ZAPOČINJE NOVI ŽIVOT..

PromišljanjeGLASNIK MIRAUtemeljitelj i nakladnik:Informativni centar “Mir” MeđugorjeZAPOČINJE NOVI ŽIVOT...Slobodno se može reći kako cijelo jedno tisućljeće stoji u znaku Franje, aGlavni urednik: Krešimir ŠegoLektor i korektor: Dragan NaletilićAdresa:Glasnik mira, Gospin trg 188266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 650 200; 653 325Faks: 00 387 36 651 300Služba pretplate: 00 387 36 653 342E-mail: glasnikmira@medjugorje.hrInternet: www.medjugorje.hrvjerujemo da i ovo treće tisućljeće Crkve treba u sebi utjeloviti značajkesvetoga Franje: Franje koji je živio Isusov život ne samo po duhu i u duhu,ne prema predaji ili legendama, nego u svome tijelu. Ono što je Franjoprimio na La Verni, naime, Kristove rane, samo je vanjski izričaj i biljegnjegove krajnje nutarnje poistovjećenosti s Kristom raspetimfra Tomislav Pervan“Draga djeco!S radošću uporno radite nasvome obraćenju. Prikažite svesvoje radosti i žalosti momeBezgrješnom srcu da vas mogusve voditi mome predragomSinu kako biste u njegovom srcupronašli radost. S vama sam davas poučavam i vodim premavječnosti.Hvala vam što ste se odazvalimomu pozivu.”(25. rujna 2009.)Snimio Tvrko BojićGrafičko oblikovanje:Marin Musa //Tisak: Fram-Ziral, MostarUplata pretplate: Informativni centar“Mir” Međugorje d.o.o., „Glasnik mira“Iz BiH u KM:Unicredit BankŽiroračun broj 33 8120 2 20114 5352Iz svih stranih zemalja:Unicredit Bank, SWIFT: UNCRBA 22IBAN: BA 39 3380 6048 0281 0221Iz RH u HRK:Societe generale - Splitska banka d.d.,Nalog 14Broj računa: 2330003-5100201682Iz RH u EUR :Societe generale - Splitska banka d.d.Nalog 14, SWIFT: SOGE HR 22IBAN: HR 17 2330 0035 1002 0168 2Iz BiH i RH pretplatu se može uplatiti ipoštanskom uplatnicom.Cijena pojedinog primjerka:2,5 KM/10 knGodišnja pretplata (12 brojeva)BiH: 30 KM; Republika Hrvatska: 120 kn;Zemlje EU: 30 eura; Švicarska: 50 sfr; SAD: 50 US$List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete,znanosti, kulture i športa Hercegovačkoneretvanskežupanije pod brojemR-05-05-42-2175-86 /06 od 12. siječnja 2006.Dekret pape Urbana VIII.U skladu s dekretom pape Urbana VIII. iuredbom II. vatikanskog koncila, izdavačizjavljuje da nema nakanu preteći sud Crkveo nadnaravnosti prirode događaja i porukao kojima je riječ na ovim stranicama. Taj sudpripada kompetentnom autoritetu Crkve,kome se izdavač potpuno podvrgava.Riječi poput «ukazanja, čudesa, poruke»i slične imaju ovdje vrijednost ljudskogsvjedočenja.Još je jedno međugorsko ljeto iza nas. Ijoš jedan bjelodani dokaz stalna, nezaustavljivarasta onoga što je započelo naovom prostoru voljom Neba i Gospe prijeviše od 28 godina. I što se stalno širi, u svevećim koncentričnim krugovima, cijelimsvijetom. Krist u centru, središtu, a Marijarazvlači kružnice, stvara nove ‘tangente’,dodirnice, dotiče tolika srca i bića da sečovjek neprestano divi djelima Božje milosti.O tome svjedoče i u ovom broju našegaGlasnika izvješća o prepunoj bečkoj prvostolnici.I sam je kard. Schönborn, jedanod najbližih suradnika današnjega pape,ostao bez riječi pred onolikim skupom kojije satima molio i slavio Gospodina, a on jesam osobno predvodio euharistijsko klanjanje.Zna da su mu crkve i prvostolniceredovito poluprazne...U ovome broju pročitajte:Obraćenje- radost -vječnostdr. Johannes Gamperl,Gebetsaktion BečKANA TREĆEGATISUĆLJEĆAo. Daniel AngeMODEL KRŠĆAN-SKOG ŽIVOTA UMEĐUGORSKIMOBJAVAMAArtur DobrowolskiIsti se prizor odigrao i minule godinekad je ondje bio jedan drugi međugorskineposrednik od prvih dana. Radoznalostpuka? Daleko od toga. Ne dolazeljudi ni u Međugorje iz radoznalosti,nego na temelju svjedočanstva: Gospodinje ovdje, milost se dade iskusiti, pase ljudi odlučuju na daleki put kako bise napojili na vrutku milosti, okupali ukupkama milosti.Tisućljeće u znaku FranjeOno što se zbiva na temelju svjedočanstavavidjelaca iz god. 1981., dakle,jedna temeljita obnova Crkve i obraćenjena put Evanđelja, dogodilo se i s pojavomFranje Asiškoga prije više od 800godina. Franjevački je red slavio ove godineosamstotu obljetnicu svoga uteme-Fotografiju na naslovnicisnimio Gebetsaktion BečOSAM STOLJEĆAFRANJINEKARIZMEfra Miljenko ŠtekoKROZ SVOJEOZDRAVLJENJESAM SHVATIOKOLIKO JE ŽIVOTDRAGOCJENColm CahillDUH MEĐUGORJASTRUJI BEČOMdr. Oktavian EiselsbergListopad 2009. // Broj 10 // Godište IV. • 3

PromišljanjePromišljanjeKriž iz San Damiana s kojeg je Isusprogovorio Franjiljenja, od nadnevka kad je Papapotvrdio Franjin način životakoji bijaše onodobno prevratnički!Upravo revolucionaran.Nadahnuti aktualni franjevačkiGeneral zamislio je obnovu cijelogaReda rabeći izričaj ‘pretemeljidba’.Što on hoće timereći?Cilj je, naime, nanovo utemeljiti,pretemljiti Red na onimizvornim Franjinim temeljima,onim osnovama na kojima ga je zasnovaoAsiški sirotan. Na kraju minulogastoljeća i tisućljeća ugledni je američkičasopis “Time” proglasio Franju Asiškogaosobom tisućljeća. Ako su u prvom kršćanskomi europskom tisućljećubenediktinci dali svojbiljeg evangelizaciji i inkulturacijikršćanstva i Isusove porukeu europske narode, franjevcisu dali svoj neizbrisivibiljeg drugome kršćanskomtemelju, kao pioniri evangelizacijeu cijelom svijetu. Prvisu bili među Mongolima i uKini još u 13. stoljeću; prvi sustupili na američko tlo, KristofKolumbo bio je franjevačkitrećoredac; prvi su slavilisvetu Misu u Australiji,jednom riječju, krčili su putKristu u svome misionarskom ievangelizacijskom zanosu.Slobodno se može reći kako cijelo jednotisućljeće stoji u znaku Franje, a vjerujemoda i ovo treće tisućljeće Crkvetreba u sebi utjeloviti značajke svetogaFranje: Franje koji je živio Isusov životne samo po duhu i u duhu, ne premapredaji ili legendama, nego u svometijelu. U tijelu se Franjo do kraja poistovjetios Kristom, odnosno sam Krist snjime. Franjin život kao življena kristologijai teologija. Ono što je Franjoprimio na La Verni, naime, Kristoverane, samo je vanjski izričaj i biljegnjegove krajnje nutarnje poistovjećenostis Kristom raspetim. Nutrina,ono što je proživljavao u srcu,odrazilo se i vidljivo na tijelu.Silna rijeka bratoljublja, čovjekoljublja,rijeka zanosnoga misioniranjai zapućivanja prema svimljudima, svakome čovjeku osobno,bijaše nepresušna, jer se stalno napajalana Izvoru - Kristu. I to je davaloi onodobno i kroz sva susljedna stoljećaCrkvi silni zamah. Što se god odondadogodilo, što su ljudi izmislili, postigli,na što su se osmjelili, sve se zbilo uepohi kojoj je Franjo davao zamahi ton, u kojoj je ovaj svetiSiromašak prvi u praksi proživljavaoi primjenjivao, što značibiti brat svakomu.Do danas Franjo ostaje živasavjest čovječanstva te velikiispit savjesti svakoga čovjeka,kako živi, kako se odnosi premastvorenoj zbilji, prema drugima,prema sebi, prema Transcendenciji.Franjo je i ponos, ali i velikiispit savjesti svakoga pojedinca,veliki žalac u biću i tijelu i vlastitaReda. On je onaj nikad dosegnutivrhunac i uzor.Sablazan crkvenoj birokraciji i hijerarhijiNerijetko zaboravljamo kako Franjozapravo izvorno nije bio klerik, niu kome pogledu povlašten. Došao je iznaroda, iz srednjega staleža, a njegovakrajnja nakana bijaše biti malen međumalenima, najmanjima u društvu, s njimadijeliti sve njihovo. Upravo premaonoj Pavlovoj u Efežanima: “Meni, manjemuod najmanjega među svima svetima...”(3,8), darovana je ova milost: Dokraja se s Isusom suobličiti. Franjo i njegovobratstvo nisu bili u kleričkom staležu,a nisu se isticali ni intelektualnimsposobnostima. On bijaše u osobi prosvjedsamoga Evanđelja protiv postojećega,on bijaše sablazan svekolikoj crkvenojbirokraciji i hijerarhiji, postaoje nešto kao kriterij za Red i redovnike.Franjo se smatrao slugom Božjim, najmanjimmeđu Isusovom braćom.Franjo nije išao na studije, svjesnonije htio biti svećenik jer je to uključivalomnoge povlastice u ondašnjem – ponegdjei današnjem – društvu. Dao se ‘zađakoniti’kako bi mogao naviještati Radosnuvijest Gospodina Isusa. U životu jebio jetka kritika protiv postojećega, ali senikada nije ogriješio o Evanđelje! Strogoćaspram sebe bijaše najžešća osuda mekoputnaživota među klericima.U svojoj Oporuci pisanoj pred samusvoju smrt, po zadnji put Franjo bezuvjetnopristaje uz Crkvu i svećenike “kojimaću se utjecati sve ako bi me i progonili,zbog njihova reda... I ne želimu njima gledati grijeha, jer u njima naziremSina Božjega i moji su gospodari.A to činim zato što ništa tjelesnogana ovome svijetu ne vidim od samogaSvevišnjega Sina Božjega, osim njegovapresvetoga tijela i njegove presvetekrvi, što oni primaju i samo oni drugimaposlužuju.”To je veliki ispit savjesti naše vjere ivjernosti, našega strahopočitanja spramGospodina i svetih tajna koje primamo.Franjo tako uzvišenim riječima govori osvećeničkoj službi, da mu jednostavnostaje dah. “Cijeli čovjek neka se zaprepasti,cijeli svijet neka uzdrhti, i neboneka kliče, kad je na oltaru, u rukamasvećenika, Krist, Sin Boga živoga”. Ondahimničkim rječnikom govori o „zadivljujućojuzvišenosti, čudesnoj blagonaklonosti,uzvišenoj poniznosti, poniznojuzvišenosti, da se Gospodar svemira,Bog i Božji Sin tako snizuje, da se radinašega spasenja skriva pod smjernimobličjem kruha!”“Koliko veće i gore patnje treba trpjetionaj, koji bi pogazio Sina Božjegai onečistio krv Saveza u kojoj je posvećen,i uvrijedio Duha milosti! Čovjek,naime, prezire, onečišćuje i gazi JaganjcaBožjega... kad ne razlučuje sveti kruhKristov od drugih jela..., ili nedostojanblaguje ili ... blaguje isprazno i nedostojno!”“Pazite na svoje dostojanstvo, braćosvećenici, i budite sveti, jer je On svet!“(r. 30).Gotovo iste misli iz usta arškoga župnikasv. Ivana Marije Vianneya donosiu svome pismu svećenicima papa BenediktXVI. u povodu Svećeničke godine,što je započela ove godine na svetkovinuSrca Isusova, a završit će dogodinena istu svetkovinu. Dva jednostavnalika, dva skromna, ponizna i siromašnavelikana, Franjo i Vianney, dva velikauzora redovništva i svećeništva, ali iobičnih vjernika. Dvojica, govoreći teološkimrječnikom, neznalica, koji su donijelimilijunima Božju riječ svojim životom.Riječ koju mogu shvatiti i prihvatitisvi nepismeni na ovome svijetu. To ježivljeni primjer, življena Riječ – utjelovljeniSin Božji u svecima. Franjo se svojimživotom dokazuje boljim teologomi kristologom od svih drugih teologa ionih koji predaju bogoslovlje. Svojim životomon stavlja granice koje je mogućeprijeći samo ako čovjek iskorači u životnonasljedovanje.Franjo je uklonio bilo kakvu teološkuili kristološku apstrakciju, onodobnoumovanje i zaključivanje. Križ nijeapstrakcija, euharistija nije apstrakcija,Isus je konkretan, Marija je konkretna.Nemoguće je slaviti otajstva u kojimaKrist umire, a da mi ne umiremo, a da miGospodina ne slijedimo u svome svagdanu.Vjera bez nasljedovanja može bitivjera učenjaka, ali ne i živo Evanđelje.Na našem vanjskom oltaru u Međugorjuimamo veliki preslik Raspela izSan Damiana s koga je Raspeti progovorioFranji: “Franjo, idi popravi moju Crkvukoja se urušava”. Međugorje je cijelimsvojim pokretom obnova i popravakKristova djela u svijetu. Zahvalimo Marijišto nas je uključila u to svoje velikodjelo obnove Crkve i svijeta.4 • Glasnik mira // Međugorje Listopad 2009. // Broj 10 // Godište IV. • 5snimila Lidija Paris

Poruka za sadašnji trenutakPoruka za sadašnji trenutakObraćenje - radost - vječnostKako često čujemo o velikim i malim obraćenjima vezanim uz Međugorje! Tu nam je darovano iskustvo kakva jeto radost kada netko napusti pogrešan put i krene prema Ocu. (Usp. Lk 15,11-32)Dr. Johannes Gamperl, Gebetsaktion Beč“Draga djeco! S radošću uporno radite nasvome obraćenju.“Nije uvijek lako raditi na svome obraćenju.Često smo slijepi za vlastite greške ipuno bolje vidimo što bi trebalo promijenitikod drugih ljudi. To pokazuje i rastućapomama za kritiziranjem. Zar Isus nekaže: „Zašto gledaš trn u oku brata svoga,a brvna u svojemu oku ne vidiš?” (Mt7,3) Upravo zato bismo trebali uvijek molitiza svjetlo Duha Svetoga da dobijemojasnu spoznaju u čemu se trebamo obratiti,u čemu trebamo početi drugačije razmišljati.Budući da svaki grijeh, svaka sklonostgrijehu zarobljava našu dušu, sretnismo kada lanci spadnu i kada možemo slobodnoići naprijed.Svi smo se radovali kada je 15. rujna2009. kardinal dr. Christoph Schönbornna kraju molitvenog susreta za mir s MarijomPavlović-Lunetti ušao u prepunubečku katedralu i uputio svoje riječi mo-liteljima: „Veliki je dar to što Majka Božjaželi biti tako blizu svoj svojoj djeci! Ona jeto pokazala na tolikim mjestima u svijetu,a već dugi niz godina na sasvim posebannačin svoju blizinu iskazuje u Međugorju.Možemo biti zahvalni Gospodinušto je preko svoje Majke u ovih skoro 30godina tolike ljude poveo prema Božjojljubavi, što im je pokazao svoju ljubav, išto su toliki iskusili iscjeljenje i obnovu.U ispovijedi su mogli otkriti ljubav premaeuharistijskom Gospodinu, a zahvaljujućiNjegovoj Majci i ljubav prema njoj. Pomirenjeu obiteljima, iscjeljenje od droge,ovisnosti i drugih jada njezine su nakane.Velik je znak našega vremena da se Marijatako konkretno, iz takve blizine i takojednostavno brine za svoju djecu i boravimeđu njima… Pokažite što ste primilii što stalno primate ovdje i preko međugorskihmilosti, pokažite to i prenosite todrugima.“Obraćenje se ne događa odjednom, i nejednom zauvijek. Putem svetosti ne ide seu petoj brzini. Zato nas Gospa poziva naupornost. Isusu treba uvijek iznova obećatida ćemo se truditi, pa makar ne uspjeli uvijekonako kako bismo htjeli. Ako si damotruda, Gospodin će doći i pomoći nam dapostignemo uspjeh. Sveti Jakov apostolima pravo kada kaže: „Strpite se dakle,braćo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratariščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv jes njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu.Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se DolazakGospodnji približio!“ (Jak 5)„Prikažite sve svoje radosti i žalostimome Bezgrješnom srcu da vas mogu svevoditi mome predragom Sinu kako biste unjegovom srcu pronašli radost.“Sasvim je prirodno da dijete svojoj majciispriča sve što mu se događa, i da muona uputi riječi utjehe i radosti. Isto je snama kada svojoj dobroj nebeskoj Majcikažemo sve što nas boli, sve što nam se događa.Ona će nam uvijek iskazati svoju briguza nas i pokušat će nam pomoći. Sve štoima u svojemu srcu, ona pak ne zadržavaza sebe, nego predaje svojemu Sinu, jer jeon cilj svih ljudskih stremljenja.Isus je u Fatimi rekao Luciji: „Velika mi ježelja da se širi pobožnost prema BezgrješnomSrcu Marijinu, jer je to Srce puno ljubavimagnet koji duše privlači prema meni,ono je ognjište koje po cijeloj zemlji širizrake mojega svjetla i moje ljubavi, i nepresušniizvor po kojem se na zemlju izlijevaživa voda mojega milosrđa“, a Gospanam je rekla 25. kolovoza 2000. g.: „Želims vama podijeliti svoju radost. U svom BezgrješnomSrcu osjećam da je mnogo onihkoji su mi se približili i u svojim srcima naposeban način nose pobjedu mog BezgrješnogSrca moleći i obraćajući se“.Posvetimo se Bezgrješnom Srcu Marijinu,a preko njezina Srca Srcu Isusovom,kako nas uči Majka Božja: „O Prečisto SrceMarijino prepuno ljubavi, pokaži nam svojuljubav. Plamen tvoga Srca, o Marijo, nekasiđe na sve ljude. Utisni u naša srca svojuljubav da za tobom čeznemo. Ljubimo tebeskrajno, o Marijo blaga i ponizna srca,pomozi nam kada sagriješimo. Daj da potvojem prečestom i majčinskom Srcu budemoiscijeljeni od svega od čega boluje našaduša. Daj da uvijek gledamo prema dobrotitvojega majčinskoga Srca i da se po plamenutvojega Srca obratimo. Amen. (28. 11.1983.)Svi smo se radovali kada je 15. rujna 2009. kardinal dr.Christoph Schönborn na kraju molitvenog susreta za mir sMarijom Pavlović-Lunetti ušao u prepunu bečku katedralui uputio svoje riječi moliteljima: „Veliki je dar to što MajkaBožja želi biti tako blizu svoj svojoj djeci! Ona je to pokazalana tolikim mjestima u svijetu, a već dugi niz godina nasasvim poseban način svoju blizinu iskazuje u Međugorju.Možemo biti zahvalni Gospodinu što je preko svoje Majke uovih skoro 30 godina tolike ljude poveo prema Božjoj ljubavi,što im je pokazao svoju ljubav, i što su toliki iskusili„S vama sam da vas poučavam i vodimprema vječnosti. Hvala vam što ste seodazvali momu pozivu.“Kako je važno u današnjem kaosu različitihmišljenja, na supermarketima svjetonazora,ne izgubiti put s Isusom i Marijomprema nebu! Marija nas iznad svega ljubii svojim nas Bezgrješnim Srcem vodi Isusu.Molimo se uvijek svojoj nebeskoj Majci!Hvala ti, najdraža Majko, što nas vodišna putu prema vječnoj slavi!O Marijo, najdraža Majko, kada čujemoriječ obraćenje lako pomislimo na teške iiscjeljenje i obnovu.najteže grijehe drugih ljudi, a prečesto zaboravljamokako nebrižno mi sami živimo,i kako malo mislimo na tebe i na Boga, našegaOca. Izmoli nam, o Majko, milost daspoznamo da unutarnje obraćenje morabiti trajni proces u nama. Rado ćemo prikazatitvojem Bezgrješnom Srcu svoje radostii žalosti da ih ti prineseš Isusu, tvojemSinu i našem Gospodinu. Isuse, daj dau tvojemu Srcu nađemo duboku radost.Majko Božja, pouči nas sve činiti iz ljubaviprema tebi i prema Isusu, da postignemovječnu slavu.snimila Lidija Paris6 • Glasnik mira // Međugorje Listopad 2009. // Broj 10 // Godište IV. • 7

