Došao je čas kada će se proslaviti Sin Čovječji

Foto ĐaniDraga djeco!Danas vas na posebannačin želim pozvatina obraćenje. Nekaod danas započnenovi život u vašemsrcu. Djeco, želimvidjeti vaše da, ineka vaš život buderadosno življenjevolje Božje u svakomtrenutku vašegživota.Ja vas na posebannačin danasblagoslivljamsvojim majčinskimblagoslovom mira,ljubavi i jedinstvau mom srcu i usrcu mog SinaIsusa. Hvala vamšto ste se odazvalimome pozivu.25. ožujka 2011.Iz sadržajaFotografija na naslovnici: Foto ĐaniPromišljanjeUz fenomen Međugorja –povijesni, eklezijalni i teološkikontekst međugorskihdogađanjafra Tomislav PervanPoruka za sadašnji trenutakMarija nas danas pozivana obraćenjevlč. Adalbert RebićUsusret tridesetoj obljetniciukazanja Kraljice MiraTrideset godina poslijefra Ivan DugandžićRazgovor s IvanomDragićevićemGospa nas ljubi i pozivada budemo istinskosvjetlo u našemumornom svijetuDuhovna obnovaMeđugorjeje znakvlč. Tomislav IvančićMeditacijaU vrtu s Uskrslims. Dominika AnićIći putemkojim jeOn hodioŽene na grobu žele pomazati Kristovo tijelo.Žele iskazati Učitelju posljednju uslugu.Međutim, namjesto mrtvaca susreću likoveu bjelini – anđele. Grob otvoren, prazan.Nema traženoga. Poruka ženama i nama:Isusa tražite?! Na pogrješnom mjestu. Nijeovdje.Što nam kažu riječi ‘Uskrs’, ‘uskrsnuće’? U korijenu naše hrvatskeriječi Uskrs jest krijes, vatra, oganj. Krijes u tome korijenupotvrđen je u hrvatskom u 14. st. Dandanas na Veliku subotunekom neobjašnjivom silom na Isusovu grobu izbija uskrsnioganj, vatra iz granitne stijene. Stoljećima zasvjedočeno, nebrojenoputa provjeravano. Sve se zbiva nakon što patrijarh – nasljedniksv. Jakova apostola, jeruzalemskog biskupa – izgovori drevne molitvekoje sežu u ranu Crkvu. Oganj neopisivih boja, razmili se po grobnomkamenu, ne opaljuje, ne zahvaća haljine ni bradu, a potom svatkoželi upaliti s patrijarhove svijeće svoju svijeću. Krist je uskrsnuo!Božanska energija ponovno na djelu. I sve se stapa u veličajni himanBogu koji je uskrisio Isusa od mrtvih. Slavimo sve to u uskrsnoj noći.Krista kao oganj, kao Svjetlo svijeta, kao novi početak preporoda izvode i Duha Svetoga.Žene na grobu žele pomazati Kristovo tijelo. Žele iskazati Učiteljuposljednju uslugu. Međutim, namjesto mrtvaca susreću likove u bjelini– anđele. Grob otvoren, prazan. Nema traženoga. Poruka ženamai nama: Isusa tražite?! Na pogrješnom mjestu. Nije ovdje. Anđeo ihšalje. Kamo? U Galileju! Onamo odakle je sve počelo s Isusom, gdjeje Isus započeo sa svojim djelovanjem, čudesima, gdje su ga upoznale,zavoljele, odakle su ga slijedile do Jeruzalema. Šalje ih na početakNjegova puta i njihova puta s Njime. Poslati nekoga na početak nekogaputa ne znači ništa drugo nego se još jednom zaputiti i poći istimputem. Ondje ćete ga vidjeti, ondje će vam dati naputke za budućnosti udijeliti vam svoga Duha.To će reći: Početi živjeti kao što je On živio, djelovati kao što je Ondjelovao, pouzdavati se u Oca kao što se On pouzdavao. Jeruzalemje samo završna točka. Uskrsnuće počinje već ondje gdje On podiže,liječi srca slomljena, ulijeva snagu, mijenja svijet. U Isusa ne bija-GLASNIK MIRA | Utemeljitelj i nakladnik: Informativni centar MIR Međugorje | Glavni urednik: Krešimir Šego | Lektor i korektor: Dragan Naletilić | Adresa: Glasnik mira, Gospin trg 1, 88266Međugorje, BiH | Tel.: 00 387 36 650 200; 653 327 | Faks: 00 387 36 651 300 | Služba pretplate: 00 387 36 653 342 | E-mail: glasnikmira@medjugorje.hr | Internet: www.medjugorje.hrGrafičko oblikovanje: Shift, Mostar | Tisak: Fram-Ziral, Mostar | List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije pod brojem R-05-05-42-2175-86/06 od 12. siječnja 2006. | Godišnja pretplata (12 brojeva): Hrvatska 120 HRK, BiH 30 KM, europske zemlje 30 €, Švicarska 50 CHF, USA i Kanada 42 €, Južna Amerika 48 €, Australija 51 €Uplata pretplate: Iz BiH u KM: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Unicredit Bank, Žiroračun broj 33 8120 2 20114 5352 | Iz Hrvatske u HRK: Informativnicentar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Societe generale – Splitska banka d.d., Broj računa: 2330003-5100201682 | Iz Njemačke u eurima: Informativni centar MIR Međugorjed.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (za Glasnik mira), BLZ : 75090300 | Iz Švicarske u CHF: Katholische Kroatenmission, Postfach9057, 8036 Zürich. Naziv banke: UBS AG Zürich – Wiedikon (0270/00), Kontonummer: 805418.40A (za Glasnik mira), IBAN : CH63 0027 0270 8054 1840 A, BIC: UBSWCHZH80A, UBS PostkontoNr: 80-2-2 | Iz svih europskih zemalja u eurima: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (zaGlasnik mira), BLZ : 75090300, BIC: GENODEF1M05, IBAN: DE88750903000002155044 | Za sve valute iz drugih zemalja: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke:UniCredit Bank, SWIFT: UNCRBA 22, IBAN: BA 39 3380 6048 0281 0221Travanj 2011. | Broj 4 | Godište VI. | 3

PromišljanjePromišljanješe suvišnih riječi. U Njemu nam je tako blizunebo. Žene to ne vjeruju i stoga im trebajoš jedna poduka. Odvažiti se na život koji jeIsus živio. Uskrsnuće nije tek onkraj groba,nego se već ovdje, u svagdanu, mora događatiuskrsavanje. Paljenje nove vatre, novogaživota. Tako se pronijela poruka uskrsnućas maloga prostora u cijeli svijet. Živjeti kaošto je Isus živio, djelovati iz Duha kojim jeOn djelovao. Jasno, to ne može ostati skrivenood javnosti.Iza nas je trideset godina Međugorja. I nasMarija stalno šalje na same početke, prisjetitise i posvijestiti gdje i kako je sve počelo,kad se ono dogodi, u lipnju, prije trideset ljeta.Prisjetiti se svih blagoslova i milosti. Svihonih uskrsavanja, podizanja, ohrabrenja,hoda naprijed, u vjeri. Započeti spočetka, životom,riječima, djelima davati svjedočanstvoo nečemu što je nerazorivo, neuništivo,što nosi život, daje uskrsnu snagu i nadu.Biti svjedokom da je Isus tu, živi, da je Marijas nama. Riječi su od drugorazredna značenja.Važno je krenuti, odvažiti se, zaputitise s Gospodinom u Njegov i naš Emaus.Dopustiti mu da nam na putu govori, razgorisrce, zapali um, oduševi volju, za silna djela. Ibit će moguće dati novo lice ovoj patničkoj iumornoj zemlji koja čeka uskrsnuće.S tim mislima svim svojim vjernim čitateljima,promicateljima, hodočasnicima,svim ljudima dobre volje i mira nekaje sretan Uskrs!Uz fenomenMeđugorja –povijesni, eklezijalni iteološki kontekstmeđugorskihdogađanja (3)Neshvatljiva bijaše mržnja na hodočasnike sa stranekomunističke vlasti, ali se vjernici nisu dali zastrašiti. Štosu više govorili protiv ukazanja i svega što se tu zbiva,to su vjernici više dolazili. Svojom su komunističkompropagandom postizavali samo protuučinak, jer je svijetznao da komunisti lažu, da je istina suprotna onome štokomunisti govore. Laž se lako razotkrije kao laž, napose izusta sljedbenika Oca laži.fra Tomislav PervanVečernja sveta Misa – ispovijedi,obraćenjaPočetkom srpnja uvodi se praksa večernjesvete Mise. Naime, župnikuje bilo gotovo praznovjerno i zazornoda sav svijet hrli na brdo, neorganizirano,da provode ondje vrijeme bezikakva reda, bez organizirane molitve i nikakvekontrole, pa je zamolio vidioce da pitajuGospu, treba li uvesti večernju svetu Misu.Dobio je potvrdan odgovor. Najprije se molikrunica, slijedi Misa, a nakon Mise se moliza bolesnike, do dugo u noć. Crkva iz dana udan krcata, sve više i više svijeta, i sa strane, ucrkvi nesnošljiva sparina i vrućina (ta srpanjje!), neizdrživo, ljeto, nikakve ventilacije.Hodočasnici i noću spavaju u crkvi, nigdjenikakvih uslužnih djelatnosti: ni restorana niprodavaonica, nema ni pitke vode, pogotovonema sanitarnih čvorova. Vlasti nisu, sve do1987., dopustile gradnju nikakvih sanitarnihčvorova oko međugorske crkve. Vjerojatnosu negdje u primisli ili podsvijesti imali željuda izbije kakva epidemija pa da se sve stavi ukarantenu i zabrani pristup nemještanima unaselja. Seoske partijske ćelije svakodnevnou večernjim satima održavaju svoje sastanke,svi se pitaju, što nama ovo treba. Traže semilicijske mjere i zabrane protiv hodočasnikai vidjelaca te njihovih obitelji. Tisuće suljudi svakodnevno u Međugorju u kome ništanema osim ilindanske žege i krša. Mjesničlanovi partije traže od svojih istomišljenikai mještana da se javno očituju prema događajima.Traže da se dokine večernja sveta Misa,ali župnik ne sluša. On je u svome stavu nepokolebljivi neustrašiv.Upravo su te večernje Mise bile snažni poticajza sve vjernike i hodočasnike da krenuputem obraćenja. Prostor oko crkve – najobičnijaneravna ledina – postade mjestomza tolike ispovjednike. Nisu to više bile običneispovijedi, nego životne, obraćeničke, potresne,gdje su ljudi nakon desetljeća životau neslobodi i komunizmu najednom osjetilida moraju sa sebe zbaciti teret grijeha, teretbezboštva, psovke, pobačaja, udaljenostiod Boga. To nama svećenicima bijaše takođerpoticaj dati se na temeljit posao, biti vjernicimana raspolaganju. Tu su negdje korijeniove današnje prakse koja je proglasilaMeđugorje ‘ispovjedaonicom svijeta’. Tu je imeni nakon tolikih potresnih i obraćeničkihispovijedi bilo savršeno jasno kako se urušavakraljevstvo Sotone, kako Marija ponovnogazi glavu staroj Zmiji, Đavlu, Zavodnikuljudi. Meni osobno ti dani otvoriše oči – naposeu ispovijedima – kako je ovdje na djeluGospa koja satire glavu staroj Zmiji, Sotoni,Lašcu. I kako se ovdje odigrava jednopoglavlje iz Knjige Otkrivenja, kako se tu događaapokalipsa, rat između Žene i Zmaja.Komunističke represije i župnikovouhićenjeNe prestaju šikaniranja ni prozivanja krozmedije svega što se veže uz ukazanja, vidioce,Međugorje. Prizivlju se duhovi prošlosti,naglašava 40 godina od narodnog ustanka(1941.- 1981.), zbijaju se partijski redovi,a mediji su neumoljivi u svojim ruganjimai pozivima na linč. Na udaru je napose fraJozo zbog svojih vatrenih, proročkih propovijediu kojima poziva na obraćenje, molitvu,post. On je odmah – u nedjelju, 28. lipnja – usvome statementu pozvao župu na molitvu ipost da se stvar raščisti, da se duhovi razlikuju,da se vidi je li od Boga ili s protivne strane.Upravo kao što je treći dan i savjetovalaVickina baka Vicki da uzme blagoslovljenevode te poškropi prikazu s riječima: “Ako siod Boga, ostani, ako si od Sotone, nestani odnas!” Učinivši to, Vicki se Gospa samo nasmijalai rekla kako se ne trebaju bojati. Jasam Majka Božja.Šikaniranja vlasti idu čak dotle da ne dopuštajuvatrogasnim cisternama dovozitivodu s gradskih vodovoda – Čitluka, Ča-pljine, Ljubuškoga, pogotovo ne iz Mostara– u Međugorje, pa je župnik prisiljen dovozitivodu čak iz dalekoga Imotskog. Neshvatljivabijaše mržnja na hodočasnike sa stranekomunističke vlasti, ali se vjernici nisu dalizastrašiti. Što su više govorili protiv ukazanjai svega što se tu zbiva, to su vjernici višedolazili. Svojom su komunističkom propagandompostizavali samo protuučinak, jer jesvijet znao da komunisti lažu, da je istina suprotnaonome što komunisti govore. Laž selako razotkrije kao laž, napose iz usta sljedbenikaOca laži.Na blagdan zaštitnika župe svetoga JakovaStarijega (25. srpnja) bijaše ujedno i svetakrizma u župi. Biskup održao Misu u Gajui tu je u svojoj propovijedi triput ponoviokako djeca ne lažu te kako nije moguće šesteromladih nagovoriti da uvijek isto tvrde. Dakle,biskup je u svojoj propovijedi isključio laž.To je još više razbjesnilo komunističke vlasti.Hodočasnici su nesmanjeno dolazili, a komunističkesu vlasti pokušale s posljednjimsvojim adutima. Krajem srpnja i početkomkolovoza mnogi su svjedočili kako su vidjelivelikim slovima prema brdu Križevcu napisanoMIR, mnogi su posvjedočili i tzv. igrusunca, što i do dana današnjega mnoge hodočasnikenavodi na to da gledaju u večernjesunce na obzoru. Milicija hapsi mladićeiz obližnjih sela koji pjevaju tobože ustaškepjesme, utjeruju strah u kosti župljanima, a12. kolovoza 1981. upadaju u mjesto udbaškispecijalci i mjesto je stavljeno pod blokadu,u stanovitu karantenu u odnosu na vanjskisvijet.Taj mi se nadnevak usjekao u pamet jersam kroz cijeli srpanj često pješice hodočastios Humca s novacima na Brdo ukazanja isudjelovao zajedno s njima na večernjoj službiBožjoj te potom u dugim molitvama. Nekadsmo se znali vratiti pješice, noću, na Humac,negdje oko pola noći. Te srijede odlučilismo krenuti s Humca na hodočašće u Međugorjete smo čuli kako je u selo upao specijalniodred tajne policije pa sam novacima rekaoda sa sobom ponesu osobne dokumente.Pred poštom u Međugorju su nas zaustavilii legitimirali, pustili su nas dalje prema crkvi,ali nas nisu pustili prema Bijakovićimani prema Vasiljima. Oni su sve ljude – osimmještana – okretali prema župnome dvorištui crkvi. Nešto neshvatljivo, komunistički milicionariusmjeruju narod u crkvu!Na 13 mjesta toga dana postavljaju sestraže, mještani, odrasli muškarci prisiljavajuse držati straže, danonoćno, kroz skoropune dvije godine, za svakakva vremenai nevremena – sve do obljetnice ukazanja1983. godine. Tek tada je omogućen legalanpristup mjestu ukazanja i Križevcu te protokljudi kroz mjesto. Dotle su se hodočasnici navlastiti rizik uspinjali na spomenuta brda.Neki su mladići, studenti iz Beča, koji su sena svoju ruku penjali u Velikom tjednu 1983.na Križevac, odvedeni u milicijsku postaju uČitluk, ondje prenoćili i dobili dvogodišnjiizgon iz države, utisnut u njihove putovnice.Na Veliku Gospu te godine – 1981. – nepreglednomnoštvo svijeta, zacijelo dvaputviše nego na Širokom Brijegu, glavnom hodočasničkommjestu u Hercegovini. Dopodnesam bio na Brijegu, popodne se zaputiou Međugorje s Humca i morao sam parkirativozilo kod Baraća – oko 2 km udaljeno odžupne crkve. Jednostavno, nisi mogao pristupiticrkvi, cijela cesta bila zauzeta vozilima.Bilo je zacijelo više od 40 000 ljudi natu Gospojinu u Međugorju. Fra Jozo je zanosnopropovijedao. U ponedjeljak, 17. kolovoza,upada tajna policija u kuću, odvodi fraJozu iz kreveta u zatvor; pretres kuće i svega,otuđuju iz njegove sobe sve što su našli:sve snimljene kasete razgovora s vidiocima,sve bilježnice u kojima su hodočasnici bilježilimilosti koje su kroz minula nepuna dvamjeseca iskusili, odnose zlatninu, zavjetnedarove, novac, fotografije, fra Jozine osobnestvari, korespondenciju. Vođa akcije je njegovzemljak s Uzarića, udbaš Ivan Lasić- Gorankić,koji je bio u samim vrhovima državnei savezne Udbe.Pretres cijele kuće, crkve, a kad su htjeliotvoriti Presveto u crkvi, usprotivio se fraZrinko Čuvalo koji je bio u njihovoj pratnjiNastavak na 17. str.4 | Glasnik mira | Međugorje Travanj 2011. | Broj 4 | Godište VI. | 5

Poruka za sadašnji trenutakPoruka za sadašnji trenutakMarija nas danas poziva naobraćenjeNa kraju svoje poruke Gospa nas blagoslivlja blagoslovom mira, ljubavi i jedinstva. To jenjezina najveća želja u ovo vrijeme opće napetosti, nemirnih zbivanja i stvaranja napetostimeđu ljudima i narodima. Kršćani trebaju biti mirotvorci, to je njihov temeljni i poglavitizadatak.vlč. Adalbert RebićGospa ovim riječima ponavlja jedanod temeljnih Isusovih pozivaupućenih nama vjernicimaodmah na početku svoga javnogadjelovanja: „Obratite se i vjerujte evanđelju“(Mk 1,14). Tomu treba dodati Isusov poziv:„Bdijte i molite da ne padnete u napast!“A na drugim mjestima u Svetom pismu Bogpoziva svoj izabrani narod: „Budite, dakle,sveti jer sam svet ja!“ (Lev 11, 45).Četiri su teme koje su sadržane u ovojMarijinoj poruci i koje su međusobno povezane:obraćenje, novi život, radosno življenjeBožje volje, blagoslov mira, ljubavi i jedinstva.Uostalom, to su teme koje Marija čestoiznosi svojim prijateljima.ObraćenjeObraćenje zauzima značajno mjesto u biblijskojporuci. Uz obraćenje je povezan teološkiizraz pokora. Bog hoće da se svi ljudi spasei da dođu do spoznaje istine (1 Tim 2, 4),da svi ljudi uđu u zajedništvo, u suživot s njime.Grijeh je, međutim, zaprjeka koja ljudimapriječi ući u Božje zajedništvo, jer se grijehprotivi Božjoj svetosti. Zato je obraćenjeu svojoj biti čovjekov odgovor na Božji pozivu njegovo zajedništvo. Obraćenje prati pokora,odnosno kajanje i naknada za grijeh.U hebrejskom jeziku, polazište za imenicuobraćenje (tešubah) je hebrejski glagolšub što znači odvraćati se od zla i okretatise prema dobru, prema apsolutnome dobru,prema Bogu. Time je izrečena bit obraćenja:ono uključuje promjenu ponašanja(metanoia). U novozavjetnim tekstovimasve više dolazi do izražaja nutarnja dimenzijaobraćenja: mijenjanje srca, ćudi, osjećaja,mentaliteta…Obraćenje, promjena srca, najdublji jeosobni čin svakoga pojedinog čovjeka. Grijehomje čovjek svojevoljno i slobodno odlučiookrenuti Bogu leđa, zato mu mora opetosobno i slobodno okrenuti lice, vratiti senjemu, apsolutnoj Ljubavi, susresti se s Bogomoči u oči.U Svetom pismu pobornici obraćenjaosobito su proroci. Oni pozivaju narod Božjina obraćenje. Već oni naglašavaju potrebunutarnjeg obraćenja: obraćenje mora pratitiljubav i spoznaja Boga (Hoš 6, 1-6). ProrokIzaija zahtijeva od svojih suvremenikaistinsko obraćenje koje im jedino može donijetispasenje: „Operite se, očistite. Uklonitemi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti!… Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljetće poput snijega; kao purpur budu li crveni,postat će kao vuna” (Iz 1, 16.18).Prema Jeremiji, nije dovoljno da ljudi jadikujui zaklinju se priznajući svoje grijehe(3, 21-25), nego moraju promijeniti svojeponašanje, svoj život, moraju obrezati svojesrce (4, 1-4). Bog zahtijeva obraćenje svimsrcem (3, 10). Prorok naviješta obraćenjekao eshatološki događaj: „I dat ću im srce dame poznaju da sam ja Jahve, da budu narodmoj, a ja Bog njihov, jer će se oni svim srcemsvojim opet k meni obratiti!” (24, 7). Na tomtragu bio je i posljednji prorok Staroga zavjetai prethodnik Isusa Krista, Ivan Krstitelj,koji je naviještao potrebu obraćenja: „Obratitese i vjerujte u Radosnu vijest, jer je blizukraljevstvo Božje!” (Mk 1, 15; Mt 3, 2). Tajpoziv na obraćenje evanđelist Marko stavlja iu Isusova usta: „Ispunilo se vrijeme, približilose kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujteevanđelju!” (Mk 1, 15). Taj Isusov poziv ponavljai Marija koja slugama u Kani Galilejskojporučuje: „Što god vam rekne, učinite!”(Iv 2, 5). I nama ona, naša Majka, poručuje:„Molite i radite na osobnom obraćenju kakobiste bili znak Božje ljubavi drugima.”Neka od danas započne novi život uvašem srcuBog je stvorio čovjeka da živi (Mudr 1, 13)i želi mu osigurati život. U tu svrhu on svomunarodu predlaže „putove života“ (Izr 2,19; Ps 16, 11; Pnz 30, 15). Ti su putovi života„zakoni i naredbe Gospodnje“: „Tko ihvrši, u njima će naći život“ (Pnz 4, 1). PremaIsusu, život je dragocjena stvar, mnogoSnimila Lidija Parisje vrjedniji od hrane (Mt 6, 25) jer „Bog nijeBog mrtvih, nego živih“ (Mk 12, 27). On isam ozdravljuje i vraća život, kao da ne možepodnijeti prisutnost smrti. Isus donosi životkoji ne umire, „vječni život“ (Mt 19, 16). Toje istinski život, novi život, život naprosto.Stoga, da bismo mogli ući u vječni život i posjedovatiga, moramo udariti uskim putom,žrtvovati svoja bogatstva, čak i vlastite udovei ovaj vremeniti i zemaljski život (usp. Mt 16,25). Isus, „Riječ života“ (1 Iv 1, 1), daje namživot u izobilju (Iv 10, 10). On je „put, istinai život“ (Iv 14, 6), „uskrsnuće i život“ (Iv11, 25). On daje vodu živu, vodu koja postaje„izvorom što struji u život vječni“ (4, 14).A to, dakako, pretpostavlja vjeru: „Tko vjerujeu njega, ako i umre, živjet će“ (Iv 11, 25).Isus je životvorni duh (1 Kor 15, 45) koji daruježivot svima koji vjeruju u njega. Onomukoji vjeruje u Krista (Iv 5, 24), koji je krštenu njegovu smrt (Rim 6, 3), živi Bogu uKristu Isusu (Rim 6, 10s). Onaj koji vjeruje uIsusa Krista i živi po njegovoj riječi, taj živi„život skriven s Kristom u Bogu“ (Kol 3, 3).Primivši od Krista Duha Božjega, njegov jevlastiti duh život (Rim 8, 10). Nije više podložanprisilama tijela; netaknut može prebroditismrt i zauvijek živjeti, ne više sam zasebe, nego „za onoga koji je umro i uskrsnuoza njega“ (2 Kor 5, 15), za istinskog kršćaninaje „život Krist“ (Fil 1, 21).Taj će život, međutim, postići sve svoje savršenstvotek u dan kad i samo tijelo, uskrišenoi proslavljeno, bude u njem sudjelovalo,kad se bude očitovao „Krist, naš život“ (Kol3, 4) u nebeskom Jeruzalemu, „stanu Božjemumeđu ljudima“ (Otk 21, 3). U kojem ćeizbijati rijeka života, gdje će rasti stablo života(Otk 21, 1). Tada „smrti više biti ne će“(Otk 21, 4), smrt će biti bačena u ognjeno jezero“(20, 14). Sve će biti u potpunosti podloženoBogu koji će biti nov raj u kojem ćesveti zauvijek kušati samo Božji život, u KristuIsusu (više u X. Leon-Dufour, Rječnik biblijsketeologije, 1560-1567).Neka vaš život bude radosno življenjeBožje voljeBožja volja, odnosno njegov sveti naum,jest „da se svi ljudi spase i dođu do spoznanjaistine“ (1 Tim 2, 4). U molitvi Očenašaponavljamo riječi: „Budi volja tvoja kako nanebu tako i na zemlji!“ Kad se podlažemovolji Božjoj, onda se puni pouzdanja okrećemoprema budućnosti, jer unaprijed znamoda njome ravna Božja providnost.U našem životu Božja volja poprima posebanoblik jer svatko od nas mora po njojpostupati nutarnje i ispunjavati je slobodno.A Božju volju, milosrdnu i punu ljubavi,učimo spoznavati u prvom redu preko velikihdjela Božjih u povijesti. Jahve se objaviosvome narodu kao osloboditelj i kaodarivatelj života, darivatelj nove i bolje budućnosti.Postavio je samo jedan uvjet: ispunjavatiBožji zakon, objavljen preko prorokai u prirodi i kroz povijest. Božji Zakonznak je ljubavi Božje prema nama, jer onnam omogućuje da shvatimo kako Riječ,izraz Božje volje, u svakom trenutku prebiva„posve blizu nas, u našim je ustima i unašem je srcu“ (Pnz 30, 14). Zato psalmistipjevaju u čast Zakona Božjega kao izvoraneusporedivih užitaka (Ps 1, 2): „Savršen jeZakon Gospodnji – dušu krijepi; pouzdanoje Svjedočanstvo Jahvino – neuka uči; prâvaje naredba Gospodnja – srce sladi; čista jezapovijed Gospodnja – oči prosvjetljuje;neokaljan strah Gospodnji – ostaje svagda;istiniti sudovi Gospodnji – svi jednakopravedni, dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga,slađi od meda, meda samotoka“ (Ps19, 8-11). I mole: „Nauči me da vršim voljutvoju!“Isus dolazi na svijet „da čini volju Božju“.On je čovjek po Božjem srcu, „koji će ispunitisve što je Bogu po volji“ (Dj 13, 22). PisacPoslanice Hebrejima stavlja Isusu u ustariječi: „Žrtva i prinos ne mile ti se, nego simi tijelo pripravio; paljenice i okajnice nesviđaju ti se. Tada rekoh: ‘Evo dolazim!’ Usvitku knjige piše za mene: ‘Vršiti, Bože, voljutvoju!’“.U Ivanovu evanđelju Isus govori o voljionoga „koji ga je poslao“. Ta Božja volja zanj je posebno poslanje. Njome se Isus hrani:„Jelo je moje vršiti volju onoga koji me poslai dovršiti djelo njegovo“ (Iv 4, 34). U GetsemanijuIsus zapaža prividno proturječjeonoga „kako ja hoću“ i „kako ti hoćeš“ (Mk14, 36), no on prevladava taj sukob ustrajnomoleći Oca: „Ali neka ne bude moja, negotvoja volja!“ (Lk 27, 43; usp Ps 22,9).I Marija, Isusova majka, puna milosti,prihvaća Božju volju s poniznom podložnošću:„Evo službenice Gospodnje, neka mibude po tvojoj riječi!“ (Lk 1, 38). Zato Marija,puna milosti, i nama predlaže: „Neka vasživot bude radosno življenje Božje volje!“Blagoslivljam vas blagoslovom mira,ljubavi i jedinstvaI na kraju svoje poruke Gospa nas blagoslivljablagoslovom mira, ljubavi i jedinstva.To je njezina najveća želja u ovo vrijemeopće napetosti, nemirnih zbivanja i stvaranjanapetosti među ljudima i narodima.Kršćani trebaju biti mirotvorci. To je njihovtemeljni i poglaviti zadatak. To je, uostalom,i jedno od Isusovih blaženstava: „Blagomirotvorcima: oni će se sinovima Božjimazvati!“ (Mt 5, 9). Isus se svim silamatrudio na zemlji uspostaviti slogu i mir. Crkvije u zadatak Isus stavio stvarati mir. TekCrkva može prevladati razlike rase, spola iklase (Gal 3, 28; Kol 3, 11). A na zemlji tekje ona mjesto, znak i izvor mira među narodima.I najzad, tek pravednost pred Bogomi među ljudima jest temelj mira, ljubavi i jedinstva.A jedinstvo u Crkvi i među narodimastvara Duh Sveti. On je veza ljubavi Ocai Sina i tvorac jedinstva.„Milost Gospodina Isusa Krista, ljubavBoga i zajedništvo Duha Svetoga sa svimavama!“ (2 Kor 13, 13).6 | Glasnik mira | MeđugorjeTravanj 2011. | Broj 4 | Godište VI. | 7

