Godište III. • Broj 10 • Međugorje • Listopad 2008. • Cijena 2,5 KM ...

Godište III. • Broj 10 • Međugorje • Listopad 2008. • Cijena 2,5 KM / 10 kn

Draga djeco!Neka vaš život iznova bude odlukaza mir. Budite radosni nositelji mirai ne zaboravite da živite u milosnomvremenu u kojem vam Bog preko mojeprisutnosti daje velike milosti.Ne zatvarajte se, dječice, nego iskoristiteovo vrijeme i tražite dar mira i ljubaviza vaš život da biste postali svjedocidrugima. Blagoslivljam vas svojimmajčinskim blagoslovom.Snimio Siniša HančićHvala vam što ste se odazvalimome pozivu!(25. rujna 2008.)

PromišljanjeGLASNIK MIRAUtemeljitelj i nakladnik:Informativni centar “Mir” MeđugorjeGlavni urednik: Krešimir ŠegoLektor i korektor: Dragan NaletilićAdresa:Glasnik mira, Gospin trg 188266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 650 200; 653 325Faks: 00 387 36 651 300Služba pretplate: 00 387 36 653 342E-mail: glasnikmira@medjugorje.hrInternet: www.medjugorje.hrGrafičko oblikovanje:Marin Musa // SHIFT KREATIVNA AGENCIJATisak: Fram-Ziral, MostarUplata pretplate: Informativni centar“Mir” Međugorje d.o.o., „Glasnik mira“Iz BiH u KM:Unicredit BankŽiroračun broj 33 8120 2 20114 5352Iz svih stranih zemalja:Unicredit Bank, SWIFT: UNCRBA 22IBAN: BA 39 3380 6048 0281 0221Iz RH u HRK:Societe generale - Splitska banka d.d.,Nalog 14Broj računa: 2330003-5100201682Iz RH u EUR :Societe generale - Splitska banka d.d.Nalog 14, SWIFT: SOGE HR 22IBAN: HR 17 2330 0035 1002 0168 2Iz BiH i RH pretplatu se može uplatiti ipoštanskom uplatnicom.Cijena pojedinog primjerka:2,5 KM/10 knGodišnja pretplata (12 brojeva)BiH: 30 KM; Republika Hrvatska: 120 kn;Zemlje EU: 30 eura; Švicarska: 50 sfr; SAD: 50 US$List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete,znanosti, kulture i športa Hercegovačkoneretvanskežupanije pod brojemR-05-05-42-2175-86 /06 od 12. siječnja 2006.Dekret pape Urbana VIII.U skladu s dekretom pape Urbana VIII. iuredbom II. vatikanskog koncila, izdavačizjavljuje da nema nakanu preteći sud Crkveo nadnaravnosti prirode događaja i porukao kojima je riječ na ovim stranicama. Taj sudpripada kompetentnom autoritetu Crkve,kome se izdavač potpuno podvrgava.Riječi poput «ukazanja, čudesa, poruke»i slične imaju ovdje vrijednost ljudskogsvjedočenja.POD MILOSRDNIMMAJČINIM OKOMfra Tomislav PervanSvakodnevno molimo više od tisuću godina staru marijansku antifonuZdravo, Kraljice. Mariju oslovljavamo kao majku milosrđa, kao svoj život,radost, slast, utjehu. Na kraju je molimo da svrne svoje milosrdne oči nanas, prognano Evino potomstvo. Marija za sebe veli kako će je blaženomzvati svi naraštaji (Lk 1,48), jer joj učini silne stvari Svesilni i Sveti.Veličina koju je Marija iskusila u svome životu sastoji se upravo u tomešto je Gospodin pogledao poniznost svoje sluškinje. To je ono velikošto Marija smije izreći u zanosnom trenutku pred svojom rođakinjomElizabetom: Bog se osvrnuo na njih dvije, na neznatnost, na malenost, naone za koje ljudi nemaju nikakva ćutila ni srca, na one koje su pred ljudimaneugledne, bez časti i dostojanstva, žene iz puka, ne iz gornjih slojeva,pogotovo u ondašnjim okolnostima.Svatko koga Bog pogleda velik je,ma koliko bio u svojim ili tuđimočima malen, neznatan i neugledan.Na njemu počiva Božji pogled, onje pogledan, on je ugledan (ugled imapoveznicu s pogledom)! To nam Marijazorno svjedoči: Naš Bog nije slijepi idol(“idoli su njihovi zlato i srebro: oči imaju -ne vide, uši imaju - ne čuju, usta imaju - nijemisu” - psalmi!). Naš Bog gleda i vidi. Ite kako vidi! Vidi i gleda očima koje ljube,prihvaćaju. Svakomu je zagledan uoči. Nikomu pak kao Mariji. Mariji se za-U ovome broju pročitajte:MJERA KRIŽAJEST MJERALJUBAVIfra Svetozar KraljevićSPREMNI SMO ZAKOMISIJU KOJAĆE ISTRAŽITIMEĐUGORJEfra Ivan SesarUZ OSAMSTO-TU OBLJETNICUFRANJEVAČKOGREDAfra Miljenko Štekogledao duboko u oči, u srce. I zato onaima lice i pogled. Ona zapravo re-flektiraBožji pogled, ona ga prelama, odrazuje.Kao u prizmi.U njezinu pogledu očituje se neštood tajne samoga Božjega oka i pogleda.Marija zrači Božjom ljubavlju i vječnošću.Treba se izložiti njezinu pogledu.Očima koje motre, vide, koje ljube.Očima one koja ide Elizabeti u pohode,koja nudi pastirima Dijete u Betlehemu,koja gleda u Šimunove oči u Hramu,koja uznemirenim i plahim majčinskimFotografiju na naslovnici snimioSiniša HančićDJETINJSTVOUZ GOSPUJakov ČoloVELIKA JE ODGO-VORNOST NA MEĐU-GORSKIM VIDIOCIMAI VIDJELICAMAprof dr. Adalbert RebićIVAN DRAGIĆEVIĆU KATEDRALISV. STJEPANAU BEČUListopad 2008. // Broj 10 // Godište III. • 3

Promišljanjepogledom traži Isusa u Hramu! Očimakoje traže, koje ljube, koje rone suze nakrižnom putu, pod križem.Stavimo se pod Marijine oči u KaniGalilejskoj, za svadbe. Prorok Samuelizričito veli: “Čovjek vidi što je izvana.Bog pak vidi što je u srcu. On gledau srce!” Zato što je Bog pogledao dubokou Marijine oči, što ju je svojim pogledomi žarom Duha prožgao; stogaje i njezin pogled širok, sveobuhvatan,Božjim pogledom obilježen, krajnje budan.Na svadbi je ona jedina koja vidišto se događa skriveno od ljudskog pogleda,iza kulisa i fasade: Nevolja i tjeskobamladoženje - nema više vina! Doživotnasramota! Ali Marija vidi i izlaziz nevolje. Ide svomu Sinu te govoriotvoreno: “Sinko, nemaju vina!” - apotom i slugama: “Učinite sve što vammoj Sin rekne!” (usp. Iv 2,1-10). GotovoNa hodočašćima, u svojimsvetištima okuplja Marija okosebe pod svoj plašt svoju djecukao kvočka piliće. To je jednakrasna zaboravljena slika našeCrkve koja skuplja sve u svojeokrilje. Marija nas stavlja usvoju zaštitu. Zato se milijunipatnika i nevoljnika, ugroženihi siromaha okupljaju upravou njezinim crkvama. Žele seokupati u njezinu svjetlu, želida ih dodirne njezin pogled.Upiremo pogled u nju - Pietà -koja drži na svome krilu svogamrtva Sina, drži i ispaćene udoveCrkve - Kristova tijela. Donosi ihSinu na blagoslov. Marija imaotvorene oči za patnju ovogasvijeta. Majka i utočište patnika,nevoljnika, bolesnika.4 • Glasnik mira // Međugorje

Promišljanjesve pravoslavne ikone prikazuju Marijus krupnim očima. Kao da se time želireći: Ona ima otvorene oči, velike, budne,ima dobri pogled, koji vidi svu našunevolju. Njoj, njezinu majčinsku vidokrugu,ništa ne izmiče.Marija u Hramu. Očima i pogledomtraži Sina na sve strane. Drhtavo uznemirena.Slično postupa Bog u početcima,nakon čovjekova pada. Pita čovjeka:“Adame, gdje si?” To je samopočetno paljenje za sve ono što će kasniječiniti Bog kroz svu povijest spasenja:Bog u potrazi za čovjekom, otvorenihočiju, milosrdna srca. Isus jevrhunac toga traganja: “Došao sam potražitii usrećiti sve što bijaše izgubljeno!”(Usp. Lk 19,10). U Marijinu se pogleduutisnuo Božji pogled. Zato i onatraži svoje Dijete, svoju djecu, nas.Ona nam je sestra u vjeri. Sestra uvjeri svih koji su Krista izgubili te kojiKrista u životu traže. Sestra u vjerisvih bogotražitelja. Zapravo naša zaštitnica.Ona nam jasno pokazuje kakose to traži Gospodina. “Tražite i pronaćićete!” - riječi su njezina Sina. Našlaga je u Hramu. “I nama poslije ovogaprogona pokaži Isusa, blagoslovljeniplod svoga krila!” Marija je tražila i našla.A mi?“Stala plačuć tužna Mati” pjevamo sdrevnim pjesnikom. Majka boli, Dolorosa,pod križem. Plače nad sudbinomsvoga Sina, ali i nad sudbinom svojedjece. Ne zatvara ona svoje oči predpatnjom svijeta, brigama ljudi. Bacaona pogled na svijet, realističan, upravokao što je i njezin Sin ugledavši Jeruzalemzaplakao nad njegovom budućomsudbinom: “Jeruzaleme, Jeruzaleme,kad bi ti u ovaj trenutak spoznao što služitvome spasenju! Toliko sam puta htioskupiti tvoju djecu kao što kvočka kupipiliće pod krila. Ali to ti nisi htio!” (usp.Lk 13,34; 19,41).Na hodočašćima, u svojim svetištimaokuplja Marija oko sebe pod svoj plaštsvoju djecu kao kvočka piliće. To je jednakrasna zaboravljena slika naše Crkvekoja skuplja sve u svoje okrilje. Marijanas stavlja u svoju zaštitu. Zato semilijuni patnika i nevoljnika, ugroženihi siromaha okupljaju upravo u njezinimcrkvama. Žele se okupati u njezinusvjetlu, želi da ih dodirne njezinpogled. Upiremo pogled u nju - Pietà -koja drži na svome krilu svoga mrtvaTreba se izložiti Marijinu pogledu i očima. Zabrinutim očima uHramu i Kani, uplakanim pod križem. Ona nas moli da otvorimosvoje oči i prepoznamo Krista u izgubljenim, u patnicima, uraspetima. U Mariji je upaljeno svjetlo Duha Svetoga u Nazaretu.Ona je sjećanje Crkve, živa škrinja i riznica Duha Svetoga.Sina, drži i ispaćene udove Crkve - Kristovatijela. Donosi ih Sinu na blagoslov.Marija ima otvorene oči za patnjuovoga svijeta. Majka i utočište patnika,nevoljnika, bolesnika.Treba se izložiti Marijinu pogledui očima. Zabrinutim očima u Hramu iKani, uplakanim pod križem. Ona nasmoli da otvorimo svoje oči i prepoznamoKrista u izgubljenim, u patnicima,u raspetima. U Mariji je upaljeno svjetloDuha Svetoga u Nazaretu. Ona je sjećanjeCrkve, živa škrinja i riznica DuhaSvetoga. Danas patimo od zaborava. UMarije toga nema. Ona pohranjuje sveu srce, razmišlja o tome, prenosi nama.Danas smo mi društvo otpada. Što sedogađa kad se tjedan dana ne odvozismeće iz naših velegradova? Vidjelismo to ovoga ljeta kad su gotovo palevlade zbog nagomilana smeća. Nemase kamo s otpadom. On je postao problem.Društvo smo koje stvaramo sveviše smeća, društvo smo koje odbacujetoliko toga vrijedna.Društvo smo koje odbacuje trajnevrijednosti i vrline, koje mijenja zlatoza staklene perle. I na kraju ostajemopraznih ruku i srdaca. Društvo smokoje odbacuje Boga kao suvišan teretod jučer. Skinuli smo Boga s njegovaprijestolja pa zato na svakome korakuvidimo pogažena i čovjeka, krunuBožjega stvaranja. Samo onaj tkopoznaje Boga, pozna i čovjeka. Gubećisliku Boga, izgubio je čovjek i vlastitusliku te je potom izručen samovoljimoćnika i znanosti, liječnika i medicine,menadžera i tehnike. Manipulacijagenima, pobačaj, eutanazija, razaranjeokoliša - sve je to plod bezboštva kojese oko nas širi.Bog je u Mariji postao čovjekom i postaodijelom ‘svijeta’. Marija čuva svevrijedno što je sudobni čovjek - ovaj naZapadu - odbacio. Ona nam nudi Krista,Sina Boga života - te time dostojanstvoi vrijednost svakoga čovjeka i cjelokupnastvorenja. Ona čuva Božje darovei dobra. Ona nam veli samo jedno:“Što vam god rekne moj Sin, učinite!”- Ta riječ onodobno u Kani bijaše samouvodnik u novo, daljnje svadbeno slavlje.To bi trebalo i danas biti uvodniku trajno slavlje, u svakodnevno ispunjenobogoštovlje, kult, napose euharistiju.Kultura je neodvojivo povezanas kultom, bogoštovljem. Gdje prestajebogoštovlje, širi se duhovna i tvarnapustinja.Ulazeći u Marijin mjesec - listopad- mjesec sv. Ružarija, krunice - koja jeprema Katekizmu Katoličke Crkve sažetaksvega Evanđelja, Crkva nam upućujemolbu da kroz molitvu krunice proživljavamotajne Isusova života u oblikumolitve, upirući svoj pogled na tajnuutjelovljenja, tajne Isusova zemaljskogživota i otkupljenja. Krunica je zapravoveliki hvalospjev Kristu kroz Marijineoči i srce, jer svaka Zdravomarijazavršava pozdravom i usklikom IsusuKristu - Gospodinu.U krunici je sve uzeto iz Evanđelja.Treba samo jedno, uskladiti svoje osjećajes Marijinim, svoje misli s Marijinim,imati Marijinu vjeru i povjerenje,s Marijom izricati i sricati svoje svakodnevnofiat, ‘da’ Gospodinu. Krunicaslijedi upravo ono što ćemo pronaćii u najstarijim uobličenim sažetcimanašega vjerovanja, zabilježene primjericeu Pavlovim spisima ili pak Djelimaapostolskim. U protoku Zdravomarijaredaju se ispred nas sve one tajne takobitne za naš spas i duhovni rast. Stogamolimo da nas Marija uzme za ruku iuvodi osobno u sva otajstva koja je onaproživljavala u svome srcu.Listopad 2008. // Broj 10 // Godište III. • 5

Uzvišenje sv. KrižaKriž je Kristova pobuna protiv apstraktne duhovnosti. Svi bismohtjeli biti duhovni. Krist se na križu susreo s ljudskom tjelesnošću ijasno poručio: Ako želimo biti vjerni, to možemo biti jedino u tijelu.Vjernost se jedino tijelom može očitovati. Bez spremnosti na križ nemože biti spremnosti na ljubav.bi nestali, otplatio bih dugove. Javlja se savjest.Gledam u oči svoga pokojnog oca.Šuti i ništa ne govori, samo gleda. Kao davapi: Sine moj… Pa ponovno mislim naponudu, gledam djecu, gledam pokojnogastrica koji je ‘45 nestao. Nikad ga nisamvidio, pričali su mi o njemu. Ove sceneprolijeću pred očima kao u filmu. Želiosam primiti taj novac. Gotovo sam ispružioruku. Čitavo moje biće željelo je i tražiloi trebalo taj novac. Ali nekom čudnomsnagom koja je bila veća od mene izgovoriosam riječi koje nisam htio izgovoriti.Rekao sam: Ne, hvala. Ja ne uzimam novac.Nekoliko sam dana ostao zbunjen iljut na sebe. Kako sam mogao propustititakvu priliku! Tek nakon tjedan dana, kadsam došao kući, gledao sam djecu. Malenosti nevinost iz njihovih očiju kao da sumi izgovarali riječi pohvale, ohrabrenja iponosa. Nisam se bojao kad su u kući spominjalipokojnoga tatu i pokojnoga strica.Nekako sam ponosno stajao pred svima.Nisam se bojao pogleda ni prijekora.Nastavili smo nositi križ dugova i neizvjesnosti,ali s tim križevima osjećao sam blagoslov.Težak je križ poštenja, ali taj križposvetio je mene i obitelj.Zaposlena žena neplanirano zatrudnjela.Kućni budžet ne će moći bez njezine plaće.Petero djece već im ide u školu. Zdravljenije najbolje. Ljuta je na sebe. Stidi se kazatida je trudna. Prvo je kazala direktorusvoga poduzeća. Direktor ljut, razočaran.Ona ga je izdala. Ipak to nije očekivao. Prijateljskije savjetuju da se očisti. Naglašavada su joj upravo tako rekli – da se očisti. Iona sama svom dušom mrzi što je trudna.Svekrva je doznala i dolazi je savjetovati.Žena žalosna, ljuta, izgubljena i ne zna štobi činila. Kao Jobu svi mi nešto kazuju i prijateljskisavjetuju. Htjela sam im reći oneIsusove riječi koje je rekao Petru: Odmaknise od mene, sotono. I ja sam bila jedna od tihkoja sam sama sebi govorila ono isto što sumi govorili direktor, kolege na poslu i svekrva.Ali u isto vrijeme znala sam da te riječidolaze od sotone. Moj križ, križ samoće,patnje, sumnje, straha spasio je našu prelijepudjevojčicu. Često mislim o onoj izgubljenojMadeline i kažem da se moja malaMadeline srećom našla živa i zdrava nakongubljenja, kroz onih kritičnih devet mjesecimoje trudnoće.Danas je to djevojčica, četiri su joj godine,radosno se igra i nevino grli one koji susavjetovali njezinu mamu. Ona, moja kćerka,nevino me grli i ljubi i radosno mi sesmije. Nekad pomislim da nisam dostojnanjezina zagrljaja, pogleda i ljubavi. Hvaladragomu Bogu koji mi je dao snage daiznesem taj križ. Križ je spasio i mene i dijete.Logika križa u svemu stvorenomKriž je posljedica stava i opredjeljenja.On je rezultat Kristove odlučnosti da budeondje gdje mora biti, pa i onda kad to moramoplatiti životom. Isus prihvaća križ.To je bio križ, nesreća, osuda, ali on je moraobiti u kući svojega Oca pa i onda kadse to životom plaća. Križ dolazi onoga trenutkakad zauzmemo jasan, prirodan, kršćanski,evanđeoski stav. Križ je posljedicakršćanskoga opredjeljenja u kušnjamai izazovima koji moraju doći. Križ je posljedicaevanđeoskog opredjeljenja. Križje cijena koju plaćamo za vjernost obećanju,koju plaćamo za poštenje, za vjernostkad je to teško. Križ je prirodni odnosstvari među ljudima kad odluče biti načelni,karakterni, pošteni. Križ je način razmišljanjai odlučivanja. Križ je kršćanskakvaliteta međuljudskih odnosa i kršćanski,prirodan odnos čovjeka prema čovjeku,nebu i zemlji.Kao što je Bog stvoritelj tvoga tijela ukojemu živiš, tako je stvoritelj i zakona ukojima živiš i koji formiraju način međuljudskihodnosa. Križ je mjera ljudskih odnosai svih zakona. On je mjera stava čovjekaprema Bogu, prema samomu sebi ibratu čovjeku. Isus stavlja logiku križa usve stvoreno. Ako poželimo nekomu datiblagoslov ili blagoslov primiti, to može jedinokad budemo spremni platiti cijenukriža kojom je Krist platio vjernost Ocu.Mjera križa jest mjera ljubavi.Križ je Kristova pobuna protiv apstraktneduhovnosti. Svi bismo htjeli biti du-hovni. Krist se na križu susreo s ljudskomtjelesnošću i jasno poručio: Ako želimo bitivjerni, to možemo biti jedino u tijelu. Vjernostse jedino tijelom može očitovati. Bezspremnosti na križ ne može biti spremnostina ljubav.Kad čovjek pobjegne od križa, nalazi rješenjakoja nudi sotona. Ta cijena beskrajnoje veća.Vjernik je biće koje se čudi i diviVeliki hrvatski pjesnik Antun Branko Šimićreče da su pjesnici čuđenje u svijetu. Teriječi dotiču tajnu ljudske duše. Isus kaže:Ako ne budete kao djeca ne ćete ući u kraljevstvonebesko. Djeca su puna radoznalostii čuđenja. Ona s čuđenjem, divljenjem,radoznalošću idu od trenutka do trenutka,od događaja do događaja, od čovjeka do čovjeka.Djeca puna čuđenja i divljenja promatrajusvijet i o njemu uče. Dječak priča:Moj tata je najveći. On je najpametniji. Mojamama je jedina mama, najbolja, najljepša.Nema ništa što moj tata ne može. Vjernik jebiće koje se čudi i divi.Kad se prestanemo čuditi, diviti i radovatiprestat ćemo biti djeca, prestat ćemorasti i prestat ćemo živjeti i prestat ćemobiti sretni.Kad se prestanemo čuditi, prestat ćemobiti ljudi.Gledajte dijete kako se čudi.Samo oni koji su se spremni diviti i čuditimogu razumjeti logiku križa, moguljubiti i mogu uspjeti. Uzvišenje svetogakriža moguće je samo u srcu. Isus s divljenjemgleda svoga nebeskoga Oca: Slavim teOče Sveti, jer si ovo sakrio od mudrih i umniha objavio malenima. I ništa mu ne može bititeško učiniti za svoga nebeskoga Oca. Marijaljubi i divi se. Puna čuđenja gleda njegovuveličinu i dobrotu. Ide za njim i nemože ga ostaviti.Neka križ bude mjera tvoje ljubavi.Neka križ bude mjera tvoga života. Nekakriž bude mjera svih tvojih koraka i odluka.Neka bude mjera svih mjera.Čovječe, kad danas pođeš s ovoga brda,pogledaj križ pa idi i budi slobodan i nitkote ne će moći ucijeniti. Čudesa ćeš činiti.Tvojoj ljubavi ne će biti kraja. Sam ćeš bitiposvećen i posvetit ćeš one koje svojim životomdotakneš. S Kristom ćeš posvetiti iotkupiti svijet, i nitko, ama baš nitko te neće moći zaustaviti u ljubavi, i nitko, amabaš nitko, ne će moći povrijediti tvoj mir.S križem križa nestaje, a ostaje samo uskrsnućei ljubav.Listopad 2008. // Broj 10 // Godište III. • 9

PrenosimoDr. fra Ivan Sesar:Spremni smo za komisiju kojaće istražiti MeđugorjeRazgovarao Žarko IvkovićSenzacionalno je ovih danazazvučala vijest da se Vatikanpočeo obračunavati s međugorskimfenomenom te kako ga je isam papa ocijenio prijevarom.U pozadini te zapravo lažneinformacije bio je slučaj fraTomislava Vlašića, kojega je Vatikankaznio zbog “širenja sumnjivihnauka, manipulacije savjestima,sumnjiva misticizma, neposluha tezbog okrivljavanja contra sextum”(ne sagriješi bludno). No kako jeriječ o svećeniku koji je djelovaou Međugorju, istinitost tamošnjihGospinih ukazanja ponovno jepodvrgnuta sumnji. Što o tomekaže dr. fra Ivan Sesar, provincijalHercegovačke franjevačkeprovincije i bivši međugorskižupnik?10 • Glasnik mira // MeđugorjeSnimio Foto ĐaniIznenađen sam takvim krivim i, usuđujemse reći, zlonamjernim zaključcima.Poznato je da Sveta Stolica s posebnompozornošću prati međugorskadogađanja i da nije izrekla svoj konačnisud. Vatikan nije institucija koja se s nekimobračunava, a najmanje s Međugorjem.No slučaj kažnjenoga fra Tomislavaskepticima je još jedan dokaz da su međugorskifenomen izmislili hercegovačkifranjevci?Velika su neistina tvrdnje da su hercegovačkifranjevci izmislili međugorski fenomen.Svatko dobronamjeran tko se potrudidoznati istinu o početku međugorskihdogađanja lako će spoznati da su fratri,koji su se u to vrijeme zatekli na službi užupi Međugorje, s velikim oprezom pristupalitom događaju.Kolega Inoslav Bešker otišao je korakdalje i otvoreno se upitao je li baš Vlašić“izmislio ukazanja”. Što je istina o djelovanjufra Tomislava u Međugorju?Tvrdnja da je fra Tomislav Vlašić izmislioukazanja u Međugorju također je apsurdna.Naime, poznato je i lako dokazivoda fra Tomislav u lipnju 1981., kad suprema svjedočanstvu šestero djece započelaprva ukazanja, nije uopće bio na službiu Međugorju niti je tu djecu poznavao.U Međugorje je došao voljom poglavara –u rujnu 1981., nakon što je fra Jozo Zovkouhićen. Djelovao je u župi nepune četirigodine, 1985. premješten je u Vitinu, a1988. otišao je u Italiju.Je li fra Tomislav bio duhovni vođa vidjelaca?Ili se lažno predstavljao, čak ipapi, kao onaj koji “po božanskoj providnostivodi međugorske vidioce”?

