Listopad

PromišljanjePromišljanjebismo danas imali o Isusovu liku i povijestirane Crkve da Gospodin nije pozvao jednogapoganina Luku koji je osjetio poticaj napisatisve po redu, sustavno, i povijest Isusovui Isusova djela u ondašnjem RimskomCarstvu? Ovih dana Papa je u Engleskoj proglasioblaženim velikoga obraćenika JohnaHenryja Newmana. Da nije bilo njegovaizrazita genija, sigurni smo da bi povijest KatoličkeCrkve u Engleskoj išla drugim smjerom.Jednako se smijemo i mi ovdje osvrnutina početke Međugorja.Što bi i kako bi danas Međugorje izgledaloda nije bilo onih sudbotvornih dana s početkaosamdesetih godina minuloga stoljeća?Što bi bilo od onih mladića i djevojakakoji su onodobno imali ono snažno iskustvoi do danas svjedoče pred cijelim svijetom,neustrašivo, o djelu koje je započelo Nebopreko njih, među nama? Sve su to pitanja nakoja moramo odgovoriti, s jedne strane podpretpostavkom čisto ljudskoga promišljanja,a s druge strane u svjetlu i s motrišta Božjega,Isusova zova i zahvata u pojedine životei svjetske tijekove. U pitanju je Božji govori čovjekov odgovor, njegov zov i naš odziv,Božja akcija i ljudska reakcija. Bog kroz cijelupovijest govori, objava ne prestaje, Bogdjeluje u ljudskoj povijesti, Bog nije ušutkan,umrtvljen ili arhiviran na stranicamaSvetoga pisma. Na jednom mjestu u LukinuEvanđelju Isus se izrazio kako je došao bacitioganj na zemlju te bi htio da već plamti, gori.Da postane onim gorućim grmom s kojimse suočio Mojsije u pustinji, grmom što goria ne izgara, ali druge zahvaća, prožiže, stvarajućiod staroga novo, pročišćeno, Duhomobnovljeno.Pisac Maloga princa na jednom mjestuzabilježi: „Samo se srcem dobro vidi“. Srcekoje ima dubinu, koje ljubi, koje se razdaje.Pametnih i umnih glava ima i previše, ali ihje malo koji istinski ljube. Samo onaj tko ljubi,stvara budućnost. Tko bi htio samo poučavati,tko bi htio druge mijenjati, ostajena kraju neplodan, nije li sam pošao putempromjene. Napoleon je u svome zatočeništvumnogo razmišljao o povijesnim događajimai tijekovima te je potkraj svoga životazabilježio: „Krist želi čovjekovu ljubav, to ćereći: On želi ono što se u svijetu može dobitisamo krajnjim trudom, što mudrac uzaludtraži od svojih učenika i prijatelja, otac odsvoje djece, supruga od svoga muža, brat odbrata. Ukratko, Krist želi srce. On želi tvoje imoje srce za sebe, i Krist to postiže bez ikakvezadrške... Samo je Njemu uspjelo podignutičovjekovo srce – do žrtvovanja svegavremenitoga – do nevidljivoga, i na taj načinpovezati nebo i zemlju“. Sveci su tomusvjedoci. Oni su uspjela Kristova umjetničkaostvarenja, ne u drvu i mramoru, bronciili kistom, nego na mekanim ali i otpornimsrcima. Duh Sveti oblikuje u onakav lik pojedinceda mogu izdržati pogled svih ljudi,svega kršćanstva, da mogu izdržati kritike ioči protivnika. Gospodinov Duh kao lončarkoji oblikuje svaku glinu prema svome nacrtu.Tu prosijava vječnost u vremenu, božanskou ljudskome, vječno u stvorenju. Sol zemljei svjetlo svijeta. Zvijezde na noćnomenebu.Paradoks do paradoksaIsus se do kraja stavio, ali se i danas stavlja,na raspolaganje ljudima, potrebitima.Najsiromašnijima i ostavljenima. Isus traži iod nas našu osobnu odluku, na život ili smrt.Svatko se od nas mora jednom suočiti s konačnimsudom i Božjom pravednošću, i zatotreba tražiti izlaz, spas u promjeni životnogastila i opredjeljenja. Zna on kao Bogočovjekkako smo i koliko smo kao osobe ljudski nemoćni,skloni na zlo. Za dobro je čovjek sposobantek nakon stanovite ‘terapije’ koja sesastoji u tome da je čovjek unatoč svemu prihvaćeni potvrđen, da ga netko pozitivno želii ljubi. Riječ je o razumijevanju a ne osuđivanju,praštanju a ne odbacivanju, praćenjui su-hodu a ne kažnjavanju – to je ona vatrakoju je došao Isus zapaliti među nama ljudima,žar i žestina snažniji i žarči od bilo kojeproročke riječi izgovorene u Starom zavjetuili iz Krstiteljevih usta. Isus donosi snažnuzublju na ovu zemlju! Među nas, i danas.Kad god je Isus zahvaćao u čovjekovo srcei dušu, u dušu bolesnika i jadnika, u dušu grješnikaili krivaca te ih oslobađao i nudionovu budućnost, redovito se suočavao s protivnicima,s onima koji su dokraja vjerni slovui zakonu, uvijek je imao za petama čuvareporetka i zakona, law and order, i ti su mu redovitobivali neprijatelji. Kad god se na njegovuriječ i pod njegovim rukama čovjekovduh podizao, uvijek kad je čovjek bivao iscijeljen,stjecao jedinstvo duha, duše i tijela,raslo bi neprijateljstvo i nesnošljivost utim krugovima protiv njegove osobe. Dok jena jednoj strani Isus stvarao integralne ljude,ljude ucjepljivao, dotle je na drugoj stranisam bivao u društvu neuklopljen, odbačen,jer su ga autoriteti izopćivali iz svoga kruga.S jedne strane pomoć, s druge odbacivanje.Iscjeljenje bolesnih bijaše razlogom za odbacivanjeIsusa. „A oni se razbjesniše, naskrozizvan sebe, te su međusobno vijećali što biučinili s Isusom“ (Lk 6,11).Baciti oganj na zemlju: Isus htjede donijetiprevrat svih postojećih pokušaja svrstavanjaljudi na dobre i zle, pobožne boguugodnikei prokletnike, časne i nečasne, čestite ikužne. Razlučna pak crta prolazi kroz svačijesrce, i zato se nitko ne može graditi sucemnad drugima. Svima nam treba Božje smilovanje,Božje milosrđe. Svi živimo od Božjemilosti.To je taj posve drukčiji oganj koji bi htiobaciti Isus na zemlju te kojim bi htio zapalitičovjeka. Htio bi na novim temeljima udaritičovjekovu životnu kuću. To ga je i otjeralou prijepor i sukob, na život i smrt. Svakiunovačeni vojak mora proći vatreno krštenjeu boju, u okršaju, nakon što se izloži neprijateljskojvatri. Vatreno krštenje o kome Isusovdje govori ima pred očima nešto drugo.On se zauzima za ‘vatreno’ duhovsko osvjedočenjekoje želi i druge povući i spasiti. OnSnimio Luka Rupčićje osvjedočen kako je njegov dolazak na ovajsvijet ravan zapaljivanju vatre koja će jednespaliti a druge spasiti, zavisno od čovjekovastajališta i odluke spram njega. Isusu stalnogori pod petama, on je nestrpljiv, sukob naživot ili smrt doskora se mora odviti.Odnosi i stvari ne mogu biti paradoksalniji.On koji je došao donijeti mir na ovajsvijet – na njega se gleda kao na donositeljanemira, prevratnika. Isus jest stvarni prevratnik,ali prevratnik ljubavi. Drukčije i nemože biti dok svijetom vladaju rat i nasilje.On koji je došao biti liječnik i spasitelj doživljavase kao opasni zavodnik i buntovnik.Isus čovjeka čini zrelim, odraslim, on rušiPisac Maloga princa najednom mjestu zabilježi:„Samo se srcem dobrovidi“. Srce koje imadubinu, koje ljubi, koje serazdaje. Pametnih i umnihglava ima i previše, ali ihje malo koji istinski ljube.Samo onaj tko ljubi, stvarabudućnost.lance i okove. Na sve strane doživljava otpori protimbu. Ne donosi mir, nego razdor; zaoporbu je on samozvani prorok i opsjenar,bavi se magijom i izgoni s pomoću Belzebulanečiste sile. Sve se to događa na vanjskomplanu, ali mora proći i kroz čovjekovo srce iodnose.Isus ne poziva na otpad od Izraelova Boga,ali iskače iz uhodanih okvira svoga vremena.On je sanjar koji sanja o Božjem kraljevstvu,naučava drukčije od njihovih ‘teologa’ i pismoznanaca,govori o Bogu koga oni ne poznajuniti naučavaju. Navodi on u svojim raspramai Izaiju, i Jeremiju i Jonu, poziva seon na Boga otaca i time prema njihovu mišljenjusve miješa i potkapa poredak. Naviještaposve novo, Boga u bezgraničnoj ljubavi,nenadmašiva u praštanju. Izgubljen je onajtko uskraćuje ljubav i tko se uskrati ljubavi.Sukladno Isusovim riječima i ponašanju,nije više moguće zatvoriti Boga Izraelovaunutar zidova jeruzalemskoga Hrama, uokviritiga u propise i zakone. Nemoguće jeBogom manipulirati ili imati nad njim monopolkako su to onodobno činili židovskiteolozi. Ne treba voditi ratove za oslobađanjesvetih prostora, nego vrijedi odsada oslobađatisvakoga čovjeka od patnje, od straha,od agresije, od osjećaja krivnje, od osjećajamanje vrijednosti. Riječ je o miru ljudimaBožjim ugodnicima i miljenicima (Lk 2,14).Sve bi nas on htio provući kroz oganj svogaDuha.Zato se snaga i budućnost naše Crkve nalazisamo i dolazi iz onih koji imaju dubokokorijenje u biću Crkve, Evanđelja, koji u plemenitui dobru srcu donose plod dobrih djelau ustrajnosti, koji žive iz punine svoje vjere.Snaga ne dolazi od onih koji neprestanopropisuju recepte, kao što ni zdravlje ne dolaziod liječnika ili njegovih recepata nego odterapije. Budućnost ne dolazi ni od onih kojise priklanjaju svakomu trenutku ili modi, pani onih koji trajno i uporno sve kritiziraju,a sebe smatraju nepogrješivima ili su samoprozvanikriteriji istine i prakse. Budućnostne dolazi ni od onih koji udaraju lagodnijimputem, koji izmiču zahtjevima vjere, kojimaje sve dosadašnje krivo, pogrješno ili zastarjelo,za koje je nepodnošljiva tiranija kanonastavljati pred ljude zahtjeve i jasna načelaspram ćudoređa i vjerovanja. Isus je govorioo odricanju, nošenju križa, uskom putu, kojimse stiže u život, a ne širokoj (auto)cesti.Budućnosti Crkve utisnut će svoj biljegsamo oni koji žive sveto i teže za svetošću.Sveci su svakom vremenu utiskivali svoj neizbrisivipečat. Dakle, pojedinci koji ne slijedekrilatice što se nude iz medija ili su bez životnogapokrića. Budućnost Crkve može bitisamo u onim pojedincima koji dalje i dubljevide od ostalih jer su im obzorja šira i veća.Jer ljube, jer su nesebični, jer su u svagdanuuvjerljivi. Rahner je govorio o misticima sutrašnjosti,i vjernici ovoga stoljeća i tisućljećamoraju biti iskusnici, mistici, pouzdavajućise samo u ono što su vidjeli i iskusili, propatiliu svome tijelu, upravo kao i Apostol naroda,koji posvuda govori o svojim apostolskimnevoljama, znanim peristazama.Ako je danas Bog u svagdanu nezamjetljiv,to je stoga što bježimo sami od sebe, sebise s puta uklanjamo, prepuštamo se opojenostiili omami osjetila i vlastite ugode. Takonam ostaje skrivena vlastita dubina bića dokoje dopiru iskusnici i mistici. Skriven namje svijet mikrokozmosa. Ako je istina kakose samo srcem dobro vidi, onda smo odredasvi slijepi.Na pozornici ne ostaje ova ili ona Crkvanego samo Crkva Isusa Krista, Crkva sasvetačkim licem, Crkva zahvaćena Duhomi ognjem. Crkva s vjerom u Boga koji se uIsusu utjelovio i postao čovjekom, koji dajesmisao životu i obećava budućnost. Ne trebaljudima svećenik činovnik ili socijalni radnik,njega može zamijeniti bilo koji psihoterapeutili neka druga profesija. Trebaju nampastiri uronjeni u Otajstvo, oni koji donoseBoga ljudima. Takva Crkva, napojena trojstvenimBogom, otkriva u molitvi i klanjanjusvoje žarišno središte te poslanje u svijetu.Crkva je to srca i intime, Crkva snažnevjere, a ne političkih brakova bilo koje vrste,jer su svi savezi, sve svete alijanse kroz povijestodreda propale. Ne treba nam snažanpolitički ili društveni utjecaj, nego nam trebazavičaj koji daje čovjeku sigurnost, nadu,koji ulijeva život, i onkraj smrti. Tu su namsveci nepogrješivi smjerokazi jer su premaKristu izbaždareni.4 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2010. | Broj 10 | Godište V. | 5

Poruka za sadašnji trenutakPoruka za sadašnji trenutak„Živite vjerski život: manjegovorite a više radite“Ovaj puta Gospa nas ozbiljno upozorava da vjerno živimo svoj vjerski život, da manjegovorimo a da više radimo na našem osobnom obraćenju i posvećenju. Ovaj je Gospinpoziv vrlo bitan i aktualan osobito danas kad su mnogi vjernici postali mlaki, slabi isamosvjesni uzdajući se previše u svoje naravne sile a premalo u milost i ljubav Božju.vlč. Adalbert RebićPrije petnaestak godina Rimski biskuppapa Ivan Pavao II. objavio je pobudnicuo posvećenom životu i o poslanjuvjernika u Crkvi i svijetu pod naslovom„Vita Consecrata“ (25. ožujka 1996.Objavila Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1996.,dokumenti broj 105, stranica 108). Trebalo bikao komentar Gospine poruke čitati taj papinskidokument, napisan u suzvučju s OcimaRimske sinode održane 1995. u Rimu.Posvećeni život je, piše Papa, duboko ukorijenjenu primjerima i naputcima Krista Gospodina,dar je Boga Oca svojoj Crkvi posredstvomDuha.Živjeti posvećeni životOpća prisutnost posvećenoga života ievanđeosko obilježje njegova svjedočenja posveočito dokazuju da on nije izolirana i rubnastvarnost, nego se tiče cijele Crkve. „To je stvarkoja se tiče svih nas“, isticali su sinodalni Oci.Posvećeni život stavlja se u samo srce Crkvekao odlučujući čimbenik njezina poslanja,budući da „izražava najdublju narav kršćanskogživota“. On je dragocjen i nužan dar i zasadašnjost i za budućnost Božjega naroda, jerduboko u sebi pripada njegovu životu, njegovojsvetosti, njegovu poslanju (Lumen Gentium– Svjetlo naroda, 44).Danas ima mnogo novih izraza posvećenogaživota, kao što su društva apostolskogživota. Oni se razlikuju od redovničkih ustanovai svjetovnih ustanova. Treba sačuvati ipromicati specifičnost toga oblika života, kojije tijekom posljednjih stoljeća stvorio tolikeplodove svetosti i apostolata, osobito na područjudjelotvorne ljubavi i u misionarskomproširenju Evanđelja.Tijekom posljednjih desetljeća, nakon Drugogavatikanskoga sabora, pojavili su se novi iliobnovljeni oblici posvećenoga života. Oni trebajubiti pod budnom paskom biskupa mjesneCrkve koji su odgovorni za religiozni život vjernika.Ti novi oblici posvećenoga života, koji sepridružuju starima, svjedoče o trajnoj privlačivostikoju posvemašnje darivanje Gospodinu,ideal apostolske zajednice, karizme utemeljenjanastavljaju imati i za sadašnju generaciju isamim time su znak međusobnog upotpunjavanjadarova Duha Svetoga.Odreći se oca i majke (Lk 14, 25-33)Jedne smo nedjelje (23. kroz godinu C)razmatrali dosta težak odlomak iz Lukinaevanđelja (Lk 14, 25-33) koji sadrži tri teme:odreknuće obiteljskih veza (14, 25-27), odreknućeposjeda (14, 33) i ustrajnost u pozivu(14, 28-32). Nije ovdje riječ o mržnji u doslovnomsmislu riječi kao što čitamo u Lukinoj redakciji.Matej je Isusove riječi ovako oblikovao:„Tko ljubi oca ili majku više nego mene,nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer višenego mene, nije mene dostojan!