere! Ali, vjeran je Gospodinkoji će nas učvrstiti i sačuvati od Zloga.A uzdamo se, u Gospodinu, u vas: da vršitei da ćete vršiti ono što vam zapovijedamo.A Gospodin neka upravi srca vaša k ljubaviBožjoj i postojanosti Kristovoj.“ (2 Sol3, 1-5). Ne treba se čuditi da i Gospa pozivanas kršćane da molimo, ustrajno molimo,svaki dan i svugdje i u svakoj prilici.Molitva zauzima središnje mjesto uživotu vjernikaMolitva kao osobni razgovor s Bogom zauzimasredišnje mjesto u životu svakog vjernikaa pogotovo u životu pobožnog Židovai kršćanina. U židovstvu postoji zapovijed(micva) molitve: žena je obvezna izmolitibarem jednu molitvu na dan, obično jutarnjumolitvu, a muškarac sve tri dnevnemolitve (usp. Pnz 13). Židov je čovjek molitve.Molitva u njegovu vjerskom životuima posebno značenje i ulogu. Molitva jeza nj svetište u kojem može i smije razgovaratis Bogom: hvaliti ga, zahvaljivati mu,prositi ga za milost, ispovijedati mu svojegrijehe i moliti za oproštenje. Molitvom pobožnikposvećuje svaki trenutak svoga svakidašnjegživota, te nastoji biti sabran, svjestanda se kreće u Božjem svijetu, u Božjemozračju. Zato je nužna sabranost, molitvenanakana (kavanah).Židovi su učili moliti pod vodstvom učenihi pobožnih rabina i po uputama Svetogapisma. Rabini su, prema uputama Svetogapisma i usmene predaje, uspostavili i ustrojilimolitvenu službu Božju kakvu susrećemou sinagogalnoj službi u Palestini već zaIsusova i Marijina vremena. Marija je očiglednobila žena molitve, bila je, uostalom,„milosti puna“ i „Gospodin je bio s njome“(usp. Lk 1, 28). Ove su dvije činjenice bitneza molitvu, za osobni razgovor s Bogom.Molitvi je kao i kultu žrtve pobožni Židovpristupao čista srca i čiste savjeti. Savršenamolitva u Židova je pretpostavljalaispovijed grijeha i pokajanje. „Kako su Izraelcina Crvenome moru očistili svoje srcei zatim otpjevali pjesmu… tako mora i čovjekočistiti srce prije molitve…“ (Mišna).Židov koji se moli povjerava se svomu Stvoritelju,kad liježe i kad ustaje. Njemu upućujesvakoga jutra prvi blagoslov zahvalnostiuoči ponovnog rađanja tjelesne snage:„Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože naš,vladaru svijeta, koji si mudro stvorio čovjeka…“U molitvi se izvrsno odražava skladvjere, nade i ljubavi. Židovski mistici uspoređujumolitvu s ljubavnim činom. „Molitvaje parenje sa slavom Božjom. Zato sečovjek treba na početku molitve tijelom uzdizatii sagibati...“ (Martin Buber). Kretanjetijela, mali ples prilikom molitve, židovskitumači dovode u vezu sa Ps 35, 10: „Sve ćekosti moje govoriti: Tko je, Gospode, poputtebe…“ I još reče Baal Šem Tov: „Molitva jeradi čovjeka! Bogu nije potrebna naša molitva,naša je molitva potrebna nama. Tek kaomoleća zajednica mi postajemo zemaljskaslika nebeskih četa…“Uz službenike sinagoge roditelji su bilidužni uvoditi svoje dijete u molitveni život.Tako je, očigledno, i Marija s Josipom zajednouvodila Isusa u molitveni život. Isusje naučio moliti najprije od svoje majke isvoga oca Josipa. Njega su roditelji slali usinagogu da ondje usavrši molitveni život.Isus je već kao dječak s navršenih dvanaestgodina redovno prisustvovao službi Božjoju sinagogi u Nazaretu, hodočastio u jeruzalemskihram i obavljao sve molitve koje subile propisane Zakonom.Marija je bila sva uronjena u molitvuMarija je bila Židovka i odgojena u židovskojvjeri i pobožnosti. Bila je sva uronjenau Božji svijet, u svijet Božje milosti iljubavi. Njezin je duh trajno veličao Boga iradovao se, kliktao u Bogu, Spasitelju svome(usp. Lk 1, 46-47). Ona je svu stvarnostoko sebe promatrala u svjetlu vjere u Boga io svemu je razmišljala: „Marija u sebi pohranjivašesve te događaje i prebiraše ih u svomesrcu“ (Lk 2, 19). Marija, dakle, zna cijenitimolitvu kao osobni razgovor s Bogom.I stoga svima nama preporuča da molimo,da neprestano razgovaramo s Bogom kao sasvojim ocem ili sa svojom Majkom. Za molitvu,razgovor s Bogom, bitno je povjerenje iljubav. S nekim možemo ustrajno razgovaratisamo ako ga volimo, ljubimo i u njega imamopovjerenje.Marija je za svoju molitvu crpila nadahnućenajviše u psalmima, zbirci najljepšihmolitava, koje imaju neprolaznu vrijednost.To su spontane molitve kojima jeizvor u iskustvu pojedinaca koje su pobožnicistekli u različitim situacijama. PsalmistBoga zaziva krikovima i vapajima(Ps 69, 4; 6, 7; 22, 2; 102, 6). On osjeća daBoga treba hvaliti i slaviti svim svojim bićem,dušom i tijelom (63, 2). Od Boga očekujesva dobra, duhovna i materijalna. Dubokoje svjestan da ga Bog vodi po svimputovima kroz ovu suznu dolinu. Zato onima duboko povjerenje u Boga. S Bogomje povezan kao pupčanom vrpcom. To pouzdanjeu Boga i njegovu providnost prelaziod smijeha na suze i obratno (Ps 116,10; 23, 4; 119, 143), a svoju ravnotežu nalaziizmeđu prošnje i zazivanja. On zahvaljujeveć i prije no što je uslišan (Ps 140,14; 22, 25). U psalmima se odražava vjeražidovskoga naroda da on pripada zajednici,a da zajednica pripada Bogu. Nikakvočudo da je Marija prihvatila psalme kaosvoju molitvu. Njezina najdraža molitva,ona koju je izgovorila pred Elizabetom,bila je „Veliča duša moja Gospodina i kličeduh moj u Bogu Spasitelju mojemu!“ (Lk1, 46-47). Ova je njezina molitva nadahnutapsalmima, florilegij najljepših usklikaBogu u čast.Iz takve duhovne molitvene sredine izraslaje Blažena Djevica Marija a i njezin sinIsus iz Nazareta (P. Lapide – U. Uluz, DerJude Jesus). Marijina, Josipova i Isusovamolitva bila je molitva čovjeka koji je stalnodizao svoje srce i svoj um k Bogu Ocu is njime razgovarao kao što razgovara dijetesa svojim ocem. Marijina i Isusova molitva,međutim, ostaje za nas tajna. Za nasostaje tajna kakvi su to molitveni odnosivladali između njih i njihova nebeskogaOca. Čitav je život Isusov i Marijin bio prožetmolitvom.Ivan evanđelist ističe Mariju kao moliteljicui posrednicu ljudi u nevolji. Na svadbiu Kani Galilejskoj ona je posredovala za ljudekoji su se našli u nevolji zbog pomanjkanjavina i molila Isusa da im pomogne. Ljudeoko sebe na svadbi upozorila je: „Što godvam rekne učinite!“ (Iv 2, 5). Iščekujući dolazakDuha Svetoga bila je s Isusovim učenicimau Dvorani posljednje večere: „…svioni bijahu jednodušno postojani u molitvisa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, ibraćom njegovom“ (Dj 1, 14).Marija je predstavljena kao savršena moliteljica.Marija shvaća molitvu kao posebnumilost koju joj je Bog udijelio. Vjerovalaje da je molitva jača nego djelovanje dobrihdjela. Shvaćala je molitvu kao razgovor sBogom. Čovjek dok moli treba biti svjestanda je u situaciji djeteta.Što je molitva i što ona znači, Marijaje mogla naučiti od svoga sina Isusa Krista.Isusova je zasluga da je Marija shvatilamolitvu kao prisni odnos između čovjekai Boga kao njegova Oca. Marija je kao injezin sin Isus u odnosu na molitvu čvrstostajala na tlu židovske tradicije svojega vremena.Dokaz toga je i Isusova molitva „Očenaša“,koja je tipično židovska molitva. Sveprošnje u Očenašu imaju svoje usporedniceu židovskim molitvama (molitva „Osamnaestblagoslova“). Odnosno, još točnije,prošnje u Očenašu ne samo da imaju svojeusporednice u židovskim molitvama, negoje molitva Očenaša koju Isus uči moliti svojeučenike židovska molitva par exellence.Marija je molitvu Očenaša vjerojatnopoznavala. Naučila ju je od samoga Isusa.Od Isusa naučila je mnoge molitve kojesu Isusu bile osobito pri srcu. A iznad svegaod Isusa je naučila, poprimila duh molitve,duh kojim molitvu treba izgovaratiBogu. Taj duh ona želi prenijeti i nama,svojoj djeci.„Tijekom dana nađite mjesto“ – poručujeGospa – „gdje ćete se u sabranosti radosnomoliti. Ja vas ljubim i sve blagoslivljam.Hvala vam što ste se odazvali momepozivu.“6 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2010. | Broj 9 | Godište V. | 7

21. Mladifest21. MladifestUčitelju dobri, što mi je činiti dabaštinim život vječni? (Mk 10, 17)Međunarodni molitveni susret mladih – Mladifest, po broju sudionika i vidljivoj radostina njihovim licima, molitvenom ozračju koje posebice tih dana vlada u ovoj župi,središnji je događaj u životu mnogih mladih iz cijeloga svijeta. Mlade ne pozivaju nikakvepromidžbene poruke niti prazna obećanja – dolaze jer ih poziva Majka, Kraljica Mira;o tijeku programa ne skrbe zaštitari, jer je u središtu međugorske poruke mir, gotovoopipljiv upravo na ovakvim velikim susretima.Dvadeset i prvi međunarodni molitvenisusret mladih – Mladifest,koji je započeo u Međugorjuu nedjelju 1. kolovoza 2010.pod geslom „Učitelju dobri, što mi je činitida baštinim život vječni?“ (Mk 10,17) završioje u petak 6. kolovoza sv. Misom zahvalnicomna Križevcu u 5 sati. Svetu Misu, uzsuslavlje svećenika iz cijeloga svijeta, predslavioje fra Danko Perutina. Večer prije, 5.kolovoza, međugorski župnik fra Petar Vlašić,kao domaćin, zahvalio je svima, poželiosretan povratak i sve pozvao na sljedeći, 22.Mladifest, koji će se održati u Međugorju ukolovozu 2011.Sv. Misa, središnji događajPrve večeri na molitvenom susretu okupilisu se desetci tisuća mladih iz šezdesetdevet država sa svih kontinenata. U sljedećimdanima pridruživale su im se novopristigleskupine, tako da broj zemalja sudioni-ka prelazi sedamdeset. Program Mladifestazapočinjao je jutarnjom molitvom u 9 sati,iza koje su slijedila svjedočanstva, kateheza ipjesme. Program se, nakon podnevne stanke,nastavljao od 16 sati do molitve krunice u18 sati. Svakidašnji središnji susret bila je sv.Misa u 19 sati koju su predslavili ovogodišnjimladomisnici, a homilije održali fra Ivan Sesar,provincijal, fra Ljubo Kurtović, fra MarinkoŠakota, fra Ivan Ivanda i fra Iko Skoko.U večernjim sv. Misama suslavilo je redovitopreko petsto svećenika. Osim svećenika, sudionicimasu se za vrijeme programa Mladifestasvjedočanstvom obraćali mnogi stališi– od ljudi s uobičajenim svakidašnjim životnimiskustvima do znanstvenika, akademikai biskupa. U utorak 3. kolovoza, nakon večernjesv. Mise kroz župu je održana procesijas nepreglednim brojem sudionika.Program na dvadeset pet jezikaSvi programi u organizaciji Mladifesta simultanosu prevođeni na engleski, francuski,njemački, talijanski, španjolski, portugalski,poljski, češki, slovački, ruski, mađarski, rumunjski,koreanski, arapski, kineski i slovenski.Krunica i molitva vjernika molila se nadvadeset pet jezika. Sve događaje Festivala,glazbom i pjesmom, pratio je Međunarodnizbor i orkestar, pod ravnanjem prof. DamiraBunoze. Posebnost ovogodišnjega Festivalabili su i veliki videozidovi pokraj crkvesv. Jakova. Mladifest su od prvoga dana pratilidesetci akreditiranih novinara iz različitihsvjetskih medija, a sliku i ton preuzimalisu brojni internetski portali u svijetu. Nekolikotelevizijskih ekipa snimalo je vlastite dokumentarneemisije, a među njima i poznatiBBC, najveća korporacija za emitiranje radijskogi televizijskog programa u svijetu.Središte i izvorište miraMolitveni susret mladih i ove je godinepokazao da je Međugorje u prvom tjednukolovoza istinsko mjesto molitve, pjesmei svjedočenja, središte i izvorište mira u svijetukoji nas sve više „bombardira“ vijestimao nemirima, krizama, katastrofama… I nijesamo riječ o mladima! Među njima su mladiSnimila Lidija ParisPoruka kardinalaChristopha Schönbornameđugorskom Festivalumladih primljena 5.kolovoza 2010.:„Radost i pozdravljubljenom Međugorju.Kako da ne zahvalimoGospi na tolikimmladima koji kod njetraže zaštitu i obranu,i od nje se daju voditinjezinom Sinu Isusu.Neka sveti Arški župnikposebno pomogneprisutnih 560 svećenika.Bog vas blagoslovio,kardinal Schönborn.“roditelji s djecom u kolicima ili naručju, invalidi,stariji ljudi i žene koji, u molitvi, nimalone odudaraju od mladog naraštaja kojisvakodnevno, satima, moli pod suncem okovanjskoga oltara. Mladi nam dolaze iz svihkrajeva svijeta – crni, bijeli, crveni, žuti, sazastavama svojih zemalja, a u molitvi postajubraća i sestre, prijatelji pod okriljem KraljiceMira. Međugorje u prvom tjednu kolovoza,kažu župljani, najsnažnije podsjeća na prvedane i mjesece Gospina ukazanja, kad su sveceste i putovi kroz polja, svi puteljci, vodiliprema crkvi sv. Jakova, na Brdo ukazanja i naKriževac, a žubor i pjesma molitve trajali satima.I što je za ove susrete i Međugorje znakovitojest da mnogi dolaze opet i opet jer,kažu, nigdje se ne mogu tako snažno napojitimira i milosti, obnoviti se i krenuti u novesvagdanje životne obveze kao ovdje. I dok sumladi sudionici, radosni i duhovno obnovljeni,polako odlazili, u Međugorje su pristizalenove skupine hodočasnika.8 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2010. | Broj 9 | Godište V. | 9Foto iCMMSnimila Lidija Paris