PrenosimoOvaj provincijalat nikad nikoga nijepredložio niti imenovao duhovnim vođomvidjelaca. Mislim da ni sa strane međugorskihžupnika nikad nitko nije imao poseban“mandat” biti tim vođom. Činjenicajest da su neki od fratara bili ispovjednicipojedinih vidjelaca te da su imali i imajuprijateljske odnose s njima i njihovimobiteljima, što je posve razumljivo. Tkoje komu osobni prijatelj ili duhovni vođa,morate pitati same vidioce. Ovih dana semoglo pročitati u medijima da su neki odvidjelaca to vodstvo izričito zanijekali.Ima li kazna za fra Tomislava ikakveveze s njegovim djelovanjem u Međugorju?Naime, mostarski biskup Ratko Perićjasno je stavlja u taj kontekst.Koliko mi je poznato iz pročitanih priopćenja,fra Tomislav Vlašić nije kažnjenzbog svoga nekadašnjeg pastoralnog djelovanjau župi Međugorje, niti zbog međugorskogfenomena, niti zbog svogaosobnog stava o tom fenomenu. Njegovimpremještajem iz Međugorja ondašnjimu biskup nije oduzeo nikakve svećeničkeovlasti! Ne vidim razloga zbog kojega biitko to povezivao s njegovim djelovanjemu Međugorju ili pak sa samim fenomenom,a još je manje razloga da se to tumači kaovatikansko negiranje Međugorja.Kakav je stav Hercegovačke franjevačkeprovincije o fra Tomislavovu slučaju?Fra Tomislav je još 1992. službeno prešaou talijansku franjevačku provincijuAbruzzo, gdje živi i radi. To će reći kakoovaj provincijalat od tada nema nikakvauvida u ono što radi i čime se bavi. Dakle,fra Tomislav sukladno našemu zakonodavstvuReda nije dužan polagati račune osvom djelovanju Hercegovačkoj franjevačkojprovinciji Uznesenja BDM, niti je to činio.Za njega je izričito mjerodavan provincijali provincijalna uprava provincijekojoj pripada. O detaljima njegova djelovanjau Italiji nikad nisam bio službeno informiran.Vatikan je najavio osnivanje nove komisijekoja će iznova istražiti međugorskifenomen. Što znate o tome?Iako se o osnivanju nove komisije kojaće istražiti međugorski fenomen sve češćei sve glasnije govori, ovaj ured nije zaprimionikakav službeni dopis koji bi to potvrdio.Hoće li komisija biti pod papinim “patronatom”i je li već netko imenovan njezinimčlanom?Koliko saznajem iz neslužbenih izvora,riječ je o međunarodnoj komisiji koju bitrebala imenovati Sveta Stolica. Kao provincijalprovincije kojoj je župa Međugorjepovjerena na pastoralnu brigu i kao bivšimeđugorski župnik izjavljujem da smopotpuno otvoreni i spremni na suradnju sbilo kojom komisijom koju službena Crkvaimenuje. Župu Međugorje od samih početakazakonito vode franjevci koje su, sukladnocrkvenim propisima, predlagale iimenovale mjerodavne crkvene vlasti. Pastoralnoosoblje želi da sva tamošnja događanjabudu u skladu s crkvenim propisimai učiteljstvom Crkve. Međugorje nije,kako to neki misle i izjavljuju, “projekt pojedinacaili pojedinih skupina”, nego milosnidar neba i velika ponuda današnjemčovjeku i čovječanstvu.Događa li se u Međugorju ipak neštozakulisno?U Međugorju se ne događa ništa tajnoniti zakulisno, skriveno od očiju javnosti.Svatko može kao vjernik ili nevjernik doćii vidjeti što se tamo događa i zbog čegase tamo okupljaju tolike mase hodočasnikaiz cijelog svijeta. Brojke jasno potvrđujuda je, unatoč svemu, Međugorje danasu svijetu jedno od najpoznatijih hodočasničkihmjesta u Katoličkoj crkvi, duhovnožarište i neodoljivi magnet za mnoge bogotražitelje.(Večernji list, 14. rujna 2008.)Snimio Siniša HančićListopad 2008. // Broj 10 // Godište III. • 11

Franjevački jubilejUZ OSAMSTOTU OBLJETNICUFRANJEVAČKOGA REDASveti Franjo Asiški (1181.-1226.) je iskusio, kao rijetki u povijesti, snagu i silu Duha. Ta snaga nije sezaustavila samo na njegovu osobnom životu, nego se razlila u životu jedne karizme poslanja na čijemizvorištu stoji upravo on - Siromašak iz Asiza.fra Miljenko ŠtekoOn je „izišao iz svijeta“ snagom togaiskustvenog izvorišta. S tim iskustvomrađa se i sigurnost u put nakoji se uputio, slijedeći evanđeoske poruke,nasljedujući Krista u svom vremenu iokružju. Sam će u Oporuci kazati: Gospodindade meni, bratu Franji, milost da započnemput pokore. Sedam će puta Franjoponoviti ovaj izraz povjerenja u Gospodinovuprovidnost. Morao je, radi tolikih milosnihpohoda, duboko doživjeti karizmatskidar, a posebno kad je osjetio kako toliki„ostavljaju svijet“ i počinju živjeti njegovimnačinom života, koji u bitnome odgovarazahtjevima Evanđelja. No, ovaj svjesnikarizmatik, Siromašak Božji, ni jednogtrenutka nije osjetio kušnju da bi se posvojoj karizmi izdvojio iz i od vidljive Crkve.Mnogi karizmatici reformatori prijenjega tako su sočno napadali Crkvu grješnicu,hvaleći jedino sebe i opravdavajućiispravnost vlastitih nadahnuća (usp. ChroniconMontis Sereni, 32.). Franjo, nasuprotnjima, želi s Crkvom i u Crkvi izgrađivatisvetost. Ne ocrnjujući druge, ne kritizirajući,nego osobno živeći (Potvrđeno Pravilo12, 5). I zanimljivo, premda je imao poteškoća,ta podložnost nije ga odvratila odvlastite originalnosti zvanja. Poteškoće suredovito nastajale upravo iz početnog neshvaćanjaonih koji nisu mogli razumjetitakav način siromaškog života (pa i papaInocent III. koji je odobrio Franjin način života,nije krio svoje strahovanje pred budućnošćusiromaška Božjega), a njemu gaje Bog objavio, i bio mu je kristalno jasan.I zato je utočište nalazio u molitvi, u kojojće mu jednom zgodom sam Krist progovoritii upitati ga zašto se boji, nije li On tajkoji se brine... (2 Čel. 158.).„Potaknuti božanskim nadahnućem, mi Manja braća vratili smo seu Asiz da se suočimo sa svojim početcima sa svrhom da odgovorimona pitanje: Gospodine, što hoćeš da činimo, kao Manja braća, danas?Svaki brat i svaka jedinica Reda može pronaći odgovor u završnomedokumentu, Gospodin nam govori na putu, koji je sjećanje, iskustvo,hod, poslanje i poziv koji nastavlja odzvanjati, kao pomoć, potpora,ohrabrenje da osuvremenimo svoju karizmu u sadašnjem trenutku štonam ga Gospodin, Otac milosrđa, daje živjeti.“Hod Reda Manje braćeI očito je bilo tako. Godine 1209. Franjoje dobio od „gospodina pape“ (InocentaIII.) odobrenje Prvog pravila. U Oporuciće on napisati: „I pošto mi Gospodin dadebraću, nitko mi nije pokazivao što bih moraočiniti, nego mi sam Svevišnji objavi damoram živjeti na način svetoga Evanđelja.I ja sam to dao jednostavno napisatis malo riječi, i gospodin mi papa potvrdi.“(Oporuka 14-15). Na tom temelju život ćeiznjedriti Pravilo iz 1221. i kasnije Praviloiz 1223., što ga je potvrdio papa HonorijeIII. Dakle, utemeljenje Reda duboko je ukorijenjenobaš u tom odobrenju Pravila načinaživota od strane Inocenta III. (Jakov izVitriya, Historia orientalis), u ovoj osamstotojObljetnici nazvano Milost početaka.Projekt Milost početaka potaknuo je,izradio i odobrio Generalni definitorijOFM u Rimu 8. studenoga 2004., a on obuhvaćaraznovrstan hod cijeloga Reda Manjebraće od 2006., od obljetnice Franjinogobraćenja, do 2009., godine u kojoj se slavi800. obljetnica odobrenja Prvoga pravila.U tom Projektu Milost početaka zacrtanje put s tri postaje. I to: 2006. godina bijašerazlučivanje i promišljanje stvarnostiReda, Zajednice i pojedine braće, oslonjenona stvarni početak pod znakom milosnogaBožjeg poticaja Franji: „Gospodinje dao meni, bratu Franji, da ovako započnemčiniti pokoru: dok bijah u grijesimabilo mi je odveć odurno gledati gubavce; isam Gospodin me dovede među njih i bijahmilosrdan prema njima. I dok se vraćahod njih, ono što mi se činjaše odurnimpretvori mi se u duševnu i tjelesnu slast; imalo nakon toga iziđoh iz svijeta.“ (Oporuka1-3).Godina 2007., bila je obnova osobnogai bratskog života po Evanđelju, naslovljena:Usudimo se živjeti Evanđelje! Ova godinasmjerala je oživjeti Franjino nadahnućenad evanđeoskim riječima koje životopisacČelano, nakon što je Franjo čuo i razumioriječi o poslanju apostola, prenosiovako: „Ovo je ono što hoću, ovo je ono štotražim, ovo želim cijelim srcem izvršiti!Zato je sveti otac silno radostan odmahpožurio izvršiti ono što je spasonosnočuo. Nije dopustio da prođe neko vrijemepa da istom onda počne vjerno provoditiono što je čuo.“ (1 Čel. 22)Godine 2008. i 2009. obilježene su geslom:Gospodinu uzvratimo sve riječima iživotom!, sjećajući se onih – na početkunavedenih dijelova Oporuke u kojima sespominje odobrenje načina života.Jedno izvorišteOvo je, dakle, vrijeme zahvalnosti ukojem se slavi dar franjevačkogapoziva, ali i vrijeme u kojem sekuša naći najbolji način kako bitaj primljeni dar bio vidljiv12 • Glasnik mira // Međugorje

Franjevački jubileju riječima i životu Reda, Zajednice(Bratstva) i pojedinaca. Svakipojedini pripadnik Redau vlastitoj je Zajednici ipred vlastitim poglavarompozvan, prije svega,zavjetovati ponovno Praviloi život Manje braće,povjeravajući se novim zamahom icijelim srcem svome Bratstvu. To ćeisto učiniti i poglavari pred SvetimOcem u prigodi Generalnogakapitula 2009. godine. Zanimljivoje da je baš poziv upućen jedinicamaReda u svijetu popraćenriječima sv. Klare Asiške, kojau svojoj Oporuci kaže: „U ime Gospodinovo!Amen. Među drugim dobročinstvimakoja smo primile i svakidan primamo od Oca milosrđai za koja smo dužne zahvaljivatislavnomu Ocu Kristovu, jestdobročinstvo našega pozivai, koliko je ono savršenijei veće, toliko smo višedužne. Stoga Apostolveli: upoznaj svoj poziv!“(Klarina Oporuka1-4). I tim činomhtjelo seproslavu ostavitiotvorenom i svima onima kojidijele franjevačku karizmu. Tolikabraća i sestre, u bogatstvu različitostiputova i ogranaka, imajujedno izvorište iz kojeg su poniklirazličiti identiteti, koji se opet slijevajuu uvir zajedničkoga misijskogposlanja u Crkvi i svijetu.Vratiti se na izvore i naćinovu naduPrije dvijegodine – 2006.,održan je i Izvanrednigeneralni Kapitul,koji je započeona La Verni inastavio se u Asizu.Na tom Kapitulunastao je i važandokument koji, zapravo,najbolje ocrtavaduh poziva naproslavu. U njemu se, između ostaloga,kaže: „Potaknuti božanskim nadahnućem,mi Manja braća vratili smo se u Asiz dase suočimo sa svojim početcima sa svrhomda odgovorimo na pitanje: Gospodine,što hoćeš da činimo, kao Manja braća,danas? Svaki brat i svaka jedinica Redamože pronaći odgovor u završnome dokumentu,Gospodin nam govori na putu,koji je sjećanje, iskustvo, hod, poslanje ipoziv koji nastavlja odzvanjati (br. 3), kaopomoć, potpora, ohrabrenje da osuvremenimosvoju karizmu u sadašnjem trenutkušto nam ga Gospodin, Otac milosrđa,daje živjeti“ (Uvodnik). U broju 6.Dokument spominje kako je izravan dodirs bolju i besmislom, s krizom i kaosomnašega vremena, naveo mnoge našesuvremenike da se zapitaju o smislu povijesti,postojanja, života, da dovedu upitanje istinitost nade, te da se naposljetkuama baš o svemu iznova preispitaju.I eto, baš u tom i takvom svijetu,franjevci žele, zajedno sa svima, biti tražiteljii siromasi smisla. Biblijski odlomako učenicima iz Emausa (Lk 24, 13-16)prožima to traženje i, gotovo kaoparadigma, postaje svjetlo u hodupo bespućima našega svijeta. Dakle,svi oni koji dijele franjevačku karizmu,ovom Obljetnicom pozvani suvratiti se na izvore, i tu naći novunadu – i to ne bilo koju nadu, već onukoja se ukorjenjuje u siromašnom i raspetomKristu (2 Čel 105) te u siromasimai raspetima ove naše zemlje (usp. Mt 25,31-46). Već je ranije fra José RodríguezCarballo, Generalni ministar Reda Manjebraće, napisao promišljanje o Obljetniciprigodom ovoga Kapitula nazvavši ga: Sjasnoćom i odvažnošću. U tom promišljanju(broj 9.) on naglašava upravo gornjepostavke riječima koje ostaju snažan vapajkršćaninu današnjice, bio on blizuili daleko franjevačkoj karizmi: „Vratimose Evanđelju i u našem će se životu ponovnoosjetiti poezija, ljepota i čar početaka…Oslobodimo Evanđelje i ono ćeosloboditi nas“. Čitav Franjin život bijašepotražnja ideala preko znakova koje muje Gospodin u svijetu pružao. Od prvogaForma vitae 1209., pa do njegove Oporuke1226., iščitava se nezaustavljivi razvoji rast u odgovoru na konkretni pozivEvanđelja. Gospodin šalje i danas znakove,pruža ih u obilju. Znamo li ih iščitavatiu vlastitom obzorju? Pozdrav iz Međugorja!Listopad 2008. // Broj 10 // Godište III. • 13

MarijaMARIJA I OBITELJ (II.)Paralelizam i nutarnja povezanost između Marijina majčinstva i svakogadrugog majčinstva ipak postoji. Razlika je golema, ali je na djelu istiBog samo na različit način. Svako je majčinstvo Božji dar. Nitko od ljudine stvara djecu. Stvara ih sam Bog. Kod Marije je isključeno ljudskodjelovanje, a kod drugih uključeno.fra Ljudevit RupčićDjevičansko rođenje Kristovo nije niprezir, ni osuda zemaljskog očinstva,nego dokaz i pokaz da je sveKristovo čist dar i djelo milostivog Boga.Krist nije iz nutarnje snage svijeta. Ne potječeod posvećene ljudske ljubavi, nego jedinoodozgo. “Svijet, njegovi uvjeti, njegovizahtjevi, njegove imanentne mogućnostine pružaju nikakva razloga ‘da se Bog spustiu povijest’” (21). I jer Krist “nije iz svijetanego odozgo, zato je Marija djevica” (22).Veličina i potpuna nezasluženost dara moralaje doći do izražaja na duhu i tijelu Marijinu.Njezin je jedini životni zadatak biobiti majka Božja, stvorena za milost i otvorenaprema njoj.Na prvi mah može se činiti da su Marijinodjevičanstvo i majčinstvo nespojivi i isključivi.Zapravo, oni se uvjetuju, tako daBožje majčinstvo svojom nutarnjom snagomi nadnaravnom logikom pretpostavljadjevičanstvo kao nužnu komponentu.U Sv. pismu nema jasnih dokaza za Augustinovomišljenje da je Marija položilazavjet djevičanstva i onda se, kako jenašla istomišljenika u sv. Josipu, odlučilana djevičanski brak. Marijin upit za božanskomajčinstvo: “Kako će to biti kad jane poznajem muža?” (Lk 1, 34) može u hebrejskoaramejskojpodlozi imati značenje:Kako će to biti kad ja ne ću da poznajemmuža. Dakle na temelju biblijskih podatakao Mariji moglo je biti i drukčije nego misliAugustin. Punina milosti koju je Marijaposjedovala osposobila ju je da bude Bogusavršeno na raspolaganju. Bez neke posebneobjave odlučila se na ženidbu kao i drugežidovske djevojke, misleći da je upravoto volja Božja. Opće uvjerenje pomoglo jojje da u ženidbi vidi vrijednost i svoj pozivi stoga ga prihvatila u dubokom uvjerenjuda će tako najbolje ispuniti volju Božju. Utoj optici vidi se potvrda ženidbe i seksualnostiuopće.Međutim, narav spasenja i Božjeg majčinstvatraži da to majčinstvo bude djevičansko.Unatoč tome, djevičanstvo ne umanjuječast i dostojanstvo ženidbe, kojoj jeplodnost posvećena Kristovim sakramentom.Marija svojim djevičanstvom potvrđujeoženjenima i neoženjenima da svaki čovjekmora biti pripravan i otvoren milostiodozgo i da je svako drugo dobro, pa makarbilo zakonito kao brak, drugorazredno, jerje spasenje konačno ipak čist dar odozgo.Marija i Josip bili su pravi muž i žena.Stoga je njihova ženidba vjerodostojna ženidba,sa svim posljedicama koje iz takveženidbe slijede. Marija je gajila prema svo-14 • Glasnik mira // Međugorje