Ususret tridesetoj obljetnici ukazanja Kraljice MiraUsusret tridesetoj obljetnici ukazanja Kraljice MiraTrideset godina poslije (3)Ako je Gospino ukazanje u Lourdes-u shvaćeno kao odgovor na izazove modernizmaprije stoljeća i pol, i ako su ukazanja u Fatimi protumačena kao odgovor na opasnostod komunizma koja se tada nadvila nad svijetom, zašto onda Međugorje ne shvatiti kaoodgovor na izazove današnjega vremena koji su zacijelo daleko veći i složeniji od onihprethodnih.fra Ivan DugandžićKriza kršćanstva i pitanje BogaAutor spomenutoga članka u njemačkomekršćanskom tjedniku„Christ in der Gegenwart“ („Kršćaninu današnje vrijeme“), analizirajućizapanjujuće rezultate ankete o stanjuvjerskoga života među mladima i bavećise postotcima, uglavnom se zadržao na fenomenološkojrazini krize Crkve, ne ulazećidublje u pitanje njezinih korijena. A onisu u dubokoj krizi Boga koja je plod prosvjetiteljstvas kojim je Europa suočena već nekolikostoljeća, a svoj vrhunac doživljava bašu naše vrijeme. Već je Drugi vatikanski saboru ateizmu gledao jednu od „najozbiljnijihčinjenica ovoga vremena“, jer ateizam niječe„bitnu crtu ljudskoga dostojanstva“ kojaje u „čovjekovoj povezanosti u zajedništvo sBogom“ (GS 19,1). A koliko je ateizam uznapredovaou tih četrdesetak godina od završetkaSabora, ne treba ni govoriti.U svemu tome za kršćane je posebno bolnoi tragično to što taj ateizam nije nikao niu Aziji ni u Africi, nego baš u tradicionalnokršćanskoj Europi. Do njega se nije došlonaglim prekidom s kršćanskom tradicijomi baštinom, nego polaganim gašenjem živevjere u Boga koji je prvo uklonjen iz misli,a onda i iz životne prakse suvremenoga čovjeka.Poznati koncilski teolog Karl Rahnerpokušava u tom ateizmu otkriti i mogućnost„čistilišta“ za današnje čovječanstvo. U protivnom,kako on misli, „ateizam naših danabio bi svojeglav otpor mogućnosti da u tomčistilištu ljudsko srce sazrijeva za Boga kojije uvijek veći i drukčiji od one slike koju smomalo prije imali o njemu“.Ne moramo se složiti s Rahnerovim optimističnimočekivanjem, ali možemo s njimebarem dijeliti mišljenje kako se čovjek udubini svoga bića ipak ne može pomiriti stom Božjom odsutnošću ni potisnuti u sebiurođenu čežnju za Bogom. Promišljajući teološkio toj čovjekovoj čežnji za Bogom, jedansuvremeni teolog (T. Philipp) ustvrdioje kako moderna ima poteškoća s nadom uBoga i kako u isto vrijeme čezne za njim.Kako shvatiti to što na prvi pogled izgledaGospa otkriva zašto jedanašnji svijet takav kadkaže: „Vi samo svojimvlastitim snagama stvaratenovi svijet bez Boga i zatoste nezadovoljni i bezmira u srcu“ (25. siječnja1997.). Ta poruka ne samoda dobro pogađa stvarnostanje svijeta, nego zvučikao optužba suvremenogčovjeka za takvo stanje.proturječno? To je, zasigurno, jedan od najozbiljnijihznakova našega vremena, činjenicačovjekove nemoći bez Boga i u isto vrijemetihe potrebe za njim.Moderni čovjek bez Boga zapleo se uproturječje sa samim sobom. Kako drukčijeprotumačiti oblike čovjekova ponašanjakoji vode u uništenje vlastitoga života, a naglobalnoj razini dovode u pitanje opstanakcijeloga svijeta? Ako je Gospino ukazanje uLourdes-u shvaćeno kao odgovor na izazovemodernizma prije stoljeća i pol, i ako suukazanja u Fatimi protumačena kao odgovorna opasnost od komunizma koja se tadanadvila nad svijetom, zašto onda Međugorjene shvatiti kao odgovor na izazove današnjegavremena koji su zacijelo daleko veći i složenijiod onih prethodnih. Za vrijeme petogasusreta s malom pastiricom BernardicomSoubirous, Gospa je 21. veljače 1858. pozvala:„molite za siromašne grješnike i podivljalisvijet!“ Ako je tadašnji svijet u njezinim očimaizgledao tako jadno, što reći za naš današnji?A ako je Gospa tada pritekla upomoćsvijetu, po kojoj logici to ne bi trebala u dalekovećoj mjeri učiniti danas?Ima danas vrsnih analitičara modernogapotrošačkog društva koji vrlo precizno upiruprstom u sve njegove proturječnosti i apsurde,ali ne mogu, nažalost, ponuditi nikakvuperspektivu. Oni tek prognoziraju kakoće potrebe za sve većom potrošnjom stalnorasti, kako će ljudske želje biti sve rafiniranije,ali ne skrivaju uvjerenje kako ljudi timene će biti nimalo sretniji. Prije dvije godineu hrvatskom je prijevodu objavljena knjigacijenjenoga francuskog filozofa Gilles-a Lipovetsky-ja,člana francuske vlade za analizudruštva i Nacionalnog savjeta za programepri ministarstvu obrazovanja, i to pod izazovnimnaslovom „Paradoksalna sreća“.U uvodu u svoju knjigu autor današnjedruštvo zove „civilizacijom želje“ koja funkcionirana načelu „neprekidne stimulacijepotražnje, tržišnosti i beskonačnog umnožavanjapotreba“. U tome on gleda „novu religijuneprekidnog poboljšanja životnih uvjeta“koja je u posljednja dva desetljeća odnegdašnjega potrošača materijalnih dobarastvorila – kako on kaže – „hiperpotrošačakoji žudi za emocionalnim iskustvimai većom ugodom“. Čovjek kojemu je glavnaživotna filozofija beskrajno uživanje života,u potrazi je za stalnim oblicima užitaka.Lipovetsky kaže: „svjedoci smo širenja tržištaduše i njezine preobrazbe, ravnoteže iFra Ivan s hodočasnicimasamopoštovanja, dok istodobno bujaju lijekovisreće. U vremenu kad je patnja lišenasvakoga smisla, kad su iscrpljeni veliki tradicionalnireferencijali, pitanje unutarnjesreće ponovno izbija na površinu, postajućikomercijalni segment, marketinški objektkojeg se kupac želi domoći već spremnog zauporabu, bez napora, odmah i na bilo kojinačin“. Nakon te doista britke analize, autorse pita: „Ide li novi potrošač bolje od svojihprethodnika putem sreće?“.U tako skiciran okvir današnjega vremenai suvremenoga društva vrlo je lako smjestitibrojne Gospine poruke koje nude lijekočito teško oboljelom čovječanstvu. Ona seobraća svijetu koji „se nalazi u velikom grijehu“(8. listopada 1984.), „nevjernom svijetukoji hodi u tami“ (5. lipnja 1986.), kojemu„sotona – kao nikada dosad – želi pokazatisvoje ružno lice“ (25. rujna 1991.). U brojnimporukama naglašeno je kako je to svijetbez mira i radosti. Gospa otkriva zašto jedanašnji svijet takav kad kaže: „Vi samo svojimvlastitim snagama stvarate novi svijetbez Boga i zato ste nezadovoljni i bez mira usrcu“ (25. siječnja 1997.). Ta poruka ne samoda dobro pogađa stvarno stanje svijeta, negozvuči kao optužba suvremenog čovjeka zatakvo stanje. U brojnim porukama naglašenoje kako je sve što se događa u Međugorjuu službi spasenja svijeta. Sve one koji prihvaćajunjezine poruke Gospa naziva „sredstvomu njezinim rukama za spasenje svijeta“(25. ožujka 1994.).Vratiti Bogu mjesto koje mu pripadaBez obzira na to što su u Gospinim porukamanajčešće zastupljene poruke mira, obraćenja,pokore, posta, molitve, čitanja Svetogapisma, zajednički cilj koji se preko njih želipostići jest ponovno vratiti Boga u središtečovjekova života. Pojedini teolozi znaju rećikako su te poruke odveć usmjerene na pojedincaa zanemaruju crtu povijesti spasenja,tj. Crkvu i svijet. Njihov cilj bio bi samopobožnost pojedinca, a ne kršćansko poslanjeu Crkvi i svijetu. Takav dojam može stećisamo netko tko se sporadično osvrne na teporuke, a ne prati ih u sklopu svekolikog događanjakroz ovih trideset godina.Doista, Gospa sa svojim tako brojnim porukamane ide za tim da pobožne učini jošpobožnijima, gomilajući njihove molitve,nego nastoji bezbožni svijet ponovno pridobitiza Boga i to pozivom Crkvi da prepoznasvoje poslanje u tome svijetu i na nj odgovori.Svi pozivi pojedincima i župi Međugorje stojeu službi toga općeg cilja. Iz sadržaja mnogihporuka nije teško zaključiti kako Gospa bezbožnostdanašnjega svijeta smatra njegovomnajbolnijom ranom. Zato poziva: „U svomradu i svagdanjem životu stavite Boga na prvomjesto“ (25. prosinca 1987.). Ta se poruka urazličitim varijacijama veoma često ponavlja.Gospina poruka kojom završava cijelojedno stoljeće a započinje novo, ima upravoprogramski karakter: „Vašim ‘da’ miru i vašomodlukom za Boga otvara vam se novamogućnost za mir. Samo tako, draga mojadjeco, ovo će vrijeme, ovo stoljeće, za vas bitivrijeme mira i blagostanja. Zato dajte malom,novorođenom Isusu prvo mjesto u svomeživotu a on će vas voditi putem spasenja“(25. prosinca 1999.). Koliko god se Gospapreko vidjelaca neposredno obraća pojedincimakoji prihvaćaju njezine poruke, ovdje jejasno da pred očima ima čitavi svijet i njegovupovijest. O tome zorno govore izrazi „stoljeće“,„vrijeme mira“, „put spasenja“. A pojedincisu sredstvo u njezinoj ruci da se toostvari. Ni Isus se nije obraćao narodu kaotakvomu, nego pojedincima koje je pozivaona obraćenje.(Nastavlja se)8 | Glasnik mira | Međugorje Travanj 2011. | Broj 4 | Godište VI. | 9

PromišljanjePromišljanjeKlice su u nama„Više ne primjećujem izmjenu godišnjih doba. Kad prije prođe ova zima, već je evoproljeće“, reče mi jedan prijatelj. Kao i proljeće, tako će i Uskrs doći. Doći će i proći. Samo,hoće li i ove godine doći i proći pokraj mene ili ću ga uistinu doživjeti u sebi?fra Marinko ŠakotaUporuci od 25. veljače ove godineGospa naš pogled usmjerava premaprirodi: „Priroda se budi i nastablima se vide prvi pupoljci kojiće donijeti prelijepi cvijet i plod.“ Gospa setom slikom služi da nas pozove na obraćenje.„Želim da i vi, dječice, radite na svomobraćenju i da budete oni koji svjedoče svojimživotom, kako bi vaš primjer bio drugimaznak i poticaj na obraćenje.“Priroda kao poziv na obraćenje. Prirodaučiteljica života. Jesmo li ikada tako razmišljalio prirodi?Kako nas naš Učitelj uči?Mislim da mi, ljudi novog doba (posljednjatri stoljeća), općenito uzevši, u prirodine vidimo učiteljicu nego jedino korist. Promatramoje samo kroz naočale iskoristivosti:kao izvor sirovina ili kao odlagalište otpada.Nije čudno što nam priroda uzvraćamaćehinski. „Sve smo svjesniji da smo prirodui njezine zakone povrijedili, i to u takvojmjeri da bismo jednog dana zbog togamogli sve izgubiti… Sveukupno zagađenjeokoliša, skupa s nuklearnim i ostalim radioaktivnimzračenjem, visi nad nama kao Damoklovmač“ (fra Slavko Barbarić).Kako naš Učitelj, Isus, promatra prirodu?„A od smokve se naučite prispodobi! Kad jojgrana već omekša i lišće potjera, znate: blizuje ljeto. Tako i vi kad sve to ugledate, znajte:blizu je, na vratima“ (Mt 24, 32-33).Po Isusu je priroda, dakle, škola, učiteljica.Iz promatranja prirode mnogo poučnogamožemo izvući za život. Tako, ne smijemo setjeskobno brinuti oko životnih potrepština ine smijemo biti slabe vjere – to je prva lekcijaiz prirode. „Pogledajte ptice nebeske! Nesiju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ihhrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vrednijiod njih?... I za odijelo što ste zabrinuti? Promotritepoljske ljiljane, kako rastu! Ne mučese niti predu. A kažem vam: ni Salomon seu svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan odnjih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest asutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće lijoš više vas, malovjerni?“ (Mt 6, 26-30).Od prirode se može naučiti koje su vrijednostiispravne a koje nisu; koje su pogodnebiti životni temelj a koje nisu. „Stoga, tkogod sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit ćekao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni…Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi,a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradikuću na pijesku…“ (Mt 7, 24-27).Zdravo i trulo stablo slike su za stanje uljudskom srcu. „Ili uzmite: dobro stablo iplod mu je dobar. Ili uzmite: trulo stablo iplod mu je truo. Ta po plodu se stablo poznaje.Leglo gujinje! Kako možete govoritidobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore!“(Mt 12, 33-34).Božju riječ Isus uspoređuje sa sjemenomkoje sijač sije na njivi. Za Božju riječ vrijedeisti zakoni kao i za čitav proces kroz kojiSnimila Lidija Parisprolazi sjeme od sijanja, klijanja, rasta pa svedo ploda. „Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao,nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice ipozobaše ga. Nešto opet pade na kamenitotlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknujer nemaše duboke zemlje. A kad sunceogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osušise. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste iuguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemljui davaše plod…“ (Mt 13, 3-8).Isus želi da Njegovo kraljevstvo najprijezavlada u ljudskom srcu. Ljudsko srce pakne razlikuje se od njive na kojoj raste dobrosjemenje ali i kukolj. „Kraljevstvo je nebeskokao kad čovjek posije dobro sjeme na svojojnjivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođenjegov neprijatelj, posije posred žita kukolj iode…“ (Mt 13, 24-25).Obično malo zrno poslužilo je Isusu daopiše kako se rađa i kako u čovjeku rasteKraljevstvo nebesko. „Kraljevstvo je nebeskokao kad čovjek uze gorušičino zrno i posijaga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanjeod svega sjemenja, ali kad uzraste, veće jeod svega povrća. Razvije se u stablo te dolazeptice nebeske i gnijezde mu se po granama“(Mt 13, 31-32).Isus želi da njegovi učenici promatraju životjednog pastira ili rad vinogradara u vinogradui iz svega toga izvlače pouke za svojduhovni život…Klice dobroteProljeće je. Jesmo li ga svjesni? Prolazi li pokrajnas? Ako promatramo promjene koje seovih dana i tjedana događaju u prirodi (zimase povlači a proljeće se rađa), moći ćemoizvući divnu pouku za svoj duhovni život.Zadivljuje nas klijanje i cvjetanje u prirodi.Otkud sve to? Gdje je sve to bilo zimi?U proljeće sve se mijenja:sve što je spavalo, budise. Sve što je izgledalomrtvo, oživljava. Život jepobijedio i radujemo setomu.Klice koje se javljaju u proljeće ni zimi nisunestale. Ne vide se, ali su tu. U zemlji su. Neklijaju i ne rastu, jer je zima. Hladno je, nemadovoljno sunčeve topline ni svjetla. Sve je,dakle, tu, u zemlji, ali ne raste, jer nema uvjeta.U proljeće sve se mijenja: sve što je spavalo,budi se. Sve što je izgledalo mrtvo, oživljava.Život je pobijedio i radujemo se tomu.Zar to nije predivna slika za naš život?Možda uviđam i priznajem da u meni nemaljubavi ni radosti ni mira; nema u meni dobreriječi nekim ljudima, ni pozdrava, moždaprema članovima moje obitelji, prema rodbiniili susjedima. Istina je, nema, ali zaštonema? Zar su iz mene nestale klice dobrote,ljubavi, mira, radosti, zadovoljstva, praštanja…?Ne, nisu nestale ali ne rastu, jer jeu meni zima. Hladno je u mom srcu. Netkome je možda povrijedio, ranio. Naši su odnosizahladnjeli. Zima je među nama. Ledenoje. Stoga tu ne može ništa klijati niti rasti.Srce mi je zaleđeno pa mi je i ruka zaleđena.Zbog toga je ne mogu pružiti prema čovjeku.Ne mogu izreći dobru riječ, ne mogu pozdraviti.Zbog toga nemam snage oprostiti…Praštanje je kao proljeće u prirodiIako je tako, ni tada, kao ni zimi klice ljubavi,mira, radosti, dobre riječi, dobrog čina nisunestale. U meni su. Samo čekaju da malootopli, da se moje srce zagrije i sve što jeizgledalo mrtvo počet će klijati, nicati i rasti.Isus, koji nam donosi Očevu milosrdnuljubav u sakramentu ispovijedi, zove nas dase otvorimo njegovoj ljubavi koja poput suncagrije srce i stvara uvjete za rast. Praštanjeje kao proljeće u prirodi. Njime, a posebnomolitvom za ljubav prema osobi koja me povrijedila,puca i topi se led u mome srcu. Svakamolitva, a posebno klanjanje, izlaganje jeduše Isusu koji je sunce i koji grije.Kojih li i predivnih pouka iz prirode! Je linam sada jasnije zašto Uskrs slavimo u proljeće?Da, to nam je jasno, kao što nam je jasnoda postoji godišnje doba koje se zoveproljeće…Bože, OčesvemogućiBože, Oče svemogući! HvalaTi što si nam poslao svogaSina Isusa. Budi blagoslovljenu svemu što je On za nas činio išto nam je objavio Tvoju ljubav.Daj nam milost da s Marijom,Njegovom Majkom, proživljavamoNjegovu muku i da otvaramosvoja srca i predajemo sve što jeu njima.Hvala Ti što primaš i naše dobroi naše zlo i svojom ih neizmjernomljubavlju pretvaraš uslavu uskrsnuća.Oče, u Tvoje ime se odričemosvega što nam smeta da postanemoTvoji prijatelji i prijatelji TvogaSina. Daj nam milost da krozove korizmene dane učinimo sveda te mognemo na dan uskrsnućaproslaviti svojim životom idjelom. Daj nam svoj mir.Tako neka bude!fra Slavko Barbarić10 | Glasnik mira | Međugorje Travanj 2011. | Broj 4 | Godište VI. | 11