“ (Mt 10, 37),što je mnogo blaži govor. Luka je, prenosećiIsusove riječi u tako zaoštrenom obliku, htionaglasiti potrebu Isusova učenika da koji putaobitelj stavi u drugi red, a Isusa i kraljevstvoBožje u prvi red.Pojedine biblijske riječi moramo čitati ukontekstu cijelog Svetog pisma da bismo ihpravilno razumjeli. Isus sigurno nije htio rećida se trebamo prema bližnjima ponašati nepravednoi okrutno kao što to površno čitanjeili slušanje ovih oštrih riječi može dati naslutiti,jer i on zna za Božju zapovijed: „Poštuj ocai majku!“ Obiteljske su veze dobre i nužne, alione ne smiju biti zaprjeka na putu prema idealukoji nam predlaže Krist. Veza koja bi nampriječila da bez zadrške nasljedujemo Krista,ne bi bila veza iz ljubavi. Doista, veza koja naspovezuje s Kristom po krštenju jača je od svakezemaljske veze. U kraljevstvu Božjem viševrijede duhovne, nadnaravne veze od prirodnih,zemaljskih veza. Zato će Isus onima kojimu javiše: „Majka tvoja i braća tvoja stoje vanii žele te vidjeti“, odgovoriti: „Majka moja, braćamoja – ovi su koji riječ Božju slušaju i vršeje!“ (Lk 8, 19-21).Od onih koji žele „Isusa slijediti“ Isus nezahtijeva apsolutno odreknuće od oca i majke,potpuno odjeljivanje od braće i sestara, skojima su povezani vezom ljubavi. To bi bioSnimio Franjo Sušackretnome životu, nasljedovati Isusa. Čistoćase živi u braku i izvan braka.Tko želi biti Kristov učenik i njega apsolutnou svemu slijediti mora se za nj angažiratidušom i tijelom, njega pretpostaviti svakomedrugome. Mudrost i pravednost tražeda poštujemo prirodne veze, obiteljske veze.One nisu jedine odlučujuće: zemaljski životnije najveća vrijednosna kategorija. Onaj kojinije spreman prihvatiti sve što Krist od njegatraži, treba se pitati hoće li postati i biti kršćaninomili ne. Samo oni kršćani, koji Krista ozbiljnoshvaćaju, mogu biti „sol zemlje“ i „svjetlosvijeta“ (usp. Mt 6, 13-14).Nadalje, Isusov učenik svaki dan (kao štoto naglašava Luka) treba prihvaćati Kristovkriž, to znači valja prihvatiti opasnosti koje iztoga slijede kao što su progonstvo i mučeničkasmrt. Na kraju, treba se odreći i svih materijalnihi duhovnih sigurnosti. Je li to razborito?Tu valja reći da Božja mudrost nadilaziljudsku mudrost. Ono što se ljudima čini ludost,u očima Božjim može biti jedina i istinskamudrost. To, uostalom, ističe i biblijskimudrac (Mudr 9, 13.18). Kad smo se posveopredijeliti za Boga, onda smo na strani logikezrna bačenoga u zemlju: ono prihvaća dabude bačeno u zemlju zato da bi moglo proklijatii dati novi plod. To je bila logika SinaBožjega koji, premda „trajni lik Božji, nije sekao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,nego sam sebe ‘oplijeni’ uzevši lik sluge, postavšiljudima sličan: obličjem čovjeku nalik,ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti nakrižu…“ (Fil 2, 6-11).Isus, sigurno, nije proturječan. Na namaje da shvatimo njegov navještaj. Isus nas želiupozoriti da biti dosljedan kršćanin, nasljedovatiIsusa na svim razinama, nosi sa sobom ineke rizike: znati sve napustiti, prihvatiti nerazumijevanjeokoline i katkad progonstvo. Dabismo bili kršćani, prava je mudrost u tomeda ne računamo ni na jednu od naših zemaljskihsigurnosti. Kao da nam Isus veli: Odrecitese svih zemaljskih sigurnosti. Moja vam jemilost dostatna!…manje govoriti a više raditi na osobnomobraćenju, posvećenjuMarija nas upozorava na ono što je Isusu svojem propovijedanju toliko isticao: nijedostatno samo slušati zapovijedi i ponavljatiih ustima moleći „Gospodine! Gospodine!“,nego je potrebno u životu po njima živjeti, raditina osobnom obraćenju i posvećenju. To jeIsusov novi Put, novi Zakon. Ne smijemo seizgubiti u formalizmima, nego se ostvariti udjelima. Isus obvezuje svakoga od nas da vršivolju Božju. U Govoru na Gori Isus govori onovom čovjeku koji dopušta Bogu da djelujeu njegovu životu, o novom čovjeku koji sebepuki formalizam. Ovdje je, naprotiv, riječ ounutarnjem odnosu prema ljudima i stvarima:Isusov put, njegov život kao služenje čovjeku,kojim Isus proslavljuje svojega Oca,treba sve više i više oblikovati unutarnji odnosprema bližnjima, tako da i mi možemo sa sv.Pavlom reći: „Živim, ali ne više ja, nego živiu meni Krist“ (Gal 2, 20). To, istina, može unekih ljudi, koji se vežu redovničkim zavjetima,značiti potpuno odreknuće od braka i odposjedovanja stvari. Međutim, taj put, hod zaIsusom je jedini, najnužniji, najnormalniji putkojim Isusov učenik dolazi do savršenstva. Svisu pozvani, svaki na svoj način, u svome konostvarujeu svjetlu Božjih riječi a ne ovosvjetskihstvarnosti, o novom čovjeku koji je blažen(Mt 5, 3), savršen (6, 25), oslobođen tjeskobnihbriga za ovozemaljske stvarnosti (6,25). Nije riječ tek o moralnim, nego o egzistencijalnimi esencijalnim čovjekovim kvalitetama.Isus nas upozorava da se ne varamo mislećida smo sve učinili ako smo samo saslušaliBožje zapovijedi ili da se ne busamo u prsasvojim dobrim djelima koja smo u ime Isusovoučinili. Potrebna je duboka nutarnja svijesto svojoj ovisnosti o Bogu i o svojoj povezanostis Bogom kao sa svojim Ocem: „Ne ćeu kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori:‘Gospodine! Gospodine!’, nego onajkoji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima…“(Mt 7, 21). Isus ovdje nastupa i govorisa svom svojom proročkom sviješću i autoritetom.Besmisleno je Isusa nazivati „Rabbi“,to jest „Gospodine“, ako u životu ne ostvarujemoone zahtjeve koje nam on postavlja kaouvjet za ulazak u Božji svijet. Božje su zapovijediizraz Božje volje. Onaj koji u život provodiBožje zapovijedi, taj ostvaruje Božju volju.Vršiti riječ Božju ili njegovu zapovijed znači uživotu provoditi Očevu volju, živjeti po Božjojpravednosti koja mora biti veća od pravednostipismoznanaca i farizeja: „Uistinu kažemvam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednostipismoznanaca i farizeja, ne, ne ćeteući u kraljevstvo nebesko“ (usp. Mt 5, 20).Kad Isus govori o većoj pravednosti misli nasvoju novu zapovijed, zapovijed ljubavi. Isustraži djela, a ne samo riječi: „Po plodovimaćete ih njihovim prepoznati“ (Mt 7, 20).Donoseći primjer onih koji misle da morajubiti spašeni jer su tolika dobra djela učiniliza Gospodina – „Gospodine! Nismo li miu tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili,u tvoje ime mnoga čudesa činili?“ (Mt7, 22) – njih Gospodin odbija: „Nosite se odmene vi bezakonici!“. Isus ne polaže važnosttoliko na čašćenje svoje osobe koliko na ozbiljnoshvaćanje riječi zapisanih u evanđeljui na njihovo izvršavanje u životu. Na sudune će biti u boljem položaju Isusovi učenicinego neki drugi njihovi suvremenici koji neće moći reći: „Pa mi smo s tobom jeli i pili,po našim si trgovima naučavao!“ (Lk 13, 26).Matej, primjenjujući Isusove riječi na svojuzajednicu, želi poručiti svojima: ako je već i„prorocima“ koji djeluju u zajednici tako teškona sudu, koliko će teže onda biti ostalimčlanovima zajednice.Zato, molimo, „vodi nas svojim Duhom date ne priznajemo samo riječju i jezikom većdjelom i istinom te zaslužimo ući u kraljevstvonebesko“. To nam je željela poručiti BlaženaDjevica Marija najnovijom svojom porukom.6 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2010. | Broj 10 | Godište V. | 7

Uzvišenje sv. KrižaUzvišenje sv. KrižaKristov križnas je privukaoPropovijed fra Marinka Šakote na Križevcu, 12. rujna 2010.Braćo i sestre! Danas slavimo svetkovinuUzvišenja svetog Križa.Što je to u križu tako uzvišenoda ga veličamo? Zar u križu ima ištauzvišeno? Zar svi mi ne bježimo od križa?Slavimo križ – nismo li postali nemoderni,zaostali? Zar nije došlo vrijeme skidanja križeva?Na Zapadu se križevi izbacuju iz školajer, kažu, smetaju djeci, zapravo više smetajunjihovim roditeljima ili nekima drugima,a mi veličamo križ? Nije li današnje društvotako usmjereno da izbjegava svaku pomisaona trpljenje i križ i ne traži li samo ugodu,razonodu, razbibrigu, uživanje? Zar smomi kršćani postali mazohisti – oni koji uživajuu patnji, trpljenju? Još kad ovom pridodamopovezivanje križa i trpljenja s Božjom voljom,prema kojemu je Božja volja da patimo,onda se s pravom pitamo nije li govor o križupostao samom kršćanstvu neprimjeren i štetan,a kršćanstvo vjera koja današnjem čovjekune želi dobro?Gdje je stvarni problem, u križu ili u nama?U nerazumljivosti i neprihvatljivosti križa ili unašoj nesposobnosti da ga shvatimo i prihvatimo?U križu kao preprjeci ili u mnogim preprjekamazbog kojih ne vidimo smisao križa?Križ je put do slavePoteškoća u shvaćanju križa nije nova. Imeđu Isusovim učenicima bilo je onih kojinisu mogli odmah razumjeti njegov smisao.Za apostola Petra križ je tako neprihvatljiv daIsusa čak odvraća od njega. Koliko je Isusu bitankriž vidimo po tome kako reagira na toPetrovo odvraćanje: „Nosi se od mene, sotono!Sablazan si mi jer ti nije na pameti što jeBožje, nego što je ljudsko!“ Koja oštrina riječi!Ali, očito i velik razlog za to! Isusu je križjedan od najznačajnijih uvjeta za one koji gažele slijediti: „Tko ne nosi svoga križa i ne ideza mnom, ne može biti moj učenik“ i, na drugommjestu: „Tko ne uzme svoga križa i nepođe za mnom, nije mene dostojan.“Jedan od onih koji je Kristove riječi o križui smisao križa izvrsno shvatio bio je sv. Pavao.Za njega je križ nešto najuzvišenije i najvažnijeu onih koji su Kristovi. Korinćanima piše:„Uistinu, besjeda o križu ludost je onima kojipropadaju, a nama spašenicima sila je Božja.“Kroz čitavu povijest kršćanstva, od Isusovihriječi i Kalvarije, preko Pavla pa sve donaših dana i Kraljice Mira, križ ima iznimnoznačajno mjesto i ulogu. On je srce kršćanstva!I Kraljica Mira govori o njemu. Spominjemsamo dvije poruke. U jednoj poziva damolimo pred križem za mir, a u drugoj da uzmemokriž u ruke i da promatramo Kristoverane.Krenimo dalje – prema križu iznutra. Želimoprodrijeti u tajnu njegove mudrosti i veličine.Jedan od onih koji nam je malo odškrinuovrata te mudrosti je sv. Ivan od Križa, kojikaže: „Tko ne traži Kristov križ, ne traži Kristovuslavu.“ Slava, proslava! To je ono što sekrije iza, u tajni križa. To je ta mudrost križa.Križ je put do slave, do proslavljenja u nebu,ali i već ovdje na zemlji.Želi li Bog da trpimo?Postavlja nam se logično pitanje: ako jekriž tako bitan i ako se u njemu krije mudrostživljenja, zašto ga onda ljudi ne otkriju? Zaštoje mnogima ludost, skandal? Zašto ga odbacujukao Petar i mnogi drugi?Mislim da je jedan od razloga u prvomdojmu koji ljudi imaju u susretu s križem. Naime,pri spomenu same riječi križ prvi dojamje osjećaj težine, mučnine, boli. Zbog toga gamnogi odbacuju, jer nitko ne želi patnju, bol,trpljenje. A baš po tome se vidi da nismo mudrinego ludi, da ne tražimo Božju nego samoljudsku misao, jer ne prodiremo dalje od prvogdojma; zaustavljamo se; ne idemo u dubinu;ne promatramo križ iz Božje perspektivenego jedino iz naše ljudske, a ta je često prizemna,površna, kratkovidna i nerijetko slijepa.Kako ćemo usvojiti mudrost križa? PoslušajmoIsusa: „Hoće li tko za mnom, neka seodrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ ineka ide za mnom.“ Uzeti, prihvatiti križ – toje taj put! Ali, ne samo pasivno: kad mi životili netko od ljudi stavi, nametne ili bude križ,nego aktivno: i stavljeni i svaki križ i svakogatko mi je križ uzeti u svoje ruke, zagrliti!Koji je izbor za nas bolji: prihvatiti ili odbacitikriž?Pogledajmo malo kako se osjećamo kad neprihvatimo križ i što sve slijedi nakon toga.Naime, prvi osjećaj kod neprihvaćanja križaje ugodan, ali pravi problem nastaje poslijetoga! Primjerice, rastave, abortusi, svađe –prvi osjećaj je: uspio sam, pobijedio sam ga ilipobijedio sam je; oslobodio sam se. Opsovaosam, izderao se, uvrijedio, ponizio, prevario.Time sam dao zadovoljštinu nekim svojimSnimio Franjo Sušacosjećajima, često prizemnim. Ali što nakontoga?Opasno je željeti samo ugodno i bezbolno.Nažalost, vrlo su nam poznati primjerimladih koji su, uzevši drogu, prekomjerni alkoholi živeći nemoralno postali žrtve prvihdojmova i osjećaja. Bježeći od male boli i neznatnogtrpljenja upadali su potom u stanjavelike boli i trpljenja.U shvaćanju mudrosti križa pomaže namotkrivanje smisla. Znamo za zakon fizike:kad teški predmet uronimo u vodu, on gubina težini. Primjerice, spustimo kantu u bunar;puna je vode; dok je u vodi s njom možemočiniti što hoćemo. I malim je prstom možemopokretati. Kad je počnemo izvlačiti izvode, ista je količina vode u kanti, ali ona postajeteža. Isto tako, ako životne terete, križeve,uronimo u smisao, oni postaju lakši.Razjasnimo jednu veliku nejasnoću: je liBožja volja naš križ ili nije? Kad Isus kaže:Uzmi križ svoj, što pod tim misli? Želi li Bogda trpimo, da patimo? Poslušajmo što Isuskaže: „Došao sam da život imaju, u punini daga imaju.“ „Mir vam ostavljam. Mir vam svojdajem.“ „Da vaša radost bude potpuna.“ Dobrozapamtimo, braćo i sestre, što je Božja volja:Život! I to život u punini, mir, radost, sreća,zadovoljstvo, zajedništvo i jedinstvo.A koja je volja Zloga? Đavao, grčki diabolos,od dia-balein što znači rastaviti, razdvojiti,posvađati, želi nama ljudima nemir, nezadovoljstvo,svađu, razvode, želi da budemonesretni, da se uništavamo. A sve to prekougodnoga i lijepoga. Koliki nasjednu na njegovelijepo urešene zamke!Kakvo je naše vjerovanje?Nemojmo više imati krivu sliku Boga iBožje volje prema kojoj bi Božja volja bila dapatim, da trpim. Nerijetko se može čuti, kadnetko pati, kad ga zadesi kakva bolest ili kadnetko pogine: „Što ćeš? Božja volja.