Budite svjedoci vjere svojim riječima i životom - Međugorje

Draga djeco!Pozivam vas da ovo vrijeme budeza sve vas vrijeme svjedočenja. Vikoji živite u ljubavi Božjoj i iskusiliste njegove darove posvjedočiteih svojim riječima i životom, dabudu na radost i poticaj drugimau vjeri. Ja sam s vama i neprestanozagovaram pred Bogom za svevas da vaša vjera bude uvijek živa iradosna i u ljubavi Božjoj.Hvala vam što ste se odazvalimomu pozivu.25. rujna 2011.Iz sadržajaPoruka za sadašnji trenutakBudite svjedocivjere svojim riječimai životomvlč. Adalbert RebićUzvišenje svetog KrižaAko prihvatimoBožji poziv i križevećemo lakše nositifra Robert Jolić22. MladifestVjerodostojnostMeđugorjaSaverio Gaeta22. MladifestEvangeliziratipostmodernukulturuMarguerite A. PeetersOdjeci u svijetuHodočašće u Međugorjepromijenilo mi je životvlč. Timotej Marija VachaPromišljanjeOdnos premaMariji kao temeljčvrste vjereSvjedoci smo rastakanja i osipanjavjere, gubitka kršćanskoga identiteta usuvremenom svijetu. Vjerska se praksanerijetko svodi na neke sržne životnedogađaje kojima se želi dati religioznipremaz, neku vrst vanjske ‘šminke’, da ne bisve izgledalo naskroz svjetovno, bez daškaduhovnoga, kao nekoć otužni ateističkipokopi u komunizmu. Gubitak vjereuvjetovan je i manjkom istinskoga duhovnogživota, urastanja u osobnu vjeru te manjkomduhovne stege u svakidašnjem životu. Vjeraje za mnoge nešto što se u svagdanu svlači,a oblači u svečanijim prigodama. Bitnaprotežnica svakoga istinskog kršćanskogživota jest živa usredištenost na Krista kojase hrani euharistijom. Povezanost s osobomIsusa Krista kao i povezanost s osoboms kojom je on bio u najužem odnosu, snjegovom Majkom, koja je usko povezanas djelom otkupljenja, jest ono što se danasiziskuje od žive vjere.SvjedočanstvoŽivot darovan GospiRobert Rukavinafra Tomislav PervanDanašnji Papa u svome nagovoru u svibnju ove godineizrekao je misao, kako nema istinskoga katolištva, katoličkepripadnosti bez duboke marijanske pobožnosti. Bitikatolik znači biti i marijanski obilježen, njegovati ljubavprema Isusovoj Majci, i samo u njoj i preko nje katolik će pronaćiput do Gospodina. Papa Benedikt naglašava kako je Marija velikavjernica u osobi, kako je Marija prihvatila u svoj život Abrahamo-Fotografija na naslovnici: Foto ĐaniGLASNIK MIRA | Utemeljitelj i nakladnik: Informativni centar MIR Međugorje | Glavni urednik: Krešimir Šego | Lektor i korektor: Dragan Naletilić | Adresa: Glasnik mira, Gospin trg 1, 88266Međugorje, BiH | Tel.: 00 387 36 650 200; 653 327 | Faks: 00 387 36 651 300 | Služba pretplate: 00 387 36 653 342 | E-mail: glasnikmira@medjugorje.hr | Internet: www.medjugorje.hrGrafičko oblikovanje: Shift, Mostar | Tisak: Fram-Ziral, Mostar | List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije pod brojem R-05-05-42-2175-86/06 od 12. siječnja 2006. | Godišnja pretplata (12 brojeva): Hrvatska 120 HRK, BiH 30 KM, europske zemlje 30 €, Švicarska 50 CHF, USA i Kanada 42 €, Južna Amerika 48 €, Australija 51 €Snimila Lidija ParisUplata pretplate: Iz BiH u KM: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Unicredit Bank, Žiroračun broj 33 8120 2 20114 5352 | Iz Hrvatske u HRK: Informativnicentar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Societe generale – Splitska banka d.d., Broj računa: 2330003-5100201682 | Iz Njemačke u eurima: Informativni centar MIR Međugorjed.