Razgovor s Ivanom DragićevićemRazgovor s Ivanom DragićevićemGospa nas ljubi i poziva dabudemo istinsko svjetlo u našemumornom svijetu (IV.)Da bismo razumjeli Gospine poruke, moramo biti mudri u duhu, moramo više moliti iu molitvi ćemo naći odgovor na pitanje jesmo li razumjeli zašto je Gospa ovamo došla.Vrijeme u kojem živimo vrijeme je odgovornosti. Moramo postati odgovorni ljudi,odgovorni prema Gospinoj poruci. Odgovorno je prihvatiti, odgovorno živjeti i biti živi znak.Razgovarao Krešo ŠegoNjezina haljina i uopće izgled?Haljina je siva, veo bijel. Oči su joj plave, jagodicecrvene, kosa crna, lebdi na oblaku iima krunu od zvijezda. Drukčije je obučenajedino na Božić i Uskrs, te na obljetnicu ukazanjai na rođendan. Tada ima zlatnu haljinu,umjesto sive.Koliko traje ukazanje?Najduže ukazanje trajalo je četrdeset pet minuta,bilo je to 1983. godine. Sad traju od petdo petnaest minuta, kako kad.Ukazuje li se Gospa sama?Ponekad s Gospom dođu anđeli, a na Božićdođe s malim Isusom i sa sv. Josipom. Takouvijek dolazi na polnoćki.Govori li ikada išta sv. Josip?Ne, on stoji pokraj Gospe i radosno u njugleda.Maloga Isusa Gospa drži u naručju?Da. A kako sam u klečećem položaju, vidimsamo jednu stranu lica maloga Isusa, ne cijelolice.Dijete Isus gleda?Da, gleda smiješeći se.U tridesetoj smo godini ukazanja. Oporukama se dosta govori, ali Vasmolim, kažite nam ponovno koje suglavne Gospine poruke?Izdvojio bih poruke vodilje, sržne porukekojima nas Gospa vodi od 1981. godine.To su: mir, obraćenje, povratak Bogu, uživotu staviti Boga na prvo mjesto i s njimpoći u budućnost, molitva srcem, pokora ipost, čvrsta vjera, ljubav, opraštanje, euharistijai poruka nade. Kroz ove poruke Gospanas vodi, a svaku nam pojednostavljuje i približavada je bolje shvatimo i po njoj živimo.Sve druge poruke koje nam Gospa daje svakoga25. u mjesecu pojednostavljuju, približujuove koje sam naveo. To su poruke evanđelja,a Isus, njezin Sin, šalje je da nas vodi.Drugoga puta nema.Ima dosta ljudi koji kažu da su poruke jednostavne,a mnogi hodočasnici govore da biGospa svaki dan trebala davati novu poruku.Zar bismo mogli živjeti i pratiti to mnoštvoporuka? Jesmo li sposobni shvatiti porukukoju nam je Gospa jučer dala, a već danasje nova? Gospa je u prvo vrijeme, od 1984.,davala poruku svakog četvrtka, što je trajalotri godine. Gospa je vidjela da je to malo vremenaza razmišljanje o poruci, pa je odlučilaporuku davati jednom mjesečno. Dala namje više vremena kako bismo bolje shvatili porukui kako bismo je živjeli.Molitva je odgovor na porukePo procjenama, do danas je kroz Međugorjeprošlo preko četrdeset milijunahodočasnika. O njihovu broju svjedoči,primjerice, mjesec kolovoz 2010.kad je u župi Međugorje podijeljeno325.000 pričesti, što se nikad dotle nijedogodilo. Jesmo li mi u župi, vjernici izokolice i, zašto ne, cijeloga svijeta, razumjelizašto je Gospa došla?To je dobro pitanje. I sam se, koji vidim Gospu,često pitam jesam li je potpuno razumio.Trudim se i nadam se da razumijem,ali znam da na tome još moram raditi. Ljudidolaze tražeći izvor, dolaze na izvor, napojese duhovnim pićem i obnovljeni se vraćajukući. Da bismo razumjeli poruke, moramobiti mudri u duhu, moramo više moliti i umolitvi ćemo naći odgovor na to pitanje.Ivane, Vi Gospu vidite svaki dan.Može li se ona opisati riječima?Gospa se uistinu ne može opisati riječima.Koliko god ja tražio i birao riječi, svaka jepresiromašna za opisati Gospu. Nemogućeje opisati njezinu ljubav, njezin osmijeh, njezinutoplinu, njezinu nježnost. Opisati ljubavkojom nas ljubi, jednostavno je nemoguće.Mnogi su slikari i kipari stvorili Gospineslike i kipove. Jesu li približiliGospin lik?Nemoguće je, pa i umjetnicima, dočaratiGospu kakvu mi vidimo. Ima u slikama ikipovima nastalima na temelju našega opisaponešto od Gospina lika, ali tek ponešto.Od prvoga dana ukazanja na vidiocesu se s različitih strana srušile negativnereakcije, u smislu da je sve to izmišljeno,halucinacija... I danas smou prilici slušati ili čitati takva mišljenja.Boli li Vas kad to čujete?Boli me kad to dolazi iz Crkve, od svećenika,a nije potkrijepljeno argumentima. Da jepotkrijepljeno argumentima, razumio bih,a ovako to ne mogu razumjeti. Kad o tomerazmišljam, ne shvaćam zašto kod takvihnema strpljenja, zašto nisu spremni čekatisud Crkve. S druge strane, kad gledam Isusadok je živio na zemlji i činio čuda, njegoviapostoli, koji su bili svjedoci svega, zatajilisu ga. Blago onima koji ne vide, a vjeruju.Jeste li ikad o tome razgovarali sGospom, što učiniti da ljudi ne sumnjaju?Ne, Gospa o tome nikada ništa ne govori,ona traži da molimo. A povjerovati je uistinudar. Ljudima koji dolaze sa svih strana svijetane trebaju nikakva uvjeravanja. Čim dođu uMeđugorje, osjete Gospinu blizinu, vide plodove,vide što je to što Gospa traži. Bitno jeotvoriti se, otvoriti svoje srce da bismo mogliprimiti ono što nam Bog nudi. Bitno jestati pred križ, s obitelji, i primit ćemo mnogemilosti.Svjedoci primljene milosti u ovommjestu kažu kako je bitno doći, a sveostalo čini Gospa.To je prvi korak. Tko ga je učinio, osjetio jeneizrecivu milost.Bili ste otvoreni svim mogućim medicinskimispitivanjima vrhunskihsvjetskih stručnjaka?Da, prošli smo sva moguća ispitivanja, u Milanu,Beču, Međugorju. Bilo mi je teško jerse to ponavljalo dva, tri ili četiri puta, čestosu to bila ista ispitivanja. Po Gospinu savjetu,pristali smo i na to.Razgovarali ste s Gospom o tome?Da, razgovarao sam s Gospom o tome trebali se ili ne treba odazvati na ta ispitivanja.Pristali smo jer to Crkva želi, i svi ti dokumentikoji se brižno čuvaju priloženi su Međunarodnompovjerenstvu koje je osnovalaSveta Stolica i zasigurno će pridonijeti konačnomsudu Crkve. Gospa nam je rekla,prihvatite to jer to Crkva želi, a poslije ćeteshvatiti koliko je to bitno.Pri kraju smo razgovora, ali se nadamda će ih biti još ovako plodonosnih.Svi vidioci imaju neku svoju posebnumolitvenu nakanu. Vaša je nakanamolitva za mlade i obitelji. U čemu jenjezin smisao?Moja je misija molitva za mlade, obitelji i svećenike,a to mi je Gospa dala. To je nakana zakoju molim svaki dan. Imam molitvenu skupinus kojom molim već dvadeset osam godina –sastajemo se ponedjeljkom i petkom – i u njojmolimo za obitelji i mlade u svijetu. Gdje god usvijetu sudjelujem na molitvenom susretu, uvijektražim poseban susret s mladima, a ako jepotrebno, i s njihovim roditeljima. Ti su susretiveoma korisni za sve sudionike. Na taj načinmladima izravno prenosim Gospinu poruku.Koliko god bili kritični prema mladima i njihovunačinu života, Međugorje svaki dan, a Festivalmladih osobito, svjedoči o velikom brojudjece i mladih hodočasnika. Ohrabren samnazočnošću mladih u našem mjestu i ufam seda će ih biti sve više i više.Što preporučate nama koji živimo uMeđugorju?Ponajprije, preporučam odgovornost. Vrijemeu kojem živimo vrijeme je odgovornosti.Moramo postati odgovorni ljudi, odgovorniprema Gospinoj poruci. Odgovorno jeprihvatiti, odgovorno živjeti i biti živi znak.Ljudi me često pitaju kad će Gospa ostavitiznak. Ona će ostaviti znak, ali mi danas moramobiti živi znak, ova župa mora biti živiznak, mladi u Međugorju moraju biti živiznak svim hodočasnicima koji ovamo dođu,naše obitelji moraju biti živi znak, i cijeli svijetdanas mora biti živi znak. To je odgovornost.Na odgovornost smo pozvani svi, i vi, ija, i župa, i svećenici koji ovdje djeluju.Uskoro se navršava deset godina odsmrti fra Slavka Barbarića (razgovors Ivanom nastao je u jesen 2010.), zakojega je Gospa u poruci od 25. studenoga2000. kazala da se „brat Slavkorodio u nebo“. Bili ste bliski?Fra Slavko, koji se posve razdao za poruku,šesnaest je godina bio moj duhovnik, a dubokoosjećam da je njegova vizija Međugorjabila mnoštvo mladih kod Gospe.Kad ste se upoznali s fra Slavkom?O njemu mi je teško pričati u kratkom razgovoru.S njime sam se susreo kad sam izašaoiz sjemeništa u Visokom. Poslije smo počeliskupa raditi, obišli smo cijeli svijet. Na timdugim putovanjima imali smo vremena razgovaratio mnogim stvarima. Moj rad s njimeostavio je duboka traga. Fra Slavkova duhovnost,znanje i iskustvo bili su mi neprocjenjivi.Što Vas se najjače doimalo kod fraSlavka?Najdublje me se doimao njegov pristup čovjeku,kao svećenik „čitao“ je sugovornika, usvakom trenutku znao je što ti treba. Istodobnoje bio i psiholog i psihoterapeut, i ljudi sunakon susreta s njime bili obnovljeni. Drugo,plijenila je njegova skromnost i poniznost, alii radišnost koja mu nije ostavljala vremena niza odmor, pa je dnevno spavao svega četiripetsati. Riječju, bio je zaljubljen u Gospu.(Kraj)12 | Glasnik mira | Međugorje Travanj 2011. | Broj 4 | Godište VI. | 13Ivan i Marija za vrijeme ukazanja

Duhovna obnovaDuhovna obnovaMeđugorje je znakU prošlom broju našega lista pisali smo o duhovnoj obnoviu našoj župi koju je koncem siječnja i početkom veljačeodržao prof. dr. Tomislav Ivančić. Donosimo njegovupropovijed koju je održao na početku duhovne obnove.vlč. Tomislav IvančićDuhovna obnovaPoštovani i dragi župljani župe Međugorje,dragi vjernici, danas je spomendansv. Tome Akvinskoga, petak,dan za koji su nas učili da trebapostiti, da prednost ne treba prepustiti tijelu,nego duhu. Duhovne su vježbe prigodapomoći da se podigne duša, da ona bude jošjača. I dok vi, župljani, neprekidno pružateveliku gostoljubivost hodočasnicima, uvijekje pitanje da ne zanemarite sebe, da ne zaboravitezašto se ovdje ukazuje Gospa. Sličnoje to kao u životu nas svećenika – naš najvećiproblem je u tome da, brinući se za duše,za ljude, za vjernike, ne zanemarimo sebe.Ako svećenik propada, onda se i župa gubi.Ako ste gostoljubivi prema hodočasnicima,a sebe zaboravljate, vi se gubite. Hvala vamšto ste u tolikom boju došli upravo vi iz župe,na ovoj duhovnoj obnovi pokušat ćemo odgonetnutizašto je vaše mjesto postalo tolikoglasovito. Nadam se da ćemo vidjeti dato nije stoga što se ovdje djeci ukazuje Gospa,ni zbog toga što dolazi toliko hodočasnika,naravno ni zbog toga što bi Gospa ovdjehtjela izgraditi Lurd ili Fatimu. Pokušajmoshvatiti što to zapravo Nebo želi od nas.Gospa nam želi reći da postanemoprijatelji Isusa iz NazaretaNa početku, pokušajmo ući u stvarnost sv.Mise. Nemojmo ići na Misu iz običaja, zatošto smo tako naučili. Kršćanin se ne postajezato jer si rođen od kršćanskih roditelja,ni zato što si kršten, ne. Sjetite se da od stotinukrštenih, jedva njih trideset ide u crkvu.A što je s drugima? Kršćanin se postaje tekkad sam počneš razmišljati, da, Boga zbiljaima. Ili, zar stvarno postoji Gospa, Isusovamajka, zar se nju može doživjeti, iskusiti, vidjeti?Tek kad počneš razmišljati – zašto samja ovdje na zemlji, što je moj život, dokle ćubiti ovdje, tko je odlučio da dođem na svijet– tek kad počneš razmišljati postaje ti jasnotko je Isus Krist. Zamislite, sedam milijardaljudi živi na svijetu i ni jedan ti ne zna objasnitizašto moraš živjeti, trpjeti, umrijeti; initko ti ne zna odgovoriti što je nakon smrti,tko je Bog, zar je uistinu Bog u hostiji... To-liko neodgovorenih pitanja, a od nas se tražida svakomu tko nas pita zašto si vjernik,odgovorimo, ja sam vjernik zato, zato i zato.Ne zato što sam pobožnjak, ne zato što molimsto krunica, ne zato što sam sto puta biou Međugorju; ne, zato se ne postaje kršćanin.Kršćani su ljudi koji vjeruju Isusu Kristu izNazareta, Židovu, povijesnoj osobi, čovjeku;on izvrsno govori i hrvatski i svaki drugi jezik.Isus je s nama u svemu jednak osim ugrijehu, kaže sveti Pavao, i njemu, Isusu, vjerujem.Ne vjerujem ni jednom bogu, osimBogu Isusu iz Nazareta. To nam Gospa želireći, da prestanemo biti nekršćani i pogani ida postanemo prijatelji Isusa iz Nazareta. Aako smo njegovi prijatelji, onda smo prijateljii njegove Majke, koju vi zovete Gospa.Shvatimo, na početku, da je sv. Misa hodočašćekroz pet postaja – od tebe grješnikado tebe sveta. Na prvoj postaji svoga križnogputa Isusu ćemo reći da smo grješni, i molitiga da nam oprosti. Nakon što smo to učinili,Isus nas vodi do Božje riječi, do Svetog pisma.Tu nam on govori. Potom idemo na trećupostaju, svećenik prikazuje kruh i vino, ami prikazujemo svoj život, da nas Isus čuva.Tu govorimo, Isuse, evo me, tvoj sam, predajemti se. U pretvorbi, četvrtoj postaji, kruh ivino postaju tijelo i krv Kristova, a sve što stevi Isusu predali postat će sveto, vi ćete postatisveti ljudi. I, peta postaja, pričest. PrimateIsusa i znadete da je Isus u vama i vi u Isusu.Kad se vraćate kući – i vi s raznih strana svijeta– to znači da Isus ide kroz moje selo, putujeu zrakoplovu, vozi se u autu... I, na kraju,to uvijek ponavljam, kad dođete kući upalitesvijeću, jer je kuća postala crkva a vi ste postalitabernakul s Isusom u sebi.Križ je vrhunska pobjedaSlušajući Riječ Božju sjetio sam se onih vremena1981., 1982. godine kad su komunističkevlasti progonile vidioce, njihove roditelje,svećenike i vjernike. To znači da u dnubijakovićko-međugorskih događaja postojipatnja i križ, kao što u Isusu iz Nazaretapostoji križ. Ali križ nije tragedija, nije poraz,križ je vrhunska pobjeda. Kardinal Kuharićčesto je znao reći: Bog gubi bitke ali neFoto Đanigubi rat. Kršćanin trpi mnoge nevolje, ali seu konačnici smije, iz nevolja biva izbavljen ispašen. Ni jedna bolest nije trajna, ni smrtnije trajna, ona je samo prolaz u život. Svismo iskusili da bolest nije naša sudbina, onaje prolazna. Tako isto ono što se događalo upočetcima, progoni ovdje u Međugorju, nijenešto što bi trebalo ostati, to je bio trenutaku kojemu je trebalo hrabro kazati jesu li ukazanjastvarna ili nisu. Trebalo je stati i kazati,ja ću život dati jer je ovdje Gospa. To su govoriladjeca, vidioci. Sveti Pavao kaže, sjetitese tih dana, a ja bih, dragi vjernici, rekao,sjetite se u čijem to životu nema patnje. Rekaobih da u životu najviše pate oni koji imajunajviše novca i kojima je najvažnije ovdjeimati, imati i imati imanje. Najviše pate onikojima je zdravlje najvažnije u životu, to sutragični ljudi. I najviše pate oni koji se stalnoplaše smrti, a najsretniji su oni koji kažu,ako umrem sutra, što onda, Bogu hvala. Tiljudi najduže žive. Najsretniji su oni, prijateljimoji dragi, koji ne vjeruju u bolest nego uzdravlje; oni koji ne vjeruju u grijeh nego uoproštenje grijeha, oni koji ne govore o đavlui nemaju ništa s njime, nego govore o Bogu ižive s njime – to su najsretniji ljudi.Najtragičnije je živjeti bez BogaIsus nam je danas govorio o vjeri kao o sjemenukoje sadimo u zemlju. Braćo draga,ako večeras, nakon što primite Isusa, pođetekući razmišljajući o Kristu kojega ste primili– kako je postao dio svakog djelića vašeg tijela,vaše krvi, ako budete radosni, o drugomlijepo govorili i mislili, kući ćete doći promijenjeni,drukčiji. Znat ćete da je Isus u vamai vi u njemu, to će vidjeti svi vaši bližnji, sviljudi koje susretnete. Najtragičnije je, braćodraga, živjeti bez Boga. Danas je petak, sjećateli se riječi Evanđelja od prošle nedjelje?Ili od jučer, jer mnogi od vas svaki danidu na Misu? Sjećate li se barem jedne rečenice?Dokle smo god takvi, malo imamo skršćanstvom, slabi smo kršćani. No, priznajmoGospodinu, ne mislimo na njegovu riječ,zaboravljamo ono što nam govori. I kažimo,oprosti nam, Gospodine! Već time postajemoveliki, postajemo sveti. I to je prilika dariječ Isusovu, sjeme vjere, zasadimo u svojesrce. Majka Terezija iz Calcutte nije činilaništa drugo nego što vi činite, išla je svakidan na Misu. Ali, ona je pamtila i razmišljalao riječi Kristovoj. Kad molimo Zdravo Marijo,promatrajmo Gospu, zastanimo, oslobodimose drugih misli i uistinu budimo s Marijom.Ako samo brbljamo, Marija vidi da jene primjećujemo, da je to nekakav naš običaj.Molitva je govor u kojem osjećamo Božjui Marijinu nazočnost, s njima razgovaramo,družimo se. Molitva, krunica, nije samojsebi svrha, ona je sredstvo da dođemo doGospe, da budemo s njom.Često razmišljam o tome što se događau Međugorju. Bio sam ovdje već 1982., kadme je pozvao tadašnji župnik fra TomislavPervan držati duhovne vježbe vidiocima –da shvate što im se događa – ali i drugimau župi. Dolazio sam i poslije mnogo puta isjećam se da sam u jednoj propovijedi rekaokako Gospa ne želi da se tamo, na mjestuukazanja, izgradi nekakav grad, da ona neželi velike zgradurine kao što ih imaju Lurd,Fatima i drugi, već da Gospa želi živu Crkvu,izgrađenu od vjernika, evangeliziranih ljudikoji ljube Isusa iz Nazareta. Neki su mi poslijegovorili da nisam u pravu, na što su vidiocipotvrdili moje riječi. Kazali su, da je toto, Gospa upravo želi promijeniti srca ljudi,da ljudi postanu kao njezin Sin koji spašava,koji oprašta i koji voli čovjeka. Danas samsretan što je mjesto ukazanja ostalo isto, štoje Križevac ostao isti i što je crkva ostala ista.Isus neprestano stoji predtvojim srcemKad danas promatramo sve ovo, poštovaniprijatelji, pitam se što je to Međugorje.Znam da dolazi bezbroj ljudi i da su semnogi obratili. Kad promatram Međugorjesamo mi je jedna stvar postala jasna: Djecagovore da vide Gospu, a nitko drugi odnas je ne vidi. Mi vjerujemo da djeca govoreistinu, no što ćemo s time što djeca kažu davide? Jedino što nama treba jest to što namBog i Gospa pokušavaju reći: Čovječe, Isusneprestano stoji pred tvojim srcem i stalnote pita, vidiš li me, želiš li me čuti, želiš li samnom razgovarati? Kad moliš krunicu Gospapred tobom stoji i pita te, kad kažeš ZdravoMarijo, čuješ li kako i ja tebi odgovaram,zdravo tebi? Zašto ne čuješ moju riječ, zaštosi toliko materijalan, zašto se barem malo nedigneš na razinu duha pa da čuješ riječ Bogakoji je čisti duh, zašto? Isus govori, evo stojimna vratima i kucam, i ako mi tko otvoriući ću k njemu i večerati s njime. Dakle,ono što nam djeca u Međugorju pričaju nijeništa drugo doli ono što je Isus davno rekaou Evanđelju: Brate i sestro, stojim pred tvojimsrcem i zovem te da mi otvoriš, zašto mene čuješ? Zašto ste se toliko vezali uz novac,kuće, odijelo i hranu, za djecu, za mužai ženu, zašto nemate pola sata dnevno da čujetekako Duh govori? Zašto se ne saberete,a sabrati se znači dignuti se na duhovnurazinu? I ne samo da Isus kaže, evo mepred vratima i kucam, on kaže i kraljevstvoje Božje pred vratima, ono je blizu. Prošloje već trideset godina, i želim vam reći, braćomoja, pronađite dnevno dvadeset-tridesetminuta vremena za Boga, otiđite u osamui razgovarajte s njime. U tih dvadesetakminuta mirno sjedite i recite, Isuse, želimte čuti. Naučiti čuti Isusa, prijatelji, spas jeza čovjeka. Zašto naše molitve nisu uslišane?Sam Isus nam kaže, ne ćete biti uslišanizbog mnoštva svojih riječi koje blebećete.Slušaj što Isus govori. Marija kaže, slušajtesve što vam on kaže, učinite sve što vam onkaže, a to je rekla i u Međugorju.I ti možeš postati netko tko će drugomotvarati oči i ušiKad ćemo shvatiti da je Isusova riječ važna,kad ću moći kazati, nju čujem, o njoj razmišljam,nju slušam? Sve je u tome, braćo moja.Dugo sam se mučio pripremajući nedjeljnupropovijed i to je trajalo sve dotle dok nisamsjeo pred tabernakul i rekao, Isuse, ti znaššto trebam reći, ti znaš kako ljudima prenijetitvoju riječ a ja sam samo tvoj glas, tvojpomoćnik, tvoj mikrofon. Otkako sam takopočeo činiti, ja nemam problema s pripremompropovijedi. Jednostavno, govorim izsrca, onako kako mi Isus dopušta. Kad sampitao vidioce kako izgleda ukazanje, rekli sumi da najprije dolazi neki oblačić, pa svjetlo,pa Gospa. Tada mi je postalo jasno da svatkood nas može vidjeti Gospu i iskusiti Isusovuprisutnost, razgovarati s Bogom. Međugorjeje samo znak i, braćo moja, kad ćete, svaki usvojoj kući, u svojoj sobi, na ulici, na radnommjestu početi vidjeti Isusa i razgovarati s njime?Isus prekrasno govori sve jezike i kadprogovori osjećaš duboko u srcu takav mir,ljubav, radost. Kad to doživljavam tako samsretan i tako mi je, tada, lijepo biti svećenik.Nije na nama svima dolaziti u Međugorje.Kažu da dolaze mnogi, no što je to premasedam milijarda ljudi na zemlji? Ali Međugorjeje znak, i ljudi mogu reći tu je Gospa,tu je Isus i on želi razgovarati s vama. Zaštomu ne otvorite vrata, zašto ga ne primite? Izašto mislite da samo ova djeca mogu vidjetiGospu? Braćo moja, u Međugorje sam došaosamo da vam reknem: Bog stoji pred tvojimvratima i čeka da mu otvoriš. Nitko nije privilegiran,nemojte zavidjeti vidiocima, oninisu ništa bolji od tebe i mene, oni nisu posebni,što i sami govore. Oni su znak, kao štoi ti trebaš biti znak. Ne znam što ćete učinitis riječima koje ste večeras čuli no znam kolikobi Gospa bila sretna da se vaša srca otvorei da čuju. Zamislite koliko je tužna majkakoja ima desetero djece, a ni jedno ne čuje ine vidi. A onda zamislite radost te majke kadjoj djeca odjedanput ozdrave i čuju. Marijaje ta majka. Ima milijarde kršćana, i Majkabi htjela da je vide i da je čuju. I zato se javilai u Lurdu, i u Fatimi, i gdje sve ne u svijetui na kraju u Međugorju, da je i ti čuješ i vidiš.Da i tebi dolazi tisuće ljudi koji kažu, tizbilja vidiš Boga, da, nauči i mene. Kad samto naučio, tad sam počeo držati seminare zaevangelizaciju Crkve. I ti možeš postati netkotko će drugom otvarati oči i uši. Što ćeš,dakle, napraviti danas i sutra? Rekao samveć, pronađi nekoliko minuta, sjedi u osamii slušaj Isusa. Ništa nemoj govoriti, samo slušaj.Tada se stapa tvoj i Božji duh, i ti ćeš čutišto ti Bog govori. Takav, bit ćeš Gospin svjedok.Amen.14 | Glasnik mira | Međugorje Travanj 2011. | Broj 4 | Godište VI. | 15

