Godište I • Broj 5 • Međugorje • Svibanj 2006 • Cijena 2,5 KM / 10 Kn

Godište I. • Broj 5 • Međugorje • Svibanj 2006. • Cijena 2,5 KM / 10 Kn

Draga djeco!I danas vas pozivam da imate više povjerenjau mene i moga Sina.On je svojom smrću i uskrsnućem pobijedio i poziva vas dapreko mene budete dio Njegove radosti. Dječice, vi ne viditeBoga, ali ako molite osjetit ćete Njegovu blizinu.Ja sam s vama i pred Bogom zagovaram za svakoga od vas.Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!(25. travnja 2006.)

GLASNIK MIRAUtemeljitelj i nakladnik:Informativni centar “Mir” MeđugorjeGlavni urednik: Krešimir ŠegoLektor i korektor: Dragan NaletilićAdresa:Glasnik mira, Gospin trg 188266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 650 200; 653 325Faks: 00 387 36 651 300Služba pretplate: 00 387 36 653 342E-mail: glasnikmira@medjugorje.hrInternet: www.medjugorje.hrGrafičko oblikovanje:Marin Musa // SHIFT KREATIVNA AGENCIJATisak: Fram-Ziral, MostarUplate:Za Bosnu i Hercegovinu:Poštanskom uplatnicom ili na žiro-račun:3381202201145352UniCredit Zagrebačka banka BHDevizne uplate:Unicredit Zagrebačka banka BHS.W.I.F.T. ZABA BA 22Konto: 48-06-02810-2Uplate iz Republike Hrvatske:HVB Splitska banka d.d.Br. računa: 30000519000S.W.I.F.T: BACXHR22IBAN: HR17 2330 0035 1002 0168 2Prilikom uplate popuniti Nalog 14Ili poštanskom uplatnicomCijena pojedinog primjeraka:2,5 KM/10KNGodišnja pretplata (12 brojeva)BiH: 30 KM; Republika Hrvatska: 120 KN;Zemlje EU: 30 Eura; Švicarska: 50 sfr; SAD: 40 US$List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete,znanosti, kulture i športa Hercegovačkoneretvanskežupanije pod brojemR-05-05-42-2175-86 /06 od 12. siječnja 2006.Dekret Pape Urbana VIII.U skladu s dekretom pape Urbana VIII. iuredbom II. vatikanskog koncila, izdavačizjavljuje da nema nakanu pretećisud Crkve o nadnaravnosti prirodedogađaja i poruka o kojima je riječna ovim stranicama. Taj sud pripadakompetentnom autoritetu Crkve,kome se izdavač potpuno podvrgava.Riječi poput «ukazanja, čudesa, poruke»i slične imaju ovdje vrijednost ljudskogsvjedočenja.U OVOME BROJU PROČITAJTE:POZIVAM VASDA IMATE VIŠEPOVJERENJAfra Ljubo KurtovićNa pragu 25. obljetniceMEĐUGORJE - MILOSNI DARILI MUČNA NELAGODASvako malo, od vremena do vremena, podigne se medijska prašina okoMeđugorja. Čini se da je ono uvijek zahvalna tema, suvremeni areopag zanagađanja, prepucavanja, mišljenja, domišljanja, doviđanja što bi ono bilo, štobi moglo biti, što će se s njime dogoditi, zatim glede priznanja i neprizavanja,hoće li netko to sve pomesti. I sve u tom stilu. Kad se sabere sve, zapravo seništa nova nije kazalo, što već nije rečeno, osim što tiskovine podižu svojenaklade, golicaju oči i uši, a široko općinstvo željno senzacija ostaje u konačniciprikraćeno za svoja očekivanja.dr. fra Tomislav PervanSVE SAM OSTAVIOI PREDAO SE USLUŽBU MAJKEBOŽJEHubert LiebherrRUŽE ZA GOSPUdr. fra Ivan IvandaMeđugorje ide prema svome srebrnomslavlju. Među nama je već cijelijedan ljudski vijek; djeca koju samkao župnik ovdje onodobno krštavao, danassu već odrasli ljudi, osnivaju vlastite obitelji,rađaju potomstvo. Međugorje kao pojava živimeđu nama, živi u cijelom svijetu, nazočnoje u svakom kutu cijele Crkve. Onodobni maloljetnividioci - najmlađi je imao nepunihdeset godina - danas su odrasli ljudi i osobe,sa svojim obiteljima i vlastitim potomstvom.Žive obiteljskim životom. I ni jedno od njihnije ničim dalo naslutiti da bi ono što se s njimazbilo onih po njih sudbonosnih dana u lipnju1981. bilo prijevara, obmana, laž, bajka,švindl. Pojava je među nama nazočna, a svakapojava treba svoj tumač, ali isto tako treba sagledavatii doviđati njezino značenje, na osobnom,lokalnom, ali i globalnom planu.Kad bacimo pogled unatrag, na same početke,do danas ostaje čisto ljudski neodgonetivo,koja je to sila izbacila, lansirala, tihnekoliko maloljetnika u žarište danas većglobalnoga fenomena. Tko ih je tako reći katapultiraomimo njihove volje, htijenja, očekivanja,a isto tako i mimo ljudskih očekivanjai prosudbi? S ovoga vremenskoga odmakasve se ono doima kao nevjerojatnost. Prilike,okolnosti, surječje, sporenja, protimbe, prijetnje,hapšenja, progoni, milicijske i udbaškeophodnje. U svim promišljanjima tih prvihdana prečesto se zaboravlja činjenica da timaloljetnici bijahu nepoznanice, anonimusii za samog župnika. Onodobni župnik bio jetek kojih osam mjeseci u župi kad se sve počelozbivati.BOG VODI PO-VIJEST SVAKOGPOJEDINCA INARODAfra Slavko BarbarićMEĐUGORJEJE POSTALOSUSRETIŠTEMRASELJENIHfra Ivan LandekaBENEDIKT- BLAGOSLO-VLJENIdr. fra Tomislav PervanSvibanj 2006. // Broj 5 // Godište I. • 3

Na pragu 25. obljetnicePrvi dani ukazanjaKroz to kratko vrijeme novi župnik nijeimao mogućnost ni župu, ni kućedomaćineupoznati, a zaselak Podbrdo bijaše i za Bijakovićeslijepo crijevo. U danima kad je svepočelo, župnik uopće nije bio nazočan u župi- a započelo je one srijede, 24. lipnja 1981.,na Ivandan, u kasnim popodnevnim satima.Vratio se doma tek u subotu popodne, daklečetvrtoga dana od početka samoga fenomena.I nitko od kasnijih znanih aktera Međugorjanije zapravo bio s vidiocima tih prvihdana tako da je s te strane isključena bilokakva mogućnost manipulacije, instrukcija,podučavanja, nagovaranja, savjeta, i svegaonoga što se znalo i još uvijek zna podmetatipojedinim franjevcima koji su prihvatili kaočinjenicu bijakovsko-međugorska zbivanja odsamih početaka. Upravo su u svemu od bitnevažnosti sami početci, prvi dani, ona prva eksplozija.Ona se dogodila bez volje, htijenja,bez nazočnosti svećenika-fratara. Ako je paktaj nukleus, jezgra, u zametku autentična,izvorna, uvjetovana ne ljudskim čimbenikom,onda se može govoriti o zahvatu izvana.Neustrašivost svjedočenjaI nitko od tih kasnijih aktera, ili aktivnihzauzimatelja za Međugorje nije olako ili naprečacpovjerovao vidiocima. Pogotovo neonodobni župnik koji je imao debeli dossierkod UDBE te je u početku pomislio da je posrijediupravo Udbina podvala, pa i zbog togašto je među spomenutim maloljetnicima bilai jedna iz Sarajeva. Bio im je trn u oku dok4 • Glasnik mira // Međugorjeje bio župnik na Posušju zbog veoma aktivnazalaganja za promicanje suvremenih katehetskihmetoda te je time odvlačio mlade od komunističkeindoktrinacije i sl. I svi smo ostaliodreda bili u početcima veoma skeptični prematim mladima koji su tvrdili da imaju ukazanja-viđenjaGospe.Međutim, njihova upornost kojom suustrajno tvrdili kako vide, kako im se MajkaBožja ukazuje, - unatoč milicijskim prijetnjama,odvođenjima liječnicima, psihijatrima,unatoč prijetnjama da će sve imati teške posljediceza njih, njihove obitelji (očeve koji suradili u Njemačkoj!), za cijelo selo, za sav hrvatskipuk - odgonila je svaku dvojbu u onimakoji su u početcima sumnjali. Neustrašivostsvjedočenja tih maloljetnih vidjelaca, svimprijetnjama unatoč, bila je jasni znak da senešto ozbiljno događa.Nije bilo toga komunističkog medija kojinije iz svih kalibara pucao po vidiocima, poHrvatima, po Crkvi. Svi su oni mirisali nekakvufašističku i ustašku kontrarevoluciju, a sveim je dobrodošlo u to vrijeme, u povodu 40.obljetnice dizanja tzv. narodnog ustanka protivfašista, okupatora i ‘domaćih izdajnika’. Izsvojih su partizanskih i komunističkih ‘svetišta’i ‘prošteništa’ iz brdovite istočne Bosne (upovodu tzv. Dana borca) odašiljali prijetnje onasilnome gušenju toga što se zbiva u bliziniŠurmanaca. A svi znamo na kakvu su glasubili Šurmanci u cijelo vrijeme komunističkogazlosilja. Selu nisu za odmazdu dali ni električnustruju sve do kraja svoje strahovlasti!Toga proljeća bilo je nemira na Kosovu, komunističkaje tvorevina već počela pucati pošavovima. U Poljskoj izvanredno stanje, vojnadiktatura, u Iranu islamska revolucija, u Rimupala Papina krv na Trgu sv. Petra. Sve je bilo ustanovitoj napetosti.Ne treba zaboraviti ni sve ono što je uslijedilou kolovozu 1981., kad je cijelo područjeMeđugorja bilo proglašeno izuzetom zonom,stavljeno pod opsadno stanje, u milicijsku ‘karantenu’,ograničen prostor kretanja, zabranjenpristup na Križevac i Brdo ukazanja (svedo lipnja 1983.!), pod prijetnjom odvođenja umilicijsku stanicu u Čitluku (neki hodočasniciiz inozemstva koji su se usudili peti se na brdadobiše dvo- i trogodišnji izgon iz ondašnje države!),kad je na svim pristupnim putovimaMeđugorju bilo postavljeno trinaest (13!) stražarskihmjesta, na kojima su morali domaćiljudi čuvati stražu, i po kiši i ledu, danonoćnone bi li dodatno zgadili svima te novotarije okojima pričaju ti bijakovski maloljetnici!Uslijedilo je župnikovo uhićenje, optužnicaza kontrarevoluciju te upotrebu Biblije protiv‘narodne vlasti’, potom suđenje i osuda.Sve je to dodatno trebalo pripomoći gušenjusame pojave. Ali se ni vidioci, ni vjernički puka ni fratri nisu dali smesti. Razni apeli kodmjerodavnih komunističkih vlasti nisu urađaliplodom, trebalo je dodatno (u)gušiti hrvatskui katoličku Hercegovinu. I na Međugorjebi se dalo primijeniti ono što je rekao davnoTertulijan za kršćane: Ma što nas više mrzitei progonite, što nas više ubijate, svakodnevno

Na pragu 25. obljetnicebivamo jači. Krv, znoj i patnje, suze i molitve,progoni i nevolje samo su učvršćivali vidiocei vjernička mnoštva da je posrijedi upravoprovala milosti s Neba, nakon pojave Gospe.Sve je to (u)rađalo novim oduševljenicima ihodočasnicima, novim zanesenjacima i pristalicama.Iz Međugorja nitko ne odlazi nepromijenjenUsporedio bih to s onim što se dogodilo sIzraelcima u pustinji kad je mnoštvo ostalobez vode i hrane. Mojsije je udario štapom postijeni i iz stijene je navrla silna bujica tako dasu mogli svi piti, ljudi i stoka. Ili jedna drugaslika, iz naše blizine. Usporedio bih to s izvoromnaše Bune pod kulom Hercega Stjepanau Blagaju. Izravno iz goleme strme litice silnije izvor bistre, modre vode. To je slika za Međugorjeonih prvih mjeseci god. 1981.! Bogne daje Duha na mjerice, nego obilato, reći ćeIvan evanđelist (Iv 3,34). Svijet je to svojimvjerskim osjetilom osjetio, dolazio se napajatii još uvijek to čini. I malo tko od onih tko jedošao ovdje otvorena srca i duha, ode iz Međugorjaneispunjen, nepromijenjen, u svojimnadanjima iznevjeren. Tomu smo do danassvjedoci.Sve one godine od svega najteže bijaše podnositidomaće duhovne janjičare, ljude koje jekomunistička partija otuđila od svoga naroda,unajmila ih, te s pomoću njih svim silamahtjela ugušiti provalu milosti i Neba. O svemubi se tome dali napisati romani, o zapisivanjuregistarskih brojeva vozila koja su dolazila uMeđugorje, o prijetnjama ljudima otpuštanjems posla ako se vozilo zatekne u Međugorju,o uskraćivanju dovoza vode za hodočasnike,autobusa za prijevoz hodočasnika izMostara ili sa Žitomislića, o svakodnevnimVidioci prvih dana ukazanja,u lipnju 1981.inspekcijskim ophodnjama po Međugorju ioko župnog ureda. Sve to bijahu komunističkeucjene ne bi li se događaji u početcimaugušili. A vijest se širila svijetom i Crkvomkao stepski požar u sušno doba.Agenti su sve pratili i bilježiliGodinama su partijaši i udbaši imali na okusve što se događalo u ovoj župi. Imali su svojedoušnike, svoje terenske agente koji su pratilii bilježili sve, snimali propovijedi, upozoravali,prijetili. Na Veliki petak 1983. nisu namdopustili penjanje na Križevac, makar je tobio župni zavjet od same izgradnje Križevca.Oko župnoga i crkvenog dvorišta nismo smjeliukloniti ni plot, živicu, kako bismo olakšalipristup hodočasnicima, a nekmoli da bismodobili bilo kakvo dopuštenje za gradnju. Kaožupnik tih prijelomnih godina (do listopada1988.) bio sam prisiljen napraviti u jednomod crkvenih zvonika tri sobička za kućnoosoblje, staru župnu štalu gdje bijaše sijenopreurediti kriomice u stan za časne sestre, anjezino prizemlje u malu suvenirnicu. Podkraj svoga župnikovanja dobio sam pismeninalog od inspekcije o rušenju garaže! Nisudopuštali gradnju nikakvih javnih zahodatako da to bijaše opći i javni skandal nad kojimse čak ondašnja državna televizija skandalizirala(snimajući vinograde i duhaništaprepune izmeta). Kao da su svjesno htjeli dase izazove opća epidemija i zaraza, kako biimali dovoljan razlog pojačati karantenu nadMeđugorjem te zabraniti bilo kakav pristuphodočasnicima u samo mjesto. Trebalo je pretvoritiMeđugorje u kužno i okuženo mjestokoje svatko mora izbjegavati. Međugorje jesve te godine izdržalo bez ikakvih civilizacijskihstandarda, bez vode, javnih zahoda, bezrestorana, u selu bijaše samo jedna(!) gostionica,bez civilizacijskih standarda kod primanjahodočasnika, a svako je noćenje trebaloprijaviti u miliciji itd.Slobodno se može reći:Bog je ovdje na djeluI kad se uzme u obzir da su hodočasniciredovito ljudi sa svojim mukama, bolestima,problemima, nevoljama, da svatko ima svojuspecifičnu potrebu (pa i rijetke, malo znanebolesti!), smatram velikim čudom i Božjimdarom da smo izbjegli tih godina zarazu, epidemiju.Dobro se sjećam da je jednom prilikomanaliza vode iz župne čatrnje pokazalaporazne rezultate, prepuna bakterija i svihmogućih živih bića. Upravo kao voda u baruštini.Voda nikako nije bila za piće, a mi smoje morali upotrebljavati i nuditi.Kad se s današnjega zrenika sve to unekolikosagleda, slobodno se može reći: Bog jeovdje na djelu, Marija je izabrala ovo mjestona razmeđu Istoka i Zapada, razmeđu kultura,civilizacija i religija, da ljude poveže u jednuobitelj Isusa Krista. Stoga mi je neprotumačivozašto uvijek u javnosti stvarati od Međugorjanekakvu mučnu nelagodu, zašto se opterećivati,kvačiti na sitnice, kad je sve jedan velikimilosni dar s neba, provala milosti, što se dadeusporediti s evangelizacijom Amerike nakonukazanja u Guadalupi. Ako je bečki kardinal,veliki prijatelj i pouzdanik današnjega Pape,Schönborn, rekao za Međugorje da su ovdje nadjelu trajne nebeske misije, gdje upravo Marija,gdje Nebo misionira i evangelizira svijet, zaštoga onda ne prihvatiti kao veliki milosni dar našemvremenu, zahvalni za sve što je dalo, dajei što će dati Crkvi i svijetu? To je već danas nemjerivoi nesagledivo.Svibanj 2006. // Broj 5 // Godište I. • 5

Poruka za sadašnji trenutakPOZIVAM VAS DA IMATEVIŠE POVJERENJAfra Ljubo KurtovićU ovoj poruci Kraljica Mira nas pozivana više povjerenja u Nju i NjezinaSina i našega Spasitelja. DjevicaMarija nam vjeruje, ljubi nas i nadase da ćemo poći putem obraćenja isvetosti.Bog nam je darovao život preko drugihljudi, naših roditelja. I naš put doBoga ide samo preko drugih ljudi. Bognam daruje svoju milost, oproštenje i ljubavpreko drugih ljudi. Samo onoliko kolikovjerujemo i ljubimo druge, toliko vjerujemoBogu i ljubimo Boga. Sveti Ivan apostol naspoučava: „Kad god tko rekne: ‘Ljubim Boga’,a mrzi brata svojega, lažac je. Jer, tko ne ljubibrata svojega koga vidi, ne može ljubitiBoga koga ne vidi“ (1 Iv 4, 20). Bog se u IsusuKristu poistovjetio sa svakim čovjekom, posebnos onim najmanjim. Bog je u Isusu nasebe uzeo sudbinu svakog čovjeka. Isus namto potvrđuje riječima: „Zaista, kažem vam,koliko učiniste jednom od ove moje najmanjebraće meni učiniste“ (Mt 25, 40).Potrebni smo jedni drugimaNitko od nas nije otok. Svi smo povezaninevidljivim nitima. Potrebni smo jedni drugima.Čovjek sebe ne može pronaći niti sebemože susresti i upoznati bez drugog čovjeka.Ne mogu otkriti Boga u sebi niti sebe uNjemu ako nemam snage da se gledam upravoonakvim kakav jesam, sa svim svojimograničenjima, i prihvatiti druge kakvi jesu,sa svim njihovim ograničenjima. Ne možemosebe pronaći unutar sebe, nego samo udrugima. Najbolji put da ljubimo sebe jestljubiti druge. A ne možemo ljubiti druge akone ljubimo i ne prihvaćamo sami sebe. Nitimožemo vjerovati drugima ako ne vjerujemosami sebi.Naš duhovni život temelji se na tri stupa,na tri kreposti: vjeri, nadi i ljubavi. Te trikreposti u nama važno je ojačati i učvrstiti.Nitko ne može reći vjerujem, ljubim i nadamse sto posto, ne mogu više. Osjećamo kakouvijek možemo više i snažnije vjerovati, nadatise i ljubiti Boga i bližnjega.U ovoj poruci Kraljica Mira nas poziva na6 • Glasnik mira // Međugorje