“ Iz togaproizlazi zaključak da je Bog onaj koji želinašu patnju. Strašno! A naše slušanje Božjeriječi? Kakvo je to naše vjerovanje? Kršćanstvouopće nije ušlo u naša srca! Jest u uši, aline u srca. Mi ne živimo od evanđelja! Mi nečujemo Isusa koji kaže da je došao osloboditii izliječiti, spasiti i otkupiti, koji poziva k sebisve opterećene i izmorene i obećava im odmori skidanje tereta. Nigdje se ne kaže da jeBožja volja da pate, da ostanu gladni i žedni ilida ostanu u ropstvu. Isus kaže: „Nisam došaoosuditi nego spasiti.“Ovdje želimo razjasniti jednu nejasnoću.Prihvatiti križ – to je u redu, ali zar ćemoprihvatiti nekoga tko je nasilan, tko maltretiradruge? Zar sam Isus nije prigovorio Pilatu:„Zašto me udaraš?“ Ovdje dodirujemo problemnepotrebnih, potpuno besmislenih križevakojih, nažalost, ima dosta.Fra Slavko Barbarić potvrđuje to jednimprimjerom: „Sjećam se razmišljanja jednemajke koja ima četvero male djece, a muž jekronični alkoholičar koji je u svom pijanstvuvrlo nasilan i prema njoj i prema djeci. U kućivladaju strah i nepovjerenje, koji ostavljajuduboke tragove u fizičkom i psihičkom razvojudjece. Rekla je, otprilike ovako, sva ogorčenai ražalošćena stanjem u obitelji: ‘Zašto ovajkriž? Da je on bolestan ili da sam ja bolesna,gledali bismo se dobro, pomagali jedno drugom,bili bismo sretni, a djeca zadovoljna. A,ovako, nepotreban križ uništi nas duševno,osiromaši potpuno!’“Da, braćo i sestre, postoje nepotrebni križevikoji unose gorčinu u srca i u obitelji i razarajuih. Takve situacije ne možemo prihvatiti.Ne možemo opravdati nasilje i maltretiranje.Ne možemo reći: Pomiri se sa sudbinom! Ne,nego tu treba nešto poduzimati! Tu treba tražitipomoć i pomoći sa strane!Moramo ispraviti još jedno krivo shvaćanjekriža. Nije mali broj onih koji, kad ih pogodinesreća a nisu prihvatili križ, za nesrećuoptužuju Boga.Fra Slavko pripovijeda kako je susreo jednumajku koja nakon pogibije svoga sina nijeviše išla u crkvu, nije više molila, nije se više ispovijedala,jer je za smrt optuživala Boga. „Pakako je poginuo?“ upitah tu ogorčenu ženu.„A, znaš, velečasni, ko mlađarija, bio u diskudo tri ujutro.“ „Dobro“, rekoh, „a onda?“ „Aonda, ko mlađarija, popije se.“ „Da, zatim?“„Pa onda sjeli u auto.“ „Dobro, a onda?“ „Aonda, ko mlađarija, vozili malo brže. Znašda svi tako rade.“ „U redu, i?“ „Sletili s ceste iudarili u stablo.“ „Utišanim glasom“, priča fraSlavko, „upitam ženu: pa gdje je tu Bog kriv?“„To pitanje kao da joj je otvorilo oči“, pripovijedaon. „Protreslo je, otrijeznilo, osvijestilo.Nakon toga se odlučila za ispovijed i tako jepočelo njezino ozdravljenje.“Bitna točka u otkrivanju mudrosti križaje strpljenje. Izdržati kušnje, pričekati, ne reagiratiodmah. Kao primjer nudi nam se sv.Franjo Saleški. Jednom, kad s propovjedaonicesvoje katedrale nije štedio grijehe lokalnogmoćnika, taj je uvečer priredio galamu ilomljavu pod prozorom biskupova doma. Sv.Franjo je cijelo vrijeme šutio. Poslije je odgovoriodobronamjernicima koji su mu bili prigovorilišutnju: „Zahvaljujem Bogu što samuspio šutjeti. Ja sam sklopio savez izmeđusvog srca i svog jezika: kad mi je srce uzbuđeno,jezik mora šutjeti! Smije progovoriti tekkad je mirno. A u onom trenutku nisam bionimalo miran.“Naravno, uvijek treba imati konkretnu situacijupred očima. Nekad treba jasno i glasnoodgovoriti! Ne znači da trebamo samo šutjetiako nas netko napada i gutati, ali izvucimopouku iz priče koju smo čuli. Nekad zbilja trebaizdržati i ne odgovoriti. Križ je to, ali možebiti plodonosan, ako se uzdržimo.Marija je primjerKriž je, braćo i sestre, put do pobjede! Doslobode! Pogledajmo tko je zbilja slobodan:Isus, raspet na križu, ili oni koji ga razapinju?Samo na prvi pogled čini nam se da su onikoji ga razapinju slobodni, a Isus zarobljen.Kad malo bolje analiziramo, vidjet ćemo da jeIsus slobodan, a oni zarobljeni! Mržnja ih zarobilai dovela dotle da su ubili nevina čovjeka.A njemu njihova mržnja ništa nije mogla,jer je bio slobodan i jer je prihvatio križ i žrtvuradi drugih. Zato im je mogao oprostiti. Samoslobodan oprašta i samo praštanje oslobađa!O, kako bismo bili sretni kad bismo shvatilismisao Isusovih riječi: Praštajte „sedamdesetputa sedam“, tj. uvijek, ili: „Ljubite svojeneprijatelje!“ Nažalost, tako često mnogi zastanukod tih riječi, zaustavi ih zid prvog dojma.Kažu: „Kako mogu oprostiti kad me jeuvrijedio? Kako mogu ljubiti neprijatelje?“Kad bismo te riječi uzeli kao put do oslobođenjasvoga srca, samo zbog toga, koju slobodubismo iskusili! Koju pobjedu nad zlom! Ljubitionoga koji te ne ljubi, koji te povrijedio, kojiti se ne sviđa – jasno da je to križ. Ali tu se krijemudrost! Prevedeno, značilo bi to: ma, čovječe,budi slobodan od neprijatelja, od onogatko te povrijedio! Drukčije postupamo kaddobijemo ranu na tijelu. Sve ćemo učiniti dašto prije stignemo do ambulante. Kad shvatimda je praštanje pobjeda nad zlom koje mepreko nečije riječi ili čina želi zaraziti i zarobiti,rado ću moliti za ljubav prema osobi koja8 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2010. | Broj 10 | Godište V. | 9

Uzvišenje sv. KrižaSusretime povrijedila. Nažalost, često smo ludi, padanima i godinama nosimo razne rane i tereteu svojoj duši. A tko tu trpi? Ja trpim! A Zlise smije i likuje!Marija je primjer kako se križ prihvaća ustrpljivosti. Nije sve znala: kako će se dogoditizačeće, što Bog od nje želi, kako postupitiu pojedinim situacijama. Pogotovo podkrižem, u najvećoj mogućoj tami. Koliko jegodina strpljivo, sve do Uskrsnuća i Duhova,s vjerom čekala na potpunu jasnoću anđelovaobećanja! Marija ne zna sve, ali vjeruje i strpljivoosluškuje, pita se što je Božja volja, razmišljau svom srcu i čeka.Uzor u strpljivu prihvaćanju križa je sv.Pavao. Što je sve proživio za Krista i njegovoevanđelje: tamnice, batine (u pet navrata po39 udaraca), kamenovanje, brodolome... Sveto zbog smisla, zbog Krista i evanđelja. ZatoPavla križevi nisu slomili. Štoviše, izgubili suoštricu i težinu. Pavao piše: „Najradije ću sedakle još više hvaliti svojim slabostima da senastani u meni snaga Kristova. Zato uživam uslabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima,tjeskobama poradi Krista. Jer kad samslab, onda sam jak.“Zamislite što Pavao kaže: „uživam“ u križevima.Zar se to može? I Kraljica Mira namdaje naslutiti da je to moguće. Tako u jednojporuci poručuje: „Želim da vam križ postaneradost.“ U drugoj: „Otvorite se Bogu i predajtemu sve svoje poteškoće i križeve da Bog svepretvori u radost.“ Na koncu jedne porukepoziva: „Zbog toga, draga djeco, molite kakobiste shvatili da trpljenje može postati radost ikriž put radosti.“Molitva zahtijeva da zastanemoZanimljivo je iskustvo sv. Male Terezije,koja piše: „U samostanu se nalazi sestra kojaima dar da mi je u svemu neugodna: njezinoponašanje, njezine riječi, njezin značaj –sve mi se to čini vrlo neugodno. Međutim, toje jedna sveta redovnica koja mora da je vrlougodna dragom Bogu. Zato nisam htjela popustitiprirodnoj odbojnosti koju sam osjećala,nego sam rekla sebi da se ljubav ne sastojiu osjećajima, nego u djelima; tada sam se potrudilada za tu sestru činim sve što bih činilaza osobu koju najviše volim. Kad god bih jesrela, molila bih se dragom Bogu za nju prikazujućimu sve njezine kreposti i zasluge.“Jesmo li mi strpljivi u prihvaćanju i nošenjusvojih križeva? Pogledajmo na primjerumolitve. Je li nam moliti križ? Jest! Živimoužurbano, u trci, a molitva zahtijeva da zastanemo,da se smirimo, da ostanemo neko vrijemeu tišini i sabranosti, što nije jednostavno.To je često križ kojeg mnogi, nažalost, ne prihvaćaju,jer ne mogu izdržati tišinu. Ali zar tonije bitan signal? Znak za uzbunu da je zbiljakrajnje vrijeme da se zaustavimo i ozbiljno sezapitamo: Dokle si, čovječe, došao da ne možešdeset minuta posvetiti svome Bogu? U kakvomsi to stanju? Zar si postao lutka u rukamaovoga vremena?Nekima je križ ustati u nedjeljno jutro i otićina Misu, ali kad znam za smisao Mise nijemi teško prihvatiti ga. Naprotiv, rado ću to činiti!I ti, u čijem životu molitva ima bitno mjestoi ulogu, ti koji želiš rasti, napredovati u duhovnosti,sazrijevati – prihvati križ! U molitvi,posebno u klanjanju Presvetom oltarskomsakramentu i u klanjanju križu, događaju sepromjene. Ti bi htio da to bude sada, odjednom,brzo. Ne može. Budi strpljiv. Ustraj!Križ je moliti u obitelji nakon radnog vremena.Lakše je gledati televiziju ili satima pričatii pričati s nekim o nečemu nebitnom negoliugostiti Isusa na nekoliko minuta u svojojobitelji i pričati s njim. Ali kad znamo da toima smisla, pogotovo za odgoj djece, lakšećemo se odlučiti za molitvu.Nedavno sam bio na jednoj našoj planiniu ramskom kraju. Svratio sam u jednu obitelj.Žena kaže: „Moj muž posti dva puta tjedno,srijedom i petkom, o kruhu i vodi. Zar to nijemalo previše? Dosta radi fizički, zar se trebatoliko žrtvovati?“ Muž će na to: „Ženo, je linas Gospa pozvala na post?“ Ona odgovara:Foto Đani„Jest.“ „Pa je li ona mislila ozbiljno kad nas jepozvala na post ili je to rekla tek tako?“ Žena:„Pa mislila je ozbiljno.“ „Otkad postim, u mojojobitelji je blagoslov. Zato meni post uopćenije težak“, završio je muž.Križ je ponekad biti s drugima, uzeti vremenaza druge. Kao roditelj radiš, umoran si,križ ti je uzeti vremena za tvoju djecu, ali pobijedi!Uzmi vremena za svoju djecu! Pričaj snjima! Vidiš koliko im se kušnji i zamki danasnudi. Pitaj ih i slušaj što ti kažu, a još višešto ti ne kažu!Krist je postavio novo praviloNekima je križ roditi i othraniti jedno dijete,a nekima nije ni petero. Zašto im nije teško?Jer imaju ljubavi pa sa strpljivošću moguprihvatiti ono teško radi života. Ne kaže seuzalud: „Jedna majka može roditi i othranitidevetero djece, a devetero djece ne mogu othraniti,brinuti se za jednu majku.“ Kad ljubaviima, nikakav križ nije težak, a kad ljubavinema, onda je sve teret i muka.Bitan element u otkrivanju mudrosti križaje žrtva. Opet pojam koji je na prvi pogled neugodan.Ali pogledajmo njegov smisao i vrijednost.Mi se danas, braćo i sestre, bojimo križa paradije šutimo nego da naglas prozovemo onekoji čine nepravde, kriminal, koji uništavajuopće dobro ili koji ništa ne rade za opće dobroa žive na njegov račun.Sjetimo se priče o milosrdnom Samaritancu.Svećenik i levit prolaze pokraj ranjenačovjeka kojega su napali i izranili razbojnici.Znate li zašto su svećenik i levit zaobišli ranjenika?Zato što su se bojali križa! Zato što supostavljali pitanje: Ako mu pomognem, štoće se dogoditi meni? Možda će me vidjeti razbojnicikoji se nalaze po obližnjim pećinama,jer to područje je takvo, sami tjesnaci, pogodnoza napade razbojnika, pa ću i ja stradati. Amilosrdni Samaritanac postupa drukčije, prilazipatniku i pomaže mu. Zašto? Zato što seon ne pita što će se dogoditi meni, ako mu pomognem,nego što će se dogoditi njemu, akomu ne pomognem.To je, braćo i sestre, pravo pitanje! To je pitanjemilosrdnog Samaritanca koji se nije bojaokriža. Prihvatio je rizik, a sve zbog toga jerje odlučio pomoći unesrećenom čovjeku.Krist je, zapravo, taj milosrdni Samaritanac.Krist je svojim primjerom postavio novopravilo: Ja žrtvujem sebe za dobrobit drugeosobe. Ja uzimam na sebe križ kako bi tebibilo bolje! Sad znamo što je ljubav!Krist ruši lažne zakone i postavlja na pijedestalsvih vrijednosti zakon ljubavi koja sežrtvuje za drugoga. Jeo je s carinicima i grješnicimakad bi bilo mudrije da ih je izbjegavao.Potražio je gubavce kad je bio običaj daih se kloni. Razgovarao je sa Samarićankomna zdencu kad se to protivilo i židovskim i sa-marijskim pravilima. Ukazivao je na sljepilofarizeja i pismoznanaca kad bi bilo bolje da ješutio. Ostao je vjeran svome putu, ljubavi premaljudima, kad su mu ti isti ljudi pripremaliokrutnu smrt.Zar se mi svećenici danas ponekad ne pitamo,što će se dogoditi meni, ako reagiram. Atrebali bismo! Toliko je povoda za to. Tolikonepravdi koje se nanose malom čovjeku. Političari,ito oni koji drže da su njihove strankekršćanske, često, prečesto pitaju: Što će sedogoditi meni, ako podignem svoj glas za kršćanskevrjednote? Što će biti s mojim glasovima?Jer meni nisu bitne vrijednosti, nije menistalo do naroda i njegovih problema; narod jetu da meni služi, da mi dadne glas.Nije li kod nas često na djelu pravilo: ja žrtvujemdrugu osobu za vlastitu dobrobit. Jažrtvujem tebe kako bi meni bilo dobro. Ja žrtvujemneke vrijednosti radi dobitka... Što ćetebi, radniče, plaća? Ne treba ti više od petstomaraka! Možete ti i tvoja obitelj od toga živjeti!