MeditacijaPromišljanjeU vrtu s UskrslimIskustvo bezuvjetne ljubavi koju primamo od Uskrslogaoslobađa nas trajne potrebe da posvuda trčimo za nečijomnaklonošću. Iskustvo novoga života, nove prilike, novogaposlanja ispunja nas dubokim unutarnjim mirom.s. Dominika AnićPrvi dan novoga stvorenja svakakoje Isusovo uskrsnuće. Događaji kojislijede nakon uskrsnuća i Isusoveobjave učenicima i prijateljima koristese u liturgiji kako bismo bolje mogli razumjetismisao sadašnjega misterija naše vjere.Isusovo uskrsnuće sada otvara posve novi život,oslobođen svake podvojenosti koja nastajezbog nepravedne patnje i koja čovjekumože zamagliti vjeru u Božju blizinu i pratnju.Uskrsnuće je odlučni trenutak čovjekovepovijesti.Dva vrtaPrva uskrsna scena smještena je u svemirskiokvir. Sveto pismo nam govori kako je Isusovgrob bio smješten u nekom vrtu, u vrtukoji nas može podsjetiti na onaj edenski okojem govori Knjiga postanka. Dva vrta postavljenasu u neku vrstu međuodnosa. Uprvome promatramo prve ljude, Adama iEvu, prvu ljudsku obitelj koja gubi intimnosti prijateljstvo s Bogom, što za posljedicuima izgon iz vrta. A u drugome vrtu događase susret Uskrsloga sa ženom koja ga traži,s Marijom iz Magdale, koja Isusovom ljubavljuoslobođena od svoga grijeha zadobivamilost da prva primi radosnu vijest o ponovnojprisnosti s Bogom. Dobiva i zadatak daide i tu radosnu vijest spasenja prenese drugima.Ona ne biva iz vrta istjerana nego poslana.To je bitna novost ovoga drugoga vrtai njegove uloge. Iz ovoga vrta iskusnici Božjeblizine bivaju poslani radost podijeliti s drugima.Marija Magdalena to može učiniti jer jeoslobođena straha i zabrinutosti s kojimaje došla na grob. Veliki kamen navaljen nagrobna vrata, za ženu je veliki problem. Tkoće ga pomaknuti? Veliki kamen simboliziratežinu grijeha koji čovjeka vuče prema dnu,pritiska ga i ne dopušta mu doći do novostiživota, do preobražaja, do uskrsnuće. Tajkamen je odvaljen, grijeh je oprošten, a slobodanovoga, božanskoga života tako je dostupna.U grobu je ostalo tek platno u koje jebilo umotano mrtvo Isusovo tijelo, smotanona jednome mjestu. Platno je jedini svjedokda je tu netko, vrlo kratko, počivao. I anđe-li navjestitelji novoga života, začuđeni da jošnetko traži Živoga među mrtvima.Marijina bol zbog „onoga koga višenema“ bila je toliko intenzivna da nije moglaispravno razumjeti pitanje anđela, negoje nastavila pretraživati vrt misleći da jeUčitelja netko ukrao. Vrt postaje mjestomSnimila Lidija Parispotrage za ljubljenim. A neizbježnost susretas onim koga se traži tako izvjesna. Naprvi mah Marija mu se obraća kao vrtlarui traži od njega da joj kaže gdje je njezinljubljeni Učitelj. Onaj koji joj je dao prilikunovoga početka, novoga života. Traži onogakoji je nije osudio nego ljubio. No kadIsus Mariju zovne imenom, zvuk njegovaglasa u trenutku osvjetljava sve njezine čežnje,i to postaje prvim korakom u procesunjezine ponovne preobrazbe. U tom prepoznavanju,u radosnom uskliku „Učitelju“,ona, Marija Magdalena, postaje navjestiteljicomuskrsne zbilje. Iskoračuje iz vrta snovim iskustvom susreta sa Živim, sa stvarnošćukoju do sada nije poznavala i kojojod sada postaje službenicom i prvom navjestiteljicom.Učitelj je živ i ja sam ga susrela.U vrtu, tamo gdje se nalazio grob i smrt,sada je radost i život. On me poslao k vama– reći će učenicima.Poslanje iz vrtaZa navještaj nove zbilje potrebno je iskustvo,susret s novim životom, s tajnom uskrsnezbilje. Marija je to imala. I zato je mogla bitiposlana. Ali Marija je učinila napor sa svojestrane. Ona se zaputila prema grobu, ona jetražila Isusa. I našla ga je. Vrt u kojem je tražila„mrtvoga“ pretvorio se u vrt u kojem senalazi „Živi“, uskrsli Učitelj i Gospodin.Grobni se vrt pretvorio u vrt uskrsnuća, uotkrivenje Kristova otajstva. U radosni navještajkako je i svima nama ta zbilja dostupna,otvorena. Svi možemo doživjeti svojevrstanunutarnji preobražaj, unutarnje uskrsnuće,novi život. Kroz iskustvo Marije Magdaleneučimo da nema neoprostivih grijeha, vrata novogaživota nisu zatvorena ni jednome čovjeku.Ni jednom čovjeku koji se kaje, koji je spremanući u taj vrt, vrt novoga života, ali i izićiiz njega, spreman prihvatiti poslanje – drugimaposvjedočiti svoje iskustvo, Božju dobrotu.Adam i Eva izbačeni su iz prvoga vrta,iz raja, zbog svojih samosvjesnih postupakaali u odvojenosti od Boga. Iskustvo MarijeMagdalene, iskustvo sjedinjenja s Uskrslimi Živim, bilo je tako duboko da je rajskivrt bio sada u njoj i ona ga nije mogla napustiti.On nije tek zemljopisno odredište negostanje iz kojega djelujemo i živimo. Isus šaljeMariju iz vrta, ali s unutarnjom sviješću daje Bog ljubi i da ona ljubi njega, kao i da seBog daje u svakom trenutku i u svakom događajuiznutra i izvana. U tom su stanju nutrinai vanjština u potpunom skladu: postalisu jedno. Tijekom toga kratkog razgovorau vrtu posljednja tajna za Mariju postaje posljednjomnazočnošću, a posljednja nazočnostpostaje Posljednjom Zbiljom.Krist svakoga od nas poziva našim imenom,u našem životnom vrtu, i želi nam povjeritiposlanje. Ali potrebno je zaputiti se,potražiti Živoga. Bitno je ne ići onamo samorazumom, jer nije moguće u uskrsnuće vjerovatipukim razumom. Tu mora biti uključenosrce koje ljubi. Jer ljubav je ona koja vrijedii preko vrata smrti. Ljubav doziva život.Bog nas je toliko ljubio da nam je dao Sinakoji po uskrsnuću postaje nepresušnim izvoromljubavi za svakoga tko ga traži.Iskustvo bezuvjetne ljubavi koju primamood Uskrsloga oslobađa nas trajne potrebeda posvuda trčimo za nečijom naklonošću.Iskustvo novoga života, nove prilike,novoga poslanja ispunja nas dubokim unutarnjimmirom. Uskrsna poruka oslobađanas za novo shvaćanje našega vlastitog životačineći nam dostupnom mogućnost da svojsvakidašnji obični život živimo uskrsno.Nastavak s 5. str.cijeli dan, i rekao da na to nemaju pravo.Svi su mislili da se toga dana ne će održatisveta Misa. Narod se okupio u crkvi, svi sumolili i plakali, što će biti s uhićenim župnikom.Tih je dana boravio kapucin fra StankoDodig u svoje majke pok. Vide (otac muje davno bio umro) na godišnjem odmoru.On se prokrao kroz duhaništa i vinogradeod Sivrića mahale, zvona su zazvonila, i onje održao svetu Misu. Iste je večeri moraobježati iz roditeljske kuće preko Metkovićanatrag u Rijeku. I godinama nije smio doćiu župu zbog straha od represije. Dakle, neprekinutoje slavljena večernja sveta Misa,unatoč uhićenju župnika.Vrijeme nakon župnikova uhićenjaNi nakon fra Jozina zatvaranja svijet se nijedao smesti. Biskup, na molbu provincijalafra Joze Pejića, imenuje fra Zrinka župnimadministratorom, fra Tomislav Vlašić dolaziiz Čapljine u Međugorje početkom rujnai djeluje kao duhovni pomoćnik. Najesenpočinje školska nastava, vidioci se razišli.Otkako im je zabranjen pristup mjestu prvihukazanja, ukazanja imaju u crkvenojprostoriji, desno od oltara, u kome je slavljenau to doba svakodnevna sveta Misa.Vidjelac je Ivan otišao u visočko sjemenište,Mirjana se vratila u Sarajevo, ali je zbogšikaniranja okoline morala mijenjati škole,Vicka i Marija idu na nastavu u Mostar, ali iondje doživljavaju šikaniranje okoline. Nevoljaje biti izdvojen, vidjelac, mimo svojevolje. Ali se nisu dali smesti, nisu zanijekaliono čega su bili svjedoci. Jakov nastavljaškolovanje ovdje u Bijakovićima, jedinoIvanka ne ide u školu. Ona je imala kuću uMostaru, ali joj je toga proljeća majka umrla,te ostaje s ocem, bratom i mlađom sestromu Bijakovićima. I upravo je njihovoponašanje tih prvih mjeseci odlučujuće usvemu: bez privatnosti, progonjeni, šikanirani,ubačeni u ‘nebesku’ igru, od medijaprozivani i ismijavani. Nisu se dali smesti.Da je sve bila namještaljka ili ružna igra,oni bi zacijelo nakon nekoliko mjeseci odbacilisve i vratili se ‘normalnom’ životu,nogometu, zabavi i sl.Unatoč tome što nema vidjelaca, kojimaje nakon petnaestak dana zabranjenpristup na Brdo ukazanja, svijet ne prestajedolaziti. Dolaze i hodočasnici sa strane.Dvojica talijanskih svećenika i teologa savjetujunadbiskupa splitskoga Franu Franićada pohodi Međugorje jer da se ondjedogađaju velike i istinite stvari. On dolazi uprosincu, u vremenu došašća, prerušen, neprepoznat,u Međugorje, prati cijeli večernjiprogram, ostaje zadivljen pobožnošću i molitvomsvega puka, cijele crkve. Osvjedočujese u istinitost događaja i postaje uvjereni braniteljMeđugorja. Bio je ugledni član tadašnjeBiskupske konferencije, predsjednik njezinavijeća za vjeru. Dakle, s te strane, imamovjerodostojna svjedoka koji se ne usteže priznatiautentičnost. Na temelju plodova. Poslijeće on vidioce upoznati i osobno, s njimavoditi duge razgovore, čak ponekada tražitii osobne savjete, napose od vidjelice Marije.Fra Jozo je, u montiranom političkomprocesu, u listopadu osuđen na tri godine zatvora.Biskup Žanić postupno pravi odmakod svega, a lom je kod njega nastao početkom1982., kad su dvojica mostarskih franjevačkihkapelana fra Ivica Vego i fra IvanPrusina tražili od vidjelaca savjet i kakvu-takvuzaštitu. Navodno je jedna vidjelica kazalakako se ‘biskup zaletio’, kako je prebrzo reagirao,da je trebao mudrije postupiti premanjima dvojici. To je bio biskupu jasan znakda to nije Gospa, jer kako se ona usuđuje biskupakritizirati? Te iste zime biskup ustanovljujeprvu komisiju koja se bavi Međugorjem,četvoricu članova kojima je na čelusam biskup.Slobodno se može reći kako vidioci nisubili više važni za samo hodočasničko gibanje.Oni su u početku bili važni kao pogonskopero, ili kao inicijalno paljenje, a poslijesu vjernička mnoštva kroz molitvenu praksu,temeljite ispovijedi, obraćenja, samo potvrđivalisvojim životom ono što je od njihGospa na početku tražila. Što je zapravo ubiti i sama izvorna biblijska poruka, na početkuRadosne vijesti.U cijelome mjestu trajno vlada napetostanje, na ulazu u mjesto milicija kontroliravozila, na stražarskim punktovima mještanistražare, po svakome vremenu, danonoćno,ali to podnose strpljivo. Milicijske i partijskeprijetnje, zastrašivanja. Stalne prijetnjezatvorom, domaći članovi partije u stanovitojsu izolaciji, svatko ih izbjegava. Svijet sejasno svrstao na stranu ukazanja, crkva jesvake večeri prepuna, mahom su to župljanii vjernici iz okolnih župa, a za vikendeiz cijele Hrvatske, napose iz Dalmacije. Svikoji bi htjeli ne mogu doći zbog krize goriva,zbog vožnje par-nepar, zbog bonova na gorivo,ograničenih količina koje je netko mogaodobiti na benzinskoj crpki. Mnoštva pakstalno rastu.16 | Glasnik mira | Međugorje Travanj 2011. | Broj 4 | Godište VI. | 17

Franjevačka mariološka misao i pobožnostPrijelaz iz sedamnaestoga uosamnaesto stoljećeMnogima je ostalo znakovito da je Franjo Antonio Fasani umro upravo na prvi dandevetnice Bezgrješnoj, o kojoj je tako lijepo propovijedao i sav joj se predao, nazivajućisebe „grješnik od Bezgrješne“. U svome pastoralnom djelovanju nakon sv. Mise dijelio jemnoge sličice s likom Marije Bezgrješne, a njezinim zagovorom događala su se i brojnaozdravljenja.fra Miljenko ŠtekoJeronim Montefortinski (1662. – 1738.),krsnim imenom Angelo, rođen je u zemljoradničkojobitelji Bucci u njegovovrijeme vrlo siromašnog talijanskogamjesta Artene. Već od djetinjstva u sebinosi franjevački poziv, ali nailazi na izrazitunenaklonost roditelja redovničkome zvanju.U pismohrani rodnoga grada sačuvana je bilješkaiz koje se dade zaključiti kako je Angelou ranoj dječačkoj dobi bio primljen u franjevačkisamostan, ali su ga roditelji na siluvratili kući. Slijedi vrijeme njegova nemira inezadovoljstva te poteškoće u obitelji, lošedruštvo i, naposljetku, ipak, prva ljubav: redovničkiživot. Godine 1681. Angelo ulazi ufranjevački novicijat tada Reformirane rimskeprovincije i uzima ime Jeronim. Briljantnopolaže školske i studijske obveze. Živiuzornim redovničkim životom. Zaređen jeza svećenika i poslan u Palestrinu kao lectorartium na prvu službu. Nedugo zatim je i ispitivačte profesor teologije u Carpinetu. Zakoju godinu, na provincijskome saborištu uFrascatiju izabran je za provincijala. Prije, zavrijeme i poslije ove redovničke službe fraJeronim piše i objavljuje knjige i priručnikeza studente. U svome znamenitom djelu MetaphysicaAvicennae pokazuje se eruditomfilozofske i teološke misli svoga vremena. ASummom pod naslovom Joannis Duns ScotiSumma Theologica, predstavlja plod svogatrideset dvogodišnjega rada i proučavanjaškotizma. No, valja reći kako se u kasnijimistraživanjima pokazalo da u Summi ima inavoda koji i nisu Škotovi.Marija, puna milostiGlede mariološke misli, potku svega čininauk, odnosno rasprava o Bezgrješnome začeću.Fra Jeronim polazi od poznate teme oočuvanju Marijinu od svakoga, pa i izvornogagrijeha. On razdvaja pojmove o očuvanostii izuzetosti. Koliko god te dvije riječiizgledale sličnih značenja, u teološkomepoimanju onoga doba ta je razlikovnost bilaizuzetno bitna. Naime, neki su od ondašnjihtomističkih teologa razvili čitave sustave dokazivanjaoko potpunog izuzeća i očuvanjaod posljedica istočnoga, odnosno izvornogagrijeha. A posljedice toga izvornoga grijehatrpi sve ljudsko, pa tako i Marija. Fra Jeronim,pozivajući se na Škotove dokaze, neprihvaća ni jedan od spomenutih nauka, aosobito se protivi promišljanju o dva božanskasaveza koji imaju svoje različite povijesno-spasenjskeuvjetovanosti. Prvi savez sAdamom predviđao je prvotnu milost kojase trebala razliti na sve ljudsko potomstvo, adrugi je milost koja se po Mariji trebala izlitiako Adam ili potomstvo padne u grijeh(Summa, 313.). Fra Jeronim ovdje suprotstavljaŠkotov nauk koji u bitnome sve argumentei sve zasluge usmjerava prema IsusuKristu, jedinome Spasitelju i Otkupitelju(Summa, 316.).Valja ovdje napomenuti važnost teološkogpojma, odnosno ideje saveza zbog togajer savez obilježava odnos između Boga ičovjeka kao životno i sudbinsko osobno zajedništvo,u kojemu istodobno ostaje sačuvananeizmjerna razlika između Boga ičovjeka, te stoga i božanstvo Boga i stvorenostčovjeka. Osim toga, teološki je to bitnone samo kako bi se odredio odnos izmeđuBoga i čovjeka, nego i kako bi serazjasnio odnos između Staroga i Novogazavjeta, odnosno saveza, zato što pod svimdogmatskim vidicima označava i kontinuiteti razliku koji među njima postoje. Teološkopromišljanje otkriva bilo jedinstvo,bilo različitost između starozavjetne i novozavjetneBožje objave: isti je Bog onaj kojiu starozavjetnim sklapanjima saveza očitujesvoju volju za uspostavom zajedništva sljudima i onaj koji u utjelovljenju vlastitogaSina objavljuje najdublje jedinstvo izmeđusebe i čovjeka. Isus Krist je u isto vrijemeonaj koji dovršava Stari zavjet i koji ga dovodido ispunjenja, zato što je – kao utjelovljenjeBožje volje da uspostavi zajedništvo –na nenadmašiv i definitivan način ostvariostarozavjetni savez.Zanimljivo je vidjeti kako fra Jeronim,u ovom svjetlu, uvodi i razlikovnost milosti.Marija je, naime, bila „puna milosti“ ili,jednostavno, do kraja „milosna“ što je, premaŠkotovu nauku, nemjerljiva razlika u odnosuna Adamovu milost. To, jednostavno,nije ona ista milost od praroditelja iako joj jeIzvor isti. Marija je, dakle, na istoj crti promišljanjanašega autora Adamova kćer po naravi,ali ne i po milosti. Kao što je spomenuto,u kasnijim proučavanjima, osobito imajućipred očima poznato Waddingovo škotističkodjelo, te izdanja Škotističke aktualne komisijeu Rimu, pojedini fra Jeronimovi navodiŠkotovih zapisa ostali su tajnom. No, tou bitnome ne umanjuje veliki doprinos kojije fra Jeronim dao jasnijoj Škotovoj, osobitoovoj mariološkoj misli.Franjevačka mariološka misao i pobožnostFra Franjo Antonio čini još jedan izvoran iskorak i ovajbiblijski ulomak predstavlja kao srž franjevačkoganauka o bezgrješnome Marijinu začeću. A nauk obezgrješnome začeću, s druge strane, po njegovupromišljanju čini srž mariološkoga nauka. Sve počivana tome. To je početak svih kasnijih vjerovanja inaučavanja. Svaka meditacija polazi od ovoga nauka.Kad se pročita njegov Marianum, razvidno je da dobropoznaje ondašnji franjevački nauk i škotističku misao.Nauk o bezgrješnom začeću – sržmariološkoga naukaFranjo Antonio Fasani, krsnim imenom DonatoAntonio Ivan (1681. – 1742.) – svetimga je proglasio papa Ivan Pavao II. – rodiose u talijanskoj Luceri, u skromnoj radničkojobitelji. U dječačkoj dobi ulazi u lucerskisamostan franjevaca konventualaca, od mladostiprovodeći život obilježen izuzetnompokorom i siromaštvom. Nakon prvih redovničkihzavjeta poslan je na daljnji redovničkiodgoj i izobrazbu u Asiz. Iz toga znamenitogsamostana, u kojem se nalazi i grobsv. Franje, prelazi u rimski zavod sv. Bonaventurekako bi usavršio početni filozofskoteološkinauk. Iz Rima se vraća u Asiz, ovajput kao službeni propovjednik. Nedugo nakontoga u rodnom gradu Luceri postaje lektorsvete teologije, voditelj ondašnjega teološkogstudija, gvardijan samostana, učiteljnovaka i provincijski poglavar. U svakoj odslužbi nosio je glas uzorna redovničkog života,a iza sebe je ostavio brojne propovjedničkezapise te, osobito za našu temu značajanspis Mariale. Upravo je ovim djelom, uzanimljivoj alegorijskoj postavci, promišljaoo Pjesmi nad pjesmama. Središte svega je susret:Bog susreće Mariju vječnom ljubavlju.Marija odgovara. Ona ljubi Boga svim srcemi dušom, svim svojim umom. Marija jesva u Bogu. Fra Franjo Antonio čini još jedanizvoran iskorak i ovaj biblijski ulomakpredstavlja kao srž franjevačkoga nauka obezgrješnome Marijinu začeću. A nauk obezgrješnome začeću, s druge strane, po njegovupromišljanju čini srž mariološkoga nauka.Sve počiva na tome. To je početak svihkasnijih vjerovanja i naučavanja. Svaka meditacijapolazi od ovoga nauka. Kad se pročitanjegov Marianum, razvidno je da dobropoznaje ondašnji franjevački nauk i škotističkumisao. On je samo, na nov način,oblači u svečanije ruho alegorijskoga pisanja.On pazi na svaki izraz. Izuzetno lijepimi pitkim stilom slaže biblijske navode. Komponiraih u zamišljeno meditativno okružje,nešto kao blaženo gledanje. Slike se mijenjaju,a čitatelj ima dojam da ih prenosi netkotko je sve to proživljavao, gledao. I ne samou nekoj davnoj prošlosti. Naš se pisac bitnousmjerava na eshaton. Na nadolazeće kojeizaziva stvarnu pozornost koju je nekoć zasuvremenike Hans Urs von Balthasar ovakoizrazio: „U teologiji našega vremena, eshatologijaje ‘zona nemirnog vremena’. Iz nje sešire one oluje koje ‘plodno ugrožavaju’ čitavopolje teologije, koje ga tučom uništavaju,ali ga i okrjepljuju“. Von Balthasar iznadsvega zahtijeva personalizaciju i kristološkostrukturiranje eshatologije: „Bog je ‘posljednjastvarnost’ stvorenja… Ali, to je na načinna koji se obraća svijetu, to jest u svomeSinu Isusu Kristu, koji je Božja otvorenost,pa stoga i kompendij ‘posljednjih stvari’“. Usvome kristocentričnom pogledu, fra FranjoAntonio će Mariju nazvati i „Majkom našegaotkupljenja“ (Mariale, 114.), jer je onanajintimnije povezana sa svojim Sinom, našimOtkupiteljem, Isusom Kristom. Mnogimaje ostalo znakovito da je on umro upravona prvi dan devetnice Bezgrješnoj, o kojoj jetako lijepo propovijedao i sav joj se predao,nazivajući sebe „grješnik od Bezgrješne“. Usvome pastoralnom djelovanju, nakon sv.Mise dijelio je mnoge sličice s likom MarijeBezgrješne, a njezinim zagovorom događalasu se i brojna ozdravljenja. Ovaj marijanskisvetac do danas je jedan od najobljubljenijihsvetačkih likova svoga kraja. U Luceri su čaktri različita nadnevka u godini posvećena sv.Franji Antoniju Fasaniju.18 | Glasnik mira | Međugorje Travanj 2011. | Broj 4 | Godište VI. | 19