Razgovor: gospodin Hubert Liebherr, promicatelj poruke Kraljice Mira, NjemačkaSVE SAM OSTAVIO I PREDAO SE USLUŽBU MAJKE BOŽJERazgovarala Huanita DragićevićOvaj razgovor ne ćemo započeti uobičajenimupitom tko je Hubert Liebherr, većupitom tko je bio Hubert Liebherr do1987., do svoga prvog dolaska u Međugorje. Zašto,saznat ćete kroz razgovor koji slijedi.– Posebno mi je zadovoljstvo govoriti zaRadiopostaju “Mir” i Glasnik mira. Rođen sam1950. Moj otac je osnivač i vlasnik velike, usvijetu poznate tvrtke “Liebherr-Werke”. Unjoj radi više od 25 000 radnika, u stotinjakrazličitih tvrtki u svijetu. Bilo mi je normalnoda nakon studija vodim tvrtku zajedno socem i braćom. Međusobno smo bili podijeliliposlove. Meni je pripao posao s velikim dizalicama– posebnim strojevima, te opremomza zrakoplove. To me je oduvijek fasciniraloi u tome sam se vidio. Da mi je tada netkorekao kako ću dovoditi hodočasnike u Međugorje,rekao bih mu da je lud.Gospodine Liebherru, to je bio Vaš život prijeMeđugorja. No, zanimljivo je da ste se odreklinaslijeđa, dotadašnjeg posla u obiteljskoj tvrtkii potpuno se stavili u službu Božju. Međugorjeje odigralo veliku ulogu u Vašem životu i Vašemobraćenju. Vratimo se na Vaš prvi dolazak u Međugorje.Kako je do toga došlo i kakvi su bili Vašiprvi dojmovi?– Prvi put sam za Međugorje čuo od prijateljaAlbrechta grofa Brandenssteina Zep-pelina. Bili smo na hodočašću u Fatimi, jersam obećao Gospi da ću to učiniti. U Fatimusmo išli mojim zrakoplovom. Jako sam biodirnut mjestom gdje se Gospa nekada ukazala,ali istodobno i tužan jer se ne ukazujeu vremenu u kojem živim. No, na povratkuu Njemačku, dok smo letjeli, Albrecht me je,točno negdje iznad Pirineja, dobro se sjećam,upitao za Međugorje. Meni je to bila potpunonepoznata, čudna i smiješna riječ. Međugorje?Za to nikada nisam čuo. Rekao mi je kakoje to jedno malo mjesto u kojem se Gospa jošuvijek ukazuje djeci. Odmah sam osjetio željuotići tamo. Šest tjedana poslije, za godišnjicu1987., ukazala mi se prilika doći u ovo svetište.Doputovao sam svojim zrakoplovom uMostar. Taj prvi posjet bio mi je, to morampriznati, jedno veliko razočarenje.Mislio sam, imam zrakoplov,svi će mi se divitiMora da ste očekivali neko čudo?– Točno. Očekivao sam da će prema meni,koji dolazim iz obitelji u kojoj imamo svoj zrakoplov,svi pokazivati veliku pozornost. Išaosam na Brdo ukazanja, Križevac, molio samkrunicu. Kasno popodne sjedio sam kraj crkvei gledao kako se mnogi ispovijedaju. Nijebilo ispovjedaonica. Svećenici su sjedili vani.Na malim sjedalicama bile su oznake jezikakoji govore. Odjednom sam se počeo osjećatijako loše. Bio sam razočaran. Pomislio sam,ovo treba biti mjesto milosti, a ne da mi budeovako loše. To je taj trenutak kada sam, silnorazočaran, htio otići kući. Onda sam se sjetionečega što sam radio u jednoj tvrtki, ašto nije bilo dobro. Osjetio sam da to moramispovjediti. Nisam znao gdje. Razmišljao sam,možda u Njemačkoj, u nekom velikom gradugdje me nitko ne poznaje. U Međugorjuje ipak bilo toliko ljudi, pa sam mislio da bime netko mogao prepoznati, a onda će me sviu Njemačkoj ismijavati. No, bivalo mi je svegore. Došao sam u situaciju povratiti, izbacitisve iz sebe. Oko mene je bilo mnogo ljudi iodlučio sam otići, kako se ne bih osramotio.No, kad sam ustao i napravio dva-tri koraka,prema meni je išao neki svećenik. Stao jeispred mene. Otvorio je svoju sjedalicu i stavionatpis “njemački”. Ne mogu kazati ništa,već da je to bila milost Božja koja me vuklana koljena. Osjećao sam da sam jako uvrijedioBoga i počeo sam plakati. Ispovjedio sam se,sve sam rekao. U tom trenutku pomislio samkako mi to Gospodin nikada ne će oprostiti.Tako sam se loše osjećao. No, kad mi je svećenikdao odrješenje od grijeha, osjećao samse jako dobro. U sebi sam imao mir i spoznajuda mi je Bog oprostio i da me ljubi. Iako samgrješnik i slab, opet me ljubi. To je bilo velikočudo koje je Gospodin učinio na meni, a kojesam ja drukčije zamišljao.Nakon toga vratili ste se u Njemačku. Jošuvijek ste bili suvlasnik tvrtke. No, odlučili stese odreći svoga dijela i u potpunosti se posvetitiBogu i dovoditi hodočasnike. Kako je to djelovalona Vas?– Sve se dogodilo u jednoj godini. Moj prijateljgrof Albrecht i ja odlučili smo organiziratiprvo hodočašće u Međugorje. U momegradu Biberachu molili su nas da govorimonakon prikazivanja vrpce o Međugorju. U tovrijeme sam se još uvijek držao u pozadini,jer sam znao da moj otac ne će biti oduševljen.Štoviše, bit će jako ljut. Moj je otac biovjernik i častio je i volio Čudotvornu medaljicu.Rekao mi je da mogu vjerovati, ali dane bih smio i ne bih trebao to napraviti takoslužbeno. Naglasio mi je da sam odgovoranza veliku tvrtku, i ako budem govorio i radioza Međugorje, postat ću smiješan onima kojinisu vjernici. Podsjetio me je da ne smijemdopustiti da me dio mojih suradnika priznaje,a drugi dio ne. Potom je spominjao kako Crkvajoš uvijek nije priznala Međugorje, kakoje to stvar svećenika a ne moja, osobito neDrago mi je da mogu svjedočiti što je Bog učinio, kolike sam milosti dobio. Slobodnomogu reći da ih je kantama izlijevao na mene. Sretan sam da to smijemčiniti, da druge mogu hrabriti da slijede taj put.8 • Glasnik mira // Međugorje

Razgovor: gospodin Hubert Liebherr, promicatelj poruke Kraljice Mira, Njemačkau velikoj dvorani u kojoj sam trebao govoritipred masom i, naravno, tisuću ljudi koji radeu našoj tvrtki. Međutim, to više nismo mogliotkazati. Jednostavno sam morao tamo govoriti.Cijelu noć nakon govora ostao sam ujednoj maloj kapelici i molio da mi Bog pokažekako ja to u budućnosti mogu raditi,da mi pokaže postoji li neki kompromis, bilošto. Odgovor sam dobio taj dan, prije negosam s prvom skupinom hodočasnika stigaou Međugorje. To je bilo u jednom svetištu uAugsburgu. Imali smo svećenika koji nas jepratio u Međugorje, a tamo uvijek u 15 satislave Misu za hodočasnike. Mi smo isto slavili,i deset minuta nakon početka Mise osjetiosam skrušenost. Osjećao sam da sam Bogaopet razočarao što nisam svoj život prilagodioNjemu. To je bilo za mene bolno i počeosam plakati. Za vrijeme pričesti, kada mi jesvećenik dao svetu hostiju, opet je počelo. Postidiosam se, svi su to vidjeli. Bilo mi je teškovratiti se na svoje mjesto. Nakon svake takveMise moli se posvetna molitva Prečistom SrcuMarijinom. To je duži tekst koji nisam znao.Jedna ga je gospođa čitala na mikrofon.Kad mi je svećenik dao odrješenje od grijeha, osjećao sam se jako dobro. U sebisam imao mir i spoznaju da mi je Bog oprostio i da me ljubi. Iako sam grješnik islab, opet me ljubi. To je bilo veliko čudo koje je Gospodin učinio na meni, a kojesam ja drukčije zamišljao.Pogriješio sam, tražio sam znakodmah, prvoga danaU jednom sam trenutku osjetio, ne čuo, posvejasno: Sada ćeš dobiti odgovor na pitanjekako ćeš se u budućnosti ponašati u životu.U toj molitvi ima odlomak iz Svetog pisma,u kojem stoji: “Napusti sve ono što si, tko si islijedi me”. Ostao sam bez zraka. Sa svim sammogao računati, ali s time ne. Razmišljao samšto ću raditi, od čega ću živjeti, što je mojazadaća. Stotinu pitanja, a nijednog odgovora.Mislio sam da ne ću uspjeti. To je bilo previšeza mene, ali sam se sjetio da već sutra letimza Međugorje. Štovao sam Gospu, ljubio samje i u svojoj sam molitvi rekao: “Gospe, akoti to stvarno želiš, molim te, daj mi još jedanznak u Međugorju i onda ću odlučiti”. Sutradansmo došli u Međugorje. Moram priznatida sam odmah tražio znak, igru sunca, Križevac,bilo što - ali ništa. Navečer sam bio jakotužan. Napravio sam pogrješku, jer sam znakočekivao već prvoga dana. Rekao sam sebida tako više ne mogu živjeti. Bio sam napet,mislio sam da sam pogrješno čuo ili shvatioi odlučio da ne ću dalje. Sljedeći dan bila jenedjelja. Išao sam na njemačku Misu, koja jezapočela marijanskom pjesmom: “Blagosloviti, Marijo, blagoslovi mene, svoje dijete, daovdje mir mogu naći, a tamo nebo pronaći.”I, točno u tom trenutku, sve je bilo drukčije umeni, teško je to opisati. To pjevanje je posvedrukčije zvučalo u mojim ušima, mnogo nježnije,ljepše. Nisu to slušale samo moje uši, toje osjetilo i slušalo cijelo moje tijelo. Kao dasam imao uši sa svih strana. Imao sam osjećajda svi nebeski anđeli pjevaju i slave Boga, ajedino sam ja grješnik. Tako mali, tako jadan,osjećao sam se užasno. Spustio sam glavu dopoda i desetak minuta nisam je mogao podignuti.Bila je to tolika slava Božja da je nisammogao podnijeti. Da je bila neka rupica napodu crkve, mislim da bih se u nju uvukao,samo da odem. Ni na jedno moje pitanje nijeodgovoreno, ali od te slave Božje sva su onapostala ništavna. Više ih nije bilo. Mogao samodlučiti da ću napustiti sve što jesam, štoimam i slijedit ću Te, ne znajući što će mi sedogoditi.Nakon teške odluke, sve ste ostavili i predalise u službu Majke Božje. Dovodite hodočasnikeveć 20 godina, dolazili ste pješice prije rata. S300 prijatelja iz cijeloga svijeta 1992. ste započelii “Hodnju mira”. Kako je sve krenulo?– Bio je travanj 1992. Bio sam s prijateljemu Međugorju. Navečer se nije smjeloizlaziti. Obitelji su bile u izbjeglištvu, ostalisu samo vojnici. Jedan od vojnika poveo nasje na prvu crtu bojišnice. Pokazivao nam jeoružje i granate. S druge strana bila je jugovojskapod punom ratnom opremom. To nasje duboko dirnulo. Sjetili smo se predratnihgodina kada smo pješice išli u Međugorje.Ljudi su nas svugdje srdačno dočekivali. Nudilisu nam hranu, prenoćište, preporučivalise u naše molitve. To nas je duboko dirnulo.Bili smo razočarani, jer s početkom rata nijebilo više hodočasnika. Europa se u toj situacijiponijela jako loše. Čak bih rekao da jeEuropa bila napustila i Hrvatsku i BiH.Krunica je bila naša “puška”Imao sam prijatelje u Međugorju i razmišljaosam što bismo mogli učiniti. Dosjetiosam se, imamo puno veću pušku, najveće inajjače oružje - imamo krunicu. No, pitalismo se kako tu “pušku” staviti u funkciju.Puno smo razgovarali, posebno s fra LeonardomOrečom, koji je bio u Tučepima s izbjeglimobiteljima. Rekli smo mu da želimopokrenuti hodnju mira. Je li to razborito?Možemo li to u situaciji kad je Međugorjena dometu srpske artiljerije? Jugoslavenskaarmija je, naime, već pokazala da čekaokupljanje ljudi, pa da onda zapuca… Naučiosam da ne valja imati slijepo povjerenjeu Boga u situacijama kad razum nalaženešto drugo! No, 6. lipnja 1992., Hrvatskovijeće obrane potisnulo je Srbe sve do Stoca,a 24. lipnja 1992. Međugorje više nije bilona dometu neprijateljskog oružja. Ali, kakodoći do Hercegovine? Jadranska magistralanije bila sigurna. Odlučili smo krenuti brodomiz Ancone i pratiti razvoj situacije. Akonam kažu da je preopasno, stat ćemo. Akonas puste, ići ćemo. Htjeli smo biti poslušni,jer samo u poslušnosti Bog može djelovati.Poslali smo faks-poruke međugorskim centrimaširom svijeta. Okupilo se oko 250 ili300 ljudi. Iznajmili smo brod i krenuli premaSplitu. Tamo su nas dočekali međugorskižupnik i vidioci, predstavnici grada Splita,radio, televizija… Rekli su nam da smo živiznak Međugorja, jer u ovoj situaciji imamohrabrosti doći. Nakon brojnih razgovora, dogovorilismo se: hodat ćemo, moleći krunicu,prema Međugorju. U početku nismo mislilida bi to mogla biti euharistijska procesija, toje došlo kasnije.Mnogo je toga o čemu bismo još s Vama moglirazgovarati. Spomenut ćemo časopis “Medjugorjeaktuell”, odgovarate za web stranicuwww.medjugorje.de javno. Svjedočite, predajete,pomažete Crkvama u zemljama nekadašnjegakomunističkog bloka... predsjednik ste udruge“Medjugorje Deutschland”. Mnogo je toga, ališto biste izdvojili za čitatelje Glasnika mira?– Želim napomenuti da sam godišnje 30do 40 puta u Njemačkoj, Austriji, Švicarskojpozvan svjedočiti o Međugorju. Velika mi jeradost ohrabrivati druge ljude u vjeri. Dosada sam održao oko 500 predavanja. Veselime što tako mnogi ljudi upoznaju Međugorje.Drago mi je da mogu svjedočiti štoje Bog učinio, kolike sam milosti dobio. Slobodnomogu reći da ih je kantama izlijevaona mene. Sretan sam da to smijem činiti, dadruge mogu hrabriti da slijede taj put. Mojanajdraža molitva, kojom bih i zaključio ovajrazgovor, je: Gospodine, drago mi je da me poznaješi da me opet ljubiš.Svibanj 2006. // Broj 5 // Godište I. • 9

MeditacijaRUŽE ZA GOSPUdr. fra Ivan IvandaSvibanj je mjesec ljepote. Tako izražajnoStvoritelj razastire pred naše očibeskrajnu ljepotu stvaranja. Svijet jestvoren kao “simfonija u šest dana”. Božanskipoeta je iz ničega skladao pjesmu neusporediveljepote i milozvučja. Sve što načinibijaše “dobro i lijepo”. Bog nam je iz svojeruke pružio klicu lijepoga koju trebamo razvijatii usavršavati. Stvaranje je trajan proces.Sam je čovjek nedovršen i nepotpun. Uneprestanom je razvoju. Nakon što je grijehomispao iz svoga iskonskoga određenja,traga za izgubljenom ljepotom. U svojojuzburkanoj i tragičnoj povijesti čovjek sečesto priklanjao prividnoj, površnoj ljepotiili posvemašnjoj ružnoći. Proizveo je mnogotoga izobličenoga i prljavoga, pretvarajućisvoj svijet u mjesto bez sunca i ljepote. Gdjenema ljepote, tu je tama. Ljepota je svjetlo.Božanska je ljepota toliko blistava i sjajna,da je ljudskome oku nedostupna. Tamu i noćnije stvorio Bog. Bog poznaje samo “svjetlo”i “dan”. “Noć” je u Ivanovu evanđelju označnicačovjekova pada, gubitka izvornogasvjetla. Čovjek se može uskratiti svjetlu, aline može od njega pobjeći. Skriva se, zaogrćese grješnom pomrčinom. Za Posljednjevečere, cenakul je preplavljen svjetlom, jerje ispunjen ozračjem ljepote. Krist je izvorljepote. Ta ljepota je odraz njegove ljubavi.Učenici su uronjeni u nju. Zaneseni su i potreseni.Svi osim jednoga. Sotona je ušao uJudu i on više ne može ostati u krugu svjetla.On više ne može podnijeti ljepotu ljubavi,zajedništva, služenja (pranje nogu) imeđusobnog opraštanja. On žurno izlazi, aIvan, koji nije sklon detaljima, primjećuje:bijaše noć. Tmine noći obavijaju Judu i skrivajutajnu njegova zajedništva sa Sotonom.Većina se zločina događa u okrilju noći. Onošto je ružno i prljavo teži prikrivanju i maskiranju.Istinska ljepota traži svjetlo i samoje u svjetlu vidimo. Ona je u sebi svjetlo itraži svjetlo. Svetost je istinska ljepota. Onaje udioništvo u Božjoj ljepoti. U svojoj homilijio prikazanju Presvete Djevice u hramu,Gregorio Palamas tvrdi: “Na vrhuncu svetostisvako ljudsko biće postaje na neki načinsvjetlo”. Sveci su ikona Boga-svjetla, Bogaljepote.Samo Božja ljepota je istinskaLjepota je ono što ima oblik i obris, određenuzaokruženost i puninu. Ona je zornostdobrote i istine. Još je grčki mislilac Platongovorio kako je “lijepo sjaj istinitoga”. On jeiskovao jedinstven pojam: kalokagathía: dobroi lijepo su dvije strane iste medalje. UBibliji su istina i dobrota ona životna i živodajnasinteza kojom se označava cjelovitostsvega postojećeg. Iz njih proizlazi ljepota.Lijepo je jednostavno ono što je dobro i istinito.Zato ljepota privlači i očarava. Ovdjese ne misli toliko na fizičku, koliko na nutarnjuljepotu: lijep je čovjek čije su srce iduša ispunjeni Bogom. Ljepota je duhovnihljudi neodoljiva. Ona govori sama po sebi.Nisu joj potrebne riječi. Stvarna, duboka ljepotaiziskuje samo šutnju i kontemplaciju. Izpozornoga se promatranja rađa ushićenost,zadivljenost. Čovjek može biti ushićen nekomvan Goghovom slikom, ali još više gaushićuje “živa slika” Kristova – svetac. Kristje čovjek ljepote. Na njegovu je licu zasjalaBožja ljepota. Ona je svjetlo, sunce, sjaj, slavasamoga Boga u ljudskome obličju. Čovjekmože biti lijep samo u mjeri u kojoj zadobijeovu učovječenu Božju ljepotu. S druge strane,i zlo ima privlačnu moć. Čovjek se stalnopita: zašto ne bih posegnuo za njim, jer i onoima svoje obećanje, svoju neodoljivost. Ustalnoj je kušnji da “istražuje sotonske dubine”(Otk 2,24). Gledamo li u provaliju, tajanstvenonas privlači njezina dubina. Demonje proizvođač svega što je oprečno ljepoti.On razara ljepotu, nagrđuje je i zasjenjuje.Pritom se lukavo služi varkom, prividnomljepotom, “sjajem bez sjaja”. Jer sâm je bio“anđeo svjetla”, “anđeo ljepote” (Lucifer =svjetlonoša). No, izgubio je tu ljepotu jer jeprezreo Ljepotu. Postao je zlo biće koje podmaskom lijepoga i zamamnoga, poželjnoga iprivlačnoga, unosi u čovjeka i svijet iscerenui izobličenu ružnoću. Vješto prikriva i “prodaje”svoju robu. Izvana je lijepa, a iznutratrula, poput ukrašenog groba. Stoga je onošto nam nudi često privlačnije od Božje ponuđeneljepote za koju se treba boriti i izboriti.Ljepota se stječe naporom i vježbom.Ona nije nešto što se lako može uzeti kaoneki predmet u trgovini. Ona nema cijene.Toliko je dragocjena i rijetka da je moguimati samo oni kojima je istinski stalo donje. Danas smo izgubili osjetilo za stvarnuljepotu. A ona je dar neba, “nebo na zemlji”(Bulgakov).Ljepota se stječe naporom i vježbom. Ona nije nešto što se lakomože uzeti kao neki predmet u trgovini. Ona nema cijene. Tolikoje dragocjena i rijetka da je mogu imati samo oni kojima je istinskistalo do nje. Danas smo izgubili osjetilo za stvarnu ljepotu. Aona je dar neba, “nebo na zemlji”.Svibanj 2006. // Broj 5 // Godište I. • 11