Marijajemu mužu punu osobnu ljubav, samo štoje ta ljubav prema njemu u njezinoj od svakogagrijeha čistoj duši bila na liniji potpunogpredanja Bogu. Njezina bračna ljubavnije se mogla odvojiti od ljubavi premaBogu, i to zbog punine milosti koju je u sebiimala. “Bračna ljubav i potpuno predanjeBogu mogli su za Sv. obitelj tvoriti realnojedinstvo, biti potpuno identični, kako inačenigdje nije moguće” (23).Predanje Bogu može biti posredno, ubraku, i neposredno, izvan braka. Zajedničkoim mora biti predanje Bogu. Ako bi tobrak i neženstvo isključivali, oboje bi u negativnostibili jednaki. Svi ljudi nemaju istukarizmu (usp. 1 Kor 7, 7). Gdje se tko lakšepredaje Bogu, tamo je i pozvan. Marija se ubraku mogla potpuno predati Bogu, jer jebila puna milosti. Ona je savršeno ljubećiBoga savršeno ljubila i svoga muža. Tako jeosobnim predanjem Bogu u dubokoj i osobnojvjeri uzor oženjenima i neoženjenima.Svaka ljubav zaručnika mora biti prozirnaza Božju ljubav. Marijina zaručnička ljubavbila je u tom smislu “prozirnija, negoje to kod ostalih ljudi, i otkupljenih moguće”(24).Potpuno predanje Bogu u običnim prilikamanavodi na beženstvo. Iz toga ne slijedida je ženidba religiozno niža. Seksualnaneaktivnost nije etički vrjednija od bračnogživota, niti je s obzirom na pripadnostmističnom tijelu Kristovu nedostojnije bitioženjen, nego neoženjen. Razlika je samošto se oženjeni posredno, a neoženjeni neposrednopredaju Bogu. Oženjen je čovjekdijeljen i stoga umanjuje predanje Bogu.Narav je ljubavi da isključuje bigamiju ipreljub. Razlog je psihološki, a ne seksualni.Potpuno predanje Bogu isključuje predanječovjeku (usp. Mt 19 12, 19, 1 Kor 7, 32- 34). Marija je tako svojim poslanjem predanaBogu u Kristu da nije više bilo mogućetražiti neku drugu vezu i oslonac. Zato Matejveli: Majka i njezino dijete (2, 11). Marijinopotpuno predanje Bogu bilo je razlog daostane djevica i poslije porođaja.Prema svemu što je rečeno, brak Sv. obiteljinije neka iznimka nego najuzvišenijibrak, koji se u isto vrijeme može označitikao eshatološki. Ljudi se naime po uskrsnućune će više, u zemaljskom smislu, ni ženiti,ni udavati, nego samo poznavati i ljubiti.Time će savršeno biti ostvarena bit ženidbe,jer će Bog, koji je Ljubav (usp. 1 Iv 4,8), biti sve u svima (usp. 1 Kor 15, 28). Ta jestvarnost već bila prisutna u Marijinoj ženidbi.Običan kršćanski brak ide preko tjelesnogispunjenja i ljudskog rađanja. Ali ontakođer mora uvijek biti otvoren prema svevećem ispunjenju preko Boga, a da umjetnone napušta svoj vlastiti put (25). Kristje posvetio brak Marije i Josipa kao dijetenjihova braka i učinio ga savršenim učinivšinjim savršenim odnos između Boga i čovjeka.Majka i majkeU program utjelovljenja Sina Božjegauključena je i inkorporacija ljudi u mističnotijelo Kristovo. Marijino majčinstvo kaoostvarenje utjelovljenja uključuje u sebimaterinstvo svih majki. Njezino je materinstvone samo uzor nego i uzrok svakogmajčinstva ovdje na zemlji. Zbog toga svakomajčinstvo ima milosnu dimenziju. Svrhamu je pribaviti Kristu određene udovebez kojih ne bi došao do punine. Prematome svako je majčinstvo usmjereno naKrista i ono se nipošto ne iscrpljuje biološkomvrijednošću. Sve su majke majke Marijinimmajčinstvom, koje je od Marije poteklo,ali osobno prihvaćeno i na osobannačin ostvareno u svakoj majci. Djeca, kojuKrist naziva svojom braćom, imaju s njimistu majku koja je prisutna u svim majkama.Ona potječe iz tajanstvene volje Božjekojom je htio da njegov Sin postane čovjekommeđu mnogom braćom..Isti misterij koji je počeo u Mariji nastavljase u srcima vjernika, posebno majki, “rađanjei rast Krista koji je začet po Duhu Svetomu”(26). Marija je u tijelu Kristovu jednevrste “nasljedni faktor u biološkom smisluriječi (koji iznutra ravna razvoj životnogtoka). Sve daljnje djelo prima odavde djelovanjei oblik. Ona je živ organ, koji služiupravljanju ovim životnim tokom koji jeBog po samom postanku čovjekom utemeljiomeđu ljudima” (27). Marijina je prisutnostsvugdje u Crkvi živa i aktivna.Svako je majčinstvo u svojoj srži stavprema Kristu. U Marije izravno, u drugihneizravno. Marijino je majčinstvo čistamilost i čist Božji čin. Isključena je ulogamuža, a Marijina svedena na primanje.Otkupitelj nije plod ljudskoga napora, negoBožji dar. Paralelizam i nutarnja povezanostizmeđu Marijina majčinstva i svakogdrugog majčinstva ipak postoji. Razlika jegolema, ali je na djelu isti Bog samo na različitnačin. Svako je majčinstvo Božji dar.Nitko od ljudi ne stvara djecu. Stvara ihsam Bog. Kod Marije je isključeno ljudskodjelovanje, a kod drugih uključeno. Različitostnačina ne dira u temeljnu istinu da jesvako majčinstvo Božji dar. Marija je blještavprimjer pristanka na taj dar i osobneodgovornosti za nj. Odgovarajući potvrdnona anđelovu poruku, Marija je “na vrhuncusvoje uloge” (28).Obitelj je ustanova Božja u kojoj je svedar. To je posebno očito u Sv. obitelji. Dar jeMarija, Josip i Dijete. Sva je struktura radiDjeteta - Krista. Josip uzima Djetetovu majkusebi za ženu. Marija, iznenađena, pristajena Božji plan majčinstva. Od navještenjastavlja se potpuno u službu svomu Sinu.Njezin pristanak kao izraz vjere ujedno jeprogram života i stav prema Bogu. Od prvogačasa začeća pa do smrti na križu ideza Bogom, u tami vjere stavljajući svoje stopeu Kristove: putovanje u Egipat, rođenjeu štalici, prikazanje u Hramu, briga za Sinovuživotnu sigurnost, umiranje pod križem.Svaki Marijin korak išao je kroz vjerudo njezina uznesenja u slavu. Od Nazaretado Golgote nikad nije izašla “iz tame vjere”(29). Put ove majke jest pravi put na kojemse mora naći svaka majka i čovjek uopće.Marijino je majčinstvo nastalo vjerom,njom se razvijalo i raslo. Ono je dar i suradnjas darom, dar koji uključuje razvojkroz ljudsku slobodu. Nije sve dano odjednomi što je dano dano je da se razvija dokraja. “Biblija ne poznaje sveznajuću Marijuza koju njezin Sin ne bi bio više nikakvatajna, nego vjernu učenicu svoga Sina kojase u vjeri dade voditi od postaje do postaje”(30).Marijino je majčinstvo prisutno i u kršćanskimmajkama. Struktura mu je ista,iako je u Marije intenzivnije, u skladu s njezinompuninom milosti. Nije bitna fizičkobiološkadimenzija, nego duhovna, vjerska.“Još je više blago onima koji Riječ Božju slušajui čuvaju” (Lk 8, 28). Rađanje djece kaoudova Kristovih pretpostavlja da oni kojiih rađaju “slušaju riječ Božju i vrše je” (Lk8, 21) i tek tako svatko postaje u pravom ipunom smislu “majka” (Mk 3, 35) Kristova.Majčinstvo je ukorijenjeno u vjeri i mora seravnati njome. Treba ga prihvatiti i u njemuuvijek biti otvoren prema Bogu. Prematome, brak i majčinstvo su radi Krista. Njimsu posvećeni, njim su upravljani, njim finalizirani.Svaki je brak i majčinstvo službaKristu u poslušnosti vjere.(Nastavlja se)(21) Rahner, 67.; (22) Rahner, 68.; (23) Muller, 471.;(24) Muller, 471.; (25) Usp. Muller, 472/473; (26) LumenGentium, n. 65.; (27) René Laurentin, Mutter Jesu-Mutterder Menschen / originally La Vierge au Concil,1965, Paris) Limburg, 1967, str. 175.; (28) Muller, 451.;(29) Muller, 486.; (30) Muller, 463.Listopad 2008. // Broj 10 // Godište III. • 15

Razgovor s Jakovom Čolom (2)DJETINJSTVO UZ GOSPUDugo vremena mi je trebalo da razumijem što je raj i razumio samga kroz molitvu; raj nije ono što vidimo očima, raj je u svima nama,u našem srcu, i siguran sam da svatko od nas raj može doživjetiovdje na zemlji; ako prihvatimo Boga i stavimo ga na prvo mjesto,već imamo raj. Svi me hodočasnici pitaju o doživljaju raja, a ja imodgovaram također pitanjem: Jesmo li u svakom trenutku spremniza raj, jesam li ovoga trenutka spreman doći pred Boga? To sunajvažnija pitanja.Priredio Krešo ŠegoPrvih dana, mjeseci i godina ukazanjarazličiti su ljudi tvrdili da su vidjeličudesne znakove na Križevcu,Podbrdu, kod crkve, a mnogi su tvrdili i dasu doživjeli različite milosti pa i ozdravljenja.Jeste li ikad o tome razgovarali s Gospom?Svi smo Gospi preporučivali bolesnikekoji su nas za to molili. Sam nikad Gospunisam pitao je li ta i ta osoba ozdravila ilinije. To je Božji plan, a svim hodočasnicimakojima govorim kažem da se u Međugorjene dolazi zbog znakova, jer je najveći znakkoji se u Međugorju može doživjeti promijenitisamoga sebe, znači početi živjeti s Bogom.Za mene je to najveći znak, a ostalo,ako bude znakova, hvala Bogu.Posljednje ukazanje imali ste 12. rujna1998. Kako ste se osjećali kad Vam je danranije Gospa rekla da će to biti posljednjeukazanje?Gospa mi na ukazanju 11. rujna nije reklada ću sutradan imati posljednje ukazanje,već je rekla da će mi dati desetu tajnu.Mirjana i Ivanka su dobile desetu tajnu i timdanom imale su posljednje ukazanje, ali jasam se ipak nadao da sa mnom ne će bititako, uvijek postoji tračak nade. Teško jeopisati bol koju sam osjećao kad je Gospakazala da više ne će dolaziti svaki dan. Sebisam postavljao bezbrojna pitanja: Kako, zašto,kako je moguće više ne vidjeti Gospu…Što ću raditi u vrijeme ukazanja, kako ću izdržatida ne vidim Gospu koja mi se svakodnevnoukazivala sedamnaest godina…Mogu reći da sam odrastao s Gospom, oname je vodila za ruku kroz moj život… NoGospa nam je govorila: Molite i dobit ćete sveodgovore! I tako je bilo sa mnom – moliosam i Gospa mi je dala snagu, prihvatio samsve, zahvaljujem Bogu za sve što mi je dao,na vremenu u kojem mi je slao Gospu koju16 • Glasnik mira // MeđugorjeSnimila Lidija Parissam gledao očima, ali sam shvatio da moždai nije toliko važno gledati je očima, važnoje Gospu imati u svome srcu. I tako je dandanas;Gospa je uvijek sa mnom iako je nevidim svojim očima, već očima svoga srca.Nakon toga dana kad ste imali posljednjeukazanje imali ste zakazan molitveniprogram na Haitiju. Dvoumili ste se poćiili ne poći?Nakon toga htio sam sve blokirati, nijemi se išlo na taj susret. Mislio sam, kako ćuići kad više ne ću vidjeti Gospu, bila je strašnabol u mome srcu. No ljudi s kojima sambio susrete su organizirali godinu dana unaprijed,i bilo mi je teško reći da ne želim ići.Molio sam, tražio od Gospe pomoć, sve predaou Božje ruke i otišao sam na susret. Riječje o najsiromašnijem mjestu na svijetu,a bilo se okupilo sedamdeset-osamdeset tisućaljudi. Kad vidiš toliku radost i toliku željuza Bogom – ljudi koji su molili i pjevali,a možda preko dana nisu imali što jesti – vidiosam da je molitva njihova hrana, shvatiosam da su mnogo bogatiji od nas, iakosu siromasi; bogati su jer imaju Boga. U svakomčovjeku na tom skupu prepoznao samGospu, vidio sam da je Gospa tu, premda jene vidim očima, ona je tu sa mnom.Kako ste preboljeli sljedeće dane kojisu Vam morali na izvjestan način izgledatiprazni?Kroz molitvu, samo kroz molitvu.Godišnje ukazanje imate na Božić, pataj dan imate dvostruki blagdan: Božić iukazanje. Kako se pripremate za taj dan?Cijela godina je priprava za taj dan, apripremam se molitvom, obiteljskom molitvomi molitvom s djecom, osobnom molitvom,postom, dakle cijela godina je pripremaza taj dan. Gospa mi je dala veliki dar– ukazanje na Božić i Božić je za mene uvijekneopisiva radost, dar za koji stalno zahvaljujemBogu.Vas i Vicku Gospa je vodila u raj, pakaoi čistilište. Opišite taj događaj.Tada sam imao jedanaest godina, i tajdan kad je Gospa došla nije bilo uobičajenovrijeme ukazanja. Prepali smo se zbogtoga što to nije bilo redovito vrijeme ukazanjaza koje se uvijek pripremamo molitvom,taj dan Gospa je došla i mi smo se prepali.Još veći strah nastao je kad je rekla da ćemopoći s njom – mislio sam da ću umrijeti, nisamto želio jer nikad nisam ni razmišljaoo smrti. Kad je Gospa to rekla, kazao samjoj da uzme Vicku, njih je osmero djece, a jasam sâm u roditelja, na što je Gospa kazala:Ne bojte se, ja sam s vama. Naše je putovanje

Razgovor s Jakovom Čolom (2)trajalo kratko, i prvo što nam je Gospa pokazalabio je jedan beskonačni prostor u kojemuje bilo prelijepo svjetlo, svjetlo koje nikadna zemlji nisam vidio ni doživio. Mogaobih ga nazvati jednim toplim svjetlom; takođersmo na tom mjestu vidjeli dosta ljudikoji su molili i to je ono kako se može opisatinašim riječima jer raj nitko ne možeopisati. Na tom me se mjestu najviše dojmiomir i radost koja se osjećala, mir i radostkoje sam vidio na licima tih ljudi. Dugovremena mi je trebalo da razumijem što jeraj i razumio sam ga kroz molitvu; raj nijeono što vidimo očima, raj je u svima nama,u našem srcu, i siguran sam da svatko odnas raj može doživjeti ovdje na zemlji; akoprihvatimo Boga i stavimo ga na prvo mjesto,već imamo raj. Svi me hodočasnici pitajuo tome, o doživljaju raja, a ja im odgovaramtakođer pitanjem: Jesmo li u svakomtrenutku spremni za raj, jesam li ovoga trenutkaspreman doći pred Boga? To su najvažnijapitanja. Poslije toga Gospa nam jepokazala jedan prostor u kojem je vladalatama. U tom prostoru nismo vidjeli ljude, alismo osjećali kretanje, trzaje. Gospa nam jerekla: Molite za duše u čistilištu, one su potrebnevaših molitava. I na kraju, Gospa nam jepokazala i treći prostor o kojemu nikad nisampričao niti želim o tome pričati. To jebilo nešto strašno.Je li se to kasnije događalo?Ne. To je bilo prvi i jedini put.Mirjana, Ivanka i Vi imate po deset tajni, aVicka, Marija i Ivan, kojima se Gospa još svakodnevnoukazuje, po devet. Znamo kako ćeMirjana objavljivati svoje tajne. Znadete likako će to biti s Vašim tajnama?Meni je Gospa povjerila deset tajni, a načinna koji ću ih objaviti još ne znam. Gospami o tome nije ništa rekla.Nekim vidiocima Gospa je kazivala svojživot. Je li i s Vama to slučaj?Ne, nikad mi nije pričala.Mirjana tajne ima zapisane na nekoj vrstipergamene. Kako Vi čuvate tajne, načemu su zapisane?Svoje tajne nemam zapisane, pamtim ih.O tajnama, jer su tajne, ne govorite,premda su svi vidioci potvrdili da je svimazajednička treća tajna – znak na Brduukazanja. Jeste li ga vidjeli i znadete li kadće on biti?Da, znadem kad će biti znak i znadem kakavje znak, vidio sam ga.Odnose li se tajne na Vaš osobni život ilisu namijenjene svima nama?O tome ne mogu govoriti.Naravno da me nijekanje i sve slične izjave bole. Pa ja samGospu svojim očima vidio, i još više, Gospu sam doživio u svomsrcu. Kad sam bio dijete ljutio sam se na takve izjave, ali danasne, ne ljutim se već molim za te ljude.Je li teško čuvati tajne, dođete li ikad unapast nešto detaljnije o njima reći?Ne, nikad se to nije dogodilo, a hodočasnicimakažem: Ne razmišljajmo o tajnama,već molimo. Kao što sam rekao, najvećanaša tajna jest u svakom trenutku, uvijekbiti spreman za Boga. Svaki čovjek koji imaBoga, koji živi s Bogom, ničeg se ne trebabojati. Čim se govori o tajnama ljudi odmahrazmišljaju o katastrofama i ratovima; razmišljajmoo pozitivnim stvarima, razmišljajmoo svom životu jer ako imamo Boga,ničega se ne trebamo bojati.Od desetogodišnjeg dječaka s tako golemomobvezom svakidašnjih ukazanja iprenošenja poruka Neba, izrasli ste u obiteljskogčovjeka. Jeste li ikad, a naravnoda imate toliko briga kao i svaki otac obitelji,pomislili: “Bože moj, zašto si sve ovomeni morao natovariti?”Nikad ne ću imati dovoljno riječi zahvaleBogu za dar koji mi je dao, dar da vidim Gospu.To je veliki dar za mene, za moju obitelj,za svijet. No nekad ima i poteškoća, svi smoljudi, znamo koliko u Međugorje dođe hodočasnika,većinu ih susretnem, nekad budeteško, ali hvala Bogu, idemo naprijed.Na koji način u svojoj obitelji prakticiratesve ono čemu nas kroz minulih dvadesetsedam godina uči Gospa?Prije svega kroz molitvu, kroz post i posebnokroz odgoj naše djece. Svima kažem dasmo obitelj kao i svaka druga obitelj, obiteljkoja nastoji živjeti Gospine poruke, djecu odgajatiu vjeri, da budu pravi kršćani, ne kaodjeca vidioca već kao djeca iz jedne kršćanskeobitelji. Molimo i postimo s djecom, razgovaramos njima, prenosimo im Božju ljubav…Svaki vidjelac ima i poseban dar, nekuposebnu nakanu. Koja je Vaša?Vicka i ja posebno molimo za bolesnike.No najprije molimo za ozdravljenje srca.Hodočasnicima uvijek kažem da nije pogrješnomoliti za tjelesno zdravlje, za ozdravljenje,ali uvijek treba kazati: Bože, nekabude volja Tvoja. Nemojmo se Boga sjetitisamo kad smo u nevolji i potrebi, kad smobolesni i pritisnuti problemima, imajmo gasvaki trenutak u svom srcu, jer Bog je našasnaga i odgovor na sve što tražimo u svomživotu.Gledajući otvorena i iskrena srca, i našažupa i mnogi u svijetu doživjeli su promjene.Plodovi ukazanja su neporecivi, očemu govore obraćanja, ispovijedi, brojhodočasnika, molitvene skupine nastalepo nadahnuću Kraljice Mira, život po porukama,itd. Ipak, mnogi imaju problemuopće s prihvaćanjem ukazanja. Bole liVas tvrdnje, danas, nakon svega, da to nijeplod Duha Svetoga, da je sve izmišljeno iishalucinirano?Naravno da me nijekanje i sve slične izjavebole. Pa ja sam Gospu svojim očima vidio,i još više, Gospu sam doživio u svom srcu.Kad sam bio dijete ljutio sam se na takveizjave, ali danas ne, ne ljutim se već molimza te ljude. Ono što se događa u MeđugorjuBožji je plan i Bog će to nastaviti, ljudi ništane mogu učiniti.Otkud tako tvrdo srce u ljudi da pokrajsvih plodova, tako očitih – dovoljno je bitikod crkve i gledati tolike ljude kako čekajuu redu za ispovijed, ljude u bolesničkimkolicima, svećenike na oltaru, tisuće vjernikana svetoj Misi, desetke tisuća mladihiz cijeloga svijeta koji umjesto plaža, kupalištai čega sve ne, izabraše danima nažarkom suncu moliti? Pa one koji mole naPodbrdu, Križevcu, ili razgovarati sa svećenicimakoji zvanje osjetiše upravo ovdje?To treba pitati te ljude, i sam se tolikoputa pitam, otkud im tvrdo srce. Gospa dolazidvadeset sedam godina, dvadeset sedamgodina govori draga djeco; na krajuuvijek kaže hvala vam, zahvaljuje nam,umjesto da mi Bogu i Gospi zahvaljujemona njezinoj nazočnosti ovdje… Molimo zate ljude, jer Gospa je rekla da molitvom i postomi ratove možemo zaustaviti, a siguransam da molitvom možemo promijeniti i takveljude.I, na kraju, Vaša poruka čovjeku današnjice,naravno iz iskustva osobe koja jeimala svakidašnje susrete s Nebom, a jedanputste bili i odvedeni u Nebo?Mogu samo ponoviti Gospine riječi iz jednogukazanja na samom početku: Draga djeco,otvorite mi svoja srca, ostalo ću sama učiniti!Predajmo svoje živote u Božje i Gospineruke i shvatit ćemo što je uistinu život.Listopad 2008. // Broj 10 // Godište III. • 17

Meditacija Benedikta XVI. pred Euharistijskim Kristom, Lurd, 14. rujna 2008.UZMI NAS, GOSPODINE,U SVOJU LJUBAVPapa Benedikt XVI. sudjelovao je u večernjoj tradicionalnoj euharistijskojprocesiji. Proveo je neko vrijeme u tihoj molitvi i meditirao o sakramentueuharistije, o smrti i uskrsnuću Gospodinovu, o značenju euharistije zakršćanski život. Na kraju je razmatranja Papa pozvao sve nazočne: “Nemožemo više šutjeti što znamo. Idite i navijestite svemu svijetu čudesnadjela Boga koji je u svakome trenutku našega života nazočan, na svakomemjestu ove zemlje”.Prijevod fra Tomislav PervanGospodine Isuse, ti si ovdje nazočan!I Vi, braćo moja i sestre, prijateljimoji,i Vi ste sada sa mnom pred Njime nazočni!Gospodine, prije dvije tisuće godina biosi spreman popeti se na sramotno drvo križakako bi uskrsnuo te zauvijek bio i ostaos nama, svojom braćom i svojim sestrama.A Vi, moja braćo, moje sestre, prijateljimoji,i Vi budite spremni da Vas On zahvati!Promatramo Njega.Klanjamo se Njemu.Ljubimo Njega i težimo da Njega sveviše ljubimo.Promatramo Onoga koji je za pashalnevečere dao svoje tijelo i svoju krv učenicimakako bi ostao s njima “u sve dane dosvršetka svijeta” (Mt 28,20).Klanjamo se Onomu koji je na početku ina kraju naše vjere. Onomu bez kojega nebismo bili ovdje ove večeri. Onomu bez kojegauopće ne bismo mogli postojati. Onogabez kojega ništa ne bi bilo, ništa, apsolutnoništa! On, po komu “je sve stvoreno”(Iv 1,3). On u kome smo svi mi stvoreni za vječnost; On koji nam je dao svoje tijeloi svoju krv, On je ovdje, ove večeri, prednama, darovan našim pogledima.Ljubimo Njega i težimo da upravo Njegasve više ljubimo Njega koji je ovdje prednama, izložen našim pogledima, možda inašim pitanjima, našoj ljubavi!Bilo da hodamo ili smo možda prikovanina krevet boli, bilo da hodimo u radostiili se nalazimo u duševnoj pustinji, o Gospodine,uzmi nas sve u svoju ljubav: u bezgraničnuljubav, koja je vječno ljubav Oca18 • Glasnik mira // Međugorjeprema Sinu i Sina prema Ocu, ona ljubavOca i Sina prema Duhu kao i ona Duha premaOcu i Sinu.Presveta Hostija izložena pred našimočima govori o toj beskrajnoj snazi ljubavikoja se tako slavno očituje na križu. PresvetaHostija pripovijeda nam o nevjerojatnojponiznosti Onoga koji je sama sebeučinio siromašnim kako bi nas obogatio.On koji je bio spreman izgubiti sve kako binas stekao svojemu Ocu. Presveta Hostijajest živi i djelatni sakrament vječne prisutnostiSpasitelja ljudi u njegovoj Crkvi.Draga braćo, drage sestre, dragi prijatelji:Budimo spremni, budite spremni stavitise Njemu na raspolaganje - Njemu kojinam je dao sve te koji je došao ne da osudisvijet, nego da se svijet po Njemu spasi(usp. Iv 3,17)! Budite spremni prepoznatiu svome životu aktivnu prisutnost Onogakoji je sada ovdje izložen našim pogledima!Budite spremni prinijeti Njemu svoj život!Marija, Blažena Djevica Marija, bezgrješnozačeta, bijaše prije dvije tisuće godinaspremna darovati sve, staviti svojetijelo na raspolaganje kako bi prihvatiloStvoriteljevo tijelo. Sve je došlo od Krista,pa i Marija; sve je došlo uz pomoć Marije,pa i Krist!Marija, Blažena Djevica, i večeras je ovdjepred tijelom svoga Sina, sto i pedeset godinanakon što se ukazala maloj Bernardici.Presveta Djevice, pomozi nam da razmatramo,pomozi nam da se klanjamo, pomozinam da ljubimo. Da ljubimo sve višei više Onoga koji nas je tako ljubio kako bismovječno živjeli s Njime.Okruženi smo velikim oblakom nevidljivihsvjedoka, posve blizu ove blagoslovljenešpilje i pred ovom crkvom koju je DjevicaMarija željela; oblakom svjedoka svihonih muževa i žena koji su promatrali, štovalii klanjali se stvarnoj nazočnosti Onogakoji nam se darovao do posljednje kapi svojekrvi; oblakom svjedoka svih onih muževai žena koji su provodili sate i sate klanjajućise Presvetom oltarskom sakramentu.Večeras ih ne vidimo, ali ih čujemo kakojedni drugima i nama poručuju: “Dođi,neka te Učitelj pozove! On je ovdje i zovete! (usp. Iv 11,28). On želi Tvoj život kakobi ga sjedinio sa svojim. Daj mu da te Onzahvati! Ne gledaj više na svoje rane, zagledajse u Njegove! Ne gledaj više na onošto te dijeli od Njega ili od drugih; promatrajnemjerljivu udaljenost koju je On prevaliokad je uzeo tvoje tijelo, kad se On popeona križ što su mu ga ljudi pripravili, ikad se On dao poslati u smrt kako bi nampokazao svoju ljubav. On te uzima u svojerane. On te skriva u svojim ranama. Ne odbijNjegovu ljubav!”Ona moćna vojska svjedoka koja se dalazahvatiti Njegovom ljubavi jest vojska svetacau nebesima koji ne prestaju i nas zagovarati.I oni su bili grješnici, toga su bilisvjesni, ali su bili spremni, ne upirati pogledu svoje vlastite grijehe, zapravo ništane promatrati osim rana svoga Gospodina,kako bi tu pronašli slavu križa i pobjeduživota nad smrću. Sv. Pierre-Julien Eymardnam veli sve kad uzvikuje: “Sveta euharistijajest prošli, sadašnji i budući Isus Krist!”Prošli Isus Krist nalazi se u povijesnojistini Posljednje večere u koju nas svakoslavlje svete Mise uvodi.Isus je nazočan jer nam On sam veli:“Uzmite i jedite od ovoga svi: Ovo je mojetijelo, ovo je moja krv!” Izričaj “ovo jest”stoji u prezentu, ovdje i sada, kao i u svim“ovdje i sada” ljudske povijesti. Stvarnaprisutnost, nazočnost koja nadilazi naše siromašneusne, naša siromašna srca te našesiromašne misli. Prisutnost koja je darovananašim pogledima kao večeras, ovdje,kod one špilje gdje se Marija očitovala kaoBezgrješno Začeće.Euharistija je isto tako i budući IsusKrist, Isus Krist koji će doći. Dok promatramosvetu Hostiju, njegovo proslavljenotijelo, preobraženo i uskrslo, promatramoono što ćemo promatrati u vječnosti.U tome ćemo moći prepoznati cijeli svijetkoji svakoga trenutka nosi njegov Stvoritelj.Svaki put kad Njega blagujemo, ali isvaki put, kad Njega promatramo, naviještamoNjega dok On ne dođe u slavi: “do-