Slike izprvih godinaukazanja

Iz života CrkveIz života CrkveKakvu Crkvu želimo?Duh vremena nije duh Crkve ni duh Isusa Krista. Crkva mora nuditi kontrastni programnaspram svijetu, vjernici moraju živjeti slobodu djece Božje, slobodu od grijeha, zla, poroka,ne dati se ucijeniti duhom vremena, ostati u Kristovoj ljubavi, ne suobličavati se svijetu.fra Tomislav PervanUveljači je na njemačkome govornompodručju ne malo prašinepodigao Memorandum katoličkihteologa i teologinja u kome se zahtijevajuradikalni zahvati u ustroj KatoličkeCrkve. Uradak je podijelio katoličku javnost,stvorena su dva tabora. Jednima se prigovaraočijukanje s protestantizmom, drugima pakfundamentalizam i konzervativni nazor. Sve usvemu, u rujnu predstoji Papin dolazak u Njemačku,i već se stvaraju suprotstavljeni tabori.I bez takva dokumenta jedini je zaključak kakonam svima ne preostaje ništa drugo nego ustanovitikako Crkva ne samo u Njemačkoj negou cijelom svijetu, pa i u nas treba novi početak,jedan nužni ‘zamah’, novi zamašnjak.Nužno je pronaći trenutke sabranostipred GospodinomZa svoga prvoga pohoda Njemačkoj, u studenom1980., Ivan Pavao II. je pred njemačkomjavnošću pozvao na novi zamah, novi početak,i to s polazišta evanđelja. Evanđelje kao životnaodrednica, kao ishodište i polazište za novi početak,novu evangelizaciju. Prethodno je PavaoVI. ostavio vrijedni dokument o evangelizaciji,Evangelii nuntiandi, a Ivan Pavao II. u Catechesitradendae govorio o novom zamahu kateheze,polazeći od odveć značajna svjedočanstva samoganavjestitelja koji mora ‘odzvanjati’ evanđeljem.Ne treba smetnuti s uma kako je našBog Bog trajnih egzodusa, gdje je svatko pozvanzapočeti iznova, izići iz uhodanoga, najprijeod sebe. Bog je Bog trajno novih početaka.Današnji je Papa početkom osamdesetihodržao veoma zapaženo predavanje o krizi suvremenekateheze u kojoj se značenje više polažena metode nego na sadržaj.Možda je pravi odgovor svojim zemljacima,potpisnicima, ali i svima nama, dao sam Papagovoreći nedavno u audijenciji o svetom PetruKaniziju, ističući četiri smjerodavne značajkeiz života toga velikoga crkvenog obnoviteljanakon reformacije i otpada sjeverne Europeod Rima. Značajke toga naučitelja su harmoničnavjernost dogmatskim principima s dužnimpoštovanjem svake osobe. U povijesnomtrenutku snažnih naboja i konfesionalnih teteoloških prijepora klonio se svetac oporosti ibjesomučne retorike te je svoje snage usmjerioprema duhovnim korijenima vjere te oživljava-nju vjere u Crkvi. Poglavito pak njegovo prijateljevanjes Isusom koje se osnaživalo u ljubaviprema Pismu, ljubavi prema sakramentima,prema crkvenim ocima. Jasno kako kršćanskogaživota i rasta nema bez sudjelovanja u bogoslužju,napose u svetoj Misi kao i svakodnevnommolitvenom životu, osobnom susretu irazgovoru s Bogom.Posred tisuću aktivnosti i tolikih vanjskihsvakodnevnih izazova i čari kojima smo izloženi,nužno je pronaći trenutke sabranosti predsamim Gospodinom, razgovarati s njime, slušati,osluškivati njega. Kad bismo to prakticirali,suvišni bi bili memorandumi teologa i stvaranjenapetosti i blokova.O svemu tome u spomenutom dokumentunjemačkih profesora ni riječi. Ni riječi oBogu novih početaka, o slavlju sakramenatai duhovnom životu, nego se sociološkim i racionalističkimrječnikom te argumentima pokušavasagledati razlog opadanja svećeničkihzvanja te tražiti izlaz u dokidanju celibata, zaređivanjuoženjenih muškaraca, pripuštanjužena na ređenje te pristanak i na prakse kojesu u društvenom životu ‘normalne’, npr. istospolnezajednice i sl. Nije kriza u manjku svećeničkihkandidata, nego je kriza u gubitku vjerskesvijesti i vjerske biti, supstancije u širokimvjerničkim krugovima. U crkvama je sve manjevjernika, vjera maglovita, svjedočanstvo ujavnosti nikakvo. Samo polazište spomenutogadokumenta jest upitno. Ako čovjek želi neštoreformirati, onda se mora usredištiti, što trebareformirati. Reformirati mogu samo ono štopoznajem, što u biti priznajem, iza čega svimsrcem stojim i ljubim te što želim da nađe odjekau drugima? A želi li se upravo to s Crkvomu ovome dokumentu? Platforma mora biti zajedničkoVjerovanje, Kristova osoba, evanđelje,svima zajednički moral.Crkva je Božje djelo u svijetuTreba se zapitati, od čega to Crkva i vjera žive.Od struktura, hijerarhije, profesora teologije ikateheta te njihovih predavanja? Pa veli se dadaleko više ljube svoju vjeru na Zapadu mladimuslimani bez školskoga vjeronauka negokatolici s desetak godina školskoga vjeronauka,jer oni dobiju u obitelji temelje svoje vjere,a u kršćana toga nema. Oni su u obitelji usisaliljubav prema vjeri, Bogu, obitelji. Izvor je i životCrkve drugdje, ne u svijetu. Crkva je Božjedjelo u svijetu. Ona je djelo trojstvenoga Boga,Oca, Sina i Duha Svetoga. Upravo je Sabor naglasioeuharistijsko poimanje Crkve. Tko želireformirati, obnoviti Crkvu, mora poći odonoga što je bitno, a to je Božje u Crkvi, a nešto je djelo ljudskih ruku. Dakle, ne što bih jahtio ili rado imao u svojoj zarobljenosti svijetomili što meni odgovara. Kod reformi u Crkvitreba uvijek poći od upitnika, kakvu je toCrkvu zamislio Bog po Isusu Kristu u DuhuSvetome. Gdje su ti temelji, koje su Božje nakane?O tome ni govora u spomenutom spisu.Krajnja ravnodušnost spram biti onoga što Crkvukao Crkvu tvori i kakvu je Sabor zamišlja,a ‘memorandumaši’ se trajno pozivlju na Sabor,on im je nešto kao šibolet.U dokumentu prevladava pojam ‘sloboda’ ikršćanska se poruka svodi na poruku slobode.Kod Isusa to je Radosna vijest, obraćenje, ljubav,spasenje. Kršćanin ima udjela u tim poveznicama,on u sebe prihvaća ljubav trojstvenogaBoga, on je prihvaćen u život samoga Bogakoji se odvija na razini međusobnoga prožimanjaosoba u Trojstvu. Sv. Franjo je znao ponavljatikako Ljubav nije ljubljena te da se naLjubav može odgovoriti egzistencijalnom ljubavlju,cijelim bićem. Crkva ne treba salonskihreformatora, nego svetaca reformatora koji supoput Franje, Dominika, Ignacija, Franje Saleškogaopečatili svoje vrijeme osobom IsusaKrista.Sveci imaju drukčija osjetila od ostalih ljudi.Oni zapažaju svijet drukčije, drugim očima,drugom optikom. Imaju moć zrenja, sagledavanja,lako proniču ispravnost ili neispravnostčinjeničnoga stanja, u društvu i Crkvi. Već jeKarl Rahner, kritički promatrač vremena i Crkve,govorio kako danas trebaju Crkvi misticite da će vjernici sutrašnjice – a preminuoje prije više od četvrt stoljeća – nužno moratibiti iskusnici u vjeri, s novom duhovnošću, ljudiodluke koji se dižu protiv javnoga mnijenjai nasilja medija. Trebat će odvažnost ranokršćanskihmučenika koji su se znali usprotiviti iu ime Isusa Krista reći odlučno ‘ne’ svijetu, ‘da’svojemu Bogu i svojim uvjerenjima. Od njegovihse predviđanja ostvaruje jedna premisa,nestaje vjernika, a sve je manje ili gotovo da inema iskusnika i mistika.Teolozi i osvjedočeni vjernici ne bi trebalipristajati uz javnost koja je daleko od Bogai vjere te tražiti uzroke primjerice zlostavljanjamaloljetnih u celibatu svećenika. Statistike govoreda samo 0,1 postotak tih slučajeva dolaziiz katoličkoga okružja, a u Americi je postotakudjela katoličkih svećenika statistički 0,03 posto.Jasno, i jedan slučaj je katastrofa i sablazan,ali razloge za tu zastranu ne treba tražiti u celibaterskomživotu ili katoličkom moralu. Tkoto i nadalje tvrdi, ostaje kod svojih predrasudai ne doprinosi izlazu iz krize. Da ti svećeniciprijestupnici nisu plivali s duhom vremena, dasu se držali Isusovih riječi i crkvenoga morala,ne bi zašli s puta niti zastranili. Istinski su vjernicii sveci uvijek plivali protiv duha vremena.Duh vremena nije duh Crkve ni duh Isusa Krista.Crkva mora nuditi kontrastni program naspramsvijetu, vjernici moraju živjeti slobodudjece Božje, slobodu od grijeha, zla, poroka, nedati se ucijeniti duhom vremena, ostati u Kristovojljubavi, ne suobličavati se svijetu. Tu slobodudjece Božje na neponovljiv način oslikavaPavao u Poslanici Rimljanima.Hraniti se molitvom i BožjomnazočnošćuPrema Papinim riječima, Crkva mora učitipiti iz svojih duhovnih vrutaka. Nije to bijegu intimu ili privatnost, nego je to duh otporaduhu svijeta, otvorenost za nove obzore,iskorak iz onoga što nudi svijet u svojoj pomamiza srećom, užitcima i zadovoljstvima,u granicama pojavnoga, vidljivoga i opipljivoga.Osloboditi u sebi one snage kojima jeIsus pobijedio napasnika u pustinji; pobijeditisnagom Duha kumire koji nas svakodnevnosalijeću; idole bogatstva siromaštvom, idolepožude čistoćom, a pohlepu za vlašću i moćiposlušnošću, zauzimati se za malene u društvu,isticati se u svakodnevnom nasljedovanjuKrista, hraniti se molitvom i Božjom nazočnošću.Od toliko osoba svakodnevno čujemda im je upravo svagdanja hrana za dušu pratitivečernji program na valovima Radiopostaje„Mir“ iz Međugorja.Želimo li izići iz krize i ponovno biti kršćanii vjernici, trebamo se orijentirati premaosobi Isusa Krista, dokazivati se na areopazimasvijeta. Kristova nas duhovnost ne izolira,nego otvara za druge, tražiti istomišljenike,stvarati zajednice i molitvene kružokekoji se posvećuju svjedočenju, bogoslužju, kršćanskomkaritasu – upravo prema onoj trojini,martyria, leiturgia, diakonia. Kršćanskaduhovnost nikada nije ezoterijska individualističkaduhovnost u kojoj se pojedinac podvrgavainicijaciji u misterije, nego je to uvijekzajedničarska duhovnost koja se realizirau sakramentalnim činima Crkve, ponajprije ueuharistiji.Nikada Isus nije išao širokim, nego uskimputem križa. Govoreći današnjim rječnikom,autoceste vode u propast, a strmi planinski putvodi u prostranstva, visine, nova iskustva s Bogom.Krist nije propovijedao salonsko kršćanstvo,religiju ugode i lagana života, pogotovone ono, u kome je ideal živjeti u blagostanju ibogatstvu. Tko smatra kako je u Crkvi sve krivoi zastarjelo zato jer od čovjeka traži odricanje,suze i znoj, napor i muku, ne zna što je učovjeku, ne zna ni što je život, a pogotovo štoje ljubav. Ljubav je uvijek davanje, razdavanje,odricanje. Uvijek vrijedi Isusova, obratite se ivjerujte Radosnoj vijesti. Kod spomenutih profesoraimamo na jednoj strani moral popustljivosti,u soft-izdanju, a s druge strane gotovopelagijansko traženje nepogrješivosti kod drugih.Tko otvaranje pošte uvjetuje moralnim integritetompismonoše? Ako mi Isus šalje pismo,otvorit ću ga, neovisno o donositelju.Crkva stoji ili pada s osobom Isusa Krista.Krist nam se daruje u bogoslužju, u sakramentima,u riječi. Liturgija je Kristov dar Crkvi, ane ljudska akcija. Ona nije mjesto samouprizorenjavjerničke zajednice, nego slavlje Božjegasilaska s nama ljudima. Liturgija je ponajprijekatabatička. Što reći o onih 70-80 postokrštenih koji nedjeljom ostaju radije u krevetunego da idu na euharistijsko slavlje, živeći napolapoganski, krojeći sebi svoj moral i svoju‘vjeru’. Mogu li se zvati vjernicima?Crkva ne može mijenjati svoj lik koji joj jeutisnuo Utemeljitelj. Znao je Isus za poganstvokoje je imalo mnoštvo svećenika i svećenica,proroka i proročica, pa je ipak uzeo usvoj najuži krug 12 apostola, muškaraca. I današnjiPapa ponavlja kako Crkva ne može činitišto hoće, nego je vezana voljom Gospodinai Utemeljitelja. Stalno se govori o crkvenom‘rigoroznom moralu bez milosrđa’, poglavito upitanjima spolnoga morala. Nije li sam Isus govorio5 (!) puta u različitim zgodama o teškimzahtjevima spolnoga i bračnoga morala? Znaoje što je u čovjeku! Obnova Crkve ne će se dogoditipreko novih struktura, moralnom popustljivošću.Treba uspostaviti dijagnozu i datipravu terapiju, u korijenu. Crkva mora postatiCrkvom žive vjere u Isusa Krista. To je pak težaki zahtjevan korizmeni put.Ako već teolozi, reformatori Crkve kodslužbene Crkve vide toliki raskorak i jaz izmeđumoralnoga postulata i stvarnoga stanja, zašto– iz razloga vlastite vjerodostojnosti i poštenja– ne započeti najprije kod sebe, i dovestiosobno stanje u ravnotežu, pa onda od drugihtražiti što sam osobno učinio? Postulat svetostiobvezuje sve, pa i profesore teologije i katehete.Ništa lakše od stavljanja zahtjeva na papir.Ako već u vlastitom životu postoji raskorak izmeđupostulata i stvarnosti, zašto onda ne započetiupravo u svome dvorištu, a ne u tuđem?22 | Glasnik mira | Međugorje Travanj 2011. | Broj 4 | Godište VI. | 23

Vijesti, najave, obavijestiVijesti, najave, obavijestiGodišnje ukazanje Mirjani Dragićević-SoldoVidjelica Mirjana Dragićević-Soldosvakodnevna ukazanja imala je od24. lipnja 1981. do 25. prosinca 1982.Na posljednjem svakodnevnom ukazanjuGospa je, povjerivši joj desetu tajnu, reklada će joj se ukazivati jedanput godišnje i to 18.ožujka. Tako je i bilo tijekom svih ovih godina.Ove godine okupilo se više tisuća hodočasnikana molitvi krunice kod Plavog križa. Ukazanjeje započelo u 13.46 i trajalo do 13.50 sati. Nakonukazanja Mirjana je prenijela Gospinu poruku:Draga djeco!Ja sam s vama u ime najveće Ljubavi, u imedragoga Boga koji vam se približio preko mogaSina i pokazao vam pravu ljubav. Ja vas želim povestiBožjim putem. Želim vas naučiti pravoj ljubavi,da je drugi vide u vama, da je vi vidite udrugima, da im budete braća i da drugi vide milosrdnogbrata u vama. Djeco moja, ne bojte seotvoriti mi svoja srca. Ja ću vam majčinskom ljubavljupokazati što od svakoga od vas očekujem,što očekujem od svojih apostola. Pođite sa mnom.Hvala vam!Pješaci hodočasnici iz SlovenijeKad dođu u Međugorje, jedno odnajposjećenijih hodočasničkihmjesta u svijetu, brojni hodočasnicikažu da su stigli do cilja. Nasuprotnjima, mnogima je Međugorje tek polaznomjesto prema cilju – vječnom životu, otkriva-nju Boga i njegovih planova. Do cilja ili starta,u Međugorje je u petak, 4. ožujka 2011., stiglaskupina od osam hodočasnika iz Kamnika uSloveniji. Na dugo i pomno planirano hodočašćeosmero ih je pošlo iz Kamnika, prvu dionicuprošli su skupa pješice, njih šestero nastaviloje put automobilom, a dvojica – MihaHribovšek i Vido Kregar – prepješačili su putod 560 kilometara za 14 dana.Premda su prešli tako dalek put, na njihovimse licima osjetila svježina i vedrina, štosu mogli zahvaliti Kraljici Mira kojoj su odlučilihodočastiti. Po dolasku u Međugorjepomolili su se pred Gospinim kipom ispredcrkve sv. Jakova, a potom su u crkvi zahvaliliBogu i Gospi za pređeni put i dobivene milostina putu do Međugorja.Dvojici pješaka-hodočasnika ovo je prvidolazak u Međugorje, no za ovo mjesto iukazanja Kraljice Mira čuli su od svoje rodbinei prijatelja prije mnogo godina. Posvjedočilisu nam kako su se ljudi koje su sretalina putu čudili njihovoj odluci da u Međugorjehodočaste pješice. No ipak su imali razumijevanjaza njih, kako oni u prometu,tako i oni koji su im nudili okrjepu: hranu,piće i prenoćište. Svakodnevno su prelazilioko 40 kilometara, po lijepu vremenu ali ipo kiši i snijegu.Potres u JapanuDana 11. ožujka 2011. Japan jepogodio snažan potres koji jeizazvao vodeni val visok desetmetara. U potresu i vodenomvalu srušeni su cijeli gradovi, a do danasje objavljeno da je poginulo preko dvadesettisuća stanovnika. Premda je gradnjau Japanu prilagođena izdržati i najjačepotrese, ovaj posljednji pokazao je dasu čovjekove sile u takvim trenutcima uistinunemoćne. Potres i vodeni val oštetilisu i atomsku centralu u Fukushimi pa seJapan bori i s problemom radijacije kojaprijeti velikom dijelu te zemlje.Svijet pokazuje sućut i spremnost pomoćizemlji koja je doživjela katastrofu, ami u Međugorju molimo se da po zagovoruKraljice Mira i Gospe iz Akita Spasiteljublaži patnje ljudi pogođenih višestrukomkatastrofom.Nakon dolaska u Međugorje hodočasnicisu molili krunicu na Brdu ukazanja, a sutradansu s većom skupinom slovenskih hodočasnikamolili Križni put na Križevcu tesudjelovali na večernjem molitvenom programuu župnoj crkvi. S hodočasnicima jecijelo vrijeme putovanja, na početku i samkao pješak a poslije kao pratnja, bio česti međugorskihodočasnik Boštjan Krajnc.„Hodočastili smo u mnoga hodočasničkamjesta u Sloveniji, išli smo pješice u Rim iCompostelu, no ovo je hodočašće za nas biloiskustvo kakvo dosad nismo doživjeli“, reklisu nam na kraju susreta. Na pitanje hoće liponovno u Međugorje, odgovorili su kakoće to biti uskoro, vjerojatno za 30. obljetnicuukazanja.Vedrana VidovićDuhovna obnova u MeđugorjuDne 16. ožujka u Međugorju jeodržana duhovna obnova za cijeluHercegovačku franjevačkuprovinciju za ožujak. Ova obnovazamišljena je i kao seminar u sklopuprograma trajne formacije. Tema susretabila je Pomirenje s Bogom – teorija i praksa.Ovo je drugi put da se u Međugorju u okviruduhovnih obnova i trajne formacije organiziraseminar o sakramentu pomirenja.Susret je održan u tzv. Žutoj dvorani, izameđugorske crkve. Započeo je u 9.30 molitvomsrednjeg časa, nakon čega je slijedilopredavanje dr. don Ante Mateljana, profesoradogmatske teologije na KBF-u u Splitu.U jednosatnom izlaganju, prof. Mateljantemeljito je obradio temu razlažući dogmatskii sakramentološki vid sakramenataozdravljenja s posebnim naglaskom napokoru ili pomirenje, osvrnuvši se na svebitne elemente ovog sakramenta. Zatim jeuslijedila kratka stanka za kavu, a onda jena red došao pastoralni vid problematike,diskusija i pitanja. Diskusija je trajala polasata. U 12 sati slavljena je sveta Misa kojuje predvodio provincijal dr. fra Ivan Sesar,u koncelebraciji s predvoditeljom obnovedon Antom, međugorskim župnikom fraPetrom Vlašićem i još 47 svećenika. Propovijedaoje don Ante.Na Misi su pjevali novaci i postulantipredvođeni magistrom postulanatafra Stankom Mabićem.Na kraju misnog slavlja provincijal je zahvalioprof. Mateljanu, nazočnoj braći, domaćinimai svima koji su se trudili okopripreme ovog susreta. Seminar je organiziransuradnjom moderatora trajne formacijefra Ike Skoke i Vijeća za duhovnost,čiji je pročelnik fra Danko Perutina.Nakon misnog slavlja uslijedio je zajedničkiručak. Sveukupno je na obnovi sudjelovalooko 70 braće.18. međunarodni susret organizatora hodočašća,voditelja centara mira i međugorskihmolitvenih i karitativnih skupinaUMeđugorju je od 6. do 10. ožujka2011. održan 18. međunarodnisusret organizatora hodočašća,voditelja centara mira, molitvenihi dobrotvornih skupina vezanih za Međugorje.Na susretu je sudjelovalo oko 380sudionika, najviše iz Italije, zatim Bolivije,Španjolske, Francuske, Češke, Slovačke, Austrije,Njemačke, Irske, Engleske itd. Temasusreta, kako smo najavljivali, bila je: „Ja sams vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt28, 20).Predavači na ovogodišnjem seminarubili su fra Tomislav Pervan, fra Mate Dragićevići fra Danko Perutina, istodobno i koordinatorovogodišnjeg seminara. Osim napredavanjima, sudionici su sudjelovali u razgovorimas predavačima i u večernjem molitveno-liturgijskomprogramu, te skupa molilikrunicu na Brdu ukazanja i Put križa naKriževcu. Prvi ovakav susret održan je u Međugorjuod 21. do 23. lipnja 1994., zatim uBaškoj Vodi, u Tučepima, više puta u Neumu,a od 2000. ponovno se počeo održavatiu Međugorju. Među sudionicima smosusreli više njih koji redovito dolaze na svakisusret, još iz ratnih vremena, te svjedočevažnost vlastite obnove i poticaja za rad s hodočasnicima.Više cvijeća,manje smećaPrije petnaestak godina, pok. fraSlavko Barbarić u Međugorju jepokrenuo akciju „Više cvijeća,manje smeća“. U jedan dan okupljenižupljani i hodočasnici prihvaćaju sevreća i kupe sve odbačeno što onečišćujeovu sredinu. U akciji, redovito, najvišesudjeluju školarci, što je bilo i ove godine.Očišćeno je središte mjesta i zaseoci, a kamionisu odvozili prikupljeno smeće.Ovogodišnji dan „Više cvijeća, manjesmeća“ održan je 26. ožujka, a organiziralisu ga Župni ured, Frama Međugorjei Osnovna škola Bijakovići. Nakon akcije,u popodnevnim i večernjim satima sudionicisu nastavili druženje po zaseocima.Potičemo župljane i hodočasnike daodbačene vrećice i boce, koje nađu naPodbrdu i Kiževcu, pokupe u vrećice iodlože u za to pripremljene kontejnere.Na taj način čuvamo dostojanstvo ovogamjesta, koje je Gospa na poseban načinizabrala.BlagovijestMeđugorska župa proslavila je upetak, 25. ožujka, svetkovinuNavještenja Isusova začeća –Blagovijest. Svete Mise na hrvatskomjeziku slavljene su u župnoj crkvi u8, 11 i 18 sati. Za hodočasnike iz svijeta, kojihse toga dana okupio velik broj, slavljenesu sv. Mise na engleskom, francuskom, njemačkom,poljskom, talijanskom, slovačkomi korejskom jeziku. Kao i svakoga 25-og umjesecu, upriličeno je i cjelonoćno klanjanjeIsusu u Presvetom oltarskom sakramentu.Statistike zaveljaču 2011.Broj podijeljenih sv. pričesti: 26.900.Broj svećenika koncelebranata: 780(27 dnevno).24 | Glasnik mira | Međugorje Travanj 2011. | Broj 4 | Godište VI. | 25