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (za Glasnik mira), BLZ : 75090300 | Iz Švicarske u CHF: Katholische Kroatenmission, Postfach9057, 8036 Zürich. Naziv banke: UBS AG Zürich – Wiedikon (0270/00), Kontonummer: 805418.40A (za Glasnik mira), IBAN : CH63 0027 0270 8054 1840 A, BIC: UBSWCHZH80A, UBS PostkontoNr: 80-2-2 | Iz svih europskih zemalja u eurima: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (zaGlasnik mira), BLZ : 75090300, BIC: GENODEF1M05, IBAN: DE88750903000002155044 | Za sve valute iz drugih zemalja: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke:UniCredit Bank, SWIFT: UNCRBA 22, IBAN: BA 39 3380 6048 0281 0221Listopad 2011. | Broj 10 | Godište VI. | 3

PromišljanjePromišljanjevo poslanje biti vjernikom, pred Gospodinomcjelovito hoditi te nam je time Marijasvima putokaz na putu vjere. Marija je Abrahamovuvjeru učinila stvarnom u svojoj vjeriu vlastitoga Sina te nam je svima pokazalaput kako se odvažno povjeriti Bogu koji namse izručuje, koji nam ide ususret te da slijedimou radosti Mariju na putu vjere. SlijeditiMariju u njezinoj odlučnosti, izdržati ondjegdje drugi bacaju koplje u trnje, stajati uzGospodina i kad se čini da je sve izgubljenote time davati svjedočanstvo koje se slijeva uradost uskrsnuća.Tko časti Majku, časti i SinaMarija kao Majka Gospodinova, ljubljenakćerka nebeskoga Oca te hram Duha Svetoga– svojim položajem nadvisuje sva stvorenjanebeska i zemaljska. Iz toga rezultira njezinoduhovno majčinstvo glede svih udovaKristova mističnoga Tijela, njezin položajposrednice i pomoćnice te Marije kao uzorasvih krjeposti. Tko časti Majku, časti i Sina.Marijino štovanje ne ugrožava položaj IsusaKrista u kršćanskoj svijesti, nego je ispravnoštovanje Majke jamstvo pravoga i istinskogaodnosa prema tajni Utjelovljenja. Sveti jeBonaventura rekao da onaj tko ne štuje Mariju,tko zanemari Mariju u životu, umire usvojim grijesima.Blaženi je John Henry Newman (+1890.)zabilježio: “Pogledamo li na zemljopisnumapu Europe zapazit ćemo da su upravo onenacije i zemlje u Europi umnogome izgubilevjeru u Isusovo božanstvo gdje se prestaloštovati njegovu Majku, a zauzvrat su sačuvaleone svoju pravovjernost gdje se nastaviloštovanje Marije, Isusovu Majke”. Vjernici alii svećenici koji zaobilaze Mariju, gube svojvjernički i svećenički identitet. Vjera otvarapobožnosti dva golema vidokruga od kojihjedan ima u žarištu Marijina Sina, a drugisamu Majku Isusovu. Štujući i časteći Marijuspoznajemo njezina Sina, ljubimo ga i častimote Majka postaje puto(kazo)m do Sina.Pavao VI. proglasio je još za vrijeme SaboraMariju Majkom Crkve te time i Majkomsvih vjernika pa i svih pastira, odgovornih zavjernike. Time je istaknuta njezina majčinskaskrb za putujuću Crkvu. Pavao VI. naziva jeprvom i najsavršenijom Kristovom učenicomte domeće kako nam Marija zauvijek i posvudaostaje trajnim uzorom. Ona je najzornijiprimjer života prema Evanđelju. Ona trebabiti prisutna u Crkvi na svim putovima svagdanjegaživota, a svojom ljubavlju prema MarijiCrkva ima jamstvo da živi životom svogaUčitelja i Gospodina, da obnavlja i dovršavatajnu otkupljenja u svoj dubini i punini.Isus je stvarno fizičko zrcalo majkeMarijeNewman ističe kako Mariju štujemo ne samozbog njezina Sina nego i zbog samih sebe, dabismo je nasljedovali u njezinim krjepostima,njezinoj svetosti i vjeri, njezinu posluhui poniznosti, njezinoj strpljivosti i predanosti,njezinoj dobroti i hrabrosti, njezinu odricanju,bezazlenosti srca te posvemašnjoj čistoći.A Drugi vatikanski sabor veli kako seispravan odnos prema Mariji treba odražavatiu čašćenju i ljubavi, u zazivanju i nasljedovanju.Sv. Robert