PromišljanjaLjudske oči ne mogu podnijetitoliku ljepotuBog je u Mariju stavio svoju ljepotu i onaje jedino stvorenje koje je očuvano od zarazeružnoga. “Tota pulchra” – sva je lijepa.U njoj nema ni sjene ružnoće, ni tračkaprljavštine. Vrhunac stvorenjske ljepote jeTeotókos – Bogorodica. “Trebalo je” – pišePalamas, “da ona koja će roditi najljepšegaod ljudskih sinova i sama bude čudesnolijepa”. Ona je cjelovita, savršena ljepota,“žena obučena u sunce”. Tako blještavoi tako privlačno svjetlo da ljudske oči nemogu podnijeti toliku ljepotu, kao što nemogu netremice gledati u sunce. U Djevicije u najvećoj mjeri prisutna ona uosobljenačistoća, ljubav, ljepota i svetost koju jeBog namijenio svakom čovjeku. Marija jeovdje protulik Eve, koja je posegnula za pogrješnom“ljepotom” i tako onečistila čitavljudski rod. Marija je “nova Eva”, predodređeniinstrument milosti po kojemu Bogvraća ljudima izvornu ljepotu. Dovoljno jepromatrati u duhu Mariju da bismo uočilikoliko se utapamo u kaljuži svijeta i kolikosmo daleko od stvarne ljepote. Stoga jei sama Marijina prisutnost nepodnošljivademonima.Molitvom krunice pobjeđuje sesila prljavoga i demonskogaU svibnju, mjesecu ljepote, na posebannačin častimo Najljepšu. Ako je ruža simbolljepote, onda je najljepšoj ženi, Kristovojmajci, najljepši zemaljski dar njezinedjece buket ruža. Lijepo je donijeti prednjezin kip svježe proljetne ruže. Njezinoće srce cijeniti taj dar. Udijelit će ti zrakusvoje ljepote koja ti je potrebna više odsvega drugoga. No još je ljepše Najljepšojdarovati ružarij – vijenac molitava, krunicu.Te su ruže mirisnije, ljepše i trajnije odcvjetova koji će za nekoliko dana uvenutii ocvasti. Krunica je molitva koju Gospanajviše voli, jer je tako jednostavna, atako sadržajna i duboka. Upravo će po tojmolitvi Gospa svima nama darovati nebeskuljepotu raja i Božjega lica. Upravo setom molitvom pobjeđuje vladavina svegaprljavoga i demonskoga u našem svijetu.Veliki je ruski pisac Dostojevski ustvrdio:“Ljepota će spasiti svijet”. Točno. No, valjapojasniti: svijet će biti spašen Božjim milosrđempreko Marije, Žene koja je najsnažnijiodraz Božje ljepote. Gospa nas vraćaistinskoj ljepoti života. Svima nam u ovomemjesecu želi uljepšati dušu. Po ružariju,moljenim srcem.BOG VODI POVIJESTSVAKOG POJEDINCA INARODAfra Slavko BarbarićFra Slavko je, uz mnoga djela međugorske tematike, objavio i tri opsežneknjige razgovora s hodočasnicima. Riječ je o razgovorima s umjetnicima,znanstvenicima, političarima, svećenicima, biskupima, kardinalima.U svakom tom razgovoru riječ je o sugovornikovu putu prema Bogu - poGospinoj poruci. No, fra Slavko je, premda ne često, i sam bio u pozicijiintervjuiranoga. Ovdje donosimo njegove odgovore iz jednoga razgovoravođena 1996., u povodu petnaeste obljetnice ukazanja.O poruciPoruka se širila i širi na sve načine širenjavijesti. Radio, televizija, novine,ali najvažniji način su osobni svjedoci,oni koji su dolazili vidjeti, pa su onda, vrativšise, počeli govoriti drugima, druge dovoditi.To je najjači i najsigurniji način širenja poruke.Vijest pročitana u novinama ili viđenana televiziji lako se zaboravi, ali živi svjedocine daju se previdjeti. Tu su mnogi u cijelomesvijetu jednostavno neumorni. Napisane sumnoge knjige, izlaze već mnogi časopisi. Porukase širi.I to je jedno od čudesa. Treba ga samovidjeti. Ponekad ponetko optuži nas fratreda smo svojom propagandom učinili da ovobude kako je sada. Zaista, nismo toliko moćni.Ni novčića nitko nije dao za propagandu,niti su bile ekipe managera da se bave“prodajom poruke”. To je Gospino djelo.Nisu fratri pozivali, nego Gospa, a fratri sunastojali s vidiocima i župljanima primitione koji su dolazili.Svjedočanstvo ljudi koji su hodočastilinajčešće motivira druge da dolaze. Promjenaživota, pa tolika ozdravljenja duhovna iduševna, poticaj su drugima da dolaze. Čestose olako rekne da ovamo dolaze oni kojiimaju problema, bolesnici i sl. Sada mnogidolaze jer su u Međugorju počeli molitii žele se duhovno izgrađivati. Oni više netraže informaciju, traže formaciju, tj. rast ioblikovanje. Tu postajemo još odgovornijiza njih. A možda smo u opasnosti da formiranjeljudi koji dolaze ugrozimo već brzimkolima i glasnom glazbom, noćnim lokalimaitd. Vrlo smo odgovorni, jer ako onaj koji jedobio informaciju ne mogne ovdje u crkvi,na Podbrdu i na Križevcu moliti, on ne ćeviše dolaziti. Drugim riječima, ljudi dolazetražeći Boga, a Marija u tome može pomoćii pomaže.I ovdje moramo paziti mi u župi, da nemislimo kako će ljudi dolaziti ako mi budemoimali bolje kuće ili ceste, iako nam je ito potrebno, nego će dolaziti ako mi za njihbudemo škola duhovnosti i pomoć na putuprema Bogu.Molitvena mjestaVeć je poznato da su Podbrdo, Križevac ižupna crkva tri molitvena mjesta, tri dijelaI ovdje moramo paziti mi u župi, da ne mislimo kako će ljudi dolaziti ako mibudemo imali bolje kuće ili ceste, iako nam je i to potrebno, nego će dolaziti akomi za njih budemo škola duhovnosti i pomoć na putu prema Bogu.12 • Glasnik mira // Međugorje

Promišljanjaovoga svetišta Kraljice Mira. Podbrdo je kaoBetlehem, početak svega, s Križevcem se nastavljaput trpljenja, da bi se u crkvi susreouskrsnuli Krist u sakramentima i Misnojžrtvi. Vanjski put od Podbrda preko Križevcai do crkve upućuje na nutarnji proces uduši, koji se treba dogoditi svakom čovjekuako želi doći do mira. Za Gospinu školu ovisu prostori neophodni. A osim toga, brda suu biblijskoj objavi mjesta na kojima se Bogobjavljuje. Od Sinaja do Horeba preko Taborai Kalvarije. Isus je volio brda, i Gospa ih jevoljela. I mi ih trebamo zavoljeti, jer je topriprema duše za susret u sakramentima saživim Kristom. Postoji i još jedna simbolika.Naime, čovjek treba ostaviti dolinu, maglu,tamu i uspeti se na brdo, osloboditi se svakidašnjicei otvoriti dušu Bogu.Ja vjerujem da Bog vodi povijest svakoga pojedinca, svake zajednice i naroda.Sada, nakon što su se dogodila ukazanja i događa se ono što se događa, dopuštenoje u svemu vidjeti i prepoznati plan Božji.Treba prepoznavati Božje djelovanjei s njim surađivatiJa vjerujem da Bog vodi povijest svakogapojedinca, svake zajednice i naroda. Sada,nakon što su se dogodila ukazanja i događase ono što se događa, dopušteno je u svemuvidjeti i prepoznati plan Božji. Treba prepoznavatiBožje djelovanje i s njim surađivati.Uvjeren sam da će svaki čovjek, ako nastojičiniti dobro i ljubiti Boga, u svojemu životuotkriti Božje djelovanje. Pa i u problemima ipoteškoćama će prepoznati dio puta koji jeuklopljen u njegovo spasenje. Važno je bitistrpljiv s Bogom i ustrajno surađivati s njime.I opet, nakon što je Međugorje postalojedno od stjecišta hodočasnika, dopuštenoje opet prepoznati Božju ruku. Bilo bi zanimljivoznati što je nadahnulo one koji su ovužupu posvetili sv. Jakovu, zaštitniku hodočasnika.Oni zacijelo nisu mogli imati ni pojmao onome što će se događati. Vidite, to nije nivažno. Oni su činili ono što je trebalo činiti:osnovati župu, staviti je pod zaštitu jednogBožjeg ugodnika i propovijedati evanđelje.Treći dan ukazanja, 26. lipnja 1981., Gospaje dala jasnu poruku mira: MIR, MIR,MIR, SAMO MIR. MIR IZMEĐU BOGA ILJUDI I MIR MEĐU LJUDIMA.Rečena je i jasna riječ: Molite i postite,postom i molitvom možete zaustaviti ratovei prirodne katastrofe. 26. lipnja 1991. predvečer, točno deset godina kasnije, pale suprve bombe na ljubljansko uzletište. Godine1981. nitko od nas nije mogao pomisliti narat u klasičnom smislu kod nas, nitko nijesmio ni sanjati san o raspadu komunizma. Ikad je rat započeo, mnogi su govorili da neće biti rata. Sad se vidi kako smo kratkovidni.Bolje bi bilo da to ne moramo priznati,ali je tako. Osim toga, također se vidi kakosmo malovjerni. Kad Bog govori, onda njegovuriječ treba shvatiti ozbiljno. Pa, iakonismo mogli zaključiti da bi mogao doći rat,mogli smo početi i nastaviti moliti i postiti.Kad mi shvatimo da je rat moguć, izgleda,već je prekasno. Ratni val je zaustavljen, aliGospa poruku nije povukla: Molimo i postimo,obraćajmo se, jer prijete mnoga drugazla. Treba ih zaustaviti.(Iz knjige Krešimira ŠegeMeđugorje - vrijeme milosti,drugo izdanje, 1996.)Svibanj 2006. // Broj 5 // Godište I. • 13

Sveto pismoMARIJA, ISUSOVA MAJKA,U NOVOM ZAVJETU (PAVAO I.)dr. fra Ivan DugandžićU Pavlovoj poslanici Rimljanimanaglašavaju se dvije vrste Isusoveegzistencije, ona u tijelu međuljudima i ona kod Boga. Za razlikuod Gal 4,4s, gdje se govori o slanjuSina koji uzima ljudsko tijelo odžene, ovdje je riječ o potomkuDavidovu koji se uskrsnućem odmrtvih očituje kao Sin Božji sa svomvlašću. Za Pavla nema nikakvedvojbe da je Isus i kao potomakDavidov, dakle za vrijeme svoga zemaljskogživota, bio Sin Božji, a nijeto postao tek svojim uskrsnućem.Ali se uskrsnućem pokazao sinomBožjim.Sin Božji kao Davidov potomak (Rim 1,3-4)Početak Pavlove velike poslanice Rimljanimatakođer sadrži staru ranokršćanskuformulu vjere u kojoj se baremneizravno može iščitavati Marijina uloga uIsusovu poslanju. Pišući rimskoj zajednicikoju nije sam osnovao i najavljujući svoj dolazak,Pavao je svjestan da mora biti oprezan,kako ta najava ne bi izazvala nepotrebnesumnje s obzirom na Pavlove namjere.Zato on puno opširnije predstavlja i sebe kaoapostola koji je pozvan i određen za navještajevanđelja, ali i svoje evanđelje (Rim 1,1-2). A sadržaj evanđelja jest Sin Božji kojegaPavao, uz pomoć spomenute formule vjere,pobliže predstavlja s njegovom ljudskom inebeskom egzistencijom, služeći se pritomtrodijelnim antitetičkim paralelizmom:a) rođen >pokazao seb) od potomstva Davidova > kao Sin Božji,sa svom vlašćuc) po tijelu > po Duhu Svetomd) uskrsnućem od mrtvihSlično kao i u Gal 4,4s, Pavao i ovdje naglašavadvije vrste Isusove egzistencije, onuu tijelu među ljudima i onu kod Boga. Samoje redoslijed zamijenjen: dok je u Gal 4,4sgovor o slanju Sina koji uzima ljudsko tijelood žene, ovdje je riječ o potomku Davidovu,dakle Izraelovu Mesiji koji se uskrsnućem odmrtvih očituje kao Sin Božji sa svom vlašću (usili). Vjerojatno se radilo o najstarijem oblikujudeokršćanske kristologije, gdje je, polazećiod Ps 2,7, Isusovo uskrsnuće od mrtvih protumačenokao čin kojim Bog raspetoga Isusaprihvaća kao svoga Sina (usp. Dj 13,32s). ZaPavla nema nikakve dvojbe da je Isus, i kaopotomak Davidov, dakle za vrijeme svoga zemaljskogživota, bio Sin Božji (r. 3a), a nije topostao tek svojim uskrsnućem. Ali uskrsnućemse pokazao Sinom Božjim, sa svom vlašću,“Isus Krist, naš Gospodin” (r. 4c).I ovdje je upotrijebljen isti glagol kao i uGal 4,4 – “rođen”, čime se jednostavno naglašavaIsusovo čovještvo, što još jače ističedrugi izraz “od potomstva Davidova”. AkoPanorama RimaOvdje je naglasak na Isusovu uskrsnuću od mrtvih, koje Pavao shvaća kaorazdjelnicu dviju različitih sfera njegove egzistencije: prije uskrsnuća Isus jeegzistirao u slabosti ljudskoga tijela koje je baštinio od potomstva Davidova, aposlije uskrsnuća on egzistira kod Oca u slavi (usp. Fil 2,9).14 • Glasnik mira // Međugorje

Sveto pismoAko pođemo od toga da Pavao uopće nije poznavao povijesnog Isusa iz Nazareta, ne treba se čuditi što u njegovimposlanicama nema ništa iz njegova povijesnog života i djelovanja. Pogotovo se ne treba čuditi što on ne zna i ne kaženišta pobliže o Isusovoj obitelji, pa tako ni o njegovoj majci Mariji. No, unatoč tome, ne može se reći da ona nije prisutna unjegovim poslanicama.Marija ovdje nije spomenuta ni kao “žena”(Gal 4,4), to ne umanjuje njezinu ulogu uIsusovu rođenju. Ali ni ovaj put Pavao nerazmišlja o načinu Isusova rođenja, kao štone razmišlja ni o njegovoj preegzistenciji.I ovdje vrijedi da djevičansko rođenje, zatošto se o njemu ne govori, nije isključeno, većjednostavno nije Pavlova tema. Ovdje je naglasakna Isusovu uskrsnuću od mrtvih, kojePavao shvaća kao razdjelnicu dviju različitihsfera njegove egzistencije: prije uskrsnućaIsus je egzistirao u slabosti ljudskoga tijelakoje je baštinio od potomstva Davidova,a poslije uskrsnuća on egzistira kod Oca uslavi (usp. Fil 2,9). Između dvaju naslova zaIsusa, “Sin Božji” (r. 3a) i “Isus Krist, naš Gospodin”(r. 4c), Pavao donosi staru formuluvjere koja, kao svjedočanstvo o dvije sfereIsusova života, predstavlja sadržaj Pavlovaevanđelja.Teološka vrijednost Pavlova svjedočanstvao MarijiAko pođemo od toga da Pavao uopće nijepoznavao povijesnog Isusa iz Nazareta, netreba se čuditi što u njegovim poslanicamanema ništa iz njegova povijesnog života idjelovanja. Pogotovo se ne treba čuditi štoon ne zna i ne kaže ništa pobliže o Isusovojobitelji, pa tako ni o njegovoj majci Mariji.No, unatoč tome, ne može se reći da ona nijeprisutna u njegovim poslanicama. Prisutnaje kao majka Sina Božjega koji je u “puninivremena” postao čovjek, da svim ljudimaomogući sinovstvo Božje (Gal 4,4s), koji sepo njoj rodio od potomstva Davidova kaoIzraelov Mesija (Rim 1,3), koji je “uzeo naravsluge i postao sličan ljudima” (Fil 2,7).Budući da je u Pavla uvijek u prvom planukristologija i soteriologija, to jest značenjeIsusove osobe za čovjekovo spasenje, to neostavlja mjesta nikakvom izravnom govoruo Isusovoj majci, ali na neizravan način onaje prisutna na svim tim mjestima. Teško jeodgovoriti na pitanje, zašto Pavao šuti o Isusovuzačeću po Duhu Svetom i djevičanskomrođenju, o čemu kasnije govore Luka i Matej.Čak i tamo gdje mu je bilo lakše reći “rođenod djevice” nego “rođen od žene” (Gal 4,4),on se opredjeljuje za ovaj drugi izraz, ostajućitako u tradiciji židovskog govora.Iz Pavlovih poslanica sigurno je samo toda je on sav usredotočen na Isusovu smrti njegovo uskrsnuće i na njegovu proslavuu nebu. Isusovu preegzistenciju on pretpostavljakao posve razumljivu i svojim čitateljimapoznatu činjenicu, ali nikad o njoj negovori izravno niti je tumači. Jednako tako,on vrlo kratko spominje Isusovo utjelovljenje,ali nikad ne razmišlja o tome kako seono dogodilo. Pavao jednostavno polazi odEl Greco: Sveti Pavaotoga da je Isus svoju ljudsku narav baštiniopo majci, ne ulazeći u to kako se to sve odigralo,kao što nalazimo u Mateja i Luke. Onnema potrebe da, kao Matej, uz spominjanjeJosipa, Isusu osigura u židovskom smislupravno valjano rodoslovlje, niti da kao Luka,uz pomoć Duha Svetoga, njegovo rođenjeprikaže djelom Božje svemogućnosti. No,unatoč svemu, Marijina uloga je u Pavlovimposlanicama značajna i na tom stupnju razvojanovozavjetne teologije ti najstarijispisi predstavljaju temelj njezina kasnijegrazvoja.Svibanj 2006. // Broj 5 // Godište I. • 15

HodočašćeMEĐUGORJE JE POSTALOSUSRETIŠTEM RASELJENIHfra Ivan LandekaMeđugorska hodočašćenja traju tek 25 godina. Gospina ustrajnost, držanje vidjelaca, svećenika, župe ihodočasnika rodili su novo okupljalište Crkvi našega doba, svim protivljenjima usprkos. Koje su posebnostiMeđugorja? Ponajprije, to je prisnost s vidiocima, zavidna gostoljubivost i otvorenost prema hodočasnicima.Zatim, to je susret s “domaćom zadaćom” koju svojim porukama Gospa zadaje. Hodočasnici se vraćaju, svjesnida kod kuće trebaju dovršiti tu primljenu “domaću zadaću”. Moleći, ne osjećaju da tako gube vrijeme, nego seoplemenjuju. Postaju svjesni da su sukrivci u problemima, zlima, nesporazumima oko njih. To iskustvo, da Bogatreba tražiti i da se Bog može naći, liječi rane i čini život cjelovitim.Kad se govori o hodočašćima u župi Međugorje,ne treba se bojati kazati da su ona dio događajakoji su Crkvi odavno poznati. Kao i na mnogimdrugim mjestima, tako i u Međugorju, nisu ljudi stvaralidogađaje, nego su događaji stvarali hodočasnička mjesta isvetišta. Božji zahvati redovito su iznenadni, nepripravljenii nepredvidivi. Početak takvih događaja svakog uhvatina “spavanju”, pa su nesnalaženja i zbunjenost manje iliviše neizbježna stvar.Sve velike religije poznaju hodočašćeŠto pokreće vjernika da se otisne na hodočasnički put?Daleka odredišta, materijalni troškovi, neizvjesnosti putovanja,nezajamčena korist, sve to ne može odvratiti odputa hodočašćenja. Vidjeti svijet i njegove zanimljivosti iznamenitosti, vidjeti tragove dalekih vremena i kultura,postalo je gotovo obveza.Hodočasnička putovanja znatno su starijeg nadnevka.Ona su zamirala ili pak oživljavala onda kad se držalo da ćeizumrijeti. Značajno je napomenuti da su upravo hodočašćenjabila izvor novih iskustava, da se s hodočašća vraćalos kulturnim novitetima i dotada nepoznatim spoznajama.Ipak, hodočašća su izvorno bila i ostala putovanja na kojase otiskivalo zbog vjerničkog iskustva.Hodočašćenje je dio svih velikih religijskih sustavaprošlosti i sadašnjosti. U židovstvu je poznata praksa svečanoghodočašćenja u Jeruzalem. Islam također poznajehodočašćenje. Meka je za muslimane najpoznatiji hodočasničkicilj. Hinduizam i budizam imaju svoja hodočasničkamjesta.U vjerničkom shvaćanju život je jedna vrsta putovanja.Hodočašće je uvijek povezano s putovanjem. To je redovitoputovanje u nepoznato i poznato. Vjernik se upućuje nadulje ili kraće vrijeme s mjesta stalnog obitavanja. Cilj jeneko značajnije vjerničko mjesto. Izlazi se iz svakidašnjegaživotnog ritma i ubrzo uoči da neopazice prestaju nekamjerila kao što je strogo računanje i zbrajanje vremena.Dan postaje jedna cjelina. Svako hodočasničko mjesto imasvoje posebnosti i vjernik, izabirući kamo će se uputiti,najčešće se vodi tim posebnostima, a ne time je li negdjejedanput već bio ili nije.Zakazale isprobane metode zabraneHodočašća u Međugorje su novog datuma, počinju1981. Traju tek 25 godina.Sve je započelo svjedočanstvom šestero vidjelaca izBijakovića da im se ukazala Gospa i da ona želi govoriti.Najprije župi. Premda je sličnih događaja bilo mnogo uposljednjih sto godina, događaj je bio nesvakidašnji. Dvijesu se stvari pojavile kao moguća prepreka. Prvotna otvorenostza moguću istinitost događaja mjesnog biskupa PavlaŽanića preokrenula se u sumnjičav i protivan stav. U zemljiu kojoj su događaji započeli vlast su imali komunisti kojisu u tim događajima vidjeli neku vrstu prijetnje koju jetrebalo odlučno ukloniti, presjeći. Imali su svu vlast u rukamai sredstva potrebna za to. Dogodilo se da je metodikazakazala. Dobro poznate, isprobane i pouzdane mjere zabrana,zastrašivanja, zatvaranja, prijetnji, ocrnjivanja, višegodišnjegmedijskog rata nisu pokazale učinke. Ono štosu govorili ljudima kao da su govorili zidu. Hodočasnici subili u svom “filmu”. Gospina ustrajnost, držanje vidjelaca,svećenika, župe i hodočasnika rodili su novo okupljališteCrkvi našeg vremena.Mladost svetišta, neposrednost događaja i osoba nosilisu pokret obnove osobnog i zajedničkog kršćanskog života.I tomu je već četvrt stoljeća!Nije uvijek lako izdvojiti nešto što ćemo nazvati posebnošćunekog hodočasničkog mjesta.Ta sva imaju jedan izvor i zajednički cilj. Budući da samdugo živio u Međugorju, a druga svetišta i hodočasničkamjesta poznajem tek iz pričanja, iz knjiga i kratkih pohoda,teško mi je izdvojiti međugorske posebnosti.Pokušat ću, ipak, kazati ono što sam kroz dugogodišnjirad u Međugorju uočio kao posebnost. Dio toga spada unarav svih kršćanskih hodočasničkih okupljališta, a dio sumoguće posebnosti Međugorja.Međugorske posebnostiOno što vjernika na početku privuče da dođe u Međugorjejest neposrednost događaja i aktera. Uz to su isvjedočanstva ili neke uočljivije promjene u životu međugorskihhodočasnika. Glede neposrednosti: od prvih danaviđenjima se moglo nazočiti bez posebnih ograničenja.S vidiocima se moglo razgovarati, postavljati im pitanja,s njima jesti, s njima se družiti, s njima boraviti. U tompogledu, nije bilo nikakve tajnovitosti. Slično je bilo i sfranjevcima koji su radili u župi. Nije postojala nikakvaprocedura da susretnete župnika ili druge svećenike užupi. Kako tada, tako i danas, nakon četvrt stoljeća, postojijedna vrsta prisnosti. U župi je od prvih dana postojalazavidna gostoljubivost i otvorenost prema hodočasnicima- strancima i domaćima.Hodočasnici su se tako brzo srastali sa župljanima iobiteljima u kojima bi obitavali. Taj prvi dojam po dolaskuu Međugorje brzo je uklanjao predrasude, bojazni i sumnjičavosti.Tako se otvarao prostor Bogu da govori dušihodočasnika raspoloženoj za slušanje i neopterećenoj sitnimsporednim stvarima.Drugi korak je susret s “domaćom zadaćom” koju svojimporukama Gospa zadaje. Svi elementi poruka dobro supoznati iz Svetog pisma, naviještanja Crkve i vjeronauka.Činjenica pak da Gospa govori, a ona zna nešto o Bogu,podiže razinu pozornosti. Ono što je ušima dostupno, počinjese spuštati u srce, kako to opisuje jedan duhovnik. Itu može započeti, zapravo započinje živjeti jedno iskustvoČašćenje muke i križa Gospodinova na brdu Križevcu i spomen događaja spasenjau molitvi krunice događa se u prostoru bez svoda i krova. Prostor prirode,koji nije stjerao čovjeka u prostor bez vidika, nego zgusnuo odnos Neba i zemlje,daje duši normalno disati zahvaljivanjem i slavljenjem Boga u molitvi.16 • Glasnik mira // Međugorje