Meditacija Benedikta XVI. pred Euharistijskim Kristom, Lurd, 14. rujna 2008.nec veniat”. Upravo ga zato i primamo sbeskrajnim strahopočitanjem.Neki ga od nas ne mogu ili još uvijek nemogu primiti u sakramentu, ali ga mogupromatrati u vjeri i ljubavi te izraziti svojuželju da se s Njime sjedine. To je ona željakoja ima veliku vrijednost u Božjim očima.Oni iščekuju s većom predanošću Njegovponovni dolazak. Oni očekuju Isusa Kristakoji će doći.Kad je neka prijateljica pitala Bernardicunakon njezine prve pričesti: “Kadsi bila sretnija: za prve svete pričesti iliza ukazanja?”, Bernardica je odgovorila:“To su dvije stvari koje su usko povezane,ali se ne mogu međusobno uspoređivati:Oba sam puta bila sretna” (EmmanuéliteEstrade, 4. lipnja 1858.). Spramnjezine prve svete pričesti njezin je župnikposvjedočio pred biskupom iz Tarbesa:“Bernardica je bila veoma sabrana,krajnje pozorna, kako se samo poželjetimože... Izgledala je krajnje prožeta svetimčinima koje je obavljala. Sve se u njojrazvijalo na čudesan način.”S Pierre-Julien Eymardom i Bernardicomprizivamo svjedočanstvo mnogih svetacakoji su njegovali najveću ljubav premaeuharistiji. Nikola Kabasilas nam poručujei kazuje večeras: “Ostaje li pak Krist unama, što nam još manjka? Koje bi namdobro moglo još manjkati? A ostanemo limi u Kristu, što drugo bismo mogli poželjeti?On je za nas i kuća i stanovnik. Kakosmo sretni i blaženi zbog te kuće, kako smoblaženi što smo postali stanom takvomegostu!” (Život u Kristu, IV,6).Blaženi Charles de Foucauld rodio segod. 1858., iste godine kad su se zbila iukazanja u Lurdu. Nedaleko od njegovamrtva tijela poput zrna pšenična bačenau zemlju pronađena je lunula pokaznices Presvetim oltarskim sakramentom, kojemuse Brat Charles svakodnevno satimaklanjao. Blaženi de Foucauld ostavio namje molitvu koja izvire iz najintimnijega dijelanjegova srca, molitvu upravljenu našemuNebeskom Ocu koju možemo s punimpravom učiniti zajedno s Isusom svojommolitvom pred svetom Hostijom:“Oče moj, u Tvoje ruke predajem svojduh.” To je i posljednja molitva samoga našegaUčitelja, našega Najdražega... Neka tobude i naša molitva, i ne samo molitva našegaposljednjeg zemnog trenutka, nego imolitva svih naših trenutaka:Oče moj, stavljam se u Tvoje ruke; Očemoj, Tebi se povjeravam i predajem. Očemoj, Tebi se sav prepuštam; Oče moj, učinisa mnom ono što ti hoćeš; ma što godTi sa mnom učinio, na svemu Ti zahvaljujem;zahvaljujem na svemu. Na sve samspreman, sve prihvaćam, na svemu Ti zahvaljujem.Neka se Tvoja sveta volja vrši nameni, Bože moj, i na svim Tvojim stvorovima,svoj Tvojoj djeci, na svima koje Tvojesrce ljubi. Ništa drugo ne žudim, o mojBože. U Tvoje ruke polažem svoju dušu.Tebi je izručujem, Bože moj, svom ljubavljusvoga srca, jer te ljubim, i jer me ta ljubavsili da Ti se posvema predam i posve izručimu Tvoje ruke, bez ikakve zadrške, s beskrajnimpovjerenjem. Jer Ti si moj Otac”(Méditation sur les Saintes Évangiles).Ljubljena braćo i sestre, hodočasnici jednogadana i žitelji ovih dolina, braćo u episkopatu,svećenici, đakoni, redovničke osobe,svi Vi koji pred svojim očima gledatebezgranično poniženje Božjega Sina te beskrajnuslavu uskrsnuća, ustrajte u tišini iklanjajte se svojemu Gospodinu, našemuUčitelju i Gospodinu Isusu Kristu. Ostaniteu tišini, a onda govorite i recite svijetu:Ne možemo više šutjeti o onome što znamo.Idite i navijestite cijelomu svijetu čudesnadjela Boga koji je u svakome trenutkunašega života nazočan u svakome mjestuove zemlje. Bog nas blagoslovio i zaštitio,On nas vodio na putu u vječni život, On kojije život, u svu vječnost. Amen.Listopad 2008. // Broj 10 // Godište III. • 19

MeditacijaIZMEĐU MIRA I DOBRAPozdrav koji baštinimo od sv. Franje Asiškoga Mir i dobro postao namje tako uobičajen da ga često izgovaramo i ne misleći o dubljoj porucikoju taj pozdrav u sebi nosi. Rijetko se zaustavimo pred pitanjem što zamene osobno znači ovaj pozdrav i što njime želim poručiti onomu komu gaupućujem. Nerijetko se ovaj pozdrav uzima za geslo mnogim susretima,pogotovo onim s franjevačkim predznakom, ali ga i mnogi drugi ljudikoriste u javnom prostoru.s. Dominika AnićŠto je taj, po svemu „neobično obični“čovjek, Franjo iz Asiza, podrazumijevaopod pojmom mir i dobro, ikako to da je upravo te dvije riječi uzeokao pozdrav kojim su se njegova braćatrebala pozdravljati među sobom i njimepozdravljati druge ljude? Znamo dau mnogim pozdravima ima ili samo pozdravsa željom mira (Mir tebi!), ili samosa željom dobra (Dobar dan!). Kod Franjepozdrav uključuje i mir i dobro.Mir kao podloga svakovrsnom dobruBudući da se u mjesecu listopadu prisjećamoBožjega čovjeka Franje, prigodaje da na trenutak zastanemo pred tajnomovoga pozdrava i života u kojem su mir idobro imali odlučujuću ulogu i bili posveusklađeni s njegovim životom.Franjin mir nije nikako bio neki jeftinimir samo radi mira, kakav mi ljudi čestopriželjkujemo, nego je to onaj dubokimir za koji se Franjo svakoga dana iznovaborio, koji je svakoga dana iznova tražio.Njegova svetost nipošto nije bila površnočudaštvo stečeno preko noći, već svjesnoživljenje svakoga trenutka i svojevrsniunutarnji napor. Oni koji žele Franji pripisatitu “bogomdanu” danost svetostizaboravljaju na njegove cjeloživotne borbei pitanja koja je kroz plač postavljaoBogu, pitanja o njemu samome i o Gospodinu.Njegova svetost krije se upravou iskustvima ljudskih granica i svjesnostida je, kao čovjek, bez Boga ništa doli“najveći grješnik”. U Franjinim borbamas njim samim sakriveni su najdublji izvoriunutarnjeg mira.Kad mi ljudi počnemo govoriti o miru,najprije pomislimo na stanje bez rata.Odmah mislimo na svjetski mir, na mirkoji se gradi negdje daleko od nas. Vrlorijetko se usuđujemo pozabaviti mirom20 • Glasnik mira // Međugorjekoji se tiče nas osobno, mirom koji je ilinije unutar naše vlastite kože, naše obitelji,zajednice, Crkve.Mir srcaMir o kojem svojim životom svjedoči sv.Franjo najprije je unutarnji mir, mir srca,koji je preduvjet i temelj svakom drugomobliku mira. Mir nije moguće postići isključivona vanjskoj razini jer on je bitno određennašom unutarnjošću. To svatko od nasmože posvjedočiti. I to na jednostavnimprimjerima iz svakidašnjeg života. Možemose naći u savršeno mirnom okruženju aosjećati se uznemirenima. Ne znamo kamobi sa sobom ni s vanjskim mirom koji nasokružuje a koji nije dio nas pa nam smetai iritira nas. Najradije bismo pobjegli nekamoi od sebe i od tog „lažnog“ mira kojibilježi naše srce. Mir ili nemir tempiran jeiznutra. Ne ću reći da nam ambijent ne pomaže,ali on nije odlučujući. Odlučujući jeunutarnji mir. Isto tako se možemo naći uvelikoj buci a da osjećamo duboki mir akoga nosimo u svome srcu. Možemo obavljatisvoje poslove posve mirno i usred velikebuke jer nas određuje i štiti naš unutarnjisklad i smiraj.Iz iskustva sv. Franje vidimo da mir nijepuka odsutnost rata (unutarnjeg ili vanjskog),nego stanje spokoja koje se postižekroz zajedništvo sa Stvoriteljem, a onda isa svim stvorenjima. Franjo je, znamo to,tražio sebe i u mladenačkim „tulumarenjima“i u viteštvu i u trgovini i u raskoši, alise našao tek u tišini crkvice sv. Damjana.Nije prezreo sve dotadašnje, kako mu seželi pripisati, nego je sad sve vidio drugačijim,novim pogledom. Pred njim se otvoriojedan novi put i on se bez osvrtanja uputionjime, sav mu se bez zadrške predao.Unutarnji sklad kojemu je Franjo cijelogasvoga života težio, dobivao je povremenoi svoje vanjske oblike, prelijevao sena sve i svakoga s kojim je Franjo dolaziou dodir.Nestalnost izvanjskoga miraTako smo često skloni tražiti mir izvansebe, i tako se često razočaravamo kratkoćomnjegova djelovanja. Nerijetko iskusimotek privid u svim njegovim bojama,površnost koja s prvim preprjekama nestaje,a u nama ostavlja tek gorak okuspraznine i prijevare. Pravi mir jednostavnone trpi tek puku izvanjskost. I o tomebi svatko od nas mogao ponešto reći izvlastitoga života. Bilo da živi u obiteljiili zajednici, ili kao samac. Često u našimmeđuljudskim odnosima dođemo u situacijužrtvovati istinu (onu koja oslobađa)za lažni mir. Za izvanjski privid sklada islaganja žrtvujemo autentičnost. A to nasSnimio Siniša Hančić

MeditacijaIsus je bio tako jasan kad je u pitanju bilo ljudsko licemjerje.Takve, samo izvanjske opslužitelje zakona, nazvao je«obijeljenim grobovima». Kako savršena slika! Izvana uređeni,a unutra mrtvi, raspadaju se beživotni, prepušteni tek truleži isvakome smradu. Iz njih nikada života. Samo im se trule kostimnože. Takav je i mir čiji su zagovornici.onda dovodi u unutarnji konflikt s namasamima i nameće nam osjećaj krivnje ililicemjerja. I pitamo se – je li to doista mirkoji želimo? Ili, zašto sebi dopuštamo bitiuvučeni u bubanj licemjerja koje nam neprestanosugerira da ulažemo sve energijeda vani izgleda sve savršeno, da seništa ne primijeti. A što pritom iznutratrunemo, što dolazimo u konflikt s najdubljomistinom o sebi i o životu, za to se rijetkibrinu. Imamo toliko slučajeva u našimobiteljima gdje iznutra doslovce sveodumire, sve se raspada, a njezini članovise grčevito trude da se to ne vidi vani, davani izgleda sve dobro.Isus je bio tako jasan kad je u pitanjubilo ljudsko licemjerje. Takve, samoizvanjske opslužitelje zakona, nazvao je“obijeljenim grobovima”. Kako savršenaslika! Izvana uređeni, a unutra mrtvi, raspadajuse beživotni, prepušteni tek truležii svakomu smradu. Iz njih nikad života.Samo im se trule kosti množe. Takav je imir čiji su zagovornici.Franjina dobrotaKad je Franjo shvatio gdje je mir i što jeprava dobrota, za njega više nije bilo životnihpreprjeka koje ne bi mogao nadići,ni iskustava koja ne bi mogao iskoristitikao priliku da živi te vrjednote. Više nijebila važna cijena. Za mir i dobro nijednacijena nije bila previsoka. Pa i onda kad jeto značilo odreknuće od svega i svakogatko ne razumije njegova stremljenja. Pa iod vlastitog oca, obitelji, posjeda. Franjoje shvatio da imati mir znači postati potpunčovjek, dobar čovjek. Imati mir i živjetidobrotu znači moći reći svoju istinujednako i papi i sultanu, i braći i pticama,i Klari i umbrijskome vuku. Biti dobarza Franju je značilo znati šutjeti kadtreba, ali i govoriti kad treba. Nama se čestodogodi upravo suprotno. Šutimo kadne treba šutjeti (opet radi lažnoga mira),a govorimo kad nikako nije dobro govoriti(opet radi neke naše dobrote ili dokazivanjaprava).Mir i dobro ne mogu se proizvesti nikakvimodređenim ili nametnutim tehnikama,nikakvim nagomilavanjem sadovih sad onih molitava. Mir se postiže uobičnosti svakidašnjega života, življena uistini pred Bogom, samima sobom i preddrugima, izvršavajući obveze svoga poslanja.Ne s težnjom da netko drugi vidikako sam ja dobra i sveta, nego da nastojimživjeti pred Božjim ogledalom ljubavii milosrđa bez straha i u radosnoj opuštenosti,ne dopuštajući da me mišljenje iprosudbe drugih određuju i vode u površnuizvanjskost koje se teško oslobađam.Ili da o sebi stvaram sliku koja mi je nedostižna.To je život bez maski – jednostavani čist.Mir bez dobrote prema drugima, samoda se pokaže neka umišljena vlastita veličina,namještenost je i praznina duše.Dobrota bez unutarnjega mira, samozbog očekivanja uzdarja i da se pokažepred drugima, dvoličnost je koja kad-taddonosi nesreću. Dobrota koju ostvarujesv. Franjo je ona kojom je mogao jednakozagrliti gubavca i vuka, nošena unutarnjimmirom s Bogom, ljudima i svemirom.Dobrota je to koja ne traži uzdarjai ni u čemu ne gleda svoj interes. Dobrotajednostavna i jasna. Mir koji spašava iljude i svijet.Listopad 2008. // Broj 10 // Godište III. • 21

SvetkovinaUzvišenja svetogKriža - Misa naKriževcuPriredila Lidija ParisSnimio Foto ĐaniBlagdan Uzvišenja svetog Križa u župiMeđugorje tradicionalno se slavi u prvunedjelju poslije Male Gospe. U čast Svetegodine Otkupljenja 1933./34., potaknutitadašnjim župnikom fra BernardinomSmoljanom, međugorski su župljani,usprkos velikoj neimaštini, na brdu ponadMeđugorja sagradili monumentalnibetonski križ visok 8,5 a širok 3,5 metra.U njegovo su križište ugrađene relikvijeIsusova Križa dobivene iz Rima.Križ je blagoslovljen 16. ožujka1934., a isti dan u njegovu je podnožjuprvi put slavljena sv. Misa. Već u rujnu1935. biskup fra Alojzije Mišić odredioje da se blagdan Uzvišenja sv. Križa uMeđugorju slavi u prvu nedjelju poslijeMale Gospe i da se tada na Križevcuslavi pučka Misa. Sve do 1981. bio jeto blagdan za župljane i prijatelje izokolnih mjesta, a od 1981. blagdan zahodočasnike iz cijelog svijeta.U Međugorju nas Gospa neprestanopoziva da molimo pred Križem i dačastimo Kristov Križ. I ove su se godinebrojni domaći i strani hodočasniciodazvali njezinu pozivu.U 10 sati u podnožju Križevca započelaje molitva krunice, koju su predvodilimeđugorski fratri, a u 11 satisvečana sveta Misa. Predslavio ju je fraSvetozar Kraljević u koncelebraciji s 56svećenika. Ove se godine na Križevcuzbog kiše nije moglo dijeliti svetu pričest,pa su je hodočasnici po silasku sKriževca primili u župnoj crkvi. Podijeljenoje 3.500 sv. pričesti.Budući da se na taj dan tijekomprijepodneva ne slave sv. Mise na drugimjezicima, u župnoj je crkvi u podneslavljena jedinstvena sveta Misa zadomaće i strane hodočasnike. Predslavioju je fra Tomislav Pervan u koncelebracijisa 62 svećenika.Večernju svetu Misu na vanjskomoltaru predslavio je fra Miljenko Štekou koncelebraciji sa 62 svećenika.

Iz života Crkve“TVOJE OČI VIDJEŠEVIŠE OD NAŠIH...” (II.)DOGODILO SE TO PRED NJEZINIM OČIMA - LURDSKA UKAZANJA PRIJE 150 GODINAfra Tomislav Pervanje pristup špilji bio zatvoren, Bernardicaje imala 16. srpnja 1858. svoje posljednjeukazanje kad se navratila još jednomna obalu Gave izvan ograđena prostora.Zanimljivo: Šesnaesti srpnja jest spomenGospe od Karmela, svetkovina škapulara ukarmelićana.Jamačno je lako protumačiti i shvatitifenomen mnogih Marijinih ukazanjau Francuskoj u 19. stoljeću koja su naišlana velik odjek u cijelom katoličkom svijetu.Za razliku od srednjega vijeka kadsu ta ukazanja bila rijetka, u novije dobaimamo mnoga ukazanja o kojima se lakoi brzo pronosi vijest s jednoga kraja svijetana drugi zbog suvremenih komunikacija.U Crkvi glede ukazanja vlada uvijekvelik oprez, poglavito stoga što Rim obvezujemjesne biskupe na pomno istraživanjete formalno priznavanje ili odbacivanjespomenutih fenomena. Učeni papaBenedikt XIV. (Prosper Lambertini) objavioje između 1734. – 1738. četiri sveska “Deservorum Dei beatificatione et beatorum canonizatione”,O proglašavanju blaženicimai svecima slugu Božjih. Tu su navedeni kriterijii za nadnaravna ukazanja i viđenjaodnosno audicije te sve okolnosti koje govoreu prilog ili protiv nadnaravnosti pojedinihukazanja.Čisto prirodno tumačenje, jedino dostupnoprirodoznanstvenom i historijskommišljenju, ne može po sebi priznati stvarnostGospinih ukazanja. U najboljem slučajuono može događaje samo rekonstruiratite ispitati njihove okolnosti. Da bičovjek priznao i prihvatio Marijina ukazanja,pretpostavlja se vjera u Božju opstojnostii Božju svemoć, vjera u mogućnostda Bog zahvati u ljudsku povijest. Isto vrijedii za stvarnost čuda što je pretpostavkada bi Crkva prihvatila i priznala autentičnostnekih ukazanja.Međutim, kako jednodimenzionalni svijeti svjetonazor ne prihvaća i ne priznaječudesa, mogućnost i dokazivost ukazanjapreostaje samo onome mišljenju otvorenutranscendenciji, za-zbiljnosti. Crkveno priznanjene znači istodobno potvrdu objektivnečinjeničnosti pojedinih ukazanja BlaženeDjevice Marije, nego je na istoj razinikad je riječ o prosudbi ostalih privatnihukazanja. Crkva ni od koga ne traži da priznaukazanja, ali je nijekanje mogućnostiprivatnih objava u sukobu s Božjom svemoćii mogućnošću Božjega izravnoga zahvatau postojeći svijet.Upućen na konzervativne katolike iprotuklerikalceNakon sedamnaestoga ukazanja 5.travnja špilja je odlukom mjesnihvlasti zatvorena, a pristup zapriječen.Ponovno je otvorena za posjetiteljetek ujesen 1858. na zapovijed cara NapoleonaIII. čiji je jedini sin i prijestolonasljedniku to doba teško obolio. Carski jesin pio vodu s izvora i uzimao trave s mjestaMarijina ukazanja te je čudom ozdravio.Napoleon III. bio je politički upućen nakonzervativne katolike ali i protuklerikalneslobodoumnike. Nakon rata protiv Austrije1859. u gornjoj Italiji te nakon ujedinjenjai uspostave talijanskog kraljevstvas glavnim gradom Firencom 1860. zadržavaose on s francuskim trupama u Rimu dorata s Pruskom god. 1870., kad je bio prisiljenna povlačenje iz Rima, gdje je sloviokao zaštitnik ostataka papinske države.Čini se da ga je njegova supruga Eugenijanagovorila na promjenu stajališta premaLurdu, nakon što mu je sin ozdravio. Dok24 • Glasnik mira // MeđugorjePovijesnospasenjskadramatika novoga dobaMnožina Marijinih ukazanja u novijedoba u kontekstu vjere te poruka pokore iobraćenja – u La Salettu, i Lurdu pa ondau Fatimi i Međugorju – nije nikakva slučajnost.Sve to ima u sebi eshatološko značenje.Iz toga se može povući zaključak kakopovijesnospasenjska dramatika novogadoba te poziv na jasnu odluku i opredjeljenje,na obraćenje u vremenu u kome se nalazimo,zatim cjelokupna sudbina čovječanstvau sadašnjim prilikama govore u prilogMarijinih ukazanja te Marije kao posrednice,putokaza i smjerokaza prema KristuGospodinu, njezinu Sinu, u vremenu koječini se ne treba ni Boga ni spasenja.Marijina ukazanja u Rue du Bac otvarajutu eshatološku perspektivu. Čudotvornamedalja, napravljena na temelju opisašto ga je dala Katarina Labouré nakon ukazanja,nije djelo umjetnika, nego je umjetničkipokušaj prikaza onoga kako je vidjelicaMariju opisala. Na njoj je prikazana