SusretiSusretiKANA TREĆEGA TISUĆLJEĆAO. Daniel AngeNakon 12 godina provedenih u Ruandi i 5 godina u samoći francuskih planina, o. Daniel Ange uvidio je potrebudanašnjih mladih za evangelizacijom i duhovnim usmjeravanjem. Godine 1981. zaređen je za svećenika te kreće uprve misije i oko sebe okuplja mlade koji žude za Bogom. Godine 1984. osniva pokret i međunarodnu školu molitvei evangelizacije „Mladost-Svjetlost“. Napisao je stotine članaka i pedesetak knjiga u kojima odgovara na žeđmladih za istinom i ljepotom i vodi ih na izvore istočne i zapadne tradicije duhovnosti kršćanstva. O. Daniel Angestrastveno ljubi i potiče na ljubav prema Presvetom Trojstvu, Euharistiji, Svetoj Crkvi koja se sastoji od grješnika isvetaca, i današnjem naraštaju koji žudi za nadom želi tu nadu pružiti. Želi mu dati sve, dakle — želi mu dati Boga.Sve to u Crkvi, s Marijom Majkom života, s anđelima i svetima koji su naša nebeska obiteljPriredila Lidija ParisSnimila Lidija Paristo je vrhunac cijeloga stvaranja koji trebamoštititi kao najveće blago. U Burundijupostoji skupina od 3.500 mladih kojise angažiraju protiv seksualnih ponudasvojih profesora ili poslodavaca. Neki suostali bez posla ili su pali na ispitima, jersu odbili taj grijeh. Oni su naši veliki heroji.Brojni su svjedoci te predivne čistoće,primjerice Ivan Merz.Treba štititi život. Već stotinu zemaljana svijetu nalazi se ispod crte preživljavanjanaroda. To je demografska zimakoja će dovesti do ekonomskog pakla. Miimamo Ivana Pavla II. koji je heroj života,imamo belgijskog kralja Baudouina kojije odbio potpisati zakon o pobačaju, imamotakođer i njegova nećaka, velikog vojvoduod Luksemburga, koji je nedavno rekaoda radije ne će vladati nego potpisatizakon o eutanaziji.Međugorje je Kana trećega tisućljećajer se ovdje događa tolikoispovijedi, pričesti, iscjeljenja,pomirenja, obraćenja, i svako odnjih je čudo. Doista, Majka Isusova je ovdje,među nama u Međugorju! Svakogase dana pred Marijine noge slijeva rijekaboli i patnje. Nebrojena slomljenasrca povjeravaju se Mariji i postaju izvoriutjehe drugima, što je jedno veliko čudo.Postaju izvori mira, blagosti, pa čak i radosti,poput Isusovog probodenog Srca izkojeg teku izvori žive vode Duha Svetoga.Već 28 godina Međugorje je u Crkvi jednovelebno čudo.Vi ste došli reći Mariji: „Evo nas, vodinas!“ Hvala vam što ste Marijina radost,Marijina utjeha, a vi ste Marijina radostonda kad je Isus sva vaša radost! Ona namkaže: „Radujte se životu koji vam Bog daje!Radujte se što vas je Bog stvorio. Posaditeradost, i radost će rasti u vašim srcima!“Dopustite Mariji da posadi te sjemenke radostiu ovome tužnom svijetu!Dva oblika zvanja na svetostU libanonskom prijevodu Evanđelja, rečenica:„Ženo, što ja imam s tobom?“ prevedenaje sa: „Što to ima među nama?“U Kani, Marija iznutra shvaća da Isus konačnoželi početi činiti čudesa. NajvećeIsusovo čudo zapravo je to što je uspio tijekomtrideset godina ne učiniti nikakvočudo! Nije mi jasno kako je uopće uspiosuzdržati svoju moć i svoju sućut! Novovino koje tako obilno teče, vino je božanskeljubavi, božanske nježnosti. U svijetuu kojemu se ljubav hladi, Međugorjeje mjesto na kojem se iskazuje velika božanskatoplina.U Kani vidimo dva oblika zvanja nasvetost. Isus predstavlja Mariji svojihpet prvih apostola koje je izabrao i posvetio…Prva stvar koju će oni doživjetiuz Isusa i Mariju je otajstvo braka, obitelji.Ta dva zvanja koja su već sjedinjenau Kani međusobno se osvjetljavaju. Celibatiz ljubavi prema Isusu je znak njegovauskrsnuća. Obitelj je pak na ovoj zemljisakrament otajstva Trojstva. I danasIsus zove mnoge ljude na svećeništvo, naposvećeni život, da budu poslužitelji kojištite otajstvo obitelji. Oni se odriču tjelesneseksualnosti da bi zaštitili velikootajstvo seksualnosti.Marija kaže: „Činite sve što vam kaže“,čak i najnevjerojatnije, nemoguće stvari.To je posljednja zabilježena riječ MajkeBožje. Ona je poput njezine oporuke.Zato u svakom trenutku moramo sebi postavljatipitanje: „Isuse, što bi ti učinio namojemu mjestu sada i ovdje?“Crkva je bolnica čovječanstvaPrvi apostoli koje Isus predstavlja Marijisu njegova nova duhovna obitelj. Marijaodmah postaje njihova majka. IvanKrstitelj Isusu privodi Crkvu kao zaručnicu.A što nam kaže Isus? Što da činimos Crkvom? Ljubimo ju, jer tu vlada savršenaravnoteža između ljubavi i istine, očemu govori naš Sveti Otac u svojoj posljednjojenciklici „Ljubav u istini“. Možemobiti ponosni na Crkvu koja je ši-rom svijeta nazočna posvuda gdje čovjektrpi. Crkva i kršćani stoje na bojišnici protivljudske patnje. Kad samo pomislimoda 90 posto patnje na svijetu dolazi odsadašnjih grijeha koji aktualiziraju onajprvi, iskonski, istočni grijeh! Isus je jedinikoji preko svoje Crkve može uništitizlo u njegovu korijenu, zlo koje je izvor90 posto patnje! Crkva je mjesto na kojemse može primiti i dati oprost, mjestona kojem se na čudesan način po DuhuSvetomu može oprostiti nešto što je, ljudskigledano, neoprostivo. Crkva je doistabolnica čovječanstva, u kojoj narodi malopomalo ozdravljaju od grijeha koji uzrokujutoliku patnju.Jadna Europo, vrati se IsusuSlavimo dvadesetu obljetnicu Festivala,ali i dvadeset godina od pada željeznezavjese, Berlinskog zida koji je biopodijelio Europu. To možemo zahvalitidvjema osobama: ljubljenom IvanuPavlu II. i njegovoj Majci i Kraljici, onojkoja se ukazala u Fatimi – a Međugorjeje nastavak Fatime, kako reče Ivan PavaoII. Jedinstvo Europe postignuto je zahvaljujućikrvi mnogih hrabrih pastira. Izmeđuostalih, mislim na mladoga KarlaLeisnera koga je Ivan Pavao II. proglasiozaštitnikom svih mladih Europe. On jegovorio: „Jadna Europo, vrati se svojemGospodinu Isusu. Vrati se svježim izvorimaistinske božanske snage, dopustida u tome ja budem tvoje oruđe.“ Rekaoje: „Dajem svoj život za mlade i za kršćanskuEuropu.“Kako se ne sjetiti i ljubljenog kardinalaAlojzija Stepinca koji je napisao: „Sve stemi oduzeli, ali jedno mi ne možete oduzeti:da uzdižem svoje ruke prema nebu,poput Mojsija.“ Oduzeli su mu slobodu,ali ne i sposobnost zagovaranja pred Bogom.Kad ga je policija došla uhititi, rekaoje: „Moja politika jest, bila je i uvijekće biti spašavanje duša.“ Jedino čega setreba bojati je zanijekati Isusa za nekolikomrvica lažnoga mira.Bog-dijete između islama i New AgeaMi trebamo svjedočiti za istinu. Koja jeto istina? Da je Stvoritelj na se uzeo mojuljudskost u krilu jedne mlade žene. Marijinokrilo bilo je bračna ložnica u kojoj seBog sjedinio s čovjekom da bi sa mnompodijelio moju cjelokupnu egzistenciju. Unaše vrijeme imamo, s jedne strane, napastislama koji vidi Boga kao veličanstvenotranscendentnog, iako moram priznatida bismo mi, kršćani, trebali ponovnootkriti Božju transcendenciju… U islamu,Bog je udaljen, dalek, ne dijeli sa mnomsvakidašnji život sve do moje smrti. S drugestrane je napast ezoterizma, New Agea,gdje se čovjek treba izgubiti u velikoj kozmičkojsveukupnosti…, na što ostajempotpuno indiferentan jer ne mogu ljubitinekakvu kozmičku energiju… Izmeđuislama i New Agea nalazi se Bog-fetus,Bog-embrio, Bog-maleno dijete. Bog je krhakkao i ja. Za njega moram biti spremaniz ljubavi dati svoj život.U naše vrijeme mnogi su dali svoj životza njega. Sjećam se osamnaestogodišnjegMarouna iz Beiruta. Pokazali su mukriž. Rekli su mu da popljuje križ, da pogazikriž, da kaže da je Isus samo prorok. Onje uzeo križ, poljubio ga i rekao: „Ti si mojBog.“ Raskomadali su ga. Mislim i na dvijemale Amerikanke, protestantice, Casseyi Rachel (14 i 16 god.), koje su evangeliziralesvoju školu i išle ususret onima koji subili članovi jedne sotonske sekte… Ubojicekoje su već usmrtile jedanaest učenika,objema su postavile isto pitanje: „Vjeruješli ti u Boga?“ Rachel je odgovorila: „Da,naravno da vjerujem!“ Oni će njoj: „Ondaidi k njemu!“ Pucanj… i ona se doista pridružilasvom ljubljenom Isusu. Toga jutraCassey je bila napisala: „Osjećam da ćudati svoj život za Isusa, ali to je najmanješto mogu učiniti za njega koji je svoj životdao za mene.“ Njezino veliko konačno DA,njezin CREDO, bio je plod svih onih malihDA koje je izgovorila svima čineći usluge.To su Isusovi svjedoci današnjice.Otajstvo ljubavi koja daje život po tijeluOtajstvo zaruka, sjedinjenja Boga i Crkve,ostvaruje se u Euharistiji. To je bračnozajedništvo moje duše s Tijelom Isusovim.Nismo više dvoje, kako reče MalaTerezija. Mi smo jedno. Njegovo tijelo umojemu tijelu, njegova krv u mojoj krvi,da bi njegovo Srce bilo u mojemu srcu injegov Duh u mojemu duhu. Ja raspolažemnjegovim Tijelom i on raspolaže mojimtijelom. To je otajstvo ljubavi kojadaje život po tijelu. Euharistija osvjetljujeotajstvo seksualnosti. Dati život iz ljubaviu svojemu tijelu i po svojemu tijelu,Sav naš život na zemlji su zarukeŽelio bih vam ispričati još jedno svjedočanstvo.Angelicu iz Ruande odnio je karcinom.Njezin je otac posvjedočio pomirenjekoje se dogodilo tri mjeseca prije njezinesmrti: Angelica mu je iz Međugorja telefonirala,molila za oproštenje i oprostila. Nasprovodu, nad njezinim su lijesom djevojkeplesale ples koji je pridržan za mladencena dan vjenčanja. Njezin otac je rekao:„Danas je dan njezina vjenčanja. Nakonzaruka koje je živjela tijekom ovoga života,zauvijek je sjedinjena s Kraljem Neba.“Naša je smrt naše vjenčanje s Bogom. Nesamo naše rođenje u Marijinim rukamanakon što smo cijeloga života rasli u njezinojmajčinskoj utrobi, nego naše konačnovjenčanje s Bogom. Sav naš život na zemljisu zaruke. Amen.MolitvaGospodine, zazivam Duha Svetoga namlade. Po Marijinoj molitvi molim za svakogadar odvažnosti u svakidašnjim malimi velikim borbama da bi zaštitili radosnu čistoću.Molim za odvažnost u velikoj borbiza spašavanje života od začeća do prirodnogkraja, kao i hrabrost da svjedoče za Isusabez stida, bez sramežljivosti, ponizno aliodvažno, da se nikada ne postide Isusa uobitelji, u školi, na poslu, da se nikada nepostide Isusove Crkve nego da imaju odvažnostbraniti Crkvu od svih koji ju napadajui koji ju žele uništiti iznutra. Po molitvamafra Slavka, Ivana Merza, kardinalaStepinca i svih mučenika o kojima sam govorio,daj nam tu odvažnost. Amen.8 • Glasnik mira // Međugorje Listopad 2009. // Broj 10 // Godište IV. • 9

Odjeci u svijetuOdjeci u svijetuMODEL KRŠĆANSKOG ŽIVOTA UMEĐUGORSKIM OBJAVAMA 1981. - 2008.„Model kršćanskog života u međugorskim objavama 1981. - 2008.“ naslov je doktorske disertacije koju je ustudenom 2008. o. Maciej Arkuszynski obranio na Papinskom teološkom fakultetu u Varšavi. Predstavio jesvoju interpretaciju teološkog, pastoralnog i duhovnog fenomena objava Majke Božje. Pokazao je važnostmeđugorskih objava i ukazao na njihovu teološku i dogmatsku vrijednost, kao i na moralno i duhovno značenjenjihova sadržaja.Artur DobrowolskiO. Arkuszynski naglasio je sljedeće točke:1. Međugorje je teološki locus – mjesto ukojemu je dana Božja istina i ostvarenoBožje djelo u ljudskom životu.2. Međugorje je locus duhovnih i pastoralnihdogađanja od golemog značenjaza život Crkve.3. Međugorje je već priznato od Crkvekao izvor pastoralne inspiracije imjesto pastoralne brige za duše.4. Crkva u duhovnom fenomenu Međugorjanalazi jasno označen cilj crkvenogdjelovanja i put prema njegovuostvarenju, s čovjekom kao objektompastoralne brige.5. Međugorje je mjesto gdje je Crkva pozvanaostvariti univerzalno poslanje zasvijet – posvećenje čovjeka i usmjerivanjeprema moralnom i društvenom reduu kojem vlada mir među narodima.Kandidat je predstavio svoju tezu naglašavajućida nijedna privatna objava nije bilatako brižljivo ispitivana kao ova međugorska.Velik broj teologa temeljito je istraživaomeđugorske objave. Njihov je zaključak dasu one autentične. Isto tako, znanstvenici raznihdisciplina obavili su istraživanja na vidiocimai hodočasnicima i zaključili su da semože isključiti bilo kakva prijevara.Kandidat je u prezentaciju svoje tezeuključio sljedeće tvrdnje:1. Postoje razlozi za tvrdnju da međugorskeobjave sadrže dubinu kojavjernicima nudi konkretan ideal kršćanskogživota.2. Djevica Marija svojim riječima nudisiguran model za život vjernika kojiteži za sjedinjenjem s Bogom i takokroči prema svetosti.3. Djevica Marija koja se ukazuje uMeđugorju nazvana je Gospa. Njezinaje poruka utjecala i utječe na životemnogih kršćana i ne-kršćana.4. Mnogi ljudi žive u skladu s Gospinim riječima.Tko slijedi put na koji ona ukazujepribližava se Božjoj istini koja jesadržana u Svetom pismu i u Predaji.5. Neovisno o tome hoće li Crkva ikadadonijeti odluku o „constat de supernaturalitate“,sud kojim se konačno potvrđujeistina Gospinih objava, ideal kršćanskogživota koji se temelji na Gospinimriječima u Međugorju vrlo je sličan idealuživota koji se temelji na nauku KatoličkeCrkve i s njim je sukladan.6. Model kršćanskog života koji se nudiu Međugorju temelji se na poslušnostiBožjim zapovijedima. Slika Boga kojunalazimo u Gospinim riječima sukladnaje naučavanju Katoličke Crkve u kojemje Bog:- Trojstvo- osobni milosrdni Bog pun ljubavi- dao svoj život za spasenje čovjekau Isusu Kristu- svemoćan, može se u njega ufatibez straha budući da je on Gospodinsvega svemira- želi stupiti u duboki odnos ljubavis čovjekom, dovesti ga dovječne sreće koja se konačnoostvaruje u nebu.7. Ideal kršćanskog života koji se nudiu Međugorju obilježen je predanjemMariji kao Majci, čime joj sedopušta da čovjeka vodi putem svetostii ostvaruje njezino naučavanjeu životu – napose njezin poziv namolitvu, post, obraćenje i pokoru.8. Međugorske poruke naglašavajuposebnu ulogu Marije koja je čovjekudarovana kao posrednica Božjihmilosti, kao Majka puna ljubavi kojase brine za njegovo spasenje i svakogavodi prema svetosti. U tim porukamavidi se da je Marija posebnopovlaštena kao Majka Isusa Krista,Majka Božja i Majka Crkve, dakleosoba u koju čovjek može imati potpunopovjerenje.9. Međugorske poruke – analiziranes točke gledišta modela kršćanskogživota – posebno naglašavajuoblikovanje „čovjeka molitve“,„čovjeka koji moli srcem“. Ljudskoje srce mjesto posebnog susreta izmeđučovjeka i Boga, a molitva srcemtaj susret ostvaruje. „Molitvusrcem“ opisali su asketsko-mističkiautori od IV. do XV. stoljeća, a prakticiralipustinjski oci i sveci tijekomcijele povijesti Zapadne i Istočne Crkve.Na taj je način Gospin poziv na„molitvu srcem“ upisan u tradicijuCrkve.10. U Međugorju Marija pomaže da se prekonjezinih poruka oblikuje „euharistijskičovjek“. Međugorska duhovnostuključuje karakteristične elemente kaošto su priprema za svetu Misu, dubokoiskustvo Mise, duga molitva zahvale iklanjanje Presvetom oltarskom sakramentu.Gospa od Euharistije naglašavapotrebu za produbljivanjem euharistijskeduhovnosti koja je sukladna nesamo naučavanju Crkve i njezinoj tradiciji,nego i pastoralnim poticajimarazdoblja poslije Drugog vatikanskogkoncila i novijim dokumentima Magisterija.Crkva teži tome da Euharistijapostane autentični izvor i cilj kršćanskogživota.11. Gospine poruke daju uglavnom općeniteupute, ali se mogu sažeti unekoliko točaka koje se tiču temeljnihpitanja ljudskoga života:- dostojan ljudski život- život sukladan Božjim zapovijedima- spasenje – vječni život …12. S pastoralnog gledišta vrijedi primijetitida je život ljudi koji dolazeu Međugorje usredotočen naEuharistiju. Međugorje ne potičeturističke atrakcije nego je na posebannačin usmjereno na večernjuMisu. Nudi večernji ili noćni molitveniprogram, kao i klanjanje predPresvetim oltarskim sakramentom.Na taj se način preporađa Crkvausmjerena na najvažniji događaj –Euharistiju.13. Međugorje je nesumnjivo mjesto nakojem se odvijaju događaji izvanrednogduhovnog i pastoralnog karaktera,događaji od velikog značenja za Crkvu.Činjenica je da stotine tisuća ljudiposjećuje Međugorje i da se u životumnogih hodočasnika događajuduboke promjene koje su rezultat susretas ozračjem u svetištu gdje mogukrenuti putem obraćenja, i neki seobratiti na katoličanstvo. Međugorjeje poznato i kao „ispovjedaonica svijeta“,budući da vjernici tamo svakogadana mogu primiti sakrament pomirenja.14. Međugorje se opisuje i kao mjestomolitve na kojem stotine tisuća ljudiprovodi dugo vrijeme u molitvi isusreće se s Bogom pojedinačno iliu molitvenim skupinama.(S engleskog prevela Lidija Paris)10 • Glasnik mira // Međugorje Listopad 2009. // Broj 10 // Godište IV. • 11