Što će ti slobodna nedjelja! Ja sam jedinikoji treba biti važan u tvome životu! Sve vrijemeima da podrediš meni, a ne svojoj obitelji!Tebi ne treba osiguranje! Ti ne trebaš ići liječniku!Ne treba ti godišnji odmor… To svesamo meni treba! Ako ti se ne sviđa, odlazi;ima još bijednika koji nemaju izbora, oni ćemi doći raditi i za manju plaću!Braćo i sestre, probudimo se danas i upitajmose: što će se dogoditi s našim mladima, akone reagiramo? Što će biti s mojom obitelji, akone promijenim svoje ponašanje? Što će biti sovim društvom, s Crkvom, ako ja ne dadnemsvoj doprinos, ako se ja ne žrtvujem?Mi smo se danas, na svetkovinu UzvišenjaKristova križa, uspeli na ovo brdo, na Križevac.Kristov križ nas je privukao. U euharistiji,u kojoj je križ njezina nutrina, jezgra, bit, razmatramosmisao križa. Molimo za snagu kojaje u njemu. Vratit ćemo se u svoju kotlinu, usvoju svakidašnjicu. Možda će nas dolje dočekatiisti križevi koje smo jutros ostavili. Ali,ako smo se mi danas imalo promijenili; akosmo u Kristovu križu otkrili uzvišenost, smisaoi snagu; ako smo u njegovu križu otkrilinjegovu ljubav i shvatili da je on, iako razapet,slobodan – ti naši križevi izgledat će namdrukčiji.Ako od danas ne očekujemo od drugih dase promijene i žrtvuju za nas; ako smo shvatilida je naša, moja žrtva put do promjene i akomi ta žrtva više nije teška; ako sam odlučio oddanas moliti za ljubav prema svome križu izavoljeti onoga kojega dosad nisam volio, kojimi je išao na živce, koji me ljutio te biti strpljivs onim s kim nisam bio; ako sam shvatioda su praštanje i ljubav pobjeda, a ne poraz– vjerujte, i naši, i tvoji križevi bit će preobraženi.Barem će malo izgubiti na težini! A razlogaza našu sreću i radost sigurno ne će bitimalo! Amen!Potpuno sam siguranda je ovo Božje djeloBiskup Datus Hilarion Lega, biskup biskupije Manokwari-Sorong u Zapadnoj Papui, Indonezija, sredinom rujna prvije put s vjernicima iz svoje zemlje posjetio Međugorje, iostao tri dana. Za biskupa je zaređen 2003. godine, a uMeđugorje je došao na poziv prijatelja.Razgovarala Dragana DugandžićOče biskupe, hvala Vam što ste seodazvali na ovaj razgovor i, na početku,kažite nam nekoliko riječi o svom pastoralomdjelovanju.Zovem se Datus Hilarion Lega, biskupsam biskupije Manokwari-Sorong, u ZapadnojPapui. Za biskupa sam zaređen prije sedamgodina. Moj je zadatak ne samo ići zajednos ljudima i djelovati u smislu vjere iduhovnosti nego, u još mnogo širem smislubrinuti se za život vjernika i za sve ono štospada u društvene i socijalne teme u mojojbiskupiji i zemlji.Kad ste čuli za Međugorje?Za ukazanja Kraljice Mira u Međugorjučuo sam na samom početku, mislim da je tobilo prve godine ukazanja, 1981. godine. Uminulim godinama Međugorje se razvilo usvjetski poznato molitveno središte i gdje segod spomene, posvuda se govori da je to danasu svijetu jedinstveno mjesto molitve imira. Sad kad sam boravio u vašem mjestu, ato mi je odavno bila želja, mogu i sam kazatida je to izvanredno mjesto ukazanja, molitvei obraćenja.Što Vas je potaknulo na hodočašće KraljiciMira, nakon 29 godina ukazanja?Zauzet sam tijekom cijele godine, cijelaova godina bila je ispunjena mnogim obvezama,ali sam prihvatio poziv prijatelja kojisu došli u Europu, na Pasionske igre, kojese održavaju u Oberammergau, u Njemačkoj.Mislim da će ubuduće s tim danima bitiuključena i putovanja u Međugorje. Zahvalansam i sretan što sam mogao doći. Mojisu dojmovi jako, jako dobri. Sve što vidim,samo mjesto i sve što se nudi, cjelokupnimolitveni program, vrlo mi se sviđaju. Svimaonima koji su ovdje u službi od srca želimsve najbolje.Što ljude privlači u Međugorje?Ljudi dolaze jer se Gospa ovdje stvarno ukazuje.Riječ je o mjestu osvježenja, obnove,početka novoga života. Međugorje privlačimnoge ljude, a oni koji dolaze, ne dolazesamo zbog Gospinih ukazanja – rekao bihda ovdje čovjek dolazi upoznati samogasebe, svoju vjeru, srce. Osjećam da se u ovommjestu događa osobni susret s Majkom Marijom.Potpuno sam siguran da je ovo Božjedjelo, Božji zahvat u naše vrijeme.Čitate li Gospine poruke?Poruke manje čitam, a više o njima čujemod prijatelja i znanaca. U svemu tome ključnoje da nas Bog poziva. Svaki naš dolazak uovo milosno mjesto, bez obzira na to tko nasje potaknuo ili pozvao da dođemo, zapravoje odgovor na poziv dobrog i milostivogBoga. Bog je uvijek na djelu, vidjeli mi to iline. On daje znakove, on čini svoja djela, neovisnoo tome prepoznajemo li ih ili ne. Bogje uvijek na djelu, a poruke Kraljice Mira suBožje djelo i, kako vidimo, ne mogu proći utišini. Božju vijest treba navijestiti preko oceana,preko brda i dolina, posvuda.Na kraju razgovora, mons. Datus HilarionLega kazao je kako će uskoro ponovnodoći u Međugorje.Snimila lidija Paris10 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2010. | Broj 10 | Godište V. | 11

PoticajiDogađajiGospa od KruniceZaputimo se zajedno s Marijom prema Isusu promatrajućidogađaje njezina života koji nisu sami sebi svrha nego nasusmjeruju prema Isusu iz Nazareta koji je njezin tjelesnisin, ali joj je duhovni vođa i učitelj i spasitelj. Kad je njezinspasitelj, onda je i naš, i zato nam sa svakim zrncem krunicegovori: „Što god vam kaže, učinite!“Miroslav BustrucPokušajmo zajedno razmišljati o krunicina temelju spomendana sveteMarije od Krunice. Papa Pio V. proglasioje taj spomendan za cijelu Crkvuna temelju učinkovite pobjede kršćanakod Lepanta protiv turskih osvajača 1571. g.Pri tom se važno sjetiti nečega. Postoji, naime,pravedna i zakonita obrana vlastitog životana osobnoj razini, ali i na razini naroda.Tu valja paziti na to da se ne upadne u mržnjuprotiv neprijatelja makar se borio za goliživot. Ono što je u proteklom Domovinskomratu bilo jako važno postići, i općenito se i postizavalo,a to je da neprijatelj zajedno sa svojimgranatama ne ubaci mine mržnje u dušei srca branitelja. Zato je obrana bila duhovnenaravi, a to je krunica o vratu naših braniteljai moljena krunica kao duhovna logistika molitelja.A branitelji su se, oslanjajući se na snaguNeba, mogli othrvati i pobijediti zlo kojese očitovalo u nametnutom agresorskom ratuprotiv Domovine.Krunica je ljubav koja se preko zrnaca prebiranihrukom i prstima aktivira u srcu moliteljatako da i tijelo sudjeluje u toj molitvi.Krunica je ujedno i cjeloviti lanac ljubavi i vijenacruža koji se omotava oko zla i zloga ioduzima mu snagu i uništava njegovu razornumoć. Moliti krunicu znači dobivati jasan ibistar duhovni vid da prepoznamo, razotkrijemoi uništimo zlo tako da zločinitelju praštamo.Ne zaboravimo da praštati zlo zločiniteljune znači odobravati zlo nego uspješno sprječavatinjegovo širenje. Imajući sve to u zrenikumožemo se slobodno osloniti na tvrdnjuda će krunica pobijediti zloga. Ovo se možečiniti prejednostavnim i pretjeranim i neprihvatljivim,ali ako znamo da krunica moliteljeujedinjuje u zajedništvo na razini srca, a molitvasrcem jest neprevarljivo učinkovita molitva,i ako tom molitvom dotičemo ljubavljui srca prijatelja i neprijatelja da ih Božji blagoslovpo Gospinu zagovoru obasja i dotakne udno njihova srca i mijenja ih da od sirovih postanupozitivno obrađeni ljudi, da od duhovnonepismenih postanu pismeni kršćani, daod neobraćenih i teista i ateista postaju noviljudi, onda nemamo razloga sumnjati kako jekrunica svemoćna molitva.Zaputimo se zajedno s Marijom premaIsusu promatrajući događaje njezina životakoji nisu sami sebi svrha nego nas usmjerujuprema Isusu iz Nazareta koji je njezin tjelesnisin, ali joj je duhovni vođa i učitelj i spasitelj.Kad je njezin spasitelj, onda je i naš, i zatonam sa svakim zrncem krunice govori: „Štogod vam kaže, učinite!“ Nagovara nas na potpunopredanje, ili na potpunu „predaju“ polovičnosti,nedosljednosti i skrivenog zla Isusukako bi nas On mogao učiniti cjelovitim ponjezinu zagovoru i duhovnom nagovoru.Nekada krunicu možemo doživjeti dosadnomjer su nam možda zagovaratelji te molitvelošim načinom posredovanja krunicu višeučinili antipatičnom nego simpatičnom. Katkadamože pomoći da za neko vrijeme krunicui ne molimo, a onda da malo-pomalo,kombinirajući krunicu sa šutnjom, meditacijom,a i glazbom pronađemo nove ulaze uduhovne dubine te predivne molitve. Tada iosjećaji prisile vezani uz krunicu otpadaju, ami polako doživljavamo Gospinu ljubav i Isusovunazočnost dok se po krunici čvrsto povezujemoi sjedinjujemo s našim Ocem nebeskim.Ili drugim riječima, promatrajmo sMarijom lice Kristovo dok molimo krunicu,kako nam je to u dokumentu o krunici takonadahnuto i očinski brižno naglašavao našblagopokojni papa Ivan Pavao Drugi.Krunica se diljem svijeta moli na temeljuhodočasničkog pohoda Međugorju i doživljajuNeba. U tom međunarodnom svetištukoje je stjecište gotovo svih naroda svijetaljudi doživljavaju duboki poticaj da urone usame sebe, a da ne zaglave u sebi nego da obezglavegrijeh i krivnju i da uglave Isusa u svojživot jer On jest naša glava. Zbog toga je Marijatu kao brižna kućanica i majka koja dolazida svoju djecu ohrabri za odlučni boj protivzla u opredjeljenju za prave i zdrave vrjednoteduha. Njoj je obećano da će ona i njezinopotomstvo paklenoj zmiji satrti glavu. Zato jeona Najžena jer je dokraja bila poslušna BoguOcu služeći predano konkretnim i vidljivimljudima, ponajprije Isusu i Josipu unutar SveteObitelji, a onda i šire i tako se pokazivala iotkrivala kao ona kojoj je ponajprije stalo dovolje i plana Očeva da se svi ljudi bez iznimkespase dolazeći do spoznaje istine.Navikli smo dijeliti ono što ide zajedno, suprotstavljationo što se nadopunjuje pa bi bilodobro promisliti suprotstavljamo li MarijuIsusu, ili Isusa Mariji, ili ih doživljavamo onimašto oni jesu, a to je da, svatko na svojoj razini,zajedničkim radom rade na obnovi čovjeka.To čine tako da po našoj suradnji rušezlo koje su naši praroditelji dopustili da uđe unjih i po krvotoku čovječanstva razlije se genetskina svakoga čovjeka osobno. Zato i kodkrunice vrijedi ono zlatno pravilo: „Po Marijik Isusu!“ A s njima zajedno k Ocu nebeskomu Duhu Svetome.Svečano zavjetovanjeFra Damjan Perić, fra Tihomir Bazina i fra Dalibor Milaspoložili svečane zavjete u MeđugorjuUnedjelju 26. rujna 2010., u crkvisvetog Jakova apostola u Međugorju,na svetoj Misi u 18 sati trojicanaše braće, fra Damjan Perić,rodom iz župe sv. Josipa u Lištanima kodLivna, fra Tihomir Bazina, rodom iz župesvetih Petra i Pavla u Kočerinu i fra DaliborMilas, rodom iz župe svetog Ante na Humcu,u nazočnosti velikog broja vjernika i braćepoložili su svoje svečane zavjete.Svečani procesijski ophod, s križem načelu i uz orguljnu pratnju, u 18 je sati ušao uprepunu crkvu.Misno slavlje predvodio je provincijal fraIvan Sesar, u koncelebraciji s međugorskimžupnikom fra Petrom Vlašićem, meštrombogoslova fra Ljubom Kurtovićem te još šezdesetšest svećenika, od kojih je dvadeset biloiz hercegovačke provincije. Čitanja su čitalisami zavjetovanici. Nakon pjevanja evanđelja,slijedilo je prozivanje kandidata za svečanezavjete i njihov odgovor: Evo me! Kandidateje prozvao njihov meštar fra LjuboKurtović. Zatim se zavjetovanicima i svimanazočnima svojom homilijom obratio pro-vincijal, istaknuvši radost zbog trojice braćei njihove odluke i hrabrosti da u ovom vremenuposustale ustrajnosti daju doživotnezavjete. „Svojim svečanim zavjetima vi preuzimatena sebe obvezu svaki se dan iznovaopredijeliti za Isusa, svaki dan iznova ostavljatimreže poput onih ribara na Galilejskommoru, odricati se samih sebe i, povrh svega,svaki dan iznova uzimati svoj križ te slijeditiIsusa“, naglasio je fra IvanNakon homilije uslijedio je obred zavjetovanjakoji se sastoji od pitanja zavjetovanicima,litanija obreda redovničkog zavjetovanjai svečanog blagoslova zavjetovanika. Nakonzavjeta, nazočna su braća čestitala svojoj mladojbraći.Nakon ispovijesti vjere, darove na oltarprinijeli su svečano zavjetovani. Ljepoti ovogaliturgijskog slavlja i svečanog zavjetovanjaumnogome su pridonijeli naši bogoslovisvojom liturgijskom asistencijom koju je vodiofra Vjekoslav Milićević, kao i bogoslovskizbor kojim je ravnao fra Branimir Novokmet,uz orguljnu pratnju fra Stanka Mabićate pjevanje litanija i evanđelja fra Josipa Vlašića.Slavlju su nazočili postulanti i novaci sasvojim meštrima.Sveta je Misa završila svečanim blagoslovomi procesijskim ophodom, a čestitanje izajednička večera upriličeni su u fratarskojblagovaonici. Svetu Misu i svečano zavjetovanjeslušatelji u domovini i diljem svijetamogli su pratiti putem valova Radiopostaje„Mir“ Međugorje. (MIRIAM)12 | Glasnik mira | MeđugorjeListopad 2010. | Broj 10 | Godište V. | 13

21. Mladifest21. MladifestU Gospinoj školiŽeljela bih svjedočiti o svojem novom rođenju u Međugorju. Zovem se Natalia, rođenasam u Moskvi, u Sovjetskom Savezu, krštena sam u Pravoslavnoj crkvi, odrasla sam uUkrajini, diplomirala sam na sveučilištu u Sankt Petersburgu, smjer filmska režija. Kad samprvi put došla u Međugorje, točno prije tri godine, nisam znala zašto to činim. Putovanjeje trajalo tri dana, što daje dosta vremena za razmišljanje. Budući da stalno nekamoputujem – u drugi grad, u drugi kraj, u drugu zemlju, već na početku putovanja sam seupitala, što tražim od života. U svojih dvadeset i pet godina života promijenila sam okodvadeset i pet mjesta boravka… Osim neodređenih ciljeva, u mom su životu ipak postojalii konkretni razlozi koji su me doveli u Međugorje.Natalia Believea, RusijaMoja se majka promijenilaTri godine prije moga dolaska u Međugorje,ovdje je bila moja mama,bolesna od raka. Prije toga bila je naKavkazu s humanitarnom pomoći.Odgojila je četvero djece, pisala je prekrasnepjesme i pomagala ljudima. Nisam moglavjerovati da ide na neko mjesto gdje senavodno ukazuje Bogorodica. Mislim da jeupravo tada bila u jednom od najtežih stadijabolesti. Svakoga je tjedna morala primatikemoterapiju. Ovdje je mogla ostati samonekoliko dana, budući da putovanje ovamoi natrag traje punih šest dana. Besplatni dolazakomogućila joj je jedna molitvena zajednicakoja se brine za oboljele od raka. Tumolitvenu skupinu osnovala je žena koja jeu Međugorju ozdravila od te bolesti. Mamami je pokazivala neke Gospine sličice (teškomi je opisati te osjećaje, jer sam naviklana lijepe pravoslavne ikone), i kad je govorilada ide tamo gdje se na nekom brdu ukazujeGospa, za mene je to bila čista apstrakcija.Kad se mama vratila, skeptički sam je upitala:„I, što? Jesi li vidjela Gospu?“ Mislila samda će se naljutiti ili da će se pravdati nekimizrazom poput: „Sine, to je alegorija“, ali onami je, kao dijete jednostavno i naivno, počelapričati kako je bila prisutna kod jednog ukazanja.Ljudi su se okupili u molitvi oko križa,a jedna žena, koja Gospu vidi već godinama,prenijela je njezine riječi. Svi koji su tu bili –među njima i moja majka – vidjeli su Nju –svatko svojim srcem. Mama se vratila i sve sepromijenilo. Ona se promijenila. Plakala sami pitala je: „Što će ti sve to?“ a ona mi je mirnoodgovorila: „Ne što, nego zbog čega?