Iz života CrkveMarija kako satire glavu Zmiji. Sjetimo seGuadalupe u Meksiku god. 1531. i Marijinapredstavljanja: Ja sam ona koja satire Zmijiglavu!I prije god. 1830. bijaše Marija koja satireglavu Zmiji znani motiv, ali upravo sada,nakon 1830. pojavljuje se Marija u eshatološkomozračju, kao Veliki znak iz Apokalipse:Žena obučena u sunce, s mjesecompod nogama, s krunom od dvanaestzvijezda na glavi, upravo prema Otk 12, –makar to na medaljici koja se danas nudinije uvijek raspoznatljivo. U La Salettu jeta eshatološka perspektiva više nego jasnakao i poziv na pokoru u Lurdu gdje semiješaju i demonski glasovi iz pakla, onaZmija s čudotvorne medalje. U Fatimi imamoviđenje pakla, što je male vidioce dodubine bića prestravilo.Kad se pitamo spram poruka BlaženeDjevice Marije u Lurdu, možemo zaključitizajedno s René Laurentinom, ponajboljimteološkim znalcem iz područja ukazanja, aon je temeljito istraživao lurdska ukazanjai napisao zacijelo najopsežnije i temeljnodjelo o njima: “Krajnje siromaštvo, molitva,pokora i bezgrješno začeće Marijino!”U te sržne riječi mogu se sažeti porukelurdskih ukazanja. Majka Božja izabire kaonaslovnika svojih ukazanja obično seoskodijete, mlinarevu kćerku, dijete iz najsiromašnijeobitelji u selu. Međutim, nisu li ibetlehemski pastiri bili siromasi, bez ikakvaobrazovanja? Bernardica je živjela siromaštvoi nikad ništa nije uzimala, nikakvudobit ni korist nije imala od ukazanja,pa ni nakon što je postala slavna. Lurd jemjesto sućuti, smilovanja te skrbi za bolesnei patnike – upravo kao i onaj ribnjakBetezda u Jeruzalemu, gdje bijaše okupljalištesvih bolesnih kod Ovčjih vrata.Bernardica, koja je kasnije stupila u samostan(god. 1866.) a preminula 1879.,posvetila se u ratnoj godini 1870. brizi zaranjene francuske vojnike u jednome lazaretu,vojnoj bolnici. Isus je govorio o djecikoja prihvaćaju kraljevstvo Božje te o prihvatukraljevstva Božjega kao maleno dijete.Sva ukazanja, poglavito pak ova trivelika i posljednja – lurdsko, fatimsko imeđugorsko – govore kako je kršćanskavjera ponajprije vjera siromaha i malenih.Jer siromasima pred Bogom pripada kraljevstvonebesko, kako veli Isus u prvomblaženstvu. Kraljevstvo Božje u eshatološkomsmislu riječi.Blagopokojni papa Ivan Pavao II. zaputiose upravo u Lurd na svoje posljednjeputovanje, kao bolesnik i nemoćnik. Donioje Mariji samo jednu ružu iz Rima (štosu nekoć običavali pape činiti spram kršćanskihkraljica i vladarica). Došao tražitizdravlje, moliti i napiti se lurdske vode.Ozdravio nije, doskora je preminuo, ali jeimao duboko iskustvo tako da je nakonmolitve izjavio kako to „bijaše jedna odnajljepših svetkovina mojega života“. Bijašeto konačni cilj i smiraj njegovih hodočašćenja,na mjestu dijaloga između nebai zemlje, na mjestu s koga je poručio svimženama svijeta da budu „čuvarice Nevidljivoga“u svijetu. Jer, život je predivni dar,sveti dar, od začeća do smrti. „I nitko nemože tražiti za sebe pravo biti gospodaromživota ili smrti. Budite muževi i ženeslobode. Međutim, ipak mislite i na ovo: Isloboda je ranjena grijehom. I samu slobodutreba još jednom osloboditi…“Množina Marijinih ukazanja u novije doba u kontekstu vjere teporuka pokore i obraćenja ... nije nikakva slučajnost.Sve to ima u sebi eshatološko značenje. Iz toga se može povućizaključak kako povijesnospasenjska dramatika novoga doba tepoziv na jasnu odluku i opredjeljenje, na obraćenje u vremenu ukome se nalazimo, zatim cjelokupna sudbinačovječanstva u sadašnjim prilikama ...Listopad 2008. // Broj 10 // Godište III. • 25

Vijesti, najave, obavijesti (Priredila Lidija Paris)Knjiga 2.U SVJETLU SPOZNAJE ISUSA KRISTAfra Tomislav Pervanfra Tomislav PervanU SVJETLUSPOZNAJE ISUSAKRISTAKnjiga 2.NOVA KNJIGAFRA TOMISLAVA PERVANAU nakladi Informativnog centra “Mir”Međugorje i Knjižnice Naših ognjištaovih je dana objavljena knjiga fra TomislavaPervana U svjetlu spoznaje Isusa Krista- Promišljati vjeru u današnjem svijetu,knjiga 2. Knjiga opsega 240 stranica donositrideset priloga autora koji promišljavjerski i društveni život suvremenogčovjeka, kako i sam naslov knjige kaže -u svjetlu spoznaje Isusa Krista.Svako promišljanje u ovome djelu čitateljuje izvrsna prilika za vlastitu upitanosti odgovore pred svijetom u kojemuživimo.Knjiga se može nabaviti u knjižari župnogureda u Međugorju.800. OBLJETNICA FRANJEVAČKOG POKRETAZAJEDNIČKA PROSLAVA PROVINCIJA BOSNE SREBRENE IHERCEGOVAČKE FRANJEVAČKE PROVINCIJEOtvaranje jubilarne godine 800.obljetnice franjevačkog pokreta u Srebrenici, 1. listopada 2008. godine.Zatvaranje jubilarne godine na ŠirokomBrijegu, 7. listopada 2009. godine.Draga braćo!U životu svake zajednice jubilarne godinesu trenutci zahvale, provjere temelja,orijentira i prijeđenog puta. Franjevačkaobitelj na svjetskoj razini obilježava 2009.godinu kao 800. obljetnicu nastanka franjevačkogpokreta.Radnim naslovom „Milost početaka“,Red sugerira susret s izvornim Franjinimiskustvom slobode. Franjo, Klara, te mnogabraća i sestre na njihovu putu, slobodusu shvaćali kao oslobođen prostor za Bogau vlastitom životu. Iz te su slobode na originalannačin živjeli afirmirajući čovjekasvojim duhovnim, kulturnim, prosvjetnim,karitativnim i društvenim radom. Ljubavje jedini razuman i pravedan odnos premastvorenjima, iskristalizirano je načelo našeduhovne i intelektualne tradicije.Da bi ova uzvišena načela i naša cjelokupnatradicija izdržali modernu provjeru,davala snagu za izlazak iz povijesnih i najnovijihstradanja nama povjerenog narodai cjelokupnog društva, mi, današnji sinovi ikćeri, zastat ćemo pred pitanjima: Što namje činiti? Što Gospodin hoće da činimo?Kako mi franjevci, koji smo već prekosedam stoljeća ukorijenjeni u život hrvatskognaroda i Crkve, te u tijeku dramatičnepovijesti, u politički različito artikuliraniprostor BiH, možemo i danas biti blagoslovonima koji su nas primili, rađali, vjerovalinam?Na sjednici Uprava naših provincija uBiH odlučili smo, kao zajednice sa zajedničkommemorijom i današnje nezaobilazneupućenosti jednih na druge, zaustaviti sezajednički pred pitanjima ovog trenutka.Zaustaviti se u našoj tradiciji ima značenjesusreta s istim onim Gospodinomkoji je usmjerio Franjin hod. Istovremeno,to je hodočašće našim tragičnim i svetimmjestima, hodočašće duha i intelekta,spoznajama i iskustvima koja imaju snaguobraćenja, uspravljanja i nastavka hoda sGospodinom.Program obilježavanja jubilarne godinebit će uokviren u dva zajednička hodočašća:a) Otvaranje jubilarne godine u Srebrenici,1. listopada 2008. godineb) Zatvaranje jubilarne godine na ŠirokomBrijegu, 7. listopada 2009. godineOvim vas, svu braću Bosne Srebrene i Hercegovačkeprovincije, pozivamo u Srebrenicuna zajedničko otvaranje jubilarne godine800. obljetnice franjevačkog pokreta.Fra Mijo Džolan, prov.Fra Ivan Sesar, prov.Popravljen Gospin kip na Brdu ukazanjaGospin kip na Brdu ukazanja, koji jeu noći 28./29. kolovoza oštetio nepoznatipočinitelj, popravljen je zahvaljujućibrzoj intervenciji radionice Dinoi Mirko Felici iz Carrare (Italija).U Međugorju se nalaze dva kipa KraljiceMira – rad iste radionice.Prvi kip Kraljice Mira, koji je postao simbolomMeđugorja, postavljen je 1987. natrgu pred crkvom, a kip na Brdu ukazanjadar je korejskih hodočasnika u čast 20.obljetnice ukazanja.Snimila Lidija ParisSnimio Mate T. Vasilj26 • Glasnik mira // Međugorje

Snimila Lidija ParisUdruga „Zvono“ u MeđugorjuUčetvrtak 11. rujna Međugorje jepohodila skupina članova kluba„Zvono“ iz Splita. Skupinu je vodilaIskra Polić, dugogodišnja predsjednicaUdruge, čiji je cilj pomaganje obiteljima ukojima žive osobe s mentalnom retardacijom.Prije dolaska u Međugorje obišli su slapoveKravice. Po dolasku u Međugorje susrelisu se sa župnikom fra Petrom Vlašićem,koji je za njih predslavio sv. Misu nakojoj je održao i prigodnu propovijed.Članovi Udruge posjetili su Majčino selogdje su bili srdačno primljeni, a zatim i Vrtsv. Franje, gdje su prošetali šumom i zabavilise. Prije povratka u Split, uspeli su se naBrdo ukazanja gdje su molili krunicu. (Višeo klubu „Zvono“: http://www.zvoncic.hr)Gospina slika naMount EverestuUrujnu 2008. hodočasnici su u međugorskiŽupni ured donijeli jednuzanimljivu fotografiju: svjetski poznataplaninarka Nadia Tiraboschi iz Bergama(Italija), voditeljica skupine koja se17. svibnja 2007. uspela na najviši vrh svijetaMount Everest (8844 m nadmorske visine),tamo se fotografirala sa slikom GospeMeđugorske… molitva za mir na krovusvijeta.Deveti međunarodni seminar zabračne paroveDeveti međunarodni seminar zabračne parove održat će se u Međugorjuod 5. do 8. studenoga 2008.Tema seminara je: „Problemi braka i obiteljii njihovo rješavanje“. Koordinator seminaraje fra Miljenko Šteko.Prilog za troškove seminara je 40 € zajedan bračni par. Prijaviti se možete e-mailom: seminar.marija@medjugorje.hr, iliputem faksa na broj: 00387 36 651 999.Broj sudionika je ograničen zbog prostora,stoga vas molimo da se prijavite štoprije. Isto tako molimo sve bračne parovesudionike seminara da sami osigurajusmještaj u Međugorju.Predavač na seminaru je prof. dr. VladoJukić, psihijatar.Vijesti, najave, obavijestiO Međugorju u Lurdu“Ukazanja Blažene Djevice Marije - Izmeđupovijesti, vjere i teologije”, bila jetema 22. mariološko-marijanskoga međunarodnogkongresa koji je od 4. do 8.rujna održan u Lurdu.Kongres je okupio najpoznatije stručnjakes područja teologije, povijestiumjetnosti, književnosti i etnologije izčitavoga svijeta, među kojima su i članovihrvatske jezične sekcije Hrvatskogamariološkog instituta Katoličkogabogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.Rad kongresa odvijao se prije podne uzajedničkim sjednicama, a u popodnevnimsatima u 15 jezičnih sekcija, međukojima je i hrvatska. Dva predavanja dotaknulasu se međugorskih tema: Međugorskaukazanja i svjetska crkvenajavnost, stav crkvenih dostojanstvenika(mons. Eduard Peričić), te Ukazanja uMeđugorju i teologija (Adalbert Rebić).Hrvatski teolozi, bez obzira na tojesu li zagovornici ili pak žestoki kritičariMeđugorja, pozitivno govore o onomešto se trenutačno događa u Međugorju.„Plodovi međugorskog fenomena nisusporni. Međugorje je već sada na raziniFatime i Lurda“, kaže dr. Adalbert Rebić.„Sama viđenja i vidioci trebaju pričekati…Glavni problem je u tome štomjesni biskup ima rezerve prema fenomenu,a ne treba zanemariti ni činjenicuda su vidioci još razmjerno mladi",objašnjava Rebić te dodaje da je sve štose trenutačno događa u Međugorju sukladnocrkvenom učenju, da je to od Crkvene samo priznato nego i preporučeno,te da je biskupska konferencija većodavna priznala te plodove.Teolog dr. Ivan Karlić, koji je takođersudjelovao na kongresu, ističe da je Međugorjeveć sada de facto postalo svetištem.Jedino Vatikan, objašnjava Karlić,zbog određenih nejasnoća još nije priznaoautentičnost ukazanja. Dodaje dasudbina Međugorja umnogome ovisi ostavu mjesnog biskupa. Teolog dr. MatoZovkić smatra da Međugorje može preživjetii uz rezerve koje su vezane uz ukazanjai vidioce. Smatra da je fenomenMeđugorja neuobičajen jer je riječ o velikombroju ukazanja koja traju iznimnodugo. Nemoguće je donijeti službeni suddok se još uvijek događaju ukazanja.Listopad 2008. // Broj 10 // Godište III. • 27

Vijesti, najave, obavijestiHodočašće korisnikaCentra za rehabilitacijuiz VrlikeKorisnici Centra za rehabilitaciju FraAnte Sekelez iz Vrlike, Hrvatska, od1999. godine redovito hodočaste uSnimila Lidija ParisMeđugorje. Tako su 24. rujna 2008. 31 korisniki 17 djelatnika ovoga Centra ponovnoposjetili svoje omiljeno odredište.Tijekom dana molili su krunicu na Brduukazanja, a u Kapelici klanjanja za njih jesvetu Misu slavio fra Vjekoslav Milićević,koji im je nakon Mise u župnikovo ime uručiokrunice.Radiopostaja MIRMeđugorje putemsatelita u SAD-u, Kanadi,Australiji i NovomZelanduOd kolovoza 2008. čujnost Radiopostaje"Mir" Međugorje proširilase zahvaljujući satelitu i naSAD, Kanadu, Australiju i Novi Zeland.Za prijam programa potrebna je sljedećaDirect-To-Home (DTH) satelitskaoprema: 75 cm (30 inch) eliptična satelitskaantena (zdjela), kompatibilni Irdetosatelitski prijamnik, autoriziranaHRT-America Irdeto smartcard.za Sjevernu Ameriku:• Satelit: AMERICOM - 4 (AMC-4)• Lokacija: 101. stupanj zapadne dužine• Transponder: 21-Ku-Band• Modulacija: QPSK• Broj simbola u sekundi: 30,000• Polarnost: Vertikalno• Frekvencija: 12120 MHzČlanovišahovskogkluba IZRuščice uMeđugorjuČlanovi Šahovskog kluba Posavac - Festung iz slavonskobrodskog prigradskog naseljaRuščice po peti put hodočastili su u Međugorje. Uz duhovni program, šahisti suodmjerili snagu na pojedinačnom šahovskom turniru Međugorje 2008.Sudjelovalo je osam igrača, a najuspješniji bio je majstorski kandidat Ivica Kolakovskikoji je iz sedam partija osvojio 5.5 bodova. Drugi je bio prvokategornik Mato Opačaks 5 bodova, a treći je bio Jozo Kovačević također s 5 bodova, ali s lošijim kumlativom.Odličja je podijelio Ivica Ereš, jedan od osnivača kluba.Šahisti su sudjelovali na večernjem molitvenom programu te molili krunicu na BrduukazanjaMolitveni program - zimski rasporedOd 15. rujna 2008. vrijedi zimski rasporedmolitvenog programa:Molitva krunice u župnoj crkvi započinjeu 17 sati, sv. Misa je u 18 sati, nakon čegaslijedi uobičajeni program ovisno o danu u28 • Glasnik mira // Međugorjetjednu. Euharistijsko klanjanje srijedom isubotom je u 21 sat, a Križni put na Križevcupetkom i molitva krunice na Podbrdunedjeljom su u 14 sati.za Južnu Ameriku:• Satelit: AMERICOM - 4 (AMC-4)• Lokacija: 101. stupanj zapadne dužine• Transponder: 27-Ku-Band• Modulacija: QPSK• Broj simbola u sekundi: 30,000• Polarnost: Vertikalno• Frekvencija: 11655 MHzDodatne informacije možete pronaćii na web-stranicama:www.hrt-america.comwww.croatiantv-america.comili nazovite besplatni telefon1-888-768- 4788Za područje Australije iNovog Zelanda:• Home Frequency -• Frequency: 12706.5 Mhz• Symbol Rate: 22.500 Ms/s• FEC: 3 /4• Polarisation: Vertical• NETWORK SEARCH MUST BE SET TOENABLED / ONDetaljne upute možete pronaći u novomCROmetro magazinu ili nazovitebesplatni broj telefona: 1300 138 390ili 1300 222 266.

Lectio divina - S Marijom kroz BiblijuJa sam ovu župuizabralaLidija ParisOd 1. ožujka 1984. do 8. siječnja 1987. Gospa je svakog četvrtka davalaporuke za međugorsku župu. U prvoj od tih poruka rekla je: „Ja sam ovužupu na poseban način izabrala i želim je voditi.” Tijekom te tri godine,riječi župa i župljani ponovile su se 46 puta (1984. - 17 puta, 1985. - 26puta, 1986. - 3 puta). Učestalost tih riječi ukazuje na to da je to doista bilorazdoblje u kojem je Gospa pripremala župu i župljane za ono što ima doći.Poslije toga razdoblja, Gospa je počela davati poruke 25. u mjesecu zažupu i za svijet. U tih više od dvadeset godina, riječi župa i župljani pojavilesu se samo pet puta. Prolistajmo Bibliju i pogledajmo što je izabranje.„Pozove koje sam htjede“UStarom zavjetu Bog je izabrao Abela(Post 4,4), Nou (Post 6,8ss), Abrahama(Post 12 ss), Izaka (Post 17,19).Izabrao je Mojsija (Izl 3), Samuela (1 Sam1.3), Davida (1 Sam 16,1-13). Izabrao je iJoba. Izabrao je svoje proroke. Bog je izabraobrdo Horeb (Izl 3) da se objavi Mojsiju,brdo Sinaj da s izabranim narodomsklopi savez (Izl 19), izabrao je grad Jeruzalemda se u njemu sagradi prvi hram (1Kr 5,15ss).U Novom zavjetu, Isus slobodno biradvanaestoricu svojih najbližih učenika:„Uziđe na goru i pozove koje sam htjede“(Mk 3,13). To su jednostavni, anonimni ljudi,ribari. Matej carinik je poznat, ali omražen.Poslije Isusova uzašašća, apostoli usnazi Duha Svetoga izabiru sedmoricu đakonada brinu o svakidašnjim potrebamazajednice (Dj 6), izabiru Judu i Silu da pratePavla i Barnabu (Dj 15,22)… Pavao je „oruđeizabrano“ (Dj 9,15).Uz izabranje ide i poslanjeBog bira slobodno, po svojoj volji. Biraumne i mudre, ali i jednostavne i siromašne.Pavao kaže (Rm 9,11-12) da snaga izabranjanije u njihovim djelima, nego u onometko ih je pozvao. U 2 Ko 12,5.9.10 kaže:„Najradije ću se još više hvaliti svojim slabostimada se nastani u meni snaga Kristova…jer kad sam slab, onda sam jak“.“Draga djeco, ja sam vas izabrala … onakvekakvi jeste“, rekla je Gospa 24. svibnja1984.Kad Bog nekoga izabire, to nije samoza dobro onoga tko je izabran, nego uvijekza opće dobro. Uz izabranje ide i poslanje.„Ne izabraste vi mene, nego ja izabrahvas i postavih vas da idete i rod donosite“,kaže Isus apostolima (Iv 15,16). „Dječice,vi ste izabrani da svjedočite mir i radost“(25. listopada 2001.). „Pozivam vas na radu Crkvi. Sve jednako ljubim i od svih želimda rade onoliko koliko mogu. Znam, dragadjeco, da možete, a ne želite zato što seosjećate malim i poniznim u ovim stvarima.Trebate biti odvažni…“ (31. listopada1985.). Mojsije pita „Tko sam ja?“. Jeremijatvrdi da ne umije govoriti, da je još dijete,a Jahve mu odvrati: „Ne govori: ‘Dijetesam! Već idi… Ne boj se!’“ (Jer 1,6-8).Majka Terezija smatrala je da je Bog upravonju izabrao jer nije našao nikog jadnijegni siromašnijeg!Snaga se u slabosti usavršuje„Samim se sobom ne ću hvaliti osimslabostima svojim… snaga se u slabostiusavršuje“, tvrdi Pavao. „Lude svijeta izabraBog da posrami mudre, i slabe svijetaizabra Bog da posrami jake; i neplemenitesvijeta i prezrene izabra Bog, i onošto nije, da uništi ono što jest, da se nijedansmrtnik ne bi hvalio pred Bogom“(1 Ko 1,26-29). To je iskustvo velikoga Pavla!I Jakov govori slično: „Nije li Bog onekoji su svijetu siromašni izabrao da budubogataši u vjeri i baštinici Kraljevstvašto ga je obećao onima koji ga ljube?“(Jak 2,5).Mi smo izabranici Božji, sveti i ljubljeni(Kol 3,12-15). Mi smo rod izabrani, kraljevskosvećenstvo, sveti puk, narod stečeni danaviještamo silna djela Onoga koji nas iztame pozva k divnom svjetlu svojemu (1Pt 2,9). Zato nam Petar kaže: „Braćo, uznastojteučvrstiti svoj poziv i izabranje“ (2 Pt1,5-10).Otkad su počela ukazanja, Gospa je dalasamo jednu poruku koja se odnosi na župeu množini. Bilo je to 25. rujna 1995.: „Danasvas pozivam da se zaljubite u Presvetioltarski sakrament. Klanjajte se njemu,dječice, u vašim župama i tako ćete biti sjedinjenis cijelim svijetom.“Izabrane su sve župe svijeta. Svi su izabrani.Svi su poslani.Snimila Lidija ParisListopad 2008. // Broj 10 // Godište III. • 29