Vijesti, najave, obavijestiČlanovi Velikoga župnog zbora „Kraljica Mira“ u Boki kotorskojDana 5. ožujka 2011. članovi Velikogažupnog zbora „KraljicaMira“ iz Međugorja bili su naizletu u Boki kotorskoj. Taj bogatimsadržajem ispunjeni dan upriličila je voditeljicazbora s. Irena Azinović kako bismose što bolje pripremili za svoje pjevačke obvezeu župi koje slijede u idućim mjesecima.Pošli smo ispred župne crkve sv. Jakovau ranim jutarnjim satima. Dok smo putovali,nismo ni slutili što nas čeka, što ćemo svevidjeti. Nakon duge vožnje stigli smo u Perast,mjesto na obali mora, ispred kojeg senalaze dva otoka, jedan prirodni – Sv. Juraj,i drugi umjetni – Gospe od Škrpjela. Brodicanas je prevezla do malene crkve Gospeod Škrpjela. Ni lagana kiša nije nas omela.Ulazak u crkvu sve nas je ostavio bez riječi,jer je unutrašnjost ukrašena i oslikana motivimaiz života Djevice Marije. Slike, ikonei pločice zahvale prekrivaju zid. Na mjestugdje je pronađena čudotvorna slika Marijes Isusom iz 1452. godine danas se nalazi oltar,a slika zauzima mjesto iznad oltara. Izaoltara je mračni uski prolaz u kojem je malenakockasta udubina prema samom središtuoltara. U crkvi, ali i u muzeju u njezinomsastavu, nalaze se pločice s različitimslikama, koje i dandanas donose pomorci uzahvalu Gospi od Škrpjela za preživljavanjena moru od bura, nevremena, bolesti i drugihnepogoda. U crkvi smo slavili Misu, aposlije smo obišli i muzej, bogat različitimpovijesnim slikama, ikonama, vrčevima,puškama i mnogim drugim predmetima.Nakon obilaska i razgledavanja, napustilismo otok i posjetili crkvu sv. Nikole u Perastu.Ponovno se susrećemo s dalekom prošlošćui veoma zanimljivim predmetima.Jedan od njih su i orgulje stare preko 300 godina.Orgulje su i danas ispravne, ali se zbogstarosti rijetko koriste. U Dobroti smo posjetilibaroknu crkvu sv. Mateja koja takođerčuva daleku povijest. U crkvi se nalazi ikonaruke sv. Mateja, koja u sredini ima koščicukralježnice ovoga sveca veličine jednogmilimetra. Na ulazu u crkvu s lijeve stranenalazi se i slika svih svetih. U čudu smo sepogledavali i zapitkivali kako je moguće dasu svi sveci nacrtani na jednom mjestu. Poizlasku iz crkve pokušavali smo vidjeti dokleseže pogled, ali neuspješno; svatko je vidionešto drugo ili nešto dalje… u vremenu.Jer, takav je osjećaj u Boki kotorskoj.Iz crkve sv. Mateja autobusom smo se uputiliprema središtu Kotora, podno brda Sv.Ivan. Na brdu stoji srednjovjekovna kotorskatvrđava i gradske zidine. U grad, kojiima troja vrata, ušli smo kroz glavna, do kojihse nekada dolazilo morem. Šećući se trgomi prolazeći kroz uske uličice došli smodo najznačajnijeg sakralnog spomenika uKotoru, katedrale Sv. Tripuna, iz 1166. godine.Nad glavnim oltarom u katedrali jekameni ciborij sa scenama iz života sv. Tripuna,a iza kojeg je pozlaćena pala s likovimasvetaca. Slika sv. Tripuna, koji u rucidrži grad Kotor, krstionica s klesanom kamenompločom, freske na kojima je prikazanaIsusova muka i mnoge druge slikei umjetnine krase unutrašnjost katedrale.Nakon katedrale, došli smo u crkvu sv. MarijeKoleđate / Blažene Ozane iz 1221. godine.Ulazna brončana vrata prikazuju životblažene Ozane, zagovornice mira u obitelji.U crkvi iza oltara, oko vrata a dijelom i nastropu, nalaze se freske otkrivene tijekomobnove crkve. Lijevo od oltara može se vidjetikrstionica i prvobitna visina tla crkve,koje je dva metra niže od današnjeg. Crkvablažene Ozane čuva neraspadnuto tijelosame blaženice. Sestra koja nam je ispričalaživotnu priču blažene Ozane spomenulaje i neka čudesa koja su se događala za životablaženice.Nakon dirljivog obilaska uslijedio je povrataku Međugorje. Vozeći se, gledali smomore, kuće, stabla, ulice i brodove kako bismoKotor što dublje urezali u srce i sjećanja.Noć, mirno more i svjetla u daljini ostavilisu pečat u nama, pozdravili nas i svojomljepotom pozvali da ponovno dođemo.Andrijana ŠegoPaket ljubaviŽupni ured Međugorje pozvao ježupljane da i ove korizme pripremepakete ljubavi s osnovnimživežnim namirnicama.Paketi će, što je dugogodišnja praksa zaBožić i Uskrs, biti podijeljeni potrebitimau župi i mjestima izvan naše župe.Priprava za UskrsTijekom korizme – o čemu smo pisali u prošlom broju – župljanižupe Međugorje pripremaju se za Uskrs pobožnošćuKrižnoga puta: petkom u 14 sati na Križevcu i poslije večernjeMise, te nedjeljom u 10.30 prije pučke i poslije večernjesv. Mise.Preporučamo vjernicima da uskrsnu ispovijed ne ostavljaju za Velikitjedan. Zbog velikog broja domaćih hodočasnika u tom razdoblju,sakrament pomirenja neka obave na vrijeme.Cvjetnica ove godine pada na 17. travnja. Tradicionalno, grančiceće se blagosloviti u 10.30, prije pučke Mise, na temeljima stare župnecrkve. Nakon toga, svećenici i vjernici u procesiji će se uputiti užupnu crkvu.Vijesti, najave, obavijestiDrugo hodočašće beskućnika, prosjaka i najsiromašnijihUdruga „Job“ (više na: www.inet.hr/job) i volonteri udruge „Stepinčevaoaza mira“ iz Zaprešićapo drugi put su, 12. i 13. ožujka2011., organizirali hodočašće u Međugorjeza beskućnike, prosjake i najsiromašnije.Drugog dana hodočašća, u nedjelju, hodočasnicisu posjetili Majčino selo. Tom prigodom,momci iz zajednice Milosrdni otacosim svjedočanstva, ponudili su im i topliručak.Duhovni pratitelj hodočasnika bio jepredsjednik udruge „Job“ vlč. Dragutin Goričanac,dobitnik nagrade „Ponos Hrvatske“za 2010. Poticaj za svoj rad vlč. Dragec je našaou Sv. pismu, u retcima: “Čeznite za višimdarovima! A evo vam puta najizvrsnijeg!”(1 Kor 13) koji su ga potaknuli da se okrenedjelotvornoj ljubavi. Od tada vlč. Goričanacneumorno radi s bolesnicima, invalidima,napuštenima, beskućnicima …SeminarOsamnaesti međunarodni susret organizatora hodočašća,voditelja centara mira, molitvenih i dobrotvornihskupina vezanih za Međugorje, kao i prošle godine,završio je u Majčinu selu. Naime, završni ručak izahvala svim sudionicima organizirani su u velikoj dvorani Majčinasela. Mnogi djelatnici, djeca, momci iz zajednice Milosrdnogoca te žene iz zajednica djelatno su se uključili u pripremanje ručkakako bi svim sudionicima osigurali srdačan prijam i boravak.Tom prigodom sudionici seminara još su se jedanput upoznali sasvime što Majčino selo čini i znači svima onima koji u njemu žive.26 | Glasnik mira | Međugorje Travanj 2011. | Broj 4 | Godište VI. | 27

Lectio divina – S Marijom kroz BiblijuŽidovski Pesah i kršćanska PashaMeđugorski vidioci tvrde da je u jednom ukazanju Gospa plačući rekla: „Zaboravili steBibliju“! Listajmo zajedno Stari i Novi zavjet kako bismo upoznali Oca, Sina i Duha Svetoga.Lidija ParisNe bojte seLjubav koja ne umireMi se i danas zaustavljamo na tajni uskrsne stvarnosti koja nas krijepi i snaži svetimsakramentima. Oni su ta velika Ljubav koja se zove Isus i koja nikada ne umire.s. Lidija GlavašNa hebrejskom jeziku, Pesah znači proći iznad. Židovi sespominju noći kada je Zatornik kaznio Egipat, a prošaoiznad kuća Hebreja zato što su njihova vrata bila obilježenakrvlju žrtvovanoga jaganjca. To nam kaže KnjigaIzlaska u poglavlju 12. Izlazak iz Egipta dogodio se tako naglo dase narod danima hranio beskvasnim kruhom. Zato se Pesah zovei blagdanom beskvasnih kruhova, koji se slavi punih sedam dana.Prvi Pesah Hebreji su slavili na putu prema obećanoj zemlji, u Sinajskojpustinji, kako je zapovjedio Gospodin preko Mojsija (Izl 12; Br9,2-4; 2 Ljet 35,6; Ez 45,21).U Isusovo je vrijeme veliko mnoštvo vjernika dolazilo proslavitiPashu u Jeruzalem. U Hramu bi žrtvovali pashalnoga jaganjca, za-28 | Glasnik mira | MeđugorjeSnimila Lidija Paristim bi ga blagovali tijekom svečane večere koja se odvijala po točnopropisanim pravilima. Tada bi se čitali biblijski i povijesni tekstovio tome kako je Bog Hebreje izbavio iz egipatskoga ropstva. To jeobiteljska liturgija. Židovi je slave i dan-danas, i ta se svečana večerazove Seder.Zašto je nama kršćanima bitna židovska Pasha? Pogledajmo štonam kaže Evanđelje…Marko i Matej kažu da su prvoga dana Beskvasnih kruhova učeniciupitali Isusa: „Gdje hoćeš da ti pripravimo da blaguješ pashu?“(Mt 26,17; Mk 14,12). Kod Luke Isus kaže: „Svom sam dušom čeznuoovu pashu blagovati s vama prije svoje muke“ (Lk 22,15). Isusi učenici blagovali su, dakle, Pashu u skladu s običajima. Blagovalose žrtveno janje, jeo se beskvasni kruh, pilo se vino. Tijekom te blagdanskevečere u svima su se kućama u Jeruzalemu nad kruhom i vinomizgovarale uobičajene blagoslovne molitve. To je učinio i Isus.Ali kod te posljednje Isusove večere događa se nešto novo: Isus dajekruh i vino svojim učenicima govoreći: „Ovo je tijelo moje… Ovo jekrv moja… na otpuštenje grijeha“ (Mt 26,26-30). Isus, dakle, stavljasamoga sebe na mjesto pashalnoga jaganjca. Njegova krv, a nekrv žrtvenoga jaganjca, donosi slobodu. Oslobađa nas, ali ne iz egipatskogaropstva, nego iz ropstva grijeha. Uvodi nas u slobodu djeceBožje (Rim 8,21). Daje nam hranu za put prema vječnom životukoji je naša obećana zemlja. Odsada slavimo Pashu njemu na spomen.Isus stvara novu liturgiju, Isus je novi žrtveni jaganjac. Već jeIvan Krstitelj bio rekao: „Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!“(Iv 1,29).Gospina poruka od 25. veljače 2007. kaže: „Nebeski Otac želi izbavitiod ropstva grijeha svakoga od vas… ostavite grijeh… Učiniteto iz ljubavi prema Isusu koji vas je svojom krvlju sve otkupio…Ne zaboravite, dječice, vaša sloboda je vaša slabost“. U poslanici KorinćanimaPavao upozorava: „Pazite da ne bi možda ta vaša slobodabila spoticaj nejakima“ (1 Kor 8,9), a Galaćanima kaže: „Za slobodunas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaramropstva!“ (Gal 5,1).Izraelci su svojevoljno otišli u Egipat gdje su postali robovi. Bog jeza njih izborio slobodu. Mi svojevoljno ulazimo u grijeh čiji postajemorobovi. Isus je za nas izborio slobodu. Isus je znao da je došaonjegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu (Iv 13,1). Ova Pasha njegovje izlazak. On izlazi iz svijeta i vraća se Ocu. Odlazi u kraljevstvoOca nebeskoga koje je i naša obećana zemlja. „Idem pripraviti vammjesto“, kaže Isus. „Kada odem i pripravim vam mjesto, ponovno ćudoći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja“ (Iv 14,2).Ovi tekstovi žele biti poticaj na čitanje Knjige nad knjigama. Bitće vam od istinske duhovne koristi samo ako budete prigrlili Biblijui uronili u odlomke koji su ovdje navedeni, ako budete tražilidublje i dalje, i ako budete provodili mnogo, mnogo više vremenas Biblijom nego s ovim skromnim predloškom koji držiteu ruci. Božja je riječ živa i djelotvorna (Heb 4,12). Ako se izložimonjezinu djelovanju, ona u sebi, sama po sebi, ima snagu mijenjatinas.Još su se tiho nazirali jecaji jeruzalemskihžena koje su pratile Isusa dok jenosio teški križ ulicama njihova grada,a treći dan već je bio na pomolu. Njegovpogled i riječi koje im je uputio – kao utjehui opomenu – da ne plaču nad njim nego nadsobom i nad djecom svojom, duboko su seurezale u njihovo srce.A pjesma koju su pjevale odjednom jeumuknula, ostao je samo njezin odjek negdjeu dubini i laganim drhtajima dolazio umisli. One opet pokušavaju oživjeti taj pjev,ali s gorkim okusom. Jedna od njih ipak ćedati oduška srcu. Čuo se njezin uzdisaj: “Izsrca mi naviru riječi divne: pjesmu svoju jakralju pjevam, jezik mi je k`o pisaljka hitrapisara. Lijep si, najljepši od ljudskih sinova,po usnama ti se milina prosula, stoga te Bogblagoslovio dovijeka“.A Veronika je na vezenom rupcu protkanomzlatnim nitima i biserima, u svoju obiteljveć unijela Isusovo lice koje više nije bionalik na ispjevani pjesan. Njezin rubac nijeviše mirisao alojem i kasijom, nego znojem ikrvlju dragoga Učitelja.Sve misli ovih dobrih žena izrazito togadana bile su okrenute zrakom ljubavi premaNjemu, Isusu i Majci njegovoj. Kao ženei majke teško su mogle dijeliti te dvije ljubavi,te dvije boli, Majke i Sina.Mogle su samo ostati u šutnji i razmišljatio tim događajima, baš kao i Majka njegovakad joj je starac Šimun, u sretnom trenutkudok ga je milovala u svom naručju, prorekaoda će joj mač boli probosti srce. Mač boli!Dobro je to čula Majka njegova i ostala u tihomrazmišljanju o tome kroz cijeli život. Tesu joj riječi potajno navirale kao podsjet naono što se sada događalo na ulicama Jeruzalemai na Golgoti.On je umro. Na križu, između dva razbojnika.On, Božji Sin! Žene su ostale podnoGolgote. Ali ne sve. Marija iz Magdale, Saloma,Marija, majka Jakovljeva i Josipova tedruge žene koje su ga pratile iz Galileje, bile suvjerne svomu Učitelju. Pratile su ga i pomnopazile mjesto gdje je položeno njegovo mrtvotijelo. Njihove marame skrivale su bol na licu.Logika raspinjanja i logika ljubaviRazapeti čovjeka nije pripadalo njihovojosobnosti. A razapeti Boga, sama pomisaona taj čin izazivala je bol i jecaj duše. Da, tosu žene. Bogobojazne, dobre žene. Za njih,logika raspinjanja nazivala se užasom. Logikaljubavi nije se, nažalost, uspjela nametnutivlastitim muževima, braći i prijateljima.One su morale šutjeti i trpjeti. Za njih je uvijekbilo spremno kamenovanje, sve do onogadana kad je on, Isus, rekao neka ženu kamenujusamo oni koji grijeha nemaju. Bilaje to najava novog života, za koji je moraoplatiti cijenu. One su sada mogle razumjetiriječi svetoga proroka: “Ne bijaše na njemljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, niljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe,odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama,od kog svatko lice otklanja, prezren bješe,odvrgnut“.Hramska zavjesa je kao lûda visjela i bezglavomlatarala tamo-ovamo dok su velikisvećenici u svojim odajama tumačiliToru sebi u opravdanje. Isusove riječi s križa:„Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine“nisu ih pokolebale u njihovu naumu, premdase, u času njegova umiranja, i sunce rastužilo,sakrilo lice, a tama raširila svoje bezgraničnehaljine. Pećine u svojim njedrimaosjetiše lom, novi život, prsnuše im njedra igrobovi se jedan za drugim otvoriše… Samoostade tvrdo ljudsko srce.I stražari kod Isusova groba besprijekornosu stajali, kao ukopani. Savjesno su izvršavalisvoju stražarsku dužnost, u tjeskobi daih Golgota ne bi dočekala.Ona, Majka, obljubljena njegovim učenicima,čekala je Vijest: USKRSNUO JE! ISUSJE ŽIV! I tako je bilo.Vijest su donijele žene koje su odmah nakonukopa žurno spremale najljepše miomirisnepomasti da pomažu Njegovo mrtvo tijelo.Kradom, u rane jutarnje sate dođoše dogroba, a on bijaše prazan! Kroz srce im prostrujibolna sumnja da su ga lupeži velikihsvećenika odnijeli na neko skriveno mjesto.U tom se trenutku pojavi Uskrsli Gospodin susklikom: „Ne bojte se!“. On i tada želi da seuz njega svatko osjeća potpuno sigurno. Poletješek njemu i obujmiše mu noge cjelivajućiih s velikom odanošću. A on im reče nekaodmah idu i kažu njegovim učenicima. Majcinije trebalo govoriti, ona je to znala. Njezinoprobodeno srce već je živjelo uskrsnu radostljubavi i novoga života.Travanj 2011. | Broj 4 | Godište VI. | 29