SusretiSusretiMEĐUGORJE JE RODNI KRAJMOGA SVEĆENIŠTVANa 20. Mladifestu, međunarodnom molitvenom susretu mladih u Međugorju koji je postao jednim odnajznačajnijih molitvenih okupljanja mladih današnjice, sudjelovao je i vlč. Peter Nastran iz Slovenije. Duhovnipoziv osjetio je u Međugorju i Kraljici Mira došao je zahvaliti uskoro nakon što je proslavio svoju Mladu MisuRazgovarala Sanja PeharNa početku razgovora kažite namkako se osjećate kao mladomisnik?Osjećam se kao mladoženja na početkuzajedničkog života, a u središtu je Bog kojinas sve združuje.Kada ste osjetili duhovni poziv i kakavje bio Vaš put do svećeništva?Kao dječak sam čuo da prijatelji mogastarijeg brata idu na vjeronauk. Moj bratje bio kršten, a ja nisam. Da bih mogaopohađati sate vjeronauka, kršten samu svojoj devetoj godini. Kasnije sam sei krizmao, ali nisam bio nimalo drukčijiniti pobožniji od ostalih dječaka svojihvršnjaka. Nakon krizme sam još nekovrijeme išao na Misu i, kako je običaj kodnas, ubrzo nakon primanja toga sakramentaprestao sam ići u crkvu. Nakonosnovne škole upisao sam srednju elektrotehničkuškolu i završio elektrotehničkifakultet.Je li se u Vašoj obitelji molilo?Ne, kod kuće nisam imao vjerski odgojniti sam se posebno zanimao za vjeru,tako da je moje zvanje Božji poziv, unjemu je jako malo ljudskoga. Pred krajstudija počeo sam se zanimati za Boga ivjeru. Ispovjedio sam se i počeo čitati duhovnuliteraturu.Tada ste došli u Međugorje?Kada sam prvi put došao u Međugorje– bilo je to za doček 2002. godine – osjetiosam Božji poziv. Prije dolaska u Međugorjenikada nisam pomislio da bih mogao postatisvećenik. Želio sam biti profesor naelektrotehničkom fakultetu.Jednoga je dana u Međugorju nasuprotmeni sjedio hodočasnik kojega nisam poznavao.Rekao mi je da ne ću biti profesornego svećenik, što me je jako dirnulo.Zatim sam bio na Podbrdu na Gospinuukazanju. Tamo sam osjetio Gospinu na-zočnost, osjetio sam da je Marija živa, razgovaraosam s njom. Nakon ukazanja biosam drugi čovjek.Što se dalje događalo?Kada sam se vratio kući, počeo sammoliti i postiti kako Gospa u svojim porukamaod nas traži. Uskoro sam ponovnodošao u Međugorje na Mladifest2002. godine. Stao sam ispred ispovjedaonicei razmišljao: “Bože, ako želiš dapostanem svećenik, reci mi to jasno i slijeditću te”. Ušao sam u ispovjedaonicui svećenik mi je odmah rekao da me Bogzove i da ću postati svećenik. Nije mepoznavao i nije mogao znati o čemu razmišljam.Tada sam otišao u sjemeništei evo me, nakon sedam godina, dolazimkao mladomisnik.Što Vam znači Međugorje?Međugorje je rodni kraj moga svećeništva.Zahvalan sam Gospi i Isusu koji sumoje blago i moja ljubav.Što Vas zove u Međugorje?Ovdje osjećam Gospinu nazočnost, primammilosti koje mi pomažu da s više ljubavivršim Božju volju.Kako gledate na ovaj festival?Festival je veliki biser za mlade, ovdječuju ono što kod kuće ne mogu čuti. Ovdjemladi dobiju jasnu sliku kako treba živjeti.Danas je teško svjedočiti vjeru jer mnogiuopće ne vjeruju da Bog postoji.Kako ćete svjedočiti živoga Boga usvome svećeničkom životu?Svoju svećeničku službu želim lijepoobavljati. Rado bih govorio o evanđeljuonima koji ne idu u crkvu.Poruka čitateljima?Bisere koje dobivate od Boga čuvajte,njegujte i prenosite drugima da bi Bogmogao ući u svako srce. Vjera nam pomažeda ostanemo vjerni Bogu i budemo njegovisvjedoci.Snimila Sanja PeharPROPLAKALA SAM ...Španjolska spisateljica Maria Vallejo Nagera o svom je obraćenjusvjedočila na Mladifestu. Donosimo dijelove razgovora koji je snimila zaslušatelje Radiopostaje “Mir” Međugorje i čitatelje Glasnika miraPriredila Ivana MiletićJa sam prije svega supruga, pa majka i,na kraju, spisateljica. Diplomirana sampedagoginja, autorica sedam romana kojisu postali uspješnice. U Međugorje sam,na nagovor svojih prijateljica anglikankiiz Londona, prvi put došla 2000. godine.Tada nisam imala pravu vjeru, na krštenjai vjenčanja sam išla iz običaja, ali nikadazbog vjere. Kad sam došla u Međugorje, umeni se sve bunilo, čak sam mislila da sumoje prijateljice lude. U mojoj zemlji Španjolskojsvi znaju za Lurd i Fatimu, ali minitko nikada nije govorio o Međugorju imislila sam da je to još jedan način kako biCrkva prikupila novac.Hodočašće nije teklo bez poteškoća?Tijekom putovanja svojim prijateljimasam pravila silne probleme i na sve sam sežalila. Već prvoga dana u Međugorju protestiralasam i činila probleme cijeloj skupini.Tražili su da s njima idem na Misu naengleskom u 10 sati, a ja sam im uzvratilakako je sve to dosadno, uzela sam fotoaparati slikala naokolo. Kad je Misa završila,rekli su da će vidjelac Jakov govoritina vanjskom oltaru. Budući da sam kći poznatogpsihijatra u Španjolskoj, odlučilasam otići kako bih ga uhvatila u laži. Požurilasam prema vanjskom oltaru i tadase kod ispovjedaonica dogodilo obraćenje.Osjetila sam kako se najednom, kao u pokvarenomfilmu, sve oko mene zaustaviloi osjetila sam glas Isusa Krista kako ulaziu moje srce. Krist mi je dopustio shvatitikako me jako ljubi, kako isto tako ljubisvaku osobu. Bila sam toliko iznenađenada sam pomislila da su mi stavili droguu hranu. Ali iskustvo je bilo tako stvarno;iako Krista nisam vidjela, osjećala samkako mi govori… Doživljaj je bio stvaran iživ, tako intenzivan da mi je zauvijek promijenioživot. Bila sam potpuno zbunjena,nisam znala što mi se događa.Otrčala sam do vanjskog oltara čuti štoće Jakov reći i nikomu nisam rekla što mise dogodilo. Kada je Jakov počeo govoriti,proplakala sam, a nešto mi je u srcu govo-rilo da Jakov ne laže. Svi su mi govorili dasam dirnuta onim što Jakov govori, ali tonije bila istina, takva sam bila zbog onogšto mi se dogodilo. Otada sam osjećala potrebuda ulazim u crkvu, a moje neznanjeo Katoličkoj Crkvi bilo je potpuno. Budućida nisam mogla zaboraviti iskustvo kojemi se dogodilo kod ispovjedaonica, uhvatilasam se za svećenika koji nas je pratio uskupini, da me on poučava o katoličkoj vjeri.Što mi je više objašnjavao značenje sveteMise, sve sam se više zaljubljivala u Krista.Tada sam počela svakoga dana ići naMisu, a kad je prošlo nekoliko mjeseci osjetilasam potrebu da se ispovjedim. Danassvakoga dana idem na sv. Misu i pričest i tosu dva stupa koje mi je Gospodin darovaou Međugorju – ispovijed i pričest – a rezultatmoga iskustva duboka je zaljubljenostu Krista.Niste prestali pisati?Napisala sam sedam romana. Prvi, kojisam napisala godinu dana prije svoga obraćenja,bio je gotovo bezbožnički. Taj romanje bio na petom mjestu za najvažniju književnunagradu u Španjolskoj. Književni kritičarisu pisali da sam otkriće u književnosti.Nakon obraćenja sam vratila prava naknjigu i izmijenila joj kraj, koji je u ovoj verzijidobro završavao. Nakon toga su književnikritičari počeli govoriti kako jako lošepišem. Otada sam napisala još šest romanai svi su posvećeni Gospodinu; to su pričestvarnih ljudi o stvarnim događajima. Kritičarisada kažu da sam najgora spisateljicau Španjolskoj a, paradoksalno, najviše seprodaje mojih knjiga. Jedan roman već jetiskan u 26 izdanja. Osjećam da mi je Gospodindao dar pisanja i ostatak svog životaželim ga koristiti za njega. Ne zanima mepišem li dobro ili loše, zanima me naporkoji ću, pišući, uložiti za Njega. Ne zanimame hoću li prodati malo ili mnogo knjiga,zanima me samo taj dar za Njega.Možemo li očekivati izdanja na hrvatskomjeziku?Dvije uspješnice su prevedene na engleski,a jedna na francuski. Želja mi je dabudu prevedene i na hrvatski.Je li se promijenio i Vaš život suprugei majke?U potpunosti. I prije sam bila dobra suprugai majka, ali od mog obraćenja ljubavprema suprugu i djeci se osnažila. U momsvagdanu na prvom je mjestu Gospodin isvakidašnji odlasci na sv. Misu i pričest, aonda dolazi moja obitelj. Sada zatvaram jedandio svoga života koji je trajao deset godina.Tijekom tih godina, u Španjolskoj sugovorili da sam se drogirala, da lažem, dasam sve izmislila. Plakala sam zbog toga,ali sam bila i sretna jer sam vidjela da mnogiljudi preko mojih knjiga dolaze ovamo. Isada sam sretna jer sam vidjela da su Španjolcipočeli dolaziti, među njima i svećenici.Osjećam da me je Gospodin doveo do krajajedne etape, i da vjeru koju imam trebamširiti u Španjolskoj, a plodove koje nosim izMeđugorja dati svojim sugrađanima.12 • Glasnik mira // Međugorje Listopad 2009. // Broj 10 // Godište IV. • 13Foto Đani

Uz franjevački jubilejUz franjevački jubilejOSAM STOLJEĆA FRANJINE KARIZMEJoš za Franjina života u Redu su se počela rađati oprečna gledišta oko života u potpunom siromaštvu. Jedni suhtjeli ostati kod prvobitne strogosti obdržavajući potpuno propise, a drugi su, među njima i Ante Padovanski,mislili drugačije. Budući da nije bilo dogovora, pitanje je izneseno pred Sv. Stolicu. Papa Grgur IX. izdao je 1230.bulu „Quo Elongati“ kojom odlučuje kako Oporuka sv. Franje ne veže Red životno te kako braća nisu dužna držatisve evanđeoske savjete, nego samo one koje Pravilo izričito navodifra Miljenko ŠtekoUsvom drugom Životopisu, u trećembroju, Toma Čelanski u najkraćimcrtama opisuje život svetoga Franje:„Franju, slugu i prijatelja Svevišnjega,kojem je božanska providnost nadjenulaovo ime, da ubrzo po tom posebnom i neobičnomimenu dobar glas o njegovoj službipostane poznat cijelom svijetu, vlastita jemajka nazvala Ivan, jer je od sina srdžbe,rodivši se iz vode i Duha Svetoga postao sinommilosti.“ A pri kraju, u 217. broju, Čelanskiopisuje i sam kraj života sv. Franjeriječima koje se čitaju po franjevačkim zajednicamau poznatom Obredu Preminuća:„Zato je ono malo dana što su ga dijelili odsmrti upotrijebio za pohvale, i svoje nadasveljubljene učenike je poticao da s njimslave Krista. (…) I tako je došao čas, poštosu se na njemu ispunila sva Kristova otajstva,te je sretno odletio k Bogu.“Franjo je u listopadu te 1226. godine prešaoOcu milosrđa i ostavio nemjerljivo naslijeđekarizme koja traje evo punih osamstoljeća. Još za njegova života Red se proširiopo gotovo čitavoj Europi, navješćujućipuku Božjemu pokoru i mir. Braća su redovito,iako ne uvijek, dobro primana, jersu svojom miroljubivošću i jednostavnimpropovijedanjem osvajala srce puka. Bonaventurau sedmom broju Velike Legendepiše: „Mnogi su također, ne samo potaknutipobožnošću nego i raspaljeni željom zaKristovim savršenstvom, prezreli svu ispraznostsvjetovnih stvari i slijedili Franjinestope. Danomice su se množili i ubrzo stiglido nakraj zemlje. Sveto ih je, naime, siromaštvokoje su nosili kao jedino blagoosposobljavalo da budu spremni za svakuposlušnost, da u naporima budu izdržljivi iza putovanja nesmetani. A jer nisu imali ništazemaljsko, ni u što nisu bili zaljubljeni,zato se nisu bojali da će nešto izgubiti. Svudasu se osjećali sigurnima; nisu se strašiliničega, nije ih morila nikakva briga.“ Redse dijelilo na provincije, a provincije, ovisnoo prostoru i brojnosti, na kustodije, a sveopet na dvije velike pokrajine: Prigorsku(Cismontana) i Izagorsku (Ultramontana).Prvoj je pripadala Italija, sve zemlje istočneEurope, Poljska, Ugarska i Austrija, a drugoj:sjeverni i zapadni dio Europe – Francuska,Španjolska, Njemačka, te kasnije Amerika.Razdioba i ustroj provincija ostao jedo petnaestoga stoljeća, a kasnije će doćinaziv „vikarije“ (naša područja pripadala suBosanskoj vikariji).Razlike oko radikalnog siromaštvaNo, s druge strane, još za Franjina života,u Redu su se počela rađati oprečna gledištaoko života u potpunom siromaštvu.Naime, kako je život malo-pomalo iz putničkoga,bez stalnoga boravišta, prerastaou stalnost boravišta i dužnosti, javljale suse i neke materijalne potrebe. Nije bilo lakoobdržavati radikalno siromaštvo i u misijskimpothvatima koji su zahtijevali baremminimalnu materijalnu sigurnost.Dok je bio živ Franjo, braća su se moglanjemu obratiti za sve i tražiti savjet. No,nakon njegove smrti nije bilo autoritetakoji bi takvo što mogao odlučiti, budući daje Franjo zapisao: „I strogo pod poslušnostnaređujem svoj svojoj braći, klericima i neklericima,da ne unose u Pravilo i u ove riječitumačenja, govoreći: Tako se ima shvatiti.Nego kao što je Gospodin meni dao dajednostavno i čisto kazujem i napišem Praviloi ove riječi, tako ih i vi jednostavno ičisto shvatite i svetim djelima opslužujtedo konca.“ (Oporuka) Ipak, jedni su htjeliostati kod prvobitne strogosti obdržavajućipotpuno propise, a drugi su, među njimai Ante Padovanski, mislili drugačije. Budućida nije bilo dogovora, pitanje je iznesenopred Sv. Stolicu. Papa Grgur IX. izdao je1230. bulu „Quo Elongati“ kojom odlučujekako Oporuka sv. Franje ne veže Red životno.Potom pojašnjava kako braća nisudužna držati sve evanđeoske savjete, negosamo one koje Pravilo izričito navodi. Gledeuporabe novca, papinska bula određujeinstituciju glasnika „Per nuntios“. Te bi glasnikebirala braća, a oni bi mogli primatii trošiti novac za njihove potrebe. Bulomostaje odredba o neposjedovanju, ali se dopuštakorištenje kuća, pokućstva i knjiga.Naravno, neki su ovo primili s olakšanjem,a drugi kao izdaju ideala sv. Franje.Novi ogranak - novi povratak na izvornostsv. FranjeNa Općem saborištu braće u Rimu1239., umjesto fra Ilije za generala je izabranfra Albert iz Pise, prvi svećenik u tojslužbi. Nakon njega slijedi fra Haymon deFaversham, a 1257. izabran je Bonaventurakoji će donijeti novi zamah i novo usmjerenjeRedu. Za njegovo vrijeme napisanesu i prve Generalne Konstitucije (Narbonne,1260.) Unatoč prihvaćanja Konstitucija odvećine braće, mnogi su i dalje zastupali doslovnotumačenje Pravila i obdržavanje prvobitnognačina života u potpunom siromaštvu.Oni su se prozvali “spirituales”– duhovnjaci – i to u više pravaca kao štosu klareni i celestini ili, pak, fraticelli, kojisu i najstrože živjeli. Ipak, najveći dio braće,nazvan “opservantima” – obdržavateljima,prihvatio je i živio upute GeneralnihKonstitucija. Svakako tu valja spomenutisv. Antu Padovanskoga, bl. Aleksandra Haleškoga,te Bertolda Regensburškoga.Slijede nova papinska tumačenja Pravilai dekret „Exivi de paradiso“ iz 1312., ukojem se taksativno nabrajaju sve odredbePravila koje braću vežu pod smrtni grijeh.Papa Ivan XXII. pozvao je oko Duhova1317. u Avignon Anđela Klarenskoga,Ubertina iz Casale i drugih 64-cu braće kojimaizdaje naredbu „Quorumdam exigit“,te rješava, „na mnogo načina“, obdržavanjeKonstitucija Reda.U 15. st. imamo još jedno ime: „konventualci“– oni su mogli živjeti u većimsamostanima – što i sam naziv „conventus“kaže, za razliku od malenih samotišta,eremitorija u kojima su živjeli opservanti.Papa Leon X. je bulom „Ite et vos“ od 29.svibnja 1517. odijelio konventualce od opservanatakoji se od sada zovu jednostavno„Ordo Fratrum Minorum“ – Red manjebraće (do 1897. s dodatkom „Regularis Opservantiae“).Slijede, potom, u XVI. stoljećubrojne druge reforme koje će iznjedritinove ogranke (diskalceati ili alkantarini, rekolektii reformati), te nastati još jedan značajanred u bogatoj Franjinoj karizmi, kapucini,koje je kanonski odobrio Klement VII.bulom „Religionis zelus“ 2. srpnja 1528.Uz ove redove, već otpočetka Franjinaobraćenja neki su kršćani u svijetu pokušavalislijediti njegove primjere i pouke ili pak tražitisavjete. Čelano piše: „Potaknuti njegovimpropovijedanjem, načinom života, Pravilom inaučavanjem, obnavljali su se vjernici CrkveKristove obaju spolova. (…) Svima je davaoupute za život i svakom je staležu pokazivaoistinski put spasenja.“ (1Čel 37)Legenda Trojice drugova svjedoči kakosu muškarci i udane žene pristupili u redkoji nosi ime pokore. Tako je nastao red pokornika,a tradicija uzima kako su bračnipar Lukezija i Buonadonne iz Poggibosiabili prvi trećari koje je primio sam sv. Franjo.Uz ovaj treći red koji se danas dijelina samostanski treći red i franjevački svjetovnired, franjevačkoj karizmi pribraja sei red klarisa, Siromašnih gospođa, koje jeutemeljila Klara Asiška. Sve je ovo, i brojnedruge stvarnosti, veliko stablo franjevačkeobitelji koja već osam stoljeća nalazisvoje nadahnuće i nastoji živjeti Evanđeljepo uzoru na sv. Franju iz Asiza. U ovomkratkom prikazu nemoguće je dotaknutisve odražaje ove bogate karizme, ove povijestimilosti i spasenja što ga je Gospodinupisao po tolikim životima. Ovo jesamo kratki pregled koji, baš zato što jekratak, na prvi pogled čitatelju može izazvatizačuđenost i osupnutost činjenicomda Red koji nosi geslo „Mir i dobro“ u svojojpovijesti nosi ovolike razdiobe. No, akose malo bolje osluhne povijest tih rađanja,onda postaje jasno da je svaki novi ogranakželio i novi povratak na izvornost FranjeAsiškoga. Svaka kriza rađala je novepreustroje kao odgovore karizme koja ježiva. I danas živi, nada se i raste! Kada biprestala snaga povratka na izvore, prestalabi i potreba postojanja.Znamo da se poganski svijet u prvimstoljećima oduševljavao kršćanstvom osobitoradi „radosti“ kršćana, radosti ljudikoji su, oslobodivši se svoje sudbine, upoznaliOca na nebesima koji ih neizrecivovoli. Čovjek je u Kristu upoznao Boga kojiga ljubi. Franjo živi upravo tu stvarnost izrači je oko sebe. I zato su ga mnogi slijedili.Njegov tako siromašan i izmučen život,njegova poniznost, onemogućavali su,s jedne strane, da radost dolazi od zemaljskihdobara, a s druge strane su bili svjedočanstvoda je njegova radost bila radost uBogu. Ljude je privlačila i privlači ta radostkoju, ne oviseći od zemaljskih dobara, nemože umanjiti ni njihova uskraćenost!14 • Glasnik mira // Međugorje Listopad 2009. // Broj 10 // Godište IV. • 15