21. Mladifest21. Mladifest„Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?“ (Mk 10, 17-27)Ponekad ti se može dogoditi da ti budeposve jasno da, ako tako nastaviš, nećeš nikada biti sretan. Tražio si sreću,ponekad bi ti se učinilo i da si jepronašao, no to bi obično bila još jedna zabluda.Stoga odlučiš da ti pomogne netko tko tomože. Pokušao si razgovarati i s prijateljem zakojega se činilo da je u tome uspio, no ponovnoste se pronašli kako s pivom u ruci sjeditenoću na stepenicama nekog kluba i tješite jedandrugoga zbog posljednje počinjene pogrješke.Možda je od velike koristi razgovarati sprijateljem, no često je potrebno učiniti kvalitativniskok u potrazi za pravim vodičem.Svi smo mi taj mladić iz EvanđeljaMladić koji se spominje u Evanđelju odlazik pravoj osobi: on odlazi k Isusu. Tko mu višeod Njega može otkriti tajnu sreće? On je uvijekzadovoljan, gdje god da ide nosi nadu, tko godga susreće postaje obnovljen u svojoj nutrini,tko god pati ponovno se raduje, tko god traži,kod njega ponovno pronalazi i mijenja život.„Idem i ja: nije mi više dovoljan moj mizerniživot. Imam život koji je iznad prosjeka,no ako me pitate o radosti, tužniji sam odprosjaka i skitnica koji trče za Isusom. Što moramučiniti da budem dobro kao ti? Što moramučiniti da utažim tu žeđ za puninom kojuosjećam u sebi, da se ne budim svako jutro stom prazninom u duši? Pošten sam mladić:ne kradem, ne drogiram se, imam dobar odnoss ocem i majkom, čak i molim, ne činimsmicalice prijateljima, ne idem sa ženama…no ipak osjećam da mi nešto nedostaje. Što mito nedostaje da bi bio sretan?“Upravo vi mladi, ali i svi mi u bilo kojoj životnojdobi, svi smo mi taj mladić, taj čovjekkoji se baca pred Isusove noge.Svi mi tražimo sreću, lijep život, no tražimoi pošten život, život koji se cijeni, dosto-Mlad, bogat, pošten,ali vezanMons. Domenico Sigalini, biskup Palestrine pokraj Rima, posljednjije biskup kojeg je zaredio blagopokojni papa Ivan Pavao II. Prijenego je zaređen za biskupa, mons. Sigalini tijekom cijeloga jednogdesetljeća bio je delegat za pastoral mladih. Više je puta boraviou Međugorju, gdje je i ove godine održao katehezu za sudionikemolitvenog susreta mladihmons. Domenico Sigalinijanstven, dobar, a posebno tražimo potpunživot, život bez pukotina koje kopaju dušu. Tepukotine u duši ostavljaju prijatelji poginuliu prometnim nesrećama, vaši prijatelji mladipoput vas. Te pukotine stvaraju pitanja predpatnjom, pred prijevarom, pa čak i onima usvijetu vjere koji nemaju odgovora. Svi smozbunjeni pred činjenicom koliko zla ima i unama svećenicima, no ni to nikomu ne možebiti jednostavno opravdanje da ne misli višena Boga, da više ne voli Isusa Krista, da prezireCrkvu.Ponekad svoja stajališta temeljimo na pogrješnimiskustvima koja smo proživjeli. Moždasmo često dopuštali, poput sina koji bježi odOca, da nas zavedu lažne stvari: vjerovali smoda letimo, no nedostajalo nam je nebo i nijebilo niti jedne zvijezde da nas vodi, nego sunas vodili naše neiskustvo i strasti.Sada možemo učiniti pregled života, vašeživotne radosti, radosti vašega osobnog ostvarenja,želje da postanete netko, da izađete izsivila svakidašnjice.Posljedice nepoštovanja zapovijediPostoji nešto što Isus odgovara mladiću i štosmo često propuštali činiti jer smo to smatraliuobičajenim odgovorom: Poštuj zapovijedi.Mladima prethodnih naraštaja koji suodrasli u svijetu u kojem je duhovna tradicijabila okružje koje je moglo pružiti cjelovitostživotu, poštovanje se zapovijedi podrazumijevalo.Zar vam se ne čini da su mnoge nesrećekoje doživljavamo uzrokovane upravo našimnepoštovanjem zapovijedi? Navedimo nekolikoprimjera:Ne imaj drugoga Boga osim meneImati drugih bogova ne znači toliko klanjatise idolima ili kipovima, nego stavljati usredište vlastitog života novac, drogu, razmetnost,seks. Dane i noći posvećujemo upravoidolopoklonstvu. Ako su oni tvoji bogovi, nikadane ćeš pronaći sreću, time ćeš samo trovatisvoju najbolju snagu.Snimila Lidija ParisSjeti se da svetkuješ dan GospodnjiNemojte mi reći da je dan Gospodnji zavas najljepši dan u tjednu. To je obično dandosade, za mnoge mlade dan smrti ili prometnenesreće koja će te za čitav život prikovatiuz kolica, to je dan kad se ne čini ništa dobroga,ili često dan besmislenog sporta. Kadnedjeljom putujem zrakoplovom, često mibude žao mladih ljudi koji sa svojim ruksacima,većinom sami, putuju s jednog kraja Italijena drugi, a sve to radi utakmica u kojimauživaju samo oni koji ubiru novac, a ne onisami. Gdje je Bog u vašim nedjeljama? Otkadste ga odbacili, započelo je propadanje vašegakršćanskog i osobnog života. Naše države pokušavajuponovno zadobiti dan svetkovine naisti dan kako bi svi uživali u životu i zajedništvusa svima, kako bi se susreli da kažemo jednidrugima kako je lijepo živjeti i kako ne bijoš jedan dan prodali drugima.Poštuj oca i majkuVolite li svoje roditelje? Jeste li im zahvalnina životu koji su vam dali i kojeg još uvijekhrane? Osjećate li da ste nečiji ili su vaši roditeljiza vas tek portir i sobarica hotela u kojemživite? Postoji li među vama komunikacija?Znate li da najveći broj vaših problema proizlaziod pomanjkanja osjećaja da imate ocaili majku? Imate roditelje koje zaslužujete čaki ako ste tek pasivni promatrači i živite čekajućida se stvari dogode…I možemo nastaviti sa zapovijedima. Neubij, ne svjedoči lažno, ne sagriješi bludnonad svojim ni nad tuđim tijelom, ne kradinovac niti stvari koje pripadaju drugima,bilo komu, zajednici, ne trati svoj život žudećiza čovjekom ili ženom koji već imaju svojuobitelj...Koliko li samo patnji stiže čovjeka koji neslijedi ta temeljna načela svakidašnjeg života?Jeste li svjesni mudrosti zapovijedi?No Isus čini nešto još dublje:Isus ide ravno u srce. Gleda ga ravno u oči,želi mu u dubini duše pročitati iskrenu potraguza srećom. Ovaj mladić nije tek običanstudent kojeg šalju farizeji kako bi ga uhvatiliu neku pravnu zamku. On je iskren mladić.Zna što traži. A Isus, koji voli i grješnike,prijestupnike i mlakonje poput svih nas,daje tom mladiću svoje srce i izvlači iz njegaono najbolje.Njegov život žeđa za nekim poticajom,na isti način kao i naši životi koji su čestouspavani. I rešeta ga onom poznatom paljbomzapovijedi: idi, prodaj, daruj, dođi i slijedime.A on, on za to nema hrabrosti. Boji se daće izgubiti tlo pod nogama. Ne želi se odvojitiod onoga što posjeduje. Rob je svoga automobila,svoga bankarskog računa, životnihkomoditeta, rob je sebe samoga. Imao je naduu svojim rukama, no bacio ju je i grčevito sedrži prolaznih stvari, koje su poput dima.Isus od njega zahtijeva jedan veliki dar:Hoćeš li mi dati svoju mladost, hoćeš li mina raspolaganje dati svoju energiju, svojusvježinu, svoju naivnost, svoju snagu i žarsvoje ljubavi?Hoćeš li mi povjeriti svoje čiste misli, ali ione kojih se stidiš? Hoćeš li mi dati svoju maštu,onu slatku maštu koja ti ne dopušta damirno radiš svoj posao nego te navodi na potraguosobe s kojom želiš dijeliti život, osjećaje,dušu i tijelo? Hoćeš li mi dati svoje večerikoje si proveo čineći gluposti, ali isto takoi svoju volju da se staviš na uslugu drugima,svoju raspoloživost?Želiš li me pogledati u oči izjutra prije negose počneš žaliti na svoj život, prije nego ponovnouplivaš u rutinu koja te u dubini guši?Imaš li snage dopustiti sebi da ti se oproste bedastoćekoje činiš, nečiste misli, glupave i devijantneslike?Imaš li snage moliti moga Oca i slušati gau tišini? Ne donose ti radost stvari oko tebe,nego samo osobe: ako stvarima daješ svoj život,on će postati frustriran i gorak.Mladi moraju postavljatitemeljna pitanjaIvan Pavao II. često se pita: Zar bogatstvokao što je mladost mora udaljiti čovjekaod Krista? „Što moram činiti da bih baštiniovječni život?“ „Što moram činiti kako bi mojživot zadobio potpuni smisao i vrijednost?“Komu možemo postaviti ta pitanja? Komu vimladi možete postaviti ta tako bitna pitanja?Kako se moram ponašati da bi moj život imaopotpuni smisao i vrijednost? Govori li čovjekkoji na taj način postavlja ta pitanja jezikomkoji i danas ljudi razumiju? Niste li upravo vigeneracija kojoj svijet i napredak potpuno zaklanjajuhorizont životne stvarnosti?Koji je Tvoj plan s mojim životom? Tvojkreativni i očinski plan? Što je Tvoja volja?„Pitanja o vrijednosti, pitanja o smislu života,o vlastitoj budućnosti, daju posebnostbogatstvu mladosti. Ona izviru iz samog srcakako bogatstva tako i nemira, a povezana susa životnim projektom koji se mora prihvatitii ostvariti. Ta pitanja izviru najviše upravo kadpatnja iskušava mladost i kad mladost stanelicem u lice s tajnom grijeha i nepravde.“„Zašto je danas tolika razina prijetnje čovječanstvuna zemaljskoj kugli? Koji su razlozinepravdi koje ranjavaju naše oči? Zašto tolikiumiru od gladi? Zašto je bezbroj milijunaizbjeglica na raznim državnim granicama?Čemu toliko slučajeva uništavanja temeljnihljudskih prava? Toliko zatvora i koncentracijskihlogora, toliko planskog nasilja i ubijanjanevinih ljudi, toliko maltretiranja i mučenjačovjeka, toliko patnji zadanih ljudskom tijelui ljudskoj savjesti?“ I povrh svega ta bolnačinjenica da mladi ljudi, koji na savjesti nosetoliko mladih žrtava, jer je upravo njima bilousađeno uvjerenje da se samo na taj način –programiranim terorizmom – može promijenitisvijet. I vi se ponovno pitate: Zašto?Vi mladi ljudi možete postavljati sva ta pitanja,štoviše, morate ih postaviti! Riječ je, naime,o svijetu u kojem danas živite, i u kojemćete morati živjeti i sutra kad starije generacijeviše ne bude. Stoga s pravom pitate: Zaštotako veliki napredak čovječanstva – kojise ne može usporediti ni s jednim prethodnimpovijesnim razdobljem – na područjuznanosti i tehnike; zašto se taj napredak u čovjekovomvladanju nad tvari u različitim aspektimaokreće upravo protiv njega? S pravom,iako s osjećajem nutarnjeg straha, pitatei ovo: Je li ovakav poredak stvari moguće obr-Nastavak na 18. str.10 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2010. | Broj 9 | Godište V. | 11

21. Mladifest21. MladifestHee-Ah i njezina majkaBernadette iz KorejeNa Mladifestu 2010. god. u Međugorju svjedočile su Hee-Ah i njezina majka Bernadette izJužne Koreje. Hee-Ah je najmanja pijanistica na svijetu. Ima samo 103 cm i samo 4 prsta, aipak svira Chopina. Kako je do toga došlo ispričala je njezina majka Bernadette, a Hee-Ahje odsvirala Chopinovu „Fantaziju impromptu“ i otpjevala Schubertovu „Ave Mariju“.Hvaljen Isus i Marija. Bog je ljubav.Hee-Ah svoje sviranje i svjedočanstvoposvećuje Gospi, našojMajci. Ja sa svoje strane želim bitisvjedok ljubavi Božje koja je s nama. Takočesto govorimo o ljudskoj ljubavi, ali ja bihsada htjela govoriti o Božjoj ljubavi, koja jesavršena i beskrajna.Oca Hee-Ah upoznala sam 1975. godine.Bio je pacijent u bolnici gdje sam radilakao medicinska sestra. Bio je teško ranjenu eksploziji u borbi sa sjevernokorejskim gerilcima.Vozio je vojni kamion pun municijekada je kamion sletio s ceste i eksplodirao.Imao je teško oštećenje kralježnice i postaoje invalid. Ta ga je eksplozija doživotno vezalauz bolesnička kolica. Mnogo vremena provodilismo zajedno i razvila se ljubav. Vjenčalismo se. Deset godina pokušavali smoostvariti svoju želju da postanemo obitelj. Umeđuvremenu sam imala zdravstvene poteškoćepa sam primala razne lijekove. Mojemsu mužu liječnici propisali morfij, da bi muolakšali boli koje je imao zbog paralize donjegadijela tijela. Te je lijekove uzimao otkad jebio ranjen i cijelo vrijeme dok smo bili u braku.U meni se tada začelo dijete, a da ja toganisam bila ni svjesna. Bila sam već u petommjesecu kada je trudnoća bila otkrivena. Liječnicisu dijagnosticirali da embrij nije normalnogoblika i da ima defektne udove. Reklisu mi da mogu prekinuti trudnoću. Odlučilasam zadržati dijete, zato što život koji je rastaou mojoj utrobi dolazi od Boga.Oklijevali su mi pokazati dijeteImala sam povjerenja da će se Bog brinutiza to dijete cijeloga života. Kada se Hee-Ah rodila, dijete je bilo defektno. Na svakojje ruci imala samo po dva prsta i imala je teškodeformirane noge. Obitelj i susjedi odvraćalisu pogled od nje. Mnogi članovi obiteljibili su prema njoj ravnodušni. Oporavljalasam se od poroda i još nisam ni vidjela svojunovorođenu kćer. Članovi moje obitelji oklijevalisu mi pokazati dijete i odlučili su da ćeje poslati u neku stranu zemlju na posvajanje.Molila sam ih da mi daju vidjeti lice mo-Foto Đanijega djeteta, ali mi nisu to dopustili. Izgledaloje da su se tmurni i crni oblaci nadvili nadmoju Hee-Ah. Krišom sam ipak uspjela otićiu sobu gdje su bile novorođene bebe. Mojeje novorođenče bilo prekrasno. Bez ikakvaoklijevanja, kući sam se vratila s djetetom.U obitelji su mi govorili: Kako možeš ljudimapokazivati tako ružno dijete? Može lito dijete ikada biti sretno? Je li uopće vrijednoživota? Ako i preživi, kako će zarađivati zaživot? Naime, prije 25 godina u Južnoj Korejiizgled je ljudima bio jako bitan. Vjerovali suda je svaki hendikep neka vrsta kazne s Neba.Javnost nije htjela ništa znati o hendikepiranimljudima. Imala sam razumijevanja za zabrinutostsvoje obitelji i bila sam frustriranajer nisam znala kako ću moći pružiti Hee-Ahtaj tzv. normalni život. Za dijete sam se žarkomolila Isusu Kristu i Majci Mariji. Pokrajnjezina jastuka stavila sam raspelo i Gospinkip. Bio je to kip u kojem je Gospa obučena ubijelu haljinu i gdje gazi glavu zmije. U molitvisam preklinjala: „Bože, učini da moje dijetebude sretno!“ Odjednom sam čula mladimuški glas. Zvučao je jasno i razgovijetno.Rekao je: „Nitko ne bi smio diskriminiratidruge zato što izgledaju drugačije od ostalih!“Poskočila sam na te riječi jer sam shvatilada Bog ljubi moje dijete. Neizreciva radostispunila je svaki djelić mojega srca. Bila sampresretna.Dragocjena i ljubljena kćerOd srca sam zahvaljivala Djevici Mariji zanjezin zagovor. Gledala sam lice svojega djeteta.Izgledalo je kao puni mjesec koji blistavosjaji. Primila sam je za ruke. Dva prsta nasvakoj ruci bila su kao cvijet koji se otvara,kao tulipan. U njoj sam vidjela samo ljepotu.Kada je Hee-Ah imala pet mjeseci, krštenaje u katoličkoj crkvi pod imenom Jacinta.Izabrala sam to ime jer me je podsjećalona majku Mariju koja se ukazala malim pastirimaLuciji, Jacinti i Franji u Fatimi, u Portugalu.Željela sam odgojiti Hee-Ah tako dapostane osoba koja izvršava Gospine nakanekao sveta Jacinta, najmlađe od troje fatimskedjece. Mislila sam na ono što su nam govorilio njoj, da je bila katolička djevojčica kojaje prikazivala mnoge žrtve i činila pokoru zaobraćenje grješnika, i koja je otišla na neboprije nego što je navršila 10 godina. Tijekomgodina mnogi su me pitali kako sam odgajalamalu Hee-Ah da je postala osoba tako blistavakaraktera. Vjerujem, kažem im, da Bogsvakom djetetu kod rođenja daje tako blistavi jasan karakter. Kada susrećem ljude, mirnoim predstavljam Hee-Ah, iako su njezineruke i noge drugačije nego kod drugih ljudi.Za mene je Hee-Ah moja dragocjena i ljubljenakćer. Ona je jako otvorena prema ljudimai vrlo komunikativna. Voli razgovarati isvima pokazuje svoju radost.Kada je Hee-Ah imala 3 godine, operacijomsu joj odstranili noge ispod koljena.Zbog te operacije ima komplikacije i kožneiritacije. Rado gleda biblijske filmove, a naposevoli slušati priče o Gospinim ukazanjima uFatimi, Lurdu i Guadalupi. Kada smo saznalida su bila ukazanja kada se Hee-Ah rodila,shvatila sam da je primila posebne milosti izaštitu od Gospe Međugorske. Ispunio nas jeposeban osjećaj milosti i prisutnosti.Kada je Hee-Ah navršila 6 godina, pošla jeu osnovnu školu, iako nije mogla u ruci držatini bojice, ni olovku. Od četiri prsta, samo jedanima zglob, tako da se samo taj prst možepregibati. Ostala tri prsta to ne mogu. Otišlasam u centar za rehabilitaciju potražiti prikladantretman za Hee-Ah. Nakon pregledai mjerenja kvocijenta inteligencije, liječnicisu ustvrdili da ima nisku inteligenciju i ograničenumogućnost obrade informacija. Bilasam iznenađena kad su rekli da njezin mozaknema sposobnost računanja. Kada samčula tu dijagnozu, bila sam pretužna da bih jeuopće pogledala. Liječnici su nam rekli da neće moći slijediti školski program.Bog je ipak htio da Hee-Ah svira klavirOd ranoga djetinjstva, Hee-Ah je radosusretala ljude i pjevala im pjesme. Mislilasam da bi joj učenje klavira moglo ojačatiprste, a ako ojača prste, možda bi mogla držatii olovku. Tako bi stekla pouzdanje kojejoj treba u životu. Ali njezini su prsti bili premalii preslabi za sviranje klavira. Nije mogladosegnuti ni pedale jer nije imala noge.Danas Hee-Ah koristi posebne pedale, kojeu ono doba nisu postojale. Još jedna preprjekabila je njezina ograničena sposobnostrazumijevanja matematičkih brojeva. Udžbeniciiz glazbe bili su puni raznoraznih matematičkihbrojki. Primjerice, koncepti kaočetvrtinka, osminka, šesnaestinka note, itd.Nije shvaćala note jer su bile pune matematičkihbrojki, i to ju je frustriralo. Nije moglashvatiti koncept koji se skriva iza glazbenihnota. Note su joj izgledale kao čudovišta.Učitelji glazbe odbili su je poučavati. Preporučilisu neka prestane pokušavati svirati klavirjer uopće nema nikakvoga talenta. Pa zarBog Hee-Ah nije dao baš nikakav dar?Bog je ipak htio da Hee-Ah svira klavir,iako su ljudi govorili da nema talenta. Ona ćevam odsvirati poznatu Chopinovu „Fantazijuimpromptu“. Mnogi su je zvali ludom štoje htjela naučiti taj komad. Rugali su se njezinimpokušajima dok je vježbala jer su mislilisamo na njezina tjelesna ograničenja. Toje težak komad čak i za ljude s deset prstiju.Mnogi su pokušavali i odustajali nakon nekolikomjeseci. Ali Hee-Ah se usudila prihvatitiizazov sa svoja četiri prsta, pa su ljudimislili da je sišla s uma. Ja nisam mnogoznala o glazbi i o klaviru, ali sam zbog njedan i noć proučavala glazbene knjige. Nakonšto sam naučila sve što sam mogla o glazbii klaviru, shvatila sam da Hee-Ah nije ništaluđa od toga Chopina koji je, izgleda, biojako lud čovjek. Pitala sam se zašto je taj pijanistChopin komponirao tako težak komad.Zašto stvarati tako tešku glazbu? Udariti četirišesnaestinke desnom rukom i tri osminkelijevom rukom znači da se glazba ne možedijeliti. Hee-Ah nije mogla vršiti takve matematičkeoperacije. Kako će to moći sviratiako ne zna množiti i dijeliti? I zašto je Chopinizabrao takav brzi ritam? Od toga je trenutkapočela borba između Hee-Ah i klavira.Dok je vježbala, shvatili smo da joj je Bogdao predivan dar. Tom šestogodišnjem djetetudao je veliko strpljenje i provodila je podeset sati na dan vježbajući klavir. Bog joj jedao strast, izdržljivost, ustrajnost da nastavivježbati. Trebalo joj je pet godina da se izvježba.Zahvaljujući Gospi, u Hee-Ah se namio i drag način odražava Marijina emocionalnablagost. Zato Hee-Ah voli poetski i lirskistil Chopinovih komada.Dar ljubaviNajveći od svih darova koje je Hee-Ahprimila od Boga je dar ljubavi. Kada bi Hee-Ah bila ohola zbog svojih sposobnosti kojesu plod tako teškoga vježbanja, što bi to vrijedilo?Hee-Ah želi onime što zna svijetu prenositiBožju i Gospinu ljubav. Ona to činisvirajući klavir.Hee-Ah će vam otpjevati i jednu pjesmu.Ima ljudi koji se s time ne slažu. Kažu daHee-Ah nije pjevačica. Svako dijete moždanije rođeno s nekim velikim sposobnostima,ali svako je dijete rođeno sa svojim vlastitimposlanjem. Ovo je poslanje Hee-Ah. Ona nekuka zato što joj nedostaju tri prsta, nego seraduje što ima dva. Ona želi koristiti dar štoima prste da proslavi Boga, da obraduje Gospui da vas sve razveseli. Hee-Ah se ne stidišto nema noge ili zato što je tako mala. Hee-Ah želi svima nama pokazati kako smo sretniako smo mala i nedužna djeca kao DijeteIsus.Kada Hee-Ah svira Fantaziju, pokušajtene gledati što vidi Hee-Ah, nego pokušajtevidjeti svoje vlastite predivne maštarije. Svatkood nas je dragocjen i svatko od nas imajedinstveno i važno poslanje. Trud i mukasvakidašnjice, blistav osmijeh usred svih tihmuka, osmijeh teško hendikepiranih ljudi…Ti osmijesi naše društvo čine sretnim i blistavim.To su čudesa.Živjet ćemo na zemlji koliko nam to Bogdopusti. Naše vrijeme leti. Danas molim daMeđugorska Majka svakoga od nas probudina njegovo maštanje i slavu, slavu kojućemo primiti na kraju života, nakon što smootrpjeli muke i boli svakoga trenutka. Hvalavam.12 | Glasnik mira | MeđugorjeRujan 2010. | Broj 9 | Godište V. | 13