22. mariološko-marijanski kongres u LurduRazgovor s prof. dr. Adalbertom Rebićem, jednim od predavača na 22. mariološko-marijanskom kongresu u LurduVelika je odgovornost nameđugorskim vidiocima i vidjelicamaTreba paziti da se kod vidjelaca i izvan njih u Međugorju ne bi dogodilo nešto što bi bacilo bilo kakvu sjenu nata događanja. Do sada je, koliko sam upoznat, sve teklo u okviru crkvenog, kako se to događalo i kod drugihMarijinih ukazanja u svijetu. A to što ukazanja dugo traju, po meni nije sporno. U Crkvi je bilo i drugih ukazanjakoja su kod nekih mistika trajala po cijeli život.Razgovarala Vedrana VidovićSvečanim misnim slavljem u lurdskojbazilici Svete Krunice na blagdanRođenja Blažene Djevice Marije8. rujna završio je 22. međunarodni mariološko-marijanskikongres. Misno slavljepredvodio je kardinal Paul Poupard, posebniizaslanik Svetoga Oca, koji je i predsjedaokongresom.Kongres su, u povodu 150. obljetniceGospinih ukazanja u Lurdu, zajednički organiziraliPapinska međunarodna marijanskaakademija iz Rima, Francusko mariološ-ko društvo i lurdsko svetište. Raspravljalose o temi “Ukazanja Blažene Djevice Marije– između povijesti, vjere i teologije”.Na kongresu je sudjelovala i Hrvatska jezičnasekcija Hrvatskoga mariološkog institutaKBF-a Sveučilišta iz Zagreba,na čelus predsjednikom, zagrebačkim pomoćnimbiskupom Vladom Košićem i tajnikom fraPetrom Lubinom. Među više od 150 predavačaiz cijeloga svijeta, svoja predavanjaodržalo je i trinaest hrvatskih sudionika.Predavanje na temu „Ukazanja u Međugorjui teologija“ održao je prof. dr.Adalbert Rebić, s kojim smo po završetkukongresa razgovarali za slušatelje Radiopostaje“Mir” Međugorje.Profesore Rebiću, koji je bio cilj održavanjaovoga mariološko-marijanskogkongresa u Lurdu?Cilj 22. mariološko-marijanskog kongresaodržanog u povodu 150. obljetnice ukazanjaBlažene Djevice Marije Bernardici uLurdu bio je teološki i znanstveno razraditiSnimio Mihael Sokol30 • Glasnik mira // Međugorje

22. mariološko-marijanski kongres u Lurdutemu ukazanja BDM kroz povijest, osobitou novije vrijeme, te obraditi temu ukazanjau okviru teologije, povijesti spasenja,u okviru crkvenog nauka o Kristu Spasiteljute o Crkvi. Bio je to interdisciplinarni dijalograznih teoloških grana o ukazanjimaBlažene Djevice Marije u novije vrijeme.Što Marijino štovanje govori današnjemčovjeku?Marijino štovanje današnjem čovjekugovori najprije o ozbiljnosti vremena. Marijavrši svoju materinsku ulogu u Crkvi iGospodin očigledno ljude pokušava voditiupravo preko ljudi. Zato Blaženu DjevicuMariju šalje ljudima da im poruči nešto štoje važno za ovaj trenutak, za život vjere, iodatle marijanska pobožnost poradi marijanskihukazanja ima veliko značenje. Boghoće ljude upozoriti na ozbiljnost vjere, daljudi prihvate vjeru, da ju žive i tako dođudo konačnog spasenja. U tom pogledu pobožnostprema Mariji ima veliku ulogu.ju. Ja sam govorio o fenomenu Međugorjate kako taj fenomen teološki objasniti. Nisamse zadržavao na ukazanjima, nego nafenomenu Međugorja. Pokušao sam teološkianalizirati ono što se događa u Međugorju.To su, prije svega, kultna okupljanjana kojima se slavi Euharistija, zatim sakra-U svom sam se predavanjuosvrnuo i na to kako se možeriješiti međugorski fenomen.Crkva je strpljiva i oprezna,prema tome i s naše stranetreba mnogo strpljenja iopreznosti. To znači, trebapaziti da se kod vidjelaca iizvan njih u Međugorju ne bidogodilo nešto što bi bacilobilo kakvu sjenuna ta događanja.Vaša tema na kongresu bila je „Ukazanjau Međugorju i teologija“. Što ste usvom predavanju naglasili?Na kongresu u Lurdu bilo je 11 plenarnihpredavanja o raznim vidovima marijanskihukazanja, počevši od ukazanjaUskrslog Isusa učenicima, o odnosu marijanskihukazanja prema tim pashalnimuskrslim ukazanjima, zatim o kriterijimaraspoznavanja nadnaravnog u marijanskimukazanjima, o marijanskim ukazanjimau povijesti i koju ulogu ona imaju, oteološko-pravnim kriterijima, potom se govoriloo vidiocima, porukama, o njihovomtranscendentalnom iskustvu, povijesnom icrkvenom značenju, o proročkoj dimenzijiukazanja i poruka.Posebno je bilo govora o jednom mjestuukazanja u Africi, o Kibehu, gdje su ukazanjapočela 1981. i koja je mjesni biskup priznao.Predavač je povukao paralele izmeđuLurda, Fatime i Kibeha.U plenarnim predavanjima, o Međugorjunije bilo riječi, ali je u jednom predavanjubilo spomena o njemu. Jedan je predavačpovukao paralele između Marijinihukazanja u Međugorju i kriterija koji se zahtijevajuza crkveno priznanje tih Marijinihukazanja.Bilo je šesnaest jezičnih sekcija, a svakasekcija imala je po desetak predavanja.Među njima je bila i hrvatska sekcijai ona je imala trinaest predavanja. Međutim predavanjima su bila i dva o Međugormentpomirenja s Bogom. Govorio sam i opastoralnom značenju svega što se u Međugorjudogađa. Zatim sam nazočnima pokušaoprikazati što je to u tim marijanskimukazanjima vrijedno teološki spomenuti.To su, ponajprije, Marijini pozivi na mir,pomirenje s Bogom, pomirenje s ljudima,stvaranje mira među ljudima, obraćanje,pokora, molitva, osobito molitva krunice,dobra djela i sl. Iznio sam da su to teološkiposve utemeljene poruke koje imaju svojeutemeljenje u Bibliji i nimalo se ne udaljujuod službene crkvene nauke. Naime teološkeporuke koje stižu iz Međugorja odavnosu najodličnija praksa Katoličke Crkve.Kolega Eduard Peričić u svome je predavanjuiznio kako svjetska crkvena javnost,posebno neki crkveni dostojanstvenici,gledaju na Međugorje i kako ga visoko cijenei prikazuju. Tu je citirao mnoge kardinale,biskupe i nadbiskupe.U svom sam se predavanju osvrnuo i nato kako se može riješiti međugorski fenomen.Crkva je strpljiva i oprezna, prematome i s naše strane treba mnogo strpljenjai opreznosti. To znači, treba paziti da sekod vidjelaca i izvan njih u Međugorju nebi dogodilo nešto što bi bacilo bilo kakvusjenu na ta događanja. Do sada je, kolikosam upoznat, sve teklo u okviru crkvenog,kako se to događalo i kod drugih Marijinihukazanja u svijetu.Rješenje ovisi o samim vidiocima i vidjelicama.To su mladi ljudi koji imaju budućnostpred sobom i trebaju i dalje biti vjerniMariji i Bogu te da ne počine ništa što biukazanja u Međugorju stavilo u pitanje. Tošto dugo traju, po meni nije sporno. U Crkvije bilo i drugih ukazanja koja su kodnekih mistika trajala po cijeli život i to supoglavito mistična iskustva koja izabraniimaju, koje Gospa izabere i po njima želinešto poručiti suvremenom svijetu.Iz dosadašnjeg se vidi da je Gospa u Međugorjuporučila važne stvari – i u odnosuna naše suvremeno društvo i u odnosu navjernički život naših ljudi, katolika. Najvećije znak to da u Međugorje dolaze stotinetisuća ljudi i da u Međugorju doživljavajuono što nigdje drugdje ne mogu nataj način doživjeti, nešto transcendentno,mistično, nešto otajstveno. Treba puno strpljenjai molitve.Na kraju, sve ovisi o Blaženoj DjeviciMariji, Kraljici Mira. Ako ona hoće da Međugorjebude stvarno okupljalište vjernikaoko nje, nitko ne će moći spriječiti i crkvenopriznanje na kraju.Listopad 2008. // Broj 10 // Godište III. • 31

22. mariološko-marijanski kongres u LurduTEOLOŠKO ZNAČENJEMARIJANSKIH UKAZANJA (I.)fra Ivan DugandžićMora se priznati da je današnja teologija često siromašna i sterilna, jer iza nje ne stoji bogato iskustvo životaCrkve. Čini se kao da je pravoga vjerničkog iskustva sve manje, dok je teološka teorija trajno u porastu. Takvasterilna teološka teorija nerijetko poprima oblike pravoga ideološkog sporenja oko nebitnih stvari života Crkve,nesposobna potaknuti bogatstvo vjerskoga života. Nije onda nikakvo čudo da je za takvu teologiju i iskustvomarijanskih ukazanja strano, sumnjivo, pa i opasno, jer unosi nemir u postojeće uhodano stanje.Govoriti o teološkome značenju marijanskihukazanja znači pretpostavljatikako su ona moguća i u Crkviprihvaćena. No to nije baš tako jednostavno.Unatoč općem uvjerenju katoličke teologijeda „postoji načelna mogućnost autentičnihMarijinih ukazanja, ali i ukazanjaKrista ili anđela“, očito je da mnogi katoličkiteolozi zaziru od govora o marijanskimukazanjima koja se u novije vrijeme sveviše množe. To, dakako, ima i svoje posljedicepo život Crkve. Njemački psihoterapeutJörg Müller iznosi zanimljivo zapažanje:„To što je teologija područje privatnih objava,ali i demonologije već odavno zanemarila,sad joj se osvećuje. Nitko pravo ne znakako se s time nositi“. Treba pritom naglasitida nisu u pitanju samo Marijina ukazanja,već se također s pravom može rećida i sam teološki govor o Mariji u posljednjevrijeme ima tek rubno značenje. Takoje primjerice u udžbenicima dogmatske teologijenekoliko posljednjih stoljeća mariologijaprilično škrto ili nikako zastupljena.Izazov govora o marijanskim ukazanjimaTragajući za odgovorom na pitanje o toju najmanju ruku neobičnoj novovjekoj teološkojšutnji o Mariji, veliki švicarski teologH. Urs von Balthasar navodi nekoliko mogućihrazloga, ističući odmah što on sammisli o njima: „Možda je to ekumenska taktika?(ali nipošto dobra). Povratak Pismu?(ali ono je, gledano očima Crkve, puno podsjećanjana ulogu Žene u stvaranju i otkupljenju).Naslanjanje na posljednji Koncil?(ali upravo njegovo učenje o Crkvi ima vrhunacu mariologiji). Ili je to, ipak, ljudskistrah i pritisak da se nipošto ne zaostaneza najnovijim krikom teološkoga napretka?“.A taj teološki napredak, kako se čini,nema baš osjećaja za središnje novozavjetneteme, pa tako ni za mariologiju. Možda32 • Glasnik mira // Međugorjese to donekle dade objasniti suvremenimimperativom dijaloga sa svjetskim religijamai židovstvom, u kojemu je mnogo zanimljivijebaviti se onim što je zajedničko,nego onim što je posebno i samo kršćanstvusvojstveno.Suprotno takvom shvaćanju teologije,von Balthasar je uvjeren da zaborav Marijeu teologiji ne može ostati bez negativnogautjecaja ni na praktični kršćanski život.Štoviše, on misli kako je u današnjoj Crkviupravo zbog ignoriranja Marije zanemareni duh poniznoga služenja, neprimjetnogaživota za druge. On upozorava kako „bezmariologije kršćanstvu prijeti opasnost daneopazice postane neljudsko. Crkva postajefunkcionalistička, bez duše, sušičav pogonbez smirenosti, otuđena u pustome planiranju.A budući da se u takvome muško-muškomsvijetu samo smjenjuju uvijek noveideologije, sve postaje polemično, kritično,gorko, bez duhovitosti i, napokon, dosadno,a ljudi masovno odlaze iz takve Crkve“.Iz tih gotovo alarmantnih riječi mogla bise izvući konkretna pouka: Nema plodnogakršćanskog života u Crkvi bez Marije nititopline u teologiji bez mariologije. Zato jepotrebno ponajprije postaviti pitanje, kojeje mjesto mariologije u općem sustavu teološkihdisciplina. Tek onda će biti mogućenešto reći i o teološkome značenju marijanskihukazanja, dakako pod pretpostavkomda su autentična.Iz samoga pojma teologije proizlazi da jeto govor o Bogu, ali ne u onome smislu kakoo Bogu govori, primjerice, filozofija. Teologijagovori o Bogu koji se konkretno objavljujeu povijesti. Zato bi se ona, sukladnotomu, s pravom mogla opisati kao teorijaBožjega djelovanja među ljudima. U Novomezavjetu to je djelovanje u Isusu Kristu,koje se posebno zgušnjava u njegovojmuci, smrti i uskrsnuću. Nema naime nikakvedvojbe da je iskustvo Uskrsloga stvarnipočetak novozavjetne teologije (usp. 1Kor 15,3-7). A ukazanja Uskrsloga nemajuapologetsko već prospektivno značenje.To znači da su okrenuta budućnosti Isusovihučenika i da pokazuju svoju dinamiku.To iskustvo će poprimiti posebnu snagu uiskustvu Duha kojega učenici doživljavajukao plod Isusova uskrsnuća (usp. Dj 1-2).Svoje vjernike u galacijskoj kršćanskojzajednici, koji su se poveli za njegovim protivnicimai prešli „na neko drugo evanđelje“(Gal 1,6), Pavao izravno pita: „jeste li primiliduha po djelima Zakona ili po vjeri u Poruku?“(3,2). A svojoj mladoj zajednici u Solunu,koja se još uvijek nalazi na početku rasta ukršćanskoj vjeri, Apostol mudro savjetuje:„Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sveprovjeravajte: dobro zadržite“ (1 Sol 5,19). Onsam ne trne Duha u Korintu, gdje pogrješnoshvaćanje njegovih darova čak ugrožava jedinstvozajednice, već tamošnju zajednicustrpljivo poučava kako će pravilno usmjeritiočito bogato iskustvo Duha, otkrivajući jojkako su svi darovi na izgradnju zajednice (1Kor 12,12sl.; 14,1-5,19), a kako je ljubav najvećiod svih njih (13,13).Novi zavjet nam dakle svjedoči kako jena početku Crkve stajalo bogato iskustvoDuha. Luka snažno naglašava početke Crkveu znaku dolaska Duha Svetoga na zajednicuIsusovih učenika okupljenih okoMarije (usp. Dj 1-2). Iskustvo Duha koje senastavilo u životu novozavjetnih zajednicau različitim je spisima teološki različitovrjednovano. S druge strane, to bogatstvoiskustva uvjetovalo je i bogatstvo različitihteoloških koncepcija. Ipak, taj teološki pluralizamu Pracrkvi nije doživljavan kao neštoopasno, niti je zbog toga iskustvo kojemu je prethodilo smatrano opasnom pojavomkoju bi trebalo onemogućiti. Novi zavjet,doduše, ne kaže ništa o Marijinim uka-

22. mariološko-marijanski kongres u Lurduzanjima, ali njih promatramo u analogiji sukazanjima Uskrsloga. Ona nisu nikakavnovi članak vjere, već karizmatski dar Crkvi,dobrodošla pomoć vjeri, poticaj njezina„lex orandi“.Mora se priznati da je današnja teologijačesto siromašna i sterilna, jer iza nje nestoji bogato iskustvo života Crkve. Čini sekao da je pravoga vjerničkog iskustva svemanje, dok je teološka teorija trajno u porastu.Takva sterilna teološka teorija nerijetkopoprima oblike pravoga ideološkogsporenja oko nebitnih stvari života Crkve,nesposobna potaknuti bogatstvo vjerskogaživota. Nije onda nikakvo čudo da je za takvuteologiju i iskustvo marijanskih ukazanjastrano, sumnjivo, pa i opasno, jer unosinemir u postojeće uhodano stanje. Zatospomenuti J. Müller takvim skeptičnim teolozimaporučuje: „Svakomu tko ima poteškoćasa sadržajem poruka savjetujem daposjeti neko mjesto ukazanja i da sam stvorisliku o tome. Možda će tako iskusiti djelovanjeDuha koji puše gdje hoće.“Marijino mjesto u kršćanskoj pobožnostiDonoseći iskustvo početaka Crkve na početkuDjela apostolskih, Luka je zasigurnoželio Crkvi svakoga vremena staviti pred očiuzor: samo okupljena s Marijom u molitviCrkva je otvorena djelovanju Duha i samotako može živjeti puninu svoga života i poslanja.A da je Crkva u svakome vremenuSnimio Tvrtko Bojićto osjećala, najbolje nam govore upravomarijanska svetišta koja potječu iz različitihstoljeća i koja se nalaze na svim kontinentima.Možda to ni za jedno ne vrijedi utolikoj mjeri kao za svetište Gospe Guadalupskeu Meksiku, koje je bilo od presudnevažnosti za obraćanje cijele jedne velike nacijena kršćanstvo, koja je do tada stenjalapod okrutnim kultom Pernate zmije.Iz marijanskih je svetišta uvijek zračioi zrači bujan život molitve i otvorenostiDuhu. Ta svetišta su u mnogim narodimaokupljališta takvog broja vjernika kojije nezamisliv na drugim mjestima. Ta svetištasu prave oaze duhovnosti u suvremenomsvijetu koji je u velikoj mjeri obilježenmaterijalizmom i hedonizmom svake vrste.Sve teže je govoriti o potrebi milosti u svijetukoji se više ne prepoznaje kao Božje stvorenje,već kao poligon za čovjekovo dokazivanje.I posebno je čudno što takvo stanje kadikadbolje zapažaju i na nj kao vjernici reagirajuvrhunski prirodoznanstvenici negoteolozi. U svojoj maloj, ali sadržajem bogatojknjižici, Siegfried Dobretsberger donosiriječi u svijetu poznatoga švicarskog znanstvenikasa sveučilišta u Baselu, Maxa Thürkaufa:„Samo milost Božjeg milosrđa možespasiti materijaliste od zaslijepljenosti. Alimilost se ne može postići znanošću, za toje potrebno nešto više: molitva. A budućida oholice ne mole, moramo za njih moliti.Moramo za njih moliti, kako bi ponovo počelina svijet gledati kao na ono što stvarnojest: Božje stvorenje“.M. Thürkauf tako uvjerljivo govori omolitvi nakon što je sam iskusio njezinusnagu. On je čvrsto uvjeren da se kaoznanstvenik ne bi nikad oslobodio mehanističkogpristupa znanosti i stvarnosti života,da mnogi nisu za nj molili. Zato je siguranda s molitvom nastaje novi svijet, pas velikim uvjerenjem predviđa: „Materijalizamće propasti, a ljudi su se već zaputiliprema ostvarenome kršćanstvu; zaputilisu se da izgrađuju kulturu života, istinei ljubavi. Obala Radosne vijesti osvjetljavatamu atomskog doba“. Ta riječ nam otvaraoči za dublje razumijevanje i Marijinihukazanja u novije vrijeme, konkretno u Međugorju.U brojnim porukama koje vidiociprenose daleko najčešći poziv je poziv namolitvu, jer to je i najpotrebnije današnjemsvijetu. Taj poziv se širi poput koncentričnihkrugova i otvara oči sve većemu brojuljudi za tu duhovnu dimenziju koja je, nažalost,katkad i u Crkvi vrlo osiromašena.Ako se za Fatimu može reći da predstavlja„kratku formulu vjere“, onda se za Međugorjeveć sada može kazati da je „škola molitve“u Crkvi u kojoj je molitveni život katkadvrlo osiromašen.Završavajući svoje apostolsko pismo oštovanju Blažene Djevice Marije „Marialiscultus“, papa Pavao VI. ga na kraju ukratkosažima ovim riječima: „Pobožnost premaBlaženoj Djevici u Crkvi je bitni sastavnidio kršćanskoga bogoštovlja. Štovanje kojeje Crkva na svim mjestima i u svako vrijemeiskazivala Majci Božjoj… jest uvjerljivosvjedočanstvo njezina lex orandi i poziv dase u srcima iznova oživi njezin lex credendi“.Papa želi reći da, iskazujući štovanje BlaženojDjevici Mariji, kršćani trajno obnavljajuvjeru u svoje otkupljenje u kojemu je Marijabitno sudjelovala i još uvijek sudjeluje.Kao što je u početcima Crkve teologijastvarana na temeljima iskustva Uskrsloga,tako i pobožnost potaknuta Marijinim ukazanjimavodi prema produbljenju teologije.I jedno i drugo, i marijanska pobožnosti mariologija, ne samo da utječu jedna nadrugu, već su se kroz povijest Crkve uvijekusporedo razvijale i međusobno prožimale.„Tko se udubi u povijest toga razvoja, taj ćeotkriti kako je mariologija uvijek iznova dobivalasnažne poticaje od pobožnosti, ali ikako je i pobožnosti uvijek iznova bilo potrebnoteološko pročišćenje“.(Nastavlja se)Listopad 2008. // Broj 10 // Godište III. • 33

Odjeci u svijetuIvan Dragićević u katedralisv. Stjepana u BečuPoruka je već 27 godina uvijekista: Mir između Boga i čovjekai mir među ljudima, mir u srcimaputem obraćenja, molitve, pokorei posta, vjere i ljubavi, praštanja,čitanja Biblije i slavljenjaEuharistije. Samo po molitvi svijetmože duhovno ozdraviti.Tekst i fotografije: Vito DamjanovićUutorak 16. rujna 2008, u katedralisv. Stjepana u Beču gdje je bilaorganizirana Molitva za mir, prednekoliko tisuća ljudi govorio je i Ivan Dragićević.Katedrala je bila prepuna vjernika izraznih molitvenih skupina i pokreta. Sastalisu se pod geslom „Poruka za tebe“.Za neometani tijek događaja brinuli su seMaltezeri. Malteška mladež bila je aktivnouključena i u pripreme. Pod vodstvomMag. Oktaviana Eiselsberga organizacijaje bila izvrsna.Program u katedrali započeo je u 16sati molitvom Anđela Gospodnjeg. Uslijedilasu dva osobna svjedočanstva.Alfred Ofner, voditelj vatrogasne brigadeiz Badena, govorio je o svojem iscjeljenjuu međugorskoj crkvi. Brat Micheleiz zajednice „Marija Kraljica Mira“ svjedočioje o svojem dugotrajnom putu izlaskaiz „krize seksa, droge i rock glazbe“.Jedan svećenik bio mu je platio putovanjeu Međugorje gdje je u jednom trenutkuosjetio koliko ga Bog ljubi, te je tako unjemu započeo put obraćenja.U 17 sati riječ je imao Ivan Dragićević:„Došli smo susresti Isusa i potražiti zaštitui sklonište kod njegove Majke.“ Opisaoje prva dva dana ukazanja i priznao da setijekom svih ovih 27 godina svakodnevnopitao: „Zašto baš ja? Zar nema nekogboljeg od mene?“ Svoje osobno obraćenjevidi kao proces, program za svakidašnjiživot. „Marija me uzela u svoju školu.Trudim se biti dobar učenik i dobro raditisvoje domaće zadaće, ja i moja obitelj.“Poruka je već 27 godina uvijek ista: Mirizmeđu Boga i čovjeka i mir među ljudima,mir u srcima putem obraćenja, moli-Ukazanje u katedrali sv. Stjepana34 • Glasnik mira // Međugorje