MeditacijaMeditacijaFRANJO ZA DRUGO VRIJEMESve dok budemo otklanjali svoj pogled od svoje ili gube drugih oko nas, dok ju budemo pokušavali ignorirati isakriti, put unutarnje slobode, put obraćenja i novog života bit će nam zatvorens. Dominika AnićJedan od najzanimljivijih svetaca u povijestikršćanstva i jedan od najvećih ljudiu povijesti čovječanstva svakako je Franjoiz Asiza. U svom odnosu s Isusom iz Nazareta,ali i po svom odnosu sa svim Božjimstvorenjima, Franjo je netipičan svetac.Kako je to kod njega počelo? Kako se i kadaBog tako radikalno upleo u njegov život ivodio ga jedinstvenim putem?Gubavčev poljubacNajznačajniji događaj u Franjinu životučini se da je bio susret, zagrljaj i poljubacgubavca koji mu do tada bijaše oduran.Taj poljubac izazvao je u Franji neočekivanipreokret, i upravo opisom ovoga susretazapočinje on svoju oporuku. Zaustavljanjepokraj onoga koji mu bijaše odvratan otvaraFranji novi put slobode. Tu se sam Bogupleo u određenje Franjina daljnjega hodai on više nije mogao uzmaknuti. Bio je, jednostavno,uhvaćen u svojoj čežnji, uhvaćenu zagrljaj s gubavcem, u zagrljaj sa životom.Kao da mu se u gubavcu objavio iRaspeti s križa iz crkve sv. Damjana.I Franjo je sa svoje strane učinio mnogo:sišao je s konja, pobijedio je svoje gnušanjeprema gubavcu. Bio je to Franjin ulazaku bolni proces metanoje, osobnog obraćenjakoje će trajati cijeli njegov život. Franjoje doživljavao obraćenje kao čin apsolutnevjere. Duboko je slutio kako obraćenje uvijekuključuje unutarnji „prevrat“. I on sedoživio pozvanim proživjeti taj preokret.Susrećući gubavca, kao da iznutra doživljavada ga Bog kuša. Zato bez ikakvih dodatnihmisli sjaha s konja. Sjahati s konja bioje znak poniznosti i spremnosti započetiiznova, ući u proces unutarnje preobrazbena koji ga Gospodin poziva.Poljubac gubavca uvodi ga u posve novisvijet unutarnje slobode. Sad Franjo raskriljujesve svoje sputanosti, od sada možezagrliti sva stvorenja. I upravo susret s gubavcemće najdublje obilježiti Franjin daljnjihod s Gospodinom.Svatko od nas, svaki čovjek, ima nekesvoje značajne susrete, neke svoje „gubavce“od kojih se gnuša, od kojih otklanjapogled, od kojih strahuje ili posta-je tjeskoban u njihovoj blizini. To su onikoje bismo najradije zaobišli jašući ponosnona nekom svom „konju“. Ali oni sumožda došli na naš put da nam dadnušansu za čin apsolutne vjere, da nam pomognupobijediti naš strah i sram, našegnušanje i prezir, da nas dovedu do uvidakako je nužno sjahati s „konja“ ma štoto bilo, ostaviti visine i sigurnost, zagrlitistvarnost života kakva jest, pomiriti se sasvojim „gubavcem“, poljubiti ga. Onda ćese zasigurno i nama otvoriti novi, neslućeniputovi života s Bogom i s drugima.Sve dok budemo otklanjali svoj pogled odsvoje ili gube drugih oko nas, dok je budemopokušavali ignorirati i sakriti, putunutarnje slobode, put obraćenja i novogživota bit će nam zatvoren.Kontinuitet Franjina sazrijevanjaNije sveti Franjo poslije spomenutogzagrljaja i poljupca s gubavcem sebe doživljavaoosobito svetim. On je tek postaosvjestan da je sve što ima primio od Bogai da sve to treba staviti njemu na službuživeći život u zahvalnosti i radosti. Franjoje iskusio da poslije tog sudbonosnog poljupcaviše ništa ne može biti isto. Povratkanema. Pred njim se otvorio dug – kasnijeće se vidjeti i mukotrpan – put življenogobraćenja. Ali on se nije uplašio, znao je daje Božji naum u ljudskom životu povezan skontinuitetom životnoga puta i da Bog natom putu ostaje uvijek vjeran čovjeku, vjeransvojim obećanjima. I Franjo bez dvojbestupa na taj put, zauvijek pogođen čežnjomza puninom života, obuzet milošćususreta s gubavcem. I toga će se Franjo uvijeksjećati. Uvijek će govoriti o tom susretu,ne o stigmama, ne o nekim drugim mističnimdogađajima koji bi, prema našimzaključivanjima, trebali biti jače svjedočanstvonjegove svetosti nego što je to poljubacgubavca.Nenadani početak, taj poljubac određujesav njegov daljnji put, kako onaj unutarnjitako i vanjski. Franjo postaje svjestanFranjino srce nije poznavalo selektiranje nazle i dobre, na korisne i nekorisne, na poželjnei nepoželjne... on je poznavao samo jedne:Božja stvorenja. To je Franjina veličina. VidjetiBoga u svemu, u svima. Kako velik ideal!svoga novog izabranja i nastavlja u kontinuitetusvoje sazrijevanje u ljubavi i svetosti.Izabranje novoga puta, prepoznavanjeIsusa u gubavima svih vrsta, bilo je radikalnoi nijedna druga vrjednota u usporedbis tim izabranjem od Boga i njegovim izboromnije bila dostatna, gubila je snaguprivlačnosti. Cijeloga života Franjo je ostaovjeran dvjema spoznajama: onoj prvoj –nužnosti trajnog obraćenja, i onoj drugoj– Božjega izabranja i svojega izbora.I svatko od nas je pozvan da postane svjestantih dviju činjenica. I naš je život proceskoji nam omogućuje da živimo u stvarnostitrajnoga obraćenja prihvaćajući svoj poziv,svoje zvanje, bilo ono obiteljsko, redovničkoili neko drugo. Takva spoznaja može nampomoći da postignemo jedinstvo života u radostii ostvarenju nas samih. Franjo je ostaovjeran svomu obraćenju, svladavao je kušnjebijega i povlačenja i zato je postao sjajnimprimjerom nasljedovanja Isusova evanđelja.Predao mu se zauvijek.A mi? A ja? Koliko smo odlučni ostatiuz svoje izabranje i uz svoje izbore unatočsvim preprjekama? Koliko smo se spremnižrtvovati kako bismo ostali na svomeputu? Jesmo li i koliko spremni proživjetisvoje obraćenje sve do smrti, ne uzimati gaviše natrag? Jedina ispravna odluka je, dakle,ostati uz početno obećanje, ali ne stajatipasivno, nego stvaralački vjerno živjetisvoje izabranje, Božji poziv, i naš izbor uneprestanom sazrijevanju.Jedno sa svim stvorenjimaFranjo se nije uklanjao životu, ljudima,drugim stvorenjima. On ih se nije bojao,nije ih smatrao pokvarenim, opasnim. Odpoljupca s gubavcem, te kategorije i kvalifikacijeFranjo, jednostavno, nije poznavao.Prepoznavao je samo dobrotu i ljepotuu svim stvorenjima, i zato je imaoduboku potrebu sa svima razgovarati, sveih poticati na zahvaljivanje, na davanje slaveStvoritelju. Zasigurno je Franjo ispadaojako smiješan u očima stisnutih i neslobodnihduša. Znamo da je izazivao i podsmijehi ruganje onih koji u vlastitoj skučenostinisu mogli dokučiti bogatstvo siromaštvai beskraje slobode duha u kojima se kretalaFranjina duša. Ali on im nije zamjerio,nije mogao, nije znao. Ono čega mu je bilopuno srce, ižaravao je svukud oko sebe. Dakako,nije to tek hinio, on je to i živio.Da je razgovarao s pticama, propovijedaoribama, sprijateljio se s vukom i haljinupodijelio sa siromahom... nisu to tekneke zabilježene i vesele legende, već jednadrukčija istina koju je živio. Franjino srcenije poznavalo selektiranje na zle i dobre,na korisne i nekorisne, na poželjne i nepoželjne...on je poznavao samo jedne: Božjastvorenja. To je Franjina veličina. VidjetiBoga u svemu, u svima. Kako velik ideal!Franjo je proživljavao posvemašnje sebedarjebez ograda, bez obrana, bez uvjetai bez pridržaja i zato je mogao razumjetisvako stvorenje i ono njega. A mi?Mi smo sapeti svakovrsnim predrasudamai ropstvima. Od onih najdubljih, unutarnjih,koje vješto skrivamo, do onihkoje svi mogu vidjeti. Kao da nas višene može oduševiti vedrina neba, svježinadana, fijuk vjetra, kriještanje vrana ilicvrkut vrabaca ... jer nam sve smeta jersmo postali toliko razdražljivi i kritizerskiraspoloženi da bi nas i ptice trebalepitati kada mogu zapjevati. A o daru vremenada i ne govorimo. Ako je toplo, kukatćemo: Joj kako je vruće i neizdržljivo.Ako je hladno: Bože, kad će ljeto. Akopada kiša, onda smo depresivni i priželjkujemosunce. Tako nam je teško ugoditi.Sveti Franjo je zahvaljivao za svako vrijeme.Svako vrijeme je dobro vrijeme ili,kako bi on rekao, „drugo vrijeme“, ali jednakovrijedno da nas potakne na zahvaljivanjeStvoritelju i prepoznavanje Isusa usvojim gubavcima.Kako smo samo daleko od pogleda Asiškogsveca ili, je li ovo drugo vrijeme!?16 • Glasnik mira // Međugorje Listopad 2009. // Broj 10 // Godište IV. • 17

SvjedočanstvoSvjedočanstvoKROZ SVOJE OZDRAVLJENJE SAMSHVATIO KOLIKO JE ŽIVOT DRAGOCJENNaš gost je Colm Cahill, osamnaestogodišnji mladić iz Jerseya u Engleskoj. U djetinjstvu je, prije jedanaestgodina, stradao u teškoj prometnoj nesreći. Nakon toga, više u bolnici negoli kod kuće, stanje se sve višepogoršavalo. No, zahvaljujući molitvama Kraljici Mira, Colm je danas dobro, o čemu svjedoči u ovom razgovoruPriredila Sanja PeharUsedmoj godini doživio sam teškuprometnu nesreću. Bio sam u automobilus tatom. Iza nas je juriokamion, udario nas i gurnuo s ceste. Zbogozljede koju sam zadobio u toj nesreći,počeo sam imati napadaje slične epileptičkima.Moje zdravstveno stanje bilo jesve teže, imao sam halucinacije i paranoičnenapadaje. Svakoga dana sam primaokoktele lijekova, ali nije bilo rezultata. Toje jako utjecalo na moj društveni život.U jedanaestoj godini sam imao svakodnevnonekoliko napadaja, sve više sambio u bolnici. Teško je bilo zadržati prijatelje,cijeli život mi je bio okrenut naopako.To je bilo najusamljenije razdobljemoga života. Iako su mi mnogi pomagali,osjećao sam se potpuno izoliranim.Nije bilo naznaka poboljšanja?Nije bilo promjena, dapače, u trinaestojgodini sam bio u kritičnom stanju,život mi je bio u opasnosti. Budio samse često u šok-sobi u ambulanti, nesvjestankako sam tamo dospio. Poslije napadajabio sam opasan i za sebe i zaokolinu. Moji roditelji i liječnici su se stim stalno suočavali.Jednoga dana, tijekom tih stanja, pozvalisu svećenika u bolnicu da mi da bolesničkopomazanje. Sjećam se da je usobu ušao visok čovjek, s osmijehom nalicu. Ostavljao je dojam da mu je stalo domene. Bio je to svećenik Peter Glas, kojime blagoslovio i ubrzo otišao.Što se dalje događalo?Nakon nekoliko tjedana stanje se stabiliziraloi vratio sam se kući. Svećeniknas je pozvao kod sebe da pogledamofilm. Ne sjećam se radnje filma jer sam cijelovrijeme imao napadaje.Kasnije mi je svećenik rekao da je biošokiran napadajima i da je shvatio datreba nešto učiniti. Došao je jednogadana k nama kući. Rekao mi je da ideu jedno mjesto koje se zove Međugorjei da tamo želi moliti za mene. Htio jemoliti, ne samo za mir, nego za ozdravljenjeduše i tijela, za potpuno novi početak.Ozbiljno me pogledao i rekao damoram moliti.Nikad prije nisam čuo za Međugorje.Bio sam u bezizlaznoj situaciji, nisamimao što izgubiti i rekao sam da ću moliti.Tjedan dana se nisam čuo s ovim svećenikom,a onda je on mojoj majci poslaoporuku da se nalazi u Međugorju. Rekaoje da će moliti te da i mi molimo u istovrijeme kod kuće.Poslušali ste?Da. Bilo je to 21. svibnja. Za vrijemeručka smo dobili poruku da će te večeri uMeđugorju biti ukazanje u 22 sata, odnosnou 21 sat u Engleskoj. Rekao mi je daodem na mirno mjesto i molim u to vrijeme.To je za mene bio težak dan, imaosam jaku glavobolju. U 21 sat sam otišaou vrt, rekavši roditeljima da želim bitisam. Inače, nikada me ne puštaju samoga,ali su me te večeri pustili. Uzeo samnekoliko svijeća i stavio križ na klupu dabih se imao pred čim moliti. U 21 sat biosam u molitvi i nešto se počelo događati.Vjetar je stao, promet se utišao i vladalaje potpuna tišina. Bilo me je strah,ali sam nastavio moliti. Otvorio sam oči ividio da se svijeće gase, jedna po jedna.Osjetio sam nešto što nikad prije nisam,neizreciv mir i snagu koju nikad nisamimao. U tom sam trenutku čvrsto vjerovaoda se nešto dogodilo. Bio sam prestrašeni ušao sam u kuću.foto ICMMOsjetili ste promjenu?Deset minuta nakon molitve shvatiosam da glavobolje, koje sam sedam godinaimao neprestano, više nisu tu. Nestalesu. Svećenik me izvijestio kako je bilona ukazanju, rekao je da je Gospa molilaza bolesne ljude i na nakane hodočasnika.Nikad nisam bio tako sretan. Tako jepočelo. Sljedećeg dana nisam imao napadaje,ni dan nakon toga, ni tjedan, ni mjesec...Liječnici su shvatili da se nešto čudnodogodilo.Vlč. Peter se vratio iz Međugorja, ali jošuvijek nismo bili svjesni kako je Gospa učinilaveliku stvar. Liječnik, koji nije vjernik,ustanovio je da se dogodilo nešto što on nemože shvatiti i objasniti. Godinama samuzimao koktele lijekova i nisam to mogaoprekinuti odjednom, nego smo ih postupnosmanjivali. Sljedeće godine došao samu Međugorje zahvaliti Gospi i odonda sampotpuno zdrav.Kako gledate na svoje ozdravljenje?To je ljubav Majke, koju čovjek ne možeshvatiti. Nisam išao u crkvu, nisam bio vjernik,ljutio sam se na Boga. Ljudski razum tone može shvatiti. Znam kako sam živio nekadi kako živim sada. Nakon ozdravljenjaje trebalo naučiti živjeti, ovo sad je neizrecivoviše i zahvalan sam Gospi na tome.Što se nakon Vašeg ozdravljenja promijenilou Vašoj obitelji?Vjera se u mojoj obitelji uzdigla na razinukoja je prije bila nezamisliva. Moja obiteljse obratila. Ne mogu reći da smo sveci,ali smo postali svjesni Božje prisutnosti.Imate 18 godina, nakon višegodišnjeteške bolesti ponovno živite normalnimživotom. Što biste poručili mladima?Nemojte zanemariti što vam Bog daje.Zbunjujuće su ponude mladima u današnjemsvijetu. Danas kažu da je to ljudskiživot, ja bih rekao da je to degradacija ljudskogživota. Kad dođeš u Međugorje, vidištko je Bog i shvatiš tko si ti kao osoba. Mladi,izgradite vrijednosti koje predstavljajusvetost života. Kroz svoje ozdravljenje samshvatio da je život dragocjen.Što Vam znači Kraljica Mira?Ona mi je dala život. Bez Kraljice Mira,bez ovoga mjesta, vjere koja ovdje vlada iljudi koji ovdje mole, ne bih bio živ. A izzahvalnosti Gospi, u Međugorje ću dolazitikad god mognem i dokle god mognem.Bože, dobri Oče, budi blagoslovljenpo svome Sinu Isusu Kristu, koji nasje u ovoj dolini suza, unatoč svimpoteškoćama, pozvao na potpunu radost imolio da se njegova radost u nama potpunoostvari. Budi blagoslovljen, Oče, jer ćeš uslišatimolitvu svoga Sina i dati nam potpunuradost. Otvori naše srce svojom ljubavljuonoj radosti koju Marija, Tvoja ponizna službenica,želi s nama podijeliti. Svojom ljubavljunas, Oče, oslobodi svakog zla i grijeha,da u svojemu srcu mognemo nositi pobjedukoja se ostvarila u srcu Tvoga Sina i njegoveMajke Marije. Neka pobijedi ljubav gdje jemržnja! Neka pobijedi vjera gdje je nevjera!Neka pobijedi povjerenje gdje se uvuklo ne-BOŽE, DOBRI OČEpovjerenje! Neka pobijedi nada gdje se uvriježilobeznađe! Neka pobijedi život gdje je smrtpo grijehu zavladala!Daj nam milost ljubavi i snagu Duha Svetogada od sada radimo više za Tebe i Tvoje18 • Glasnik mira // Međugorje Listopad 2009. // Broj 10 // Godište IV. • 19kraljevstvo mira, pravde, ljubavi i istine , životai svjetlosti. Oprosti nam što smo više surađivalis ovim svijetom, zaboravljajući Tvojekraljevstvo.Hvala Ti, Marijo, za Tvoju nazočnost i Tvojmajčinski blagoslov. Neka nas Tvoj blagoslovprati na našem zemaljskom putu te se jednoms Tobom i sa svima svetima radujemo uvječnoj ljubavi i uživamo radost nebeske slave.Tako neka bude!snimio Tvrtko Bojićfra Slavko Barbarić

Iz svijetaDUH MEĐUGORJA STRUJI BEČOM„Zahvalimo Gospodinu što preko njegove Majke toliki ljudi nalaze put prema Božjoj ljubavi, što se događaju tolikaobraćenja, što ljudi ponovno idu na ispovijed i rastu u ljubavi prema Euharistiji. Dolazi do pomirenja u obiteljima,ljudi ozdravljaju od droga i drugih ovisnosti. Velik je dar što Majka Božja želi biti tako blizu svoj svojoj djeci“,kazao je bečki nadbiskup kardinal Schönborndr. Oktavian Eiselsbergfoto Gebetsaktion BečIz svijetafoto Gebetsaktion BečUutorak 15. rujna 2009., na blagdanGospe Žalosne, duh Međugorjastrujao je bečkom katedralom svetogaStjepana ispunjenom do posljednjegamjesta. Kao i prošle godine, tisuće ljudiiz cijele Austrije, pa i šire, došli su u Beč dabi sudjelovali na molitvenom susretu zamir u svijetu. Molitvenom susretu prethodilaje devetnica koju su animirale raznemolitvene skupine i redovničke zajednicekoje su svake večeri u katedrali molile zauspjeh ove molitvene večeri, kao i na nakanenadbiskupije.Moto ovoga susreta bio je „Poruka zatebe!“ a brižljivo su ga pripremile skupine„Oase des Friedens“, „Gebetsaktion Maria-Königin des Friedens-Medjugorje“ te „Jo-hannesgemeinschaft des Souveränen MalteserRitterordens“. Posebni počasni gostbila je Marija Pavlović-Lunetti, jedna od šesterodanas već odrasle međugorske „djece“koja tvrde da im se od 24. lipnja 1981.ukazuje Majka Božja.pli obrok dnevno. „Znam da ovo moždazvuči ludo, ali još je luđe to što i dandanasmilijuni djece moraju umrijeti jernemaju što za jesti“, objasnio je mladiŠkot zahvaljujući čijoj humanitarnoj organizaciji„Mary’s Meals“ 375.000 djeceu najsiromašnijim zemljama svijeta svakogadana dobiva jedan topli obrok. „Danasmožemo u Malaviju, na primjer, smanje od 10 eura hraniti jedno dijete tijekomcijele godine. Posvuda se time postižeisti učinak: nahranjena djeca vraćajuse u školu.“Georg Pospischil iz Austrije posvjedočioje da je njegova supruga ozdravila od teškebolesti jetre zahvaljujući njegovom sudjelovanjuna prošlogodišnjem međugorskomfoto Gebetsaktion BečDjela ljubavi prema bližnjemu i iscjeljenjaProgram je počeo već u 16 sati hvalospjevomi osobnim svjedočanstvima ljudikoji su po molitvi Majci Božjoj doživjeliiscjeljenja ili bili potaknuti na djelaljubavi prema bližnjemu. Magnus Mac-Farlane-Barrow svjedočio je kako ga jeMeđugorje potaknulo na osnivanje humanitarneorganizacije koja svakom djetetuna svijetu želi omogućiti jedan tomolitvenomsusretu u bečkoj katedrali, injegovoj usrdnoj molitvi Majci Božjoj. „VidjelacIvan u katedrali je imao ukazanje,poslije kojega je rekao da Bog želi ozdravitisve ljude. Mislio sam: ako on tako kaže,onda u to moram vjerovati, i te sam večerizapisao u svoj dnevnik: Čvrsto vjerujem daće moja žena ozdraviti.“Poziv na povratak BoguU katedrali ispunjenoj do posljednjegmjesta Marija Pavlović-Lunetti svjedočilaje kako se njezin život promijeniozbog svakidašnjih ukazanja Majke Božje.„Nitko od nas nije mogao ni sanjati onečem takvom. Pitali smo se: zašto smobaš mi izabrani za takvu milost? Nismonajbolji. Gospa nas je pozvala na obraćenje.Svakim je danom naša molitvapostajala dublja i snažnija. Počeli smopraviti žrtvice na Gospine nakane. Gospaje počela obraćati naša srca i molilanas je da osnujemo molitvene skupine.Poticala nas je da učinimo još više,i da počnemo u vlastitim srcima.“ MarijaPavlović-Lunetti dalje je objasnila daje Međugorje poziv Majke Božje „na povratakBogu. Uvjerena sam da ovaj svijetbez Boga nema budućnosti.“ Zato „samzahvalna što mogu posjetiti vašu nadbiskupijuda bih predala vaša srca MajciBožjoj. Svaki od vas treba se promijenitii postati nositelj svjetla i donositi mir uovaj nemiran svijet.“Poslije Marijina svjedočanstva voditeljimolitvenih skupina započeli su molitvukrunice, nakon koje je uslijedila još jednadesetica koju je predmolila vidjelica –i onda naglo prekinula u trenutku kada jojse Gospa ukazala. U katedrali je nastala velikatišina i ozračje mira kakvo mnogi ljudidoživljavaju i u Međugorju.Svatko je pozvan na suradnjuMons. dr. Leo Maasburg, nacionalni direktororganizacije „Missio – Papinska misijskadjela u Austriji“, uz brojne je koncelebrantezatim predslavio svetu Misu. Usvojoj propovijedi govorio je o „tihom kriku,kriku milijuna Božje djece koja će i ovegodine gladovati“ i podsjetio da smo „i mipozvani surađivati na djelu Otkupljenjatako što zajedno sa svetim Pavlom kažemo:U svom tijelu – u svojim mukama – dopunjamšto nedostaje mukama Kristovim zaTijelo njegovo, za Crkvu“ (Kol 1,24). Mons.Maasburg ponovio je na kraju Mise posvetunazočnih Srcu Marijinu.Kardinal: veliki dar!Uslijedilo je još jedno iznenađenje kadase u trenutku početka klanjanja pred Presvetimmolitvi u katedrali priključio bečkinadbiskup kardinal Schönborn. Bio je vidljivodirnut zbog nazočnosti tolikih ljudi,napose mladih. „Zahvalimo Gospodinu štopreko njegove Majke toliki ljudi nalaze putprema Božjoj ljubavi, što se događaju tolikaobraćenja, što ljudi ponovno idu na ispovijedi rastu u ljubavi prema Euharistiji.Dolazi do pomirenja u obiteljima, ljudiozdravljaju od droga i drugih ovisnosti. Velikje dar što Majka Božja želi biti tako blizusvoj svojoj djeci.“ Tu je blizinu pokazalaveć na tolikim mjestima, a već mnogo godinana poseban način u Međugorju. Kardinalje rekao da je „znak vremena što Marijaljude potiče kroz tako jednostavne znakove.“Kardinal je dodao i jednu osobnu molbu,naime, da se moli za uspjeh misijskogprojekta „Djela apostolska 2010“ – inicijativeza novu evangelizaciju koja će se odvijatisljedeće godine u bečkoj nadbiskupiji.(Prijevod: Lidija Paris)20 • Glasnik mira // Međugorje Listopad 2009. // Broj 10 // Godište IV. • 21