21. Mladifest21. MladifestVeoma često detaljno prezentiramzanimljive znanstvene činjeniceo svetom Platnu, pred kojimase moderna znanost zaustavlja imora ponizno priznati svoju nemoć.Sveto Torinsko platno veoma je kontroverzanpredmet koji uznemiruje one koji nevjeruju u Isusa Krista, a neki znanstvenicinekatolici uzaludno pokušavaju pronaći dokazeo njegovoj nevjerodostojnosti. Na svojimpredavanjima nastojim ukazati na činjenicukoliko su ti dokazi ništavni i uspijevamdokazati koliko sam u to, zapravo, uvjeren.Povijesne crticeSveto Platno pronađeno je u Jeruzalemugodine 30. poslije Krista, a spominje se jošu evanđeljima. Nakon VII. stoljeća poslijeKrista, oni koji su kovali zlatni bizantski novac,solid, koji prikazuje Kristovo lice, moralisu vidjeti Platno, jer je pronađeno višeod stotinu podudarnih točaka između Kristovoglica na tim novčićima i lica s Platna.Sve do 1204. Sveto Platno se nalazilo u Konstantinopolu.Povijest je dokumentirala dase Platno godine 1353. nalazilo u Lireyu, nakončega je, 1502., odneseno u Chambéry, a1532. je pretrpjelo težak požar koji je ostaviospaljene dijelove tkanine i rupe koje su i danasvidljive. Godine 1578. odneseno je u Torinoi od tada je tamo stalno smješteno, osimpovremenih premještanja tijekom ratova.Što je to sveto Torinsko platno?Platno je najviše istraživani arheološki ivjerski predmet na svijetu. O njemu je napisanostotine knjiga i bezbroj članaka na desetcimarazličitih jezika, no ništa od toga nedonosi ključni dokaz. Zašto? Ako kažemo daje sveto Platno obavijalo tijelo uskrsloga IsusaKrista, svako bi drugo vjerovanje bilo poljuljano.To je vjerovanje koje se nameće nasuprotslobodne prosudbe koja nam je dana;Bog nam uvijek ostavlja prostor za drugačijuinterpretaciju nečega. Riječ je o veoma starojtkanini od lana, ručnog tkanja, uzorka riblje14 | Glasnik mira | MeđugorjeTorinsko platnoProfesor Sveučilišta u Padovi, prof. Giulio Fanti, više puta jehodočastio u Međugorje i također već niz godina proučavaTorinsko platno, najznačajniju kršćansku relikviju. O rezultatimaznanstvenih istraživanja te Platnu u svjetlu Svetoga pisma, govorioje na 21. Mladifestu.Giulio Fantikosti, dimenzija 4,4x1,1 m. Na Platnu su vidljivedvije tamnije vodoravne linije i rupe nastaleu požaru u Chambéryju godine 1532.,kada je tkanina bila savijena na 48 dijelova.Između dvije tamne linije, manje vidljivo alimnogo značajnije, nalazi se dvostruka, frontalnai leđna slika Čovjeka koji je u tu tkaninubio umotan, karakteriziran evidentnom mrtvačkomukočenošću; polovica je Platna bilapoložena na grobni kamen, zatim je bio položenČovjek, a na koncu je na njega bila položenadruga polovica Platna. Iz tog razloga vidimodvije slike, jednu frontalnu i jednu leđnu.Čak ni danas, s mnogim znanstvenim napretcimakoje je doživjelo ovo desetljeće, sliku tijelanije moguće reproducirati sa svim njezinimkarakteristikama. Nastala je kemijskom reakcijomlanenih vlakana: dakle ne postoji pigmentniti ikakva obojena supstancija. Slika je iznimnopovršna i sastoji se od opne debljine tek0,2 tisućinke milimetra. Energija koja je stvorilasliku jest većinom električna i usporediva jes tzv. fenomenom krune (engl.: Corona Discharge;hrvatski: pražnjenje korone) koja se, primjerice,dobiva kod dodira gromova.Sama se slika može objasniti tek izvan okviraznanosti koja je, po definiciji, ograničenajer njome upravljaju ljudi koji nisu sveznajući.Sveto Platno stoga poučava znanstvenikeda budu manje arogantni, da ne pretendirajuznati sve; neobjašnjiva slika poučava suvremenogčovjeka, koji se smatra posjednikomčitavog svijeta, većoj poniznosti.Sveto Torinsko platno prikazuje sliku teškomučenog čovjeka u skladu s onim štonam donosi Evanđelje:- razabire se više od tristo rana od bičevanjapo čitavom tijelu- iz rana zatiljka, čela i sljepoočnica vidi seda je bio okrunjen trnovom krunom- iz rana i curenja krvi iz zapešća i noguevidentno je da je bio pribijen na križ- iz rane boka, iz koje teče krv, dijelomčista prirodna crvena, dijelom sukrvičasta,fluorescentna prema ultraljubičastom, potvrđujese da je riječ o smrti umotanog čovjekazbog pomanjkanja krvne cirkulacije.Prema tradiciji, sveto Platno omatalo jetijelo Isusa Krista, koji je uskrsnuo nakonsvoje smrti, a znanstvene analize nisu pobiletradiciju, štoviše, potvrdile su sve ono štoSveto pismo donosi o Muci, Smrti i UskrsnućuIsusa Krista.Čovjek umotan u Platno je Isus KristNa temelju različitih kalkulacija vjerojatnosti,proizlazi da je Platno omatalo tijeloIsusa Krista s vjerojatnošću od skoro 100 postoi zanemarivim postotkom nesigurnosti.Čovjek umotan u Platno bio je bičevankao i Isus, okrunjen trnjem, pribijen nakriž čavlima probodenim kroz ruke i noge, iumro zbog puknuća srca, kako donosi Psalam22,15b: „Srce mi posta poput voska, topise u grudima mojim.“ U Grobu je ostao manjeod četrdesetak sati, jer nema znakovaraspadanja, kako donosi Psalam 16,10: „Jermi ne ćeš ostaviti dušu u Podzemlju, ni datida pravednik tvoj truleži ugleda.“Čovjek umotan u sveto Torinskoplatno je uskrsnuoSliku tijela nije moguće reproducirati, jerbi se trebali koristiti izrazito kratki i jaki mlazovienergije koji se ne mogu proizvesti u laboratoriju,no još se uvijek može razmišljatio tretiranju snažnim mlazom struje kao mehanizmomkreiranja slike.Svi znanstveni rezultati slažu se s Evanđeljem.Štoviše, određene znanstvene karakteristikePlatna obogaćuju i produbljuju opisekoji su možda dosta površni za današnjegčovjeka. Stoga se može zaključiti izravna povezanostsvetog Platna i Evanđelja. Evanđeljedonosi i podatak da je na uskrsno jutroIsus uskrsnuo. Zašto ne bismo onda pomislilikako je upravo sveto Platno svjedokUskrsnuća? Pretpostavka Uskrsnuća je jedinastvar koja objašnjava stvaranje slike tijela.Slika tijela je fotografija Isusa Krista u trenutkuUskrsnuća.Što je meni osobno pružilo, darovalosveto Platno?Godine 1997., na kongresu o svetom Platnuu Nici, predao sam zahtjev za dobivanjemnovih slika visoke rezolucije i otada sam dobiotoliko besplatnog materijala da i dandanasnastojim sve više produbljivati svojaistraživanja o svetom Platnu.Veliku pomoć pružali su mi i još uvijekmi pružaju diplomanti strojarskog inženjerstva,što mi je pomoglo da objavimnove zanimljive podatke i u međunarodnimčasopisima.Budući da sam mentaliteta kao sv. Toma,prije nego što sam započeo svoja istraživanjao ovoj nemogućoj slici želio sam biti siguranda ne proučavam neko eventualno umjetničkosrednjovjekovno djelo. Dobio sam nutarnjiodgovor pred Relikvijom godine 1998.Istraživanja su me približila Osobi koja jebila umotana u sveto Platno, potičući me daizbliza pokušam shvatiti kolike je i kakve svefizičke patnje taj Čovjek podnio i za mene,sve dok me nije natjerao da promijenim načini smisao svog života.Razmišljajući kasnije o tome da su moralnepatnje Isusa Krista bile mnogo teže negoone fizičke, posebno kada se osjetio napuštenimod ljudi, i to od onih koje je trebao spasiti,mogu shvatiti koliko je velika bila njegovaljubav prema nama.Proučavajući stvaranje slike tijela na svetomPlatnu, dobio sam fizičku potvrdu Uskrsnuća.Postati siguran u postojanje životanakon smrti mijenja perspektivu sadašnjegživota. Znamo da ne trebamo težiti ka užitcimaovoga života, već k pripremi za budućiživot. Kao što je On dao svega sebe za našespasenje, tako se i mi moramo dati, odnosnoslijediti riječ Evanđelja. Moramo, na koncu,promijeniti svoju perspektivu života kakobismo upotpunili otkupljenje.U skladu s tvrdnjama Michelea Salcita,autora knjige o ovoj temi, sveto Platno jeznak – Širenja: kao što je Isus posvetio svojživot propovijedanju, tako i kršćanin moraširiti vjeru. Danas ima malo vjere i s razlogašto mnogi kršćani skrivaju svoje vjerovanje.Znak – Prinošenja žrtve: kao što je Onprinio samoga sebe za sve nas, svatko od nasmora pomoći onima koji pate. Ne ostvarujemose misleći samo na sebe. Znak – Nade:kao što je on uskrsnuo, tako i mi vjerujemou uskrsnuće od mrtvih.Sveto pismo i sveto Torinsko platnoU knjizi Eberharda Lindnera, Platno jedefinirano kao „Znanstveno Evanđelje“ budućida fizički donosi mnoge detalje onogašto je o Muci, Smrti i Uskrsnuću Isusa Kristazapisano u Evanđelju. Primjerice, na svetomPlatnu možemo rukom opipati krv našegaGospodina i možemo je analizirati. I jasam imao tu povlasticu da pod mikroskopomvidim koje zrnce krvi Isusa Krista. Dakako,uzbuđenje je bilo snažno!Što se tiče bičevanja, piše: „Tada Pilat uzei bičeva Isusa“ (Ivan 19,1). Na Platnu nalazimopotpunu potvrdu onoga što donosi Svetopismo, no primjećujemo i nešto više: očitoje postojanje 370 rana kao posljedica okrutnogbičevanja tijela, da ne računamo tragoverana sa strana koje nisu dotakle Platno. Raneodgovaraju oko 120 udaraca rimskog flagrumakoje su dijelila barem dva bičevatelja, kojisu stajali svaki sa svoje strane Čovjeka – Isusa.Dakle, sveto Platno dodaje Svetom pismuvrijedne podatke obogaćujući našu spoznajuo toj teškoj patnji koju je podnio Isus Krist.Udarci po licu: „… I udarahu ga trskompo glavi, pljuvahu po njemu“ (Marko 15,19).Iz svetoga Torinskog platna može se zaključitii postojanje oteklina, posebno oteklinena desnoj jagodičnoj kosti, kao i puknućenosne kosti.Krunjenje trnjem: „A vojnici spletoše vijenacod trnja i staviše mu ga na glavu…“(Ivan, 19,2). Isus je bio okrunjen trnovomkrunom, glava pokazuje rane zadobivene šiljatimpredmetima.Raspeće: „I ondje (na Golgoti) ga razapeše“(Ivan 19,17). I čovjek sa svetog Platna bioje razapet.Rana na boku: “Jedan od vojnika kopljemmu probode bok“ (Ivan, 19,34). Iz rane naboku, u kojoj je krv odvojena od seruma, daklepotekla je krv i voda, znači da je čovjekumotan u Platno bio proboden u srce nakonsvoje smrti.Uskrsnuće: „Tada uđe (u grob) i onaj drugiučenik… i vidje i povjerova. Jer oni još neupoznaše pisma da Isus treba da ustane odmrtvih.“ (Ivan 20, 8-9)Čovjek sa svetog Platna postaje mehaničkinevidljiv u odnosu na Platno i zrači bljesakenergije (i to električne, stvarajući na tajnačin tzv. fenomen krune), koji je i bio razlogstvaranja tjelesne slike. Kad je Ivan vidioplatno, onako mlohavo, povjerovao je uKristovo Uskrsnuće.Stajališta dvojice posljednjih papa oPlatnu„Bez dvojbe riječ je o Relikviji…“ potvrdioje veliki papa Ivan Pavao II. Isti papa,tijekom izlaganja Platna u Torinu godine1998., izjavio je: „Platno jest izazov inteligenciji…Crkva povjerava znanstvenicimazadatak da nastave s istraživanjima.“ Upravoje to razlog koji me je potakao nastaviti seNastavak na 16. str.Rujan 2010. | Broj 9 | Godište V. | 15

Franjevačka mariološka misao i pobožnostFranjevačka mariološka misao i pobožnostNastavak s 15. str.približavati Isusu Kristu proučavajući Platnosa znanstvenog stajališta.Papa Benedikt XVI., tijekom svete Miseprigodom izlaganja svetog Platna ove godine,izjavio je: „Platno… Ono je misterij križai svjetlosti“. Ono je „misterij“ jer sliku tijela naPlatnu nije moguće znanstveno objasniti, „križa“jer vjerno donosi sve znakove Muke Isusove,„svjetla“ jer se slika tijela koja je u njegautisnuta može objasniti kao bljesak električneenergije koja odgovara svjetlosti Uskrsnuća.ZaključakOvaj dar, sveto Torinsko platno, dan namje da bismo vjerovali. Sukladno onomu štokaže papa Benedikt XVI. u Spe Salvi: „Tkovjeruje drugačije živi, dan mu je novi život.“I sukladno onomu što kaže veliki papa IvanPavao II. (18. ožujka 2000.): „… Kada se okonas, a možda i u nama sve ruši, Krist ostajenaš neoboriv oslonac.“Sveto Platno nije samo znak nečega nadnaravnogpokraj nas; ako bolje pogledamo,shvatit ćemo da je to nadnaravno blizu nasupravo da nas obrati.Kao zaključak, koju poruku nosisveto Platno?Poruka bi se mogla sažeti u pitanju kojedonosi evanđelist Luka (9,20a): „A vi, što kažete,tko sam ja?“Moramo biti oprezni, jer kad smo jednomprepoznali lice, tijelo i krv ovoga čovjeka,spontano će nam se javiti čitav niz pitanja:- Zašto je Isus, nakon što su ga svi ostavili,pa čak i Otac, u moralnim patnjama koje sui veće od onih fizičkih, slobodno odlučio patitiza nas ljude i podnijeti svu tu patnju kojumožemo iščitati s Platna, ljubeći beskrajnosvakoga od nas?Zašto nas je Bog želio pustiti da danas susretnemoovo Platno, koje je sačuvano i nakontoliko nesreća i požara?Koju poruku donosi ova okrvavljena slika?Koje značenje za nas ima ta slika?Postoji li u njoj neka smjernica za naš načinživota?Je li to, zapravo, poziv na naše obraćenje?Koliko vrijedi naše otkupljenje?Kako mi danas primamo ovu poruku?Postoje li u svetom Platnu neke smjerniceza ponašanje u našem životu?I na kraju, pokazujući nam sveto Platno,što Isus Krist želi od nas?I Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. kleknuli sukad su molili pred najznačajnijom relikvijomkršćanstva. Kleknimo sada i mi, promišljajućio postavljenim pitanjima i moleći u tišini.(S talijanskog Marija Dugandžić)Sveti BernardinSienskiBernardin se rodio 1380. u Massi Maritimi, u okolicitalijanskog grada Siene pa mu otud i naziv Sienski. Ktomu, budući da je već u djetinjstvu ostao siroče, obiteljbližnjih rođaka uzela ga je k sebi u Sienu, Siena mu jepostala i istinski zavičaj odrastanja, ali i školovanja. Sienaje u to doba bila poznata po svom učilištu koje je pohađaoi Bernardin. Pri kraju njegova školovanja povijest bilježiteško vrijeme kužnih bolesti koje su se nadvile nad Sienom.Oni koji su imali kamo pobjeći iz grada, pobjegli su. Ali nei Bernardin. Štoviše, njegova djela milosrđa i danas živeuklesana u mozaicima ovoga grada. Vrijeme je to i njegovepotpune opredijeljenosti slijediti i nasljedovati život Isusovpod vodstvom sv. Evanđelja, na način sv. Franje Asiškoga.fra Miljenko ŠtekoJednostavno i iskreno, bez pridržajagodine 1402. pristupa Franjevačkomeredu, razdijelivši nasljedno imanjesiromasima. Dvije godine poslijeveć je u tada najstrožoj, opservantskoj graniReda. Poput svetoga utemeljitelja, ljubio jei prakticirao siromaštvo onako kako je opisanou poglavlju šestome Potvrđenoga pravilaReda, tj. biti kao putnik i pridošlica naovome svijetu služeći Gospodinu u poniznosti.Svojim primjerom i poukama učinio jemnogo u obnovi čitavoga Reda. Umro je godine1444. blizu Aquile, a šest godina nakonsmrti, 1450., proglašen je svetim.Pred očima još imamo slike nedavnogarazornog potresa u Aquili, u kojem je stradalai svečeva crkva. Zvonik se srušio, a i apsidaje ozbiljno oštećena. No grob sveca ostaoje sačuvan.Marijanski teolog i propovjednikSvjedočanstvo života, molitva, a i školskasprema, učinili su Bernardina jednim od najpoznatijihpropovjednika petnaestoga stoljeća.Njegove propovijedi bijahu duboko oslonjenena svetopisamsku poruku, a živost ipitkost obogaćivao je zanimljivim isječcimaiz života svetaca te navodima pjesnika i književnika.Zapisi tih propovijedi brzo su se širilipo tadašnjem zapadnom svijetu, a neki supronađeni čak i u udaljenim misionarskimzemljama Istoka. Bernardin je pisao i teološkerasprave, a postao je i veliki širitelj pobožnostiImena Isusova. Mnogi ovratnici kuća i cr-kava nose simbol Imena Isusova Bernardinovomzaslugom. Uz Ime Isusovo, on je razviopobožnost i prema Imenu Marijinu, odnosnoPrečistom Srcu Marijinu. U bogatoj pisanojostavštini nalaze se dvadeset i tri Bernardinovasermona posvećena Mariji, a sveuokvireno pod imenom „Tractatus de BeataVirgine“. Već letimičan pregled ove građe otkrivaŠkotovu liniju promišljanja i naučavanja,odnosno, u to vrijeme prepoznatu franjevačkuteološku školu kristocentričnosti. A tajkristocentrični teološki pogled vodi kontemplacijiu kojoj je Krist središte i smislenost povijestii svemira. U toj kontemplaciji ovi učiteljipromatraju nezamjenjivu Marijinu ulogu upovijesti spasenja.Bezgrješno začećeU vrijeme Bernardinova života tema Bezgrješnogazačeća još uvijek je izazivala mnogepolemičke tonove jer mnogi teolozi nisuprihvaćali učenje prema kojem je Marijabila izuzeta od istočnoga grijeha od trenutkasvoga začeća. Takvima je izgledalo da se timstavom i naukom dovodi u opasnost univerzalnosti jedincatost Kristova otkupljenja.Bernardin se drži Škotovih postulata, koji sukasnije usvojeni u dogmi, i tumači preventivnootkupljenje, prema kojem je bezgrješnozačeće prvi cvijet Kristova otkupljenja.Dakle, upravo u tom vidiku Marija, MajkaIsusova, očuvana je od istočnoga grijeha. Tose dogodilo snagom Duha Svetoga. Marija jemulier immaculata, ižarava svjetlost izmeđuneba i zemlje, tako da postaje posrednicommilosti između Boga i ljudi, zagovarajućipred Bogom grješnoga čovjeka. Većina promišljanjao Bezgrješnome začeću koje nalazimou Bernardina oslanjaju se na već ranijeiznesene Škotove postavke.Predodređena od vječnostiBernardin Mariju vidi predodređenu odvječnosti, štoviše, naziva je prvorođenom odsvih stvorenja, budući da je u Božjem promislugledana kao ona koje će biti Majkom SinaBožjega. Bernardin ovdje uvodi nove elementekako bi objasnio svoje stavove. Prvastvarnost je božanska ljubav koja se širi izvanPresvetoga Trojstva i dotiče Mariju. Drugapromišlja o uzvišenosti Riječi koja je postalatijelom. Treća je proslava Božja po Sinu.(Usp. Opera omnia II, 340.-352.) Ljubav kojapotječe iz Trojstva prema stvorenju ide poKristu i vraća se po Kristu. U ovom kruguljubavi Marija ima posebno i nezamjenjivomjesto: Otac ju je predodredio, Sin izabraoza Majku, a Duh Sveti učinio mjestom svihmilosti. Sve se to tako trebalo dogoditi jer jebilo nužno da Sin postane i Sin čovječji. Marijaje svojim pristankom i suradnjom učinilaovaj svijet ljepšim i boljim, a sve u okrenutostiBogu i davanju slave Bogu. (Usp. Operaomnia VI, 113.-114.) Naravno da je i stvorenjesve to iščekivalo, ali trebala se dogoditipunina vremena i dogodila se s Marijom.Sama činjenica da je Marija Bogorodica nosisa sobom stvarnost punine darova. Marija jebila ispunjena milosnim darovima do mjerekoju stvorenje može uopće primiti. Onaje, jednostavno, postala milosna. Bernardinu jednoj od svojih propovijedi Mariju nazivadućanom koji je otvoren za ovaj svijetpo Duhu Svetom. Ona je postala namirilištepotrebnika. (Usp. In assumptione, sermo IX.)Marija, dakle, stoji u središtu, uz svoga SinaIsusa Krista, nadilazeći svako stvorenje u ljubavi,i upravo stoga ona zagovara i pomaželjudima.Čitavo Marijino poslanjeBernardin sažimlje unaziv ljubav. Odnosno,za poslanje Marijinobijaše potrebna puninabožanske ljubavi.Poziv ljubaviČitavo Marijino poslanje Bernardin sažimljeu naziv ljubav. Odnosno, za poslanjeMarijino bijaše potrebna punina božanskeljubavi. Najprije u svemu onome što sobomnosi stvarnost Bogorodice, a onda i stvarnostnas potrebnika može zadovoljiti jedinodarovana punina božanske ljubavi. Zatoni jedna majka na zemlji nije mogla tako ljubitivlastitoga sina niti može ljubiti drugepotrebnike kao što je to činila i čini Marija.Zato Bernardin drži da u ljubavi s Marijomna zemlji nema usporedbe. Samo je u toj itakvoj ljubavi Marija mogla odgajati i štititisvoga Sina. Njoj se treba moliti i u nju zagledatina vlastitim putovima posrtaja. (Usp.Opera omnia VI, 67.)Ponizna službenicaBernardin na mnogo mjesta govori o Marijinojponiznosti i jednostavnosti u služenjuBogu. Ona želi biti potpuno Božja. Govorećio ljubavi on kaže da je Marija kao rob ljubaviu vlastitom izboru, u slobodi vlastite okrenutostiBogu. Sve se to dogodilo i događalou blaženoj nazočnosti Duha Svetoga. Duh je,po Bernardinu, vodio i sve Marijine korake iživotne stadije. Ona je u svom srcu osluškivalapoticaje Duha Svetoga i kročila po timnagnućima. Upravo zato mogla je ujedinitiakciju i kontemplaciju. Te se dvije stvarnostikršćanske duhovnosti u Mariji ne suprotstavljaju.(Usp. Opera omnia VI, 144.) Gledekršćanske duhovnosti on predlaže upravonasljedovanje Marijino u poslušnosti, a onaponavlja ono što je kazala u Kani Galilejskoj:„Činite ono što vam On kaže!“ Da bi se tomoglo ostvarivati nužna je poniznost. Poslušnostinema bez poniznosti srca. Marijaje sama to uosobljavala i postala nenadmašivimuzorom Žene poniznoga srca.Marijin govorBernardin, govoreći o Prečistom SrcuMarijinu, razvija temu o Marijinim riječimakoje nalazi zapisane u Evanđelju. On obrađujesedam Marijinih riječi, izgovora, kojepretvara u govore (De septem verbis Virginisbenedictae). Najprije opisuje dva Marijinarazgovora s Anđelom, onda dva s Elizabetom,dva sa svojim Sinom Isusom te jedans poslužiteljima na gozbi u Kani Galilejskoj.Svaki od tih razgovora praćen je činom istinskeljubavi koja po Duhu Svetome izlazi izMarijina Prečistoga Srca. Već prvi govor, govornavještenja, Bernardin nazivlje razdvajajućim.Razdvaja Mariju i posvećuje je potpunoBogu. A posljednji čin, čin je ljubavipod križem. Bernardin ga naziva konzumirajućim.Ovaj sedmi govor je remek-djelodramskoga izražaja. Zapravo je sve u dijaloguumirućega Isusa i žalosne Majke. Bernardinosobito dojmljivo opisuje Isusovu bolzbog Marijine boli. Sam Isus izgovara zajedničkupovijest života na zemlji protkanu zrncimaboli. Na kraju svega, Isus poziva Majkuda zajedno s Njim umre, a Marija kaže kakoje svjesna da se i njezina žrtva treba ujedinitisa Sinovom.Marija posrednica milostiZato što se ujedinila sa žrtvom Sinovomna križu, Marija je postala posrednicom milostiizmeđu Boga i ljudi. Bernardin se redovitovraća na Marijin pristanak pri Navještenjui naglašava da je, s Marijine strane, svetu počelo. Osim Marije suradnice Kristove,Bernardin stavlja poseban naglasak i na Marijinusuradnju s Ocem, upravo polazeći odNavještenja, pa preko Utjelovljenja i djelaOtkupljenja. U tom okviru Marijina posredništvamilosti Bernardin neizostavno govorii o Marijinu Uznesenju na Nebo, postajućitako referentnim izvorom mnogim kasnijimteološkim promišljanjima. On je, naime,preformulirao dotadašnji poznati nauk,ponajprije onaj Ubertina iz Casale, te u sedamtočaka obrazložio teološke razloge MarijinaUznesenja na Nebo. Okosnicu svegačini Božji plan, odnosno ispunjenje Božjegaplana po Marijinoj poslušnosti i poniznosti.Bitno je spomenuti kako su ovo bila, u povijestiteologije, najsustavnija promišljanja oUznesenju Marijinu pa je Bernardin i prepoznatkao „doktor Uznesene“.16 | Glasnik mira | MeđugorjeRujan 2010. | Broj 9 | Godište V. | 17