Odjeci u svijetuIvan Dragićević i kardinal Schönborntve, pokore i posta, vjere i ljubavi, praštanja,čitanja Biblije i slavljenja Euharistije.Samo po molitvi svijet može duhovnoozdraviti.Uslijedila je zajednička molitva radosnihotajstava krunice, a nešto prije 18.40Ivan je kleknuo pred oltarom. Oko 10 minuta,za trajanja Ivanova susreta s Gospom,u katedrali je usprkos nazočnommnoštvu vladala potpuna tišina. U 19 sati,dr. Leo M. Maasburg, nacionalni direktororganizacije Missio Austria, u suslavlju sdvadesetak svećenika predslavio je svetuMisu. Tijekom cijele večeri drugi su svećeniciu katedrali stajali vjernicima na raspolaganjuza ispovijed, razgovor i zajedničkumolitvu na razne nakane. Neobičnomnogo vjernika prihvatilo je tu ponudu.Ivan, kardinal Schönborn i prijatelji MeđugorjaS apostolskim nuncijem nadbiskupom dr. Edmondom FarhatomDirljiva je bila i molitva Vjerovanja isedam Očenaša. Zdravomarija i Slavaocuza mir, poslije sv. Mise, koju su svećenicii vjernici molili klečeći.Po završetku sv. Mise, Ivan je govorio osvojem susretu s Majkom Božjom: „Marijaje bila radosna i pozdravila nas je riječima:‘Hvaljen Isus’. Onda je raširenih ruku duževrijeme molila za sve, a napose za bolesne.Marija je blagoslovila sve nazočne isve predmete.“ Ivan je rekao da se Marijas nama raduje, te da nas poziva živjetiporuke. „Draga djeco, s vama želim ostvaritisvoje planove. Molite sa mnom za miru obiteljima.“ S Ivanom je molila Očenaš iSlavaocu, kratko s njime osobno razgovarala,i otišla. Međugorski svjedok zahvalioje za ovu večer sa željom da dobro sjemeproklija, i rekao da ostaje povezan sa svimau molitvi. U 20.30 sati uslijedilo je euharistijskoklanjanje – sat milosrđa.U srijedu 17. rujna 2008., kardinal dr.Christoph Schönborn, bečki nadbiskup,primio je gosta iz Međugorja na podnevnumolitvu u svojoj kućnoj kapelici, te narazgovor pri kojem mu je vidjelac prenionajvažnije Gospine nakane. Susret na kojemsu sudjelovali i bečki prijatelji Međugorjaodvio se u vrlo srdačnom ozračju.Ivan se susreo i s apostolskim nuncijemu Austriji, nadbiskupom dr. EdmondomFarhatom. Njegova Ekscelencija posjetilaje Međugorje još 1998., u svojstvu nuncijau Sloveniji. Poput svih Libanonaca, tijesnoje povezan s Marijom, Kraljicom Mira.(http://www.gebetsaktion.at/aktuelles/aktuelles.php?idAktuellesID=305)Listopad 2008. // Broj 10 // Godište III. • 35

PoticajiVELIČINA MALENIH ISNAGA NEMOĆNIHfra Mario KnezovićNe boj seprijatelja!fra Iko Skoko36 • Glasnik mira // MeđugorjeMnoge zajedničke crte povezujublagopokojnoga papu Ivana PavlaII. i blaženu Majku Terezu.Ponajprije ih veže njihova predanost Kristui Crkvi, ljubav prema svakom čovjeku,nenametljiva prisutnost, ponizno služenje,hrabrost i odvažnost u svjedočenjukršćanske ljubavi… Papa i Majka Terezatako su postali izazov cijeloga svijeta. Pokazalisu, zapravo, kako se na jedini načinmože osvojiti svijet. Njihov izbor nijeoružje – ljubav je snaga kojom vojujubitku za Krista i malog čovjeka. Njih dvoje,bez obzira na ljudska opredjeljenja,nacionalnu ili vjersku pripadnost, nikogane ostavljaju ravnodušnim. Oni su duhovnaprovokacija oholima, sebičnima,razvratnima, nezasitnima… Oni pokrećui dodiruju svakoga. Oni, naprosto, ljubečovjeka i uvijek traže Krista u čovjeku.Njih dvoje su trajna propovijed. Onisu plamen koji plamti u najtamnijim kutcimazemlje i slomljenih srdaca. Njih dvoje,ruku pod ruku, idu u red Isusovih učenikakoji bijahu spremni sve ostaviti kakobi Krista zadobili i drugima svojim životompokazali.Papa i Majka Tereza su put i smjerokazdanašnjoj Crkvi. Oni utiru staze pokojima treba ići do Krista. Uče naše vrijemei ljude u žurbi kako treba zastati pokrajkonkretnog čovjeka, kako treba bitičovjek nade kad se očaj čini jedino realnim,kako biti čovjek ljubavi kad na svavrata kuca mržnja, kako vjerovati kadnam se čini da ima lakših putova do smislai zemaljskog uspjeha. Pavao je klicao:Meni je živjeti Krist a umrijeti dobitak!Eto, takve poruke, medijem ljubavi – svojimživotom – odašilju u svijet tih dvojeIsusovih miljenika. Oni cijelim bićem navještajukulturu života i civilizaciju ljubavi.Za njih smrt nije kraj nego početak.Za njih bolest nije kazna, nego prilika idar. Sve su to mogli tako shvaćati i živjetijer nisu živjeli sebi nego je Krist živiou njima.Papa Ivan Pavao II., koji čeka na uzdizanjena čast oltara, i Majka Tereza, kojau nebu skrbi za nas, snaga su koju trebajuupravo oni koji se drže najjačima. Onisu simbol malenosti koju bi trebali prisvojitioni koji se čine najvećima. Oni sumoćnici Duha za kojim bi trebali čeznutimoćnici i ovisnici tijela. Oni su živjelii žive eho Gospinih riječi: Evo službeniceGospodnje…! Njihova spremnost upustitise u avanturu Duha pokazuje kako trebaostaviti ono što nam jamči svijet i plivatipo uzburkanoj pučini.Stoga, njih dvoje i danas pričaju najdivnijupriču o Isusu i milosrdnom Samaritancu.Svakom je čovjeku potreban prijatelj. U svakomćemo narodu pronaći izreku o prijateljstvui prijatelju. Stara latinska poslovicanaglašava kako je i najjači čovjek bez prijateljanesiguran. Kinezi kažu: “Tko nema nijednog prijatelja, hoda kao stranac po zemlji”. Eskimbi rekao: “Kad počne pucati led, znat ćeš tko ti je prijatelj”.Pitali Židova: “Koga više voliš, svoga brata iliprijatelja?” Odgovorio je: “Svoga brata, ako mi je prijatelj”.U Starom zavjetu imamo Knjigu Sirahovu, kojau grčkom nosi naziv Mudrost Isusa, sina Sirahova.Taj spis spada u starozavjetne mudrosne knjige. Riječje o zbirci mudrih savjeta koji su praktične uputemladima, a i ostalima, kako ostati vjeran Savezu.Knjiga je napisana na hebrejskome oko 190., ana grčki je prevedena 132. godine prije Krista.Između ostaloga, pisac daje savjete u svezi sprijateljstvom. Čovjek treba prijatelja. Sirah držida “umilna riječ” stvara prijatelje, a “jezik uljudanizaziva prijazne odgovore”. I naša narodna mudrostkaže da se pravi prijatelj u kušnjama prokušava.Pravi prijatelj ostaje i u danima nevolje. On jeblago koje nema cijene. Lažni prijatelj je samo zastolom, ali ne i u nevolji. U nevolji on okreće leđa.Sirah savjetuje da se treba čuvati svojih prijatelja,a odvojiti od neprijatelja!Ono što nam je povjereno, ne bismo trebaliprenositi ni prijatelju. Ako šutimo “kao grob”, netrebamo se bojati (Sir 19,10).Sirah kaže da nam prijatelj oprašta ako slučajnona njega podignemo mač ili ako protiv njegaotvorimo usta: “Ako trgneš i mač na prijatelja, negubi nade, jer on se može vratiti. I ako otvoriš ustaprotiv prijatelja, ne boj se, jer moguća je pomirba”(Sir 22, 21-22).Prijateljstvo raskida pogrda, oholost, otkrivanjetajne i udarci iz potaje: ”Samo u slučaju pogrde,oholosti, otkrivanja tajne i udaraca iz potajeodbjegne svaki prijatelj“ (Sir 22,22).Prijateljstvo je važno. Često čujemo kako živimou vremenu u kojem nema pravih prijatelja. Istinaje, kao i u svim vremenima, posve drukčija: akosi ti pravi prijatelj, bit će puno prijatelja na svijetu!

PoticajiKAD BI ON POSTUPAO KAO MI,ŠTO BI BILO OD NAS?Upismu što ga na svome putu u Rimna stratište upućuje sv. IgnacijeAntiohijski zajednici u Magneziji,u Maloj Aziji, naići ćemo na jedno veomazanimljivo mjesto: „Ne budimo bešćutnispram Isusove dobrote. Kad bi on postupaokao mi, kad bi Isus oponašao nas u našemdjelovanju, onda bi s nama bilo gotovo! Naučimodakle, nakon što smo postali njegoviučenici, živjeti sukladno Kristovoj riječi iprimjeru!““Tko se ne može nazivati Njegovim učenikom,ne pripada Isusu. Odbacite stogastari, loši i pokvareni kvasac i upotrebljavajteubuduće novi, Isusa Krista. Nemogućeje govoriti o Isusu Kristu, a pripadatiistodobno i nekomu drugomu.”Sve su to kratke upute koje daje vjernicimaveliki mučenik i svjedok Isusa Krista.Imamo pred sobom neobičnu predodžbu.„Kad bi Krist oponašao nas, kad bi daklečinio on onako kako mi činimo, ondabi s nama bilo gotovo.“ Možda ima Ignacijepred očima antičke kazališne predstave.Kad bi se svatko od nas pojavio licem u liceDvije kruniceGodine 1981., nekoliko tjedana prije ukazanja, uPodbrdu se dogodilo nešto što nitko nije mogaoobjasniti.Jednoga jutra, vrlo rano, članovi obitelji Vicke Ivankovićspremali su se poći u drva u Medovice, šumicuiza zaseoka. Vickin desetogodišnji brat Franjo pošao jestaviti sjekiru i drugi pribor u prikolicu motokultivatora(freze) kojim su trebali ići. Iznenadio se kad je u jednomkutu prikolice ugledao dvije krunice.Dječak je, iznenađen, krunice donio ukućanima.Svi su se, toga dana i kasnije, raspitivali kod susjeda iu Bijakovićima nije li tko ostavio ili zaboravio krunice.Odgovor je uvijek bio negativan – o krunicama nitkoništa nije znao.Jedna je krunica veća od uobičajenih krunica, s drvenimzrncima i križem na čijoj su poleđini otisnutastajališta križnoga puta. Krunice takve veličine običnonose časne sestre i redovnici. Druga krunica je od rogačovasjemena, kakve su u ovim krajevima imali našistari.Kad su počela ukazanja, Vickina baka Vida djevojčicije rekla da upita Gospu o podrijetlu krunica.Krunice su moj poseban dar vašoj obitelji, bio je Gospinodgovor.s Kristom, i kad bi Isus pred našim očimaoponašao – kao dobar glumac – nas i našživot, naša djela i čine, kad bi nas do krajapred našim očima razotkrio, kad bi prednama uprizorio ono što zapravo naš životu zbilji jest – tada bi nas nestalo, bilo bi snama gotovo, propali bismo duboko u pakleniponor.On nam želi poručiti: Pred Kristom sunaš život i životna drama razotkriveni, to jeu konačnici sudište. Stojim pred Kristovimsudom i sudištem. U posljednjem će trenutkusve biti – kako veli Pavao – kušano krozvatru višnjega Sudca. Sudac je tu da se svezemaljsko, sve životne laži razbiju o Njegovuistinu.Zadubimo se jedan trenutak u tu zbiljnostkoja nas očekuje: Dolazimo pred Isusai pred Njime se odvija film našega života.Sam osobno postajem očevidcemonoga što je moj život bio. Kako stojim,kako se ponašam, kako se osjećam na tojpozornici života – sada bez obrazina, upunom svjetlu Njegove istine? Pred Njimekoji me prožima do koštane srži. Koji po-znaje moje tajne misli i namisli. Što ću nakraju moći reći, ili morati reći? Da, to samja. To je bio moj život. Hoće li se iz mogasrca vinuti samo bolni uzdah, hoće li meproći srsi zbog svih promašaja i grijeha?Tko će zapravo moći zapljeskati nad svojimživotom?Da, kad bi on nas oponašao u našim postupcima,ne bi nas više bilo. Svi se mi tješimo,ne će to tako strašno biti kad budemmorao stupiti pred Njegovo lice. Svi mi vjerujemoda ćemo proći jeftino, da će u posljednjemtrenutku oganj uništiti sve onološe. Oganj Njegove ljubavi, žar Njegovasrca. “Ne budimo bešćutni spram njegoveljubavi i dobrote!”Dolazimo pred Njegovo lice. I pred tim licemprepoznajemo svoj život. Pred tim očimakoje su onako blago i s prijekorom pogledalePetra nakon zatajenja da je od bolizajecao. Ali ga je taj pogled dirnuo, preobrazio,postao je novi čovjek, pokajnik. Udijelinam, Gospodine, Petrove suze i osjećaje,nakon svake izdaje i zatajenja.Kad bi se sada pojavio pred Njim, bi li semoglo reći za mene, za nas: Gle, ovaj je vjerovao!Nadao se! Ljubio! Kajao se! Pokušavaoje biti Božji, Isusov! Uniđi u moju radost,budi dionik moga stola. Blaženi kojisu pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu– u Njegovu kraljevstvu…Snimio Miroslav ŠegoListopad 2008. // Broj 10 // Godište III. • 37

Hodočasničke stazeJAPAN - PLAČE GOSPIN KIPPrije točno trideset pet godina u Akitu, Japan, jedna je sestra čula Marijinglas, glas Neba. Osim što je Marija sestru upućivala kako i što moliti,dogodilo se da je iz drvenog kipa izlazila tečnost koju su sestre, zbognjezina miomirisa, nazvale rajskim parfemom. Suze, koje su iz kipatekle točno stotinu puta - znanstvene su analize pokazale - ljudske susuze. Jedanaest godina nakon početka, događaj u Akitu mjesni je biskupproglasio autentičnim.Prva poruka: petak, 6. srpnja 1973.Umjestu Akita u Japanu, u kapelici časnihsestara, s. Agneza Sasagawaimala je u petak 6. srpnja 1973. nesvakidašnjidoživljaj.Bila je duboka noć – priča sestra – okotri sata poslije ponoći… Upravo sam molila,kad sam čula glas koji je dolazio – ne znamodakle – i koji mi je govorio: Ne boj se. Nemojmoliti samo zbog svojih grijeha, nego moli i zazadovoljštinu za grijehe drugih ljudi. Današnjisvijet vrijeđa Presveto Srce našega Gospodinanezahvalnošću i psovkom. Rana Marijinaje mnogo dublja i bolnija nego tvoja. Pođimomoliti u kapelicu. Osoba koja je to izgovorilabila je lijepa i molila je sa mnom u kapelici.Bila je s moje desne strane i pogledala samje u lice. Toliko je sličila mojoj starijoj sestrida sam instinktivno izgovorila njezino ime.Naime moja starija sestra umrla je nekolikogodina prije, poslije krštenja. Osoba mi seblago nasmijala i glavom lagano pokazala:ne. Ja sam ona koja je s tobom i koja bdije nadtobom. U isto vrijeme dala mi je znak da ćeizići i nestala je. Brzo sam se obukla i izišlau hodnik, a ona je bila nekoliko koraka predamnom. Slijedila sam je brzim koracima,s osjećajem sigurnosti djeteta vođenog zaruku. Čim sam ušla u kapelicu, ona, koja jebila tako blizu mene, odjednom je nestala.Sama, uputila sam pozdrav u smjeru oltara,zatim sam pošla prema Djevičinu kipu.Priredio fra Karlo Lovrićdodirnuo je moje potpuno gluhe uši: Mojakćeri, moja novakinjo, ti si me poslušala napuštajućisve da bi me slijedila. Zar nije mučnabolest tvojih ušiju? Uši će ozdraviti, budi sigurna.Budi strpljiva. To je posljednja kušnja.Zar ne boli rana na ruci? Moli za zadovoljštinugrijeha cijeloga čovječanstva. Svaka osobaove zajednice je moja nezamjenjiva kći. Govorišli molitvu Služavki Euharistije? Hajde, molimozajedno.Čim je započela molitvu, pojavio se anđeokoji me je vodio u kapelicu s moje desnestrane i pridružio se našim glasovima. Slobodnaod svake druge misli, započela samIsuse nazočni u Euharistiji, kad me prekineneki glas: stvarno nazočni, i da to dublje utisneu moj zbunjeni duh, glas nadopuni: odsadaćeš dodati stvarno.Jesam li odgovorila s DA? Sve što znam,jest to da ni na što drugo nisam mislila osimsvoj glas pridružiti onom neizrecivom glasuljepote koji je dolazio s neba. Pomagaomi je jedan blagi glas sa strane: O Isuse, kojisi stvarno nazočan u Euharistiji, pridružujemsvoje srce Tvomu ljubljenom Srcu žrtvovanomu vječnoj žrtvi na svim oltarima svijeta,na hvalu Oca, moleći dolazak Tvoga kraljevstva,i ja Ti potpuno predajem svoju dušu i ti-Molimo zajednoJoš uvijek su mi u glavi odzvanjale riječiŽene: Marijina rana je mnogo dublja i bolnija.Svojedobno, kad je kip bio postavljen desnood oltara, oltar je bio poviše. Čim samdodirnula stepenicu oltara, osjetila sam daje drveni kip oživio i kao da mi nešto želireći. Pogledala sam ga. Bio je okupan blještavilom.Instinktivno sam se prostrla nazemlju i u isti tren glas neopisive ljepote38 • Glasnik mira // Međugorje

Hodočasničke stazeKip ispušta tekućinu za koju se ne može reći je li od ruže, od ljubičice ili odljiljana. Zavladalo je opće ushićenje. Još se nikad nije osjetila tako čudesnatekućina. Sestra O. izjavljuje da ni najfiniji parfemi ne mogu ispuštatitakvu blagost, a ostale se pitaju nije li to onda parfem iz raja.jelo. Udostoj se primiti ovu poniznu žrtvu naslavu Oca i na spasenje duša. Sveta Majko nebeska,ne dopusti da se ikad odvojim od Tvogabožanskoga Sina i čuvaj me kao svoje vlasništvo.Amen.Kad je molitva završila, glas je ponovio:Mnogo moli za papu, biskupe i svećenike. Poslijesvoga krštenja vjerno si molila za njih.Nastavi mnogo, mnogo moliti. Ovo što se danasdogodilo prenesi svom poglavaru i u svemuga slušaj, što bude rekao. Sada on traži dase moli sa žarom.Glas je zašutio i kratko poslije anđeo jezapočeo našu obiteljsku molitvu. Odmahsam počela s njime moliti: Gospodine IsuseKriste, Sine Očev… Kad je završila molitva,bojažljivo sam podigla glavu, a svjetlost jepotpuno iščezla. Anđela više nije bilo, a kipje bio u uobičajenom položaju.Druga poruka: petak, 3. kolovoza 1973.Prošao je tjedan dana. Sestra Agneza danzapočinje molitvom u kapelici, dužom negoobično. Dopodne je prošlo bez posebnih događanja.Poslijepodne, u vrijeme pohodaPresvetom oltarskom sakramentu, sestra seprisjeća događaja:U 14.30 ostala sam meditirati Muku našegaGospodina i moliti krunicu. Poslije satvremena molitve, u kapelici se pojavio anđeočuvar i sa mnom je molio krunicu. Zaovo vrijeme u duhu sam imala pitanja kojaje postavio monsignor (poglavar kuće) i molilasam da mi se dade prilika postaviti ihanđelu. Anđeo je pogodio moju želju, prilikami se pružila: Nešto želiš upitati? Hajde, pitaj,nemoj se ustručavati! rekao je sa smiješkom,malo naginjući glavu. Ohrabrena, počelasam govoriti, kad odjednom čuh glasiz Marijina kipa, kao i prvi put, glas neizreciveljepote: Moja kćeri, moja novakinjo, ljubišli Gospodina? Ako ga ljubiš, poslušaj što ćuti reći. Vrlo je važno. Prenesi to svom poglavaru.Mnogo ljudi na ovom svijetu vrijeđa Gospodina.Da se ublaži gnjev Nebeskoga Oca, sasvojim Sinom želim duše koje će svojom patnjomi siromaštvom isprositi zadovoljštinu zagrješnike i nezahvalne, želim da ga utješe. NebeskiOtac sprema veliku kaznu za cijelo čovječanstvoda svijet upozna njegov gnjev. Tolikosam puta sa svojim Sinom interveniralada ublaži Očev gnjev. Ja sam spriječila dolazaknesreće žrtvujući mu patnje Sina na križu, njegovupredragocjenu krv, ljubljene duše koje gatješe… Molitva, pokora i odvažne žrtve moguublažiti Očev gnjev. Ja to želim i od tvoje zajednice.Neka ljubi siromaštvo, neka se posvećuje imoli za zadovoljštinu nezahvalnosti i uvrjedatolikih ljudi. Molite molitvu Slugu Euharistijeimajući u svijesti njezin sadržaj; živite je; žrtvujtese za zadovoljštinu grijeha. Neka se svakaod vas nastoji, po svojim sposobnostima ipoložaju, potpuno žrtvovati za Gospodina.Kip obasjan svjetlomPoslije šutnje: Je li istinito ono što osjećaš usvom srcu? Jesi li uistinu odlučila postati odbačenimkamenom? Moja novakinjo, ti koja želišbiti bez ostatka u Gospodinu, dostojna Zaručnikovazaručnica, izgovori svoje zavjete znajućida trebaš biti usredotočena na križ s tričavla. Ta tri čavla su siromaštvo, čistoća i poslušnost.Od njih tri, poslušnost je temelj. Prepustise voditi po poglavaru u potpunoj predanosti.On će te znati razumjeti i upraviti. Bio jeto glas ljepote koji može biti samo s Neba.Bila sam veoma dirnuta, kaže s. Agneza.Tijekom večernjeg oficija (molitve časoslova)dogodio se neobičan fenomen. Kip jeponovno bio obasjan svjetlom. Jedna od sestara,koja se nalazila u prvom redu, primijetilaje kako je iz njega kapala tekućina sličnaznoju. Izišla je iz kapelice obavijestiti otome odsutne. Sestra Agneza, koja je molilapognute glave i ništa nije vidjela, odjednomosjeti nekoga sa strane. Podigne oči i ugledaanđela, koji joj reče: Marija je još žalosnijanego kad je lijevala krv. Obriši znoj.Pridružila je se drugim sestrama, koje sudonijele vrećicu s pamukom. Brisale su znojbrižno i pobožno. Kako je cijeli kip bio namočen,imale su što brisati. Tekućina sličnamasnom znoju curila je bez prestanka, posebices čela i vrata. Sestre su bile iznenađenei tužne. Sestra K. molila je suznih očiju:Sveta Marijo, oprosti nam što ti nanosimo tolikutugu i bol. Molimo oproštenje za naše grijehei naše pogrješke. Zaštiti nas, pomozi nam!Poslije večere, pogledale su kip: ponovnoje bio u znoju. Usplahirene, opet počešeotirati znoj. Čak su čule sestru O., koja nijeod velikih riječi, kako tužnim glasom kaže:Moj pamuk više ne upija. Reklo bi se da ne tečekad ja tarem. I odmah, kao odgovor na njezinetjeskobne riječi, pamuk kao da je jedvačekao da upije tečnost, bio je poput spužvenatopljene u vodi, što posebice začuđuje.U jednom trenutku jedna od sestara primijetikako pamuk miriše. Kip ispušta tekućinuza koju se ne može reći je li od ruže,od ljubičice ili od ljiljana. Zavladalo je općeushićenje. Još se nikad nije osjetila tako čudesnatekućina. Sestra O. izjavljuje da ninajfiniji parfemi ne mogu ispuštati takvublagost, a ostale se pitaju nije li to onda parfemiz raja.Iduće nedjelje, ulazeći u kapelicu, sestresu osjetile isti miris. Poglavarica se ide uvjeritida miris dolazi iz kipa, a druge su nasvojim mjestima i osjećaju se kao umotaneu prekrasno isparavanje.Miomiris je dugo ostao u kapelici. Svakiput kad se ulazilo imao se dojam kao da tenetko nosi u nebo, govorile su sestre.Treća Djevičina porukaPolazeći u grad, sestre su s. Agnezi povjerilečuvanje kuće. Ona to koristi i odlazi ukapelicu moliti krunicu. Evo što kaže:Kad sam izvadila krunicu, poklonila samse i učinila znak križa. Jedva što sam to učinila,do mojih gluhih ušiju dopro je s kipaglas neizrecive ljepote. Odmah sam legla nazemlju, pozorno slušajući riječi: Moja dragakćeri, poslušaj dobro što ću ti reći, a ti ćešo tome obavijestiti svoga poglavara. Poslijekratke šutnje: Kao što sam ti već rekla, ako seljudi ne pokaju i ne poprave, Otac će cijelomčovječanstvu odrediti strašnu kaznu. Bit će tokazna teža od potopa, takva kakve nije bilo nikadprije. Vatra će padati s neba i uništit će velikidio čovječanstva, dobre kao i zle, ne štedećini svećenike ni vjernike. Preživjeli će se naćiu takvoj situaciji da će poželjeti smrt. Jedinooružje koje će ostati bit će dakle krunica i Znakkoji će Sin ostaviti. Molite svaki dan krunicu. Skrunicom molite za papu, biskupe i svećenike.Đavolsko djelo će se uvući čak i u Crkvu, takoda će se kardinali suprotstaviti kardinalima, abiskupi biskupima. Svećenici koji me časte bitće prezirani i napadani od subraće, crkve i oltaribit će isprevrtani, Crkva će biti puna onihkoji prihvaćaju kompromise i đavao će guratisvećenike i Bogu posvećene osobe da napustesluženje Gospodinu. Đavao se osobito naoružavaprotiv duša posvećenih Bogu. Gubitakmnogih duša uzrok je moje žalosti. Ako grijesibudu rasli brojem i težinom, više ne će bitioprosta za njih. S odvažnošću govori svom poglavaru.On će znati ohrabriti svaku od vas damoli i izvrši djela zadovoljštine.(Nastavlja se)Listopad 2008. // Broj 10 // Godište III. • 39