Belarmin ističe dase Isusova riječ – Tko vidi mene vidi i Oca –dade primijeniti i na Mariju, pa bi se mogloreći: Tko vidi mene, vidi i moju Majku! Isus jestvarno fizičko zrcalo majke Marije.Glede pobožnosti prema Mariji nerijetkose zna čuti mišljenje kako je to dobra stvar,ali je ipak treba prepustiti pojedincu, privatnosti.Takvi tvrde kako se odlučan boj bijena drugim središnjim areopazima, poljimanaše vjere. Ti bi areopazi bili filozofske pretpostavkenašega vjerovanja, vjerodostojnostiSvetoga pisma u suvremenom svijetu, istineo Božjoj zazbiljnosti, vječnosti, istine o Božjojopstojnosti, zatim o Isusovoj osobi, njegovubožanstvu, njegovu otkupiteljskom djelu,istine o jedincatosti i svetosti Crkve, njezinusakramentalnom i hijerarhijskom uređenju,zatim široko područje kršćanskoga ćudoređai, naravno, crkveno bogoslužje.Na to se može odgovoriti i s ‘da’ i s ‘ne’. Zacijelo,sve su to žarišta suvremenih prijeporaMarija igra veliku ulogu ne samo u osobnom Isusovuživotu nego je ona osoba koja spada u cjelinu povijestispasenja. Istine o Mariji spadaju na božansku objavu inemoguće je te istine izuzeti ili izrezati iz poklada vjerea da se ne krivotvori cjelovitost vjerske istine. Istine idogme o Mariji u najužoj su svezi s utjelovljenjem Bogai s utjeloviteljskim značajem kršćanstva uopće.u Crkvi i svijetu, ali tematika odnosa premaMariji te pobožnost prema Mariji nije izvantih prijepornih tema, nego je sa svima njimanajuže povezana. Govor o Mariji u Novomezavjetu nije vanjski ukras niti je novozavjetnarubna bilješka, negdje na rubu Novogazavjeta. Rana je Crkva svjesno uzela u središtesvoga Vjerovanja izričaj rođen od DjeviceMarije, a u prvim stoljećima, napose nakonšto je kršćanstvo steklo slobodu i pravo glasau društvu, bitka za Isusovo božanstvo, zaistinu kako je Isus Bog i čovjek vodila se i namarijanskom području. Crkva je od početakabila svjesna Marijine uloge koja umnogomenadmašuje područje individualne, privatnepobožnosti.Istine o Mariji spadaju na bit naše vjereMarija igra veliku ulogu ne samo u osobnomIsusovu životu nego je ona osoba koja spadau cjelinu povijesti spasenja. Istine o Marijispadaju na božansku objavu i nemogućeje te istine izuzeti ili izrezati iz poklada vjerea da se ne krivotvori cjelovitost vjerske istine.Istine i dogme o Mariji u najužoj su svezis utjelovljenjem Boga i s utjeloviteljskimznačajem kršćanstva uopće. Istine o Marijibacaju jasno i nenadomjestivo svjetlo na konačnoodređenje, sudbinu i mjesto samogastvorenja u djelu spasenja i otkupljenja. Govoritio Mariji znači govoriti o biblijskoj antropologijii čovjekovu određenju. U Marijise kao žarištu ili čvorištu spajaju i povezujukonci zemaljskoga i nebeskoga, naravi i milosti.Istine o Mariji nemoguće je u kršćanskomživotu zanemariti. Nemoguće je reći:to je istina, ali za mene osobno beznačajna.One spadaju na bit naše vjere. S tajnomMarijine osobe i dogma o Mariji, padaju uvodu i tajne Isusove osobe. Marijino izabranje– utjelovljenje samoga Boga – i Kristovorazapinjanje, to su tri zrenika jednoga istogadogađaja koji se odvija u Kristovoj osobi. Isključili se bilo koji od tih vidika, to je ondapočetak kraja kršćanske istine. Isključimo liMarijin izbor i poslanje, prekinuta je vrpcakoja povezuje Trojedinoga Boga s ovom zemljom.I na kraju, osta Isus samo kao čovjek,a s Isusom kao čovjekom moguće je postupatikako se komu prohtije, prema stranačkomprogramu.Marija je više majka negokraljica, više uzor u vjerinego nedodirljivi objektdivljenja. Ne govoritineprestano o Marijinimpovlasticama, ne isticatiih, nego govoriti oonome što nju povezujes nama, zemaljskimhodočasnicima.