Iz života CrkveIz života CrkvePAPIN POHOD REPUBLICI ČEŠKOJBITI SVJESTAN KRŠĆANSKEBAŠTINE, POVIJESTI I KORIJENASvoje trinaesto inozemno putovanje papa Benedikt XVI. posvetio je Republici Češkoj, zemlji koja, prema nekimpokazateljima, u Europi prednjači po postotcima osvjedočenih ateista, osoba koje niječu Božju opstojnost. Većunaprijed je Papa znao u kakvo se vjerski hladno i opustošeno područje zapućuje, ali je svjesno išao onamo kakobi obilježio dvadesetu obljetnicu izbijanja tzv. Baršunaste revolucije, događaja koji su poput nevidljiva tajfunazbrisali komunističku strahovlast na istoku Europe. Bijaše to proljeće slobode i demokracije za potlačene narode,a uvod svemu bijahu milijunski molitveni mimohodi i prosvjedi s upaljenim svijećama na cijelom europskom Istoku.Neki su komunistički vlastodršci izjavljivali nakon tih događaja kako su računali sa svime, “samo ne s molitvama isvijećama”. Upravo su ti molitveni prosvjedi bili one jerihonske trublje koje su urušile komunizam kao kulu od karatafra Tomislav PervanPapa je bio u trodnevnom posjetu Češkoj,od 26. do 28. rujna, da bi svoj boravakzavršio svečanom svetom Misomna svetkovinu češkoga nebeskogazaštitnika svetoga Vjenceslava. U nedjelju iponedjeljak slavio je Papa misno bogoslužjepod otvorenim nebom u Brnu, s oko 150tisuća vjernika, a u ponedjeljak u bliziniPraga, u hodočasničkom mjestu Staroj Boleslavi,gdje se štuju zemni ostatci nebeskogazaštitnika svetoga Vjenceslava, zajednos oko 50 tisuća vjernika, poglavito mladih.Bili su nazočni mnogi vjernici iz susjednihzemalja, među kojima iz Austrije i Bavarske,a nazočili su i češki predsjednik VaclavKlaus i nekadašnji ministar vanjskih poslovaKarel Schwarzenberg. Naime, u Češkoj jespomendan svetoga mučenika Vjenceslavapovezan s tradicionalnim hodočašćem u tosvetište. Na tome mjestu je god. 935. Boleslavubio kralja Vjenceslava.Europa je više od kontinenta, ona je zavičajPapin trodnevni pastirski pohod Češkojstajao je posvema u njegovim nastojanjimakako obamrlu češku Crkvuponovno podignuti na noge. Minulo jevrijeme komunističke represije i progonaza bezbožne komunističke vladavine,ali nakon mirne revolucije crkveni i vjerskiživot nije u usponu. Štoviše, danasČeška, kako već rekosmo, slovi za najsekulariziranijuzemlju u svijetu. Češka jejedina država u Europskoj Uniji koja jošfoto Hurnausuvijek nije ugovorno uredila svoje odnoseprema Katoličkoj Crkvi. Crkva jošuvijek čeka da se isprave nepravde i štetekoje je pretrpjela pod komunistima.Čeka da joj se vrate konfiscirana dobra.Ali, kao što je istaknuo praški kardinalMiroslav Vlk, Crkva ne želi u vremenimasvjetske gospodarske krize vršiti pritisakna vladu. Inače je on jedan od vodećihbiskupa u pokretu fokolarina.Češka je filharmonija kao dobrodošlicuPapinu pohodu Češkoj izvela DvoržakovTe Deum, Tebe Boga hvalimo. Papa, kaovrsni poznavatelj klasične glazbe, istaknuoje kako su upravo glazbenici svojimizvedbama istaknuli kršćanske korijenečeške kulture te sav onaj izvanrednidoprinos što ga je taj narod dao promicanjueuropske misli. Europa je više od kontinenta,ona je zavičaj. Sloboda pak nalazisvoj najdublji smisao u duhovnomzavičaju. I pored svih razlika koje vladajumeđu pojedinim narodima, Papa ističeneporecivu ulogu kršćanstva u oblikovanjukulture, etike i savjesti svakoga naraštajakao i kod promicanja temeljnihćudorednih zasada koje koriste svim ljudimakoji nastanjuju ovaj kontinent.Istina je vodilja slobode, a dobro jesavršenstvo slobodePapa se pita spram slobode, u čemu sesastoji njezina bit, koji je cilj slobode, štočini slobodu slobodom. Svaki naraštaj imazadaću jačati ‘strukture slobode’, ali čovjekovetežnje i čežnje daleko nadilaze sveono što mogu trenutno ponuditi političkeili gospodarske strukture. Čovjek je usmjerenprema svjetlu velike nade koje je izvoronkraj nas, a u nama se otkrivaju kao istina,ljepota i dobrota. Istinska sloboda pretpostavljatraganje za istinom – za istinskimdobrom. Stoga je istina vodilja slobode, adobro je savršenstvo slobode.Za kršćane istina ima i svoje vlastitoime, a to je Bog, dok dobrota ima svoje liceu Isusu Kristu. Kršćanska je vjera još odvremena svete braće Ćirila i Metoda te prvihvjerovjesnika igrala odlučnu ulogu zaoblikovanje duhovnoga i kulturološkogapoklada i baštine u Češkoj. Bogata baštinaduhovnih i kulturoloških vrijednosti – pričemu duhovne vrijednosti dolaze do izražajau kulturnim i obrnuto – ne samo da jepodarila identitet naciji, nego je dala i potrebnuviziju u samome srcu Europe, kakopromicati zajedništvo i jedinstvo. Stoljećimaje upravo Češka bila stjecište i križišteraznih naroda, predaja i kultura.Vjernost se očituje ponajprije u vjernostiistini koja je jedina jamac slobode tesvekolikoga i cjelovita čovjekova razvoja.Nikad se ne smije zatamnjeti prijamljivostza univerzalnu istinu zbog partikularnih ilipojedinačnih interesa, ma koliko ti interesii bili značajni, jer to vodi u nove oblikedruštvene fragmentacije i diskriminacije.Vidljivi Božji znakovi koji nas sile napromišljanjePapa se osvrnuo na sami stolni gradPrag koji se često naziva “srcem Europe”.To nas poziva na promišljanje, u čemu jeto ‘srce’. Nema jednostavna odgovora napitanje, ali arhitektonska remek-djela kojarese grad mogu pružiti stanovito uporište.Fascinantna ljepota crkava, samoga grada injegovih trgova i zdanja, mostova i utvrdamogu nas voditi samo k jednome, k Bogu.Ljepota svega što nas okružuje izražaj ječvrste vjere kroz stoljeća. Ta su zdanja vidljiviBožji znakovi koji nas sile na promišljanjei kad želimo izraziti estetske i misaonevidike svoga bića. Tragično bi bilokad bi netko promatrao primjere predivneljepote, a ne bi se zaustavio kod transcendente,božanske tajne koja je u sve utkana.Stvarateljski susret Radosne vijesti s klasičnomtradicijom stvorio je viziju svijetai društva, čovjeka i njegova mjesta u svijetu,koji se temeljio na vjeri u Boga. Ta je vizijadala pečat kulturološkoj baštini ovogakontinenta, ističući kako se razum ne zaustavljasamo kod onoga što vidi, nego ide idalje, tražeći ono što je onkraj stvari i vidljivoga,u potrazi za Duhom Stvoriteljem.Ističući kako je prolazna moć svijeta ikako nanosi samo tugu, te “jedino Kristdaruje istinsku sreću koja ostaje zauvijek”,Benedikt XVI. se zapitao je li još aktualnasvetost u naše vrijeme ili su poželjnijiuspjeh i ljudska slava? Ti su ciljevi kratkotrajni,kako svjedoči prošlost koja je vidjelapad, čak i u ovoj zemlji, brojnih moćnikakoji su se uzdigli do gotovo nedostižnihvisina, a iznenada su ostali bez svoje moći.Tko je nijekao i nastavlja nijekati Boga, aslijedom toga ne poštuje čovjeka, prividnosretno živi i postiže materijalne uspjehe.Nu, dovoljno je odstraniti površinskisloj da se u tim osobama otkrije tuga i nezadovoljstvo.Jedino onaj tko u srcu čuvasveti strah Božji ima povjerenja u čovjeka isvoj život zalaže u izgradnju pravednijegai bratskijeg svijeta – ustvrdio je Benedikt uzavršnoj svetoj Misi.Gospodin svakome od nas dolazi u susretNa svršetku Mise Papa se obratio mladimazahvalivši im se za sudjelovanje i dolazakiz različitih država. S vama se i Papaosjeća mladim – rekao je Sveti Otac zahvaljujućina dobrodošlici koju mu je u imesvih očitovao njihov glasnogovornik. Dragiprijatelji, nije teško utvrditi da svaka mladaosoba žudi za srećom, što je katkada pomiješanos nemirom. Tu čežnju potrošačko društvoizrabljuje na lažan i otuđujući način. Potrebnoje, naprotiv, ozbiljno procijeniti čežnjuza srećom koja zahtijeva pravi i iscrpni odgovor.U vašim se godinama zbivaju prvi velikiodabiri, kadri usmjeriti život prema dobru iliprema zlu. Pozivam vas sve da se ugledate usv. Augustina, koji je govorio da je srce svakeosobe nemirno sve dok ne nađe ono što traži.On je otkrio da je jedino Isus Krist bio zadovoljavajućiodgovor njegovoj i svakog čovjekaželji za sretnim životom, punim značenja ivrijednosti – ustvrdio je Benedikt XVI.Kao što je učinio s njim, Gospodin svakomeod nas dolazi u susret. On kuca na vrata vašeslobode i traži da ga prihvatite kao prijatelja.Želi vas učiniti sretnima, ispuniti vas ljudskošćui dostojanstvom. To je kršćanska vjera: susrets Kristom, Živom osobom koja daruje životunovi obzor i s njim odlučno usmjerenje, rekaoje Papa ističući da Isus neke poziva na bračniživot, a neke u svećeničku i redovničku službu,a obje službe treba shvatiti ozbiljno i odgovorno.Vi ste, dragi mladi, nada Crkve, ona od vasočekuje da budete navjestitelji nade.I kao što je Papa započeo svoja obraćanjačeškom narodu spominjući velikananjihove glazbene kulture Antonina Dvoržaka,tako je i završio svoje obraćanje uzračnoj luci navodeći riječi velikoga piscaFranza Kafke. Naime, Papa je bio naposeradostan što je susreo mlade i ohrabrioih da svoju budućnost grade na najboljimpredajama prošlosti vlastite nacije, naposena kršćanskoj baštini. “Tko zadrži sposobnostpromatranja lijepoga, nikada neće ostarjeti” (Kafka). Ostanu li nam otvoreneoči za ljepotu Božjega stvorenja te našsmisao za ljepotu njegove istine, možemose sa sigurnošću nadati kako ćemo ostatimladi i graditi svijet koji će zrcaliti neštood te božanske ljepote, te ćemo tako potaknutii buduće naraštaje činiti isto u svomeživotu.22 • Glasnik mira // Međugorje Listopad 2009. // Broj 10 // Godište IV. • 23foto Hurnaus

Vijesti, najave, obavijestiProslavljen blagdanUzvišenja križa KristovaUMeđugorju je 13. rujna 2009.proslavljen blagdan Uzvišenjakriža Kristova koji se u međugorskojžupi tradicionalno slavi prvenedjelje nakon blagdana Male Gospe.Svete su Mise slavljene u župnoj crkviu 6, 7 i 8 sati. Svečana sv. Misa koju jepredvodio fra Mario Knezović, župni vikaru Posušju, slavljena je uz mnoštvožupljana i hodočasnika na Križevcu u11 sati. U podne je slavljena sveta Misau župnoj crkvi koju je, za sve one kojinisu mogli na Križevac, u koncelebracijis pedeset svećenika predvodio fra TomislavPervan. Večernju svetu Misu navanjskom oltaru crkve sv. Jakova predvodioje fra Ivan Ivanda, u koncelebracijisa 76 svećenika.Kao i svake godine, rijeke hodočasnikaslijevale su se u Međugorje već tijekomnoći. Mnogi od njih su došli pješice,neki i bosonogi. Križ na Križevcuje i ove godine prije blagdana bio osvijetljen,podsjećajući na svoje značenje ipripremajući župljane i hodočasnike nablagdan, kao vidljivi znak vječne svjetlostikoja blista s križa.Uviše smo ovogodišnjih brojevaGlasnika mira pisali o slavljimaobljetnica svećeničkog ređenjafranjevaca Hercegovačke franjevačkeprovincije i Provincije Bosne Srebrene unašoj župi.Tako je bilo i u nedjelju, 20. rujna. Togadana četrdeset treću obljetnicu svoga svećeničkogređenja koncelebriranom svetomMisom proslavili su fra Alojzije Bošnjak,fra Nikola Bošnjak, fra Josip Božić, fra MarinkoLeko, fra Gabrijel Mioč, fra StjepanPavić, fra Augustin Tomas, fra Slavko Topići fra Petar Vlašić, međugorski župnik.Svetu Misu u kojoj je sudjelovao i generalnivikar Splitsko-makarske nadbiskupije,predslavio je provincijal Hercegovačkefranjevačke provincije dr. fraIvan Sesar, koji je podsjetio na važnostsvećeničkog poziva, svećeničku godinute osamstotu obljetnicu franjevačkogpokreta. Slavljenici su se u molitvamaspomenuli i četvorice svojih pokojnihkolega koji su s njima zaređeni 1966.godine u Sarajevu.Propovijedao je fra Gabrijel Mioč, amisno slavlje uveličao je Veliki župnizbor Kraljice Mira, pod ravnanjem s.Slavice Kožul.Vijesti, najave, obavijestiČETRDESET TREĆA OBLJETNICA SVEĆENIČKOG REĐENJAFoto ĐaniFoto ĐaniFoto Đani Foto ĐaniBICIKLIMA DO MEĐUGORJAMeđugorje posjećuju hodočasnicisa svih strana svijeta. Mnogiod njih dolaze u većim ilimanjim skupinama, ali ima i onih kojina neobičan način dolaze u ovo mjesto,kako bi ispunili svoje zavjete i s nadomkročili u svoju svakidašnjicu. Jeren Kareli Goran Pranjić, hodočasnici iz SesvetskogKraljevca kod Zagreba, početkomkolovoza hodočastili su biciklimau Međugorje. Na njihovim majicama pisaloje ''U Isusovo ime, Sesvetski Kraljevec– Međugorje''. ''Svaki je život jednohodočašće, ovisi samo kamo se čovjekzaputio i s kojim ciljem. No, trebamobiti u stalnom hodočašću s Gospodinom'',istaknuo je Jeren u razgovoru zaRadiopostaju „Mir“ Međugorje te dodaokako je ovo hodočašće tek početak ida već postoje planovi da se i u budućnostiorganizira nešto slično. Mi se nadamoda ćemo ih ponovno vidjeti u Međugorjuna njihovim biciklima.Dragan Soldo24 • Glasnik mira // Međugorje Listopad 2009. // Broj 10 // Godište IV. • 25

Vijesti, najave, obavijestiČLANOVI ZAJEDNICE "VJERA ISVJETLO" IZ ĐAKOVA POSJETILIMAJČINO SELOUsubotu 26. rujna 2009. Majčino seloposjetili su članovi zajednica ''Vjera isvjetlo'' iz Đakova. Zajednica skrbi zadjecu s poteškoćama u razvoju, a predvodiju s. Rastislava Ralbovski. Zajednica ima četrdesetčlanova, a u nju su, osim djece, uključeninjihovi roditelji i prijatelji.Sestra Rastislava nam je kazala kako jezajednica ''Vjera i svjetlo'' počela s radom1995. godine osnutkom Doma duhovne pomoći.Dom je otvoren za sve ljude u nevolji.Nije ovo prvi posjet članova ove zajedniceMeđugorju. Prvi su put došli u svibnju1998., a razlog posjeta jest Gospina prisutnostu ovom mjestu.POLJSKI AKADEMSKIZBOR U MEĐUGORJUOvoga ljeta Međugorje su posjetilimnogi umjetnici, a posebnovelik broj glazbenika i zborovakoji su svojim glazbenim i pjevačkimdarovima obogatili međugorska misnaslavlja. Osobito je dojmljivo pjevaopoljski akademski zbor mladih„Jubilate Deo“ iz Krakova na večernjojsvetoj Misi, u srijedu 2. rujna, u 19sati. Mladi su hodočastili u Međugorjepod vodstvom svoga voditelja, svećenikaPiotra Nataneka, koji je habilitiranidoktor na Papinskoj teološkojakademiji (PAT) u Krakovu.„Motiv dolaska u Međugorje bio je dase nađemo pod Gospinim okriljem. U Međugorjusmo se za vrijeme susreta u velikojdvorani upoznali s postojanjem Majčinasela koje smo posjetili 2006. i odtada svake godine u njemu oraniziramoprogram i međusobno se upoznajemo. Iove godine neizbježan je bio posjet Brduukazanja, gdje smo iznijeli i našu djecu izZajednice koja ne mogu hodati, “kazala jes. Rastislava.Sestra je pozvala sve obitelji koje imajudjecu s hendikepom da dođu i iduće godinete da se zajedno druže.Ivana Čilić i Dragana DugandžićMolitveni program,zimski rasporedOd ponedjeljka, 14. rujna, vrijedinovi raspored molitveno-liturgijskogprograma u župi Međugorje.Molitva krunice u župnoj crkvi započinjeu 17, a sv. Misa u 18 sati. Nakon sv.Mise slijede blagoslovne molitve i trećidio krunice. Klanjanje Presvetom oltarskomsakramentu je četvrtkom nakonvečernje sv. Mise, te srijedom i subotomod 21 do 22 sata, a čašćenje križa Gospodinovapetkom nakon večernje sv. Mise.Molitva krunice na Brdu ukazanja je nedjeljomu 14 sati, a križni put na Križevcupetkom u isto vrijeme.MEĐUGORJE - MALAENCIKLOPEDIJAKnjiževnica iz Zagreba, LjubicaBenović, ovih je dana objavilaknjigu "Međugorje – mala enciklopedija".Premda je o međugorskomfenomenu objavljeno mnogo knjiga,ova je posebna već po svom podnaslovu.Naime, autorica je u tisuću malenihpriča-natuknica ispričala povijest ukazanja,rast župe, život i rast vidjelaca,zemljopisne, povijesne i klimatske posebnostiovoga kraja i okolice, ali i povijesthodočasničkih mjesta te hodočasničkii molitveni život u međugorskojžupi. K tomu, čitatelj će pronaći obiljena zanimljiv način ponuđenih podatakao hrvatskoj kulturi i pismenosti teljekovitom bilju i inim poljoprivrednimkulturama ovoga podneblja.Sklad teksta i slike dijete i odraslogačitatelja vodi kroz zanimljivostiMeđugorja i našega naroda i našihkrajeva uopće.Knjigu možete nabaviti u knjižaramaInformativnog centra "Mir" Međugorje.Statistike zakolovoz 2009.Broj podijeljenih sv. pričesti: 283.000Broj svećenika koncelebranata: 6.897(222 dnevno)Najljepša mamaUizdanju Majčina sela Bijakovići-Međugorjeu rujnu 2009.izašla je dvojezična hrvatskoengleskaknjiga pjesama sestre LidijeGlavaš Najljepša mama s ilustracijamaIvane Lončar i Marijele Zelić. Časna sestrapedagog, teolog i pjesnik, kao idvije mlade akademske likovne umjetnicedjeluju u Majčinu selu - selu MajkeMarije pod čijim su plaštem mnoginašli utočište.Riječ i slika. Topla riječ i tople boje.Jednostavna djetinja vjera izraženajednostavnim riječima, neopterećenpotez kistom koji ukazuje na srce, nutrinu,sabranost i radost. To je ozračjeu kojem se čitaju ove pjesme i promatrajuakvareli.Knjigu možete nabaviti u GalerijiMajčina sela. Za nakladnika: Fra SvetozarKraljević. Urednik: Krešo Šego.Prijevod: Jozo Kraljević.Statistike zaRUJAN 2009.Broj podijeljenih sv. pričesti: 191.000Broj svećenika koncelebranata: 4.181(139 dnevno)10. MEĐUNARODNISEMINAR ZA BRAČNE PAROVEDeseti međunarodni seminar za bračneparove održat će se u Međugorjuod 4. do 7. studenoga 2009. godine.Tema seminara je:"Ljubav nikada ne prestaje i presahnuće ljubavi"Program:Srijeda, 4. studenoga 2009.13.00 Upis sudionika16.00 Uvod u seminar17.00 Večernji molitveni program u crkvi(krunica, sv. Misa)21.00 Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentuČetvrtak, 5. studenoga 2009.9.00 Jutarnja molitva9.30 Predavanje, razgovor12.00 Klanjanje u tišini Presvetomoltarskom sakramentu15.00 Predavanje, razgovor17.00 Večernji molitveni program u crkvi(krunica, sv. Misa, klanjanje)Petak, 6. studenoga 2009.6.30 Molitva na Križevcu10.00 Predavanje, razgovor12.00 Klanjanje u tišini Presvetomoltarskom sakramentu14.00 Predavanje, razgovor16.00 Priprava za ispovijed pred Presvetim17.00 Večernji molitveni program u crkvi(krunica, sv. Misa, čašćenje Kristovakriža)Vijesti, najave, obavijestiSubota, 7. studenoga 2009.7.00 Molitva na Brdu ukazanja10.00 Predavanje, razgovor12.00 Završna sv. MisaKoordinator seminara je fra Miljenko ŠtekoPredavač na seminaru je fra Ante Vučković.Rođen je 1958. u Sinju, kao prvo živo dijeteu brojnoj obitelji. Član je franjevačkeprovincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištemu Splitu. Sjemenište i klasičnu gimnazijuzavršio je u Sinju, a teologiju u Makarskoji Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1983.Nakon službe kapelana u Metkoviću i Münchenu,studirao je filozofiju u Münchenu iRimu, gdje je i doktorirao na dimenziji slušanjakod Martina Heideggera. Predavao jefilozofiju u Rimu, na Papinskom sveučilištuAntonianum i na Franjevačkoj teologiji uMakarskoj. Profesor je na Katoličkom bogoslovnomfakultetu Sveučilišta u Splitu. Predajei na Filozofskom odsjeku istoga sveučilišta.Voditelj je duhovnih vježbi, seminara iduhovnih obnova. Duhovni je pratitelj i savjetnik.Objavio je nekoliko knjiga. Suradnikje mnogih listova i stručnih časopisa.Seminar će se održati u dvorani iza crkve.Prilog za troškove seminara je 40 euraza jedan bračni par. Prijaviti se možete puteme-maila: seminar.marija@medjugorje.hr, ili faksom na broj: 00387 36 651 999 (zaMariju Dugandžić). Broj sudionika je ograničenzbog prostora, stoga vas molimo da svojeprijave izvršite što prije. Isto tako molimosve bračne parove, sudionike seminara, dasami osiguraju smještaj u Međugorju.26 • Glasnik mira // Međugorje Listopad 2009. // Broj 10 // Godište IV. • 27snimio Siniša Hančić