SvjedočanstvoSvjedočanstvoMeđugorje – mjesto susretas Bogom u molitvi (IV.)Imati čvrstu vjeru, moliti čista srca, biti u zajedništvu s Bogom, pouzdati se u Boga i moliti dase njegova volja izvrši u nama, biti Bogu za sve zahvalan, bit strpljiv – uvjeti su da Bog uslišinaše molitve. Ako smo ispunili te uvjete, Bog nam, zapravo, ne može uskratiti ono što tražimo.fra Petar LjubičićNije rijetkost čuti kako netko govori:Tražio sam od Boga ovo ili onoi nije mi uslišao molitvu! Moliosam za zdravlje oca, majke ili djeteta,nisam dobio što sam tražio! Molio samda prođem na ispitu, a pao sam! Ako je Bogčuo moj vapaj, zašto mi nije dao kakav odgovor?Ako je Bog ljubav i milosrđe, zašto mi tone pokaže i ne ispuni moju opravdanu želju?Slične prigovore možemo čuti na svakome koraku.Što na sve to reći?Mnogi misle kao da je Bog u nekakvu servisu,u uredu za hitnu pomoć, i čim nešto zatražimomora nas uslišati. Mi, naime, izmolimoOčenaš, Zdravomariju ili naručimo svetuMisu i držimo da bi nam Bog morao dati štood njega tražimo. Kao u trgovini. Jesmo li seikada zapitali, zašto Bog nije uslišao našu molitvu?Možda se Boga sjetimo samo ako namje nešto potrebno, ako se razbolimo mi ili netkood naših, ako zakažu naše snage pa ne možemopostići ono što bismo željeli. A inače nemarimo za molitvu, ne marimo za Boga.Jesmo li se zapitali je li ono što od Boga tražimozaista dobro za nas, za našu dušu? Moždaje pogibeljno, možda je to naša propast?! Danismo molili u stanju teškoga grijeha? Jesmo limolili ponizno ili možda oholo, umišljeno?Možda nam Bog nije dao ono što smo tražili,ali nam je zato udije lio nešto drugo. Kolikimole za zdravlje, a Bog im ne udijeli zdravl je,ali im zato daruje snagu da mogu strpljivo nositisvoju bolest. Možda Bog ne uslišava našemolitve zato što od njega tražimo da vrši našuvolju, a ne svoju. Ako Boga molimo za nešto,naša molitva mora biti puna predanja, kako biu svakoj našoj molitvi bio ovaj završetak: Alineka se vrši tvoja volja, a ne moja! I onda će,makar nam naše molitve izgledale neuslišane,u stvarnosti biti uslišane, jer se izvršila Božjavolja, a ne naša. Ako nam nije dao ono što smotražili, to nam nije dao zbog našega duhovnogdobra i spasenja.Koji su uvjeti da Bog uslišinaše molitve?Jasno nam je da je Bog uvijek spreman čutinašu molitvu. Prije nego ga zamolimo, on znaSnimila Lidija Parisšto nam treba. Sveto pismo nam to potvrđuje:“Zazovi me, i odazvat ću ti se i objavit ću ti velikei nedokučive tajne o kojim ništa ne znaš”(Jer 33,3). “Molite i davat će vam se! Tražite,i nalazit ćete! Kucajte, i otvarat će vam se! Jersvatko tko moli, prima, tko traži, nalazi, i tkokuca, otvara mu se!” (Mt 7,7-8). Zar je potrebnospominjati da je Bog svemoguć i sveznajući.On sve zna i sve može. Njegovu moć ističe isveti Pavao: “Bog svojom moći što u nama djelujemože učiniti neizmjerno mnogo više negomožemo namoliti ili zamisliti” (Ef 3,20).Da bi molitva bila uslišana, potrebno je ispunitiodređene uvjete. Ponajprije, potrebnoje imati čvrstu vjeru. “Što god u molitvi vjerujućizaištete, dobit ćete!” (Mt 21,22). Moramovjerovati da Bog može učiniti sve što ga zamolimo.“Bez vjere je nemoguće svidjeti se Bogu;jer onaj koji hoće pris tupiti Bogu mora povjerovatida postoji Bog i da nagrađuje one kojiga traže” (Hebr 11,6).Potrebno je moliti čista srca. To je vrlo bitanuvjet. U stanju teškoga grijeha Bog ne čujenašu molitvu, jer smo grijehom prekinuli milosnuvezu s njim. Isto tako nemamo nikakvihzasluga pred Bogom. Da bi Bog čuo našu molitvu,potrebno je ukloniti zaprjeke. Potrebnoje savršeno se pokajati i iskreno priznati svojegrijehe u ispovijedi. Ako smo odlučili ubudućese čuvati grijeha, Bog nam rado sve opraštai tako vraća milost koju smo grijesima izgubili.Potrebno je biti u zajedništvu s Bogom. Zajedništvose očituje u traženju i vršenju Božjevolje. Volja Božja je da dopustimo Duhu Svetomuda nas vodi i u nama izvede djelo spasenja.Isus kaže: “Ako ostanete u meni i ako mojeriječi ostanu u vama, ištite što god hoćete i primitćete!’’ (Iv 15,7). Isus je u Getsemaniju molio:“Oče moj! Ako je zbilja moguće, neka memine ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, negotvoja volja!” (Mt 26,39).Pouzdati se u Boga i moliti da se njegova voljaizvrši s nama i s onima za koje molimo najboljije uvjet da Bog usliši našu molitvu. Dabi Bog uslišio našu molitvu, potrebno je Bogubiti za sve zahvalan. Bože, hvala ti za milost date mogu moliti za ono što mi je potrebno. Tiznaš bolje od mene što je za moje dobro i vječnospasenje, isto tako za dobro i spasenje mojojbraći i sestrama. “Ne brinite se tjeskobnoni za što, već u svemu iznosite svoje zahtjeveBogu prošnjom i molitvom sa zahvalnošću!”(Fil 1,6).Potrebno je biti strpljiv. Ako od Boga neštotražimo, želimo da nam to odmah dadne. Uvijekzaboravljamo da ne možemo znati što je zanas bolje. Zato je potrebno biti strpljiv i prepustitiBogu da on odluči kada će nam nešto darovati.Ako bi Bog ispunio sve naše prohtjeve ioprav dane želje u trenutku kad ga zamolimo,vjerojatno bismo bili razočarani. Mi smo, zapravo,vrlo ograničeni kada je riječ o budućnosti.Zato je bolje sve Bogu prepustiti. Sve štotražimo, tražimo u Kristovo ime: “I što god zamoliteu moje Ime, učinit ću to da se proslaviOtac u Sinu. Ako me što zamo lite u moje Ime,ja ću to učiniti!” (Iv 14,13-14).Uvijek u molitvi zahvaljujmo Bogu, slavimoga i veličajmo, tražimo pravednost, ljubav,mir, tj. kraljevstvo Božje i Božju slavu, još boljeBožju volju. Tada ćemo od Boga dobiti što godtražimo. Bog nam, zapravo, ne može uskratitiono što traži mo, jer smo ispunili sve uvjetekoje je postavio.Pavlovo iskustvoU Drugoj poslanici Korinćanima (12. poglavlje)Pavao piše o svojim viđenjima i objavamakoje mu je Gospodin darovao. Opisuje kakoje bio uznesen do trećega neba (raja). Tu ječuo neizrecive riječi koje čovjeku nije dopuštenoizreći. Zapravo, ono što je Pavao doživio,vidio i iskusio u raju, teško je opisati siromašnimriječima. On kaže: “Mi navješćujemoono kako stoji pisano: što oko nije vidjelo iuho nije čulo i čovjeku ne pade na pamet, toBog pripravi onima koji ga ljube. Nama je toBog objavio po Duhu” (1 Kor 2,9-10). Pavaopotom piše: “I da se ne bih uzoholio zbog obiljaobjava, zabijen mi je trn u tijelo, Sotoninglasnik, da me udara šakama da se ne uzoholim.Stoga sam triput molio Gospodina da mese taj Sotonin glasnik okani. A on mi odgovori:‘Dostaje ti moja milost; jer, ona posve otkrivasvoju snagu u slabosti!’” (2 Kor 12,7-10).Sv. Pavao otvoreno opisuje svoje teško stanje.Ne kaže da je bolestan, nego da mu je zabijentrn u tijelo, Sotonin glasnik. Taj mu trn ne damira. Mora podnositi teške i neizdržive bolikoje ga prate dan i noć. Nema mirna sna. Nemože djelovati kako bi želio. Ta mu je mukavelika smetnja. Sve do danas nitko ne zna štoje Pavao mislio pod pojmom trn. Jesu li to tjelesneboli: npr. kronični bronhitis, neka trbušnabolest, bolest bubrega, srčane mane... Moždaje riječ o duševnim mukama, primjerice opotištenostima, strahovima ili o nekoj vrstiepilepsije.Ne znamo ništa sigurno, samo možemonagađati. Dr. Ljudevit Rupčić, prevoditelj Sv.pisma, kaže: “Govor je o nekoj Pavlovoj bolestiod koje ga Bog nije htio osloboditi da bi gasačuvao od oholosti. Ona najviše napada velikeljude i obično bude po njih ubitačna. Spomenutabolest predstavljena je kao osoba i Sotoninposlanik, jer je bolest posljedica grijehakoji je potekao od Sotone.’’ I danas mnogi bolujuna duši i tijelu. Neki su trajno prikovani zakrevet. Ostali su nepokretni. Neki noćima nemogu spavati, jer ih nešto muči. Sami ne znajušto... Svatko manje-više ima svoj križ, svojumuku koju mu je providnost dodijelila. Pavaopriznaje da je Gospodina triput molio, moždaovako: Bože, molim te, pomozi mi! Oslobodime od ove muke... moga križa...! Bog ječuo Pavlov vapaj, ali ga nije uslišio, da se ne biuzoholio.Dobro je sjetiti se Krista i njegove smrtneborbe u Getsemaniju. Uoči svoje muke na Velikičetvrtak, u Getsemanskom vrtu, Isus u vizijigleda sve što će ga snaći. Sv. pismo kaže daga je spopala žalost i tjeskoba. Znojeći se krvavimznojem tri puta je vapio: “Oče moj, akoje zbilja moguće, neka me mine ovaj kalež.Ali neka ne bude moja nego tvoja volja” (Mt26,39). Ostaje tajna zašto je tomu tako. Bogzasigurno ima neki plan. Ako k njemu dođemo,vjerojatno će nam sve tajne biti otkrivene.Evanđelist Luka opisuje kako se Isusu ukazaoanđeo i hrabrio ga dok se u smrtnoj stiscižarko molio.Bog zna bolje od nas što nam treba i štoje za naše dobro. On, dakle, čuje svaku našumolitvu i uslišava je, ipak na drukčiji, tajnovitiji,čudesniji način nego to mislimo i želimo.Pavao je krunski svjedok kako Bog uslišava.On nas ne oslobađa od onoga što bismoželjeli, ali daje snagu da se muka ili križ možes lakoćom nositi. Bog je sam obećao da svojumilost daruje i njegova blizina čovjeka nikadane ostavlja sama. To je dovoljno. To nasmora tješiti. Pavao je čuo odgovor: “Dostaje timoja milost; jer, ona posve otkriva svoju snaguu slabosti!”.Budi bez brige! Dobit ćeš svakoga dana tolikosnage i bit će dovoljno da možeš izdržatizabijeni trn. Ne smiješ samo misliti: moramovaj teret cijeli život nositi! Mudrac dijeli životna sate, sate na minute; sada (ovaj trenutak)moram izdržati!Bog me je po zagovoru GospinuozdravioAna R. iz Zagreba imala je 34 godine kada jegodine 1979. pala s balkona bez ograde. Objesu joj noge bile na više mjesta prelomljene, a ikralježnica je bila ozlijeđena. Trpjela je neopisiveboli i svaki je pokret bio mukotrpan. Nikrvotok i krvni tlak nisu bili u redu. Bubrezisu joj također zadavali probleme, a oboljela jei od artritisa i teške anemije. Ona sama priča:“Liječnik mi je rekao da medicina ne posjedujenikakve mogućnosti da bi mi pomogla pase trebam uteći Bogu. Pitala sam ga kako ćuse moliti Bogu. Nisam bila poučena u vjeri itrebalo mi je devet godina da poslušam savjetsvoga liječnika.Boga sam susrela 1994. u Međugorju. Molilasam na Brdu ukazanja, zahvaljivala Bogu iklanjala mu se. Tijekom molitve doživjela samnešto posve čudnovato. Mojim tijelom, naposenogama, prostrujala je neka čudesna, meninepoznata, snaga (sila). Srce mi je tako snažnolupalo te sam pomislila da će se raspući. Nakonnekoliko minuta moje je tijelo bilo posvemirno. Osjećala sam duboki mir i veliku radost.Nisam više osjećala nikakve boli i sav jeteret nestao. Za mene je duhovno ozdravljenjebilo važnije i jače nego ono fizičko.”Po moćnom zagovoru Majke Božje, Ana jeu Međugorju našla vjeru u Boga, duhovno i fizičkoozdravljenje.30 | Glasnik mira | Međugorje Travanj 2011. | Broj 4 | Godište VI. | 31

Odjeci u svijetuOdjeci u svijetuMarc Lenahan, IrskaKrajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godinaprošloga stoljeća, u Sjevernoj Irskoj organizirao se pokretza civilna prava. Katolici su tražili svoje pravo na rad,na stan, kao i svoja vjerska prava. Kad su počeli sukobii nemiri, moja je obitelj bila vrlo ranjiva jer smo živjeliu protestantskom dijelu grada i bili izloženi napadimaprotestantskih skupina koje su se bojale da bi katolici moglipreuzeti taj dio Irske koji je prisvojila Velika Britanija.Početkom 70-ih naš je obiteljski domnapala jedna protestantska skupina.Bacili su bombu. Nitko nije bio ranjen,ali smo svi bili jako prestrašeni.Brzo poslije toga jedna nas je skupina izbacilaiz kuće, izgubili smo sve što smo imalii postali izbjeglice. To me je zauvijek obilježilo.Bio sam ogorčen zbog onoga što su Britanciučinili mojoj zemlji. Britance sam počeosmatrati neprijateljima. Stotine dječakapoput mene bilo je ogorčeno zbog svega štose događalo. Počeo sam čitati irsku povijest ividio sam da se taj model ponavlja iz stoljećau stoljeće. Kad sam postao tinejdžer, odlučiosam se suprotstaviti Britancima i zato sam sepridružio Irskoj Republikanskoj Armiji. IRAje vjerovala da Britanci razumiju samo silu.Jedan odjel IRA-e bile su policijske snage.Budući da britanska policija nije bila prihvaćenameđu Ircima, tu je ulogu preuzela policijaIRA-e. Kao mladi policajci bili smo veomabrutalni. Umjesto pravnika i sudova, mismo rješavali probleme među ljudima. Našase pravda sastojala od batina. Ako bi netkonešto ukrao od nekog Irca katolika, za njegase pobrinula policija IRA-e. Meni to nijebilo dovoljno. Htio sam se pridružiti odraslima,onima koji su nosili oružje i bombe, kojisu se borili protiv britanske vojske. Rekli sumi da moram biti siguran u ono što radim,jer to može dovesti do teških ozljeda, zatvora,pa čak i smrti. Rekao sam da sam spremansve to prihvatiti.Postao sam snajperistOtišao sam na pripreme, postao sam snajperisti naučio baratati raznim drugim oružjem,i onda su me poslali natrag u Belfast uborbu protiv britanske vojske. U mojoj jedinicibilo je deset muškaraca i žena. Imalismo puške, pištolje, ručne bacače, ručnebombe. Mjesecima smo vrebali u zasjedina britansku vojsku. Za IRA-u smo podnijelimnoge žrtve, mnoge smo noći probdjeli zasvoju stvar. Znali smo provesti po deset danau planiranju neke operacije. Jednoga dananešto je krenulo po zlu. Spremao sam se pucatina jednu skupinu vojnika. Napunio sampušku i pucao tri puta na vojnike. Izvježbalisu nas da treba ciljati u prsa ako želimo nekogapogoditi u čelo. Ispucao sam tri metkaali sam promašio vojnika i pogodio civila.Zajedno s kolegama pokušao sam pobjeći,ali smo naletjeli na drugu patrolu britanskihvojnika. Njihov je vođa na sudu izjavio da jehtio na mene pucati kad je motor na kojemsmo se vozili sletio s ceste. Bio sam uhićen ioptužen za pet pokušaja ubojstva.Prije odlaska u zatvor,živio sam dvostrukiživot. Na sveučilištu samstudirao ruski, a kad sume uhitili trebalo mi jejoš samo tri mjeseca dozavršnog ispita. Moj seživot potpuno srušio. Biosam osuđen na dvanaestgodina.Moja me mama prepustila GospiOvdje želim spomenuti i svoju majku. Mojajadna mama bila je jako zabrinuta. Znala jeda činim nešto jako loše, ali me nije moglazaustaviti jer imam slobodnu volju. Ona jepomoć tražila kod Gospe i mnogo godinaposlije rekla mi je da je molila ovako: „Marijo,ja mu ne mogu pomoći, prepuštam gatebi“. Moja je majka u moje džepove stavljalaGospine slike i krunice. Stavljala je svetesličice pod moj krevet, a ja sam i u zatvorubio još uvijek potpuno posvećen ciljevimaIRA-e.Prije odlaska u zatvor, živio sam dvostrukiživot. Na sveučilištu sam studirao ruski, akad su me uhitili trebalo mi je još samo trimjeseca do završnog ispita. Moj se život potpunosrušio. Bio sam osuđen na dvanaestgodina. Okrivljavao sam Katoličku Crkvu daje dio sustava, da je neprijatelj. Odavno samprestao ići na Misu, Crkva je za mene biladio britanskoga sustava. Jednoga dana jedanje svećenik došao u zatvor. Bio je to Fr.Paddy Kenny, koji je više puta išao u Međugorje.Pedesetero zatvorenika, članova IRAe,okupilo se u jednoj prostoriji. U nedjelju jedolazio služiti Misu ali ga nikada nismo slušali.Dodavali smo si cigarete, tajne poruke,a njega puštali da radi što hoće. Toga nas jedana Fr. Paddy izazvao. Pročitao je odlomakiz proroka Izaije: „Ako su vam grijesi crvenikao grimiz, postat će bijeli kao snijeg“. Rekaonam je da se u Međugorju Gospa ukazujei da ima poruku za nas, za nas u tomzatvoru, u toj prostoriji: ovo je vrijeme milostii milosrđa. To mi se nije svidjelo i poslijeMise otišao sam k njemu i rekao mu da mise ta poruka uopće ne sviđa, da on ništa nerazumije. Htio sam ga preobratiti, uvjeriti gaRiječi Svetoga pisma za mene su postale riječi života.„Ja sam put, istina i život“… Došao sam da život imate,da ga u punini imate… Bog je tako ljubio svijet da jeposlao svog jedinog Sina da nitko tko u njega vjeruje nebude izgubljen, nego da ima vječni život…da treba voditi rat. On mi je rekao: ako drugitjedan opet dođem, možemo li o tome razgovarati?Rekao sam da možemo.Premda nisam znao što je Božjemilosrđe, sa mnom se nešto događaloOn je dolazio iz tjedna u tjedan, donosio jeknjige o Međugorju, nudio mi da ih čitam.Kako su tjedni prolazili, zainteresirao samse za tu priču Božje milosti u Međugorju.Nešto se događalo sa mnom premda nisamshvaćao što je milost, što je Božje milosrđei dobrota. Nešto se dogodilo. Odjednomsam na Misi doista slušao. Potajno sam usvoju ćeliju nosio listić s nedjeljnim čitanjima.Počeo sam čitati Sveto pismo. Prije suto za mene bile besmislene riječi, mrtvo slovona papiru, no odjednom kao da su dobileboju, tri dimenzije: postale su osobne. Vidiosam samoga sebe u tim pričama. Paraliziraničovjek koga prijatelji kroz krov spuštajupred Isusove noge… ja sam bio taj paralitičar,paraliziran grijehom, tamom, ali samčuo Isusove riječi: ustani, grijesi su ti oprošteni.Pročitao sam priču o Lazaru, mrtvom,u grobu… ja sam bio taj mrtvac, moj grob sumoji grijesi, ali sam čuo Isusove riječi: izađi!Onda sam razmatrao Isusovu smrt na križu,vidio sam Isusa na križu kako prolijeva svojukrv, ranjen, prebijen… ja sam bio taj vojnikpod križem koji kopljem probada Isusovbok. Ali Isus je rekao: Oče, oprosti im,ne znaju što čine.Riječi Svetoga pisma za mene su postale riječiživota. „Ja sam put, istina i život“… Došaosam da život imate, da ga u punini imate…Bog je tako ljubio svijet da je poslao svogjedinog Sina da nitko tko u njega vjeruje nebude izgubljen, nego da ima vječni život… Utjednima i mjesecima koji su uslijedili moj ježivot krenuo novim putem. Bog je u meni neštopokrenuo, pozivao me na promjenu. Gospaje tražila da se obratim, da idem na ispovijed.Jedne nedjelje svećenik je došao u zatvor imogao sam izabrati susret IRA-e ili ispovijed.Otišao sam na ispovijed. Na ispovijedi samse oslobodio tih dugih godina mraka. Osjetiosam nešto što nisam osjetio nikada prije:radost i mir. Tijekom tjedana i mjeseci koji suuslijedili počeo sam više moliti, otkrio samkrunicu, čitao sam o Lurdu i Fatimi, životesvetaca, velikih ljudi poput Padra Pija. Osjetiosam da me potiču ti veliki heroji, da su onipravi šampioni. Mi smo mislili da smo mi heroji,ali nismo. To iskustvo želio sam podijelitis drugima u zatvoru. Pokušao sam, neki sumi se pridružili. Nakon dvanaest godina izašaosam iz zatvora i pokušao otkriti Božju voljuza sebe. Osjećao sam da Bog želi da radims mladim ljudima u školama. Postao sam učitelj,i to vjeronauka.Britanski vojnik i ja zagrlili smo se kodmeđugorske crkveKad sam prvi put došao u Međugorje, misliosam da sam umro i otišao u nebo. Radosnuvijest ovdje vidiš na licima ljudi. Izgledajuuskrsnulo. Jednoga dana netko mi je rekaoda netko želi sa mnom razgovarati. To je bilopokraj crkve. Susreo sam se s tim čovjekom.Rekao mi je da je bio britanski vojnik. Bio jevojnik u Belfastu u ono vrijeme kad sam jabio član IRA-e, na istom području gdje samse ja borio. I on je iskusio obraćenje. Ja, bivšičlan IRA-e i on, bivši britanski vojnik, zagrlilismo se i pomirili kod međugorske crkve. SBogom ništa nije nemoguće. Susreo sam i čovjekakoji je napao našu kuću. Bio je u protestantskojskupini koja ju je uništila. Čuo samnjegovo svjedočanstvo. Nas dvojica radili smozajedno, govorili zajedno o miru, o praštanju,o Isusu. Bog ima čudan smisao za humor.Škola u kojoj radim nalazi se neposrednopokraj zatvora, nekoliko stotina metara odmoje zatvorske ćelije. Iz učionice u kojoj predajemmogu vidjeti ćeliju u kojoj sam proveooko dvije godine. Sjećam se da sam iz zatvoračuo glasove djece koja se igraju. Nisammogao ni zamisliti da ću deset godina poslijeuz Božju pomoć biti među njima i učiti ihvjeronauk. Pokušavam im prenijeti nešto odsvojeg iskustva međugorske Gospe. Kažemim da ih Bog voli, da su sinovi i kćeri BogaSvevišnjega, jabučica njegovih očiju, i da ihIsus neizmjerno ljubi. On je Bog obećanja,blagoslova i ljubavi. To je Bog koga sam susreopreko Gospe u Međugorju.Želio bih završiti s jednom molitvom, nadamse da je možete koristiti kod kuće. Sastojise od pet riječi. Kad vam bude teško,kad se udaljite od Boga ili vas muče grijesi,neuspjesi ili strahovi, tih pet riječi su prekrasnamolitva: „Gospodine, ja danas počinjemiznova“.(Prevela Lidija Paris)32 | Glasnik mira | MeđugorjeTravanj 2011. | Broj 4 | Godište VI. | 33

PoticajiIsus pobjednikIsusovi protivnici grdno su se prevarili: htjeli su ga ubiti, a on zapravo postade vječnoživim; htjeli su ga ukloniti sa scene, a on postade nazočan cijelome svijetu; htjeli suizrugati kralja židovskoga, a Isus postade kraljem Kraljevstva kojem nema kraja!fra Mario KnezovićIsus je pobjednik, i to onaj konačni –mogli bismo opisati krajnji rezultat unadmetanju dobra i zla, ljubavi i mržnje,života i smrti. S objavom rezultatanije trebalo žuriti prije uskrsnuća. Nakonuskrsnuća nastao je potpuni obrat. Svi dotadašnjipobjednici postali su poraženi, ali sprilikom da i oni po milosti budu na straniPobjednika – na strani Isusovoj. To je zapravoUskrs. Pitam se, može li itko ostati nijempred činjenicom Isusova uskrsnuća? Zarnetko može obuzdati svoje osjećaje da nekliče Spasitelju: Hvala ti, pobjedniče! Bravo,Isuse! Ti si naš spas! U tebi je izvor života,tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo!?Kako li je na dan Uskrsa bilo Kristovim krvnicima?Što li su osjećali vidjevši što se dogodilo?Jesu li mogli od srama i straha hodatizemljom?Isusovi protivnici grdno su se prevarili:htjeli su ga ubiti, a on zapravo postadevječno živim; htjeli su ga ukloniti sa scene,a on postade nazočan cijelome svijetu; htjelisu izrugati kralja židovskoga, a Isus postadekraljem Kraljevstva kojem nema kraja!Protivnici su Isusove ruke htjeli prikovati daviše ne može nikomu pomoći, a Isus je uskrsnuoi od tada njegove ruke stižu do brojnihbolesnika, grješnika; rukama koje su bileprikovane dijeli oproštenje, krv i tijelo spasa.Njegove ruke od tada su ispružene za siromaha,patnika i nevoljnika. Protivnici suU grobu je ostala smrti neprijateljska mržnja,a Isus je ustao na život.Kamen je odvaljen, agrobna vrata postadoševrata života. Kakva liparadoksa, do tadaneshvatljivo postajestvarnost!34 | Glasnik mira | Međugorjehtjeli prikovati Isusove noge da više ne hodaovom zemljom i opet su se prevarili: Isus jeod tada postao putnik do najudaljenijih krajeva,kuca na sva vrata i obilazi obitelji, narode...Pun ga je svijet. On je u svim crkvama,savjestima, ljudskim srcima. On, po svojimslužbenicima, hoda svijetom u svetoj pričestii sakramentima.Protivnici su proboli Isusovo srce hotećizaustaviti njegove otkucaje, a Isusovo srceod tada kuca u milijunima ljudi, u bezbrojnimkrštenicima. Od tada svaki grješnikmože nasloniti svoju glavu na Isusovo srcei čuti njegove otkucaje ljubavi i prihvaćanja.Protivnici Isusovi htjeli su ušutkati Isusovažedna usta napojivši ga gorčinom žuči. Opetnisu uspjeli: danas čovječanstvu iz tih ustateče spasonosni slap riječi mira, života, praštanja,ljubavi, spasenja. Na slušanje toga govorapoziva nas i Gospa u Međugorju.Krvnici, najzad, Spasitelja stavljaju u grobmisleći da je s tim završena povijest jedneosobe. No, tu se zapravo rodila povijest novogačovjeka i po njemu obnovljenoga svijeta.U grobu je ostala smrt i neprijateljskamržnja, a Isus je ustao na život. Kamen jeodvaljen, a grobna vrata postadoše vrata života.Kakva li paradoksa, do tada neshvatljivopostaje stvarnost! Fra Rufin Šilić kliče:„Kristov grob pretvorio se u majčinsku utrobuiz koje se rađaju djeca Božja. Za Kristovevjernike grob nije više svršetak nego početakživota. Križ više nije stablo smrti, nego stabloživota.“ Zagrlimo to stablo!Znak svetoga križaKako praviti znak križa na sebi?Crkveni su obredi, znakovi i blagoslovine puni dubokasadržaja i značenja. Svaki je znak znamen i sadržajzbiljnosti koju predstavlja. Vidljivi znakovi nevidljivemilosti koja se na nas izlijeva kad ih činimo svjesnoi pobožno. Nerijetko se zna dogoditi da nam znakovi postanupuke mehaničke radnje koje obavljamo bez duha i srca.Stari su govorili quotidiana vilescunt, svakidašnje stvari postajuotrcane, izblijede. Tako je i sa svetim znakovljem. Činimo ih,obavljamo ih, u njih se ne uživljavamo. Izvodimo ih bez onogašto oni u sebi nose i znače, nerijetko su ti sveti znakovi bez dušei srca, obez-dušeni.Svakidašnji znak koji toliko puta činimo jest znak svetogakriža. Prvi znak, prvi izričaj naše vjere. Vjerujemo u Oca,Sina i Duha Svetoga, započinjemo u njihovo ime, ime PresvetogaTrojstva zazivamo na sebe. Prizivamo na sebe samoga Boga.O Bože, u pomoć mi priteci. Znak križa prvi je naš kršćanskiCredo-Vjerujem, najkraći i najzgusnutiji. U tome smo znaku iimenu kršteni, postali smo svojina samoga Boga, djeca Božja.U tome znaku i umiremo, a na naš se grob podijeva križ – kaoznak spasenja. Stoga treba taj znak činiti pravilno, dostojanstveno,odmjereno. U nas je to redovito prikraćena, površna kretnja,kao da nešto od sebe tjeramo, odgonimo, bez pune svijestii vanjskoga izričaja. To je pravilan znak, treba ga praviti polagano,od čela do prsiju, od ramena do ramena, on nas treba cijeleobujmiti. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Okomica i vodoravna,okrenutost prema Nebu i Zemlji, prema Bogu i čovjeku.Treba se sav sabrati, svoje misli, svoje osjećaje upravo u tu kretnju.Zamisli kako ide od čela do prsiju, od ramena, kako obujmljujecijelo tvoje biće, tijelo i dušu. Taj me znak ujedinjuje, odmene stvara jedinstvo, blagoslivlja me, posvećuje me.Zašto? Zato što je križ znak svemira. Već je grčki filozof Platongovorio kako je cijeli svemir stvoren u znaku križa, križolik.Križ je znak spasenja i otkupljenja. Na križu je Isus Krist otkupiosve ljude. Po križu posvećuje svakoga čovjeka, cijela, do posljednježilice i niti njegova bića.Stoga se križamo prije molitve da nas križ pribere, potkupi,sabere, da nam misli, srce i cijelo biće uroni u samoga Boga.Križamo se poslije molitve da u nama ostane ono što nam jeBog darovao. Križamo se kad nam je teško da nas križ ojača.U nesreći da nas čuva, za blagoslova da u svoju dušu primimosvu puninu Božjega života, da križ u nama sve oplodi i posveti.Činimo znak križa na čelu, usnama i grudima. Molitva je toda Gospodin blagoslovi i posveti sve naše misli, riječi, osjećaje,da prosvijetli razum, otvori usne i jezik da ga slavimo i blagoslivljamousnama, da ga u srcu nosimo. Ujedno je to i molitvada Gospodin pre-križi sve negativno u glavi, da izbriše s usanasvaku ružnu riječ ili psovku, da prekriži i u srcu sve ono što se usrcu rađa negativna. Tako će nam znak križa postati zbiljski blagoslovljenimi posvetnim znakom u našem životu. I činit ćemoga svjesno, s punom vjerom.Trebamo misliti na to uvijek kad se križamo. To je najsvetijiznak što ga imamo. Od njega sotonske sile bježe. Činimoga pravilno, polagano, široko, promišljeno. Tako će obuzeti svenaše biće, nutrinu i vanjštinu, misli i volju, osjećaje i narav, svenaše djelovanje. Po njemu će se sve označiti, obilježiti, posvetitiu Kristovoj moći, u imenu trojedinoga Boga.PoticajiSmisao križa –Sveti Toma AkvinskiNijedan uzor kreposti nije daleko od križaKoja je potreba bila da Sin Božji na za nas trpi? Velika.Može se navesti velika i dvojaka potreba: prva kaoustuk protiv grijeha, druga kao uzor djelovanja.Kao ustuk: jer protiv svih zala u koja upadamo zboggrijeha nalazimo ustuk u Kristovoj muci. Ali nije manja korist sobzirom na uzor, jer je Kristova muka dostatna da posvema osmislii naš život. Tko god hoće živjeti savršeno, ne treba ništa drugoučiniti nego prezreti što je Krist prezreo na križu i poželjeti što jeKrist želio. Nijedan uzor kreposti nije daleko od križa.Ako tražiš uzor ljubavi: Nitko nema veće ljubavi od ove, ta položisvoj život za prijatelje svoje. To je Krist na križu. I zato, ako jeza nas dao svoj život, ne smije nam biti teško podnijeti svakojakozlo za njega.Ako tražiš strpljenje, nema uzvišenijega od onoga na križu.Dvoje naime čini da strpljenje bude veliko: ili kad se strpljivopodnose velike stvari, ili kad se podnosi ono što bi se moglo izbjeći,a ne izbjegava se. A Krist je na križu podnio i velike stvari, i strpljivo,jer mučen nije prijetio, vodili su ga na žrtvu kao ovcu, a onne otvori usta svojih. Veliko je dakle strpljenje Kristovo na križu:ustrajno i sa strpljenjem trčimo na utakmici koja nam je određena,upirući pogled u začetnika i dovršitelja vjere, u Isusa, koji namjestoodređene mu radosti podnese križ, ne mareći za sramotu.Ako tražiš uzor poniznosti, pogledaj Raspetoga: Bog je htio bitisuđen pod Poncijem Pilatom i umrijeti.Ako tražiš uzor poslušnosti, pođi za njim koji je bio Ocu poslušando smrti: Jer, kao što su neposlušnošću jednoga, to jest Adama,mnogi postali grješnici, tako će i poslušnošću jednoga mnogipostati pravednici.Ako tražiš uzor preziranja zemaljskih stvari, pođi za njim –Kristom – koji je Kralj kraljeva i Gospodar gospodara u kome jeskriveno sve blago mudrosti i znanja, a na križu je svučen, izrugan,popljuvan, izudaran, trnjem okrunjen i, napokon, žuči i octomnapojen.Neka te dakle ne zaokupljaju haljine i bogatstvo, jer podijelišemeđu se haljine moje; ne časti, jer je on doživio poruge i udarce;ne dostojanstva, jer spletoše trnovu krunu i postaviše mi je na glavu;ne naslade, jer u mojoj me žeđi octom napojiše.Travanj 2011. | Broj 4 | Godište VI. | 35