„Kako bih rado bila svećenik pa dasmijem propovijedati o svetoj Djevici“Marija ne treba nikakve lažne časti ni pretjerivanja,nikakvih posebnih povlastica. Ona usvojoj kruni ima dovoljno predivnih draguljatako da joj nisu potrebne nikakve lažne,staklene perle. Ne treba ona pretjerivanja unašim izljevima pobožnosti, nego trijeznosti krajnju normalnost i suzdržanost. Vrijedinavesti misao koju je izrekla crkvena učiteljica,sveta Mala Terezija od Djeteta Isusai Božjega Lica. Nepuna dva mjeseca prijesvoje smrti kazivala je sljedeće riječi MajciAgnezi:“Kako bih rado bila svećenik pa da smijempropovijedati o svetoj Djevici! Jedan jediniput bi mi dostajao da izreknem što svemislim o toj stvari! Najprije bih pokazalakako malo znamo o njezinu životu. Nije potrebnopričati nevjerojatne stvari ili pak stvarikoje ne znamo, primjerice, da je ona, kadje bila još posve malena, kao trogodišnje dijete,išla u Hram da se prinese Bogu sa žarkomljubavlju te posve izvanrednim osjećajima.Ona je zapravo naprosto išla u Hramposlušna svojim roditeljima. I čemu govorkako je Presveta Djevica od trenutka kad ječula proročke riječi starca Šimuna imala neprestanopred očima Isusovu muku? ‘Mač ćeti boli probosti srce’ – rekao joj je Starac. Dakle,nije to vrijedilo za sadašnjost, kao što vidite,draga majčice. Bijaše to općenito pretkazivanjebudućnosti.Da bi mi se svidjela te bila od koristi nekapropovijed o Presvetoj Djevici, moram imatipred sobom njezin život kakav je uistinu bio,a ne nekakav izmišljeni život. Uvjerena samda je njezin cijeli život bio posve jednostavan.Mariju se oslikava u oblacima, nedostupno,nedodirljivo, a zapravo bi je trebalo prikazivatitako da je svi možemo nasljedovati.Upirati prstom u njezine krjeposti, govoritikako je živjela iz vjere kao i mi, navoditidokaze iz Evanđelja, gdje čitamo: ‘Oni jednostavnonisu razumjeli što im je Isus rekao’.Ili pak ono, ništa manje tajanstveno mjesto:‘Njegovi su se roditelji divili svemu što se too njemu govorilo.’ To divljenje pretpostavljastanovito čuđenje, zar ne, majčice? Znamo,Presveta je Djevica Kraljica neba i zemlje,ali ona je većma Majka nego Kraljica. Međutim,unatoč toj povlastici ne može se rećikako ona zbog toga baca u sjenu slavu svetacakao što sunce za svoga izlaska zasjenjujezvijezde. Oh, Bože moj, kakva bi to bila neobičnost!Majka koja bi zasjenjivala svoju djecu!Mislim, naprotiv: Ona povećava proslavusvojih izabranika.Dobro je govoriti o njezinim povlasticama,ali ne bi trebalo govoriti isključivo o njima,jer ako čovjek mora za neke propovijedistalno uzdisati i govoriti ‘ah, ah’, onda jeto previše! Tko zna, ne će li to mnogu dušuodvesti da spram takva nestvarna stvorenjaosjeća stanovitu otuđenost pa da u sebi nepomisli: ‘Ako je tomu tako, onda se bolje povućiu svoj mali kut te tu sjati koliko mi jemoguće’!“Sinovi smo i kćeri iste MajkeToliko sveta Mala Terezija. Sažmemo li njezinemisli, možemo povući dva zaključka zaispravni, korisni i primjereni govor i navještajo Mariji. Prvi bi bio: Prestati s pobožnim,nebiblijskim, nepovijesnim i nevjerojatnimdodatcima i ambalažom. U nekim spisimaMarija je stalno u nebesima, na svakom korakuosjeća se dah nadnaravnoga, navodnoje znala sve o padu anđela, o grijehu Adamai Eve, posljednjim stvarima, prema nekim jespisima znala o budućem utjelovljenju samogaBožjega Sina, a prema drugima već jeu majčinoj utrobi posjedovala herojski stupanjkrjeposti, uživala