RazgovorRazgovorMEĐUGORJE JE NOVI POZIV NA SPAS (II.)Darija Škunca Klanac i te kako je poznata našim čitateljima, poglavito po ulomcima iz njezine knjige RazumjetiMeđugorje koju smo nedavno objavili. Gospođa Škunca Klanac prije spomenute, objavila je i zapažene knjige Naizvorima Međugorja na francuskom i hrvatskom, te Međugorje, odgovori na prigovore na francuskom, ali i knjigepjesama. Naša sugovornica desetljećima živi u Montrealu, u Kanadi, odakle je stotinjak puta vodila hodočasnikeu Međugorje. U ovome broju donosima nastavak razgovora s njomPriredio Krešo ŠegoNiste ostali samo vodič, pišete iknjige o ukazanjima u Međugorju.Ponajprije su to, uvjetno rečeno,istraživačke knjige, razgovori vidjelaca ižupnika fra Joze Zovke te drugih svećenikaiz onih prvih dana. Što Vas je nagnalona taj posao?Već prvih godina dolaženja u Međugorjesrela sam oca Laurentina, francuskog mariologai specijalista za Lurd. Bio je sretan daje naišao na nekoga tko mu može pomoćikao tumač i prevoditelj. Preko njega samdosta saznala o događanjima u Međugorju.Isticao je vrijednost istraživanja i bodriome da se u to upustim. Kad sam saznalaza snimke razgovora iz prvih danaukazanja između župnika fra Joze i vidjelaca,poradila sam na tome da ih pronađen.Zahvaljujući župljaninu Grgi Kozini kojije sačuvao taj velevrijedan materijal, prikupilasam 18 razgovora. Tada sam se zaistaoduševila i dala na posao prepisivanja.Prije mene time se ozbiljnije pozabavio fraIvo Sivrić, franjevac iz Međugorja, koji jenakon II. svjetskog rata živio i radio u Americi.Nažalost, fra Ivo – ne znam iz kojih razloga– nije uspio napraviti valjan prijepis,a upustio se u njegovo izdavanje. To me jepotaklo i obvezalo da još savjesnije i odgovornijepriđem tom poslu. Držala sam da jeto od iznimnog značenja za povijest međugorskihdogađanja.Do kakvih ste zaključaka došli slušajućii prepisujući te razgovore?Te sam razgovore slušala, preslušavala iprepisivala satima i danima. Nimalo laganposao! Toliko sam se u to bila uživjela da nisamgledala ni na trud ni na vrijeme. Kroz taizvorna očitovanja otkrila sam pravo lice Međugorjai od tada pa do sada sve gledam krozto. Ti su razgovori pravi scenarij koji se predamnom odvija kao neki film. Sva su lica uprvom planu, ali ne glume. To je dokumentarac.Uživljavam se u njihovu spontanost, nespremnost,iznenađenje, naivnost, nevinost,neznanje, sumnju, nespretnost, uvjerljivost,čvrstinu, neustrašivost, strah, radost, jednostavnost,vjerodostojnost. Pozorno slušajući,prepoznala sam istinitost govora, upoznalaosobnost svakoga vidioca i ustanovilaodsutnost svake manipulacije nad bilo kime.Mislim da će se ti razgovori još dugo proučavatii da će se u njima pronalaziti vrijednasvjedočanstva iz razdoblja kad u istočnimzemljama započinje urušavanje diktatura, aiz Međugorja dolazi poziv za bolji svijet, poMariji okrenut prema Bogu.Pšenica i kukoljO ukazanjima Gospe u Međugorju napisanesu brojne knjige, možda kao ni o jednomukazanju do sada. Što je to što privlačiljude da pišu i da čitaju takve knjige?U Međugorju kao da je svatko pozvanna nešto i za nešto. Mnogi su se osjetili po-nukani pisati, opisati, prenijeti svoje iskustvo.Literatura o tome neopisivo je raznovrsna,na svim jezicima, pobude za pisanjesu svakojake naravi. Ima u toj košari autoras najboljim, ali i s najgorim namjerama.Neki vide samo pšenicu, a drugi zastaju isključivona kukolju i neumorno ga čupaju.Međugorje je Božje gradilište u trajnompročišćavanju s Prečistom na čelu. Neka sepiše. I to je neki čudan znak. A sve će ionakoproći kroz rešeto vremena koje će na površinuizbaciti najljepše bisere onoga štoje napisano o Međugorju. Govor o poruciostat će trajno zabilježen i hranit će novenaraštaje koji će u njima otkrivati ono štomi nismo ni slutili.Svjedoci smo, a neke spominjete i usvojoj knjizi Razumjeti Međugorje, da jedanbroj autora veoma negativno pišeo Međugorju. Proučavali ste ih, a naneke tvrdnje i sami odgovarali. U čemuosporavatelji nalaze svoje argumente,osim onih fantastičnih; što oni vide, ane vide desetci milijuna onih koji suovdje pronašli mir, vratili se vjeri, doživjeliBožju blizinu?Zanimljivo je, zaista, ustanoviti da Međugorjeu pisanoj riječi, uz mnogobrojneustrajne pobornike, ima i žestokih protivnika.Uglavnom pratim takva izdanja nafrancuskom, ali ih ima i na drugim jezicima.Čitajući te autore ostajem pred tajnomljudske slobode. Gospa je jednom reklada nadasve poštuje taj bogomdani darkod svakoga od nas. Ona to izričito dokazujeprema vidiocima koje je izabrala da jojbudu glasnici. Može se u potpunoj slobodibiti za i protiv Međugorja, ali nije svejednona koji se način to iznosi i piše. Tamo gdjenema osnovne kršćanske ljubavi, gdje sešire neistine i klevete, tamo treba odgovoritibez straha, izbjegavajući polemiku.Kada je Francuz Joachim Bouflet izdaosvoju prvu knjigu protiv Međugorja, meneje poznati francuski propovjednik DanielAnge potaknuo da na to odgovorim, štosam i učinila u knjizi Međugorje, odgovorina prigovore. Negativno štivo u prvom naletunapravi štetu, ali na dulji rok zlo sepretvara u dobro. Prijatelji Međugorja žestokosu napali J. Boufleta i on se našaojako povrijeđen. Sastala sam se s njim u Parizui o svemu smo otvoreno raspravljali.Čak je priznao da sam jedina s oprječnimstavom s kojom može popričati a da se nanjega ne dobacuje kamenjem. Nakon nekolikogodina J. Bouflet se pojavio s novomknjigom punom sumnji i ogovaranja. Zaistanečasno! Opet su me Francuzi nazivali ihrabrili da i tu štogod napravim. Iz toga jenastala moja knjiga na francuskom i hrvatskomRazumjeti Međugorje. Više nisam zagovaralanikakav sastanak s tim autoromnego smo se na vrlo uljudan i objektivannačin obračunali preko interneta. Evo štomi on, nakon svega, priznaje:„Draga gospođo Klanac, zahvaljujem Vamna Vašim opaskama na moje pisanje. Bio samvrlo polemičan u svojoj prvoj knjizi i žao mije… Volio bih nadasve da se okoristimo ovomizmjenom mišljenja za rast u ljubavi i poniznostikoje smo svi potrebni…Između ostaloga,kako ne znam hrvatski, nisam mogao uočitipogrješke u prijevodima. Uviđam da sam imaokrivo što sam se oslonio na Ivu Sivrića. Ne želimviše polemizirati o Međugorju i o vidiocima.Nastojat ću sve to jednostavno promatrati,sa što više ljubavi i objektivnosti, i više ništane izdavati. Mislim da je to najmudriji put. Srdačno.Joachim Bouflet.“Bog se poslužio Marijom, svojom Majkom, najponiznijommeđu poniznima. Kada bismo bili svjesni veličine,dubine i širine njezine poniznosti, bili bismo bližetrojedinom Bogu. A to ona, zapravo, ostvaruje u ovojžupi koju je izabrala i otvorila čitavom svijetu.Bog se poslužio MarijomPočetkom kolovoza svake se godineodržava Mladifest – molitveni susret mladežiiz cijeloga svijeta. Na njemu tisućemladih, sa svih kontinenata, šest danamoli, slavi sv. Misu, ispovijeda se, pjeva,svjedoči, sluša svjedočanstva... na žegi,po cijeli dan. S druge strane, u prilici smoslušati o nemanju vjere kod mladih, o ovisnosti...Jedno logično pitanje: Može liispraznost, odnosno podvala, privući tolikamnoštva, ljude koji redom svjedoče opunini Božje ljubavi koju ovdje doživljavajui svi, također redom, žele ponovnodoći? O čemu je tu riječ? O psihološkimobmanama ili o stvarnoj Gospinoj i Božjojnazočnosti koju je nemoguće zanijekati?Mlade privlači živa, autentična Crkva.Mladi vole biti zajedno. Tu se oni osjećajuprihvaćeni i voljeni. Nije im teško sudjelovatiu dugim obredima, pjevati, moliti,svjedočiti… Obmana i pustoš je onošto žive kod kuće i u svojim sredinama. Oniimaju razvijen osjećaj za istinu i sposobnisu i sami razotkriti laž. U Međugorju otkrivajuono što nam svima nedostaje – ljepotazajedništva u dobru i u zlu. Gospa je utom zajedništvu nadmašila sve i masovnopokrenula mlade te im ulijeva veliku naduza mogućnost življenja kraljevstva Božjegameđu nama.Istina je da se danas u svijetu većina mladihguši u praznini potrošačkog društva kojeih ostavlja još više praznima. Ali sve nije izgubljeno.Željni i gladni mira, ljubavi, dobrote,pravde, hrle u susret Marijinu Sinu,koji im sve to besplatno nudi. Poteškoća jeu tome kako, kad se vrate svojim domovima,nastaviti rasti u tom duhu, komu se pridružiti.O tome treba povesti računa, više razmišljati,tražiti pomoć, rješenja, nadahnuća…Na koncu, Vaša najnovija – nadam sene i posljednja – knjiga zove se RazumjetiMeđugorje. Budite za ovu prigodu vodičnašim čitateljima kao što ste bili tolikimhodočasničkim skupinama, pa nam pomoziterazumjeti Međugorje. Što je Međugorjedanas u Crkvi, kod vjernika ?Međugorje nije ništa novo, ono je samonovi poziv na spas. Bog se poslužio Marijom,svojom Majkom, najponiznijom međuponiznima. Kada bismo bili svjesni veličine,dubine i širine njezine poniznosti, bilibismo bliže trojedinom Bogu. A to ona, zapravo,ostvaruje u ovoj župi koju je izabralai otvorila čitavom svijetu.Marija je obdarena potpunom slobodomi kao takva se slobodnom voljom daruje,odlučuje, djeluje, zaljubljena u nas kao i usvoga Boga. Ona u svoj svojoj jednostavnostiostaje vjerna, prisutna, ustrajna u razvijanjubožanske pedagogije ljubavi. Takvusam srela u Međugorju, i sa svojim hodočasnicimagodinama- doživljavala kakonas pozivlje, dočekuje, smješta oko stolaGospodnjega, moli se i klanja s nama, zahvaljujei ostaje.28 • Glasnik mira // Međugorje Listopad 2009. // Broj 10 // Godište IV. • 29Snimio Tvrtko Bojić

Pišu nam čitateljiLectio divina - S Marijom kroz BiblijuHVALA TI, DRAGIKRISTEO Isuse, veliki i dobri pastiru moj,uza me i moju obitelj stoj,pazi nam djecu, rodbinu, gradove i sela.Daj nam ljubav, zdravlje i veselje,da slavimo dragoga Boga u svako vrijeme,sve nam to treba postići,a ne možemo bez tvoje božanske pomoći.S neba,pošalji nam presvetog Duha,neka našu Crkvu i domovinu čuva,čuvaj Kriste Papu, biskupe i svećenike danas vode.Hvala ti, dragi Kriste, što si poslaosvoju i našu majku da bude s nama,hvala ti što dolazi u Međugorjei cijeli svijet na molitvu zove,da u svijetu više ne bude ratova,već mir vlada,i da svi budemo jedno stado i jedan pastir,a Kriste, dobri pastiru, to si tijer si na križu pribijen bioda bi svoje stado prikupio.Filip Marijanović,MeđugorjePoštovano uredništvo,Međugorje sam prvi put posjetila 13.-14. lipnja ove godine u organizaciji udruge“Stepinčeva oaza mira”. Kad sam po povratkusredila dojmove, napisala sam ovupjesmu na kajkavskom narječju kojem porođenju pripadam i odlučila vam je poslati.Srdačan pozdrav.Ana Mikelec Gotal,Zaprešić, HrvatskaKRALICA MIRAMed gorama jeno je mestoGdi mir gliboki i tišina spijuDobrovolnima iz celega svetaBlaženi se osmehi bezuvetno deliju.To je mestoZa žedne i vapijuče,Pobjeda križa se slavi,Vera v Krista svedoči.Srca i duše se otpiraju,Prošnje uslišavaju,Ljubav i milost v izobilju,Mir i svetost vladaju.Hodočasnike sveti Jakov štiti,Sveti Franjo nad prirodom bdi,Zapuščana deca topli dom su našla,Mladež se od pošasti oprašča.Poruke mira v svet se odašilaju,Zdravo Marijo moli se bez prestanka,Tu stoluje Gospa Međugorska,Kraljica Mira.UVIJEK IMAŠNEBESKU MAJKUAko ti je zemaljska umrla…ili ako je živa…a nikad te nijeu svoj naručajprivila… tješila…rane ti zavila…koja ima tvrđe srceod kamena…imaš uvijek Majkukojoj možeš doći…reći joj svoje ranekoje ti život zadade…Samo joj podarisve svoje boli… jadesuosjećat će s tobomi dati tvojoj ranjenoj dušiblagoslova i nade…I nikada ne zaboravi…Nebeska majka je svugdje…rane zavija i srce grije…dolazi svugdje…blagoslov dijeli širom svijeta…zemaljskog planeta…Kad te duša boli…otiđi Majci u Međugorje…otvori joj srce…ne mari za suzenek teku potoci…nek se duša čisti…pusti bol nek izađe…u prisustvu tvojeprijateljice Majke.Angelina Barun,ZagrebSnimio Tvrtko BojićSagriješih propustommišlju, riječju, djelom ipropustom“ ponavljamo na početkusvake svete Mise. Grijeh „Sagriješihpropusta. To možda i nije tako strašno…Bitno je da nismo ni rekli ni učinili ništazlo… No, pogledajmo kakve grijehe propustaspominje Isus u Evanđelju pa ćemovidjeti kakve su njihove posljedice. Moždapromijenimo mišljenje…Propust je zapravo grijeh protiv ljubaviKod Lk 7,36-49, Isus se nalazi u kući jednogvrlo uglednog čovjeka. Dolazi raskajanajavna grješnica, suzama mu oblijevanoge, kosom ih otire i maže pomašću, našto se ugledni farizej čudom čudi, ali gaIsus podsjeća da mu on nije ni vodom nogepolio, ni poljupca dao, ni glave pomazao…Isus mu predbacuje jedan propust koji jezapravo grijeh protiv ljubavi. Njoj su oproštenimnogi grijesi zato što je iskazala velikuljubav. „Sretna li grijeha“, uzviknuo jesveti Augustin. Isus pokazuje da mu je dražiraskajani grješnik koji ponizno dolazi knjemu nego samodopadni pravednik kojiga oholo ugošćuje kod sebe.U prispodobi o milosrdnom Samaritancu(Lk 10,29-37) vidimo da ni svećenik, nilevit nisu ništa učinili za čovjeka koga sunapali razbojnici. Kod Lk 19,41, Isus plačenad Jeruzalemom – nad Izraelskim narodom– jer nije upoznao časa svoga pohođenja,kao što svećenik i levit nisu prepoznalisvojega brata u ranjenu čovjeku. Zato ćeJeruzalem propasti – na njemu ne će ostatini kamen na kamenu.30 • Glasnik mira // Međugorje Listopad 2009. // Broj 10 // Godište IV. • 31Lidija ParisIsus je samo nekoliko puta spomenuogrijeh propusta, ali vidimo kakve su njegoveposljedice.Gospa upozoravaGospine poruke uvijek ohrabruju i punesu pozitivnih i poticajnih riječi, no nije oklijevaladesetak puta reći da nekih stvari nismoni svjesni, da neke ne shvaćamo, daneke nismo učinili…„Niste svjesni“, rekla je Gospa u nekolikoporuka. „Niste svjesni poruka koje vampreko mene Bog šalje, koje vam dajem“ – 8.studenog 1984. i 15. studenog 1984. „Nistesvjesni kolikom vas ljubavlju ljubi Bog“ – 25.ožujka 1988. „Niste svjesni da sam s vama“– 25. ožujka 1990. „Niste svjesni i ne želitepriznati da ste preko molitve malo povezanisa mnom“ – 25. svibnja 1992. „Niste svjesnida vam Bog daje veliku šansu da se obraćatei živite u miru i ljubavi“ – 25. listopada 2006.„Vaša je vjera mala a niste ni svjesni kolikounatoč tome niste spremni tražiti od Bogadar vjere“ – 25. kolovoza 2002.Rekla nam je i da neke stvari ne shvaćamo:„Bog vam daje velike milosti, a vi neshvaćate“ – 8. studenog 1984. Toliko togabitnoga nismo učinili: nismo Gospu slušali –6. prosinca 1984., nismo se odlučili – 25. siječnja1992., nismo još dali svoje srce Bogu– 25. svibnja 1999., nismo Gospi dali svojesrce da ga mijenja; govorimo a ne činimo –15. svibnja 1986. „Ne znate živjeti u milostiBožjoj“, rekla je 25. kolovoza 1996.Sluga koji nije ništa učinioKod Lk 19,22, Isus u jednoj prispodobigovori o čovjeku koji je desetorici slugu povjerionovac da njime trguju. Jedan je blagoudeseterostručio, drugi ga je upeterostručio,a treći mu ga je vratio onako kako ga jeprimio. Nije ništa učinio. Njemu gospodarkaže: „Iz tvojih te usta sudim, zli slugo!“Naziva ga zlim ne zato što je učinio nekozlodjelo, nego zato što nije ništa učinio.Filozofija kaže da zlo nema opstojnostisamo po sebi. Zlo je odsutnost, nedostatak dobra.U tom smislu, propust je već zlo zato štose po njemu zanemaruje dobro koje se moglopostići. Propust ukazuje na nedostatak ljubavi.Grijeh propusta proizlazi iz nedomišljene misli.Iz kratkovidne misli. Iz sebične misli.I što sad? Nitko ne voli da mu se predbacuje…opasnost i posljedice propusta moramosami uvidjeti…Ovi tekstovi žele biti poticaj na čitanje Knjige nad Knjigama. Bit će vam od istinske duhovne koristi samo ako budete prigrlili Bibliju, uronili u odlomke kojisu ovdje navedeni, ako budete tražili dublje i dalje, i ako budete provodili mnogo, mnogo više vremena s Biblijom nego s ovim skromnim predloškom kojidržite u ruci. Božja Riječ je živa i djelotvorna (Hebrejima 4,12). Ako se izložimo njezinom djelovanju, ona u sebi, sama po sebi, ima snagu mijenjati nas.Snimila Lidija Paris