Hodočasničke stazeHodočasničke stazeSvetište MariazellPočetak Mariazella pada na 21. prosinca 1157. kada je benediktinskog monaha Magnusanjegov opat iz samostana sv. Lamberta poslao propovijedati evanđelje. Monah je nosiosa sobom Gospin kip izrađen od lipe, koji je možda sam izradio, i stavio ga na čašćenjevjernicima u jednoj maloj ćeliji po kojoj Mariazell nosi ime.Priredio fra Karlo LovrićKao u svakoj zemlji, i u Austriji imamnogo hodočasničkih mjesta, alije jedno marijansko svetište – svetišteMariazell – svima posebnodrago. Prije nego kažemo gdje se nalazi, evonekoliko podataka o Austriji.Austrija je srednjoeuropska zemlja. Nasjeveru graniči s Njemačkom i Češkom, naistoku sa Slovačkom i Mađarskom, na jugusa Slovenijom i Italijom, a na zapadu sa Švicarskomi Lihtenštajnom. Površina joj je83.871 km², a ima 8.331.930 stanovnika, odkojih se 5.600 000 izjašnjavaju katolicima.Glavni grad države je Beč. Austrija je članicaEuropske zajednice od 1995. godine. Službenijezik je njemački.Podijeljena je na 9 saveznih država, a jednaod njih je Štajerska, u kojoj se nalazi svetišteMariazell koje je predmet našega pisanja.Površinom je Štajerska druga po veličiniaustrijska savezna država. Graniči saSlovenijom te s pokrajinama: Gornja Au-strija, Donja Austrija, Salzburg, Gradišće iKoruška. Glavni grad Štajerske je Graz, ima240.278 stanovnika, i nakon Beča drugi je poveličini austrijski grad.Štajerska se često naziva i „zelenom pokrajinom“(„Grüne Mark“), jer je oko 60 postonjezine površine prekriveno šumama, a25 posto površine su livade, obradive površine,voćnjaci i vinogradi. Najveća rijeka jeMura.MariazellOvo se svetište nalazi u jednoj zelenoj kotlinina 870 m nadmorske visine, u srcu srednjeEurope i na krajnjim ograncima istočnihAlpa. Srce je marijanske Austrije i jednood najposjećenijih hodočasničkih mjesta usrednjoj Europi.Kroz „Vrata mira“ u bazilici, od Uskrsa dosvetkovine Svih svetih, dnevno prođe višeod pola milijuna hodočasnika pokloniti sepred oltarom kapelice, ispovjediti se i pričestiti.Svake je subote oko bazilike procesija sasvijećama. Od godine 1157. benediktinci suvjerni čuvari svetišta.Mariazell je najstarije marijansko svetišteu Austriji i najveće hodočasničko mjestou srednjoj Europi. Ovdje je 22. svibnja 2004.održan Mitteleuropäischer Katholikentag,susret katolika srednje Europe, na kojem jesudjelovalo preko 100.000 hodočasnika i tisućesvećenika. Dvije velike dizalice postavljeneispred svetišta simbolizirale su onogadana teško ali nužno europsko radilište gdjesu svi kršćani pozvani zajedno graditi u imebratstva i mira.Kapela milostiOko godine 1400. Mariazell je već poznatohodočasničko mjesto i izvan granica zemlje.Dolazili su hodočasnici iz Bavarske, Češke,Francuske, Italije, Hrvatske, Poljske, Njemačke,Švicarske… Pomoć Gospe od Milostiposebice su tražili hodočasnici iz Austrijei Mađarske.Europski vladari – kraljevi i knezovi različitihvladajućih kuća – čestim su posjetimai svojim darovima učinili ovo svetište takoznačajnim hodočasničkim mjestom da suveć 1390. i brojni trgovci našli svoje mjestooko crkve. Oko čudotvorne Gospine slikepovećavao se i uljepšavao samostan sagrađenna ubavim štajerskim brdima. Austrijskisu se vladari hvalili da su veoma darežljivi ipobožni zaštitnici, dopuštajući da se svetišteobogati umjetničkim djelima, knjižnicom idobrotvornim aktivnostima.Poboljšavali su i putove prema Mariazellute uz njih gradili crkve i samostane za hodočasnikei podizali crkve i crkvice u čast Mariji.Ovim su putovima išli i austrijski vladarikao hodočasnici moliti i zahvaljivati Gospina njezinoj zaštiti austrijskoga naroda.Pred čudotvornom slikom, poslije izgonaTuraka, car Ferdinand II. obnovio je zakletvu,već izgovorenu u Loretu, da će obnovitikatoličku vjeru u svome carstvu. Poslije, kadje Austrija proživljavala teške trenutke svojepovijesti, preporučivali su se Gospi. A bečkihodočasnici, u vrijeme protestantizma, te odrata 1673. protiv Francuske i u vrijeme epidemije,obilazili su u dugim procesijama okoKapelice milosti. Godine 1675. bile su 134procesije, a 1712. njih 419. Pjevalo se poniznoi s vjerom: „Zaštiti, o Marijo, Sveto RimskoCarstvo i sve narode!“Ne smijemo zaboraviti da je car FerdinandIII., godine 1647., posvetio AustrijuBezgrješnoj. Još i danas u Beču je veliki stupkoji podsjeća na taj događaj. Veza Austrije sMarijom dosta je stara, ali i duboka.I danas je Mariazell cilj ne samo hodočasnikaiz zemalja s istoka koje graniče s Austrijom,nego i s drugih strana planeta kojidolaze u srce Štajerske zatražiti majčinskuMarijinu zaštitu, tako da ovaj austrijski gradićs jedva dvije tisuće stanovnika ugosti godišnjeoko milijun hodočasnika i drugih posjetitelja.Simbol kršćanskih korijena EuropeCrkva, smještena u veličanstvenom brdovitomkrajoliku, između borova i strmih stijena,u sadašnjem je obliku rad arhitekta DomeniccaSciassia. Gotičkog je stila i seže uXIV. st. Od 1644. do 1683. doživjela je dostapreinaka. Na pročelju su podignuta dvatornja.Gotički portal s reljefima uvodi u grandioznuunutrašnjost s tri lađe i galerijom.U središtu je Gnadenkapelle (Kapela milosti)gdje se časti Gospin kip romanskoga stilaiz XII. st. zvani „Magna Mater Austriae“(Velika Majka Austrije), zatvoren u raskošnisrebrni oltar koji je projektirao Fischer vonErlach Mlađi, a načinjen u Augsburgu 1727.godine. Veliki oltar, dar cara Karla VI., podignutje upravo između 1692. i 1704. godine.To je učinio Ivan Bernard Fischer vonErlach, a njegov sin Josip Emanuel projektiraoje oltar Gospe od Milosti, na kojem jekip Gospe s Djetetom visok jedva 49 centimetara.Umotan u ogrtač, kip se, po starom običaju,nalazi nasred crkve, u Kapelici milosti.Kapelica gotičkog stila, u obliku trapezoida,s velikim lukom na ulazu i ograđena srebrnomraskošnom ogradom, djelo je Würthai Mosera, dvojice bečkih kujundžija (zlatara),a dar carice Marije Tereze. Ispod visokei osvijetljene kupole, godine 1682. bio je podignutGospin zavjetni drveni kip iz 16. st.Ova „Gospa od dobrog povratka“, mila pogleda,s krunom na glavi, sa žezlom u ruci iDjetetom koje blagoslivlja, jedna je od ljepšihi ganutljivih skulptura u svetištu.Bezbrojne ex voto (zavjetne) pločice u galerijamacrkve i u rizničkoj dvorani na impresivannačin svjedoče o velikoj vjernostimnogih hodočasnika Gospi od Mariazella.U bazilici se čuva oko 2500 zavjetnih slika,što čini najveću takvu zbirku u Austriji.Od toga je 510 slika na platnu, drvu ili plehu,860 s posvetom, 340 drugih slika; uramljenei posvećene fotografije, mramorne pločei grafike. Osim toga tu je i zbirka s oko 3200zavjetnih darova – bezbrojno prstenje, ukrasnikomadi, zaručničke koprene i krunice,kao i pravi riznični komadi iz zlata, srebra izlatnog kamenja.Barokno vrijeme bilo je vrijeme procvatamnogih hodočasničkih običaja. Između1600. i 1780. godine, na tisuće zavjetnih slikadoneseno je u Mariazell. Od toga je sačuvanooko 20 slika, što se može pripisati zabranamacara Josipa II. (1780. – 1790.) i požaruiz 1827. godine, pa ne čudi što se danas uMariazellu mogu naći zavjetne slike samo iz19. i 20. stoljeća.Tako se može pročitati: zidar nađen neozlijeđenispod srušenog svoda; liječnik sepodigao bez rana poslije smrtonosnog pada;dječak pao ispod mlinskog kotača i ostaoneozlijeđen; radnik kojega je pogodio grommogao je nastaviti posao…Magna Mater Austriae„Magna Mater Austriae“ (Velika Majka Austrije)danas je više nego simbol kršćanskevjere, iako korijeni pobožnosti u Mariazellusežu u prošlost Carstva koje se protezalo diljemEurope. U Mariazellu, u pokrajini najbogatijojvodom u Europi, bistri brdski potočićiteku preko zelenih pašnjaka, stijena iklanaca i kao da pozivaju na molitvu i meditacijui kao da se hoće uputiti na pobožnohodočašće u daleki 11. rujna 1912., s PapomDobrim, Ivanom XXIII., tada mladim svećenikomAngelom Roncallijem, koji je prekoMarizella stigao na svjetski euharistijskikongres u Beču.Mariazell je, kao hodočasnik, posjetioi Ivan Pavao II., 13. rujna 1983., poslije sudjelovanjana Srednjoeuropskom susretu katolikau Beču. Onoga dana Papa se prostropred Gospom u Mariazellu, u sinovskoj sabranosti,da na pragu XXI. st. zazove od njemajčinski blagoslov na Austriju i Europu, dase ponovno rode u kršćanskoj vjeri, i na cijelisvijet.I papa Benedikt XVI. posjetio je Mariazell,8. rujna 2008. godine. U propovijedi je rekao:“Danas slavimo zaštitnicu ovoga svetišta:Rođenje Blažene Djevice Marije. Već 850godina dolaze molitelji iz različitih naroda inacija s molbama svoga srca i svoje zemlje,s brigama i nadanjima svoje duše.“ Tako jeMariazell za Austriju i dalje ostalo mjestomira i pomirenog jedinstva.Početak Mariazella je 21. prosinca 1157.,kad je benediktinskog monaha Magnusanjegov opat poslao iz samostana sv. Lambertapropovijedati evanđelje. Monah je sa sobomnosio jedan Gospin kip izrađen iz lipovadrva, koji je možda sam izradio i stavio načašćenje vjernicima u jednoj maloj ćeliji pokojoj Mariazell nosi ime. Svetački život monaha,nazočnost slike i glas o čudesima pripisanimGospi proširili su se posvuda, veomabrzo privlačeći hodočasnike iz različitihzemalja srednje i istočne Europe.Mater gentium SlavorumU 13. st., markgrof Henrik Vladislav izMoravske, posvjedočivši vlastito čudesnoozdravljenje, tu je sagradio prvu crkvu za„Mater gentium Slavorum“ (Majku slavenskihnaroda). Otada će Gospa od Mariazellabiti zazivana i kao „Majka slavenskih naroda“.Godine 1330., crkva Naše Gospe od Zellau jednome kratkom djelu oprosta nadbiskupasalzburškog Friedricha III. biva navedenakao veoma posjećeno hodočasničko mjesto.Ali se Mariazell već 1243. spominje u jednomslužbenom dokumentu.Ugarski kralj Ljudevit II. Veliki, poslijeslavne pobjede nad Turcima sagradio je exvoto „Kapelicu od milosti“, gdje se još i danasčuva i časti stara slika postavljena u središtucrkve, poput Svete kućice u Loretu.Od posebnog značenja za Mariazell bioje događaj iz 1399., kad je papa BonifacijeIX. podijelio potpuni oprost za tjedan poslijeosmine Uznesenja Blažene Djevice Marije.To je doprinijelo razvoju obreda pokorei procesija koji su i nakon opoziva oprostaprakticirani sve do baroknog vremena.36 | Glasnik mira | MeđugorjeTravanj 2011. | Broj 4 | Godište VI. | 37

U nebo zagledaniTjedni molitveni program– zimski raspored (od Mise na Križevcu do 1. svibnja)Upoznajmo ihOni koji se više bave pojavama u društvu kažu da danas postoje neki koji se nazivajuiluminatima, prosvijetljenima. Jedna su grana masona ili slobodnih zidara. Svi zajednospadaju u tajna društva. Skrivećki se dogovaraju, izvode svoje posebne obrede i nastojeutjecati na povijest čovjekova bivanja na ovoj zemlji. E, sad, ako su im namjere čiste, zbogčega se skrivaju? Očito tu ima mnogo toga nepoželjnoga, pa ih je dobro upoznati.Miljenko StojićJoš jedanput mi čudno započe dan. Najprijesastanak na kojem mi se nije bivalo,poslije toga najaviše se novinari kojenisam očekivao. Dok ovo pišem u popodnevnisat, sunce se pomalja kroz oblake.Spoznah u tome poruku. Plivati nam jei svladavati valove da bismo stigli do željenoga,do sunca. Podrazumijeva se da ovdjene mislim na sunce kako ga shvaćaju nekegrane masonstva. One mu prilaze kao božanstvu,klanjaju mu se, ja ga doživljavamkao nebesko tijelo što ga stvori mudri Bog iSnimila Lidija Parisu kome volim uživati, osobito nakon teškihoblačina. Znam da ni Kraljica Mira nema ništaprotiv ovoga. Ta učila nas je cijeniti prirodu,ali nadasve cijeniti Boga. Jer tek tadasposobni smo za sve ostalo. Samo, koliko nasje spremno ići ovim putem?Spomenuti novinari zaželješe da im neštoreknem o trenutnim zbivanjima u BiH, poglavitou tzv. Federaciji. Zanima ih odgovor pukana sve igre oko uspostave vlasti. Što da im kažem?Gledao sam mjesto gdje su komunistiubili i zapalili 12 hercegovačkih franjevaca. Uglavi su mi prolazili i drugi ubijeni. Stranka,nasljednica one koja je sve ovo učinila, danasje na čelu svih igara što se izvode u posljednjevrijeme. Dobro, ima tu i drugih igrača, važnijih,ali oni su u sjeni pa ih sad malo pustimopostrani. Umjesto da se ispriča za sva zlakoja je komunizam nanio hrvatskom i svimdrugim narodima u BiH, oni bi povratak naneka stara, jednoumna vremena. I zbog togaumjesto da ljudi prosvjeduju zbog niskih plaća,nedostatka posla, slabog školskog odgojai još stotinu drugih pametnih stvari, trebajuprosvjedovati zbog uskraćivanja osnovnihljudskih prava. Malo sam zaboravio, a malonisam imao vremena, pa ne spomenuh i tzv.međunarodnu zajednicu. Njezini su prsti dubokou svemu što se događa. Od ove državenapravila je zajednicu nesposobnu živjeti, alito ne želi popraviti nego nastavlja po starom.Pritom priča priču o demokraciji, upravo poputstranke nasljednice komunističke partije.I vrtnja u krug ide dalje. Dokle?Oni koji su prošli molitvenim mjestomgdje se časti Kraljica Mira, nakon što su seprepustili miru koji se ovdje može dodirnutiprstima, odlično znaju odgovor. On je i ljudskii kršćanski, bez zadrške. Znači samo onošto kaže i ništa drugo. Sve skrivenosti i svesjene jednostavno su odbačene. Oni su suncei vrijedi ih upoznati. Pravilno razmišljaju,pravilno odlučuju, pravilno žive. I, htio tonetko ili ne, sve su više primijećeni u društvu.Svjesni su da se svjetiljka ne stavlja podsud nego na vidno mjesto da svijetli svimau kući. To je, jednostavno, snaga koja će pokrenutiovaj učmali svijet i ponovno ga privestik dobru. I ne će tada novinari govoriti opobunama, nego o miru i blagostanju koje jekonačno došlo na ovu zemlju.Istina je, ovo su neka vremena koja jošnisu došla, ali koja će doći ako Bogu i KraljiciMira dopustimo da djeluju kroz nas. Znalisu to i pobijeni hercegovački franjevci paih zbog toga danas mislimo proglasiti blaženimai svetima. Naravno, bit će to nakon pomnogispitivanja dokumenata i svjedoka, štoje dobro. Nema se što kriti, jer sveci su ljudikoji su dopustili suncu, Isusu Kristu, daprogovori kroz njih. Zbog toga je ta svjetlosttrajna.Oni koji se više bave pojavama u društvukažu da danas postoje neki koji se nazivajuiluminatima, prosvijetljenima. Jedna su granamasona ili slobodnih zidara. Svi zajednospadaju u tajna društva. Skrivećki se dogovaraju,izvode svoje posebne obrede i nastojeutjecati na povijest čovjekova bivanja naovoj zemlji. E, sad, ako su im namjere čiste,zbog čega se skrivaju? Očito tu ima mnogotoga nepoželjnoga pa ih je dobro upoznati.Podrazumijeva se kako ne mislim da im sepribližimo. Sve takve prisilimo da iziđu nasvjetlost dana ili sunca kojeg štuju. Tada ćese vidjeti trebaju li s tim prestati ili neka i daljenastave tako. Dosezi su to i demokracijena koju svi prisežemo, uključivši i njih, baremtako javno kažu. Stvarno, bilo bi lijepoživjeti u svijetu u kojem svatko želi pomoćionome drugome kraj sebe. Zaista nas sebičnostvodi u propast. Ona je zapravo pokretačsvih tih tajnih društava. Na kraju ih dovededo potpunog izvrtanja svih vrijednosti.Umjesto Boga, počinju štovati Sotonu. Zbogužitka na ovoj zemlji žrtvuju vječnost. Kojaglupost!Kad upoznamo što se zbiva oko nas, nebismo smjeli ostati prekriženih ruku. Kaoljudi i kao kršćani, pozvani smo djelovati.Kako, odgovorit će nam naše razmišljanje.Bog nam nije glavu stvorio da bismo njomeu svakom trenutku spremno klimali, negoda bismo s pomoću nje pronašli pravi put. Ikad nakon toga te naše misli spojimo s toplinomsrca, gdje nam je kraj?O međugorskim događajimate odjecima u svijetu i u Crkvičitajte u Glasniku mira,mjesečnikuInformativnog centra MIRMeđugorje.Surađujte u Glasniku mira.Podijelite svoje dojmove iiskustva.Uredništvo:Glasnik mira, Gospin trg 1,88266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 653 327Faks: 00 387 36 651 300E-mail: kreso.sego@medjugorje.hrPreporučite drugima Glasnik mira.Darujte im godišnju pretplatu.Pretplatite se na Glasnik mira.Služba pretplate:Tel.: 00 387 36 653 342E-mail: lidija_paris@medjugorje.hr38 | Glasnik mira | Međugorje Travanj 2011. | Broj 4 | Godište VI. | 39

Mozaik Uskrsnuća u kapelicizajednice Milosrdnog OcaNovi mozaik Uskrsnuća odnedavno krasi kapelicu zajednice Milosrdnog Oca. Nastao po ideji voditeljazajednice Tonija Kozarića, rad je svih momaka zajednice u okviru njihove radne terapije. Mozaikje u formi triptiha.Iako su motivi mozaika biblijski, svaka tema duboko je prožeta životima samih momaka. Lijevo poljeprikazuje Isusovo razapinjanje, ali i sve grijehe momaka koji su ga svojim neurednim životom pribili nakriž. Središnje polje prikazuje uskrslog Isusa, odnosno preobrazbu koja se događa u životima momakakad otkriju Božju ljubav. Desna ploča prikazuje motiv svadbe u Kani i za svakog momka je ohrabrenjeda Isus doista može učiniti čudo, može naše tjelesno (voda) kroz služenje drugima i obraćenje pretvoritiu vječno (vino).