u gledanju Boga itd.Svetica iz Lisieuxa traži da se s tim prestane.Ne treba Marija nikakva pobožna kiča,ne treba nikakva umjetna cvijeća, ona je dovoljnolijepa u svojoj biblijskoj ljepoti. Potomtraži da se okrenemo od nedodirljivenebeske Kraljice prema Majci. Marija je višemajka nego kraljica, više uzor u vjeri negonedodirljivi objekt divljenja. Ne govoriti neprestanoo Marijinim povlasticama, ne isticatiih, nego govoriti o onome što nju povezujes nama, zemaljskim hodočasnicima.Treba nam govor o Mariji kao Kraljici, alii kao Majci. Sinovi smo i kćeri te djeca isteMajke. Marija je majka svih vjernika jer je iona bila kao i mi vjernica. Ona se može svrstatiu onaj oblak svjedoka koji započinje sAbrahamom, a nastavlja se preko patrijarha,Mojsija, proroka, velikih biblijskih likova,pa i ženskih. I Marija je vjerovala Božjojriječi, i ona je dopustila da Gospodin nanjoj čini silna djela, koja nije mogla u prvimah shvatiti niti dokučiti. Slijedila je svogaSina do križa i zato je Marija među svjedocimavjere najveća.4 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2011. | Broj 10 | Godište VI. | 5

Poruka za sadašnji trenutakPoruka za sadašnji trenutakBudite svjedoci vjere svojimriječima i životomZnamo, Bog je uvijek s nama. Uvijek je s nama On: Otac i Sin i Duh Sveti. A sa Sinom uvijekje s nama i njegova majka Blažena Djevica Marija. Mi nikad nismo sami. Mi smo obavijeniBožjom prisutnošću, Božjom ljubavlju i milosrđem. Božje milosrđe ispunja svu zemlju,ono nas zakriljuje i štiti od svakog zla. Kao što je u otajstvenom oblaku Bog pratio svojizabrani narod na putu kroz pustinju, tako i nas prati oblakom zaštite i sigurnosti.vlč. Adalbert RebićDjelom, ne samo riječimaGospa nas u najnovijoj poruci pozivada životom svjedočimo svojuvjeru u Isusa Krista. Danas je vrijemesvjedočenja životom i djelimaa ne samo riječima. Nije dovoljno samogovoriti „Gospodine, Gospodine“, nego činitivolju Očevu i djelima ljubavi svjedočiti onošto vjerujemo, ono što usnama ispovijedamo.Odnos vjere i djela danas je veoma bitan. Ljudidanas više ne vjeruju riječima nego djelima,iznad svega djelima ljubavi i pravednosti.U današnjem Evanđelju – tumačim Gospinuporuku danas, na 26. nedjelju kroz godinu– Isus „glavarima svećeničkim i starješinamanarodnim“, koji su sebe smatralipravednima a druge prezirali, upućuje prispodobuo dva sina. „Čovjek neki imao dvasina. Priđe prvomu i reče: ‘Sinko, hajde danasna posao u vinograd!’ On odgovori: ‘Neću!’ No poslije se predomisli i ode. Priđe idrugomu pa mu reče isto tako. A on odgovori:‘Evo me, gospodaru!’ i ne ode. Koji odte dvojice izvrši volju očevu? Kažu: „Onajprvi.“ Nato će im Isus: ‘Zaista, kažem vam,carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvoBožje! Doista, Ivan dođe k vama putompravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinicimu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makarto vidjeste, ni kasnije se ne predomislisteda mu povjerujete’“ (Mt 21,28-32).U toj je prispodobi riječ o Bogu Ocu i odvjema skupinama ljudi. Jedni samo govore„Gospodine, Gospodine“ a ne izvršavaju voljuBožju, ne čine djela vjere, ljubavi i nade.Drugi žive vjeru, čine volju Božju, čine djelaljubavi. Isus je tu prispodobu izgovorio „glavarimasvećeničkim i starješinama narodnim“,koji su sebe držali pravednima, svetimai savršenima pred Bogom i pred ljudima.Mnogi su od njih, međutim, to bili samo nariječima, ali ne i na djelima. Djela su im bilasuprotna riječima kojima su narod upućivaliu tajne kraljevstva Božjega. Oni uistinu ne ćeući u kraljevstvo Božje, u suživot s Bogom.U kraljevstvo će Božje uči samo oni koji vrševolju Oca nebeskoga, koji svojim životom isvojim djelima svjedoče vjeru u Isusa Krista.Primijenimo tu prispodobu na sebe i pokušajmoje razumjeti u svjetlu Gospine poruke:„Pozivam vas da ovo vrijeme bude zasve vas vrijeme svjedočenja. Vi koji živite uljubavi Božjoj i iskusili ste njegove daroveposvjedočite ih svojim riječima i životom,da budu na radost i poticaj drugima u vjeri.