Župa Međugorje kroz povijest (30.)Duhovna zvanja izmeđugorske župe (3)Fra Vendelin Vasilj rođen je u Međugorju27. svibnja 1909. U Međugorju jezavršio osnovnu školu, gimnaziju na ŠirokomBrijegu, a u Mostaru bogoslovnenauke. U Franjevački red stupio je 1926.,a za svećenika je zaređen 1932. U Parizuzavršava dva doktorata, iz prava i iz sociologije.Tu je bio i dušobrižnik za Hrvatete napisao antirežimsku knjigu na francuskomDiktatura kralja Aleksandra.Chicagu 2. siječnja 1971. u 62. god. života,44. god. redovništva i 39. god. svećeništva.Pokopan je na groblju Holy Sepulchreu Chicagu.Fra Stanko Vasilj rodio se 20. srpnja 1920.u Međugorju. Nakon svršene pučke škole urodnom mjestu upisao se na širokobriješkugimnaziju. Bogoslovni studij pohađaoje na Humcu, Mostaru, Veljacima i Čitluku,kamo su se bogoslovi premještali zbog ratneopasnosti.Skladao je u svijetu poznatu himnu GospiMeđugorskoj. Naša ognjišta izdala su mudvije knjige: Povjerovali smo ljubavi (1976.)i Fratrova oporuka (1981.). Surađivao je unovinama i časopisima. S humačkim crkvenimzborom izdao je kasetu Kraljici mira(1987.). Preminuo je u splitskoj bolnici Firulama30. lipnja 1993. Pokopan je na Novomgroblju na Humcu.Od 1938. je profesor na Franjevačkojbogosloviji u Mostaru, a istodobno i tajnikbiskupa Mišića. Ponovno pokreće Kršćanskuobitelj te je urednik toga časopisa.Godine 1944. pokrenuo je novu seriju“Savremenih pitanja”. U seriji je objavioknjige: Filozofija komunizma i Komunizami obitelj. God. 1945. dospijeva u Mariboruu partizansko zarobljeništvo, ali uspijevapobjeći. Već 1946. dolazi u Ameriku i tuostaje do kraja života. Djelovao je pastoralnona nekim župama. Bio je pomoćniku Chicagu – sv. Jeronim (1946.-48.) i Steeltonu(1948./49.) te župnik u Milwaukeeju(1955.-61.), West Allisu (1967./68.) i južnomChicagu (1968.-71.). Tri puta je biranpoglavarom hrvatskih franjevaca u Americii Kanadi (1949.-52. te 1961.-67). Kupioje dvije rezidencije, u Beaver Fallsu (Pennsylvania)i Gulf Breezeu (Florida). Bioje gvardijan samostana u Chicagu (1952.-55.) te tri puta savjetnik Kustodije. Bio jeurednik Hrvatskoga katoličkog glasnika(1949.-52. i 1961.-67.) i Hrvatskog kalendara(1950.-52. i 1962.-67.) te vrlo aktivanu pisanju brojnih članaka. Preminuo je u40 • Glasnik mira // MeđugorjeU Franjevački red stupio je 1937., a za svećenikaje zaređen 1943. Počeo je svoj svećeničkirad u studenom 1944., u župi Vitini.Partizani su ga skupa s fra Jankom Bubalomi fra Vicom Skokom zatvorili u Ljubuškomi u zatvoru držali 45 dana u nemogućimuvjetima. Na služenju vojnog roka ujugoslavenskoj vojsci u namještenom sudskomprocesu osuđen je na višegodišnjuzatvorsku kaznu. Robovao je u SrijemskojMitrovici i Beogradu. Pušten je na slobodutek početkom 1954. U tamnici je teškomučen. Nakon izlaska na slobodu pastoralnodjeluje najprije u Mostaru kao kapelan(1954.-61.) i župnik (1961.-64.), potom kaožupnik na Čerinu (1964.-70.). Dvije godineje duhovnik časnih sestara u Bijelom Polju(1970.-72.), a onda župnik u Čapljini (1972.-77.). Od 1977. do smrti boravi u samostanuna Humcu. Bio je poznati voditelj pučkihmisija, glazbeno veoma nadaren (skladaoje nekoliko misa i nabožnih popijevki), dugogodišnjiispovjednik međugorskih hodočasnikai svirač na večernjim misama.Fra Anzelmo Vasilj rodio se u Međugorju1882. Preminuo je na Humcu 8. srpnja1917. od sušice, u 25. god. života i 7. god.redovništva. Bio je klerik sa svečanim zavjetima.Pokopan je na Novom groblju.Fra Kvirin Vasilj rođen je u Međugorju2. veljače 1917. Osnovnu je školu završiou rodnom mjestu, a gimnaziju kod franjevacana Širokom Brijegu. Franjevački habitobukao je na Humcu 1934., a za svećenikaje zaređen u Mostaru 1940. Bogoslovni studijzavršio je u Mostaru, a potom pošao napostdiplomski studij filozofije i matematike,najprije u Zagreb (1941.), a onda u Beči Innsbruck (1943.). U Innsbrucku je 1946.stekao naslov doktora filozofije.Te godine odlazi u Italiju te četiri godinedjeluje kao profesor na gimnaziji za svećeničkekandidate. U Ameriku je stigao ustudenom 1950. – i tu ostao do smrti. Predavaoje na gimnaziji u Westmontu, a od1953. boravi u samostanu hrvatskih fra-

Župa Međugorje kroz povijest (30.)njevaca u Chicagu, najprije kao urednikHrvatskoga katoličkog glasnika (1953.-58.),a potom i Hrvatskog kalendara (1961.-65.).U međuvremenu je bio pomoćnik župnikau hrvatskoj župi u južnom Chicagu (1958.-61.), a potom i u Ambridgeu (1965.-73.). Od1973. do 1992. boravi u franjevačkoj rezidencijiu Beaver Fallsu baveći se znanstvenimradom, a od rujna 1992. do smrti boraviu samostanu u Chicagu. Napisao jebezbrojne članke (objavljenih oko 450) tebrojne znanstvene knjige, uglavnom s područjafilozofije. Preminuo je u Chicagu 6.srpnja 2006. u 90. godini života. Pokopanje na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.Fra Grgo Vasilj(ević) rođen je 13. ožujka1886. u Međugorju. Pučku školu završioje u Gradnićima, gimnaziju na ŠirokomBrijegu, a bogoslovni studij u Mostaru i Paderbornu.U franjevački novicijat stupio je1905., a za svećenika je zaređen 1911. Bioje kapelan u Duvnu (1912./13.), Gradnićima(1913./14.), Konjicu (1914.-16.), opet uGradnićima (1916./17.), župnik u MostarskomGracu (1917.-23.), Blizancima (1923.-25.), kapelan u Mostaru (1925.-28.), gvardijani župnik na Humcu (1928.-31.), župniku Studencima (1931.-34.), gvardijan u Mostaru(1934.-37.), župnik na Čerinu (1937.-43.) i opet gvardijan u Mostaru (1943.-45.).župnik u Ružićima (1880.-88.), gvardijanna Humcu (1889.-95.), župnik u Veljacima(1894./95.), Vitini (1895.-97.), Gradnićima(najprije 1897.-99., onda 1915.-18.),Čerinu (1899.-1910.), a potom opet kaogvardijan na Humcu (1910.-13).. U Vitinije bio prvi župnik po osamostaljenjužupe. Tu je sagradio za ono doba lijep iudoban župni stan. Sa seljacima je radiona izgradnji škole u Vitini. Djecu je podučavaopod vedrim nebom. Na Humcuje iznova uredio unutrašnjost crkve sv.Ante. Kao ružićki župnik, skupa s drinovačkimžupnikom fra Filipom Čuturom,radi na izgradnje prve župne kuće u Tihaljini,kad se župa osamostalila (1889.).Bio je definitor provincije (1892.-95.). Od1918. boravi u humačkom samostanu.Preminuo je na Humcu 26. srpnja 1931.,u 81. god. života, 64. god. redovništva i59. god. svećeništva. Pokopan je na Novomgroblju.Fra Jenko Vasilj rođen je 2. svibnja 1914.u Međugorju. Gimnaziju je završio na ŠirokomBrijegu, a bogoslovni studij u Mostarui Lillu (Francuska). Franjevački habitobukao je 1931., a za svećenika je zaređen1937. Čitav svoj svećenički život proveo jekao vjeroučitelj u Konjicu (1939.-45.).Fra Silvestar Vasilj rođen je u Međugorju29. rujna 1867. Franjevački habitobukao je 1884, a za svećenika je zaređen1890. Bogoslovni studij završio je u Perugi,u Italiji. Djelovao je u brojnim hercegovačkimžupama, u nekima i u više navrata.Tako je bio kapelan u Veljacima(1892.-94.), i na Humcu (1894./95., 1912.-14., 1917./18., 1927./28.), župnik u Seonici(1895.-98.), Županjcu (1898./99.), kapelanu Mostaru (1899.-1901.), župnik uGradnićima (1901.-06.), Gorici (1906.-11. i1927.-33.), Drinovcima (1911./12.), Klobuku(1914.-17.), Ružićima (1918.-22.), Tihaljini(1922.-25.), Blizancima (1926./27.), Veljacima(1926./27.).Od 1933. je pomoćnik na Čitluku. U izvješćus proslave njegove zlatne mise naČerinu 28. siječnja 1940. zapisano je: “NašO. Fra Šelo bio je uvijek uzoran narodnisvećenik, koji je uvijek neustrašivo vodiosvoj puk, dijeleći s njim jednako dobro izlo(…) Njegov život je jedna neprekidnaborba, ali časna borba, jer uvijek je ostaonepokolebiv i neustrašiv svećenik i vođa.”Preminuo je Mostaru 28. ožujka 1946. u78. god. života, 59. god. redovništva i 55.god. svećeništva. Pokopan je na grobljuŠoinovcu u Mostaru.Dana 14. veljače 1945. skupa sa šestoricombraće, među kojima je bio i provincijalfra Leo Petrović, bačen je u Neretvu u Mostaru.Partizani su ga ubili u 59. god. života,40. god. redovništva i 34. god. svećenika.Ne zna se gdje mu počivaju kosti.Fra Jako Vasilj rođen je u Međugorju20. ožujka 1851. Franjevački habit obukaoje 1867., a za svećenika je zaređen1873. Pastoralno je djelovao u nekolikohercegovačkih župa: kao kapelan u Posušju(1876.-79.), Mostaru (1879./80.) i ŠirokomBrijegu (1880./81.), a potom kaoPred partizanskom vojskom povlačio seprema Austriji. U svibnju 1945. je uhićennegdje u Sloveniji i pogubljen na nepoznatommjestu, u 31. god. života, 14. god. redovništvai 8. god. svećeništva. Ne zna muse za grob.Fra Ivan Vasiljević rodio se u Međugorju5. studenog 1829. Franjevački habitobukao je 1852., a za svećenika je zaređen1855. godine. Nauke je svršio na ŠirokomBrijegu i u Italiji. Pastoralno je djelovaokao kapelan u Gradnićima u dva navrata:prvi put kao mladić (1861.-63.), a drugiput kao starac (1906.-09.). Bio je kapelanu Posušju (1859./60.), na Humcu (1863.-66.)i Širokom Brijegu (1866.-68.), župnik u Veljacima(1868.-71.), opet kapelan na Š. Brijegu(1871./72.), pa dugo župnik na Čerinu(1872.-83.), a još duže u Ljutom Docu(1885.-1906.), dakle punu 21 godinu. Tu jesagradio prvu župnu crkvu (1883.-90.). Crkvuje sagradio i na Čerinu. Bio je vikar naHumcu i na Š. Brijegu. “Shrvan nešto starošću,nešto bolešću, na vlastitu želju od stariešinstvabijaše (iz Ljutog Doca 1906., op.R. J.) premješten u Gradniće, kao komensalis,gdje je najsdušnije vršio svoju uzvišenuslužbu.” Bolovao je na želudcu i od zaduhe.Preminuo je u Gradnićima 23. kolovoza1909. u 80. god. života, 57. god. redovništvai 53. god. svećeništva. Pokopan je uGradnićima.Listopad 2008. // Broj 10 // Godište III. • 41

(P)ogledi iz suvremenostiROMONMiljenko StojićAko imate tu nesreću da živite u gradu,onda preskočite ovih nekolikouvodnih riječi. Možda i nemojte.Kad čovjek nešto hoće, može to imati makari na kraju svijeta.Radi se o jednostavnoj stvari. Sjednešpred kućom, vozila tek tu i tamo prođucestom koja nije odmah tu, pred tobomse rasprostro krajolik koji ti sada izgledatako mali, a nekada je bio beskrajna širina.Imaš sve, nedostaje ti samo romon molitveiz tvoga djetinjstva. Istina, mnogo setoga promijenilo, ali nije to tako važno. Tisi u svome okružju i možeš sanjati o prošlom,možda osjećati i sadašnje, tko zna! Životje išao svojim tijekom i došao je tu gdjeje, sam ocijeni je li hod bio uspješan ili bezveze.Da bismo bili uspješni, nedostaje namupravo taj romon. Noam Chomsky, čiju jednuknjigu upravo prelistavam ovih dana,vjerojatno se s tim ne bi složio, nisam ga otome pitao, ne poznamo se i vjerojatno senikad ne ćemo upoznati. Ima međutim dostaistine u njegovim riječima, iako nastojida ga se prikazuje ljevičarom, u novije vrijemeanarhistom. Ja, naprotiv, nisam nikakavljevičar i anarhist, Bože sačuvaj, samopokušavam pronaći ono što je u redu magdje se nalazilo. U spomenutoj knjizi nemilosrdnoraščlanjuje javna glasila, promidžbu,sustav. Ne čini to na »ljevičarski« način.Bliz je tragateljima za istinom koje običnonazivaju desničarima. Nemam namjerupokušati se u ovoj podjeli nekako snaći.Tko ima vremena za bacanje neka to čini,ja ću radije polako za romonom, pa ma štomi rekli. Razumski se može doći do mnogihodgovora i, naizgled, sigurnosti. Trkaje to na kratke pruge. Molitva je ona zrakakoja nas mijenja u našoj dubini i čini da postignemoono što inače ne bismo postigli.Nemam pojma kako to prišapnuti Chomskom.Možda jednoga dana, dok bude gledaozalaz sunca na obzorju, dođe na tu namisao.S molitvom na »ti« izgleda nisu ni određeniznanstvenici koji su se ovih dana pokušalipoigrati Boga. Čuli smo kroz javnaglasila o čemu se radi, pa da sada to ne ponavljamo.Dotaknimo se samo srži. Htjelisu doći do čestice koja je na početku svemiraposijana iz Božje ruke. Nisu oni to takonazivali, tek su sramežljivo naznačivali dabi ipak ne početku nešto moglo biti, maloje glupavo naime takvim umovima reći dase sve slučajno začelo. Napor su im moglizeznuti nepoznati hackeri. Dečki puni znanjai željni dokazivanja doviknuli su im dase ne trebaju previše uznositi. Prodrli suim u računalni sustav i samo zahvaljujućisvojoj odluci da ništa ne oštećuju pokus seuspio kretati prema manje-više zacrtanomplanu. I ništa im nisu mogli, barem do danadanašnjega. Za razliku od njih, Bog je hackerena početku svijeta debelo lupio po prstima.Bili su to đavli kojima je palo na pametpoigrati se Boga i zavoditi time ljude.Baš bi bilo zanimljivo čuti što o svemu ovomemisle znanstvenici koji su sudjelovali upokusu, a vjernici su. Samo, javna glasila,koja se ne će buniti ako ih se nazove ljevičarskima,o tome uredno šute. Pokvarila biopći ugođaj. Tko je vidio u ovom vremenusvakojakih tehničkih, medicinskih i kakvihsve ne dostignuća misliti o nečem takoprozaičnom kao što je Bog i molitva. To jeza još neprosvijećene bake, one prosvijećeneimaju pametnijeg posla. Točka.A zašto bi bila točka? Neka njima budekako hoće, a nama je listopad. Nazivaju gaGospinim mjesecom. Mi možemo dodati imjesecom Kraljice Mira ako hoćemo, nijeto važno, važan je onaj romon iz tisuće, tisućegrla. Ne bih baš rekao da su neprosvijećeni.Ima ih svih životnih dobi, zanimanja,umne snage. Čak i dobitnika Nobelovenagrade, ako u ovome kontekstu to nekomunešto znači. Došli su podići oko svogaživota vatrozid, da ih nikakvi hackerski napadine bi možda iznenadili. Privukla ih jeKraljica Mira jednostavnošću i dubinomsvojih poruka. I oni traže Božju zraku, aliu svome životu. Spremni su je tada nositidalje i obogatiti njome drugoga, a da sepritom sebično ne udaraju u prsa i govoreda su je baš oni pronašli. Naravno da ne ćeočekivati Nobelovu ili bilo kakvu drugu nagradu.Premalo je to za njih.Ne tako davno u ovo vrijeme bjesnio jerat na istoku Hrvatske. Da su tada htjelitražiti, ne Božju zraku, već istinu, mnogobi toga bilo drukčije. Ali nisu. Njihov novacnije se htio prljati takvim stvarima. Imao jeuzvišenije poslanje. Jedino im je bilo stalosve zamutiti pa da se na kraju mogu pojavitikao djelitelji pravde. Kud ja o ovome?Bilo je dosta. Vrijeme je upaliti svijeću zapoginule i umrle branitelje. Najprije u svomesrcu, a može i preko interneta (www.spomenik.net). U teškim časovima znali sušto je romon molitve, ta nosili su kruniceoko vrata. Stanimo pred vrata svoga domai dobro razmislimo o svemu ovome.42 • Glasnik mira // MeđugorjeSnimio Siniša Hančić

Tjedni molitveni program– zimski raspored (od Mise na Križevcu do 1. svibnja)Sve o događajima u Međugorjui odjecima u svijetu i KatoličkojCrkvi čitajte u novommjesečniku - Glasniku mira.Čitajte i preporučite drugimaGlasnik mira, mjesečnikInformativnog centra “Mir”Međugorje.Surađujte u Glasniku mira,pišite nam o svojim iskustvima.Pretplatite se na Glasnik mira.Godišnja pretplata (12 brojeva):30 KM/120 KnPONEDJELJAK I UTORAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceSRIJEDA7.30 h sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h euharistijsko klanjanjeČETVRTAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Krunica- U došašću, u božićnom vremenu i u vremenu kroz godinu: radosna otajstva i otajstva svjetla- U korizmi: otajstva svjetla i žalosna otajstva- U uskrsnom vremenu: otajstva svjetla i slavna otajstva18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Euharistijsko klanjanjePETAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Križni put uz Križevac17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Čašćenje KrižaSUBOTA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h euharistijsko klanjanjeNEDJELJA I BLAGDANI8, 11, 18 h sv. Mise na hrvatskomIspovijedPrije podne za vrijeme MisePrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti sa svjedocimaPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Krunica na Brdu ukazanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice

Snimio Christoph Hurnaus