PoticajiBožja pitanja čovjeku:ŠTO SI TO UČINILA?fra Iko SkokoBog pita Adama: „Tko ti kaza da si gol? Ti si,dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabraniojesti?“ (Post 3,11). Čovjek je spoznao da jeranjiv, krhak, slab, grješan… Spoznao je što značizloporaba slobode i odgovornosti. Međutim, idalje griješi. Želi se sam opravdati. Svoj grijeh pokušavaopravdati time što odgovornost prebacujuna ženu: „Žena koju si stavio uza me – ona mi jedala sa stabla, pa sam jeo“ (Post 3, 12). Zatim seBog obraća ženi pitanjem: „Što si to učinila?“. Sadai žena svoju odgovornost prebacuje na drugoga –na životinju, na zmiju: „Zmija me prevarila, pa samjela“ (Post 3,13). Zmija ima, kako kaže Živko Kustić,više značenja: „Znak je iskvarene, lukave mudrosti“.Ona simbolizira sve one koji slobodno odbijajuda služe Bogu. Adam i Eva su svoju slobodudali „zmiji“, želeći svoje potrebe i želje zadovoljitibez Boga. Prividnim zadovoljenjem najviših svojihpotreba, „odlučivati što je dobro, a što zlo“, postajuskloni grijehu i zlu.Bibličar dr. fra Anto Popović, bosanski franjevac,ističe kako je čovjek prijestupom narušio svojetri osnovne relacije: a) odnos prema biljno-životinjskomsvijetu, b) odnos prema drugom čovjeku,c) odnos prema Bogu.Prekidanje odnosa prema biljno-životinjskomsvijetu dovodi do bolesti i smrti. Prekidanje odnosaprema drugom čovjeku dovodi do izrabljivanja,tlačenja, nepravdi, zla, sebičnosti, nasilja, požude,gospodarenje, ratova, loših zakona… Prekidanjeodnosa prema Bogu dovodi do grijeha. A grijeh jeizvor svih vrsta zla.Katekizam Katoličke Crkve ističe: „Nakon padačovjek nije od Boga napušten. Naprotiv, Bog ga pozivai na tajnovit mu način objavljuje pobjedu nadzlom i dizanje iz njegova pada“ (KKC 410). Bog nikadane odustaje ljubiti i pozivati čovjeka u svojezajedništvo. Dapače, ne samo da ga poziva, negoide za njim, traži ga.„Neprijateljstvo ja zamećem između tebe ižene, između roda tvojega i roda njezina: on će tiglavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu“ (Post 3,15).„Taj odlomak knjige Postanka naziva se „Protoevanđelje“– tj. „Prvo Evanđelje – radosna vijest“– jer je prvi navještaj Mesije otkupitelja, borbe izmeđuzmije i Žene te konačne pobjede njezina potomka“(KKC 410).I mi današnji ljudi u svakidašnjem smo iskušenjuda zadovoljavamo svoje „potrebe i želje“ bez Boga.Sloboda koja se ravna prema moralnim pravilima,Božjim zapovijedima, odgovorna je sloboda koja dovodido izgradnje temeljnih ljudskih odnosa.IZ RASPRAVE O USPONU DUŠE K BOGUSVETI ROBERT BELLARMINODragi, mili i uvelike milosrdni Gospodine,tko ti ne bi služio svim srcemako samo imalo okuša blagost tvogaočinskoga vladanja? Gospodine, što naređuješsvojim slugama? Kažeš: Uzmite mojjaram na sebe. A kakav je tvoj jaram? Jarammoj, veliš, ugodan je i breme je moje lako.Tko da drage duše ne nosi jaram koji nepritišće, nego krijepi, i teret koji ne oteščuje,nego odmara?S pravom si dakle nadodao: i naći ćetespokoj dušama svojim. A što je tvoj jaramkoji ne umara, već donosi spokoj? To je onaprva od svih i najveća zapovijed: Ljubi GospodinaBoga svoga svim srcem svojim. Što jepak lakše, ugodnije i milije nego ljubiti dobrotu,ljepotu i ljubav, a sve si to ti, Gospodine,Bože moj.A zar ne obećavaš i nagradu onima štoslušaju tvoje zapovijedi, koje su poželjnijeod mnogoga zlata i slađe od medna saća?Doista obećavaš, i to najobilniju nagradu,kako veli tvoj apostol Jakov: Onima koji galjube, Gospodin je pripravio vijenac života.A što je vijenac života? On je veće dobronego što bismo mogli i pomisliti ili poželjeti.Jer ovako govori blaženi Pavao, premaIzaiji: Oko nije vidjelo, uho nije čulo, ljudskosrce nije osjetilo ono što je Bog pripravio onimakoji ga ljube.Uistinu je dakle velika nagrada ako seopslužuju tvoje zapovijedi. Čovjeku kojisluša – a ne Bogu koji naređuje – od koristije ne samo ta prva i najveća zapovijed,nego i ostale Božje naredbe usavršuju,ukrašuju, poučavaju, rasvjetljuju i, napokon,čine dobrim i blaženim onoga koji imse pokorava.Zato, ako si pametan, shvati da si stvorenna slavu Božju i za svoje vječno spasenje;shvati da je on tvoja svrha, da je to središtetvoje duše, da je on blago tvoga srca.Ako do tog cilja dospiješ, bit ćeš blažen, aako njega promašiš, bit ćeš jadan.Stoga drži da ti je ono zaista dobro štovodi tvome cilju, a ono uistinu zlo što te odnjega udaljuje. Mudar čovjek po sebi nitižudi, ali po sebi niti odbacuje ugodnosti iprotivštine, bogatstvo i siromaštvo, zdravljei bolest, časti i pogrde, život i smrt. Akoto doprinosi slavi Božjoj i tvom vječnomblaženstvu, dobro je i valja za tim težiti, aako to sprječava slavu Božju i tvoje blaženstvo,zlo je i valja ga izbjegavati.Snimio Tvrtko BojićKRIŽ POGANIMA LUDOST,A MUDRIMA SPASENJEDobro je znati kako da nije ni kazna ni izvanredan događaj. Križ je put,život onih koji žele i hoće posvema pripadati Isusu. To je zapravo vjeranaša koja se u križu očituje, križem nadahnjuje i križem i u križu svjedočifra Mario KnezovićIsus reče svojim učenicima: „Hoće litko za mnom, neka se odrekne samogasebe, neka danomice uzima križ svoj ineka ide za mnom“ (Lk 9,23). To je Isusovaponuda onima koji ga ljube, a Pismo namkaže da Bog posvema na dobro surađuje sonima koji ga ljube. Logika patnje, muke,boli i naposljetku križa bila je teško razumljivaIsusovim suvremenicima. Kao da seodvijala trajna borba učenika i Učitelja. Živećiu stanju okupiranosti, židovski narodje sanjao slobodu. U ambijentu iščekivanjaMesije, gajile su se nade kako će taj Mesija,ako treba i mačem, izvojevati pobjedu.Isusovi učenici i ostali sljedbenici zasigurnosu bili najtužniji i najzbunjeniji kadim Isus priopćava svoj plan. „Otada počeIsus upućivati učenike kako treba da pođeu Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina,glavara svećeničkih i pismoznanaca,da bude ubijen i treći dan da uskrsne“ (Mt16,21). Čuvši svojim ušima što Isus izgovara,na scenu stupa Petar, ili bolje rečenoprototip čovjeka kojega vode i iz kojegaprogovaraju zemaljske brige i interesi, tereče Isusu: „Bože sačuvaj, Gospodine! Ne,to se tebi ne smije dogoditi!“ (Mt 16, 22).Dobro nam je poznato kako tada Isus izgovaravrlo oštre riječi: „Nosi se od mene,sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pametišto je Božje, nego što je ljudsko!“ (Mt 16,23).Gotovo svakodnevno čovjek se u sebibori između onoga pohotnoga, grješnogaljudskog i savršenoga, svetoga nebeskog.U svijetu interesa teško prolazi ponudakako nema veće ljubavi doli dati životza drugoga. Dok se čovjek sebeljublja i interesabori za zemaljske pozicije, Isus se nakrižu bori za naše spasenje.Istini za volju, često smo poput Isusaizranjeni i iznutra i izvana. Šibaju nas bičevibola, nerazumijevanja, odbačenosti,osude, nasilja, tragedija… Dobro je stogaznati da križ nije ni kazna ni izvanredandogađaj. Križ je put, život onih koji žele ihoće posvema pripadati Isusu. To je zapravovjera naša koja se u križu očituje, križemnadahnjuje i križem i u križu svjedoči.Mač boli proboo je i Marijino srce. Srce koje32 • Glasnik mira // Međugorje Listopad 2009. // Broj 10 // Godište IV. • 33Snimio Tvrtko BojićPoticajije ljubilo i do kraja ostalo u ljubavi vjerno iustrajno. Marija je plakala, ali je i tada išlanaprijed. Suze su zalijevale staze nasljedovanjanjezina Sina na putu spasenja grješnogaljudskog roda.Na križnome putu Isus je, oči u oči, susretaoi tješitelje i progonitelje. Tu su otkriveneistine ljudskih srdaca. Isus i nassvakodnevno gleda oči u oči. Možda ti jepogled pun straha, suze i neizvjesnosti?Isusa gledaj u svoj predanosti, jer samo ćete Istina osloboditi. Pri pogledu u Isusoveoči nemoj zažmiriti na svoju tamnu stranuživota. Nemoj zažmiriti nad grijesima kojise gomilaju u tvome srcu i stalno te držeu lancima zarobljenosti. Nemoj pred Isusovimpogledom zažmiriti nad činjenicom dane ljubiš kao što je on ljubio, da ne praštaškao što je on i svojim neprijateljima oprostios križa, da ne tješiš uplakane kao štoih je on tješio. Zato je boravak u sjeni i razmatranjukriža boravak u tvome srcu, savjesti,životu…Mnogi, ili bolje rečeno gotovo svi, pobjeglisu od križa Isusova. Podno križa stajalisu samo njegova majka i ljubljeni učenikIvan. Tužan je bio taj prizor. Kako li jebilo Isusu baciti pogled na prazan prostor?Nigdje ne bijaše svjetine, mnoštva koje gaje stalno slijedilo i koje je liječio, hranio,spašavao od oluja i tješio. Možda i ti bježišod križa? Možda su ti ugoda, komotluki interes zarobili srce pa nemaš smisla zazagrliti drvo križa? Kad zapravo bježiš odkriža i Isusa? Bježiš od križa kad kao mladićnemaš hrabrosti prihvatiti izazov životapa svoje razočaranje utažuješ u drogi.Bježiš od križa kad si spreman učiniti nepravdu,bezakonje, krađu kako bi zadovoljiosamo svoje prohtjeve. Bježiš od križakad ne čuvaš svoj bračni savez i ulaziš u rastavu.Bježiš od križa kad kao otac ili majkanisi na strani života pa biraš pobačaj –ubojstvo djeteta. Bježiš od križa kad nisispreman s ljubavlju njegovati svoga starogaoca ili majku. Bježiš od križa kad ti jebolesnik u kući teret a ne blagoslov. Bježišod križa i izdaješ križ kad donosiš nepravednei nemoralne zakone.Bijeg od križa događa se zato što nismootkrili smisao vjere, p-a će ti zato Isus reći:„…Ovaj me narod usnama časti, a srce muje daleko od mene“ (Mk 7,6). To nam i Gospau svojim porukama često kaže, pa i uposljednjoj poruci: „…niste dovoljno svetii ne zračite svetost drugima…“ (25. 8.2009.). Put svetosti je zadatak, a ostvarenjasvetosti nema bez nasljedovanja s križem.

Roman u nastavcimaRoman u nastavcimaMIROTVORAC U BOLONJI (ViIi.)Autor romana "Mirotvorac u Bolonji", fra Bernardin Škunca, opisuje mirotvornodjelovanje sv. Franje Asiškog. Roman je u jezgri utemeljen na izvješću Tomearhiđakona Splićanina, koji je u vremenu dolaska sv. Franje u Bolonju (Italija) studiraopravne znanosti. Autor je u obliku povijesne kronike opisao očekivanje pokornikaiz Asiza, što se odvija u obliku razgovora o pohotama, o podjeli ljudi na više i niže,o zlu rata, o ljepoti mira i dobra među ljudima. Svečev nastup na velikom gradskomtrgu, sa željom da pomiri zavađene i zaraćene građane, izveo je potresna obraćenja imeđusobno mirenje(Fra Bernardin Škunca ovogodišnji je dobitnik ugledne nagrade “August Šenoa”za roman “Mirotvorac u Bolonji”)„Odmah vam moram naglasiti“, živo započemagistar Tiberio, „da se mala braća asiškogapokornika bitno razlikuju od svih vrstaduhovnjaka (spirituales) našega vremena.No, znakovito je da su ti sumnjivi duhovnjaci,kako vam je poznato, veoma bliski s FranjomAsiškim i s njegovom malom braćom. Svi seoni, naime, pozivaju na Kristovo evanđelje isvi ga žele radikalno opsluživati. S takvogagledišta to su radikalni evanđeoski siromasi,i to je njihova dobra strana. Ali, oni su upali uveliku zamku kada su se izdvojili iz zajedništvas Učiteljstvom Crkve. Oni su, doduše, mogli- nažalost, imali su i razloga! prigovarati iupozoravati na nevjernost duhu i slovu Evanđeljakod pojedinaca u Crkvi, pa i u najvišojhijerarhiji Crkve. Da, imali su razloga, imali sudokaza, pa i sablažnjivih, ali...“Pellegrino odmah prionu uz sadržaj štoga magistar Tiberio tako ozbiljno uputi: „Ali,poput otpalih od Crkve, sve je sablažnjivepojave vidio i pokornik iz Asiza. Sve, razumijete!Uočavao je on i utemeljenost prigovorana račun klera i monaha Crkve. Štoviše, stanje‘Crkve koja se ruši’, kako se govori da je usnu vidio i sam papa Inocent III., u Franje jeizazivalo nutarnji revolt duše do mjere da suga, kako neki kažu, hvatale misli pridruživanjahereticima, a neki mišljahu da bi on mogaobiti i utemeljitelj nove kršćanske vjeroispovijesti.Nije se to dogodilo, neka je vječnahvala Stvoritelju! Tek valja reći da se tako štonije ni moglo dogoditi. Čovjek koji je posveotvoren Duhu Božjemu ne može olako napustitiKristovu Crkvu.“Magistar Tiberio na trenutak usta i uhvativšibradu lijevom rukom, zamišljena licakaza: „Što je, pak, pokornika Franju zauvijeki u punoj jasnoći zaustavilo da ne skrene unemirne klance smutljivih heretika?A taj val bijaše doista velik, val buntakoji je silovito valjao Kristovu lađu. Tek semanje grupe crkvenih buntovnika uspijevahuothrvati tom silovitom vrtlogu, primjericeneke zajednice humilijata, pa napoticaj Duranda de Huesca i grupa valdeškihsiromašnih katolika godine 1208., i jošponeki. Nažalost, samo poneke grupe. Ali,gdje je od Crkve odlutalo mnoštvo albigezai katara (potonji imaju i svoga biskupa u Firencii školu u Poggibonsi), i patarena, i arnaldista,i valdeza? Milano je postao fossahereticorum (utvrda heretika), a u Bergamusu godine 1218. siromašni Lombarđani održalisvoj kongres. U samom Asizu, doduše,još nema jakih heretičkih grupa, ali Franjo,kao putnik i pridošlica, kao gorljivi propovjednikobraćenja po duhu Isusova evanđelja,posvuda susreće spomenute i drugeheretike. Nemali broj tih heretika upravočezne da se prilijepe, skriveno ili očito,tom posve neobičnom sljedbeniku Isusovaevanđelja i potpuno odanom sinu RimskeCrkve. No, kad je u pitanju Asiški pokornik,nužno treba razlikovati evanđeosketežnje i vjerničke želje s jedne strane, i povijesnitijek događaja u Crkvi s druge strane.Nepopustljiva volja da se slijedi cjelovitoEvanđelje sine glossa (bez tumačenja)mogla je odvesti i Franju, i okrenuti ga ubunt protiv hijerarhije Crkve, kako kaza Pellegrino.Jer, i u samom se bratskom krugučudesnoga Asižanina očituju težnje koje sučak bliske potpunoj vanjskoj lišenosti adamita,to jest onih koji se u potpunosti lišavahuodjeće i obuće. Usto još nedovoljnoodmjereno aktiviranje vjernika laika u zadaćereda Male braće i apsolutizacija jednakostiunutar zajednice i među ljudima, naposeje, pak, Apostolskoj stolici postavljaloozbiljna pitanja o tom novom redu u Crkvi.U duši blizak svemu rečenomu, u nekim pojedinostimai inicijator takvih stavova, Franjoipak ne podliježe kušnji odvajanja odUčiteljstva svete Rimske Crkve. Oduševljenisljedbenik Gospodina Isusa, jasno se izražavaprotiv one braće koja su se nazivala spiritualcima,veoma bliskima hereticima, jersu se udaljila od Duha Crkve. Franjo nije nimesianist, niti apokaliptičar, kakvih je već iu širem krugu njegove braće, nadasve podutjecajem Joakima da Fiore.“Na spomen toga neobičnoga duhovnogaučitelja uključi se brat Aleksandar iz redaPropovjednika: „Taj Joakim iz Fiore, to jeonaj opat iz Svetoga Ivana in Fiore, gdje bijašesredišnja opatija, ili opatija Majka toganeobičnog obnovitelja sinova svetoga Benedikta.U krugu svih današnjih duhovnih pokreta,bilo da se radi o heretčkim ili o pravovjernim,opat Joakim iz Fiore uživaše ugledza jednoga od velikih duhovnih učitelja. Većtamo od godine 1156., kada bijaše pošao nahodočašće prema Kristovoj domovini, njegazahvati zanos za nasljedovanjem Kristovihstopa do te mjere da se nezaustavljivo stavioprvo na vlastitu obnovu, potom na obnovumonaha, te konačno i čitave Crkve. Za svojje nauk u svekolikom Božjemu Pismu nalaziopoticaje, štoviše i naloge, sve od prorokado Evanđelja. Opat Joakim nije se susprezaoizricati upozorenja ni pred kim. Posebnose obrušavao na ponašanje uzoritih kardinala,jer su upravo oni, govorio je opat Joakim,Gospodinovi stupovi na zemlji, i Gospodinje na njihova leđa postavio svijet, te ćese prema riječima Propovjednika Gospodinodreći onih koji varaju i stati s poniznima isiromašnima srcem. Posvuda se čitaju spisiopata Joakima, posebno Tractatus super quattuorevangelia (Izlaganje četiriju evanđelja),Liber concordiae Novi et Veteris Testamenti(Knjiga o slaganju Novoga i Starogazavjeta), te Expositio in Apocalypsim (TumačenjeApokalipse). Taj učeni i zaista posebniopat sve je svoje tekstove pisao u nekomproročkom, univerzalističkom i mističkomduhu. Misli su mu nerijetko teško shvatljive,ali vazda zanosne i privlačne, pune smisla,ne samo za budući vječni život nego i zasadašnji. Neki su bogoslovci u Joakimovimspisima nalazili učenje koje ne bijaše nauksvete majke Crkve, primjerice o božanskimosobama Preslavnoga Trojstva. Slavni papaInocent III. osudi opatova kriva mišljenja naLateranskomu saboru godine 1215. Poneseniopat Joakim, budući da bijaše čovjek vjerani dobronamjeran, učini gestu priznanja,jer u pismu koje je sam diktirao i koje je vlastoručnopotpisao, čvrsto ispovijeda da prihvaćaonu vjeru koju uči Rimska Crkva, kojaje po Gospodinovoj odredbi Majka i Učiteljicasvih vjernika.“Pellegrino dobro poznavaše slučaj opataJoakima. Štoviše, prema tom nesvakidašnjemučitelju duhovnosti pokazivašeodređenu naklonost. Uopće, uočavah da sePellegrino ne miri s uhodanim i zatvorenimnačinima življenja naše kršćanske vjere. Zatose i u ovom času upitno obrati magistru Tiberiju:„Iz svega što znam o opatu Joakimu,stekoh sliku zanosnoga svjedoka vjere, istinitoljubivaKristova sljedbenika i nemanjevjernoga Sina svete majke Crkve. Čemu gušititaj sveti zanos?“Magistar Tiberio ne bijaše daleko od Pellegrinovamišljenja, ipak s jednom razlikom:učeni je magistar osobe i sadržaje stavljao usuodnos vremena. Odatle i njegov odgovorPellegrinu: „Ostaje činjenica da opat Joakimmnoge uznemiravaše svojim posve neuobičajenimproročkim govorom. Doduše, najčešćetaj govor u njega bijaše poziv na obraćenje,ali je nerijetko upozoravao i na dolazećazla. Tako je, kako se govori, sve odvraćao odkrižarskih vojni, govorio je da se ne upućujuu te pohode jer će sve to završiti na velikuštetu svete majke Crkve, što se nažalost, kakoznademo, stvarno događa do dana današnjega.Sve je, pak, pozivao ‘na vrijeme Duha’, aline tako kao da bi sada Bog Otac i Bog Sin bili u‘stanju mirovanja’, nego u smislu da Duh Svetidaje razumijevanje svega što je Krist Gospodinnavijestio u svojem evanđelju. Iz svega,dakle, kod opata Joakima više je u pitanjunačin govora nego stav drugačijega naučavanjao istinama naše svete vjere...“, dobrohotnokaza magistar Tiberio.„To, dakle, znači da taj opat Joakim ne bijašedaleko od svete Rimske Crkve?“, neuvijenoopet naglasi Pellegrino.„Ne, posebno ne kad se znade da jesvoje sumnjivo naučavanje povukao“,izrazi se Petronio.Toma, vazda oprezan kada je riječi ohereticima, sada ponešto zabrinuto reče:„Ali, heretci ne uzimaju čovjeka u cjelini,kao što ni Pismo, ni Evanđelja, ni apostolskespise ne uzimaju u cjelini, nego u izdvojenimulomcima.“Već od prije sam znao da Toma Splićaninne naginjaše zanosima opata Joakima,još manje njegovim apokaliptičkim vizijama.Ja sam, pak, poput Pellegrina i Tiberijapokazivao određenu privlačnost prematom proročkom glasu, pa rekoh: „Čak sui mala braća u Svete Marije delle Puglioleznala sa simpatijama govoriti o svetom životuopata Joakima, o njegovoj poniznostii njegovoj ljubavi prema svima malenima isiromašnima. No, tko će razlikovati istinitostproročku?“„Znade se tko: Učiteljstvo svete majke Crkve“,odlučno ustvrdi Toma.34 • Glasnik mira // Međugorje Listopad 2009. // Broj 10 // Godište IV. • 35