HodočašćeBožje blizine i Božje nazočnosti. Većina hodočasnika shvaćada se “domaća zadaća” ne odnosi samo na vrijeme kojeće provesti u Međugorju; oni se vraćaju svjesni da kod kućetrebaju dovršavati tu primljenu “domaću zadaću”. Ono štohodočasnika ispunja radošću i ponosom jest činjenica dase može moliti, a da se pri tom ne osjeća da gubi vrijeme,nego se oplemenjuje. Hodočasnici postaju radosni zbogčinjenice da su uspjeli jedan dan postiti.Postaju svjesni da su sukrivci u problemima, zlima, nesporazumimakoji su oko njih nastajali. I ne samo to. U sakramentupomirenja otvaraju prostor Bogu da poreda diostvari u njihovu životu i ponašanju. To iskustvo, po prvi putili ponovljeno nakon dužeg vremena, da Boga treba tražitii da se Bog može naći u svakodnevlju, liječi rane prošlosti isadašnjosti i čini život i osjećaj postojanja cjelovitijim. Činjenicada je za spoznaju Boga potrebno srce i duh više odznanja, zapravo je izvorna vjernička spoznaja.Dolaze pravoslavni kršćani,protestanti, anglikanci...Međugorska poruka jamačno je, htjeli mi to ili ne,puna i težine i lakoće. Zašto težine? Jer smo u svakidašnjemživotu okruženi potrošačkim i zabavljačkim mentalitetom.Svako uskraćivanje, prikraćivanje ili odricanje zvuči neugodno.Gospina riječ, koja svoj temelj ima u Bibliji, da Bogatreba staviti na prvo mjesto, zvuči zastrašujuće pred činjenicommnoštva osoba koje su nam životno važne, poslovaod kojih živimo, interesa kojih se ne možemo odreći. Bogastaviti na prvo mjesto? Mnogi samo zavrte glavom na turiječ. No, kad vjernik doživi da se Božje mjesto na njegovojživotnoj ljestvici popne naviše za nekoliko mjesta, ondanestane početne zatečenosti. Spoznaja da se Božje mjestou njegovu životu popelo naviše ne okrnjuje nego dopunjujeosobu, vraća je i vuče na mjesto tog novog i radosnogiskustva.Brda oko Međugorja, ono na kojemu se Gospa ukazala,i Križevac, mjesto križa Gospodinova, u hodočasničkojduhovnosti postali su vrlo važni, nezaobilazni. Gospa nasu porukama vraća Bogu Stvoritelju i svetosti njegova stvorenja.Čašćenje muke i križa Gospodinova na brdu Križevcui spomen događaja spasenja u molitvi krunice događase u prostoru bez svoda i krova. Prostor prirode, koji nijestjerao čovjeka u prostor bez vidika, nego zgusnuo odnosNeba i zemlje, daje duši normalno disati zahvaljivanjem islavljenjem Boga u molitvi. Kad opusti crkva i prostor okonje, ožive brda moliteljima i rijetko ćete biti te “sreće” da,uspinjući se na brda, budete sami. Pa bio to dan ili noć.Jedna zanimljivost upala mi je u oči. Međugorje jepostalo susretištem raseljenih. Rodbina i obitelji Talijana,Iraca, Nijemaca, Hrvata, Poljaka, Slovaka, Kineza, Korejacai drugih naroda koji su se raselili na sve kontinente izabiruMeđugorje kao mjesto svog ponovnog susretanja. U okriljuKraljice Mira obnavljaju vjeru i rodbinsku i obiteljsku povezanost.U hodočasničkim skupinama koje dolaze u Međugorjesve su češće pravoslavni kršćani, protestanti i članovi evangeličkei anglikanske Crkve. Jedna evangelička studentskazajednica iz Berlina godinama je ljetovala u Makarskoj. Petkomsu dolazili na pobožnost klanjanja križu Gospodinovu.Kad su ratni događaji doprijeli do Međugorja i hodočasnicinisu više mogli doći, živo su se zanimali što sedogađa. Svoju privrženost pokazali su golemom materijalnompomoći potrebnima, molitvom i zauzimanjem zaprestanak rata. Neki su se odvažili, i usprkos pogibelji putai boravka u Međugorju, došli svojim očima vidjeti što sedogađa sa župljanima koje su upoznali i s njima se povezali.Kad vidioci ili svećenici pohode s vremena na vrijememeđugorske skupove po svijetu, dočekani su i prihvaćenikao dio vlastite obitelji.U ratu su česti i brojni hodočasnici bili hrvatski vojnici.Polazeći na ratište ili se s njega vraćajući, svraćali bi KraljiciMira razbistriti glavu i dušu koje bi opteretile oporosti ipogibelji ratne fronte.U Međugorje se hodočasti ne nagovaranjem negozbog poticaja i potreba vlastite duše. Tu možda i leži odgovorna pitanje zašto jednom dijelu hodočasnika nikad dostaMeđugorja, te mu se vraćaju čim im se pruži prigoda. Ilije u planiranju godine već unaprijed ubilježeno.Svibanj 2006. // Broj 5 // Godište I. • 17

Svibanjska pobožnostSVIBANJ - MARIJIN MJESECTradicija štovanja Gospe i zazivanja njezine milosti u svibnju seže u 16. stoljeće. Potvrdio ju je papa Pio VII., aLeon XIII. i Pio XII. su objavili važne dokumente o njezinu štovanju i pobožnosti u sveopćoj Crkvi.Blagdan Pohođenja Marijina slavi se31. svibnja. Svibanj, kao i listopad,u pravom smislu riječi Marijini sumjeseci. Osim što je svibanj mjesec cvijećai ruža, on je i mjesec krunice ili ružarija.Svi Očenaši, Zdravomarije, Slavaocu i drugemolitve su buketi duhovnih ruža koji seslažu u jedan vijenac (krunicu), odnosnoružarij.Nikakvo čudo da je kršćanski svijet izabraodrugu nedjelju u svibnju i posvetio jezemaljskoj majci, da bi je tako približio nebeskojMajci Mariji.Moljenje krunice nije novijeg nadnevka,ali je Gospa od ukazanja u Lurdu, 1958., teu Fatimi, 1917., naglašava kao moćno sredstvoprotiv svakoga zla. Krunica je radosnodruženje s Gospom, što su mnogi moliteljikrunice iskusili.“Sažetak svega evanđelja”Pio XII. kaže da je krunica “sažetak svegaevanđelja”, dok Pavao VI. govori o njezinoj“evanđeoskoj naravi”. U nizu deseticakojima se moli krunica, nalazi se “uređenoi postupno odvijanje djela spasenja” koje jeKrist izveo zajedno s Marijom. Desetice iduonim povijesnim redom kojim je božanskaRiječ izvela djelo spasenja s redoslijedomdogađaja te se podudara s planom prvotnoganavješćivanja vjere. U krunici su Kristovodjelo i Marijina suradnja izraženi uskladnom spoju, tako da su Isus i Marija usvim deseticama sjedinjeni u djelu spasenja.Papa upozorava na takvo moljenje kojeomogućuje tiho razmatranje otajstava krunice.Bez razmatranja, krunica bi bila “tijelobez duše”, upavši u mehaničko ponavljanjeformula koje sliči “poganskom blebetanju”,prekorenom od Isusa (Mt 6.7).Smireno molitiPotrebno je smireno moliti da se omogućirazmatranje. A budući da je Gospa i tekako svjesna svoje posredničke i majčinskeuloge, ne čuva ljubomorno moliteljekrunice za sebe, ona ih vodi k svome SinuIsusu. To je smisao ne samo krunice nego18 • Glasnik mira // Međugorjei svake druge pobožnosti, (do)voditi iskrenemolitelje k Isusu. Gdje to nije slučaj,kriva je molitva i kriva je pobožnost ili jekriv molitelj. Tko moli krunicu svaki dani k tome još posti, a nema volje, čak i neosjeća potrebu odreći se grijeha, napredovatiu savršenosti, pa i same sakramentesv. ispovijedi ili euharistije drži suvišnim,molitva mu je samo “blebetanje”. To značida krunicu treba moliti drugačije, moliti jene jezikom nego srcem. Dakako, to je lakšereći nego ostvariti. Misli dolaze i rastresaju.Čovjek nije često ni svjestan da je “odlutao”u mislima.Zato je za molitvu krunice važna priprava,kao što je važno pripremiti se i za sudjelovanjeu Misnom slavlju. Dobro je moliti krunicuobiteljski ili u široj zajednici. Prije svake deseticeizreći posebnu nakanu, koja je u skladus evanđeoskim sadržajem u idućoj desetici.Kada moli obitelj, otac ili majka mogu navestiviše nakana prije svake desetice, koje bi obiteljibile posebno bliske i potrebne.U široj zajednici predmolitelj mora promislitikojim nakanama može probuditisrca nazočnih. Čini mi se da je svakidašnjemoljenje krunice u crkvi sv. Jakova u Međugorju(prije i poslije sv. Mise) putokaz zasabraniju molitvu.Naime, predmolitelj krunice iznese prijesvake desetice jednu određenu nakanu ipozove okupljenu zajednicu da na tu nakanumoli i još k tome se pjeva između svakedesetice. Prakticira se i meditativna šutnja.A kada će molitelj primijetiti plodovesvoje molitve?Kada ne bude razmišljao samo o tjelesnomozdravljenju, ili nečem materijalnom,nego o zdravlju duše; kada prestane molitiiz običaja; kada nađe prikladno vrijeme zamolitvu i, ako je moguće, počne moliti sčlanovima obitelji, taman bio i samo jedančlan obitelji s kojim će moliti!Grijeh je stalna zapreka da molitva doneseduhovno, pa i tjelesno ozdravljenje.Kriva molitva je poput nerodne smokve,koju je Isus prokleo. Ipak, čovjek s grijehomsam sebe osuđuje.fra Karlo LovrićNitko od njih nije izgubio životKoju snagu ima molitva krunice, pokazatće sljedeći primjer: Amerikanci, da bi zaustaviliJapan u daljnjim borbenim pothvatimaza 2. svjetskoga rata, bacili su atomskubombu na Hirošimu i Nagasaki, dva japanskagrada u kojima je tisuće i tisuće ljudiizgubilo život. Posljedice su vidljive i danas.

Svibanjska pobožnostU široj zajednici predmolitelj mora promisliti kojim nakanama može probuditisrca nazočnih. Čini mi se, da je svakidašnje moljenje krunice u crkvi sv. Jakovau Međugorju (prije i poslije sv. Mise) putokaz za sabraniju molitvu.U Nagasakiju je, u trenutku bacanja atomskebombe, tako reći u “epicentru”, u jednoj kućiciživjela redovnička isusovačka zajednicaod osam članova. Nitko od njih nije izgubioživot. Znanstvenici do dana današnjega nemogu objasniti, kako su se redovnici moglispasiti. Objašnjenje su dali sami redovnici.Svaki dan molili su KRUNICU.Papa upozorava na opasnostiVeć u kršćanskoj davnini štovanje Marijepoprimilo je svoje pučke oblike izvan liturgije.Za sve te oblike II. vatikanski sabor imapoticaj “da velikodušno gaje štovanje premaBlaženoj Djevici” te da “mnogo drže do činai pobožnih vježbi Njoj u čast što ih je u tijekustoljeća preporučilo Učiteljstvo”. (Lg 67)Papa Pavao VI. u svojoj pobudnici upozoravai na neka iskrivljenja pučke pobožnosti:pretjerivanja koja vode u krivotvorenjevjerske nauke o Mariji; uskogrudnosti kojezatamnjuju Marijin lik i njezino poslanje;površna lakovjernost koja bi htjela ozbiljnoživotno zalaganje zamijeniti lakoumnimpovjerenjem u posve izvanjske činepobožnih vježbi; jalova i časovita osjećajnostumjesto ustrajnog i marljivog naporakoji traži evanđelje.Nasuprot tim iskrivljenjima, Papa opisujeispravnu pobožnost prema Mariji nasolidnom temelju vjere. I svrha štovanjaDjevice je u ostvarenom kršćanstvu: “dase Bog proslavlja te da se kršćani potaknu,kako će s Božjom voljom posve uskladitisvoj život i ćudoređe”.Papa, osim što upozorava na mogućeopasnosti iskrivljavanja marijanske pobožnosti,skreće pozornost na važnostmoljenja Gospine krunice i Anđeoskogpozdrava.A Ivan Pavao II. ističe u svojoj okružnici“Otkupiteljeva Majka” usklađenost liturgijei marijanske pobožnosti kao povijesnučinjenicu kroz stoljeća: “Stoga je s pravomkršćanski puk za svoju pobožnost uvijekodabirao usku vezu između pobožnih vježbiprema Blaženoj Djevici Mariji i euharistijskogštovanja. To se može opaziti uliturgiji, bilo zapadnoj, bilo istočnoj, upredaji redovničkih zajednica, u duhovnomenastojanju pokreta našega doba, pa imladenačkih, u pastoralnome radu marijanskihsvetišta…”(RM 44)Upravo bismo mogli papu Ivana PavlaII. nazvati velikim prijateljem i zagovornikomkrunice, odnosno velikim štovateljemGospe. Osim što je 2002. uveo još jednootajstvo krunice (otajstvo svjetla), i što jemolio svaki dan krunicu, posvetio je, upravou svibnju, 13. svibnja 1982., cijeli svijetBezgrješnom Srcu Marijinu, kako je to tražilaGospa Fatimska.“Želio bih preporučiti svim kršćanskimobiteljima moljenje krunice, da mogu uživatiljepotu zajedništva s Gospom, meditirajućiradosna, žalosna i slavna otajstvanašega otkupljenja i tako posvete vesele ižalosne trenutke svakidašnjeg života (…)Marija, Kraljica sv. Krunice, neka bude učiteljicai voditeljica svake obitelji u ovojmolitvi, meni tako dragoj. Moliti krunicuznači biti u Marijinoj školi…” – Ivan PavaoII. (Literatura: Evo ti majke! - A. Weissgerber)Svibanj 2006. // Broj 5 // Godište I. • 19

ŽELIM DA SVAKI OD VASKOJI OVO VRIJEME BIO BOG NA VAM OVOM JE DAROVAOIZVORU MILOSTI DOĐE U RAJKAO MILOSNO VRIJEME. ZATO,S POSEBNIM DAROMKOJIDJEČICE,ĆEISKORISTITEMENI PREDATI,SVAKIA TRENUTAK TO JE SVETOST.I MOLITE, MOLITE, MOLITE.

Uz prvu obljetnicu pontifikata Benedikta XVI.BENEDIKT - BLAGOSLOVLJENIBenedikt XVI. bio je u pravu kad je prije godinu dana, 19. travnja 2005., sluteći ishod glasovanja koji seusmjeravao prema njegovu imenu, izrekao kako osjeća da se sječivo giljotine okomljuje prema njegovu vratu.I zacijelo, u djeliću sekunde, to se sječivo sručilo na njega te načinilo nepovratni i nepredvidivi usjek u cijelomnjegovu životu. Ako je dotada bio smatran Velikim inkvizitorom, čuvarom pravovjera i morala, vatikanskimpolicajcem, oklopnim kardinalom, posvuda ozloglašavan, - ali mu nitko nije mogao osporiti briljantnost misli,sposobnost raščlambe, pronicljivost, genijalnu darovitost izricanja zamršenih stvari jednostavnim, razumljivimrječnikom, od toga usjeka imamo pred sobom posve drugu osobu. Sve što je široka javnost znala o Ratzingeru,počivalo je zapravo na golemim i neoprostivim predrasudama ili pak neznanju.dr. fra Tomislav PervanNakon samoga izbora za Papu te pristankanovoizabranoga, kardinal-đakon čitaIsusove riječi upućene Petru: “A ja tebivelim: Ti si - sada - Petar/Stijena, i na toj Stijenisagradit ću svoju Crkvu te je sile Pakla ni Podzemljane će nadvladati” (Mt 16,18). Od toga trenutkapostaje kardinal Ratzinger Benedikt-Stijena.I nije se izgubio u pregolemim tragovimašto mu ih je ostavio njegov prethodnik, nego jesmjelo kročio za Gospodinom, svjestan da službune može obnašati bez Božje pomoći.Kroz 25 godina vodio je glavni crkveni ured,bio pročelnik Zbora za nauk vjere, a prethodnoje kroz isto toliko godina bio profesor, upoznavaocrkvenu misao, ulazio u dubine Božje objave,skupljao znanje, mudrost, iskustvo, uranjaou svetost tako da se u njemu slijeva sve sveto inajbolje iz crkvenoga života. Stoga danas privlačii osvaja, a na njegovim audijencijama dosadaje bilo oko četiri milijuna ljudi, gotovo dvostrukoviše nego kod prethodnika kroz jednu godinudana. Kao da mu je veliki prethodnik utro putsvojim djelom i oporukom. U Benediktovim suriječima nazočni veliki crkveni oci i naučitelji;Sveto pismo dolazi do riječi u svoj svojoj duljini,dubini, širini, visini, svim svojim protežnicama,što slušatelje sokoli, obdaruje, tješi i obogaćuje.Čovjek od današnjega Pape odlazi bogatiji,prosvjetljeniji...Srce pokreće sveNjegova je velika karizma dubok uvid u objavljenuIstinu - a to je sami Bog. Istina u osobi,u Isusu Kristu. Stoga se sva njegova teološka iučiteljska misao užarištuje oko Isusa. U ljubav i22 • Glasnik mira // Međugorje