“ Tiha,jaka svjetlost mira i ljubavi izlijevala se nasvakoga tko ju je od tada susretao. Govorilaje: „Ja sam tamo ozdravila.“ Svi smo primijetilito unutarnje iscjeljenje. Devet mjeseci poslijeumrla je, točno devet mjeseci.Smrt me suočila sa životomMamu smo ukopali 31. prosinca. Bilo jejako hladno, minus 30 stupnjeva. U maminurodnom selu uspjela sam pronaći dva trijeznamuškarca, koji su je bili sposobni pokopati.Prošao je sprovod, legla sam, bila samjako pospana. Sjećam se da sam u polusnu čitalasms poruke – čestitke za Novu godinu,čestitke sreće, radosti, ljubavi, i sve mi se učinilotako apsurdnim, prijetvornim i lažnim.Čemu se radovati? Teško je to objasniti. Nijemi trebao neki pseudo-praznik, neke tamoNove godine, nove sreće. Ja sam te noći pokopalamamu. Što nam ovaj svijet može ponuditi?I kako možeš utješiti majku i oca, kojisu pokopali kćer? I četvero djece, od kojih jedvoje postalo maloljetnim sirotanima? Želimreći, bez obzira na to što nisam bila privrženaCrkvi: ja nisam samo povjerovala, nego sampočela kožom osjećati da postoje stvari kojese ne uklapaju u život na zemlji, no nikakonisam razvijala taj dar. Moj pojačani osjećajza pravdu i istinu pomalo se gubio.Uzela sam skrbništvo nad srednjim bratomi odvela ga u Sankt Petersburg, da živitamo gdje sam ja studirala. Nisam primijetilaSnimila Maria Winklerda ga je isto društvo iz kojeg sam ga iščupala ispasila počelo okruživati i ovdje… S dvanaestgodina on je, naime, bio otišao od kuće, sviraoje gitaru u podzemnim prolazima i podrumima,i tako je zarađivao; družio se s narkomanima,pušio je marihuanu i uopće nijesmatrao da je to narkotik. Najdirljivija uspomenaje kako smo maštali zajedno i radovalise da ćemo živjeti kao obitelj u kojoj ćemose brinuti jedno za drugo, dijeliti sve što imamo,družiti se i baviti se zajedno umjetnošću,živjeti u miru, ali mira nije bilo. Katkada mije krao novac... Zajedno smo živjeli nekolikomjeseci. Ja sam studirala režiju, a on je želiopostati glumac. Meni je na prvom mjestubilo školovanje, moja profesija. Tako su nasučili: ako umjetnost nije na prvom mjestu utvom životu, onda si zanatlija. I ja sam stavilaškolovanje na prvo mjesto. I sebe. Dobrosam učila.Jednom, kad sam se vratila kući, zateklasam brata kako obučen leži u mom krevetu.Prestrašila sam se. Otrčala sam u dvorište ksusjedima pozvati hitnu pomoć. Dok sam trčala,mislila sam kako sam spremna dati svojživot za nj. Stjopa, moj brat, te je noći probaoheroin, samo jednom – i umro je u snu. Imaoje samo 17 godina i pet mjeseci. Prije togasam mislila da u životu treba sve probati… ida se od jednog probanja ne stvara ovisnost,no moj brat nije imao ovisnosti od koje bi patiocijeli život. On je umro odmah. Smrt mesuočila licem u lice sa životom. Morala samse zamisliti: kako ću sama sebi odgovoriti napitanja o smrti, znači o životu? Tko sam? I zaštopostojim? Utjehu sam pronalazila u alkoholu.U alkoholu nisam pronalazila odgovore,no u alkoholu više nije bilo ni pitanja.Što bi mladi ljudi mogli raditi nanekom kršćanskom festivalu?Jednom, kad sam bila u prolazu u Moskvi,srela sam jednu maminu znanicu koja je snjom bila u Međugorju i koja je bila član jednemolitvene skupine. Kad je saznala za smrtmoje mame, odlučila je njezinoj djeci platitiputovanje u Međugorje. Željeli su nam pomoći.Moja braća nisu mogla dobiti putovnicu.Zato sam došla u Međugorje sama.Iskreno rečeno, mislila sam: putovanje je besplatno,a ja nikada nisam bila izvan zemlje.Nisam čak ni znala u koju zemlju putujem.Stigla sam na Festival mladih, koji je nadišaosve moje predodžbe o vjernicima. I prijesam više puta sudjelovala na raznim festivalima,ali teško mi je bilo zamisliti što bi mladiljudi mogli raditi na nekom kršćanskom festivalu.Na filmskom festivalu može se pogledatifilmove, predstaviti svoj rad, družiti se skolegama uz kapljicu, a ovdje? Naša nas kulturauči da ne stavljamo svoje duhovne vrjednoteu izlog i, kako da kažem, ono duhovnoostaje sakriveno. Što li će na takvom festivaluljudi pokazivati jedni drugima? I čemu sveto? Čula sam od nekoliko mladih ljudi iz raznihzemalja kako su se obratili Bogu i kakosu molili, pa su i najstrašnije stvari sretno završile...Mislila sam, takvi klišeji su za holivudskescenarije. Ne kažem da je tako bilo,nego sam to tako doživjela. Ne želim nikogauvrijediti. Ljudima različitih kultura ponekadje zaista teško sporazumjeti se bez humora.Ljudima je općenito teško razumjeti jednidruge, a pogotovo je teško pravoslavnima razumjetikatolike! Šalim se. Općenito, sve samgledala u crnoj boji, meni se činilo da je toneki turistički projekt, kršćansko odmaralište,Disneyland za katolike...Jedan dečko iz naše grupe zaista je takoi mislio. Sjećam se da je stalno tražio da gaslikaju ispred neke palme ili kod brda, da biimao što pokazati prijateljima kad se vratikući. Njegovi roditelji su ga prevarili – priznaomi je da su mu rekli da će to biti turističkoputovanje a ne hodočašće. Jadnik jeputovao tri dana tamo i tri dana natrag da bise fotografirao kod neke palme! Šalu na stranu,na ovom festivalu ipak sam vidjela što jezaista bitno za ljude koji su ovamo došli svjesno.To je Euharistija, pričest i klanjanje Isusu,molitva, riječ Božja – Evanđelje. I u svemudostojanstvo.Ovisna o mišljenju drugih ljudiNakon susreta s takvom realnošću, umom se životu mnogo toga promijenilo. Neodjednom, nego postupno. Postupno se sveu mom životu počelo drastično mijenjati.Tijekom dvije godine dolazila sam ovamo ipo dva-tri puta godišnje. Sudjelovala sam naseminarima. Što sam se ovdje više uspinjala,to sam dublje propadala kad bih se vratilakući. Kod kuće sam imala „klišeiziraniscenarij alkoholizma“. Ovisnost o alkoholunema široki spektar mogućnosti. To se tičebilo koje ovisnosti. Ja sam shvatila da samovisna o mišljenju drugih ljudi: o pobjedamana festivalima i nagradama, o pohvalamasvojih prijatelja, o pažnji muškaraca, otome što ljudi misle o meni i o tome misle liuopće o meni. Nakon susreta s nekim stalnosam nesvjesno fantazirala što će on misliti omeni, jesam li ovakva ili onakva. Kao da menekakav crv izjedao iznutra. I kad bih popilaalkohol, taj bi se crv opijao sa mnom i veseliose, pomagao mi je osjetiti se takvom kakvajesam, zapravo mi je stvarao iluziju sreće.Ja sam hodala ukrug i mislila sam da je tomoja karma, moja sudbina, moj križ… svaštasam mislila.Shvaćala sam da je ljubav najvažnija u životu,o tome se priča na svakom koraku. Svikažu: zavoli sebe, raduj se tome što imaš, ljubibližnjega svog, neprijatelja svog, ili najgore– svoju obitelj. Voli, voli, voli, ali kako? Kakoljubiti kad su se moji roditelji rastali kad samimala dvije godine, a moj očuh je tukao imene i moju braću; na taj nas je način naučioda tučemo jedni druge, a nakon toga nasje ostavio i otišao u obećanu zemlju – u Ameriku.Kako ljubiti ako nisam vidjela primjerljubavi među svojim roditeljima? Kako ljubitiako su moji najmiliji, koji su me ipak voljeli –umrli? Kako ću ljubiti, ako se nisam naviklažrtvovati zbog ljubavi? Ja sam tražila osjećajnuljubav zbog koje se ne mora ništa žrtvovati.Negdje u duši ipak sam shvaćala da to nijeona prava ljubav, da tražim nešto više.Pozvana na ljubavPoput onog bogatog mladića iz Evanđelja, ija sam tražila nešto više nego što imam: „Učiteljudobri, što mi je činiti da baštinim vječniživot?” „Odrekni se svega i slijedi me“, rekao jeKrist. I prije, kad se nisam željela odreći stvariza koje mi se činilo da ih volim, kad bih čitalate riječi bila sam zabrinuta. U tome je za meneglavni paradoks kršćanstva, kao što je netkorekao: „Nažalost, Isus Krist je donio radosnuvijest. Nažalost, čeka nas velika radost.“ Razumijete?Ali tako je… Moje odricanje od bogatstvadogodilo se u ispovijedi. Odrekla samse svega što sam imala i sada želim ići za Učiteljem…Danas počinjem taj put, idem, tražim…Odlučiti se ponovno doći u Međugorjeza mene je značilo da se odričem mnogotoga. Ovdje živim u molitvenoj skupini „SvjetloMarijino“, koja pomaže hodočasnicima izistočnih zemalja i daje mogućnost mladimljudima da ovdje žive godinu dana „u Gospinojškoli”. Ovdje učim moliti, živjeti Evanđelje,ljubiti i praštati. Ova molitvena zajednicamoja je nova obitelj.Kad sam odlučila doći ovamo, pitala samsvog oca što on misli o tome. Nakon smrtimoje majke počeli smo više komunicirati, nou posljednje vrijeme sve se svodilo na to dasmo pili zajedno. Moj otac stalno pije, njegovje otac umro od alkohola… Otac je rekaoda ne želi da odem iz Rusije i da mu ježao što mi ne može osigurati život, da ostanemkod kuće!Tek sada počinjem shvaćati: da sam moglamoliti sa svojom obitelji, s ljudima s kojimaživim, a to znači staviti Boga na prvomjesto u svom životu, ne bi bilo potrebno nikamoići, nikamo bježati, ni od koga, ni odčega. Moje je srce čeznulo za sjedinjenjem sdrugim ljudima, baš u ljubavi, i za sjedinjenjems Bogom koji je ljubav. U prošlosti samdoživjela veliko razočaranje i mislila sam dato nije moguće, ali sada, danas, vjerujem dasam, kao i svaki čovjek, pozvana na svetost,na ljubav, na sjedinjenje s Bogom tamo gdjejesam. I takva kakva jesam.(Prevela Terezija Gažiova)14 | Glasnik mira | MeđugorjeListopad 2010. | Broj 10 | Godište V. | 15

SvjedočanstvoMeđugorje – mjesto žarke molitveU životu je najvažnije pronaći i upoznati Boga, u njega čvrsto povjerovati, istinski i iznadsvega ga uzljubiti. Sve što čovjek čini uzalud je, ako nije našao i upoznao Boga. Boga senajlakše i najsigurnije može susresti u molitvi. Ona je još uvijek za nas velika tajna. Molitvaje, ponajprije, tajna čežnja, tajna čovjekova težnja za susretom s Bogom; da se s njimsjedini i živi u ljubavi, da u Bogu nađe željeni mir i radost, sreću i spasenje. Zato je molitvapotreba naše psihe i duše. Molitva je milosni susret i radosni razgovor sa živim, osobnimBogom.fra Petar LjubičićMolitva nam je potrebnija od kruhai odijela, od zraka koji udišemoi vode bez koje ne možemoživot zamisliti. Molitva je uzdizanjesrca i uma k Bogu. Sv. Ivan Vianneykaže kako je molitva sjedinjenje duše s Bogom.Ona je disanje duše. Kao što tijelo nemože bez zraka, ni duša ne može bez molitve.„Ne može čovjek dugo biti kršćanin ako nemoli – kao što ne može živjeti, a da ne diše“(R. Guardini).Ima ljudi koji misle da nemaju vremena zamolitvu ili da ne mogu moliti. Na pitanje, zaštone moliš, najčešće čujemo odgovor: Nemamvremena! To je prije izgovor nego praviodgovor. Istina bi, zapravo, bila da nemamovremena za gubljenje. Vrijeme je kratko idragocjeno. Neki mole samo ako osjećajupotrebu. Drugi bi, opet, rado molili, ali se nemogu sabrati: Nemam živaca, nemam snagesabrati se! Čim počnem moliti, dolaze mi kojekakvemisli i muči me rastresenost. Dobroje odmah na početku spomenuti da gotovosvaki molitelj ima poteškoća u molitvi. Svetije Bernard jednom zgodom rekao kako nijednu Zdravomariju nije izmolio bez rastresenosti.Sigurno je mislio na savršenu pobožnosti potpuno predanje. Ipak je postao svetac.Netko će reći: Ne nalazim više u molitvinikakva smisla! Ne uviđam zašto uopće trošitivrijeme na molitvu! Dugo sam molio i nisambio uslišan. Ne molim više! Tako netko Bogakažnjava u srcu i, jednostavno, više ne moli.Takvo je razmišljanje posve pogrješno. Bog,kao naš dobri Otac, to ne zaslužuje. „Godinamasam molila“, kaže mlada žena, „kako bimoja kći ozdravila. Umrla je prije tri mjeseca.Otada je za me i Bog umro!” Često se čuje:Ako je Bog ljubav, zašto ima toliko zla i patnje?„Je li to ljubav?“ pitao je bolesnik. „Idi izsobe. Čudna je to ljubav koja dopušta da većsedam godina patim!“ „Kako možete reći daje Bog ljubav? Prestanite s tim!“ reče gospođačije je prvo dijete umrlo. „Ne mogu viševjerovati!“28 | Glasnik mira | MeđugorjeFot ĐaniPovršno shvaćanje kršćanstvai molitveŠto reći na ovo? Imaju li pravo oni kojitako govore? Ako je Bog tu i ako nas voli ibrine se o nama, zašto to dopušta? Mnogitako razmišljaju!Ne poznaje Boga onaj tko tako govori. Istinaje da u svijetu ima mnogo patnje i boli. Toza nas ostaje tajna. Više-manje, svatko nosisvoj križ, koji ponekad nije lagan. Poznatonam je da je prvi grijeh naših praroditelja odlučioo našoj sudbini. U svijet su došli patnja,muka i svakojaka zla. Jedino nas tješi to, da seništa ne događa bez Božjega znanja i njegovevolje. Poneki mole ovako: Dragi Bože, poslušajme malo, ja sam upalio svijeću i ti ćešse stalno brinuti o meni i o svim mojim potrebama!To je površno shvaćanje kršćanstvai molitve. Ponajprije, bitno je što više otvoritise Bogu i upoznati ga, iskusiti i doživjetiu molitvi. Potrebno ga je svim bićem uzljubiti.Tada će nam molitva biti draga, životlakši, a patnju ćemo razumjeti kao dar Božji.Moramo naučiti da je molitva ljubav djetetaprema Ocu. Tko istinski ljubi, taj će dobroi mnogo moliti. Tko žarko i revno moli,u srcu ima veliku ljubav! Na mjestu je pitanje:Kako Boga zamišljam? Jesam li doživio, iskusionjegovu nazočnost u svome životu? Kadamislim na Boga, što mi dolazi na pamet, kojamisao, molitva?Jedan katolik priznaje: „Još od djetinjstvaBoga doživljavam kao onoga koji svoj prijetećiprst drži u zraku, i sjetim se riječi svojemajke: ‘Jedno oko uvijek gleda, ništa mu sesakrit ne da!’ Strah me Boga. Zbog toga svakenedjelje idem u crkvu i pokušavam živjetikao uvjereni i osvjedočeni katolik, kako bihposlije smrti raj zavrijedio.“Hvale je vrijedno da se pitamo što je, zapravo,za nas molitva. Kako molim? Čestočujemo kako netko kaže da mu je molitva,umjesto milosni susret i radostan razgovor sBogom, postala teret. Recimo, što je za menesv. Misa? Kako svetom Misom slavim Boga?Zašto nam sv. Misa, najveća i najsavršeni-ja molitva, malo govori i još nas manje preobražava?A samo je jedna sv. pričest dovoljnada nas svecima učini.Zašto smo, uglavnom, u poodmaklim godinamamanje pobožni nego dok smo bilimlađi? Morali bismo svakodnevno radosnije,sabranije i pobožnije slaviti sv. Misu, primatisv. pričest i poslije usrdnije zahvaljivati,kako to već traže dinamizam milosti, naravMise i pričesti.Zašto Božja riječ koju slušamo ili osobnočitamo teško dopire do dubine naše dušei u njoj tako rijetko nalazimo poruku Ocaupravljenu djeci? Zašto tako brzo klonemo upoteškoćama, postajemo nestrpljivi i tužimose na sve i svakoga?