MeditacijaMeditacijaNastavak s 11. str.nuti? Može li se to promijeniti? Hoćemo li miuspjeti promijeniti svijet? S pravom postavljateta pitanja. Da, upravo je to temeljno pitanjevaše generacije.„Što mi je činiti da baštinim život vječni?“Što moramo učiniti kako se život – život buktećegčovječanstva – ne bi pretvorio u grobljenuklearne smrti? Što trebamo učiniti da grijehuniverzalne nepravde ne vlada nad nama?Grijeh ponižavanja čovjeka i omalovažavanjanjegova dostojanstva, bez obzira na tolikeizjave koje potvrđuju upravo suprotno, svanjegova prava. Što moramo učiniti? I još: Hoćemoli znati to učiniti?Odgovor je čista nada: Vi ste u stanju sveto učiniti. Prije deset godina, točnije 2000. uRimu, porekavši sve ono što svaki odrasli čovjekobično govori o mladima, uzviknuo je sprezirom i suosjećanjem: U moje vrijeme! Papaje rekao: Vi ste dorasli vremenu u kojem živite.Majka Isusova Marija pomaže nam daodgovaramo na ova pitanja velikodušnošćukao što je to i ona činila tijekom čitavogasvog života, pomaže nam da promijenimo tubujicu promašaja ponukani Isusovim zahtjevom:„idi, prodaj, daruj, dođi i slijedi me“ u:dolazim, tu sam, idem za tobom, uzmi meza ruku, veži me snažno uza se, ne želim tenapustiti;prodat ću sve, svega ću se odreći, ne želimviše idole u svom srcu, u svojoj garaži, u svojojsobi, razbit ću računalo: kupit ću drugo tekkad shvatim da je to tek predmet, a ne mojgospodar, da je računalo tek pružena mogućnostkomunikacije dobrote, a ne otrov zamoje srce i čistoću moga života;svoj ću život učiniti darom za nekoga; parkoji stvaramo nikada ne će biti dva srca i jednaštala, već dva srca i jedan dom, dva srca ičitav svijet;svakim se danom vraćam k tebi; Marijo,uzmi me za ruku, ne ostavljaj me pijanogna stepenicama kluba, jer sam zalutao krivimputem, prestao sam slijediti Isusa;i slijedim te, idem za tobom, pratim te ustopu svaki dan, idem za tobom poput psa,ne puštam te, idem s vrećom za spavanje gdjegod želiš da idem; ne želim više izgubiti ljepotutvojih očiju i dobrotu tvoga srca, tvoj vedrii čisti pogled na život i tvoju ljepotu.Odlučite ovih dana dati Isusu vlastitu mladost.On je to učinio. Darovao ju je Bogu i zadobioje novi život. Nasljedujmo ga u tom teškomdaru koji Isus sam daje čovječanstvu.Nitko ga ne cijeni, nitko ga ne podržava, noOn ipak ide ravno k cilju gdje ga čeka BogOtac i uvijek se nada da će u Njemu pronaćisve ljude koje Bog ljubi…(S talijanskog Marija Dugandžić)Uvijek iznovazapočetiRujan je mjesec obilježen novim započinjanjima. Većinanas završi svoje godišnje odmore, ljetne predahe, da bismose ponovno vratili svojim svakidašnjim obvezama, ili dabismo započeli poslove na novim radnim mjestima; djecanovoj školskoj godini, studenti studiju, radnici poslu. Započinjućiiznova, uvijek imamo i određena očekivanja, planove,želje. A to sa sobom onda nosi i neke stresove, strahovei neizvjesnosti.s. Dominika AnićKaže se da je strah dobar komu gaje Bog dao. Ali svakako se ovdjemisli na onaj „zdravi“ strah kojinas čuva od određenih opasnosti,a ne na onaj koji nas paralizira i ne dopuštanam normalno živjeti. Svatko od nas poznajestrah. On spada u naš ljudski život. Strahuvijek ima dvostruko lice. Ako mu vjerujemo,on nas u pojedinim situacijama možespasiti; a drugi put ne trebamo vjerovati svomestrahu, jer nas može obeshrabriti u dobrimodlukama i uništiti. Tajna je u ispravnomrazumijevanju straha koji se pojavljujeu našem životu. To je kao sa psom koji laje.Mi možemo pomisliti da laje na nas, a on nasmožda tek želi upozoriti na moguću opasnost.Strah kao životna snagaSa svojim se strahovima trebamo sprijateljiti,promatrati ih, shvaćati. Ima mnogooblika straha, kao što postoji i mnogo načinada strah izbjegnemo. Neki ljudi strahnastoje izbjeći prevelikom aktivnošću, zauzetošću,ne ostaje im tako vremena bavitise njime, ali onda nikada ne susretnu sebe.Drugi ga se nastoje riješiti potiskivanjem iliignoriranjem, treći uzimajući medikamente.Ali strah u tim slučajevima ostaje u namasve više jačajući i prijeteći nam kao tempiranabomba. Prati nas u sva područja našegaživota. Da se strah suzbije, potrebno je mnogoživotne energije. Ali dođe trenutak kadživotne energije ponestane i tada nas cijelemože preplaviti strah, životni strah. Što će sesa mnom dogoditi, hoću li uspjeti, kako ćese ponašati moja djeca, kako ću dočekati starost,hoću li moći prihvatiti bolest ili kakvudrugu nevolju, gubitak nekoga dragoga…?Pitanja bez odgovora samo se gomilaju, plašenas i dovode u još veću neizvjesnost i dubljistrah od sutrašnjice.Strah može spriječiti da svoj život živimou punini, on nam ga, jednostavno, osiromašuje.A Isus nam je obećao život u punini.Došao je da imamo život. U punini daga imamo. Kako doći do te punine, kako je usvom svagdašnjem životu ostvarivati?Jednostavnost Isusovih savjetaIsus je u svojim govorima vrlo jednostavani posve razumljiv, i možda baš zato teškoprihvaćamo njegove savjete. Pokazao nam jesvojim životom neizmjernost unutarnje slobodeod svega i svih. On je životu i ljudimajednostavno gledao u oči. Možemo li mi svomevlastitom životu pogledati u oči a da sene uplašimo ili da se ne osudimo, da ne iskažemosvojevrsno nezadovoljstvo?Pristupiti svemu u sebi na prijateljski načinbio bi put oslobađanja od pritiska i straha.Smijem biti ovakva kakva jesam, ali najprijemoram znati kakva jesam, i to kakvajesam u Božjim očima. Ako takvim očimasebe budem promatrala, onda ću znati i drugejednako tako gledati. Time ne će tek jednostavnonestati moj strah pred nekim životnimizazovima i situacijama, ali ću se moći sU najdubljim dubinama naše duše mi smo potpunoslobodna bića, tu strah nema nikakve vlasti, to je mjestorezervirano za potpuni mir, tu u nama stanuje Bog.Snimila Lidija ParisAko u svim našim novimzapočinjanjima i poslovimauzmognemo imatipovjerenja u Božju pratnju iosloniti se na njegove ruke,strah će nestati a povjerenjeće nas preplaviti. Ne ćemose bojati nikakvih životnihizazova i poslanja jer nismosami.njim sprijateljiti, pitati ga kakva čežnja se unjemu skriva i tada ću moći tu energiju iskoristitiza neko dobro.Nađemo se u strahu kad trebamo donijetineku bitnu životnu odluku, kad se nalazimona nekom novom početku iako on moždai nije sudbonosan za naš daljnji život. Ipak,sve to u sebi nosi klicu straha od neuspjeha,straha od neizvjesnosti. I to je dobar znak.Znači da ozbiljno želimo pristupiti svome životu,znači da nas se tiče Isusova riječ izrečenao punini života, da takav život priželjkujemoza sebe i svoje, ali da u isto vrijemeosjećamo kako smo nedorasli zadatku punine,kako smo podložni svakojakim napastimaodustajanja ili zatajama u životnim zadatcima.Često nas u našim nastojanjima paralizirastrah od suda drugih. Što će drugi reći onama, kako će nas doživjeti? Ako podlegnemoovome strahu, u opasnosti smo da kućusvoga života gradimo na „pijesku“ mišljenja iočekivanja drugih a ne na čvrstoj stijeni vjereu Božji zahvat i njegovu blizinu. Strah memože pozvati da relativiziram temeljna mišljenjasvoga života. Često u sebi osjetimoneko unutarnje mišljenje koje nam se ne činidobro, kao primjerice: „Napravim li pogrješku,nisam vrijedna. Blamiram li se, drugi ćemi uskratiti svoju simpatiju ili me smatratinedoraslom.“Isus nam neprestano posvješćuje da smovrijedni usprkos povremenim pogrješkamakoje svatko od nas čini. Mi imamo nedodirljivodostojanstvo koje nam nitko i ništa nemože uzeti jer smo Božji. U najdubljim dubinamanaše duše mi smo potpuno slobodnabića, tu strah nema nikakve vlasti, to je mjestorezervirano za potpuni mir, tu u namastanuje Bog.18 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2010. | Broj 9 | Godište V. | 19

Iz života CrkveIz života CrkveJohn Henry kard. Newman (21. 2. 1801. – 11. 8. 1890.)Borac za istinuprotiv duha vremena (I.)U rujnu ove godine Papa će pohoditi Veliku Britaniju. Putovanje je krajnje osjetljivo, nimalolagano imajući pred sobom snažne protukatoličke i proturimske, odnosno protupapinskenaboje u engleskom mentalitetu još od vremena otpada Engleske od Rima u 16. stoljeću.Papa se ne boji izazova, suočavanja, intelektualnih nadmetanja, ali je istodobno svjestan dasu svi njegovi pohodi pastoralni, da on želi ohrabriti vjernike na njihovu životnom putu. Uzto putovanje povezano je i proglašenje blaženim velikoga obraćenika na katoličku vjeru,anglikanskoga intelektualca i teologa iz 19. st., Johna Henryja Newmana.fra Tomislav PervanDanašnji je papa neposredno prijeizbora za papu, za ulaska u konklave,održao znamenitu homilijukardinalskom zboru a time posrednoi cijeloj Crkvi, cijelom svijetu, u kojojse oštrim riječima okomio na suvremeni relativizam,liberalizam, slobodarski duh vremena,nestanak jasnih ćudorednih zasada,proizvoljnost i samovolju znanosti koja sene obazire ni na kakve ustaljene vrijednosti,koja ne preže ni pred kakvim pokusima, makarbili u sebi krajnje nemoralni. Ako je ištaza duhovni stav te teologiju današnjega papebitno, to je činjenica kako on nikada nije pokušavaounijeti u svoju teologiju duh vremena,duh moderne ili svijeta, nego je uvijeku suvremeni svijet pokušavao unijeti vjeru,Isusa Krista, njegovu istinu, dakle, ne prilagodbavjere duhu vremena, nego mjerenje iprilagodba ovoga vremena kriterijima IsusaKrista i njegove riječi.Papa Benedikt ima u engleskom kardinalu,obraćeniku s anglikanizma u KatoličkuCrkvu, Johnu Henryju Newmanu, koji serodio prije nešto više od dvjesto godina, velikogaprethodnika, također snažnoga borcaprotiv slobodarskoga duha svoga vremena,slobodoumlja, liberalizma. Vrijedi u povodunjegova proglašenja blaženim osvrnuti se natoga velikana duhovne misli koji je na svojnačin obilježio Crkvu devetnaestoga stoljeća,a u nas je premalo poznat, koji se s pravommože nazvati učiteljem Crkve.„Od samoga sam se početka borio protivjednoga velikoga zla ovoga vremena: većtrideset, četrdeset, pedeset godina trudim seprema svojim najboljim silama kako odvratitiduh liberalizma od vjere.“ Riječ potječe izpoznatoga govora (tzv. Biglietto Speech) štoga je John Henry Newman održao kad mu je12. svibnja 1879. uručena bula o promaknu-ću u kardinala Katoličke Crkve. U religijskomeliberalizmu vidio je Newman najvećegneprijatelja kršćanstva. Promaknuće u kardinalskučast bijaše mu dobrodošao povodutvrditi svoje osvjedočenje kako Crkva žurnijei preče nego ikada treba boraca koji ćese upustiti u borbu protiv religijskoga liberalizma,„jer liberalizam je zabluda koja cijelisvijet uvlači u svoje mreže.“ Vjernička zauzetostza objavljenu istinu protiv duha vremenai mode provlači se kao crvena nit kroz savNewmanov život i djelo. I upravo je u tomeveliki engleski teolog 19. stoljeća i danas snažanuzor.Sveto pismo kao izvor ćudorednihzasadaJohn Henry Newman rodio se 21. veljače1801. u Londonu u anglikanskoj obitelji. Joškao mladić osjećao je duboki smisao za vjerui religijsko, što se posebno očitovalo u njegovojljubavi za Sveto pismo. U Bibliji je pronašaoćudoredne zasade koje su mu bile jasnei prihvatljive. Međutim, u najranijoj mladenačkojdobi manjkala su mu istinska vjerskaosvjedočenja. Doskora se morao boriti skušnjama glede vjere i nevjere te je bio sklonnekakvu humanizmu bez Boga. Želio je bitigentleman, a ne vjernik. „Sjećam se naumakako sam htio zapravo biti krepostan, ali nei religiozan. U predodžbi vjere bilo je neštošto nisam volio. Također nisam ni spoznaokoji bi smisao imalo ljubiti Boga.“Posred tih nutarnjih mladenačkih olujadošlo je do prvoga obrata u njegovu životušto je on okrstio „prvim obraćenjem“. Naime,ljetne je praznike kao mladić provodio unekome internatu te je na poticaj svoga učiteljapročitao knjigu „Moć istine“ ThomasaScotta. Čitanje te knjige pogodilo ga je posredsrca i dovelo do žive vjere u Božju prisutnost.„Otkrio sam u misli kako postojedva i to samo dva bića koja su apsolutna isa zornom samorazumljivošću: ja osobno temoj Stvoritelj“. Iz Scottove knjige uzeo je dvijeriječi koje se provlače kao geslo, kao crvenanit kroz cijeli njegov život: „Svetost prijemira“ te „rast je jedini dokaz života“.Od trenutka toga prvoga obraćenja Newmanje beskompromisno žudio slijediti istinu.„Kad mi bijaše 15 godina (ujesen 1816.)u mome se mišljenju dogodio veliki obrat.Došao sam pod utjecaj jednoga određenogavjerovanja. Mome su se duhu utisnuli posvejasni dogmatski dojmovi koji nikada višenisu bili izbrisani niti bilo čime pomućeni.“Uvijek je imao u sebi živu svijest vjere i milosti.Sam se izrazio: „Protuslovio bih svojoj individualnostii osobi kad ne bih bio siguranda me je Bog, kad bijah mladić od petnaestgodina, posve i naskroz promijenio, kao štosam siguran u postojanje... tvarnoga Božjegdjelovanja u Katoličkoj Crkvi. Ja sam sigurnijida mi je Bog tada podario veliku mogućnostda ga ljubim nego da je... sveti Augustincrkveni učitelj.“ Kao posljedica toga silnogaLjudski je duh obvezan ne govoriti o istini nadugo inaširoko, nego se susresti s istinom u strahopočitanju.Istina i laž stavljaju se pred nas kako bi se iskušala našasrca.milosnog dara, velike kršćanske vjerske istine– Božje utjelovljenje u Isusu Kristu, Božjedjelo spasenja i otkupljenja, dar Duha Svetogau Crkvi i vjernicima – postajale su otada unjemu sve više i više živom zbiljom.Po završetku svojih studija Newman jepostao profesor u Oxfordu, a doskora se daoi zarediti u Anglikanskoj crkvi. Tih je godinadospio pod utjecaj jedne struje u Anglikanskojcrkvi koja se orijentirala poglavitoprema ranoj Crkvi. Stupio je u doticaj s crkvenimocima koji su u svoje vrijeme, usredpoganskoga svijeta, neustrašivo i odvažnobranili i zastupali vjeru. Istodobno je promatraos velikom zabrinutošću kako raste utjecajliberalnih strujanja u Oxfordu i cijelojEngleskoj. Posljedica toga bijaše da je vjerasve više i više potiskivana iz javnoga života.Lišavana je svoga postulata istine te je svedenana stvar subjektivnoga mišljenja, osobnogaukusa.Da bi se suprotstavio takvu razvoju stvari,Newman je s prijateljima god. 1833. utemeljiotzv. Oksfordski pokret. Vodeći ljudi togapokreta bijahu uvjereni kako je Engleska otpalaod vjere te joj treba „druga reformacija“– dubokosežna liturgijska i duhovna obnovau duhu stare Crkve. Temeljna zasada Oksfordskogapokreta sažeta je u Newmanovimriječima: „Moja borba bijaše protiv liberalizma.Pod liberalizmom shvaćam protudogmatskiprincip sa svim svojim posljedicama.Od svoje petnaeste godine dogma bijašetemeljna zasada cjelokupnosti moje vjere.Druge religije ne poznajem. Ne mogu zamislitipojam neke druge religije. Religija kaopuki osjećaj za mene je najobičniji san i iluzija.S istim pravom bi se dalo govoriti o dječjojljubavi bez roditelja, kao i o pobožnostibez zbiljnosti nekoga vrhovnoga bića.“Objavljujući „Tracts“ – letke koji su pogađalii tukli kao grom iz vedra neba – vođe Oksfordskogapokreta htjele su uzdrmati savjestiduhovnih osoba i običnih vjernika u Engleskoj.Newman je znao kako će njegova borbaprotiv duha vremena biti uspješna samo akosam ima pod svojim nogama čvrst temelj. Tajje temelj otkrio u spisima crkvenih otaca kojeje ljubio i štovao kao istinske gorostase, svjedokei učitelje kršćanske vjere.Da bi anglikanizmu podario čvršći teološkitemelj, Newman je razvijao teoriju tzv.via media, srednjega puta. Time je htio pokazatikako je anglikanska vjerska zajednica– u otklonu od protestantizma koji je odbacivaoistine vjere i katolicizma koji je dodavaonove vjerske istine – sačuvala u vjernostikao via media baštinu stare Crkve. Studirajući,međutim, povijest stare Crkve došao jedo otkrića koje ga je temeljito uzdrmalo. Izmeđuarijevaca i Rima u četvrtom je stoljećupostojao također neki srednji put, via media,naime, semiarijevci. Istina, međutim, nijebila ni u semiarijevaca, nego na strani Rima.I zato se njegova teorija srednjega puta – viamedia – urušila kao kula od karata.Dogme nisu unakazivanje vjereNakon tih otkrića Newman se povukao uLittlemore, malo selo blizu Oxforda, kako biu molitvi i kroz studij tražio i otkrio pravu,istinsku Crkvu. Ponajviše ga je mučilo pitanje:Ako Rimokatolička Crkva ima u sebi apostolskislijed, sukcesiju, kako ona može braniti ipravdati nauk koji prividno ne spada na vjerskipoklad, u blago rane Crkve? Odgovor nato pitanje otkrio je za pisanja studije o razvojucrkvenoga vjerskog poklada. Novije dogmeKatoličke Crkve nisu nikakva iskrivljivanjani unakazivanja vjere, nego autentični razvojBožje objave povjerene Crkvi.Njegova studija o Razvoju crkvenoga nauka(An Essay on the Development of ChristianDoctrine) – teološko-remek djelo – sadržii odsječak u kome Newman svodi na posvejasnu točku temeljnu zasadu u borbi protivreligijskoga liberalizma: „Postoji istina. Postojisamo jedna istina. Religijska zabluda jepo sebi nemoralne prirode. Tko je zastupa– makar i nedragovoljno – postaje krivcem.Traženje istine nije puko zadovoljenje radoznalosti.Postignuće istine nosi u sebi ushitotkrića. Ljudski je duh podložan istini. Onnije gospodar istine. Ljudski je duh obvezanne govoriti o istini nadugo i naširoko, negose susresti s istinom u strahopočitanju. Istinai laž stavljaju se pred nas kako bi se iskušalanaša srca. Naš je izbor nalik grozomornukockanju na kome piše: spas ili propast.Prvenstveno je pak nužno obdržavati katoličkuvjeru – to je dogmatski princip, principbremenit snagom.“(Svršetak u sljedećem broju)22 | Glasnik mira | MeđugorjeRujan 2010. | Broj 9 | Godište V. | 23