prijateljevanje s Isusom. Zna on da se ta istinanikada ne spoznaje čisto razumski, intelektualno,nego ponajprije srcem. Ono što čovjek shvatiglavom, treba spustiti u srce, jer srce pokrećesve. Čega je puno srce, onim usta govore! - rekao jedavno sam Gospodin.Papa je ne samo veliki učenjak, naučitelj Crkvenego i veliki molitelj. Uvijek traži trenutkesabranosti i molitve. Ljudi molitve su uvijek traženikao iskusnici, kao veliki dušobrižnici. Istinakoju posreduje zahvaća ljude. Istina ne ostajezakopana, ona ustaje, uskrsava kao što je i Kristuskrsnuo iz groba. Papa je zahvalan partner,aktivni sugovornik u pitanjima društva, politike,povijesti, etike, morala, svijeta. Navijestio jeobračun suvremenom relativizmu i nemoralu,razvratu i posvjetovnjačenju, koje ne priznajenikakve trajne istine. Suvremeni se relativizammora urušiti kao i sve prethodne totalitarneideologije. Treba podariti svijetu dublji smisao.Papa je ravnopravan sugovornik u razgovorima,raspravama, nastupima. Svijet ga sluša. Svijetje još od bolesti i smrti njegova prethodnikausmjerio svoje oči i uši te antene prema VječnomeGradu, Papinim odajama, audijencijama nakojima je iz tjedna u tjedan sve više posjetiteljai slušatelja.Još kao pročelnik Kongregacije kard. Ratzingermolio je pokojnoga Papu da ga oslobodiodgovorne službe kako bi se mogao posvetitipisanju svoga životnoga opusa. Pokojnik mu tonije dopustio, vjerojatno imajući u svome zrenikuCrkvu i njezine potrebe. Pokojni je Papa biosvjestan da nitko ne poznaje Crkvu kao Ratzinger,niti da ikoga poznaje Katolička Crkva boljeod Ratzingera. I Wojtyla je bio u pravu. Ta uzajamnostu poznavanju bijaše presudna u svemui zato onako brz izbor - već u četvrtom glasovanju.Namjesto pisanja knjiga i mirne starosti unekoj benediktinskoj opatiji, Benedikt XVI. naučavai podučava cijeli svijet Kristovoj i Božjojmudrosti. Govori kao istinski crkveni naučitelj,slijedeći primjere velikih crkvenih otaca. On jenajmoderniji papa odavna, on je Papa-učenjakkoji je i mjerodavno oblikovao i pontifikat svogaprethodnika, Ivana Pavla. Izbliza je promatrao iproživljavao, što to znači i kako je to biti Papa.Papa je veliki analitičar, veliki teolog, i snažansugovornik, onaj tko zna voditi dijalog sa svakimte tko zna sve integrirati u jednu cjelinu.On suvereno vlada Biblijom, Božjom riječikao i svetim ocima te velikim crkvenim teolozima.Navodi često i svece, velikane vjere, ali iljude duha, umjetnosti, poezije, glazbe. U svemuje potka misao koja glasi: Vjera se prenosisamo s osobe na osobu. Bez osoba, bez ljudikoji žive autentično i vjerodostojno svoju vjeru,nema vjere. Kod našega Pape je to vidljivo, onživi što govori. Podudarost života i riječi. Iz njegovihusta izlaze uvjerljivi odgovori, natopljenii napojeni Svetim pismom, predajom Crkve,velikanima duha i srca. Iz njega ižaruje vedrinai optimizam kako Isusova poruka nije izgubilaništa od svoje suvremenosti nakon dvije tisućegodina. Crkva je uvijek mlada i svježa, jer je BožjiDuh obnavlja.Liturgija kao prostor SvetogaBenedikt je svjestan svoje dobi. Njegov jeprethodnik bio dvadeset godina mlađi kodizbora za Papu. Zato on racionalno koristi svojevrijeme. Svoj je ogrtač dao ukrasiti mnoštvomJakovljevih školjki, iz svoga grba, znamenom sv.Augustina, tragatelja za istinom, ali isto tako ihodočasničkim znakom. Papa nije političar. Istotako on nije osoba koja bi stvarala projekte. Projektje (za)dan u Isusovoj osobi i riječi. Njoj senema što uzimati niti dodavati. Stoga je i rekaou nastupnom govoru da nema nikakva programa.Program je već zacrtan u Kristovu liku, djelui ustavu.U svojim je dosadašnjim nastupima zacrtaotri cilja: Ponajprije svetost i nedodirljivost svakeljudske osobe, ljudskoga bića. Doživio je na svojojkoži nacistički totalitarizam kao što je njegovprethodnik proživio i nacizam i komunizam, tedvije protunaravne, protubožne i protučovječneideologije. Potom mu je na srcu bogoštovlje-liturgija.Liturgija kao prostor Svetoga. Doživio jenakon Koncila urušavanje dotadašnje liturgije,strašni ikonoklazam, rušenje i uklanjanje tisućljetniholtara i kipova u Zapadnoj Crkvi, kaokad se urušava golema katedrala. Lomove koje jeproizvela pokoncilska ‘obnova’, pokušat će premostiti.I kao treće, on uporno traži pravo glasaza vjeru i kršćanstvo, za Crkvu, u suvremenoj Europi.Kršćanstvo i vjera ne smiju postati privatnastvar. Politička je Europa krajnje netolerantna,nesnošljiva prema svemu što odiše kršćanstvomi vjerskim osvjedočenjem. Kršćanstvo ne smijeizgubiti bitku pred suvremenim relativizmom.Najavio je obračun diktaturi relativizma već uočiizbora za Papu kao zagovornik Apsolutnoga, Svetoga,Vječnoga. Sebi je još kao novoređeni biskupKroz 25 godina vodio je glavni crkveni ured, bio pročelnik Zbora za nauk vjere, aprethodno je kroz isto toliko godina bio profesor, upoznavao crkvenu misao, ulaziou dubine Božje objave, skupljao znanje, mudrost, iskustvo, uranjao u svetosttako da se u njemu slijeva sve sveto i najbolje iz crkvenoga života.Uz prvu obljetnicu pontifikata Benedikta XVI.uzeo geslo Suradnici Istine. Tome ostaje trajnovjeran. Suradnik Krista - Istine.Istodobno je on osoba duboke djetinje pobožnosti.Upravo kao prvopričesnik. Prijateljskiraspoložen, spreman priteći u pomoć. Ni trunkataštine ili oholosti u svemu nastupu. Osoba kojacijelim bićem teži za svetošću, govori o svetosti,ižaruje istinsku pobožnost u svome nastupu.Osoba koja je izišla iz dvadesetog stoljećazdrava, neokrnjena, koja znade poruku IsusaKrista podastrijeti te ponuditi uvjerljivo. Osobakoja se stalno pita, kamo smjera ovaj svijet usvome materijalizmu, bez Isusa Krista. Masovnabezbožnost je nužno povezana s gubitkommorala, etičkog ponašanja. Papi je savršeno jasnokako Crkva nije samo institucija s golemimaparatom, nego da je Crkva prvenstveno ondasnažna ako je nose snažni i uvjerljivi pojedincikoji autentično žive svoju vjeru.Vjera - svakodnevno ponovno otkrivanjePoznati talijanski novinar V. Messori uspoređujedanašnjega Papu i njegova prethodnikaovako: “Ivan Pavao II. - paradoksalno - ne trebavjere. On je bio mistik. A mističaru mnoga promišljanjaništa ne pridodaju niti koriste. On promatra,on dotiče, on jednostavno stvari vidi. Zanjega je vjera čista očevidnost. Tu nema nikakvaprostora za pitanja ili dvojbe bilo koje vrste. Stoga motrišta Benedikt XVI. jest naprotiv istinskipostmoderni intelektualac. Za njega je vjerasvakodnevno ponovno otkrivanje, nešto čega setemelji moraju uvijek iznova tumačiti. On je netkotko propituje vjeru te tko poznaje također imogućnost sumnje. Jasno, on sam ne dvoji, onne sumnja. Ali on zna da veliko mnoštvo ljudina Zapadu sumnja. I upravo tima i takvima želiPapa ponuditi odgovor”. Ako je kod Ivana PavlaII. stajala u prednjem planu osoba, lik, kodovoga Pape imamo u prednjem planu sadržaj,poruku, snažnu riječ. I posvuda u svijetu rastenaklada Papinih knjiga. On se prevodi, čita, sluša.On nudi sadržaj, smisao. Netko je rekao da jenjegova enciklika o Bogu ljubavi pisana biblijskimrječnikom. Zar ju je mogao drukčije pisati,zaljubljenik u Ljepotu, Ljubav, Istinu?Sadržaj svega jest Bog - Istina, Dobrota, Ljepota.Odavna vrijedi načelo zamjenljivosti tihpojmova. Istinito jest i dobro i lijepo, dobro jeistinito i lijepo, ljepota je istinita i dobra. Natome se temelji kršćanska dogmatika, moralkai estetika. Bog - istiniti - očituje se u ljubavi avidljiv je u ljepoti. O tome predivno zbori svakiput današnji Papa. Vrijedi ga slušati i slijediti. Imoliti za njega da još dugo naučava s Petrovestolice cijeli svijet, ljubitelj Krista, istine, dobrote,ljepote (oličene u njegovu Mozartu). U KristovoIme.Svibanj 2006. // Broj 5 // Godište I. • 23

Vijesti, najave, obavijestiPriredila Lidija ParisNAJTIRAŽNIJI IRSKI KATOLIČKI TJEDNIK“THE IRISH CATHOLIC” ZANIMA SE ZA MEĐUGORJEŽupnik dr. fra Ivan Sesar i Michael KellyPočetkom travnja 2006. u Međugorjuje boravio Michael Kelly, novinar najtiražnijegirskoga katoličkog tjednika“The Irish Catholic” koji priprema seriju članakao ovom molitvenom središtu. “The IrishCatholic” izlazi od 1888., tiska se u 31.000primjeraka (što predmnijeva oko 100.000 čitatelja)i izvještava o životu Crkve u Irskoji u svijetu. Želi dati alternativu: budući damnogi mediji donose vijesti koje deprimiraju,drže da bi katolički mediji trebali donositipozitivne sadržaje i nadu.Michael Kelly pratio je život hodočasnikaengleskoga jezičnog područja, napose onihkoji dolaze iz Irske. Slijedio je molitveni programu crkvi i na molitvenim mjestima. Međugorskižupnik dr. fra Ivan Sesar upoznaoga je sa životom i radom ove župe.O svojim dojmovima, Michael Kelly rekaoje sljedeće:“Ovdje vidim ljude koji mole. U središtusu sakramenti, euharistija – Misa i klanjanje,dakle ono što je ključno za našu vjeru.Tri sata večernjeg programa prošla su takobrzo da nisam ni primijetio.Međugorski pokret vrlo je snažan u Irskoj,napose u župama, u kojima su osnovane brojnemolitvene skupine. Godišnje oko 20.000Iraca dolazi u Međugorje, a kad se vrate donoseiskustvo i plodove molitve i tako obnavljajuživot svojih župa. Želio bih da ova reportažapotakne čitatelje da se upitaju: ima liGospa i meni nešto za reći?Mislim da Gospina poruka za Europu danaspredstavlja izazov. Gospa stalno govorio Božjoj ljubavi. U Europskoj uniji danaspostoji mir i prosperitet, ali ako mir nije zasnovanna čvrstim temeljima, srušit će se.Jedino što nam je zajedničko u Europi – odPoljske do Irske – to je vjera. Ako vjera neujedini Europu, nemamo ništa drugog zajedničkog.Karta Europe često se mijenjala uzadnjih 100 godina. Zemlje odlaze i prolaze,ali Krist ostaje. Nije čudo da se Gospa ukazujeupravo ovdje. Neke starije tradicionalnekatoličke zemlje, kao Francuska i Irska, gubevjeru. Možda nove zemlje koje ulaze u Europuimaju zvanje obnoviti Europu i vjeruu Europi.”CVJETNICA -NEDJELJA MUKEGOSPODNJECvjetnicom ili Nedjeljom Muke Gospodnjezapočinje Veliki tjedan, vrhunackorizmene priprave za blagdan Uskrsnuća.U Međugorju, liturgija Cvjetnice većtradicionalno započinje na prostoru oko temeljastare župne crkve. U procesiji, nakončitanja evanđelja ulaska Gospodinova u Jeruzalemte blagoslova grančica, svećenici inarod kreću prema župnoj crkvi gdje se slaviMisa Muke Gospodnje.Liturgiju je predslavio župnik fra Ivan Sesar,a Muku su pjevali fra Karlo Lovrić i fraBože Milić, uz župni zbor pod ravnanjemsestre Slavice Kožul. Župljanima su se i ovegodine pridružili brojni hodočasnici iz okolnihmjesta i iz inozemstva. Posebno brojnibili su hodočasnici iz Hrvatske.24 • Glasnik mira // MeđugorjeBlagoslov grančica na Cvjetnicu

SVETO TRODNEVLJEVELIKOG TJEDNA -USKRSSveto trodnevlje Velikog tjedna i blagdanUskrsa i ove su godine u Međugorjuokupili brojne hodočasnike sasvih kontinenata i iz raznih jezičnih skupina:engleski, njemački, francuski, talijanski,španjolski, češki, slovački, latvijski, rumunjski,flamanski, malteški, arapski (Libanon iEgipat), te hrvatski.Na Veliki četvrtak prije podne nije bilo sv.Mise. Poslije podne, hodočasničke skupineslavile su liturgiju Velikog četvrtka na raznimjezicima, a Misu Večere Gospodnje u župnojcrkvi na hrvatskom jeziku predvodio je župnikfra Ivan Sesar. Noćno klanjanje od 22.30do 24 sata predvodio je fra Ljubo Kurtović.Na Veliki petak prije podne jezične skupinepolazile su na Križevac na molitvu Križnogputa, svakih pola sata: prva skupinakrenula je u 6.30 ujutro, a posljednja, na hrvatskomjeziku, u 11 sati. Molitvu Križnogputa predvodio je župnik fra Ivan Sesar. Brojnihodočasnici individualno su se uspinjalina Križevac i tijekom popodneva. Poslijepodne održavala se liturgija Velikog petkana raznim jezicima, a navečer u 18 sati nahrvatskom jeziku. Liturgiju Velikog petka nahrvatskom jeziku predvodio je fra StjepanMartinović. Muku po Ivanu pjevali su fraKarlo Lovrić i fra Bože Milić, uz župni zborpod ravnanjem sestre Slavice Kožul.U subotu, jezične su skupine slavile uskrsnuliturgiju riječi u popodnevnim satima.Navečer, u 20 sati, pridružile su se župljanimana uskrsnom bdijenju i klanjanju u župnoj crkvi.Uskrsno bdijenje predslavio je fra TomislavPervan, a noćni sat klanjanja od 23 do 24sata predvodio je fra Ljubo Kurtović.Tijekom cijeloga Velikog tjedna domaći istrani svećenici proveli su velik dio dana uispovjedaonicama, a fratri na službi u Međugorjuposebnu su pozornost posvetili bolesnimi starim župljanima koje su ispovijedalikod kuće. I ove je godine zbog velikog brojavjernika i nedostatka prostora u župnoj crkviorganiziran videoprijenos svih liturgijskihzbivanja, tako da su ih hodočasnici moglipratiti na velikom ekranu u novoj dvorani ipred crkvom.Na Uskrs, svete Mise slavile su se po uobičajenomblagdanskom rasporedu.Tijekom svete trodnevnice i na blagdanUskrsa podijeljeno je preko 15.000 sv. pričesti,a svaki su dan u koncelebraciji bila prosječnopo 52 svećenika.Uponedjeljak, 24. travnja 2006., u Međugorju je boraviopredstavnik talijanskog veleposlanstva u BiHPier Luigi Bianchi-Cagliesi, zadužen za odnose smedijima te za suradnju i razvoj.U župnom uredu, Bianchi-Cagliesi susreo se s međugorskimžupnikom dr. fra Ivanom Sesarom, s kojim je razgovaraoo životu župe, napose o talijanskim hodočasnicimakoji dolaze u velikom broju.Poslije susreta sa župnikom, Bianchi-Cagliesi dao jekratki intervju za Radiopostaju “Mir” Međugorje. Govorioje o svojem viđenju Međugorja kao molitvenog mjesta imjesta Gospinih ukazanja. Prema njegovim iskustvima,da bi se shvatilo Međugorje i međugorsku poruku, trebase osloboditi kako predrasuda tako i intelektualnih sponaracionalnosti i otvoriti srce evanđeoskoj jednostavnosti skojom nam se Gospa obraća.LJETNI RASPOREDVijesti, najave, obavijestiPREDSTAVNIK TALIJANSKOG VELEPOSLANSTVAU BIH POSJETIO MEĐUGORJESVEČANA MISA U ŠURMANCIMANA BLAGDAN MILOSRDNOG ISUSAUprvu nedjelju po Uskrsu, 23. travnja 2006., u Šurmancima- jednoj od filijalnih crkava župe Međugorje- svečanom svetom Misom obilježen je blagdanMilosrdnog Isusa.Tijekom devetnice pripreme za blagdan, mještani susvake večeri molili krunicu Milosrdnog Isusa. Na sam blagdan,središnje slavlje bila je sveta Misa u 10 sati, koju jepredslavio međugorski župnik dr. fra Ivan Sesar, u koncelebracijis fra Petrom Vlašićem, koji se pastoralno brine zaovu filijalu. Na Misi su se mještanima pridružili i brojni hodočasnici.U popodnevnim satima i do kasno u noć, rijekevjernika iz raznih zemalja, a napose iz Italije, dolazile sumoliti pred ikonom Milosrdnog Isusa.Izgradnju ove crkve molitvama i materijalno pomoglaje jedna molitvena skupina iz Trenta (Italija) koja jemeđugorskoj župi darovala i monumentalnu sliku MilosrdnogIsusa bremenitu značenjem: čudo iscjeljenja kojese dogodilo posredstvom te slike bilo je jedan od dokazapri beatifikaciji sestre Faustine Kowalske i priznanju pobožnostiprema Milosrdnom Isusu, te proglašenju blagdanaMilosrđa u prvu nedjelju poslije Uskrsa. Ova se slika nalaziiznad oltara u crkvici u Šurmancima koja je i posvećenaMilosrdnom Isusu.Otkad je izgrađena crkvica Milosrdnog Isusa u Šurmancima,u nju hodočaste brojni vjernici. Odlaze organiziranou skupinama da bi pred ikonom Milosrdnog Isusa moliliPier Luigi Bianchi-Cagliesi sa suprugomčesto i rado dolazi u Međugorje.krunicu u čast Božanskog Milosrđa i preporučili se MilosrdnomIsusu.raspored molitvenog programa u Međugorju počinje 1. svibnja. Molitva krunice u župnoj crkvi započinjeu 18 sati. Sv. Misa je u 19 sati, a nakon Mise slijedi uobičajeni molitveni raspored, ovisno o danu u tjednu. Euharistijskoklanjanje srijedom i subotom bit će u 22 sata, a molitva krunice na Podbrdu i Križni put na KriževcuLjetniu 16 sati.Svibanj 2006. // Broj 5 // Godište I. • 25