Što bi trebalo odgovoriti na sva ova pitanja?Postoji li uopće odgovor? Da, postoji!Odgovor bi uključivao bolnu činjenicu: nedostajenam molitva. Nedostaje nam istinska,duboka povezanost, jedinstvo s Bogom. Drugimriječima, potpuno povjerenje i intimnosts Bogom.Upravo o našem jedinstvu s Bogom ovisinaša životna sreća, apostolski žar i duhovninapredak. Da je tomu tako, do statno je podsjetitida se jedinstvo odnosi na bit revnoga,gorljivoga kršćanskog života.Što zapažamo na revnim i osvjedočenimkršćanima, svećenicima, redovnicima, redovnicamakoje dnevno susrećemo ili smo ihnekada susreli? Kod njih nema duhovne klonulosti,barem duže, iako im možda ne idesve kako žele; kod njih nema dužega neraspoloženja,premda im možda srce cvili, a tijelomore različite poteškoće. Njima samoćasrca nije poteškoća. Takvi osvjedočeni vjernicinalaze snagu u molitvi. Isus Krist je našbožanski Spasitelj. On je pravi učitelj i uzormolitve. Isusu je molitva toliko na srcu, daustrajno i srdačno moli apostole neka i onimole. Sa sigurnošću obećava uslišanje molitava,te se tako čini kako je molitva, uz ljubav,njegova najznačajnija poruka. Uči naskako treba moliti! Kaže da cilj molitve morabiti kraljevstvo Božje. Tražimo li to, dobivamosve. Tražiti kraljevstvo Božje znači Bogatražiti, da on upravlja našim životom, da senjegova volja vrši. To znači potpuno se njemupredati i od njega sve očekivati. On najboljezna što je za nas dobro, jer nas najviše voli;želi uništiti Zloga i zlo u nama, želi nas osloboditii otkupiti, posvetiti i spasiti. Njegova jevolja da živimo i budemo sretni. Ako želimoda naša molitva dopre do Boga, potrebno jesvima oprostiti i sa svima se pomiriti. Trebapobožno i ponizno moliti, a to znači iskreno,ustrajno i postojano, sa živom vjerom i potpunimpredanjem. Isus kaže: „Sve što god zamolitei zaištete, vjerujte da ste postigli i bit ćevam!“ (Mt 11,24).Gospa – ponizna učiteljica molitveKako danas moliti? Moliti treba srcem.Tako nas Gospa uči već više od 29 godina. Štoto znači? Ne moliti iz običaja i navike! Molitisrcem znači, ponajprije, moliti s ljubavlju.Zdušno. To znači moliti čitavim svojimbićem: tijelom i dušom, čista srca. To značipotpuno se otvoriti Bogu. Njemu dati prvomjesto u svome životu; u potpunome se predanjunjemu darovati. Imati toliko pouzdanjeu njega i od njega se svemu dobrom nadati.Bog nam daruje samo dobro. To značisabrano i ponizno, predano i pouzdano, postojanoi pobožno moliti. Strpljivo i ponizno,Gospa više puta ponavlja: „Shvatite zašto samovako dugo s vama: Želim vas naučiti moliti!(...)“ (12. lipnja 1986.). „Budite svjesni, ljubljenimoji, da sam ja vaša Majka i da samdošla na zemlju da vas učim iz ljubavi slušati,iz ljubavi moliti (...)!“ (29. studenoga 1984.).Gospa je zaista neumorna u pozivima namolitvu. Sve su međugorske poruke manjevišepoziv na molitvu. Stotine puta, na različitenačine, pozvat će nas Gospa da shvatimotu svoju najuzvišeniju dužnost. Mnoge porukenam zorno to pokazuju: „Draga djeco! (...)Pozivam vas na iskrenu molitvu srcem, dasvaka vaša molitva bude susret s Bogom. Usvom radu i svagdanjem živ otu stavite Bogana prvo mjesto!“ (25. prosinca 1987.). „Dragadjeco! Danas vas pozivam na molitvu srcem.Kroz ovo vrijeme milosti želim da se svatkood vas sjedini s Isusom. A bez neprestanemolitve ne možete osjetiti ljepotu i veličinumilosti koju vam Bog nudi. Zato, dječice,u sve vrijeme ispunite svoje srce i najmanjimmolitvicama. (...) Ja sam s vama i neprestanobdijem nad svakim srcem koje se meni daje“(25. veljače 1989.).Ozdravljenje Francuskinjeu MeđugorjuIz Pariza je došla u Međugorje sa svojimmužem hodočasnica K., koja je sedam godinaimala opaku bolest raka na vratu. Nijemogla govoriti ni normalno jesti. Uvijek jeimala uza se mikser kojim je sitnila hranu.Njezin muž svjedoči da su pohodili mnogapoznata hodočasnička mjesta. Tražili su pomoći utjehu. Čudesno ozdravljenje dogodilose na blagdan Blažene Djevice Marije odSvjedočanstvoKrunica je obratila stotine tisuća krivovjeraca itvrdokornih grješnika. U Lurdu se Gospa ukazuje skrunicom u ruci. U Fatimi se naziva Kraljicom svetekrunice. Kod svakoga ukazanja Gospa preporučujemolitvu krunice.Krunice. Cijeli je dan molila i potpuno svojživot, po moćnom zagovoru Marijinu, Bogupredala. Ponizno, pobožno i predano slavećisvetu Misu i doživljavajući na poseban načinmolitvu poslije svete Mise, potpuno je ozdravila.Mogla je normalno jesti i nesmetano govoriti.Svi su ostali bez daha i riječi. To je velikočudo. Ozdravljenica je samo ponavljala:„Međugorje je mjesto Gospina ukazivanja.Po zagovoru Kraljice Mira, Isus me je ozdravio.Velika mu hvala i slava!“Po molitvi krunice događajuse velika čudesaSherry i Ron osam su godina čeznuli zavlastitim djetetom. Napokon Sherry ostadetrudna, i radost bijaše neopisivo velika. Nokod pregleda liječnici su kod nerođene bebeustanovili neku neizlječivu bolest srca. Roditeljisu počeli moliti. Prijatelji su ih savjetovalina pobačaj, no roditelji se nikako nisu htjeliodvojiti od maloga stvorenja, kojega su takodugo čekali. Uspjeh operacije bio je jedan posto.Potišteno i razočarano otišli su kući. Tadase trudnica sjetila drvene krunice, koju jojje prijateljica donijela iz Međugorja. Uzela jekrunicu i pritisnula je čvrsto na trbuh, htjelaje nabožni predmet čim bliže donijeti do nerođenogdjeteta. Kod tog dodira dijete se poprvi put micalo. Sherry je sve češće osjećalaprisutnost svoga djeteta kroz intenzivne pokrete.Kad je majka došla na novi pregled, liječnikje sazvao sve medicinare i pokazao naekran. Voda, koja je naplavila djetetovo tijelo ikoja bi bila uzrok njegove smrti, nestala je. Urujnu 1994., Anna-Mary došla je kao zdravabeba na svijet. Od tada Sherry i Ron pozivajusvoje prijatelje i znance na molitvu krunice.Majka Božja govori u Međugorju da semolitvom krunice mogu svladati sve poteškoće,i moli nas usrdno da molimo tu djelotvornumolitvu. Samo molitvom možemosvladati zlo i Zloga, mijenjati srca ljudi, spriječitibolesti, mržnju, rat, katastrofe... Zatomolimo, molimo, molimo!Krunica je obratila stotine tisuća krivovjeracai tvrdokornih grješnika. U Lurdu seGospa ukazuje s krunicom u ruci. U Fatimise naziva Kraljicom svete krunice. Kod svakogaukazanja Gospa preporučuje molitvukrunice.Listopad 2010. | Broj 10 | Godište V. | 29

SvjedočanstvoSvjedočanstvoGospodine,ti put moj poznaješDolazila je svaki dan u međugorsku crkvu na svetu Misu i dugo ostajala u molitvi predGospinim kipom. S malim crnim ruksakom preko ramena i s krunicom u ruci, čestoje sama hodila na brdo Gospinih ukazanja i uz strme stijene penjala se na Križevac.Progovarala je po koju riječ na hrvatskom, onako dosta spontano. Osmijeh na licu i sjaj izočiju odavali su njezinu odvažnost, njezin zanos u traženju vlastitoga životnog puta. Štoje nagnalo mladu Alenu iz Slovačke da nakon tek završene srednje umjetničke škole pođeput Međugorja? Kako je uopće saznala za ovu molitvenu oazu u srcu Hercegovine kojuposjećuju ljudi iz cijeloga svijeta, reći će nam ona sama.Priredila Lidija GlavašHvaljen Isus i Marija!Zovem se s. Samuela. Mojekrsno ime je Alena Muchová. UBosnu i Hercegovinu došla samiz Slovačke prije devet godina. Kod kuće samostavila tri sestre i roditelje. Imala sam osamnaestgodina kad sam prvi put došla u Međugorje.Bilo je to moje prvo putovanje izvanrodne Slovačke. Željela sam se negdje, baremna neko vrijeme, skloniti pod Njezino okrilje.Pod okrilje Marije, za koju sam znala daje Majka moga Isusa i da se njoj naš slovačkinarod moli kao Majci Sedam žalosti, i o kojojmi je pričao moj ispovjednik. On mi je,zapravo, i savjetovao da pođem u Međugorje,u to posebno mjesto molitve i mira.S grupom hodočasnika zaputila sam seprema Međugorju. Istinski sam se radovalasusretu s njim. A kad sam došla, poželjelasam ostati dva-tri mjeseca. Ali gdje, kodkoga?Čudno, bila sam mirna i predana. Mislimda ćete me razumjeti ako vam reknemda mladom čovjeku, punom čiste naivnostiili nevinosti – hm, tko zna gdje je među njimagranica? – ne treba puno odlučivanja akoCilj je Nebesko Kraljevstvo.Ovo što mi redovniceživimo samo je put dotoga cilja. Na taj putpozivamo sve mlade, dazajedno, u radosti, vršimovolju Oca Nebeskoga.ga negdje srce vuče. Jednostavno, predaje seprovidnosti, jer vjeruje da će na takav načinBoga slijediti. Čim je čovjek stariji, težeostvaruje iznenadne Božje zahvate, isto kaoi svoje želje. Više provjerava, ispituje, razmišlja,nerado se odriče nečega što je teško stekao…,za razliku od mladog čovjeka koji tojoš ne posjeduje. Ne znam što vi na to kažete,ali sa mnom je bilo tako.Za dolaska u Međugorje, još u autobusu,Vladko, vođa naše grupe, govori nam o svećenikufra Slavku. Preminuo je, kaže nam,iznenada, na Križevcu, nakon što je s hodočasnicimaizmolio Put križa. Dodao je i tokako je Gospa rekla da je fra Slavko uz nju.„Fra Slavko, ako je istina da si blizu nje, i akome ona želi ovdje imati, onda te molim zazagovor da mi ona pomogne i izruči me svomeSinu.“Idući prema crkvi, priđe mi prijatelj iznaše grupe i reče: „Pronašao sam čovjekakoji ti je našao mjesto za duži boravak uMeđugorju.“ „Ohh!“ evo Božje providnosti.Dva mjeseca provela sam u jednoj redovničkojzajednici, smještenoj ravno ispod brdaGospinih ukazanja. Ta dva mjeseca brzo suprošla. Bilo je vrijeme za moj povratak u domovinu.No u srcu sam osjećala da ima nekidrugi put kojim trebam ići, premda još nisamznala koji je to put. U Međugorje sam,zapravo, bila došla s nakanom da se pripremimza redovničku zajednicu Sestara misionarkiDuha Svetoga, koju sam jako voljela ikojoj sam bila privržena. Osim u Slovačkoj,te su se sestre nalazile i po drugim zemljama.Radile su u misijama, a posebna duhovnostim je molitva Duhu Svetom. Kako samu to doba bila puna entuzijazma, energije ipoleta, imala sam silnu želju obraćati svijet,ali mir u srcu nisam nalazila.Vrijeme provedeno u Međugorju bilo jemilosno vrijeme. Svako sam jutro išla nabrdo Gospinih ukazanja i na sv. Misu, nastojećishvatiti što Bog od mene želi. Upoznalasam i divne sestre – Školske sestre franjevke– koje su radile u ovoj župi. Uvijek su bile ucrkvi i oko nje. Svojim su marljivim radomsamozatajno svjedočile svoje poslanje. Istina,u Međugorju sam upoznala i neke drugeredovničke zajednice, ali ova me nekako najdubljeprivlačila, poželjela sam ući u nju.U jednoj prigodi nađoh se, ponovno,sama na fra Slavkovu grobu. Nakon molitve,spontano prozborih: „Fra Slavko, osjećamda mi draga Gospa nešto sprema, pomozimi da je razumijem. Ako me Gospa hoće jošuvijek imati ovdje, treba mi mjesto gdje bihjoš neko vrijeme ostala i bolje upoznala ovesestre.“ Nakon toga otišla sam na sv. Misu.Kad je Misa završila, priđe mi Terka, mojaprijateljica. „Imam za tebe jedno mjesto. Bili mogla pomoći jednoj obitelji ovdje u Međugorju,gdje majka čeka deseto dijete?“ upitame. Bože, evo i druge tvoje providnosti,pomislih.Bijaše to vrijeme moga duhovnog dozrijevanja.Više sam molila i bolje upoznavalaBoga, Dobroga Oca, i njegovu majku Mariju,Kraljicu Mira. Spoznavala sam i svoje želje,svoje sklonosti, bistrila se moja odluka.Sestre franjevke svakim su mi danom bivalesve bliže. Kad sam tražila prijam u njihovuzajednicu, poglavarica mi je rekla: „Dođii vidi! Budi dva mjeseca, da se upoznamo.“I bilo je tako. U njihov samostan u MostaruVrijeme provedeno u Međugorju biloje milosno vrijeme. Svako sam jutro išlana brdo Gospinih ukazanja i na sv. Misu,nastojeći shvatiti što Bog od mene želi.Upoznala sam i divne sestre – Školskesestre franjevke – koje su radile u ovojžupi. Uvijek su bile u crkvi i oko nje.Svojim su marljivim radom samozatajnosvjedočile svoje poslanje. Istina, uMeđugorju sam upoznala i neke drugeredovničke zajednice, ali ova me nekakonajdublje privlačila,poželjela sam ući u nju.došla sam 16. rujna 2002. godine. I danasse sjećam kako su me radosno primile.Svoje prve redovničke zavjete položilasam 11. kolovoza 2006. godine. Mojidoživotni zavjeti, ako Bog da, bit ćeiduće godine. Momentalno sam u Mostaru,gdje studiram na Teološkom institutu.Imam divne kolege i profesore.Ne jednom, nego više puta nasmijemose mom naglasku ili mojim jezičnim pogrješkamau izgovoru. Zahvalna sam sestramašto imam mogućnost ovdje studirati. Nekimi znaju reći, blago vama, vi ste već ostvarilisvoj cilj. Ali ja vjerujem i tvrdim, nije ovocilj. Cilj je Nebesko Kraljevstvo. Ovo što miredovnice živimo samo je put do toga cilja.Na taj put pozivamo sve mlade, da zajedno,u radosti, vršimo volju Oca Nebeskoga.S. Samuela je, kao i brojni koji su seodazvali Božjem pozivu, znala zastati predkrižem Kristovim i zajedno sa svetim Franjommoliti: „Svevišnji, slavni Bože, prosvijetlitamu moga srca, i podaj mi ispravnu vjeru,jasno ufanje i savršenu ljubav, mudrost ispoznaju, o Gospodine, da ispunim tvoj svetii istinski nalog.“ A on, Svetac iz Asiza, otacFranjo, koji je u potpunom predanju NebeskomOcu bratskom ljubavlju blagosloviosvoga brata Leona, neka blagoslovi i danassvakoga od nas tim istim blagoslovom:„Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva.Neka te licem svojim obasja, milostiv neka tibude. Neka pogled svoj Gospodin svrne nate i mir ti podari. Neka te blagoslovi Gospodin…!“Foto ICMM30 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2010. | Broj 10 | Godište V. | 31