Hodočasničke stazeHodočasničke stazeGOSPA KAZANSKAMarija je naslikana licem okrenuta prema Djetetu koje se opire nogamao Marijina koljena, a desnom rukom blagoslivlja. Ikona je donesena izCarigrada i postavljena u jednom kazanskom samostanu iz kojeg jenestala 1209., u vrijeme tatarske invazijefra Karlo LovrićPrije nego kažemo nešto o Gospi Kazanskojdobro je podsjetiti, poštovaničitatelju, kako je Gospa dobila toime. Gospa se redovito naziva po mjestimagdje se ukazivala (Lurd, Fatima, Međugorje…)ili po porukama koje je ostavljala. Uovom slučaju riječ je o pronađenoj ikoni umjestu Kazanu i po tom je mjestu prozvanaGospa Kazanska.Evo i nekoliko podataka o Kazanu, glavnomgradu Tatarstana, jedne od sadašnjihruskih republika. Grad ima 1,154.000 stanovnika,a godine 2005. proslavio je tisućituobljetnicu nastanka. Osnovali su ga Povolš-ki Bugari. Od oko četiri milijuna stanovnikau Republici, 50 posto su Tatari. Tatara ima iizvan Tatarstana. Pretpostavlja se da ih imaoko dva milijuna u drugim zemljama: Poljskoj,Bugarskoj, Rumunjskoj… Tatarstan senalazi oko 800 km istočno od Moskve. Početakim seže u 13. stoljeće kad su Mongoli/Tatariiz Azije, na čelu s Džingis-kanom, osvajalipodručje po područje i tako osvajačkistigli i do hrvatskih krajeva u vrijeme ugarskogkralja Bele IV.Službeni jezici su tatarski i ruski, a vjerasunitski islam i pravoslavlje. Postoje i druge,manje vjerske zajednice. U Tatarstanu živioko tri stotine katolika.Gospa se ukazala tri putaVratimo se Gospi Kazanskoj. Po mišljenjustručnjaka, ikona je nastala u 13. stoljeću.Marija je naslikana licem okrenuta premaDjetetu koje se opire nogama o Marijina koljenaa blagoslivlja desnom rukom. Stigla jeiz Carigrada i postavljena u jednom kazanskomsamostanu iz kojeg je nestala 1209. godineu vrijeme tatarske invazije. Kad je ruskicar Ivan Grozni 1552. godine ponovno osvojioveliki prostor, veći dio kazanskog gradauništio je veliki požar. Nakon toga Gospa seukazala tri puta desetogodišnjoj djevojčiciMatrioni i pozvala ju da ispod ruševina jednekuće potraži njezinu ikonu koju su vjernicisakrili za vrijeme tatarske vladavine.Djevojčici nisu povjerovali ni vladika nitiostali kler, pa ni građanska vlast. Stoga jedjevojčica s majkom počela otkapati na pokazanommjestu, sve dok nije pronašla ikonuumotanu u stare krpe. Premda u zgarištu,ikona je bila potpuno očuvanu i zračilaje svjetlom. Bilo je to 8. srpnja 1579. Vijestse brzo prošila u gradu, pa se i sam vladikauputio na mjesto otkrića te u svečanom ophoduprenio ikonu u obližnju crkvu sv. Nikole.Na dan kad je ikona pronađena ozdravilasu dvojica slijepaca – vratio im se vid. Nakontoga ruski vladari Ivan Grozni, Fedor Ivanovići Katarina II. podigli su velebne crkve učast Gospi Kazanskoj.Tri dana pred ikonomKoliko je ikona bila značajna za cijelu Rusijupokazalo se u njezinim teškim trenutcima.Kad su 1612. Moskvu zauzeli ustanici,vojnici su uzeli časnu ikonu kao „zastavupobjede“, „osloboditeljicu Rusije“ i 27. studenogaoslobodili grad. Isto je tako car PetarVeliki, god. 1709., prije boja protiv trupaKarla XII., švedskoga kralja, tri dana proveosa svom vojskom u molitvi pred ikonom. ZagovoruGospe Kazanske pripisuje se i porazNapoleonovih trupa 22. listopada 1812., najedan od tri godišnja blagdana ikone. Na nesreću,u noći 29. lipnja 1904. netko je ukraosvetu ikonu bogatu zlatom i dragim kamenjem,čašćenu od 1721. u kazanskoj katedrali,i od tada se o njoj više ništa nije znalo.Čudotvorna slika na dražbiNetko je, ipak, napisao da je ikona „nepoznatimputem“ stigla u Fatimu gdje ju je čuvalaamerička katolička organizacija „Plavavojska“. Činjenica je da se iza bazilike u Fatimidiže kapelica bizantinskoga obreda centra„Plave vojske“, gdje je 21. srpnja 1970.biskup leirski nosio ikonu u procesiji i tamoje pospremio 26. srpnja, očekujući da jednogadana bude vraćena svetištu u Rusiji.Kad je god. 1923. kazanska bazilika sv. Petrabila pretvorena u „Muzej povijesti religija“,sve što je katedrala posjedovala stavljenoje na dražbu, pa tako i čudotvorna ikona.Ona je završila najprije u Poljskoj, zatim uEngleskoj, dok je 1960. nije otkupila američkakatolička organizacija centra „Plave vojske“,koji su učinili da stigne u Fatimu, povezujućito s obraćenjem Rusije i ukazanjimagod. 1917. u Fatimi. Godine 1993. darovanaje papi Ivanu Pavlu II. koji ju je držao u svojojsobi dok ju nije, 2004. godine, vratio Ruskojpravoslavnoj crkvi. Ruski patrijarh AleksejII. darovao je ikonu crkvi u Kazanu 28.lipnja 2004.Želio sam da ikona bude vraćenaNa audijenciji srijedom u dvorani PavlaVI. u Vatikanu, pred pet tisuća vjernika,Ivan Pavao II. predvodio je liturgiju riječi.U središtu liturgije riječi bila je ruskaikona koja predstavlja Majku Božju Kazansku.Prije nego što je svetu ikonu povjeriokardinalu Walteru Kasperu, predsjednikuPapinskoga vijeća za jedinstvo kršćana, daje ovaj preda ruskom patrijarhu AleksejuII., Papa je podsjetio kako je ikona, nakonšto je prošla više zemalja, stigla u Papinukuću. „Od tada je“ – kazao je Papa – „ikonanašla mjesto kod mene i majčinskim je pogledompratila moje svakidašnje služenjeCrkvi. Koliko sam puta, od toga dana, zazivaoMajku Božju Kazansku, moleći ju daštiti i vodi ruski narod koji joj je privržen,i da ubrza trenutak u kojem će svi učenicinjezina Sina, priznajući se uzajamno braćom,znati ponovno uspostaviti narušenojedinstvo. (…) Već od samoga početkaželio sam da ta sveta ikona bude vraćenana tlo Rusije gdje su je – prema vjerodostojnimpovijesnim svjedočanstvima – tijekomdugoga niza godina duboko častilicijeli naraštaji vjernika. Oko ikone MajkeBožje Kazanske razvila se povijest togavelikog naroda. (…) Rusija je već stoljećimakršćanska nacija, ona je sveta Rusija. Ikada su neprijateljske sile udarale protivCrkve i pokušavale izbrisati iz života ljudisveto ime Božje, taj je narod ostao dubokokršćanski, u mnogim slučajevima svjedočećikrvlju vlastitu vjernost Evanđelju ivrednotama koje ono nadahnjuje…“Papa je, dakako, želio osobno predati ikonuMajke Božje Kazanske patrijarhu AleksejuII. – diplomacija je bila obavila svoj posao– ali se to nije dogodilo, uz obrazloženjekako se posjet Rusiji ne smije miješati s vraćanjemikone. Čak su neki iz Ruske pravoslavnecrkve sumnjali da je riječ o originalnojikoni. I tako se žarka želja pape IvanaPavla II. nije ostvarila.„Uvjeren sam da će nam Gospa Kazanska,zahvaljujući svojemu snažnom zagovoru,biti potpora i saveznica u nastojanjima zanadvladavanje ograničenja, teškoća, nesporazumai razlika u vjeri koje, nažalost, međunama još uvijek postoje“, dodao je na koncukardinal Walter Kasper, predajući ikonu GospeKazanske.Burna prošlostU Rusiji, kao i u mnogim crkvama i samostanimau svijetu, ima mnogo preslikaikone. Među tri crkve posvećene Gospi Kazanskoj,jedna zbog svoje kupole i kolonadepodsjeća na baziliku sv. Petra u Rimu,a druge su dvije u Moskvi. Jedna se nalaziu sektoru Kolemensko i bila je otvorenai u vrijeme komunističkog režima, a drugaje na Crvenom trgu, obnovljena i ponovnootvorena za službu.Prošlost Tatarstana bila je burna. Smjenjivalesu se vlasti i prevlasti. I međusobnosu se osvećivali, crkve i džamije palili. A jednimai drugima smrtne udarce zadavala jesovjetska vlast. Danas je suživot između kršćanai muslimana moguć. Čak se govori oidealnom suživotu religija. Kad svatko svakogapoštuje lakše je živjeti u multi-kulturalnimi multi-religijskim sredinama.Nakon političkih promjena devedesetihgodina podignuta je džamija na istomemjestu gdje je bila i prije dolaska ruskogacara Ivana Groznog. U blizini je pravoslavnakatedrala koja je u vrijeme sovjetske vlastibila zatvorena i u njoj se sada čuva ikonaGospe Kazanske.Bilo je stremljenja s tatarske strane dase odvoje od Moskve, ali je potpredsjednicaDume nastupila mirotvorno: škole su dvojezične,specifična pouka za svaki entitet, tvprostorza sve, poštovanje različitih svečanosti,vraćanje i obnova vjerskih zgrada…„Svi su naši posjetitelji iznenađeni tolerancijomkoja odiše u gradu. Ovim Kazan postajeprimjer za cijeli svijet“, izjavila je potpredsjednicaDume Ludmila Andreeva.Poteškoće sa sektamaMladi muftija tumači čudo tolerancije timešto islam nije nametnut Tatarima nego su gasami prihvatili, što nije slučaj kod drugih naroda.Bilo je tijekom povijesti ruskih pokušajada nametnu pravoslavlje, ali nikada nije bilogenocida i deportacija. Najgore razdoblje zamuslimane i pravoslavne bilo je pod sovjetskomvlašću. Od 14.500 džamija u Tatarstanupočetkom 20 st., ostalo ih je svega 80. Devedesetposto Tatara smatra se muslimanima,ali više na etničkom nego na vjerskom planu.Odnosi s pravoslavcima su srdačni zahvaljujućii građanskim vlastima. Postoje i neki zajedničkisocijalni projekti. U dobrim odnosimasu i s vjerskim manjinama, ali imaju poteškoćasa sektama koje su financirane izvana.Ne prihvaćaju nikakav oblik fundamentalizma.Govori se o „europskom islamu“. Njihovežene ne moraju nositi feredže ili sl., kaže mladimuftija i nastavlja: „Ako jedan muslimanprihvati drugu vjeru, dokaz je da smo mi neštopogriješili, a ne Kur’an“.Sodano posjetio KazanUz muslimane i pravoslavne, u Tatarstanužive i katolici. Jednom jedinom katoličkomžupom u Kazanu upravlja svećenik izArgentine, član kongregacije Utjelovljene Riječi.Godine 2004. Kazan je posjetio kardinalAngelo Sodano, dekan kardinalskog zbora.Predvodio je obred posvećenja novosagrađenekatoličke crkve u Kazanu. Kardinal Sodano,nekadašnji papin državni tajnik, rekaoje da je uvijek pratio preporodni hod Crkveu Rusiji. U početku svoje službe u Državnometajništvu bio je i predsjednik Papinskogpovjerenstva za Rusiju te je kao državni tajnikupoznao napredak Crkve u Rusiji i u nedalekimbivšim sovjetskim državama u Aziji.Posjetio je i svetište Gospe Kazanske te semolio pred ikonom. U samostanu je našaoveoma živu redovničku zajednicu. „U Marijinoime smo se pozdravili i zagrlili“, rekao jei dodao „kako je upravo tu, u Marijino ime,najbolji ekumenizam, duhovni ekumenizamkoji nas sve ujedinjuje.“36 • Glasnik mira // Međugorje Listopad 2009. // Broj 10 // Godište IV. • 37

(P)ogledi iz suvremenostiTjedni molitveni program– zimski raspored (od Mise na Križevcu do 1. svibnja)NA ČELUMiljenko StojićPapa nedavno poruči biskupima damalo manje misle na sebe, u Hrvatskojnasta hajka zbog izjave jednogaod njih da bi bilo dobro da na čelo hrvatskedržave u liku novog predsjednika dođeuvjereni katolik. Kao da stižu neka žešćavremena za njih! A njima je biti na čeluvjerničke zajednice i ne dopuštati da odeu krivom smjeru, bilo vjerskom bilo narodnom.I sad ti budi biskup!Da nas sve ovo ne bi odvelo predaleko,pokušajmo se ograničiti. Stvarno, treba linam predvodnika i kakvih? Možemo li mito sve sami svojom pameću ili je ipak potrebnoda je još netko tu? Liberalni individualizamzna odgovor: dostatni smo samimasebi. O anarhizmu ne ćemo ni govoriti,ime mu sve kaže. Osta više-manje Crkva isvi oni koji se nadahnjuju na njezinim namislima.Uvijek su nam potrebne svjetlonoše,ljudi koji razumiju i vide malo više oddrugih. Sjetimo se samo Domovinskog rata.Da ne bi Franje Tuđmana, mnogo toga bidanas izgledalo drukčije. Oprostite, znamda se ovako ne smije govoriti zbog političkekorektnosti. Dobro, hajdemo onda ova-Snimio Tvrtko Bojićko. Da nije bilo bojovnika..., itd., itd. Neštomi pada na pamet. Ako je vozilo izvrsno,može ga voziti bilo koja šuša. Kažete, manije baš tako! Evo, slažem se s vama, aliiskreno. Zbog čega onda slušamo one kojinam pričaju pogrješne stvari? Teško nammisliti svojom glavom, što li?Onaj naš biskup, a očito i drugi čim se odnjega ne ograđuju, izgleda da je mislio svojomglavom. Na pameti mu bilo da je, baremna papiru, preko 80 posto pučanstvau Hrvatskoj katoličko, pa odatle izveo logičanzaključak. Oni iz te skupine manje od20 posto kriknuše da ne smije tako govoriti,da stvara razdor i sl. Čudnog li poimanjademokracije. Kad vlada manjina, sve jeu redu, kad bi to htjela većina, onda ništanije u redu. Baš lijepo, kao da smo u vremenu„naprednih snaga“ (zar smo zaboravili,komunističkih), sve ostalo je samo talogpovijesti. Kud će nas odvesti ovakve stvari?Zacijelo ne tamo kamo se Davor Pavunazalaže da krene Hrvatska. Jedna je od njegovihtemeljnih misli da je potrebno samostotinjak tisuća svjesnih koji će se povezatii pokrenuti Hrvatsku. U njihovim srcimapritom ne će carevati praznina, nego ćebiti ispunjeni Božjom snagom. A čovjek jepoznat u svijetu, čak mu priznaju da ne lupetagluposti. Tako između ostaloga savjetujei trenutnog američkog predsjednikaBaracka Obamu. On i svita oko njega očitosu spoznali da taj Hrvat ima „ono nešto“.Na čelu države i svake ljudske zajednicesamo se tako može biti. Oslanjanje samona svoje sile vodi u propast.Vjerujem da smo se osvjedočili da većdugi niz godina Kraljica Mira djeluje uovom smjeru. Ne mislim naravno na sveove političke primjese u govoru, ne bavise ona tim, nego na doticaj s onim božanskim.Koliko li nas je samo puta upozorilada nas Bog treba i da s njim možemo pobijeditisve svoje poteškoće! Pa da ju je svatkood nas poslušao barem jedan jedini put,gdje bi nam bio kraj?! A mi se damo zavestišarenim omotom nekih suvremenihgovora, da ne kažem „spin“ stručnjaka, ilikako li se to trenutno naziva? Kod KraljiceMira nema nikakva „spina“. Ona govorijasno i otvoreno. Vodi nas u naše dubine,da bismo obnovljeni počeli mijenjati svijetoko sebe.Neka mi oprosti Kraljica Mira, ali kogastvarno trpimo da je na našem čelu? Je li toonaj tko se ulizivao, pripadao određenomklanu, druge prepao poznavanjem njihovihpogrješaka, ili je to možda onaj tkose nastojao i nastoji dobro vladati i raditi,spreman je zauzeti ispravan stav ma štoga to stajalo, koji zajednici daje, a ne pitašto ona daje njemu? Za onoga koji bi htiou životu više nego što mu stvarno pripada,vjerojatno malo zeznuta pitanja, za onekoji se zadovoljavaju skupljanjem dobrihdjela, a ne ljudskih časti, vjerojatno neštoobično. Ipak, svima nam je razbistriti ovakveili slične stvari, pa tek onda odlučivatikomu dati svoj glas, kako onaj na izborima,tako onaj u svakidašnjem životu.Kad se već mora birati što staviti na čelo,mislim da je najbolje staviti križ. U skladuje to i s govorom Kraljice Mira, kojeg smomalo bili razvodnili. Jednoga dana roditeljiili netko drugi doveo nas je do krstionicei otada je naš život potekao drugimtijekom. Nije bitno jesmo li bili mali ili veliki.Uranjali smo u novu stvarnost koja sezove Krist, a može i kršćanstvo. Bajna Europato nastoji prikriti, ona bi htjela nekimdrugim putovima. Pa joj se dogode raznorazne„gripe“, a govoriti o onima u dušitrebalo bi mnogo više prostora. Nije stogačudno što Kraljica Mira ovako dugo ostajei dugo govori. Zalutali smo, bez obzira nanašu krivnju, i vratiti nam je se na čelo povijestiobilježenoj križem na našim osobnimčelima.Poštovani čitatelji i prijatelji,od lipnja 2009. izdanja Informativnogcentra “Mir” Međugorje(knjige i nosače zvuka) kao i Glasnikmira možete nabaviti u svimknjižarama i na ostalim prodajnimmjestima Teovizije iz Zagreba.Zainteresirani iz Hrvatske i Slovenijesve informacije mogu zatražiti inarudžbe izvršiti na naslov: Teovizijad.o.o. Zagreb, Kaptol 26.Telefon/faks: 01 4923964 i01 4814813.E-mail: ruza@teovizija.hr(Dosadašnjim i budućim pretplatnicimaGlasnik mira šaljemoizravno iz uredništva!)PONEDJELJAK I UTORAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na različitim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceSRIJEDA7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na različitim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeČETVRTAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na različitim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Krunica- U došašću, u božićnom vremenu i u vremenu kroz godinu: radosna otajstva i otajstva svjetla- U korizmi: otajstva svjetla i žalosna otajstva- U uskrsnom vremenu: otajstva svjetla i slavna otajstva18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Euharistijsko klanjanjePETAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na različitim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Križni put uz Križevac17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Čašćenje KrižaSUBOTA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na različitim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeNEDJELJA I BLAGDANI8, 11, 18 h Sv. Mise na hrvatskomIspovijedPrije podne za vrijeme MisePrije podneSv. Mise na različitim jezicimaTijekom dana Susreti sa svjedocimaPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Krunica na Brdu ukazanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice38 • Glasnik mira // Međugorje

Izdanja Informativnog centra "Mir" Međugorjefra Slavko BarbarićBiseri ranjena srca12x20 cm, 174 stranice,tvrdi i meki uvez12 KMfra Slavko BarbarićKrižni put. S Isusom iMarijom uz Golgotuprema Uskrsnuću12,5x20,5 cm, 78 stranica,tvrdi i meki uvez10 KMfra Slavko BarbarićPoruka zasadašnji trenutak12,5x20,5 cm, 430 stranica,tvrdi uvez22 KMfra Slavko BarbarićSlijedi me srcemDuhovno-liturgijsko-pastoralnivodič međugorskog hodočasnika(Drugo dopunjeno izdanje)11,5x21,5 cm, 162 stranice,meki uvez15 KMfra Slavko Barbarić (prired.)Susreti i iskustva uMeđugorjuKnjiga II.12,5x20,5 cm, 376 stranica,tvrdi uvez20 KMfra Slavko BarbarićDaj mi svoje ranjeno srceIspovijed: zašto i kako?12x20 cm, 116 stranica,tvrdi i meki uvez12 KMfra Slavko BarbarićMolite srcem12x20 cm, 174 stranice,tvrdi i meki uvez12 KMfra Slavko BarbarićPostite srcem12x20 cm, 212 stranica,meki uvez12 KMfra Slavko BarbarićSlijedi me srcemDuhovno-liturgijsko-pastoralnivodič međugorskog hodočasnika(Prvo izdanje)12x17 cm,128 stranica,meki uvez12 KMfra Slavko Barbarić (prired.)Susreti i iskustva uMeđugorjuKnjiga III.12,5x20,5 cm, 272 stranica,tvrdi uvez20 KMfra Slavko BarbarićKlanjajte se srcemmome Sinu12x20 cm, 186 stranica,meki uvez12 KMfra Slavko BarbarićMolite zajednoradosna srca12x20 cm, 140 stranica,meki uvez14 KMfra Slavko BarbarićSlavite Misu srcem12x20 cm, 152 stranice,meki uvez12 KMfra Slavko BarbarićU školi ljubavi13x20,5 cm, 146 stranica,meki uvez12 KMPoruke Kraljice Mira12x22 cm, 200 stranica,tvrdi uvez12 KMKnjige možete nabaviti u knjižarama ICMM-a u Međugorju ili kod Teovizije u Zagrebu