Vijesti, najave, obavijestiSUSRET HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI - PULA 2006.UPuli je 29. travnja 2006. održan Susrethrvatske katoličke mladeži. Susretje postao već tradicionalan. Održavase svake dvije godine i okuplja mlade izsvih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovinei bliže dijaspore. «Učitelj je ovdje i zove te»,riječi su iz Ivanovog evanđelja i one su bilegeslo i tema vodilja ovog okupljanja.Na početku Susreta sve sudionike pozdravioje mons. Ivan Milovan, porečko-pulskibiskup. Nakon toga uslijedio je prigodniprogram u kojem su se izmjenjivali duhovnaglazba i poznati istarski estradni umjetnici.Mladima je svoja vjernička svjedočanstvaiznosio Ivan Filipović, bivši ovisnik o drogikoji se obratio, izliječio i postao svećenik, aRafael Dropulić Rafo je govorio o svom putuvjere. Veliko zanimanje izazvao je veseli LinoČervar te poznati glumac i redatelj, uvijekzanimljivi Rene Medvešek.U 18 sati uslijedilo je euharistijsko slavlje,vrhunac Susreta, koje je predvodio kardinalJosip Bozanić uz koncelebraciju nuncija,skoro svih hrvatskih biskupa i oko 270svećenika. Kardinal je u propovijedi pozvaomlade da im Sveto pismo postane «lektiraživota». «Pozvani ste biti Božji. Pozvani steobnoviti u sebi sliku Božju, pozvani ste nasvetost».Pulska arena je prigrlila oko 18 tisućamladih koji su molitvom i pjesmom radosnosudjelovali u Misnom slavlju. Nakon Misnogslavlja uslijedio je prigodni duhovno-glazbeniprogram. Po završetku programa mladi suse razišli po župama diljem lijepe Istre, gdjeBISKUP KOMARICAO MEĐUGORJUPrije rata bio sam službeno više puta uMeđugorju. Međugorje je već odavnosvjetski fenomen koji je prerastao mjesnubiskupiju. O fenomenu Međugorja trebaodlučivati Sveta Stolica, a domaći biskupima pravo i dužnost brinuti se o ispravnomliturgijskom pastoralu i u toj župi svoje biskupije.(Večernji list, 25. 4. 2006.)su bili smješteni po obiteljima. Sutradan,u nedjelju 30. travnja, u zajedništvu sa župnimzajednicama sudjelovali su u Misnimslavljima i prigodnim programima pripremljenimupravo za ovu prigodu. Mladi izžupa Međugorje, Tomislavgrad, Kočerin i još8 župa iz Hrvatske, bili su gosti u župi sv. Lucijeu Starom Pazinu. Ne možemo ne spomenutiistinsku srdačnost istarskih domaćina,toplinu gostoprimstva i prijateljstvo koje jespontano nastajalo.Mladenačka vjera i polet, iskustvo jedinstvaCrkve, nova prijateljstva i gostoprimstvodomaćina ovaj će susret urezati u srca ipamćenje svih sudionika.fra Bože MilićZAHVALA GOSPI, KRALJICI MIRADva austrijska policajca, Herbert Fuchs(43) iz Beča i Herbert Fuik (46) iz Graza,uoči Uskrsa obojili su drvene križevena Križevcu, postavljene uz brončanepostaje Križnog puta poznatoga talijanskogkipara Carmela Puzolla. Njih dvojica su, kakosu nam kazali, i postavili sadašnje drvenekriževe na Križevcu 8. kolovoza 2001. jer sukriževi koji su tu ranije stajali bili dotrajali.“Time smo zahvalili Kraljici Mira za sve štoje za nas učinila”, kazali su nam ovi velikištovatelji Majke Božje.Herbert Fuchs, iskusni djelatnik ministarstvaunutarnjih poslova u Beču, ističe kakoće drvene križeve bojiti i održavati dok ježiv. Herbert Fuik, načelnik policije u Grazu,naglašava kako je baš zahvaljujući Međugorjuupoznao mnoge ljude iz cijeloga svijetas kojima svakodnevno komunicira. Njih dvojicasvake godine hodočaste u Međugorje i26 • Glasnik mira // MeđugorjeHerbert Fuchs I Herbert Fuikboje drvene križeve na ovom “svetom brdu”,kako su ga nazvali hodočasnici, i to najčešćeu proljeće i jesen. Na ovom, u svijetu poznatombrdu, postavljeno je petnaest drvenihkriževa – uz četrnaest postaja Muke Kristove,petnaesta postaja je postaja Uskrsnuća.U kolovozu 2001. ova dvojica pobožnihpolicajaca iz Austrije donijeli su križeve izrađeneod najkvalitetnijeg drveta. Postavljalisu ih tri dana. Kada su ih ugrađivali, bila jeizuzetno visoka temperatura, viša od 40 stupnjeva.Vodu i cement nosili su na leđimado svake postaje na Križevcu. Stare križevekoje su skinuli slali su diljem svijeta. Jedanod tih starih križeva nalazi se u Meksiku, usvetištu Gospe Guadalupske, ostali u Italiji,Brazilu, Americi... Jedan je u Austriji, u vrtuobitelji Fuik, gdje se njegova obitelj svakodnevnomoli.Marijan Sivrić

Vijesti, najave, obavijestiPO ŠVICARSKIMULICAMA I CRKVAMAPASIJA NA HRVATSKINAČINNa Cvjetnicu i Veliki petak, u gradovimaSolothurnu i Oltenu u središnjojŠvicarskoj, izvedeno je jedinstvenoprikazanje Isusove muke i uskrsnuća premapoznatom igrokazu Šimuna Šite Ćorića “SlučajGalilejac”, a kojem je sam autor bio i redatelj.Više od četrdeset glumaca, pjevača isvirača izvelo je potresnu dramu o Isusovoj iljudskoj muci, uspješno povezujući stoljetnutradiciju pasionskih prikazanja po hrvatskimkrajevima s teškoćama i patnjama suvremenogčovjeka i svijeta.Neobičnost ovog prikazanja Isusove mukei pobjede na sceni se očitovala i u tome što jeuključivala bitne naglaske Evanđelja i neprekinutekršćanske predaje, a opet u njoj su se ciljanoi zorno zrcalile patnje današnjega svijeta.Tako je gledateljstvo bilo dovedeno i prisutnou Pilatovoj sudnici s lažnim svjedocima, ali i nadanašnjim nepravednim sudovima diljem svijetapa sve do mjesta međusobnih klevetanjai osuda; promatralo je Isusovo teško mučenje,ali i dozivalo u svijest muku tolikih ljudi i narodadanas u svijetu; bilo je preneseno u Galilejui događanja iz Isusova vremena, ali diskretnoupozoreno da “i ti imaš svoju Galileju dragu...,masline, duhane, svatko čavle u svojoj ruci...”.Glumačko-glazbena kazališna družinabila je vrlo dobro uigrana, ali među njimaipak treba istaknuti sjajne uloge Isusa (IvoAndrijašević), Pilata (Milan Briševac) i Kaife(Jure Šimić). Među pjevačima, posebno suzasjali mladi solisti Magdalena Koštroman,Martina i Mijo Matić te Verica Milić.Ovaj kulturno-duhovni događaj, očito sepokazalo, premašio je sva očekivanja. I švicarskigledatelji koji nisu mogli razumjetihrvatski jezik, bili su oduševljeni ovim igrokazom,posebice ističući upečatljiva scenskarješenja i glazbene izvedbe, a koje su se većprema pasionskim događanjima kretale odelementa dalmatinskog “Puče moj”, hercegovačkog“Gospina plača” do suvremenogstiha i tona “Tesarova sina”.Mario Lovrić i Antonela RajičTjedni molitveni program– ljetni raspored (od 1. svibnja do Križevca)PONEDJELJAK I UTORAK7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa20 - 21 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceSRIJEDA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa20 - 21 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice22 - 23 h Euharistijsko klanjanjeČETVRTAK7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Krunica- U došašću, u božićnom vremenu i u vremenu kroz godinu: radosna otajstva i otajstva svjetla- U korizmi: otajstva svjetla i žalosna otajstva- U uskrsnom vremenu: otajstva svjetla i slavna otajstva19 h Sv. Misa, blagoslov predmeta20 - 21 h Euharistijsko klanjanjePETAK7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja16 h Križni put uz Križevac18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa, blagoslov predmeta20 - 21 h Čašćenje KrižaSUBOTA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa20 - 21 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice22 - 23 h Euharistijsko klanjanjeNEDJELJA I BLAGDANI8, 11, 19 h Sv. Mise na hrvatskomIspovijedPrije podne za vrijeme MisePrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti sa svjedocimaPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja16 h Krunica na Brdu ukazanja18 - 21 h Večernji molitveni program i ispovijed18 h Radosna i žalosna otajstva krunice19 h Sv. Misa20 - 21 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceSvibanj 2006. // Broj 5 // Godište I. • 27

Župa Međugorje kroz povijest (2.)MEĐUGORJE U16./17. STOLJEĆUPOVREMENO SJEDIŠTE ŽUPEfra Robert JolićPoznato je da u to vrijeme franjevcinisu imali trajnih prebivališta, negosu hodali od mjesta do mjesta islavili sakramente sa svojim vjernicima.Takvo se stanje zadržalokroz više desetljeća, sve do osnutkasamostalnoga bosanskog apostolskogvikarijata. Župnici su lutaliod sela do sela, sa zavežljajem naramenima (parochi peregrinantes -župnici hodavci), obilazeći potajnosvoje vjernike, uvijek u smrtnojopasnosti od turskih silnika.Zvonici pozivaju na molitvuNajstariji spomen MeđugorjaNajstariji sačuvani spomen imena Međugorjepotječe iz 1599. godine. Radise o popisu datiranom 2. travnja1599. Popis donosi nazive šest župa koje suslužene iz samostana u Zaostrogu. Sve su tobile vrlo prostrane župe, a braća iz samostanavodili su pastoralnu skrb o području odmora pa sve do Mostara i njegove okolice.Evo imena tih župa: Lapčanj, Podjezerje, Nadjezerjeili Međujezerje (sve tri u današnjojDalmaciji) te Veljaci, Čitluk (Gabela) i Međugorje.Iz Veljaka su služena brojna sela, kakou Dalmaciji, tako i u Hercegovini (primjerice:Orahovlja, Kruševo sve do Rastoka, Vojnići,Klobuk, Tihaljina, Šiljegovišta, Utvica, Proboj,Grljevići). Kao naselja u međugorskojžupi spominju se i Bijača, Hardomilje i Ljubuški.Zanimljivo je da u to vrijeme ljubuškopodručje nije bilo dio župe Veljaci, negožupe Međugorje! Nije jasno odakle je služenomostarsko područje: možda iz Čitlukakod Gabele? Svakako je iz te župe služen čapljinskikraj. Svaka od navedenih župa imala28 • Glasnik mira // Međugorje

Župa Međugorje kroz povijest (2.)je po jednog svećenika (župnika), jedino jeGabela imala dvojicu svećenika (župnika ikapelana).Zašto se župa naziva Međugorje? Zacijelozbog toga što je franjevac (ili više njih)zaostroškog samostana koji je opsluživaopodručje Broćna i Nahije imao neku kućicuu Međugorju – ili se tu barem povremenozadržavao. Naime, poznato je da u to vrijemefranjevci nisu imali trajnih prebivališta,nego su hodali od mjesta do mjesta i slavilisakramente sa svojim vjernicima. Takvo sestanje zadržalo kroz više desetljeća, sve doosnutka samostalnoga bosanskog apostolskogvikarijata. Župnici su lutali od sela dosela, sa zavežljajem na ramenima (parochiperegrinantes - župnici hodavci), obilazećipotajno svoje vjernike, uvijek u smrtnojopasnosti od turskih silnika. Tako bosanskiprovincijal Olovčić bilježi godine 1623. da jeod navedenih župa jedino župa Gabela imala“kapelu”, što zapravo označuje župnu kuću,u kojoj se nalazila i kapelica. Ostali su župniciprema potrebi, uglavnom o nedjelji iblagdanima, izlazili na konjima ili samo saštapom i torbom te “s velikim trudom i strpljivošćuišli naokolo od sela, noću i danjutražeći da poprave i ozdrave, što je jadno,slabo i palo” (Olovčić).Svakako je spomenuti popis župa iz 1599.od iznimne važnosti, jer se ime Međugorje prviput spominje upravo te godine. Stoga godinu1599. možemo držati “rođendanom” Međugorja– kao, uostalom, i nekih drugih naselja.Župe u Hercegovini u 17. stoljećuU popisima koji slijede (a, naravno, sačuvanisu do naših dana) Međugorje se više– sve do 1672. godine – ne spominje kao sjedištežupe. Iz prve polovice 17. stoljeća sačuvanoje više dokumenata (provincije BosneSrebrene, biskupa makarskog fra Bartula Kačića,fra Pavla Rovinjanina iz 1640.), u kojimase još uvijek spominje župa Čitluk ili Gabela(iz koje je služeno čapljinsko područje) težupa Ljubuški. Veljaci i Međugorje se ne spominju:sada se područjem Nahije upravljaloiz “Ljubuškoga”, zacijelo iz nekoga od ljubuškihsela, možda iz Šipovače ili Veljaka.U međuvremenu, za (mostarsko) Blatoi Brotnjo skrb je preuzeo novi samostan.Kako je, naime, gore rečeno, početkom 17.st. osnovan je samostan u Živogošću (godine1612. ili malo kasnije). On je, očito, preuzeopastoralnu brigu za neka područja u(današnjoj) Hercegovini. Tako u jednom dokumentuiz 1623., samostanu u Živogošćupripadaju tri velike župe: Živogošće, Zavojanei Mostar. Župa Mostar, skupa s Blatom iBrotnjom, imala je oko 1630. godine oko 300katoličkih obitelji, što znači otprilike 3000žitelja. Nije jasno gdje je župa Mostar imalaMotiv iz međugorske prošlostisvoje sjedište. U samom gradu zacijelo nije,jer kršćanima, a pogotovo njihovim “papazima”(franjevcima) pristup u grad nije bio dopušten.Vjerojatno župnik franjevac ni tadanije imao stalnog boravišta. Iz toga razdoblja,nažalost, imamo i premalo sačuvanihpodataka, a da bismo mogli točnije opisatistanje u kojem su tada živjeli franjevci i njihovpuk.Međugorje: župa 1672. godineIpak, prema jednom izvoru, mogli bismozaključiti da je Međugorje sve do 1672., avjerojatno i kasnije, bilo sjedište istoimenežupe. Na temelju sačuvanih spisa jasno je dasu župe, po potrebi, mijenjale ne samo svojesjedište, nego i svoj opseg. Tako se 1672. godinespominju tri župe: Međugorje, Brotnjoi Mostar. Neko vrijeme, naime, nakon štosu primorski samostani došli pod mletačkuvlast (u tijeku i nakon Kandijskog rata, 1645.– 1669.), brigu o njihovim župama preuzelisu samostani koji su ostali pod osmanlijskomvlašću. Tako je imotski samostanpreuzeo skrb za župe Brotnjo i Mostar, a kreševskiza župu Međugorje. Kapitul u Fojnici,održan u kolovozu 1672., naredio je da imotskisamostan ima odmah povratiti samostanuŽivogošće župu Brotnjo, a župu Mostarna sljedećem kapitulu. Kreševski samostantreba odmah predati polovicu prihoda župeMeđugorje zaostroškome samostanu, a drugupolovicu na sljedećem kapitulu.Na temelju makar manjkavih podatakamožemo sa sigurnošću zaključiti da je Međugorjetijekom 17. stoljeća barem povremenobilo sjedište župe iz koje je služen čitlučkii ljubuški kraj, ili dio toga područja.Svibanj 2006. // Broj 5 // Godište I. • 29

Svjedoci: Don Eugenio Maria Pirovano La Barbera, F.M.D.J., samostan “Regina Pacis”, Sao Paulo, BrazilIZ MEĐUGORJAU SAO PAULO U BRAZILU (2.)Gospa će ti dati znak svoje nazočnostiToga popodneva, budući da je donBoggiano imao sastanak s fra Jozom,prvim međugorskim župnikom, zamoliome je da pratim neke hodočasnike naPodbrdo, na brdo ukazanja. Prihvatio samviše zato da bih učinio uslugu prijateljunego iz svećeničkog žara. Kad smo završilikrunicu, sjeo sam uz jedan od križeva kojesu vjernici ostavili na brdu i ugledao kako seniotkuda pojavljuje onaj isti čovjek s Križevca.Prestrašio sam se, jer sam pomislio da jeto neki policajac koji me prati zato što samsvećenik. Ponovno mi se približio i rekao miodlučnim glasom: “Budući da još uvijek nevjeruješ u sve ono što ti je Gospa poručila,prije nego što odeš iz Međugorja ona će tisama dati znak svoje nazočnosti.”Sav prestrašen, pobjegao sam od tog gospodinai trčeći sišao u selo gdje sam susreodon Boggiana koji se vratio sa susreta s fraJozom. Ispričao sam mu što mi se dogodilo izatražio životnu ispovijed, jer sam mislio dami se bliži smrt. Budući da je on bio velikištovatelj “Gospe”, iskreno sam ga zamolioda joj kaže da vjerujem u njezinu nazočnosti da mi ne treba davati druge znakove!Među mnogim hodočašćima stigao je i jedanautobus iz Emilie Romagne, bez svećenika.Don Valdemaro, po savjetu fra Tomislava,zamolio me da za hodočasnike predvodimkrižni put. Prihvatio sam drage volje, jersam svojom dobrom voljom htio pokazatida vjerujem u ukazanja “Gospe”.Oče, ja sam onaj znakkoji ti je Gospa obećalaKad smo stigli do treće postaje, prvogaIsusova pada, jedan mladić od dvadesetakgodina počeo je plakati, jako plakati. Biloje skoro nemoguće propovijedati jer su ljudigledali u njega više nego u mene, ali janisam ništa prigovarao jer sam utuvio sebiu glavu da bi se Gospa mogla ukazati kadbih privukao pozornost tog mladića. A ja nisamhtio takve stvari. Sve je brzo završilo,bio je to kratak križni put, i kad smo stiglina vrh Križevca, čim sam ja prestao propovijedati,on je prestao plakati. Nevjerojatnosam se uzrujao jer sada, kad je mogao plakatido mile volje, ušutio je i smirio se. Tajmi je mladić prišao, ispričao se za ono što sedogodilo, i rekao da je kao u filmu vidio svesvoje grijehe. Kajao se, plakao, i vidio druge…“Kad ste prestali propovijedati, oče,čuo sam jasan i razgovijetan glas koji migovori: ‘Tvoji su ti grijesi oprošteni jer si sepokajao, ali trebaš oproštenje Crkve, idi seispovjediti kod oca Eugenija.’” I tako samispovjedio tog mladića…Poslije ispovijedi mi je rekao: “Oče, moramvam reći još nešto.” Reci! Mladić je zadignuorukave svoje košulje i vidio sam da jepun hematoma. Ubrizgavao je drogu, bio jeovisnik. Zatim je iz džepa na hlačama izvadioneke bočice (s drogom) i razbio ih je nakamenju. Zaprepašten sam mu rekao: “Mladiću,tvoji su ti grijesi oprošteni, ali ne možešse prestati drogirati od danas na sutra.Ja se ne razumijem baš najbolje u te stvari,ali je možda bolje da odeš k liječniku.” Širećiruke, mladić mi je rekao: “Oče, ja samiscijeljen i sad sam zdrav, ja sam onaj znakkoji ti je ‘Gospa’ obećala dati prije negošto odeš iz Međugorja.” To je bilo previše ipočeo sam plakati. S pravom ženskom finoćom,Majka Božja poštovala je moju volju dane želim vidjeti nikakav izvanredan znak inikakvo ukazanje, ali mi je dala velik i nezamjenjivznak svoje nazočnosti.Povratak u BrazilOd te se godine moj život promijenio.Odlučio sam se vratiti u Brazil, iako mi jebilo malo neugodno pojaviti se pred svojimpoglavarima koji su vjerovali da sam gay. Dabih produžio putovanje, ukrcao sam se nabrod graditelja Grimaldija koji je bio prijateljnaše obitelji. Imao sam dvadeset danado suočavanja sa svojim poglavarima.Kad smo stigli u luku Paranagua u Brazilu,svi su putnici sišli na kopno i otišli smojesti u restoranu na obali. Da bih se, nakontri godine odsutnosti, prilagodio onomu štose u međuvremenu događalo u Brazilu, kupiosam novine. Dok sam čitao, jedva sammogao povjerovati u ono što vidim: “Taj i tajsvećenik nađen u lokvi krvi … u teškom stanjuodveden u bolnicu … bio je gay.” Bio jeto onaj svećenik koji je mene oklevetao!Među stvarima koje mi je onaj gospodinbio rekao u Međugorju bilo je i ovo proro-U jednom trenutku sam shvatio da se ispunjava jedno od proročanstavakoje mi je dao onaj bradati gospodin: Gospin plan da osnujemjednu novu zajednicu u kojoj se moli. Vicka je o tome često govorila.Radosni susreti30 • Glasnik mira // Međugorje