PoticajiPoticajiBiblija i Kur’ankao „joint“Oba ova pokušaja – i nakana javnoga spaljivanjaKur’ana i uporaba listova Biblije i Kur’ana kao papiraza cigaretu – jasno govore o nastranosti društva iprocesima koji, u ime „slobode“ ljude zarobljavaju, uime „religije“ ljude zavode, u ime lažnih ciljeva ljudimanude krive ideale, u ime ekonomskog prosperiteta ljudevode u propast i dužničko ropstvo.fra Mario KnezovićShvaćanje slobode izražavanja igovora do te je mjere zlorabljenoi krivo shvaćeno da sve češćedoživljavamo kako ta „slobodagovora“ stvara napetosti, podjele, uvredei čak perverzne pokušaje. Nedavnonas je zatekla najava jednoga protestantskogapastora s Floride, Terryja Jonesa,kako planira izvršiti čin javnoga spaljivanjaKur’ana. To će, kako je objašnjavao,učiniti kako bi izrazio protest protiv vjernikakoje ta knjiga, kako on tvrdi, zavodii čini nesretnima. Zdravome razumu,osobito srcu kršćanskome koje bi trebalobiti vođeno ljubavlju, ne treba ni naglašavatikako je to suluda ideja u kojojse, zapravo, spaljuju oni koji misle učinitičin spaljivanja. No, tu kao da predstava„suludih mudraca“ tek počinje. Takoje javnost mogla vidjeti sveučilišnog profesoraiz Australije, Alexa Stewarta, kakoje isparao listove Biblije i Kur’ana te toupotrijebio kao papir za cigaretu, mnogikažu „joint“ – drogu. Taj osebujni ateist,tako tvrdi, htio je poručiti kako ima pravona slobodu izražavanja, bez, naravno,ikakva upita hoće li ta njegova „sloboda“drugima nanijeti bol, ranu i stvoritinapetosti iz kojih može proizaći to damnogi nikada više uopće ne progovore.Srećom, sveučilište na kojem je ovajoskvrnitelj svetinja predavao dalo mu jeotkaz. No, čini se da to ne će biti nikakokraj fundamentalističko-ideološkihpokušaja da se sve obezvrijedi, oskvrne,izruga i svede na mjeru ljudske maštoviteigre i šale pod plaštem slobode iznošenjamišljenja.Oba ova pokušaja – nažalost, nisu toiznimke! – ne govore toliko o ovoj dvojicinastranih osoba, koliko o sve nastranijemdruštvu u kojem na snagu stupaju čudnicivilizacijski procesi koji sve više u ime„slobode“ ljude zarobljavaju, u ime „religije“ljude zavode, u ime lažnih ciljeva ljudimanude krive ideale, u ime ekonomskogprosperiteta ljude vode u propast idužničko ropstvo. Upravo takav svijet iznjedrioje i jednoga i drugoga. Od ovihekstremnih pokušaja nisu daleko ni onikoji bi od križeva najradije načinili suvenireili muzejske eksponate zahtijevajućida upravo križ napusti javne ustanove.Sličan je proces i s Biblijom, koju se pokušavarelativizirati i svesti na kršćanskuliteraturu koja bi imala samo beletrističkuvrijednost. Duh marksističke ideologije,koja se na našem podneblju očitovalakroz komunizam, još ne napušta scenui sve se jasnije i glasnije zna čuti ona poznatakako je „vjera opijum naroda“.Istini za volju, nekima koji vjeru krivoshvaćaju i pogrešno joj pristupaju, vjerapostaje istinski opijum, koji ih stavljau poziciju činiti ekstremna djela koja sudaleko od zakona ljubavi koji na snagusvojim životom stavlja Isus Krist. Taj Isussvom učeniku kaže, vrati mač u korice,jer mi svijet osvajamo ljubavlju a ne silom(usp. Lk 22,49). Ispušeni „joint“ odBiblije i Kur’ana te planiranje spaljivanjaKur’ana, opasni je opijum koji mnogemože baciti u delirij i vatru u kojoj izgarajusamo oni koji uzimaju šibicu u svojeruke. Vatra ljubavi i ushićenje, koje dajusadržaji Božje objave u Bibliji, zahtjev suza izgorjeti iz ljubavi za druge, i to bašonda kad nam dođe misao da bi to drugitrebali učiniti za nas. Stoga je ovaj napisnajkorisnije završiti usklikom iz molitveDuhu Svetomu: „Bez božanstva tvojegačovjek je bez ičega, tone sav u crnomzlu... Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudiledene, ne daj nama putem zlim“.Božja pitanja čovjekuDokle će ta opakazajednica mrmljatiprotiv mene?fra Iko SkokoKad god se pred Izraelcima pojavila nekapoteškoća ili neki veći zahtjev, odmahsu počeli mrmljati i ljutiti se na Mojsija iArona. Zapravo, mrmljali su i ljutili se naBoga, što ih je izveo iz Egipta. Teško su se oslobađaliropskih gena, navika. Ropska krv kolala je njihovimžilama. Sloboda im je bila teška i prezahtjevna.Ni brojna Božja znamenja nisi bila dovoljna da neupadnu u rezignaciju i izgube povjerenje u Boga injegovu snagu i zaštitu. Kad god bi nastala takva situacijaMojsije se obraćao Bogu posredničkom molitvom.Prije ulaska u obećanu zemlju Bog je oprostio,tko zna po koji put, svom narodu. Nakon posljednjegopraštanja prije ulaska, Bog se zakleo da nitijedan od onih koji su izašli iz egipatskog ropstva tevidjeli Božju slavu, i unatoč toga iskušavali ga i prezirali,ne će ući u obećanu zemlju. Ulazak u obećanuzemlju, od onih koji su izašli iz Egipta obećan jesamo Kalebu i Jošui, jer oni nisu nikada gubili povjerenjeu Boga. Bili su poslušni u svakoj situaciji. Dapače,hrabrili su narod da ima povjerenje u Boga i dase ne boji, jer On je s njima.Nakon te zakletve Bog se obratio Mojsiju i Aronu:„Dokle će ta opaka zajednica mrmljati protivmene? Čuo sam tužbe što ih Izraelci na me dižu.Kaži im: Tako ja živ bio, objavljuje Jahve, kako ste namoje uši govorili, tako ću vam i učiniti. U ovoj pustinjipopadat će vaša mrtva tijela: svih vas koji steubilježeni u bilo koji vaš popis od dvadeset godinapa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene. Ne ćeteući u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas unjoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue,sina Nunova. A vašu djecu, o kojoj kažete da bi postalaroblje, njih ću uvesti da nastane zemlju što steje vi prezreli. A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovojpustinji! Vaši sinovi neka lutaju pustinjom četrdesetgodina, neka trpe zbog vaše nevjere dok vam neispropadaju tjelesa u ovoj pustinji. Prema broju danau koje ste istraživali zemlju – dana četrdeset, za svakidan jednu godinu – ispaštajte svoje opačine četrdesetgodina. Iskusite što znači mene napustiti. Ja,Jahve, to kažem: tako ću postupiti s ovom opakomzajednicom što se sjatila protiv mene. U ovoj istojpustinji neka završi! Tu neka izgine“ (Br 14, 26-35).Kad je Mojsije prenio Božje riječi Izraelcima, odmahsu postali žalosni. Počeli su se penjati na brdos kojeg je Bog govorio. Mislili su da će tako ponovnosteći milost. Nisu više slušali ni Mojsijeve molbei zahtjeve. Amalečani i Kanaanci lako su ih poubijalii raspršili.Molitva Duhu Svetomusv. Alfonz Marija LiguoriO Duše Sveti, božanski Tješitelju,Oče siromašnih, Utješitelju žalosnih, Posvetitelju dušapred Tobom padam ničice, duboko se klanjami ponavljam tisuću puta zajedno sa serafimakoji su pred Tvojim prijestoljem: Svet! Svet! Svet!Ti koji si Marijinu dušu ispunio neizmjernim milostimai koji si srca apostola raspalio svetim ognjem,raspali i moje srce svojom ljubavlju.Ti si božanski Duh: Učvrsti me protiv zlih duhova;Ti si oganj: zapali u meni vatru svoje ljubavi;Ti si svjetlost: prosvijetli me dajući mi spoznaju vječnih istina;Ti si golubica: udijeli mi čisto ponašanje;Ti si dašak prepun blagosti: rastjeraj oluje koje u menipobuđuju strasti;Ti si jezik: nauči me kako da Te neprestano slavim;Ti si oblak: zakrili me sjenom svoje zaštite.Ah, Tebe zaklinjem, Tebe koji si začetnik svih nebeskih darova,oživi me svojom milošću, posveti me svojom ljubavlju,ravnaj mnome svojom mudrošću,po svojoj dobroti posvoji me kao svoje vlastito dijetei spasi me svojim beskrajnim milosrđemda bih Tebe bez kraja blagoslivljao, slavio i ljubio,najprije ovdje na zemlji, tijekom cijeloga svoga životaa potom u nebu, tijekom cijele vječnosti.Snimila Maria Winkler32 | Glasnik mira | MeđugorjeListopad 2010. | Broj 10 | Godište V. | 33

Sve se u meni promijeniloLibanonac, vlč. Edward Chalouhi, u Međugorje je prvi put došao prije šest godina, i to nekao hodočasnik, nego na godišnji odmor. No već u Međugorju za nj se sve promijenilo,bilo mu je teško napustiti mjesto Kraljice Mira. S njime smo razgovarali u kolovozu, kad jesve vrvjelo od hodočasnika iz cijeloga svijeta.Kristina MerkovićOdjeci u svijetuMolim Vas, predstavite se našim čitateljima.Ja sam Edward Chalouhi, svećenik iz Libanona.Rođen sam 19. svibnja 1962., a zasvećenika sam zaređen 8. travnja 1989. godine.Živim u Darabechtaru, El Koura, na sjeveruLibanona.Recite nešto o svom svećeničkom pozivu,kako ste se odlučili postati svećenik?Iskreno rečeno, ni sam ne znam kako jeodluka za taj poziv sazrijevala. Uvijek mi sesviđalo biti u crkvi, sa svećenicima. Bio samministrant, u obitelji smo redovito molili…Jedino vam mogu reći to, da nijedan svećenikne može opisati svoje osjećaje kako dolazido odluke postati svećenikom. Bio je toduboki osjećaj u srcu koji me vukao premakonačnoj odluci.Kolika je Vaša župa?Župa nije velika, ima svega sto pet obitelji,kao zajednica smo veoma bliski i dobro semeđusobno poznajemo. Kao maronitski svećenik,oženjen sam i imam troje djece, kćeri dva sina. Premda je župa malena po brojučlanova, imam dosta obveza koje treba ispuniti.Uz svoje svećeničke obveze, također radimi pomažem u rehabilitacijskom centru.Bez obzira na to radim li u rehabilitacijskomcentru ili ispunjavam svoje svećeničke obveze,moja obitelj u meni uvijek vidi svećenika.Imam jako skladnu obitelj, a moja žena i djecasvake nedjelje idu sa mnom slaviti svetuMisu. Svaki dan zajedno molimo krunicu.Kao svećenik djelovali ste i izvan Libanona?Putovao sam u Francusku sa skupinommladih iz Libanona, bili smo i kod pape IvanaPavla II. K tomu, imam jednu zajednicumladih s kojom radim od 2004. godine. Također,godinu dana radio sam u Australiji, ukojoj živi mnogo Libanonaca.Kad ste prvi put došli u Međugorje?Prvi put došao sam 2002. godine, ali samza ukazanja u Međugorju čuo mnogo ranije,još dok sam u Libanonu predavao u školama34 | Glasnik mira | Međugorjekao vjeroučitelj. Iskreno, nisam razmišljaoo hodočašću u to daleko mjesto, premdasam čuo dosta potresnih svjedočanstava odonih koji su i po više puta hodočastili KraljiciMira. Jedan me je svećenik upitao želimli s njim i sa skupinom otići u Međugorje, iUvijek govorim da sam jako sretan što sam u Međugorju,ali u svom srcu imam neka pitanja. Prije svega, volio bihda je manje buke iz restorana i kafića, jer ljudi žele utišini i sabranosti moliti u crkvi ili oko nje, na Podbrdu iKriževcu.Snimio Anton Merkovićhoće li me upisati na listu hodočasnika. Odgovoriosam da ću poći, ali bez ikakvih obveza,dakle na običan godišnji odmor. I otišaosam. Kad sam stigao u Međugorje, sve sepromijenilo, a svećenik koji me je upisao nataj popis – ne ćete vjerovati, ni do dan-danasjoš nije bio u Međugorju.Koji je bio Vaš prvi dojam o Međugorju?Kako i zašto, ne znam, ali sve se u menipromijenilo, čak i moji osjećaji. Znam dasam jako sretan što sam svećenik jer samosjetio da me Crkva i Gospa trebaju, da mevole i da se mole za mene.O čemu ste pričali svojoj obitelji, prijateljimai svećenicima nakon povratka izMeđugorja?Prvo što sam rekao bilo je, jako sam sretan.U Međugorju sam našao svoj mir i svojusreću. Kad sam, taj prvi put, odlazio iz Međugorja,bio sam jako tužan i nije mi se dalootići. Jednostavno, Međugorje me osvojilo isnažno privuklo, a u nj sam bio došao tek nagodišnji odmor!Što mislite o Gospinim porukama?Gospa nas uči da volimo Isusa i Crkvu.Ako pročitate bilo koju Gospinu poruku, unjoj ćete naći Bibliju i Crkvu. Gospa, Isusovamajka, ne čini ništa drugo osim što nasželi voditi k svome Sinu. To je srž svake Gospineporuke koju nam daje preko međugorskihvidjelaca.Vidite li neke promjene na ljudima iz Libanonakoji dolaze u Međugorje?Da, sigurno. Poznajem toliko ljudi u Libanonukoji nisu znali ni put u crkvu, a iz Međugorjasu se vraćali s krunicom u ruci. Zašto?Ne znam, pitajte Gospu.Nakon svoga prvog hodočašća počeliste dovoditi hodočasničke skupine?Da. Mnogi vjernici dolaze i po nekolikoputa. Gospina poruka, jednostavno, preobražavaljude, to svakodnevno mogu osjetitine samo u svojoj župi, nego diljem Libanona.U našoj domovini znamo i te kako vrijednostmira, a Gospa nas stalno poziva namir. Često sam u prilici čuti molbe da se molimza libanonske vjernike, ali i upite kadaponovno idemo u Međugorje. Ne zaboraviteda je Libanon Gospina zemlja, i kao takviveoma smo bliski Međugorju.Susrećete li se sa svećenicima koji dolazeu Međugorje, pričate li s njima o Međugorju?Da, često, i vidim jednu jako zanimljivustvar a to je da ti svećenici zbog Međugorja izbog Gospe u Međugorju vole i poštuju samisebe kao svećenike. Svećenik vidi da je veomabitan za sebe, za druge ljude i Crkvu. I javidim da ih Gospa voli i da se moli za njih.Molim vas, nemojte izdatiGospu, sačuvajte mir kojiste znali prenijeti tolikimhodočasnicima. Mi sviučimo od vas i nadamse da ćete ostati trajnisvjedoci mira. Zahvaljujemvam i nadam se da ćemose uskoro opet vidjeti!Odjeci u svijetuDoći ćete opet?Da, sigurno, želim doći i sa svojom obitelji.Dolazim svake godine, ali tih nekolikodana nije dostatno. Volio bih ostati ovdjemjesec, dva ili tri, ne znam, i da mogu ostaobih. Ovdje doista u dubini svoga srca osjećammir.Znate li nekoga tko se protivi Međugorju?Ima i takvih. No mi još uvijek ne znamokakva će biti konačna odluka Crkve o Međugorju.Ako želim čekati i saznati pravi odgovor,zašto onda ne bih čekao i molio. Zaštobih trebao imati negativan stav ako mogubiti pozitivan, moliti i doći u Međugorje, vidjetii osjetiti. Tako možda mogu pomoćiCrkvi.Je li teško biti svećenik u Libanonu?Za mene nije. Kad pričam ljudima o sebi,uvijek im kažem da volim sam sebe kao svećenika,isto kao što muž voli svoju ženu.Imate li problema što dolazite u Međugorje?Ima li Crkva u Libanonu problemau vezi s Međugorjem?Ne, jer mnogi biskupi i drugi crkveni dostojanstvenicidolaze Kraljici Mira. Uvijekkad želim hodočastiti u Međugorje tražimdopuštenje svoga biskupa. S time nikad nisamimao poteškoća, dapače. Naravno da sviočekujemo konačnu odluku Crkve i po tojodluci ćemo se vladati.I još nešto, za kraj?Uvijek govorim da sam jako sretan štosam u Međugorju, ali u svom srcu imamneka pitanja. Prije svega, volio bih da je manjebuke iz restorana i kafića, jer ljudi želeu tišini i sabranosti moliti u crkvi ili okonje, na Podbrdu i Križevcu. Svjestan sam daMeđugorje kao mjesto mora rasti, ali trebazadržati svoj mir i tišinu koju mnogi pamtei rado o tome govore. Čuvajući mir, pokazujemoda poštujemo Gospine poruke,poštujemo Gospu, koja treba biti stalno usvakoj obitelji. Možda previše očekujem, alibi bilo lijepo da u vrijeme Gospina ukazanja,u 18.40, budu zatvorene sve suvenirnicei svi restorani i da sabrano molimo. Pa toje veličanstven trenutak, u kojemu Nebo silazina zemlju, dolazi nam naša Majka, KraljicaMira, koja nas toliko voli, što pokazujekroz dvadeset devet godina, iz dana udan. Župljani župe sv. Jakova, vjernici ovogamjesta, prvi su svjedoci Gospinih ukazanjai prvi su pozvani živjeti njezine poruke.Molim vas, nemojte izdati Gospu, sačuvajtemir koji ste znali prenijeti tolikim hodočasnicima.Mi svi učimo od vas i nadam seda ćete ostati trajni svjedoci mira. Zahvaljujemvam i nadam se da ćemo se uskoroopet vidjeti!Listopad 2010. | Broj 10 | Godište V. | 35