Vijesti, najave, obavijestiSvetkovinaVelike Gospeu MeđugorjuIove godine na svetkovinu Velike Gospe,15. kolovoza, kojom se slavi Marijinouznesenje na nebo dušom i tijelom,Međugorje je posjetilo više desetaka tisućadomaćih i inozemnih vjernika. Nepreglednomnoštvo vjernika pred ispovjedaonicamaspremalo se na sudjelovanje u sv.Misama. Toga dana slavljeno je 15 sv. Misa:5 na hrvatskome te po jedna na talijanskom,slovačkom, njemačkom, francuskom, engleskom,češkom, poljskom, mađarskom, španjolskomi arapskom jeziku.Samo na svetkovinu Velike Gospe međugorskiUred informacija zaprimio je prijavenovih hodočasničkih skupina iz 17 zemalja:Obale Bjelokosti, Libanona, Španjolske, Italije,Slovenije, Irske, SAD-a, Češke, Mađarske,Poljske, Slovačke, Njemačke, Francuske, Austrijei Engleske. Velike skupine hodočasnika,kao i dosadašnjih godina, pristigle su izHrvatske i BiH, mnogi od njih neumorno suna svom hodočašću propješačili i po nekolikodana. Hodočasnici su tijekom dana, osimsudjelovanja na molitveno-liturgijskom programuu međugorskoj crkvi, molili na BrduGospina ukazanja i na Križevcu.KardinalVinko Puljiću ČitlukuSvetu Misu na svetkovinu Velike Gospeu Čitluku predslavio je vrhbosanskinadbiskup, uzoriti kardinal VinkoPuljić. Kardinala je pozdravio čitlučkižupnik i dekan fra Miljenko Mika Stojić,koji je ukratko predstavio župu koja je tajdan proslavila devedesetu obljetnicu utemeljenja.Kardinal je zahvalio župniku, svim svećenicima,redovnicima i redovnicama te vjernicimaiz ove župe koji neumorno rade nanjivi Gospodnjoj i sve potaknuo na daljnjuzauzetost u očuvanju obitelji i kršćanskih vrjednota.Dan uoči Velike Gospe u župnoj je crkvipredstavljena fotomonografija „Župa KristaKralja u Čitluku“, djelo uglednog povjesničarai čitlučkog vikara fra Roberta Jolića.BlagdanUzvišenja sv. KrižaBlagdan Uzvišenja sv. Križa u međugorskojse župi tradicionalnoslavi u prvu nedjelju poslije MaleGospe sv. Misom na Križevcu.Ove godine blagdan pada na 12. rujna.Do 1981. na Misu na Križevcu dolazilisu župljani i prijatelji iz okolnih župa, a od1981. Križevac je molitveno mjesto vjernikaiz svih krajeva svijeta. Te godine, kad suvidioci posvjedočili da im se ukazuje Gospa,na Križevcu je na Misi bilo oko 60.000misara.Podsjetimo, spomen-križ na brdu Šipovcužupljani su izgradili 1933./34. godine,Svete jubilarne godine 1900-te obljetnicesmrti našega Otkupitelja, Križ jeblagoslovljen 16. ožujka 1934., kad je kodnjega slavljena i prva sv. Misa. Tada je, naprijedlog župnika fra Bernardina Smoljana,ime brda promijenjeno u Križevac.Već sljedeće, 1935. godine, mjesni biskupfra Alojzije Mišić odredio je da se blagdanUzvišenja sv. Križa u župi Međugorjeima slaviti svake godine u prvu nedjeljuiza Male Gospe.Sveta Misa počinje u 11 sati, a krunicau 10 sati.Molimo župljane i hodočasnike da sena Križevac zapute na vrijeme kako bi seizbjegla stiska.Snimio Siniša HančićStatistike zasrpanj 2010.Broj podijeljenih sv. pričesti: 138.000Broj svećenika koncelebranata: 4230(136 dnevno)Vidioci Marija Pavlović-Lunetti iIvan Dragićević 27. rujna molit ćeu bečkoj katedrali sv. Stjepana. Riječje o njihovu drugom boravkuu bečkoj prvostolnici, tijekom kojega će svje-Vijesti, najave, obavijestiMarija Pavlović-Lunetti i Ivan Dragićeviću bečkoj katedraliNova knjiga mons.Eduarda PeričićaUoči obljetnice ukazanja Kraljice Mira objavljena jenova knjiga mons. Eduarda Peričića „Zašto Međugorje?“.Riječ je o opsegom malenom, ali sadržajemvrijednom razmatranju činjenica o ukazanjuKraljice Mira. Mons. Peričić svećenik je Zadarske nadbiskupije,profesor crkvene povijesti i autor više djela o Međugorju.Zanimljivo je da mons. Peričić, premda stopostotni invalid,svakog mjeseca hodočasti Kraljici Mira zahvaliti na svimdobrima kojima obasiplje njega i sve vjernike.dočiti o ukazanjima Kraljice Mira i Gospinimporukama te predmoliti krunicu.Organizator molitvenog susreta je udrugaGebetsaktion iz Beča, a očekuje se i ponovnisusret s bečkim kardinalom Schönbornom.Pješice iz Mađarske u MeđugorjeEkonomist Nagy Gergely rođen je1. srpnja 1982. u Estergonu, u Mađarskoj.Do prošle godine nije ništaznao o ukazanjima Kraljice Mira uMeđugorju, no neki njegovi prijatelji hodočastilisu u ovo mjesto i on je na njima primijetioznatne promjene, što ga je ponukaloviše saznati o mjestu u koje toliki hodočaste.Tako je Nagy odlučio u Međugorje poći pješice.Osim torbe s nešto najnužnijih stvari,štapa i bakine krunice, na put nije ponio ništadrugo. Kaže da je bio sretan što može tolikovremena moliti za nemoćne u domu usvome gradu, za siromašne u svijetu i za mirkoji nam je svima potreban.Nagy je putovao 38 dana, a u Međugorjeje stigao na Sv. Jakova, 25. srpnja. Bio jeumoran, ali sretan što sve svoje tegobe možepovjeriti Majci, Kraljici Mira. Nije žurio natrag,nego je ostao i na Mladifestu te, kaže,stekao bogato iskustvo molitve.(Tekst i fotografije: Anton Merkovič)24 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2010. | Broj 9 | Godište V. | 25

Vijesti, najave, obavijestiBiciklisti iz ItalijeNa putovima prema Međugorju iliu samom mjestu svakodnevnoje moguće susresti hodočasnikepješake, bicikliste, motocikliste.Nemoguće je o svima pisati, no ponekad nemožemo izbjeći znatiželji. Tako je uoči VelikeGospe u Međugorje doputovala hodočasničkaskupina biciklista od 21 mladića idjevojke iz okolice Milana. Voditelj hodočašćabio je vlč. Alberto Galimberti. Kako sedogodilo da se odluče na tako dugo hodočašće,biciklima, pitali smo ih. Odgovorilisu nam da su prije dvije godine na isti načinhodočastili u Santiago de Compostelu,sv. Jakovu, a ove godine su, na poziv prijatelja,odlučili hodočastiti Kraljici Mira. Do Trstasu došli automobilima, a od Trsta do Međugorjabiciklima. Svakodnevno su slavili sv.Misu i razmatrali Gospine poruke, a najčešćesu spavali kod salezijanaca, koji su ih lijepoprimali. Kažu da su ih na svakoj dioniciputa radosno pozdravljali vozači i prolazni-Blagoslov zajedniceUsubotu, 21. kolovoza 2010., četvorica mladića: David, Boban,Dejan i Ilija iz zajednice “Milosrdni Otac” primili sublagoslov za uspješno završen program rehabilitacije u Zajednici.Ovo je, kao i inače, osim za njih četvoricu, bio posebandan i za sve članove zajednice koji su se okupili u “Majčinu selu”i iz ostale dvije kuće zajednice u Kiseljaku i Starom Trgu (Slovenija).Poseban je također i ponovni susret momaka sa svojim roditeljima,koji su se počeli okupljati već od devet sati. Uz molitveni program, roditeljskisastanak, ručak i druženje, vrijeme do 17 sati i završetka programa,brzo je proteklo. “Uvijek mi je drago ponovno vidjeti svoje roditelje”– rekao nam je Marko iz Zajednice – “posebno zbog toga što zavrijeme dok sam u zajednici, radeći na sebi uvijek nešto novo otkrijemo sebi, o odnosima u našoj obitelji i stvarima koje su bile bolne, koje semogu popraviti, tako da su mi dragocjeni ovi ponovni susreti s njimakad možemo to međusobno podijeliti.”26 | Glasnik mira | Međugorjeci, pogotovo kad bi vidjeli natpis Međugorjena majicama biciklista.„Ovdje se osjeća Božja nazočnost i snažnavjera ljudi. Ono što bas u Međugorju diraVijesti iz Majčina sela (tekst i fotografije Paula Tomić)je aktualnost i jednostavnost Gospinih poruka,tu djeluje Isusov poziv na promjenu. Svismo ovdje iz istog razloga“, poručuju mladihodočasnici.Radna akcija u Majčinu seluOd 25. srpnja do 7. kolovoza u organizaciji St. David’sRelief Foundation iz SAD-a (www.stdavids.org) uMajčinu selu održana je radna akcija za hodočasnikevolontere,dvanaesta po redu. Sudionike su, tradicionalno,pratili franjevci iz zajednice Franjevačke braće od obnove(www.franciscanfriars.com) zaduženi za duhovni dio programa.Prvi tjedan protekao je u radu u Majčinu selu, a drugi u molitvenomdruženju s mladima na 21. Mladifestu.Križ Kristov na Golgoti, križ na vrhovimabrda i planina, križ na raskršćimaputova, križ na grbovimai zastavama, križ na privatnim i javnimspomenicima, križ na zvonicima i na oltarima,križ na zidovima u privatnim i javnimprostorima, križ oko vrata, križ na prstenu…Je li križ posvuda na svojemu mjestu? Zaštone bi bio? Kada je riječ o križu, što to zapravosmeta i komu smeta? Mi propovijedamo Kristaraspetoga koji je jednima sablazan, drugimaludost, pozvanima pak Božja snaga i Božjamudrost (1 Kor 1,17-25). Križ je putokazljubavi i jedinstva po kojima dolazi pravi mir,kaže poruka od 25. studenog 1999.Jedan je budist u jednoj crkvi u Šri Lankipromatrao raspelo i zaključio: Taj je čovjek sigurnonešto loše učinio kada je tako završio.Želim mu dobru reinkarnaciju… Islam vjerujeda je Isus samo prividno umro na križuzato što Bog ne bi dopustio da njegov Proroktako završi… Gandhija je pak kršćanstvosnažno privlačilo… Doista, križ je znak čovjekakoji je propovijedao i provodio nenasilje.Nikomu nije uzvratio, u sebi je pregorio, na sega je uzeo uvjeren da će to biti plodnije negoda ga spriječi, izbjegne, ili da uzvrati istommjerom. „Doista, on je mir naš… neprijateljstvorazori u svome tijelu… ubivši u sebi neprijateljstvo…te navijesti mir vama daleko imir onima blizu“ (Ef 2,14-18). Tko traži i izazivasukobe ne podnosi križ.U poslanici Filipljanima Pavao žali štomnogi žive kao neprijatelji križa Kristova.Svršetak im je propast jer misle na zemaljsko(Fil 3,17-21). Kada to govori, Pavaose obraća vjernicima a ne bezvjercima… IMarija vidi da su naša srca teška i umorna.U porukama nam kaže da su ona zaokupljenazemaljskim stvarima, da smo previšenavezani na zemaljski a premalo na duhovniživot (9. svibnja 1985.; 25. siječnja 2002.;25. listopada 2006.). Svaki se kršćanin možebar djelomično ili u bar nekim razdobljimasvojega života prepoznati u ovim riječima.Mahatma Gandhi čak je ustvrdio da bi biopostao kršćaninom da nije bilo negativnogasvjedočanstva nekih kršćana… „Zato uprimopogled u Isusa, koji umjesto radosti štoje stajala pred njim podnese križ…“ (Heb12,1). Tko pogled ne uzdiže iznad obzoraLectio divina – S Marijom kroz BiblijuKomu smeta križ i zaštoMeđugorski vidioci tvrde da je u jednom ukazanju Gospa plačući rekla: „Zaboraviliste Bibliju“! Listajmo zajedno Stari i Novi zavjet kako bismo upoznali Oca, Sina i DuhaSvetoga.Lidija ParisSnimila Lidija Parisovozemnoga života, taj ne podnosi pogledna križ.Kristov je križ znak posvemašnjeg sebedarjai samozatajne ljubavi. On, trajni lik Božji, samsebe „oplijeni“ uzevši lik sluge, postavši ljudimasličan; ponizi sam sebe, poslušan do smrtina križu (Fil 2,6-7). Tašt i ohol čovjek ne podnosikriž. Tko ne želi služiti odbija križ. Samodostatančovjek koji se oslanja samo na ljudskesnage, čovjek koji ne priznaje svoju slabost i ranjenost,ne podnosi pogled na križ.Pavao se ponosi križem Gospodina našegaIsusa Krista po kojemu je svijet raspet njemu ion svijetu. On čak na svojemu tijelu nosi biljegeIsusove… (Gal 6,14-18). Na svojemu tijelu,a ne oko vrata. Tko oko vrata nosi križ, tajnosi i veliku odgovornost. Ako je moje ponašanjeu neskladu s križem koji nosim oko vrata,s križem koji nudim pogledima onih kojime okružuju, ljudi imaju pravo postavljati pitanja.Kazuje li križ oko mojega vrata da samraspet svijetu i on meni? Ili da ja razapinjemsvijet oko sebe? Ako je tako, nije čudo da nekimakriž smeta…Kada se Isus uspinjao prema Golgoti, rimskisu vojnici morali prisiliti nekoga čovjekada mu ponese križ (Mt 27,32-44; cf: Mk15,21-32; Lk 23,26-43; Iv 19,17-27). A napisaPilat i natpis te ga postavi na križ: „Isus Nazarećanin,kralj židovski“… Bilo je napisano hebrejski,latinski i grčki. Za sav svijet. Jer svidjelose Bogu po njemu – uspostavivši mir krvljukriža njegova – sve izmiriti sa sobom, bilo nazemlji, bilo na nebesima (Kol 1,19-20). Milostivonam je oprostio sve prijestupe, izbrisaozadužnicu koja propisima bijaše protiv nas.Nju on ukloni pribivši je na križ (Kol 2,13-15).„Uzmite u ruke križ i promatrajte rane Isusove“,kaže Gospa. „Tražite od Isusa da ozdravivaše rane“ (25. ožujka 1997.). „Pomno promotritenjega, koji podnese toliko protivljenjegrješnika protiv sebe, da premoreni ne kloneteduhom“ (Heb 12,1-3).Ovi tekstovi žele biti poticaj na čitanje Knjige nad knjigama. Bit će vam od istinske duhovnekoristi samo ako budete prigrlili Bibliju i uronili u odlomke koji su ovdje navedeni,ako budete tražili dublje i dalje, i ako budete provodili mnogo, mnogo više vremena sBiblijom nego s ovim skromnim predloškom koji držite u ruci. Božja je riječ živa i djelotvorna(Heb 4,12). Ako se izložimo njezinu djelovanju, ona u sebi, sama po sebi, ima snagumijenjati nas.Rujan 2010. | Broj 9 | Godište V. | 27