Svjedoci: Don Eugenio Maria Pirovano La Barbera, F.M.D.J., samostan “Regina Pacis”, Sao Paulo, Brazilčanstvo: Mnogi ljudi iz Sao Paula u Brazilupisali su Kraljici Mira u Međugorju, molećiza svećenika koji će biti doista otac njihovojžupi, a Gospa je izabrala mene. Kad sam otišaopozdraviti mjesnog biskupa, dao mi jeprijedloge vezane uz pastoralni rad. Znajućiza ono proročanstvo, nisam ništa rekao. Biskupme je automobilom pratio u obilaskunekih župa, ali sam izbor ostavio njemu.Moji župljani me nisu prihvatiliTako sam bio poslan u župu Božanske Riječikoja se nalazila u jadnom stanju nakonodlaska župnika koji je napustio i svećeništvo.Moji poglavari nisu htjeli da preuzmemskrb za tu župu jer su na umu imali neštodrugo, ali su na kraju pristali.Za trajanja ceremonije, kad me je biskuppredstavljao župi, primijetio sam da neštonije u redu. Nikakve fešte, ni traga radostizbog dolaska novog župnika. Kad je obredzavršio, svi su otišli i ostavili me samog u crkvi.Kad sam ušao u župnu kuću, našao samje potpuno praznu. Prethodni župnik – kojije imao i djecu – sve je odnio, uključujući iautomobil. Te sam noći spavao na klupi u crkvii Gospodin me je utješio.Tek nakon nekoliko mjeseci saznao samod svojih župljana da su oni pisali KraljiciMira i molili za svećenika koji će biti doistaotac.Iako sam bio zadovoljan novim pastoralnimzadatkom, nisam prečesto odlazio usvoj Institut jer sam htio izbjeći kritike. Umeđuvremenu, Gospodin je od mene tražioda oprostim onom subratu koji me je oklevetao:“Moraš za njega pripremiti svečanu gozbu”,govorio mi je. Pravio sam se da me seto ne tiče i mislio sam da to samo zamišljam.Ali, Gospodin me nije ostavljao na miru. Usvim prigodama, napose u trenutcima molitvei klanjanja, ponavljao mi je isto. I tako, sBožjom milošću, pozvao sam tog subrata naručak i počeo pripremati gozbu s talijanskimposlasticama.Dok sam se time bavio, zazvonio je telefon:nazvali su me iz zračne luke i rekli dasu neki fratri u Brazil donijeli sliku KraljiceMira i da me pitaju želim li ju primiti u svojucrkvu. Držao sam da mi to Marija dolazi uposjet, uzvratiti mi što sam ja otišao k njoju Međugorje. Za trajanja tog posjeta kupiosam zemljište da bih sagradio ono što će kasnijepostati “centar za mladež”.Ne bih išao previše u širinu, iako su seu mojem životu i u životu župe događalemnoge stvari. Svake sam se godine vraćaou Međugorje, ne da bih trčao za vidiocima(prema kojima sam imao neke predrasude),nego sam želio slušati fra Jozu.Nova molitvena zajednicaJednoga dana nakon ukazanja pozvala meje Vicka. Rekla mi je da me Gospa blagoslivljai da za mene ima neke planove, planove ukoje nisam vjerovao. Kako bilo da bilo, Vickaje na mene ostavila dobar dojam. Nije bilaohola, nije se osjećala boljom od drugih zatošto ima ukazanja. Izgledala mi je iskrena, vesela,radosna, ponizna. Počeo sam odlaziti knjoj. (Gospa, koja nas poznaje, zna kako nastreba osvojiti.) U jednom trenutku sam shvatioda se ispunjava jedno od proročanstavakoje mi je dao onaj bradati gospodin: Gospinplan da osnujem jednu novu zajednicu u kojojse moli. Vicka je o tome često govorila.Počeo sam stavljati na papir neka pravilaza tu novu zajednicu. Želio sam da bude monaškogtipa, budući da su “Gospine” porukeposebno usmjerene prema molitvi. Kad sambio gotov, dao sam Pravilo Vicki na čitanje,da ga prikaže Gospi, budući da izričito govorio Kraljici Mira. Sutradan mi ga je Vickavratila, s riječima da ga treba dati biskupuna potvrdu. To sam i učinio, uvjeren da ćeme odbiti, budući da međugorska ukazanjani dan-danas Crkva nije priznala.Sveta Misa u crkvi Boga OcaBiskup priznao Pravilo i zajednicuU siječnju 1995., na povratku iz Međugorja,odlučio sam ostati koji mjesec u Italiji dabih bio uz kumu koja je trebala ići na operacijusrca. Na blagdan Gospe Lurdske, 11.veljače, nazvao me moj ispovjednik, kancelarkurije, i rekao da je biskup u svojoj biskupijipriznao našu Zajednicu kao Privatnodruštvo vjernika, da je potvrdio Pravilo iuspostavio udrugu kao pravnu osobu premaKanonu 322/2.Na brzinu sam se vratio u Brazil vidjetikako ću dalje. Nisam nikoga tražio i nisampravio nikakvu promidžbu za zvanja, a počelisu stizati prvi kandidati, točno kao što mi jeGospa rekla. (Ja ću vam slati zvanja, vi samomolite.) S porastom broja zvanja bio sam prisiljentražiti zemljište za buduću zajednicu.Ne znam radi li se o slučajnosti, ali vlasnikzemljišta koje sam našao zvao se Rosario.Tako smo počeli graditi naš samostan“Regina Pacis”, crkvu Boga Oca (na izričitMarijin zahtjev) i kuću “Malog Isusa”, jer jeMarija izričito zahtijevala da gosti u samostanubudu djeca s ulice.Neću duljiti s opisivanjem čudesa koja suse dogodila da bi se gradnja dovršila, jer biza to trebala cijela knjiga. Samo ću spomenutijedan Gospin prijekor. Rekla je Vicki dami kaže (a Vicka mi je to ponovila nekolikoputa), da to nije moje nego Njezino djelo, ida se ne trebam previše brinuti o materijalnimstvarima.Na blagdan Katedre sv. Petra, 22. veljače1999., naše je Bratstvo priznato kao Javnodruštvo i pravna osoba biskupijskog prava,da bi živjelo s ciljem koji predviđa Pravilo.(Nastavlja se)Svibanj 2006. // Broj 5 // Godište I. • 31

Hodočasničke stazePORTUGAL,GOSPINA ZEMLJAfra Karlo LovrićRiječ Fatima je, takoreći, drugo ime za vjernike u devetmilijunskom i napaćenom portugalskom narodu,koji na poseban način štuju Blaženu Djevicu Mariju.Korijeni pobožnostiIako će u ovom tekstu biti ponajviše riječio Fatimi i fatimskim ukazanjima, dobroje spomenuti još neka manje ili nikakopoznata Gospina svetišta u Portugalu: Batalha,Alcobaça… Ta su svetišta i povijesni iumjetnički spomenici velike vrijednosti. Istotako, posjetitelj će lakše razumjeti korijenepobožnosti portugalskog naroda prema Gospi,pobožnosti koja se danas snažno očitujena velikim skupovima u Cova da Iria. Tu seosjeti zašto je Portugal od svoga utemeljenjanazvan “Gospina zemlja”.Godine 1646. kralj Ivan IV., a i sva nacija- kler, plemstvo i narod - zakleli su se navjernost Bezgrješnoj Djevici i proglasili jeKraljicom i Zaštitnicom Portugala. Od togatrenutka portugalski kraljevi više nisu stavljalikrunu na glavu, jer je kruna rezerviranasamo za Bezgrješnu Djevicu Mariju.Da bismo bolje razumjeli Gospina ukazanjau Fatimi, pod kojim su se okolnostima ikako dogodila, pogotovo jer ulazimo u devedesetugodinu od ukazanja, nužno je rećinešto i o gore spomenutim svetištima.BatalhaKraljevski samostan od Pobjede jedan jeod najpoznatijih spomenika u Portugalu.Sagradio ga je kralj Ivan I., kao zavjet BlaženojDjevici Mariji, Zaštitnici Portugala, jer je1385.g. kraljevstvo prolazilo kroz jednu odnajvećih kriza u svojoj povijesti.Digli su se u domoljubnom zanosu protivšpanjolske dominacije. Kralj se zavjetovao daće, ako pobijede, sagraditi samostan u čast Gospi.I doista su 14. kolovoza 1385. pobijedili kastiljanskuvojsku u bitci kod Aljubarrota i takospasili neovisnost portugalske nacije. Nakondvije godine, dominikancima je povjerena gradnjasamostana sv. Marije od Pobjede.Sagrađen je samostan s velebnom crkvom,ali je sedam kapelica, u kojima su trebalibiti pokopani kralj i njegovi nasljednici,ostalo nedovršeno.32 • Glasnik mira // MeđugorjeFatimska GospaHodočasnike ili turiste, koji posjete samostani vide ga prazna, napuštena, u istovrijeme obuzima i divljenje i tuga (imao sampriliku vidjeti ovo zdanje prije desetak godina).Dive se onima koji su podigli ovakoveličanstven spomenik, plod tako bogate arhitekture,a obuzme ih tuga zbog nestankaredovničkog i liturgijskog života koji je nekadatu cvjetao.AlcobaçaSamostan sv. Marije - Alcobaça drži sekolijevkom portugalske kulture i razvojanacije. Vjekovima je bio ognjište vjerskogaživota, umjetnosti, književnosti i uvelikedoprinosio ekonomskom životu zemlje. Početcisežu u godinu 1151. kada je AlfonsoHenricho, prvi portugalski kralj, zamolio sv.Bernarda, opata iz Clairvauxa (Francuska),da mu pošalje redovnike cistercite. Čini seda je ta odluka bila plod zavjeta koji je kraljdonio 1147., prije oslobođenja Santaréma iLisabona od Maura.Već 1157. samostan je bio u punoj aktivnosti,a velika opatijska crkva posvećenaje pet godina kasnije. Opatija je kopija (one)opatije iz Clairvauxa. Primitivnog je gotičkogi pomalo romaničkog stila. Jedna je odnajvećih u Portugalu: duga 106 metara, široka21 metar i visoka 20,12 metara. Po Bertauxu,ova samostanska crkva je “najčistijai najveličanstvenija koju je ikada stvorio cistercitskigenij”. Bogatstvo opatije Alcobaçabilo je, čini se, kobno za njezinu budućnost.Bogate darovnice oslabile su religiozni duhredovnika, kojih je jedno vrijeme tu živjelo999. U 16. stoljeću bilo ih je svega 66, uidućem stotinjak. Osamnaesto stoljeće biloje kobno. Napoleonski napadi, profanacije idestrukcije učinili su opatiju ruševinom.Godine 1834. u Portugalu je nestalo samostanskogživota. Sadašnji spomenik svjedočijoš jedino o veličini duša koje su ga gradile.FATIMAFatima je smještena u središnjem dijeluPortugala, 30-ak kilometara od Atlantskogoceana, na teritoriju općine Ourem. ImenaFatime i Ourema, kao i mnoga druga imenau Portugalu, potječu iz doba Maura. Fatimaje dobila ime po kćeri velikog proroka islamaMuhameda. Nedaleko od Fatime (oko jedankilometar) nalazi se Aljustrel, seoce u kojemje rođeno troje pastira kojima se 1917. ukazalaGospa.Prema zapadu, blizu Aljustrela, na brdu,zvanom Cabeco, nalazi se Loca de Cabeco, gdjese 1916. pastirčićima dva puta ukazao anđeo.Dva kilometra zapadno od Fatime brojnesu male uvale, prozvane Cova da Iria: mjestou kojemu se Gospa djeci ukazala pet puta. Umaloj dolini, između Aljustrela i La Loca deCabeco, zvanoj Valinhos, Gospa se ukazalajoš jednom.Najmračnije godineGodine 1916. i 1917. bit će obilježene kaonajmračnije u povijesti europskih naroda.

Hodočasničke stazeNajmoćnije nacije vode bratoubojički rat,Prvi svjetski rat će prouzročiti milijunskežrtve. Godine 1917. izbila je u Rusiji boljševičkarevolucija koja je, malo po malo, prenosilacijelom čovječanstvu načela ateizma,vjerskih progona i nijekanje duhovnih vrijednosti.U vrijeme tih godina u Fatimi, u Portugalu,Anđeo mira i Blažena Djevica Marija donijelisu preko pastirčića poruku mira, nadei ljubavi cijelom čovječanstvu.Portugal, s jedva 90.000 km površine ioko 9 milijuna stanovnika, smješten zapadnood Španjolske, godine 1917. našao seu očajnim uvjetima: političkim, socijalnim iekonomskim. Vlade su se smjenjivale jednaza drugom, a da nijedna nije riješila problemezemlje. Revolucije su bile česte, nikakvopovjerenje naroda u svoje vođe. Na ekonomskomplanu potpuni bankrot. Na vojnomplanu vodila se bitka na dvije fronte: u Francuskoji Africi.Portugalsko pučanstvo bilo je sastavljenovelikim dijelom od skromnih seljaka, časnihi radinih osoba, premda lišenih materijalnihdobara.“NI BOG, NI RELIGIJA!”I prije tih teških i mračnih europskihgodina, vjera i Crkva u Portugalu su progonjeni.Već 1913. Alfonso Costa, donosećizakon o odvajanju Crkve od Države, izjavljuje:“Zahvaljujući ovom zakonu, Portugal ćekroz dvije generacije uspjeti uništiti katoličanstvo”.Školska su djeca nosila plakate snatpisima: “Ni Bog, ni religija”!Evanđelje nas uči da je poniznost to čimeugađamo Bogu. Fatimska Gospa je, slijedećitaj nauk, izabrala tri skromna pastirčićada svijetu našega vremena prenesu njezinuporuku. Fatimski vidioci bili su posve normalnadjeca, ni po čemu različita od djecenjihove dobi. Kao i bezbroj tolike djece useoskim sredinama u svijetu, čuvali su ovcesvojih obitelji.Lucija je bila najstarija. Rodila se 22. ožujka1907. Imala je smeđe lice, crne i svijetleoči, guste obrve, crnu kosu, malo tubast nos,velike usne, široka usta, blag karakter i bilaje vrlo okretna. Sva su je djeca voljela radinjezine brige za male.Franjo, Lucijin rođak, rodio se 11. lipnja 1908.Bio je ovalnog i dosta punašnog lica, malih usta,snažan, miran, dobrog karaktera i umiljat. Volioje prirodu i satima je svirao frulu.Jacinta, mlađa Franjina sestra, rodila se11. ožujka 1910. Imala je lijepo, okruglolice, oči žive, usne tanke, kratku bradu; bilaje vrlo osjećajna. Duboka nježnost i velikoprijateljstvo vezalo ju je s Lucijom. Nikadanije izgovarala laž, što je koštalo da koštalo.Voljela je ovce, janjce, cvijeće, zvijezde, mjesec- “Gospinu svjetiljku” - i svu prirodu. Pokazivalaje veliku strast za plesom, nekada itvrdoglavo. Puno je molila.Njih troje, ni po čemu drukčiji od drugih,u roditeljskom domu odgojenih u zdravojkršćanskoj vjeri, bit će izabrani kao glasnicivelike FATIMSKE PORUKE svijetu kojemu jepotrebna ljubav, nada i mir.Fatimski vidioci Lucija, Franjo i JacintaFatimska Gospa je izabrala tri skromna pastirčića da svijetu našega vremenaprenesu njezinu poruku. Fatimski vidioci bili su posve normalna djeca, ni počemu različita od djece njihove dobi. Kao i bezbroj tolike djece u seoskim sredinamau svijetu, čuvali su ovce svojih obitelji.BOG JE SLAO ANĐELEU povijesti izabranog židovskog naroda iu povijesti Crkve, Bog je često slao svoje anđelekao nositelje PORUKA ljudima da boljerazumiju Božju riječ i Božju volju.U Fatimi, godinu dana prije Gospinih ukazanja,Anđeo je tri puta posjetio troje pastirčića.Kao Gospin prethodnik, pripravio jedjecu da mogu bolje razumjeti Gospinu porukukoja nije mogla biti drugačija od Evanđelja.(Nastavlja se)Svibanj 2006. // Broj 5 // Godište I. • 33

PoticajiBOŽE,OČE NAŠfra Slavko BarbarićNE BOJ SE, MOJSIJE!dr. fra Iko SkokoUpovijesnom sjećanju židovskoganaroda prikazuje se Mojsije (hebr.mōšeh, egip. Mśj: roditi, tj. sin nepoznataoca) kao: Božji suradnik u spašavanjuIzraela iz egipatskog ropstva, vođa Izraelacakroz pustinju, posrednik Božje objave naSinaju, zakonodavac, prvi i najveći prorok,zagovornik i pomiritelj među plemenima inarodom. Mojsije je rođen u Levijevu plemenuu Egiptu, upravo u ono vrijeme kadje faraon od straha zabranio život muškojdjeci u izraelskom narodu. Otac mu bijašeAmram (veliki narod), koji je uzeo za ženusvoju tetu Johebedu (Bog je slavan). Egipćani,posebno za vrijeme faraona Setija I.i Ramzesa II. (1290. – 1224. pr. Krista), odlučilisu ubijati židovsku mušku djecu, te setako zaštititi od njihova množenja. Zahvaljujućibogobojaznim rodiljama, majka gaje nakon poroda krila tri mjeseca. Iako jeodgojen na egipatskom dvoru, bio je svjestanda je Židov. Imao je osjećaj za pravednost.Zaštitio je jednoga svoga sunarodnjakaod Egipćanina. Međutim, kad je htiounijeti pravednost u svoj narod, zaprijetilamu je životna opasnost upravo od sunarodnjaka.Pobjegao je pred faraonom u midjanskuzemlju. I tu se pokazuje pravednimčovjekom koji traži pravednost ne samo zasvoj narod, jer je zaštitio kćeri midjanskogsvećenika Reuela/Jitra/Hobaba. Ženi se njegovomkćerkom Siporom. U braku je imaosinove Geršona i Eliezera. Novi preokret unjegovu životu, novo iskustvo s Bogom štose dogodilo za vrijeme ispaše stada njegovatasta, nije utjecalo samo na njega i Židove,nego na veliki dio povijesti čovječanstva.Mojsije je susreo Boga na brdu Horebu. Bogmu se objavljuje kao Bog povijesti njegovihpredaka Abrahama, Izaka i Jakova i njegovanaroda. Poziva ga da izvede svoj narod izegipatskog ropstva. Mojsije drži kako nijedostojan i sposoban učiniti to veliko djelo,zato traži da Bog povjeri tu misiju nekomudrugom. (usp. Izl 4,13). Pita za Božje ime,hoće znati njegov identitet i kako će gapredstaviti narodu, da bi ga narod mogaopojmiti i zazivati. Bog se predstavlja “Ja samkoji jesam” ili “Ja jesam”, Bog Abrahamov,Bog Izakov i Bog Jakovljev. Kad je nakon višepokušaja uspio “uvjeriti” Boga kako je nesposobani nevješt u govoru, Bog mu dajemoć da čini znamenja i daje mu pomoćnikakoji će biti glasnogovornik. Službu moždaprvoga glasnogovornika u povijesti dobioje njegov brat Aron. Unatoč “nerječitosti,sporosti u govoru, i teškom jeziku” Mojsijeje postao veliki govornik i imao je moćčiniti nesvagdašnja znamenja, u kojima suljudi vidjeli čuda učinjena s Božjom moći.(usp. Izl 3). Nakon velikih znamenja, faraon(pretpostavlja se faraon-graditelj Ramzes II.oko 1250. pr. Krista) je pristao da Mojsijeizvede narod. Nakon tri mjeseca, stigli su upustinju kroz koju su putovali četrdeset godinado obećane zemlje Kanaana. Bog je višeputa kroz pustinju hrabrio Mojsija i njegovnarod. Posebno je hrabrio Mojsija pred bitkus kraljem Ogom, riječima: “Ne boj ga se!” (Br21,34). Mojsiju nije bilo dopušteno ući u obećanuzemlju. Nakon što je blagoslovio narodu Moabu, uspeo se na goru Nebo. S vrha Pisgeugledao je obećanu zemlju i tu preminuo.(usp. Pnz 34,1-12). Mojsije je za Židove Božjiposrednik, veliki prorok, zakonodavac, utemeljiteljnacionalne i duhovne svijesti.Bože, Oče naš, u ime Tvoga Sina Isusa Krista,Spasitelja i Otkupitelja, koji nam jerekao: Molite i dobit ćete, tražite i naćićete, molimo Te da ispuniš naša srca darovimaDuha Svetoga, da mognemo posvjedočiti Tvojuočinsku ljubav i milosrđe.Ulij nam u srce dar radosti, da sve poteškoćemognemo radosno prihvatiti i križeve strpljivonositi. Obnovi nas svojim Duhom, da mognemoživjeti s Tobom i sa svim ljudima u miru. Daromljubavi i mudrosti daj nam milost da budemoblizu Tebi i svoj braći ljudima i da uvijek rješavamosve poteškoće snagom Tvojega Duha.Molimo Te za sve, koji su se od Tebe udaljili,koji su ostali bez duha i ponašaju se kao bezdušniu svojemu životu, koje je zahvatila ludostgrijeha te uništavaju sebe i druge.Snagom ljubavi svoje ozdravi srca ranjenamržnjom, darom vjere ozdravi od svake nevjere,darom nade ozdravi od beznađa i svakognegativnog osjećaja, darom mudrosti ozdravisrca od svake ludosti grijeha, darom miraozdravi nemirna srca.Ispuni svojim Duhom vidioce, da nastavesvjedočiti u jednostavnosti i ljubavi svima kojiTe traže u Međugorju.Svojim Duhom vodi svećenike i sve župljaneMeđugorja i sve hodočasnike, da iz dana u danpostajemo svjesniji Tvoje ljubavi i svojega poslanja.Tako neka bude. Amen.Na Križevcu34 • Glasnik mira // Međugorje