Hodočasničke stazeHodočasničke stazeBetanija – Gospina ukazanjaMariji Esperanzi Bianchini,Venezuela„Ne tražim da svako ukazanje u Betaniji bude autentično… bilo je i slučajeva jednostavnehalucinacije… u Lurdu je bilo lažnih viđenja, ali sve ovo ne dokida valjanost brojnimsvjedočenjima kojima priznajem vjerodostojnost“ – precizira mjesni biskup u dokumentukojim ukazanja Mariji Esperanzi Bianchini u Betaniji potvrđuje autentičnima.Priredio fra Karlo LovrićEvo nas opet u Venezueli. U ožujku2010. pisali smo o Gospi iz Džungleu toj zemlji. Iako su ta dva Gospinaukazanja vremenski vrlo udaljena– dijeli ih 320 godina – veoma suznačajna za Venezuelu. Posebice je zanimljivoGospino ukazanje u Betaniji, jer gaje mjesni ordinarij po brzom postupku potvrdioautentičnim, ne osvrćući se na halucinacijekojih je, kako tvrdi, također bilo.On kaže da je halucinacija bilo i u Lurdu,no one ne mogu umanjiti autentičnost pravihukazanja.Dar proroštvaMarija Esperanza Bianchini rođena je 22.studenoga 1928. u selu San Rafael u Venezueli,Južna Amerika, a umrla je u SAD-u 7.kolovoza 2004. godine. Majka sedmero djece,živjela je u Cua, u kraju koji se zove FincaBetanija. Već od rane mladosti doživljavalaje mnoga mistična iskustva. Dok je bilavrlo malena ozdravila je od teške bolesti.Ozdravljenje se dogodilo zahvatom samoganašega Gospodina Isusa Krista. Dvadesetdvojica liječnika nisu joj davala nikakvunadu da bi mogla preživjeti bolest.Marija Esperanza imala je i stigme kojesu se pojavljivale na Veliki petak. Autentičnoststigma posvjedočilo je na desetkeliječnika. Velik broj ljudi doživio je, i posvjedočio,njezinu bilokaciju (u isto vrijemenazočna na više mjesta), a za vrijeme sveteMise imala je levitaciju. Marija Esperanzaprimila je i dar proroštva. Zahvaljujući tomdaru mogla je predvidjeti mnoge povijesnedogađaje, kao i one koji su se događali u različitimdijelovima svijeta.Premda je kao djevojčica primila mnogeporuke od Gospe i Isusa, ukazanja u Betanijii davanje poruka za svijet počinju 25.ožujka 1976. godine. Čudesna ozdravljenjakao i euharistijska čudesa, mistične svjetlo-sti kao i neprotumačivi mirisi cvijeća samosu neki od fenomena zabilježenih u Betaniji.Dana 21. studenoga 1987., poslije višeod deset godina istraživanja, nadbiskupPio Bello Ricardo proglasio je da su ukazanjaautentična i nadnaravna, a mjestagdje su se ukazanja događala potvrdio svetimmjestima.Čudesna ozdravljenja kaoi euharistijska čudesa,mistične svjetlosti kaoi neprotumačivi mirisicvijeća samo su neki odfenomena zabilježenih uBetaniji.vadama, okružena zelenim brežuljcima iobilnim izvorima, s potokom Tarma. Temperaturaje ugodna, između 25 i 30 stupnjeva,s hladnim povjetarcem koji toplih danaposjete čini ugodnim.Prvo Gospino ukazanje bilo je 25. ožujka1976. iznad jednoga velikog stabla naGospa se ukazala kao Lurdska Gospa, KarmelskaGospa, Gospa od Čudotvorne medaljice … i na krajus Djetetom na desnoj ruci u stavu kojim ga povjeravanazočnima. Taj prizor trajao je oko 35 minuta; nakraju se činilo kao da sva vegetacija gori. Svi su bilipod dojmom straha.Gospa od BetanijeIme Betanija mjesto je, zasigurno, dobilou čast sela koje je smješteno na istočnomdijelu Maslinske gore, u jednoj surovoji dubokoj dolini, pet kilometara od Jeruzalemai znači „kuća žalosti“. Slavno je jer jeu Isusovo vrijeme tamo živio Lazar sa sestramaMartom i Marijom. U tom se mjestudogodilo ono glasovito čudo: Isus je uskrisioLazara. Sigurno je da se u Venezueli, udržavi Mirando, sat i pol od Karakasa, nalazijedno imanje istoga imena, to jest Betanija,koja je postala glasovitom na svjetskojrazini zbog Gospinih ukazanja. Imanjeima oko 200 hektara i u starini su se na njemuuzgajale tipične tropske biljke – kava,kakao, šećerna trska… Danas je imanje Betanijaplodna zemlja s gustom šumom i liobronkubrda po kojem se spušta potokkoji oblikuje mali vodopad, gdje hodočasniciskupljaju i piju vodu kojoj su pripisanačudotvorna svojstva. Jedini svjedokukazanja bila je gospođa Marija Bianchini.U knjizi „Djevica se ukazuje u Venezueli“(Otty Ossa Aristizabal) piše kako su vidjelicupratili rodbina i prijatelji, sveukupno oko80 osoba. Oni nisu vidjeli Presvetu Djevicu,ali su opazili svjetlosne fenomene, pokretanjesunca. Sljedeće ukazanje bilo je 22. kolovozaiste godine i tada su postavili križ,kako je tražila Gospa. Ukazanja je imala još25. ožujka 1977. te 1., 2. i 3. svibnja iste godine,a neki koji su bili u pratnji mogli su vidjetiznakove na nebu.Dana 25. ožujka 1978., osim vidjeliceDjevicu je vidjelo još petnaestak osoba.Tada se dogodilo i čudo sa suncem, kao uFatimi, koje se okretalo oko sebe i kao da ćepasti na nazočne.U nedjelju 25. ožujka 1984. slavila seobljetnica ukazanja sv. Misom na otvorenom.Poslije sv. Mise, oko 150 osoba vidjeloje Gospu na vodopadu, a 108 osoba potvrdiloje to svojim potpisom. Gospa se ukazalasa sedam različitih zaziva kroz tri sata,s intervalima od pet do deset minuta. Gospase ukazala kao Lurdska Gospa, KarmelskaGospa, Gospa od Čudotvorne medaljice… i na kraju s Djetetom na desnoj ruciu stavu kojim ga povjerava nazočnima. Tajprizor trajao je oko 35 minuta; na kraju sečinilo kao da sva vegetacija gori. Svi su bilipod dojmom straha.Od tada su se dogodila mnoga ukazanja,posebice subotom, nedjeljom i na marijanskeblagdane. Sukladno biskupovim istraživanjima,bilo je između 500 i 1000 osobakoje su potvrđene kao vidioci.Biskup preuzeo vodstvo istrageIzvanredno ukazanje 25. ožujka 1984., sbrojnim svjedocima koji su spontano dolaziliu biskupsku kuriju svjedočiti pred mons.Pigoliom Bellom Ricardom SJ, biskupomLos Tequesa, glavnoga grada države Mirande,učinilo je da je, iako je na početku imaoodređenih sumnja, kako je poslije priznao,sam preuzeo vodstvo istrage koja se protegnulana brojna ukazanja i poslije tri godine,21. studenoga 1987., donio je pastoralnuuputu o ukazanjima.U tom dokumentu biskup precizira: „Netražim da svako ukazanje u Betaniji budeautentično… bilo je i slučajeva jednostavnehalucinacije… u Lurdu je bilo lažnih viđenja,ali sve ovo ne dokida valjanost brojnimsvjedočenjima kojima priznajem vjerodostojnost.“Treba spomenuti i mišljenje Rene Laurentina,jednoga od najpoznatijih mariologana svijetu, u knjizi „Umnažanje Gospinihukazanja u našim danima“, Pariz, 1988.,str. 54.: „Ovo službeno priznanje nova je činjenicajer nijedno ukazanje nije dobilo takvupotvrdu već pola stoljeća…“36 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2010. | Broj 10 | Godište V. | 37

(P)ogledi iz suvremenostiTjedni molitveni program– zimski raspored (od Mise na Križevcu do 1. svibnja)Obilježimo ihPoslaše mi prijatelji ovih dana računalnu prezentaciju ukojoj se govori kako se naveliko sprema pokušaj sve nasna ovoj kugli zemaljskoj obilježiti da bi nas se lakše moglonadzirati. Riječ je o čipu koji bi se ugrađivao ispod kožena našoj desnoj ruci ili na zatiljku. Dokoni, pokvarenibogataši dobrano su odmakli u svojim pripremama. Čipovise naveliko proizvode, pokusi su već davno zaključeni.Ostalo je još samo privoljeti puk da se dragovoljno svemupodvrgne i novi svjetski poredak može početi.Miljenko StojićKad završim pisanje ovih redaka,dat ću se na spremanje pisanjao Domovinskom ratu, točnijeo nesretnom Haaškom sudu. Zaključujemto dok nagonim sebe pribrati se irazmisliti o vremenu u kojem, zaista to vjerujem,imam čast sudjelovati. A da je ononaizgled nešto posebno, nije. Na sve stranečupaju se za tvarno kojeg zaista danas Zapadu kojem živim ima na izobilje. Ne znam je lito bitni uzrok da zato ima ljudi na tom Zapadu,mislim domaćih, mnogo manje negoprije. Možda je i tako, a možda i nije. Ipak,posljedice su tu. Nešto je obilježilo našu postojbinui sada je tu.Poslaše mi prijatelji ovih dana računalnuprezentaciju u kojoj se govori kako se navelikosprema pokušaj sve nas na ovoj kuglizemaljskoj obilježiti da bi nas se lakše moglonadzirati. Nazdravlje! Riječ je o čipu kojibi se ugrađivao ispod kože na našoj desnojruci ili na zatiljku. Pade mi na pamet Otkrivenjesv. Ivana, poglavlje 13. Davno on rečeda će Zvijer obilježiti ljude. Ma, hoće li stvarnoimati pravo? Tako sam se nadao da će sveostati na razini simboličkog govora, na razi-ni opomene. A sad sve posta stvarnost. Ali,kako će obilježiti, recimo Kineze? Nije valjdada ih najprije misle pokoriti? Ići će to maloteško, koliko se ja razumijem u kretanja usvijetu. Bude li šugavo na ovoj strani, odoh jak njima. Kad oni već mogu dolaziti ovamo,zašto se to ne bi moglo zbiti i u obrnutomsmjeru? Zaista, ne ću dati da me itko obilježi.Zapravo, dogodilo se to i događa samo ujednom slučaju.Kad su me roditelji donijeli na krštenje,postao sam obilježen za čitav svoj život. Idosta! Ne znam ni s tim uvijek izići na kraj.Kamo sreće da znam. Zanesem se, napravimkrivo i onda slijedi povratak u obliku ispovijedi.Dobro je to Bog smislio. Dajem ti prilikupočeti ponovno, ali daj učini sve da se toviše ne zbude. U posljednje vrijeme, odnosnokad se ukazala Kraljica Mira, dopustiosam da i tim budem obilježen i da taj biljegpreko mene ide dalje. Sad, Bog zna koliko seuspijevam toga držati, ali znam da pokušavam.I sad bi htjeli da me i oni obilježe! Ne,dosta, i nikomu da niste to učinili. Istina je,naređujem. Hoće li me poslušati, ne znam,znam samo da imam pravo izreći spomenuteriječi. Ni Bog ne ništi čovjekovu slobodu.Da jest, ne bi se sada oni igrali s čim se igraju,već bi ih Bog odmah lupnuo po glavi. Alislobodni su griješiti ili ne griješiti. Jednogadana odgovarat će na to pitanje, bez obzirana to mislili da će taj dan doći ili ne. Kao kršćaninu to sam uvjeren i neprestano se spremamza taj dan. Može, naime, sutradan doći,znamo to već.Dokoni, pokvareni bogataši dobrano suodmakli u svojim pripremama. Čipovi senaveliko proizvode, pokusi su već davno zaključeni.Ostalo je još samo privoljeti puk dase dragovoljno svemu podvrgne i novi svjetskiporedak može početi. Više ništa ne ćebiti isto. Tko se pokuša izbaviti ispod biljega,GPS će policiji smjesta dojaviti da dotičninešto dirka u svoj biljeg. A ona će biti brza,jer joj je dodijeljeno posebno mjesto u društvui za nju su birani posebni ljudi. Moglobi se lako dogoditi da počnemo klicati: lijepinaš komunizam! Tko u sve ovo ne vjerujeneka u tražilicu na internetu ukuca riječi„verichip“ i „mondex smartcard“ pa će mumnogo toga biti jasnije. Ja ne bih više o tomenego malo o javnim glasilima.Nedavno jedan visoki crkveni dostojanstvenikreče da nam javna glasila ne daju misliti.Imao je pravo ne samo zato što je on torekao pa bih ja, kao kršćanin, sad to moraoponavljati. Ne traži se to od nas kršćana, mismo slobodni ljudi za razliku od onih kojistvaraju ovakva javna glasila kakva ona trenutačnojesu. Rade robovski posao koji, jednostavno,nije za čovjeka, pa ni za neprijatelja.Da, javljaju se tu i neke dvojbe. Kad smotakve djelatnike vidjeli da su nezadovoljnijinego drugi? Obično nisu. Plaćica je uredna,a oni rade nešto što im se sviđa. Upravo to.Nešto što im se sviđa. Još ih od malih noguprogramiraju, ili nas programiraju, da takorazmišljaju i rade. Oni su, naravno, uvjerenida je to dobro. S druge strane, koga briga štooni stvaraju? To su komercijalna javna glasila.Zna se njihov gazda, zna se na kakav programimaju koncesiju i tko je taj tko se usuđujeremetiti zakonodavne odredbe? Istina,društvena javna glasila trebala bi se drukčijeponašati, ali ih je malo i kad ih se stisnena pravi način ponašaju se i ona prema zadanimpravilima. Na kraju mnoštvo javnihglasila naguramo u ruke jednoga čovjeka imožemo činiti što nas je volja, odnosno oblikovatisvijet po našem.Usuđujem se glasno zapitati: Jesmo li kaoljudi i kršćani ušli u napor stvaranja javnihglasila i ostaloga po našoj mjeri ili smo toprepustili nekomu drugom? Zar se bojimoda mi njih obilježimo, umjesto da oni to činenama? Da budem jasniji: Možemo li činitidobro u svim oblicima i širiti ga dalje?O međugorskim događajimate odjecima u svijetu i u Crkvičitajte u Glasniku mira,mjesečnikuInformativnog centra MIRMeđugorje.Surađujte u Glasniku mira.Podijelite svoje dojmove iiskustva.Uredništvo:Glasnik mira, Gospin trg 1,88266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 653 327Faks: 00 387 36 651 300E-mail: kreso.sego@medjugorje.hrPreporučite drugima Glasnik mira.Darujte im godišnju pretplatu.Pretplatite se na Glasnik mira.Služba pretplate:Tel.: 00 387 36 653 342E-mail: lidija_paris@medjugorje.hr38 | Glasnik mira | MeđugorjeListopad 2010. | Broj 10 | Godište V. | 39

Snimio Franjo SušacKraljice krunice,moli za nas!