IskustvaMeđugorje – milosni izvori pravo čudoMeđugorje je, zahvaljujući ukazivanju Kraljice Mira, od jednoga malog i nepoznatog mjestapostalo veliko hodočasničko mjesto – milosni izvor i pravo pravcato čudo. Ukazanjatraju više od 29 godina (25. lipnja. 2010. točno 10.600 dana). U Međugorju se osjeća stvarnanazočnost Božja i brižna ljubav Kraljice Mira. To je mjesto žarke molitve, potresnihobraćenja i velikih čudesnih ozdravljenja.fra Petar LjubičićUMeđugorju se nisu samo čudesadogađala i dalje se događaju,nego je i ono samo postalo i ostalovelikim čudom.Već godinama u Međugorje dolaze milijunihodočasnika. Što privlači tolike ljude dadolaze u Međugorje i što traže u njemu? Štoti ljudi donose u svojim srcima i dušama? Štotamo nalaze i s čime se vraćaju svojim kućama?To najbolje znaju oni koji su imali milostbiti u ovom milosnom mjestu.Snaga milosti Božje u Međugorju je tolikojaka da se zorno pokazuje u brojnim izvješćimao obraćenjima i čudesnim duhovnimi tjelesnim ozdravljenjima.Mnogi priznaju da su se sreli u Međugorjus Nekim tko im je osobno govorio, tko ihje uvjerio da je On jedini istina o njima i svijetui da je svemoćnom svojom ljubavljuokrenut prema njima. Zato se nisumogli vratiti kakvi su došli ilibarem nisu mogli otići bezodluke da pokušaju bitinovi ljudi, apostoli bratskeljubavi i mira.Jedna gospođa pri-znaje da Međugorje ne može nikako zaboravitijer se tu cijela njezina obitelj obratila.Mnogi iskreno priznaju da bez Međugorjane bi mogli zamisliti svoj sadašnji molitveniživot, svoju potpunu promjenu, svojuosvjedočenu vjeru.Tko sve može izbrojiti one koji priznajuda im je Međugorje toliko pomoglo i da sutu proveli najljepše dane svoga života, da ihuvijek nešto vuče da ga ponovno posjete.Mnogi hodočasnici priznaju da su u Međugorjudoživjeli potresne trenutke života,svoje obraćenje. Osjećaju se presretnimai stalno zahvaljuju Bogu na velikom daruobraćenja i molitve, potpunoga predanja iistinske radosti.- U Međugorju sam našao mir koji sam čitavaživota tražio!- Moleći na Brdu ukazanja iskusio samBožju blizinu i njegovu ljubav!- Ja nisam mogao nikako oprostiti. Otkakosam se ispovjedio u Međugorju, dobio sammilost i sada lako opraštam!- Otkada sam bio u Međugorju, više nepsujem i svake nedjelje idem u crkvu!- U Gospinu mjestu naučio sam srcemmoliti!- U Međugorju sam prvi put u životu doživiošto je to sveta Misa i koliko nas Isus voli!- U Međugorje rado dolazim i uvijek iznovadobivam snagu da mogu lakše postizatinove duhovne pobjede!Zašto se Gospa ukazuje?Povijest ukazanja pokazuje da se Gospauvijek ukazivala ljudima pred velike i opasnedogađaje. Ako se u obzir uzme samoposljednje vrijeme, vidi se kako su njezinamajčinska ljubav i briga za ljude u njihovimpotrebama posebno dolazile do izražajaupravo u njezinim ukazanjima. Gospa svojimukazanjima i porukama nastoji predusrestinajgore.Međugorje je za menebilo zadnji spas. Bog jeljubav, to mi sada kazujemoje srce. Želim se svomsnagom svojom založiti dai drugi iskuse Božju ljubav.Gospa se u Međugorju ukazala s djetetom Isusom,pravim Bogom i pravim čovjekom u naručju. To jenjezina poruka, dar i pomoć današnjem svijetu. Majkasvih ljudi nije imala što važnije kazati, ni veće darovati,ni potrebnije učiniti. A ljudi uopće niti imaju što važnijeod toga čuti, ni što veće primiti, ni što potrebnije imati.Gospa se, primjerice, pojavila god. 1858.u Lourdesu i ukazala se Bernardici kad suFrancuskoj, Europi i cijelom svijetu zaprijetiliopasni moralni liberalizam i masonstvo.Slično se dogodilo god. 1917. u Portugalu,kad se ateističko-komunistička nemanzagrozila svijetu užasnim nedaćama.Isto tako se ukazala vidiocima deset godinaprije strašnoga pokolja u Ruandi, gdje segovori o milijun i pol ljudskih žrtava.Pred tim opasnostima Gospa je išla kaobrižna majka da upozori svoju djecu na velikeopasnosti koje se spremaju doći, pokazivalaizlaz iz njih i pružala potrebnu pomoć.Tako je bilo i s njezinim ukazanjem u Međugorju,koje se prvi put zbilo na 24. lipnja1981. godine. I tu se Gospa ukazala deset godinaprije nego je u Hrvatskoj i BiH izbiobrutalni rat.Gospa se u Međugorju ukazala s djetetomIsusom, pravim Bogom i pravim čovjekom unaručju. To je njezina poruka, dar i pomoćdanašnjem svijetu. Majka svih ljudi nije imalašto važnije kazati, ni veće darovati, ni potrebnijeučiniti. A ljudi uopće niti imaju štovažnije od toga čuti, ni što veće primiti, ništo potrebnije imati.Međugorje je za mene bilo zadnji spasTomas pripovijeda kako su ga roditeljiodgojili u vjeri Jehovinih svjedoka. „Krivusam sliku dobio o Bogu. Bilo me je strahBoga koji kažnjava za malu sitnicu. Priznajem,ponekad se govorilo i o Bogu koji ljubi.Čeznuo sam kao svaki mladić za radošćui ljubavlju, srećom i mirom. Bio sam pod pritiskomi osjećao veliki strah. Poznato mi jeda su neki ljudi zbog ove sekte propali, jer suiz očaja oduzeli sebi život.Susretao sam ljude koji su prepoznalimoju nevolju i pružili mi pomoć, no nitkonije bio u stanju zacijeliti moje nutarnje rane.Živio sam u nemiru sa sobom i s roditeljima.Naposljetku, bila mi je potrebna psihijatrijskapomoć. Ona je donijela samo privremeniuspjeh, jer ubrzo sam se našao u istomstanju kao i ranije. Imao sam izvrsnog psihijatra,bio je glavni liječnik jedne klinike. Alinakon tri godine liječenja priznao mi je daje na kraju sa svojom terapijom, jer da se umeni konflikti još uvijek nisu razriješili. Bolovaosam tada od teške depresije i samoubilačkihmisli.Netko mi je darovao knjigu o pozitivnommišljenju. Autor knjige bio je kršćanski orijentirani prikazivao je ozdravljenja koja sedogađaju na temelju vjere. Ta knjiga bila jemoj tračak nade. Dovela me do Biblije.Jednoga sam dana našao prospekt o knjizikoja govori o ukazanjima u Međugorju. Naručiosam tu knjigu istoga trenutka. Dok samje čitao, osjećao sam snažnu čežnju da tamoIskustvaodem. Osam tjedana poslije posjetio sam tomjesto. Tu sam našao ljude koji su se s velikomljubavi zauzeli za mene. Osjećao sam sesigurnim i doživio sam duboki mir srca. Doživiosam mnogo ljudi koji su svojom čvrstomvjerom na mene ostavili snažan dojam.Ljubav koju su mi ovi ljudi pružali, crpili suiz svoje vjere. To je bilo upravo ono, što samcijeli svoj život tražio.Međugorje je milosno mjesto gdje se naposeban način osjeća Božja blizina i nazočnostIsusove Majke. Ono je umnogome pridonijelomojem obraćenju.U Međugorju sam napokon dobio odgovorna svoja pitanja u svezi s Biblijom. Umeni se probudila želja da se dadnem krstiti,kako bih se približio Bogu. Intenzivno sampohađao poduku kako bi se što bolje pripravioza primanje sakramenta. U uskrsnojnoći, u nazočnosti cijele župne zajednice,primio sam sakramente krštenja i krizme.Katolička vjera za mene je veliki dar i nezasluženamilost. Osjećam duboku zahvalnostza taj milosni dar. Pokušavam živjetiGospine poruke koje nam daje u Međugorju.Više puta u tjednu odlazim na svetu Misu.Danas mi molitva krunice znači vrlomnogo, moleći je nalazim duševni mir i radost.Po toj molitvi osjećam milost koju miBog po Mariji dariva. Kad naiđu problemi,počinjem moliti i poteškoće nestanu. Sretansam da sam našao put u Međugorje i štomi je Gospa pomogla da sam postao članomKatoličke Crkve.Kad se sjetim kakav mi je život bio prijeobraćenja, pitam se što bi bilo od meneda nisam u ovom milosnom mjestu pronašaospas.Međugorje je za mene bilo zadnji spas.Bog je ljubav, to mi sada kazuje moje srce.Želim se svom snagom svojom založiti da idrugi iskuse Božju ljubav.“Snimila Lidija Paris28 | Glasnik mira | MeđugorjeRujan 2010. | Broj 9 | Godište V. | 29

SvjedočanstvoZrncima svete krunice…Prilazila je kući s velikim upitom u srcu je li to njezina oaza u kojoj će osvježiti svoje snage.U naručju je nosila prije koji mjesec rođeno dijete, a drugo je čvrsto držala za ruku dokse skrivalo ispod njezine haljine. Zvonkim glasom nas je pozdravila: „Hvaljen Isus i Marija.Ja sam Malena, a ovo su moja djeca. Evo, došla sam k vama.“ I tu je zašutjela. Pogledomje tražila našu dobrodošlicu, a oči su joj titrale kao velike suze na dlanu. Onako sitnarasta, brzo se uspravila i trznula kao da je tek jutro. Da, bijaše to jutro njezina novogaživotnog puta. Malena je tu i danas. Možda još kratko. Ali sunce toga nezaboravnog jutraveć se diglo visoko, obasjavajući stazu kojom želi i dalje hoditi. Svoju prošlost živi u vjeri,darujući je milosrdnom srcu svoga Gospodina.Priredila s. Lidija GlavašPotječem iz skromne kršćanske obitelji.Primila sam svete sakramente,skoro redovito išla na sv. Misu,naučila moliti i radovati se životukao kršćanka. U mladenačkim danima znalasam komu se mogu s povjerenjem obratitiza pomoć kada mi je bilo teško. Zapravo,čini mi se da sam znala mnogo toga, ali ipakono bitno – da je ISUS ŽIV – nisam znala.Nisam znala da mi i danas govori kao nekoćsvojim učenicima, da prati moje korakei hodi sa mnom. Molila sam na svoj načini vapila da me pogleda u mojim tjeskobama.Ali to je bio monolog, samo moj govor. Nisamga znala osluhnuti, nisam znala da trebamzastati i otvoriti Sv. pismo te čuti Isu-sovu riječ. Nisam znala da je on, moj Isus,živi Isus, onaj tihi glas u meni koji mi govorišto je dobro a što nije. Kada su došle najburnijegodine mladosti – šesnaeste, sedamnaeste,kada sam mislila da mogu sve i da mogusama, kada sam od života očekivala mnogoviše nego što sam imala, kada sam čeznulaza slobodom, onom izvanjskom, počele su senizati loše stvari jedna za drugom...Svakim danom bivala sam svjesnijasvoje situacijeUpoznala sam mladića iz svoga grada. Bioje veseljak, pio je, pušio, zabavljao svoje društvo,a poslije počeo i s drogama. No za meneje to bio još veći izazov privlačnosti premaHvala ti, Isuse, za Majku Mariju, Kraljicu Mira. Hvala tiza njezine pohode ovom mjestu i mojem srcu. Hvala tišto u svim danima jačaš moju vjeru da srcem molim zaoslobođenje mojeg muža od pakla droge da mi djecaimaju zdrava oca koji će ih njihati na svojemu koljenu iširiti ruke kad ih ugleda.njemu kao hrabrom muškarcu. Zapravo, onje bio sve što sam ja tada htjela. Zaljubila samse u njega. Vjerovala sam da mogu promijenitisve njegove loše navike, vjerovala sam da gamogu učiniti boljim, da ga mogu naučiti molitii vjerovati u Boga, što u vlastitoj obitelji nijeimao priliku. Često sam mu govorila o čistoćiljubavi onako kako su me učili na vjeronaukui u crkvi. Međutim, u kratkom vremenu palasam na prvom ispitu svoje vjere i svoga uvjerenja.Podlegla sam njegovoj i svojoj tjelesnojprivlačnosti i tada praktično zapečatila svojusudbinu. Kako on nije odgajan u duhu vjere,to je za njega bilo posve normalno. Osjećalasam nered u svojoj nutrini. Uslijedila je udaja.U tom vremenu bile su mi nepoznate svetopisanskeriječi: „Pitaj starije, pa će ti kazati!“Tako su moji roditelji, koji su bili protiv mojeudaje za njega, jednostavno bili nemoćni. Nisamih slušala niti pitala za privolu, odlučilasam se za brak. Njih sam i dalje uvjeravala daje on posve u redu, da se volimo i još sličnihnestvarnosti. Znali su moji roditelji istinu i smnogo boli gledali su me kako srljam u velikeživotne poteškoće. Naš brak bijaše divlji kao isve ostalo. Nismo se vezali svetim sakramentomniti Božjim blagoslovom.Nakon toga dobili smo dvoje zdrave, prekrasnedjece. I njihovo rođenje već je bilopraćeno teškim danima. Moj je muž sveviše postajao teški ovisnik o drogi tako dasu mnogi trenutci, zdravom ocu jako važni,njemu promakli. Nije ih bio ni svjestan. A jasam svakim danom bivala sve svjesnija svojesituacije i sjećala se riječi svojih roditelja...ali bijaše prekasno.Kroz jecaje sam vapila IsusuU početku, zbog svoga ponosa i oholosti,nisam htjela ni roditeljima niti ikomu od svojihpriznati tu nesnosnu težinu bračnog života.Samu sam sebe osuđivala govoreći dami tako i treba jer je to bio izričito moj odabir.Borila sam se na sve moguće načine. Pokušavalasam doprijeti do svog supruga. Nosve je to bilo uzaludno. To je postao život bezsvjetla, bez smisla i budućnosti. Moje su borbeutihnule, snage je ponestalo. Svakodnevnesvađe, stalni dugovi, sve te njegove krize bilesu jako mukotrpne za cijelu obitelj. Na krajusam bila potpuno shrvana i bespomoćna.Znala sam da sam u toj borbi ostala sama iobeshrabrena do srži. Osjećala sam se odgovornomza našu djecu, koja to nisu zaslužila.Mučila me njihova nevinost i nedužnost. Usrcu me progonio osjećaj da nešto moram činitikako bih zaštitila te male živote od svakidašnjihtrauma. Počela sam se vraćati svojimroditeljima, ali to nije bilo rješenje moje situacije.Samo je bivalo teže jer sam u naše problemedovodila i njih, moje roditelje, koji su prijepočetka bili protiv moje odluke. I u svom tomjadu vapila sam Isusu kroz bolne jecaje kojeje samo on čuo. Govorila sam mu da dalje nemogu, da nemam snage, da takav život ne želimni za sebe ni za svoju djecu. Tada sam počelamoliti Gospinu krunicu svaki dan. Bio jeto Gospin mjesec svibanj, 2008. godine. I nakonmjesec dana ustrajne i neprekidne molitve,u srcu sam čula tihi glas koji je govorio:ZAJEDNICA-MEĐUGORJE!Naučila sam kako dragi Bog sveproviđaKonačno sam skupila snagu i svom supruguodlučno rekla: „U zajednicu za ovisnikeideš ti ili idem ja, jer ja više ovakav život neželim!“ Proveo je samo jedan dan u zajedniciMilosrdni Otac u Međugorju i odustao odtog puta spasenja. Vratio se u pakao droge. Aline i ja. Potražila sam pomoć od fra Svetozara,koji me pozvao u Međugorje i rekao: „Svedok si s njime on svoj problem ne vidi!“ I toje bio odgovor na sva moja pitanja. Razumjelasam da moram otići za dobro ne samo djecei same sebe, nego i za dobro supruga i cijeleobitelji. U Međugorje sam došla baš na godišnjicuGospinih ukazanja, 25. lipnja 2008., sasvoje dvoje malodobne djece. I to je bio Gospinpoziv! Zajednica „Majka Krispina“, kojase brine za djevojke i žene u potrebi, širom mije otvorila vrata kako doma tako i svoga srca.Zahvalna sam na svakom danu provedenomu ovoj zajednici jer je uistinu svaki od Gospeblagoslovljen. Ovdje sam oživjela svoju vjeru,učvrstila Božje zapovijedi u svom srcu. Naučilasam kako se živi s problemom i bez njega;kako se nosi patnja i iz nje izlazi očišćeni ojačan. Naučila sam kako dragi Bog proviđa,kako mi proviđa sretan život s mojomdjecom. Naučila sam kako se trebam odnositiduhovno, psihički i tjelesno sa suprugomovisnikom kao i s njegovom obitelji koja nasve gleda „zatvorenih očiju“. Sada znam da isamoj sebi moram oprostiti i uvijek ozdravljenjenalaziti u svetim sakramentima. Nemakompromisa sa Zlim i zlom. Živo želim bitiBožja i slijediti Isusa vršeći svoje svakidašnjedužnosti s radošću i s ljubavlju osluškujućiu sebi glas savjesti što i kako trebam činitii kojim putom krenuti. Vjerujem da predajućise u ruke Božje možemo svi biti radosni,spokojni i ispunjeni. A sloboda za kojom samkao mlada djevojka čeznula dolazi iznutra, neSvjedočanstvoizvana kako sam mislila. Izvanjska je prolazna,isprazna, ne čini nas sretnima. Ona iznutraje istinska sloboda, sloboda koju nam dajeKrist preko svoje riječi. U sakramentu sveteispovijedi osjećam kako me svaki put iznovaozdravlja, iscjeljuje i čini slobodnom od grijeha.A on, grijeh, tako nas vješto zarobljava.Jasno mi je da je zato Isus i došao da uzmenaše grijehe i da nas očisti i po svojoj PresvetojKrvi posveti!Znam da je Gospodin oprostio svemoje slabosti i grijeheTrebalo mi je vremena u zajednici doksam shvatila hvalospjev ljubavi koji je napisaoApostol u poslanici Korinćanima. Pomilosti Božjoj bolje vidim i čujem, spoznajemda me Duh Sveti uči i poučava kako daživim svoje dane da ne bih lutala kao izgubljenaovca čiji je pastir negdje daleko. Takome često raduje i snaži Isusova prispodobao rasipnom sinu koji se vraća svome Ocu aon ga, pun radosti i ljubavi, dočekuje raširenihruku. I ne samo to, nego ga oblači unovu haljinu da mu postane bliži. Znam daje Gospodin oprostio sve moje slabosti i grijehe,svu moju tvrdoću. Uči me da opraštami da se kajem za sve što je bilo jadno i grješno;da budem ponizna i milosrdna. Iz svojihpropusta, kao i iz tuđih, mnogo sam togarazumjela i danas nastojim otkrivati putoveda krenem u dobro. Uistinu, nikada nije kasnopokajati se i krenuti novim putom, kojinam Bog nudi, jer on nas čeka kao zalutalogsina. Znam da me je Gospodin obukaou novost života upravo ovdje u Međugorju,u zajednici „Majka Krispina“, koja se čvrstouzda u njegovu pomoć i zaštitu njegove majkeMarije.Malena je svoje svjedočanstvo za čitateljeGlasnika mira završila ovom zahvalnommolitvom:Hvala ti, Isuse, za Majku Mariju, KraljicuMira. Hvala ti za njezine pohode ovommjestu i mojem srcu. Hvala ti što u svim danimajačaš moju vjeru da srcem molim zaoslobođenje mojeg muža od pakla droge dami djeca imaju zdrava oca koji će ih njihatina svojemu koljenu i širiti ruke kad ih ugleda.Hvala ti što me tvoja i moja majka Marijapotiče da čitam tvoju svetu riječ i što me svakiput napunja neopisivom milinom. Hvalati, Kraljice Mira, što me vodiš k svom Sinu,našem Spasitelju. On daje smisao mom životu.On je moja radost, moj mir, moje utočištei moja sigurnost. Hvala ti Majko, KraljiceMira, što si me preko krunice dovela uovo mjesto koje si posebno odabrala. Hvalati za ove dobre sestre u Zajednici, koje meuvijek upućuju na tvoje majčinsko srce i nasrce tvoga Sina!!!30 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2010. | Broj 9 | Godište V. | 31