PoticajiSTOPAMA MIRARadosna otajstva kruniceMarija i Josip prikazuju Isusa u hramuISPRUŽENI DLANOVIStojim mirno na ovom brdu i gledam vas:prepuni snova, obitelj na početku, idila.Dopustili ste da se Bog umiješa u vaš život,za uzvrat ništa tražili niste, čak ni šaku zemlje,vaš dom bio je u srcima, u poštovanju, u blizini.Što ste razmišljali dok ste Dijete držali u rukama?Zar ne, htjeli ste biti odani, slušati Božju riječ,u dlanove mu položiti sina da ga čuva i vodi.MEĐUGORSKIEMAUSfra Mario KnezovićIsus je uskrsnuo! Proslavili smo Uskrs, taj najveći kršćanski blagdan,svatko na svoj način. No, jesmo li susreli uskrslog Isusa? Jesmo li gagledali u oči ili su sumnja i tama ovili naš vidik? Pitajmo se, što imamoslično s onom dvojicom učenika koji na putu u Emaus nisu prepoznaliIsusa, premda je s njima hodio ukorak? Bi li i nama, kao toj dvojici, Isusrekao: “Bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili!”(Lk 24,25).Kako se samo božansko spustilo do ljudskog!Ja u to ne mogu proniknuti, tek mogu vjerovati,kada se vidimo jednoga dana sve će mi biti jasno,dotle tek nastojim otjerati svaku brigu iz srca,nije se skrbio Bog samo za tvoje dijete, Marijo,on se skrbi i za Antu, Luku, Juru, svu djecu hrvatsku,skrbi se i za svu djecu europsku, djecu svjetsku,naš je Bog brižan otac i gane ga suza dječja.Na Brdu ukazanja, na kamenitoj stazi stojim,kad bih mogao rukama bih zagrlio čitav svijet,ali ne mogu, tek ti ga prikazujem kao kruh svagdanji,hvala ti što si me u njega poslao, nimalo slučajno,prepoznajem zadaću i htio bih je do kraja obaviti.Marijo, Josipe, Isuse, primate li me kao sina, kao brata?Zar je odgovor potreban, zar već sve rečeno nije?Smiješite mi se blago, kad bih ja znao tako,koracam, u srcu mi buja nada, tiho, polagano,radujem joj se kao dijete kruhu u siromaškoj kući.Miljenko StojićSa UskrslimKad razmišljam o tom događaju što se zbio na putudo Emausa, duh me tjera da sebe stavim u kožujednoga od učenika. Oni su doživjeli da im je Učiteljraspet, osramoćen, bez suda i krivice osuđen i ubijen.Učenici su, zapravo, Učitelja ostavili još prije njegove smrtina križu. Možemo reći da je Isus za sljedbenike bio istinskimrtvac. Oni nisu mogli vjerovati da Isus, ako je Bog, možeumrijeti. Gledajući iz njihove perspektive, oni su bili smetenii gotovo iznevjereni u svojim nadanjima. Zato oni prigovaraju:“A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupitiIzrael.” (Lk 24, 21).Učenici su imali svoje planove, a Isus svoj način ostvarenjaplana koji je njima bio neshvatljiv. Učenici su željelidemonstraciju Isusova božanstva u konkretnom životusvakoga od njih. Definitivno je da su Isusovi pratitelji stalnobili robovi svoga vremena koje nije gledalo na nebeskonego samo na zemaljsko. Stoga, gotovo da nije čudnošto nisu prepoznali Uskrsloga. Ta oni ne mogu zemaljskimočima vidjeti nebesko. Oni su ipak Isusa doživljavalii promatrali kao jednoga od svojih, koji se, eto, odlikovaoposebnim djelima.Učenici su Isusa iznova prepoznali po njegovoj riječi ilomljenju kruha. Tako je Isus morao svojom intervencijomsvratiti pozornost na sebe i ponovno se predstaviti. To Isusi danas čini svakome od nas. Svakodnevno se predstavljai daruje u svetoj Misi, u svojoj riječi, u braći i sestrama, ušumu mora i tišini prirode.U Međugorju se naš Bog predstavlja na poseban način.On nas po Majci Mariji poziva na put u Emaus - na putdo Boga. Marija nas upućuje na svoga Sina i poziva nasna nasljedovanje, na putovanje, na međugorski Emaus.U tom Emausu, koji se odvija na putu do Križevca ili Brdaukazanja, mnogi poput Isusovih učenika hode i umorni irazočarani, ali nakon susreta s Kristom i oni izgovaraju riječi:“Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku.”(Lk 24, 29).Tako je to kad susretneš Isusa na svome životnom putu.Nakon toga susreta više ništa nije isto, čovjek pokrenutiznutra mora mijenjati život. Zato i međugorski hodočasničkipothvati jesu put po Mariji do Isusa. U tom smisluuputiti se u međugorski Emaus znači stati na onu istu stazuživota na kojoj bijahu ona dvojica Isusovih učenika o kojimapromišljasmo u ovim redcima.Svibanj 2006. // Broj 5 // Godište I. • 35

Odjeci u svijetu: p. Stanislaw Kania, pijarist, Krakow, PoljskaKNJIGOM I ČASOPISOMU SLUŽBI KRALJICE MIRABrojnim knjigama (52 na temu Međugorja), te listom Znak Mira (217 brojeva u 19 godina),nakladnička kuća otaca pijarista neprocjenjivo je vrelo informacija o snažnom duhovnom pokretu kojije iz Međugorja zahvatio sve dijelove Poljske.Priredila Renata Juraszekp. Stanislaw KaniaVelečasni Kania, kažite nam, na početku,kada je i kako došlo do utemeljenjanakladničke kuće kojoj ste na čelu?Nakladnička kuća otaca pijarista iz Krakowazapočela je djelovati 1980. Osnovao ju jep. Eugeniusz Śpiołek SP kako bismo izdavaliskripta za naše sjemeništarce i materijale zadušobrižnike. Ni sanjati nismo mogli o nekakvojtiskari, pa smo sve radili na malomrototisku GEHA A4. No već 1984. počelo setiskati knjige za sjemenište, a 1988. počeosam se brinuti o izdavačkoj kući otaca pijaristai profesionalno organizirati rad, nabavljatitiskarske strojeve.Nakladnička kuća i tiskara stvarno radeod 1985., premda smo u odjelu za kulturugrada Krakowa registrirani tek 1990.36 • Glasnik mira // Međugorje52 knjige o MeđugorjuKada ste počeli objavljivati knjige o Međugorjui jesu li imale odjeka kod čitatelja?Prva knjiga koja je govorila o fenomenuukazanja u Međugorju bila je “tiskana” našapirografu, kao “samizdat”. Riječ je o zajedničkomdjelu Renea Laurentina i LjudevitaRupčića “Ukazuje li se doista Gospa u Međugorju?”Prva prava tiskana knjiga bila je“Tisuću susreta s Gospom” fra Janka Bubala.Doživjela je nekoliko izdanja s ukupnom nakladomod 80 000 primjeraka.Tijekom 20 godina objavili smo 52 knjigena temu Međugorja. Riječ je, uglavnom, oprijevodima hrvatskih autora na poljski jezik(S. Barbarić, Lj. Rupčić, M. Stojić, K. Šego,J. Bubalo, M.Vasilj, Ž. Ilić) te autora iz drugihzemalja - R. Laurentina, A. Sarracha…Ukupna naklada tih prijevoda iznosi preko200 000 primjeraka, što uz “Tisuću susretas Gospom” doseže brojku od tristo tisuća.Dakle, naše knjige imaju uistinu velik brojčitatelja.Izdajete i Znak Mira, kakav je to list?Prvi broj lista Znak Mira (Znak Pokoju) tiskanje 25. prosinca 1987. u više nego skromnojnakladi od 300 primjeraka, u A5 formatu.Pokrenuli su ga p. Eugeniusz Śpiołek SP i ZofiaSkwarnicka, koji su i prije toga širili informacijeo ukazanjima u Međugorju. Na molitvenimsusretima redovito su sudjelovali i prikazivalidijapozitive u crkvi otaca pijarista u središtuKrakowa. To je bilo vrijeme komunizma u Poljskoj,u kojoj je vladao vojni režim, pa je ZnakMira bez cenzure mogao izlaziti jedino kao letak“za unutarnje potrebe”. U početku je to biojedan presavijeni list A4 formata i tiskali smoga u nakladi do 500 primjeraka.U prvom broju objavili smo intervju skardinalom Josephem Ratzingerom, na temuukazanja u Fatimi. Od početka urednicom jebila Zofia Skwarnicka, veliki entuzijast Me-đugorja od 1985., kada ga je, sa svojim mužem,posjetila prvi put. (Zofia i Marek Skwarnickibili su prijatelji pape Ivana Pavla II.i redovito su ga informirali o svemu što sedogađa u Međugorju, n.a.).Od samoga početka Znak Mira svakimjesec objavljuje Gospine poruke od 25. umjesecu te članke prevedene iz stranih časopisakoji obrađuju međugorsku tematiku.Riječ je o časopisima visoke naklade - Eco diMedjugorje, Medjugorje Gebetsaktion Wien,Medjugorje-Torino etc. Kasnije su došli i našičlanci, svjedočanstva Poljaka kojih u to dobanije moglo puno putovati, razgovori s organizatorimau to doba malobrojnih hodočašća.Treba se prisjetiti da do 1989. Poljaciputovnice nisu mogli imati kod kuće, negosu ih morali držati na miliciji, a prosječnaplaća iznosila je oko 20 maraka, što je doistaonemogućivalo putovanja.Znak Mira čitale su ponajprije osobe kojesu dolazile na međugorske molitvene susreteu crkvu oo. pijarista u središtu Krakowa.Vremenom, porastom broja organiziranihhodočašća te međugorske duhovne obnoveu Poljskoj, porastao je i krug čitatelja. Nekolikogodina Znak Mira bio je jedini časopis uPoljskoj koji je govorio o Gospinim ukazanjimau Međugorju.Misija širenja Gospinih poruka u svijetPočeli ste vrlo skromno, što je i razumljivoimamo li na umu društvene, političkei gospodarske prilike u Poljskoj togavremena. Kakvo je sada stanje glede ZnakaMira?Sada se Znak Mira čita na području cijelePoljske, premda najveći broj čitatelja živiu središnjim, zapadnim i južnim dijelovimanaše domovine. Časopis se, također, prodajei u Njemačkoj, Engleskoj, Švedskoj, a besplatnose šalje u Ukrajinu i Bjelorusiju. Čitaju

Odjeci u svijetu: p. Stanislaw Kania, pijarist, Krakow, PoljskaPoruke iz školske klupeMAMA ZA PETICE,MARIJA ZA DESETKEGordana Sušacga i mlađi i stariji, ljudi različite izobrazbe isvjetonazora. Ipak, može se kazati da najvećibroj čitatelja čine žene.Od travnja 1988. glavni urednik je p.Stanisław Kania SP, a od 1989. urednice su ZofiaWawrykiewicz i Jolanta Wyznankiewicz.Svi koji su radili ili surađivali sa Znakom Mirana svoj rad su gledali kao na posebnu misijuširenja Gospinih poruka u svijetu, kao odgovorna Gospin poziv da budemo svjedoci. Riječje o članovima molitvene skupine KraljicaMira.Recite nešto o sadržaju lista?Vremenom, Znak Mira imao je sve veći brojstranica i sve je ljepše izgledao. Krajem 1990.biva ljepše grafički opremljen, a od 1992. imaoblik časopisa na 16 stranica. Od 1998. časopisima korice u boji. U to vrijeme oblikovalisu se glavni dijelovi časopisa: Gospina porukai razmišljanje, Internetom iz Međugorja – kronikadogađaja i vijesti, razgovori s vidiocimai drugim svjedocima, Pisma iz Medjugorja s.Emmanuel, znanstveni članci poljskih autora,recenzije knjiga o Međugorju, svjedočanstva– naših čitatelja i hodočasnika koji govore kakose promijenio njihov život… Znak Mira danasima 48 stranica A5 formata.Za vrijeme rata u BiH naš je mjesečnikdonosio tekstove iz pera Poljaka koji su dostavljalihumanitarnu pomoć, a osobno sam,zajedno s međugorskim hodočasnicima ičitateljima Znaka Mira, također prikupljao idostavljao pomoć u ugrožena područja Hrvatskei Bosne i Hercegovine.Časopis, sukladno svojoj uređivačkoj politici,redovito objavljuje reportaže o posjetimasvećenika i vidjelaca Poljskoj. Zainteresirani uuredništvu mogu dobiti informacije o hodočašćimakoja se organiziraju iz različitih dijelovaPoljske, organiziramo hodočašća u Međugorje,ljetne i zimske međugorske duhovnevježbe koje vodimo o. Eugeniusz Śpiołek i ja.U devetnaest godina izašlo je 217 brojevaZnaka Mira, a njegova uvezana godišta neprocjenjivosu vrelo informacija o snažnomduhovnom pokretu koji je iz Međugorja zahvatiosve krajeve Poljske.Kolika je trenutna naklada Znaka Mira?Časopis se sada tiska u 7 600 primjerakai broj se čitatelja pomalo smanjuje stoga štose sve više i više koristi Internet. Tako je i sdrugim tiskovinama, tehnika preuzima čitatelje.I mi se ravnamo prema promjenama,pa naši čitatelji na Internetu mogu čitati iZnak Mira: www.medziugorje.pl. Ljudi sveviše koriste Internet pa i mi moramo ići ukoraks vremenom. No, znamo da se za čitateljene trebamo brinuti, jer tematika koju donosimotoliko je značajna i važna, rekao bihi potrebna, pa će uvijek biti onih koji tražeGospinu poruku. Vjerujem i sve više.Danijel je uvijek bio živahniji od ostale djece.Jednoga dana svi moji napori da se smiripali su u vodu. ‘’Izdalo’’ me je i opominjanjei upozoravanje, jednostavno – ponašao se kao dagovorim drugim jezikom.Razumio me je i primirio se tek kada sam reklada sve mora ispričati svojoj majci. Ako li on ne kaže,kazat će rođak iz susjedne klupe. Sljedeći sat trebaoje ispričati što je majka rekla. Nije mu bilo svejednokada je to čuo, bio je miran do kraja sata. Uistinu meje zanimalo što će majka reći na sve to.Odmah na početku sljedećeg sata Danijel se javio,želio je nešto reći. Svi smo ga s posebnom pozornošćuslušali. ‘’Ispričao sam majci što je bilo na satu.Ona mi je rekla da sam napravio veliku pogrješku, dasam vas uvrijedio i da vam se trebam ispričati. Žaomi je što sam ometao sat i oprostite’’. ‘’Ja mislim dase ti moraš ispričati i svojim kolegama’’, kazala samna to. ‘’Jest, učiteljice’’, reče on, okrenu se prema kolegamate im se ispriča.Mama, svaka ti čast! Uistinu, vi ste mama zapetice!Evo, ušli smo u mjesec svibanj, posebno posvećenBlaženoj Djevici Mariji, koju častimo kao Isusovui našu Majku. Ona koja je Isusa rodila postade majkomsvih koji u njega vjeruju. Što li sve možemo, kaomoj Danijel od svoje majke, naučiti od nje.Nije puno govorila, mudra je bila i sve u svomesrcu čuvala. I kada joj je bilo potpuno nejasno zaštoSina Božjega mora roditi u štalici, a i onda kada Gaje gledala kako visi na križu. Savjetovala je i bodrilaapostole na putu vjere i u nasljedovanju Krista.Ona je savjetovala poslužiteljima na svadbi uKani da poslušaju Isusa u svemu što on kaže. Onaje poslušna Bogu u cijelom svom životu. Ona nas iodgaja primjerima iz svog života. Uči nas ustrajnosti,pouzdanju u Božju providnost, poniznosti, velikojvjeri i nadasve iskrenoj ljubavi!Zaslužila je Ona da je gledamo kao svoj uzor uvjeri. Ta što li je drugo majka nego uzor i “krojač’’ nassamih!Znam da ponekad tu Marijinu majčinsku uloguizgubimo iz vida, kao što je Danijel ponekad nemiran.Svjesni da smo svi ipak djeca koja iz dana u danuče, lakše si opraštamo i još usrdnije molimo! Pa zarnije tako?!Svibanj 2006. // Broj 5 // Godište I. • 37

U spomenREQUIEMZA MOJU BAKU(† Zorka Pervan, 1925.-2006.)Dana 27. travnja 2006., opremljena svetim sakramentima umirućih,preminula je Zorka Pervan, majka našega fra Tomislava. S mužem † IćomZorka je rodila desetero djece te dočekala 32 unučadi i 11 praunučadi.38 • Glasnik mira // MeđugorjeTama je ustuknula pred svjetlom još jednogadana, i dok je zora prepuštalamjesto punini sunca, na dvorištu svojekuće baka Zora izgovarala je svoju najdražuusrdnu molitvu: Isuse moj. Toliko ju je putaizgovorila u životu i životom, Isus joj je biosve i uistinu je bio njezin i ona njegova. A nebi bilo ničega neobična u tomu da to nisu bilenjezine posljednje riječi. Pa i ta neobičnostučas se rasprši pred spoznajom da baka Zoraništa drugo i nije mogla reći, jer život je za njuimao, u svakom svom otkucaju, mjeru vječnosti.Stoga njezina i ne bijaše smrt, bijaše toriječ. Naš grijeh mogu biti nepotrebne riječi,smrt se ne da izreći, pogotovu smrt nekogatko nas je znao zakriliti ljubavlju kao što je toznala baka Zora. I ako progovaramo, moždato činimo iz osvete ili iz straha pred šutnjomkoja je riječ. A ona nam je životom kazala, i uove uskrsne dane ponovila: Uskrsnuće je prirodakoja postaje besmrtna po Smrti, to su riječii stvari ujedinjene s Riječju, Neizrecivim,Šutnjom, u Isusu.Danas dodirujem bakine stvari. Otvaram,po prvi put bez nje, uredno složenu njezinuškrinju. Među mnoštvom sitnih stvarikoje zrcale bakinu dušu uzimam u ruke FraAnđelov molitvenik. Onako crn i izlizan odsvakodnevna listanja kazuje mi odakle bakionakva snaga u životu, gdje je nalazila izvorsvoga mira i blagoslova što ga je i na nasprenosila. Sada mi je jasno zašto uz svu blagosti red nikada s njezina lica nije silazilavedrina i iščekivanje boljega. Pa ni onda kadje čekala pokojnog mi djeda na povratkuiz rata, kad je rađala i djecu podizala, kadbi sušne godine zaredale, kad bi se nedaćenamnožile. Tu je Isuse, ja se uzdam u te, jednakocrn i izlizan, zatim Novi zavjet, Biblija,tu su njezini omiljeni duhovni časopisi. Tusu krunice s hrapavim zrncima i požutjelimkrižem.Potom uzimam slike bakine djece složenes ljubavlju po starini. Baka se životu radovalai sve je za njega žrtvovala. Djeci nijedavala samo koru kruha i tračak sunca većkrilo pod kojim su se svi osjećali sigurno izaštićeno. Znala je da bez duha ni količina niveličina ništa ne vrijede. A znala je da je vlastitiprimjer najbolji putokaz u život, stogase nije štedjela, ni u pouci ni u djelu.Odlučila sam čuvati bakinu škrinju i svešto je u njoj a od danas u nju ću pohraniti isvoj dnevnik u koji sam zapisala dvije, menijako drage, priče o baki.Prva govori kako je baka u svojoj 45. godiniostala trudna po deseti puta. Nakon nekihzdravstvenih poteškoća pošla u Mostar potražitipomoć kod liječnika. Oni joj, valjda kad suvidjeli koliko je godina baki i koliko već imadjece, savjetovali da pobaci. Nu, ona se nijedala smesti ni prestrašiti. I mnogi bi u takvimprilikama, možda i ne slažući se u sebi, ostališutjeti, ali ona ih izgrdi kako se samo usuđujunjoj takvo što i spomenuti. Liječnici su sepostidjeli i u licu pocrvenjeli što od gnjevašto od iznenađenja pred tolikom hrabrošću. ABog je nagradio njezinu ljubav prema životu:poštedjevši od liječničkoga proroštva i nju idijete. I podarila nam tetku Hrvatinku.Po drugoj priči baka je već svom sinu fraTomislavu bila rekla da je krunicama zagovaralanjegovo zvanje, a onda mu je jednom,nakon što joj je donio svetu pričest i nakonzajedničke molitve, u gotovo mističnom zanosu,rekla: Sinko, ne znam je li ti u životuteško. Nikomu nije lako. Ali, ako ti je teškokao svećeniku, oprosti meni, svojoj majci! Apotom mu je otkrila što se dogodilo dok jebila trudna njime. Bilo je to na blagdan PresvetogaTrojstva. Baka je bila na misi. I za vrijemeprikazanja osjetila je djetetovo micanjeu sebi. I dok je svećenik Gospodinu prikazivaodarove i ona je prikazala svoje dijete riječima:Gospodine, neka bude tvoje. Niti je ona imalapotrebu za isprikom niti je fra Tomislavu taispovijest donijela žalost. Naprotiv, u tomtrenutku oboje su zaplakali od sreće. Fra Tomislavusinuše glavom Augustinove riječi: javjerujem bez dvoumica i tvrdim da mi je potvojim molitvama, majko, Bog dao težnju dane predlažem, ne želim, ne mislim i ne ljubimdrugo doli dostizanja istine.Zatvorit ću škrinju. Bolno je gledati ovestvari bez moje bake iako je ona u svakoj odnjih. Stoga sam odlučila: Dok sam živa čuvatću njezinu škrinju i odsada ću svakoga dana,s njom koja je već s Njime, ponavljati našunajdražu usrdnu molitvu: Isuse moj!Tvoja unuka Ivana (21, studentica)

PREPORUČUJEMOKprikladnih suvenira potražite u našoj suvenirnici/knjižari u Međugorju.Gospin trg 1, 88266 Međugorje, tel. 00 387 36 653 366, faks: 00 387 36 651 444Sve o događajima u Međugorju i odjecima u svijetu i Katoličkoj Crkvičitajte u novom mjesečniku - Glasniku mira.Čitajte i preporučite drugima Glasnik mira, mjesečnikInformativnog centra “Mir” Međugorje. Surađujte u Glasniku mira,pišite nam o svojim iskustvima.Pretplatite se na Glasnik mira.Godišnja pretplata (12 brojeva): 30 KM/120 Kn

ISUS ŽELI ISPUNITI VAŠA SRCAMIROM I RADOŠĆU.