PoticajiMajko, radije u smrt odgladi nego od srama!fra Mario KnezovićSjedio je na kamenome pragu rodnekuće. Stigao je iz tuđine. Zatekao samga u dječjim suzama premda je osobau poodmakloj dobi. Ne nazirući očemu je riječ, zabrinuto ga upitah: „Što se todogodilo pa ste u suzama?“ Jecavim glasomrekao mi je kako prvi put dolazi u svoj zavičajotkako mu je umrla majka. Nastavio jekazivati kako mu je sad teže nego na dan pokopajer je po dolasku iz tuđine tek potpunoshvatio da majke nema. Plač je sustizao njegoveriječi dok je prepričavao kako ga je majkačekala, za njega molila, dijelila mu savjete,teško radila i uvijek govorila kako je dobro ikako će biti dobro. Bila je to, reče mi, majkakoja je čekala djecu i umornim, potrošenimrukama od rada milovala ih i hrabrila.Te majke više nema i tog zavičaja više nema,jer, kako reče, ona je bila zavičaj, ona je bilaHercegovina, ona je bila ljubav za dom i rodnukuću koja se u njemu rađala.To je, čitaoče, mala zgoda iz susreta s čovjekomkoji plače za majkom, koju donosimkako bismo lakše ušli u ozračje majčine privlačnosti.Fra Ljudevit Rupčić zapisa: „Da je suncedovoljno toplo ne bi Bog trebao stvaratimajku.“ Osjećaji prema majci su najdublji,zato nije neobično što se rijeka vjerničkihduša na Veliku Gospu upućuje pred lik NebeskeMajke. Taj dan se u čovjekovoj nutriničuje zov majčine ljubavi. Biti uz Gospinkip privilegirano je mjesto najdubljeg osjećajaprihvaćenosti, zaštite, zagovora, savjeta…Marija privlači jer čeka, moli i blagoopominje. No, Marija kao majka svih nas,ne može ostati nijema i biti sretna ako djecalutaju, ako umjesto putom hode stranputicom.Marija je u punini sretna, i od nas štovanjempočašćena, ako naši putovi i planovi32 | Glasnik mira | Međugorjevode do Isusa, na kojeg nas stalno upućuje iprema komu nas vodi. Marija nije cilj, ona jeposrednica do cilja – do Isusa.Stoga, biti uz Mariju bez odluke ponovnogpreispitivanja svoga odnosa prema Isusu, promašajje i površan sezonski vjerski avanturizam.Mariju najbolje štujemo ako činimo svešto Isus kaže (usp. Iv 2,5). Dokle god izvanjskimmanifestacijama štujemo Gospu a činimozlo i negiramo svoje dostojanstvo kaohrama Duha Svetoga, nismo majci na ponosnego tako još jednom mačem boli probadamonjezino srce.Zato mi se uz ovo razmišljanje namećedonijeti vam ispovijed devetogodišnjeg dječakakoji od svoje majke traži promjenu života.Naime, majka je sinu govorila kako uvečernjim satima ide na posao. Sinu je s vremenompostalo neobično gdje majka radi išto radi. Jedne večeri potajice ju je slijedioi zaprepastio se spoznajom da mu je majkajavna žena – prostitutka. Ujutro je u suzamamajku pitao zašto to radi. Odgovorila mu jeda ju je nevolja natjerala kako bi djeci osiguralakruh. Na tu tvrdnju dječak je uzvratio:„Mama, ja ću radije umrijeti od gladi, negood srama da imam takvu majku!“ To je jasnaporuka. Cilj ne može opravdavati sredstva.Nažalost, u svagdašnjici smo svjedoci kakose u ime kruha, egzistencije i moći trgujenajvećim vrijednostima koje čovjek ima.Dostojanstvo je stavljeno u službu trgovanja.Marija nas zato poziva na zaokret. Dolazakpred njezin kip, u njezino svetište, obvezuje.To nikako ne smije biti „vjerski turizam“,nego vjernički hod u vlastito srce. A Ivan usvojoj poslanici piše: „Ljubljeni, ako nas srcene osuđuje, možemo zaufano k Bogu“ (1 Iv3,21).Božja pitanja čovjekuDokle će me tajnarod prezirati?fra Iko SkokoMojsije je poslao izvidnicu iz pustinje Paran u kanaanskuzemlju, uz riječi: „Idite gore u Negeb, onda se popnitena brdo. Razgledajte zemlju kakva je. Je li narod koji u njojživi jak ili slab, malobrojan ili mnogobrojan? Kakva je zemljau kojoj živi: dobra ili hrđava? Kakvi su gradovi u kojimaborave: otvoreni ili utvrđeni? Kakvo je tlo: plodno ili mršavo?Ima li po njemu drveća ili nema? Odvažni budite i ponesiteplodova te zemlje“ (Br 13,17-20).Nakon četrdeset dana izviđanja izviđači su se vratili utabor. Po povratku izvijestili su: „Išli smo u zemlju u koju sinas poslao. Zaista njome teče med i mlijeko. Evo njezinihplodova. Ali je jak narod koji u onoj zemlji živi, gradovi suutvrđeni i vrlo veliki. A vidjesmo ondje i potomke Anakove.Amalečani borave u negepskom kraju: Hetiti, Jebusejcii Amorejci žive u brdu; a Kanaanci se nalaze uz more i dužJordana“ (Br 13,27-29).Nakon njihova izvješća došlo je do nesporazuma i sukobameđu Izraelcima. Jedna skupina, na čelu s Kalebom,oduševljena zemljom koja ih čeka htjela je odmah poduzetiakciju i zauzeti zemlju. Izviđači su, međutim, iznijeli i drugustranu onoga što su vidjeli. Ljudi koji su stanovali u timkrajevima bili su poput divova, veći i snažniji od Izraelaca.Zacijelo, kad je narod čuo kakvi i koliki ih ljudi čekaju u obećanojzemlji, počeli su vikati, plakati i mrmljati.Ponovno su izgubili povjerenje u Mojsija, a onda i uBoga. Mrmljali su: „Kamo sreće da smo pomrli u zemlji egipatskoj!Ili da smo pomrli u ovoj pustinji! Zašto nas Jahvevodi u tu zemlju da padnemo od mača a žene naše i djecada postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimou Egipat!“ (Br 14,2-3). Htjeli su izabrati nove vođe, aline one koji će ih voditi dalje, nego one koji će ih vratiti uEgipat, u ropstvo.U takvom metežu riječ su uzeli Jošua i Kaleb. Oni su bilimeđu izviđačima. Počeli su hrabriti narod. Dok su oni govorili,ljudi su smišljali kako će kamenovati Mojsija i Arona.Bog ne odustaje od svoga nauma. Ponovno se očitovapred svima i obrati se Mojsiju: „Dokle će me taj narodprezirati? Dokle mi ne će vjerovati unatoč svim znamenjimašto sam ih među njima izvodio? Udarit ću ih pomoromi istrijebiti, a od tebe ću učiniti narod veći i moćniji od njega“(Br 14,11-13).Mojsije je počeo posredovati molitvom: „Egipćani sushvatili da si ti, svojom moći, izveo ovaj narod između njih.Oni su to kazali žiteljima one zemlje. Već su saznali da si ti,Jahve, usred ovog naroda, kojemu se očituješ licem u lice,i da ti, Jahve, u oblaku stojiš nad njima; da obdan u stupuod oblaka, a obnoć u stupu od ognja ideš pred njima. Zato,ako pobiješ ovaj narod kao jednoga čovjeka, narodi koji sučuli glas o tebi reći će: Zato neka se snaga moga Gospodinauzvisi, kako si najavio rekavši: Oprosti krivnju ovome narodupo veličini svoga milosrđa, kao što si vodio ovaj narod odEgipta dovde“ (Br 14,13-19).Bog je čuo i uslišao Mojsijevu molitvu, te rekao: „Opraštampo riječi tvojoj.“Iz govora svetoga Augustina, biskupaKad god trpimo od kakva pritiskaili nevolje, to nam je na opomenui popravak. Jer i samo Sveto pismone obećava nam mir, sigurnost ispokoj, već nevolje, pritiske i sablazni, kakoočito govori Evanđelje; jer tko ustraje do kraja,spasit će se. Što je, naime, nekoć imao dobrogaonaj život od samoga prvoga čovjekaod kojega nam je zaslužio smrt, od kojega jeprimio prokletstvo, od kojega prokletoga nasje oslobodio Krist Gospodin?Ne smijemo, dakle, braćo, mrmljati, kaošto su mrmljali neki od njih, kako veli Apostol,te izgiboše od zmija. A braćo, što ljudskirod trpi, a da to nisu trpjeli očevi naši? Ilikad tako trpimo, zar nismo spoznali da su toi oni pretrpjeli? A ti susrećeš ljude koji plačunad svojim vremenom kao da bi vremenanaših pređa bila dobra. Kad bi se moglivratiti u vremena otaca svojih, i onda bi istomrmljali. Ti misliš da su prošla vremena biladobra, jer to nisu tvoja vremena, pa su zatodobra.Ako si od Zloga oslobođen, ako si već povjerovaou Sina Božjega, ako si već zadojeni poučen Svetim pismom, čudim se što mislišda je Adam imao dobra vremena. I tvojisu roditelji nosili Adama. Zacijelo, i Adamuje bilo rečeno: U znoju lica svoga jest ćeš kruhsvoj; zemlju ćeš obrađivati od koje si uzet; rađatće ti trnjem i korovom. To je zaslužio, toje primio, to je primio od pravednoga Božjegsuda. Što onda držiš da su prošla vremenabila bolja od tvojih? Od onoga Adama pado današnjega Adama samo je trud i znoj, trnjei korov. Da li nam je potop umakao? Zarsu umaknula tegobna vremena gladi i rata,što je pisano da ne bismo zbog sadašnjegavremena mrmljali na Boga?Kakva li su, dakle, bila ona vremena! Zarse ne zgražamo nad svime što smo čuli, nadsvime što smo čitali? Da bismo tako imali razlogada radije zahvaljujemo negoli mrmljamonad svojim vremenom…PoticajiDobra i zla vremenaRedovito jadikujemo nad svojim vremenom, žalimo za nekim minulim davnim vremenimakad je navodno bilo bolje, ljepše. Lamentiramo nad tim kako su nam vremena zla. Vrijemeoblikuju ljudi, vremena su zla jer su ljudi zli, a vremena su dobra kad su ljudi dobri,bogobojazni, pobožni, kad po Bogu i prema Bogu žive. S istim se problemima suočavao iprije 15 stoljeća sveti Augustin. Pokušao je dati svevremenski odgovor na pitanje dobra izla vremena u jednome svome govoru. Vrijedi ga pročitati i promišljati.Rujan 2010. | Broj 9 | Godište V. | 33

Odjeci u svijetuMoj svećenički poziv iMeđugorje živo su povezaniMladomisnik Boris Milavec (37 godina) svećenik je biskupije Strasbourg u Francuskoj.Njegovi roditelji, Slovenci, jedno su vrijeme živjeli u Švicarskoj, gdje je Boris rođen, apotom su odselili u Strasbourg, gdje mu majka i danas živi, a otac je umro prije nekolikogodina. Mladu Misu slavio je 13. lipnja u katedrali u Strasbourgu. Ponovno smo ga susreli uMeđugorju, na molitvenom festivalu mladih, kada smo s njime i razgovarali za Glasnik mira.Priredio Krešo ŠegoVlč. Borise, predstavite se našimčitateljima.Moji su roditelji živjeli u Francuskoj, gdjesam odrastao, završio školu i radio, pa sam pokulturi Francuz, a po rođenju Slovenac. Namaturi sam se bio odlučio za prirodne znanosti,biologiju, matematiku i fiziku, a na fakultetusam počeo studirati povijest. Nakon godinudana upisao sam teologiju i filozofiju te magistrirao.Godine 2001. tražio sam posao nozbog gospodarske krize bilo ga je teško naćipa sam jedno vrijeme zarađivao svirajući gitaru.Poslije sam se zaposlio u jednoj političkojstranci kao direktor predizborne kampanje.Potom sam se zaposlio u Lausanni u Švicarskoj,predavao sam u jednoj večernjoj školi. Utoj sam školi predavao biblijsku teologiju.Kad ste prvi put bili u Međugorju?Bilo je to u kolovozu 1994., za Mladifest.Od koga ste čuli za ukazanja KraljiceMira?Moj stric, koji je živio u Sloveniji, organiziraoje hodočašća u Međugorje, a moja mamaprvi je put hodočastila 1987. i tom mi je prigodomdonijela knjige o ukazanjima KraljiceMira. Knjige sam čitao i u meni se rodila željada i sam dođem u Međugorje, što se ostvarilonakon sedam godina.Što ste mislili o tome da se u naše vrijemeu nekom mjestu ukazuje Gospa?Jeste li prihvaćali tu mogućnost?U početku sam ćutio znatiželju vidjetio čemu je riječ. Ipak je atrakcija da se Gospaukazuje pa sam sve više želio poći u Međugorjevidjeti što se događa. U međuvremenusam razmišljao o Gospinim porukama i1994., a bio je rat u vašoj zemlji, odlučio sam,bez imalo straha, poći.Vaš prvi susret s Međugorjem?Kad sam u Međugorju izišao iz autobusa,nakon dugog putovanja, osjećao sam se vrloslabo, bilo mi je zlo od vožnje. Tada nisamosjetio ništa posebno, molio sam krunicu, is-34 | Glasnik mira | Međugorjepovjedio se, bio na Misi, ali, iskreno, nisamosjetio ništa izvanredno. Ali za svoga drugogdolaska, već sljedeće godine, doživljaji su biliiznimno snažni. Doživio sam radost, sreću imir, bio je to nebeski mir, radost da smo Božjadjeca i da nas čeka raj, život vječni. Bio samsretan što na zemlji, na našem zemaljskomputu, možemo spoznati i okusiti Božju ljubav,spoznati Isusa.Jeste li došli sa skupinom ili sam?Uvijek sam dolazio s hodočasničkom skupinomi uvijek iz Slovenije.Ovo je mjesto posebnonadahnjujuće za svećenika,a tu mislim na svakidašnjumogućnost ispovijedanja,svjedočanstva i propovijedi.Foto ĐaniKad ste došli prvi put, još je trajao rat. Jeli Vas bilo strah putovati?Ne, nikakav strah nisam osjećao, putovaosam kao na najsigurnije mjesto na svijetu. Uistinuje to bio čudan osjećaj, nitko u autobusunije pokazivao nikakav strah, a molitva i svjedočenjacijelim putem bili su nešto izvanredno.U Međugorju je posebno plijenilo to ozračjemira koje se može i dan-danas doživjeti nasvakom njegovu djeliću.Čega se posebno sjećate iz tih prvihdolazaka?Moram kazati da me je posebno dirnuo fraSlavko Barbarić, njegove propovijedi, molitvakrunice, mir koji je iz njega zračio, razmatranjana klanjanju Presvetom. Uistinu je bio poseban.Također me se snažno dojmio fra JozoZovko, njegove meditacije i svjedočenje. Premdanisam tako dobro razumio hrvatski jezik,zajednička molitva bila je tako važna i snažna.To me je posebno ganulo, to da smo svi skupas Isusom, s Marijom. Sjećam se, i vjerojatno nikadne ću zaboraviti, 1995. godine u daljini suse čule eksplozije granata. Jedna gospođa predcrkvom plačući je došla do fra Slavka i govorilamu: „Svi ćemo umrijeti, svi ćemo umrijeti!“Fra Slavko ju je zagrlio i mirno govorio: „Nitkone će umrijeti, ne bojte se.“ Svih nas se dojmiotaj njegov mir i pouzdanje u Boga koje jei na nas prelazilo. To ne ću zaboraviti, to pouzdanjeu Boga!Kad ste počeli osjećatisvećenički poziv?Svećenički poziv osjećao sam u isto vrijemekad je u meni rasla želja da posjetim Međugorje,dakle 1994. godine. Moj svećenički pozivi Međugorje živo su povezani, nikako ih nemogu razdvajati niti mogu govoriti o jednoma da ne govorim o drugom. Moje svećeničkozvanje plod je ukazanja Kraljice Mira.Svi se trebamo upitati što jeMeđugorjeKoliko ste puta bili u Međugorju i štoVas vuče da dolazite?Moram kazati da meje posebno dirnuo fraSlavko Barbarić, njegovepropovijedi, molitvakrunice, mir koji je iz njegazračio, razmatranja naklanjanju Presvetom.Bio sam oko petnaest puta, a u Međugorjeme vuče mir, molitva, predanje Bogu, obraćenje.To je mjesto moja oaza u koju svake godinemogu doći i reći svoje DA Bogu. Ovo je mjestoposebno nadahnjujuće za svećenika, a tu mislimna svakidašnju mogućnost ispovijedanja,svjedočanstva i propovijedi. Plijeni me intelektualnii duhovni program koji ovdje nalazim,lijepo ga je doživjeti i živjeti. Ne mogu objasnitizašto, ali osjećam da je ovo jedinstveno mjestona kojemu se mladi osjećaju doma, kod majke.To je jedinstveno! Kao što je jedinstveno, primjerice,da na Mladifest dolazi pedesetak tisućamladih iz cijeloga svijeta, a praktično bezikakve promidžbe. Mlade ovamo vuče MajkaMarija, koja za svakoga ima otvoreno srce. Toje Međugorje!Kao čest hodočasnik i mlada osoba,a sada svećenik, recite nam u čemu jeznačenje Međugorja za naše vrijeme,pa i za budućnost?To je uistinu temeljno pitanje i svi bismose trebali upitati što je točno Međugorje. PoBožjem planu, kako ja to doživljavam i osjećam,ovo je izniman događaj u povijesti čovječanstva,izvanredno vrijeme koje se možeusporediti s vremenom Isusova boravka nazemlji, ovo je golema šansa koju Bog daje čovjekuda ide putem dobra, putem evanđelja iputem obraćenja. Bog nam daješansu, šalje nam svoju majku, kojanas zove da se obraćamo i idemoza Isusom, njezinim sinom,da ga primimo za brata, prijateljai Boga... ako taj Marijin pozivne poslušamo, mislim da će lošeza nas završiti. Tu šansu imamoveć preko dvadeset devet godina,svaki dan, što je uistinu jedinstvenou povijesti čovječanstva.Mi, svatko na svoj način,moramo biti svjedoci te neizmjerneBožje milosti.Neki kažu da su Gospineporuke jednostavne, da se ponavljaju.Kao magistar teologije i filozofije, i kaosvećenik, imate li s time problema?Kazati da su poruke jednostavne i da se ponavljaju,može se samo ako se površno i brzočitaju, no ako ih čitate sabrano, polagano, nemožete se ne začuditi kako su duboke biblijskeporuke dane na tako jednostavan način. Čitajućiporuke, zapravo bolje razumijevam Svetopismo, ono mi postaje bliže.Treći dan ukazanja Gospa je vidiocimakazala: “Mir, mir, mir i samo mir, mirmora zavladati između čovjeka i Boga,a i između ljudi.” Naravno, tada u našemokružju nije bilo rata niti njegovih naznakapa su ljudi teško shvaćali tu poruku.No, nakon deset godina uslijedioje rat, i svima nam je bio jasan taj, rekaobih, dramatičan Gospin poziv. Što danasmislite o tom Gospinu pozivu?Mir je najveći Božji dar, koji je vezan za darmudrosti, dar Svetoga Duha mudrosti. Marijanam želi dati puni, pravi mir, jer mir je istodobnoradost. To nije mir groblja, već mir radosti,kao u Kani, posvemašnji mir i radost, a to namBog želi dati.Bog ne želi da propadnemoSveta Stolica osnovala je međunarodnopovjerenstvo za Međugorje. KolikoVam to znači?Znači mi mnogo i ufam se da će povjerenstvoobjektivno djelovati i ako bude djelovaloobjektivno, istina će se iznaći. Sve što sam doživljavao,gledao i slušao svih minulih godinaza svojih hodočašća ovamo, mislim da će istinabiti da je riječ o Božjem djelu, da je Bog ovdjena djelu, jer nemoguće je da vrag nagovaraljude na ispovijed, ne može on reći da slijedimoIsusa i da čitamo Sv. pismo, to vrag ne možereći. Vrag ne radi sam protiv sebe pa da namsve to govori. Tako može govoriti samo Bog,samo Bog nas može strpljivo zvati, zvati i zvati,to je Božje djelo.Odjeci u svijetuImate li u svojoj biskupiji međugorskihmolitvenih programa?Nažalost, ne. Koliko mogu vidjeti, francuskibiskupi ne podupiru Međugorje, a jedan je visokorangiraniduhovnik, govoreći o tome, kazaokako ćemo svi to skupo platiti. U Francuskojima svega, ljudima ništa ne nedostaje, alivjera se hladi. Može se općenito reći, što je višematerijalnih dobara, manje je Boga, manje jeGospe i vjere. Ljudi, jednostavno, ne znaju zahvaliti.Svi moramo moliti za vjeru, da crkveopet postanu pune jer su, nažalost, mnoge posveprazne.Dolazite već dugo i poprilično steupoznali Međugorje pa bih Vas upitaošto biste preporučili nama koji stalnoživimo u njemu?Vi imate vrlo tešku zadaću jer morate bitislika Marijinih poruka. Vi prvi morate živjetiono što Marija govori, a to nije lako, jer ste prvacrta borbe za dobro.Na Vašoj mladomisničkoj spomen-sličicinije neki svetac ili svetica već križna Križevcu. Zašto ste se odlučili za tajmotiv?Za mene je ovo najljepši kraj na svijetu, ana Križevcu sam imao duboke doživljaje pasam držao posve prirodnim da na spomensličicimoje mlade Mise bude križ s Križevca.Kad sam ovdje, uvijek osjećam veliku potrebupokloniti se tom križu i istodobno, boravakkraj njega ispunja me neopisivom radošću.Je li Vas netko u Francuskoj pitao odakletaj križ na sličici?Da, pitali su me gdje se nalazi taj križ, a kadsam im kazao da je iz Međugorja, dalje su pitaligdje je Međugorje. Uvjeren sam da će mnogi uMeđugorje i Gospi biti privučeni i tom malomspomen-sličicom.Velečasni Borise, Međugorje sutra?Globalno, svijet ne ide putem dobra, putemsvetosti, to svi vidimo. Pobačaji, homoseksualnibrakovi, genetske manipulacije, razvodi brakova;naša društva, naša politika sve nas snažnijepodsjećaju na Betlehem – nema mjesta zaIsusa. Bez obraćenja, na koje nas svakodnevnopoziva Marija, mi idemo u propast. U Međugorjunas Marija zove na obraćenje, Bog neželi da mi propadnemo, i vjerujem da će plodoviukazanja u Međugorju biti taj snažni preokretprema putu obraćenja. Drugoga namputa nema.Na koncu razgovora, na koji se radoodazvao, vlč. Boris Milavec svim čitateljimaGlasnika mira podijelio je svoj mladomisničkiblagoslov.Rujan 2010. | Broj 9 | Godište V. | 35

Hodočasničke stazeHodočasničke stazeGospa Trsatska i Sveta kućicaZbog gubitka Svete kućice, neutješnim Trsaćanima papa Urban V. godine 1367. šalječudotvornu sliku Majke Božje imena „Majka milosti“. Predaja kaže da je sliku naslikao sv.Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Radi iskazivanogštovanja, slika je 8. rujna 1715., pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, okrunjena čistimzlatom. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa.Priredio fra Karlo LovrićSvetište Gospe Trsatske spada međunajstarija hrvatska marijanska svetišta.Trsat je dio grada Rijeke na kojemse nalazi samostan s Gospinomcrkvom, koji pripada Hrvatskoj franjevačkojprovinciji sv. Ćirila i Metoda, sa sjedištem uZagrebu.Franjevci iz Bosanske vikarijeGospina crkva danas je poznato svetištei hodočasničko odredište u koje stižu ljudiiz svih dijelova Hrvatske i iz inozemstva. Unjoj su grobovi nekih članova grofovske obi-telji Frankopana i grob Petra Kružića, graditeljaznamenitih stuba do trsatskog svetišta.O gradnji crkve razmišljao je NikolaIV. Frankopan, no gradnju je, s dopuštenjempape Nikole V., započeo njegov sin,knez Martin Frankopan, zavjetujući se franjevcima,god. 1453., obvezom gradnje crkvei franjevačkog samostana na mjestu gdjese, prema legendi, od 1291. do 1294. nalazilaBogorodičina kućica. Nakon izgradnje,doveo je franjevce iz Bosanske vikarije.Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljećabila je kapela, koju je dao izgraditi NikolaFrankopan. Crkva koja je iz nje nastala,zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavnecrkvene lađe današnje građevine. Lijevacrkvena lađa i pročelje podignuti su poslije.Sada crkvu čine dvije lađe. Znamenita su idva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.Najzaslužniji za današnji izgled crkve jeFranjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana,koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radovena njezinoj obnovi i proširenju. Crkva je dobilakonačni izgled god. 1824., kad je produžena6 metara, a dodan joj je i zvonik.Današnja bazilika splet je gotičko-renesansno-barokno-bidermajerskihgraditeljskihfaza. Rese je oltarske slike sv. Mihovila,sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikaraiz Švicarske, franjevca Serafina Schöna,slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnikaiz 17. i 18. stoljeća.Unutrašnjost crkveNa današnjoj se crkvi isprepliću mnogobrojnistilovi i povijesna razdoblja. Na bidermajerskompročelju iz prve polovice 19.st. koriste se portali iz 17. st. U crkvi postojesamo dvije lađe: prvotna i lijeva, nastale objedinjavanjemnekadašnjih pobočnih kapela.Propovjedaonica i pobočni barokni oltaridrvorezbarski su radovi koji polikromijomimitiraju višestruko skuplje mramorne oltare.Giovanni Pietro Telesphoro de Pomis,Talijan koji se rodio u Grazu, naslikaoje svetu Anu Trojnu, palu središnjegoltara na bočnom zidu lijevog broda.Na drvenom oltaru svetog Nikole, na desnomebočnom zidu i mramornim oltarima lijevoi desno od trijumfalnog luka svetišta,pale je izradio Švicarac Serafin Schön, kojije u prvoj polovici 17. st. na Trsatu ostavioveliki opus. Prepoznatljiv je po manirističkiizduženim likovima prozračne draperije.Cristophoro Tasca iz Bergama naslikaoje veliku palu Navještenja, kojase nalazi iznad trijumfalnog luka.Raskošnu kovanu rešetku, koja zatvara svetište,god. 1705. donirao je senjski nadbiskupPetar Brajković, a monumentalni mramorniglavni oltar god. 1695. donirao je zagrebačkisudac Ivan Uzolin.Čudotvorna slikaZbog gubitka Svete kućice, neutješnim Trsaćanimapapa Urban V. godine 1367. šalječudotvornu sliku Majke Božje imena „Majkamilosti“.Predaja kaže da je sliku naslikao sv. LukaEvanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci ipodijeljena na tri polja. Radi iskazivanog štovanja,slika je 8. rujna 1715. pod pokroviteljstvomHrvatskog sabora okrunjena čistimzlatom. Bila je to prva Marijina slika izvanItalije koju je dao okruniti neki papa. „Majkamilosti“ ima iznimno značenje u stvaranjukulta Djevice Marije na Trsatu. SvetiOtac već u 15. st. dopušta poseban oprostonima koji je pohode. Slika se i danas cijenizbog milosti koju po njoj Marija dijeli svojimštovateljima. Na glavnom je oltaru i iznaša seiz crkve prigodom procesija na blagdan GospeTrsatske ili Velike Gospe.Lijepo je čuti od hodočasnika iz Rijeke daih dolazak u Međugorje još više povezuje sGospom Trsatskom. A zar bi moglo i smjelobiti drukčije?!Loretto – Gospina kućicaGradić Loretto, s 11.000 stanovnika, nalazise u središnjoj Italiji, u provinciji Ancone.Smjestio se na blagoj uzvisini iznad desneobale rijeke Musone, u priobalju Jadranskogmora. Udaljen je 22 km od Ancone, okruženseoskim gospodarstvima i maslinicima, imaodlike i gorskog i primorskog kraja te kao iostala mjesta u regiji, omogućuje prekrasanpogled s Apenina na Jadran.Dakako, ovo o Lorettu ne bi bilo zanimljivočitateljima Glasnika mira da nije riječo poznatom svetištu. Iz blizine toga svetišta,iz Ancone, svakodnevno, kroz cijelugodinu trajekti prevezu do Splita na tisućei tisuće autobusa i osobnih automobila shodočasnicima. Dakako, Split im nije krajnjeodredište, nego Međugorje. A zašto? Talijanekoji prelaze na istočnu obalu Jadranane zanima ni poznata Dioklecijanova palačani druge starine, pa ni sveti Duje u Splitu,nego 150 km udaljeno selo Međugorje, bezikakvih umjetničkih starina, ali bogato dvamabrdašcima koja, kako tvrdi šestero vidjelacaiz sela Bijakovića, župa Međugorje, jošuvijek „ugošćuju“ Kraljicu Mira. Bez KraljiceMira, Međugorje bi ostalo nepoznato i zabačenoselo. Gospa je 1981. župi Međugorjei ljudima cijeloga svijeta poslala porukuo svom imenu: „Ja sam Kraljica Mira“. Iakoje poruka poslana po nesigurnim „poštarima“– šestero seoske djece! – i bila podložnavrlo strogoj kontroli Udbe, brzo se proširilaupravo zbog te stroge kontrole. Neki sudolazili uvjeriti se u „laž“, a drugi u istinu.Bog se poslužio i onima koji su govorili da jeto izmišljotina, ali daleko više onima koji suu poruci prepoznali istinitost sadržaja i došli,poput „mudraca s istoka“, „vidjeti stablo skojega se beru tako divni plodovi“ (kardinalSchönborn).A sada čujmo što se to događalo s Lorettom,jesu li u tom mjestu „poštari“ bili anđeli…Bazilika svetišta Svete kućiceJezgra razvoja Loretta je bazilika svetištaSvete kućice, koja je, kako legenda kaže,ugostila poznatu kuću Isusova rođenja. Predajagovori da je u noći 10. prosinca 1294.na obale Italije, na krilima anđela, iz Palestinedonesena Sveta kućica iz Nazareta. Vjerujese kako je u toj kući rođena i odrasla Marijai kako je u njoj doživjela susret s anđelomGabrijelom, koji joj je navijestio da će začetiIsusa po Duhu Svetomu. Tu je živjela s Isusomi Josipom za Isusova djetinjstva. NakonIsusova uzašašća na nebo, apostoli su kućupretvorili u crkvu.Gospina se kuća sastojala od dva dijela.Jedan je kamena spilja, i ona se još uvijekčasti u bazilici Navještenja u Nazaretu, adrugi je jedna kuća blizu te kamene spilje. Itu kamenu kuću anđeli su, god. 1291., najprijeprenijeli na Trsat, a onda na brežuljakLoretto, god. 1294., u vrijeme kad su križariistjerani iz Palestine.Na temelju novih saznanja koja počivajuna dokumentima i arheološkim iskopavanjimaispod Svete kuće, kao i na filološkim iikonografskim studijama, stvara se hipotezada je kamenje Svete kuće u Loretto prenesenoljudskim rukama, tj. brodom.Nije davno pronađen dokument iz godine1294. u kojem piše kako je Nicofero Angelo,vojvoda Epira, povodom svadbe svojekćeri, njezinu zaručniku predao različitedarove. I tu se izričito spominju „svete stijene,uzete iz Kuće naše Gospe, Djevice i MajkeBožje“. Ovaj iskaz potvrđuju i neki znanstvenici,koji početkom 20. st. jamče kakosu u jednom dokumentu Vatikanske pismohrane,koji se danas više ne može naći,čitali da je jedna poznata bizantinska obitelju 13. st. spasila kamenje Svete kuće uNazaretu od saracenskog pustošenja, prevezlaga u Loretto i opet tamo podigla Svetukuću. Daljnju potvrdu dokumenta iz godine1294. daju arheološki nalazi, međuostalim i dvije novčane kovanice vojvodeod Atene (1287. – 1308.), dakle iz vremenakada je Kuća prenesena. (Vojvoda je bio rođakgore spomenute zaručnice i gospodarzaručnikova lena).Narodna predaja da je Sveta kuća prenesenaanđeoskom rukom može se objasnititako, što riječ „anđeoska“ dolazi od obiteljskogimena Angelo.Je li Sveta kuća u Loretto došla ljudskomili anđeoskom rukom, nije toliko bitno, ali jejedno sigurno: Loretto ima posebnu povezanosts Kućom Marije iz Nazareta.Ova izvrsna relikvija je za svakog hodočasnikaprigoda i poziv da, moleći, promatrateološke i duhovne poruke Svetišta.Predanje Majci Božjoj LoretskojO Marijo, neoskvrnjena Djevice, dolazimoti puni povjerenja: primi danas našeskromne molitve i našu predanost.O Majko, ti si Božanskog Spasitelja u svojojprečistoj utrobi nosila; uzmi naše darovekao znak vjere i djetinje ljubavi, pri čemumi u duhu ulazimo u tvoju Svetu kuću. Onaje prisutnošću tvoje Svete obitelji u pravomsmislu postala Božja kuća i mi želimo da svekršćanske obitelji budu prožete njezinim duhom.Od Isusa neka nauči svako dijete duhaposlušnosti i rada. Od tebe, Marijo, neka naučisvaka žena smjernost i spremnost na žrtvu.Od Josipa, koji je za Isusa i za tebe živio,neka nauči svaki muž vjerovati u Boga i živjetiu obitelji i u društvu u vjernosti i poštenju.Marijo, mi se molimo tebi za našega papui za čitavu Crkvu, za našu domovinu i za svenarode zemlje, za crkvene i državne uredbe,za patnike i grješnike. Mi se posvećujemotebi.Duhom u tvojoj Kući prisutni, u kojoj sizačela Duhom Svetim, ponavljamo sa živomvjerom pred tobom, o Marijo, riječianđela Gabrijela: „Zdravo, milosti puna,Gospodin s tobom!“ i još jednom ti dozivamo:„Zdravo, Marijo, Majko Isusova i MajkoCrkve!“36 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2010. | Broj 9 | Godište V. | 37

(P)ogledi iz suvremenostiTjedni molitveni program– zimski raspored (od Mise na Križevcu do 1. svibnja)Otkvači, zakači, prijateljuPostavimo li stvari u svom životu na mjesto, vjerujem da će nam biti mnogo lakše postavitiih i u društvu, odnosno da će ono doći barem blizu svoga dovršetka. To, pak, značiotkvačiti sve ono što nas pokušava prevariti. Mogu to biti neke novine, neke tv i radijskepostaje, internetske stranice, prijatelji, pa i mi sami. Svejedno.Miljenko StojićGledam svoju posljednju knjigu nastolu. Nisam je još poslao kamo jetrebalo, odnosno kamo ja mislimda bi trebalo. A nije ona ništa kriva.Samo nekako ne nalazim vremena za nju.Ili je u pitanju podsvijest? Bio sam poprilično„oštar“ i izvan nekih uobičajenih tijekovapa... Razmišljam još o tome dok se spremamoznačiti je dovršenim poslom.Naravno da bi bilo dobro kad bi čovjekmogao mnogo toga označiti prošlim vremenom.Ali to, jednostavno, ne ide. Recimo dasmo se početkom osamdesetih godina prošlogstoljeća bili ponadali da će mnogo togapoteći drukčije. Čovječe, ukazala nam seKraljica Mira! Mislim vidiocima, a oni sunaši, zar ne? I što bi? Kako u kojem slučaju.Jedni pođoše za Gospom, makar i šepajući,drugi poput gledatelja nastaviše promatratišto se to zbiva te od vremena do vremenaplješću ili zvižde. Treći su odmahnuli rukomjer imaju važnijeg posla. Karijera i sve povezanos njom neprestano ih zovu pa kako dase ogluše? I na kraju svega dođe netko i kaže,onako šatrovački, da „otkačiš“. Možda se uprvi mah i ne snađeš, ali on misli ozbiljno.Preostaje ti zato razmišljati kako se ponovno„zakačiti“, iako ti se sve to čini maglovitim.Gdje si pogriješio?Pođimo od nekih događaja ovih posljednjihmjeseci. Društvena se hrvatska pozornicaitekako uzbibala. Komunizam se maloosokolio i vidljivije nego prije provirio nadnevnu zbilju. S njim i jugoslavenstvo, tatinii mamini sinovi, zveckanje tamničkim uzamakao nekada, govor koji neprestano neštobrblja a nikako da nešto kaže. I onda senađe netko i neki koji prstom upriješe u sveto. Nastade nesmiljena strka. Tko se to usudidirati stare, besprijekorne istine?! Ne snađošese najbolje ni svi branitelji tog diranja.Složiše se s ocjenom stanja, ali način bi, kao,trebao biti drukčiji. Nisam uspio razumjetikakav. Ako je nešto jasno, onda je ono dubokodo bola. Uvijek ima onih koji će se s timsložiti i onih koji ne će, ali će to uvijek zahvaćatinaše dubine. Prisjećam se svojih životnihiskustava. Jest, uvijek je bilo tako. Jasnoćaje donosila opredjeljivanje. Jesam li uvijekslijedio taj put? Ne ću ovako javno odgovoriti,kao što ni od drugih to ne tražim. Učinitću to u tišini sobe, dok preispitujem svoja životnauvjerenja.Kolikogod bile umilne i blage, riječi KraljiceMira su jasne, odrješite, zahtijevaju odnas opredjeljivanje. Znam, rado bismo učinilida to ne moramo. Jer, opredijelim li se neću više imati podršku tog i tog, otkačit će me,a ja bih trebao biti zakačen, da bih postao toi to. Ovo su suvremena vremena. Kompromisse traži. Pusti ćudoređe, katekizam, obiteljskeistine. Kad dođem s novim ovlastima,ne će se baš tražiti kojim sam sve to putovimaišao. Bitna je pobjeda i ništa više. Hm,čini mi se dobro dvojben govor, da ne kažempotpuno promašen. Da nas je Kraljica Miratomu učila, još bismo mi skakutali u komunističkomvrtiću. Nije bitno što je ne spominjupreviše u kontekstu njegova pada, aliupravo je ona glavni krivac za to. Bila je jasnai odlučna te se komunizam otkači iz našesvakidašnjice poput šarenog dječjeg balonakad ga vjetar malo uhvati pod svoje. I zakačismose s demokracijom, u kojem god značenjuto shvatili. Cure godine, a naša nas povijestneprestano pita što i kako radimo.Ako ćemo biti iskreni, teško je sebi odgovoritina ovakvo pitanje. Znamo da ne možemolagati, ne možemo li još nešto suvisloodgovoriti, možemo se samo crvenjeti. Nakontoga... Eh, da, ovdje mi računalo pojedeveć napisan tekst. Kad sam ga htio pregledatii popraviti, njega već ne bi. To je ta našasvakidašnjica premrežena tehnikom, koja ćejednoga dana postati poviješću. Ne budemoli dovoljno dugo živjeli, netko će je drugipromatrati. I što će vidjeti? Grčevitu borbuza uspjehom (samo što li je to, Bože moj)u životu ili će vidjeti opuštena čovjeka koji jeuživao u tom životu služeći se svime dobrimu sebi i oko sebe? Kad se već mora birati, boljeje birati ovo drugo. Zakačiš se, prijatelju,i svijet je tvoj! Tko ne vjeruje neka pokušai ako i tada ne povjeruje neka se slobodnodadne u svakidašnju utrku svim mogućim inemogućim životnim stazama.Postavimo li stvari u svom životu na mjesto,vjerujem da će nam biti mnogo lakše postavitiih i u društvu, odnosno da će ono doćibarem blizu svoga dovršetka. To, pak, značiotkvačiti sve ono što nas pokušava prevariti.Mogu to biti neke novine, neke tv i radijskepostaje, internetske stranice, prijatelji, pai mi sami. Svejedno.Sve dok se ne otkvačimo od zla i prikačimona dobro, putovati nam je pustinjomkojoj kraja nigdje nema. Ako nismo neštotakva vidjeli uživo, onda barem jesmo na filmovima.I uvijek je strašno, zar ne? Zahvalimo,dakle, Kraljici Mira što nas iz dana u danuči kako biti svoj, biti sa svima, jednostavno,kako biti čovjek na pravome mjestu.O međugorskim događajimate odjecima u svijetu i u Crkvičitajte u Glasniku mira,mjesečnikuInformativnog centra MIRMeđugorje.Surađujte u Glasniku mira.Podijelite svoje dojmove iiskustva.Uredništvo:Glasnik mira, Gospin trg 1,88266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 653 327Faks: 00 387 36 651 300E-mail: kreso.sego@medjugorje.hrPreporučite drugima Glasnik mira.Poklonite im godišnju pretplatu.Pretplatite se na Glasnik mira.Služba pretplate:Tel.: 00 387 36 653 342E-mail: lidija_paris@medjugorje.hr38 | Glasnik mira | MeđugorjeRujan 2010. | Broj 9 | Godište V. | 39

Foto Đani