“Nije dovoljno samo reći „da“, nego u skladu stim „da“ treba i živjeti, treba biti vjeran Božjojvolji, živjeti u skladu s Božjim zakonima,činiti djela ljubavi i milosrđa. Bog nas svakodnevnozove u svoj „vinograd“ i mi mu sesvakodnevno trebamo odazvati. Isus, u svjetluBožje volje, izražene u njegovima zakonima,veću prednost daje onima koji istinskislijede Božju volju; onima koji poštuju svogabližnjega. Isus „glavarima svećeničkim istarješinama narodnim“, koji su sebe držalipravednima a grješnike prezirali, ističe da ćeoni koje oni drže javnim grješnicima (carinici,preljubnici, preljubnice) ići pred njimau kraljevstvo Božje a oni će biti bačeni van.To su ljudi koji se hvale svojim životom, svojimnavodnim dobrim djelima, a sav religiozniživot pretvaraju u puki običaj, u neštopovršno. Boga imaju samo na usnama, a uživotu su daleko od njega.Papa Benedikt XVI. ljetos je na Svjetskomsusretu mladih u Madridu mlade poticao dasvjedoče svoju vjeru u različitim životnimsituacijama, osobito ondje gdje prevladavaravnodušnost. „Nije moguće susresti Krista”– naglasio je Papa – “a ne upoznati druge ljudes njime. Nemojte Isusa Krista čuvati samoza sebe”, rekao im je, “nego prenesite i drugimaradost svoje vjere. Svijet treba svjedočanstvovaše vjere, treba svjedočanstvo vašeg životao Bogu“.Papa Ivan Pavao II. je, drugi dan nakonizbora za Rimskog biskupa, rekao: „Nemojtese bojati, produbite svoju vjeru, i živite jevjerno Duhu Svetomu!“ Kršćane je još pozvaoda svoju sreću što su kršćani odražavajuna svojim licima i da je podijele s drugima.Kršćani trebaju zadržati istu radost, zanos ienergiju koju su doživjeli na dan svoje svetepotvrde, trebaju sačuvati živom svoju vjerui s radošću naviještati riječ Božju svojimdjelima.I Drugi vatikanski sabor vjernike laikepoziva da sa svećenicima i katehetama– poput onih muževa i žena koji su apostolaPavla pomagali u Evanđelju, radeći mnogou Gospodinu (susp. Fil 4,3; Rim 16,3) – neposrednijesudjeluju. „Na sve vjernike laikespada slavno breme da rade kako bi božanskaodluka spasenja sve više i više dopiralado svih ljudi svih vremena i u sve zemlje.Neka im zato bude otvoren bilo koji put, daprema svojim silama i potrebama vremenai oni aktivno sudjeluju na spasiteljskomdjelu Crkve“ (Svjetlo naroda – Lumen gentium33).Papa Benedikt XVI. poručio je članovimaKatoličke akcije: „Budite prorocima evanđeoskeradikalnosti, hrabrim svjedocima vjerekoja je u skladu s razumom...“. Podsjetio ih jena tri savjeta koja je kršćanskim laicima povjerioIvan Pavao II. u Loretu 2004. godine:razmatranje, zajedništvo i poslanje. Rekao imje: „U Crkvi koja je pozvana da dokaže svojuvjernost Bogu budite hrabri svjedoci i prorocievanđeoske radikalnosti. U Crkvi kojase svakodnevno susreće s relativističkim, hedonističkimi konzumističkim mentalitetomznajte širiti prostore razumnosti u znakuvjere koja je prijateljica razuma...“„Sve ćete to moći ostvariti“, dodao je papaBenedikt XVI. članovima Katoličke akcije,„ako budete ostali vjerni dubokim korijenimasvoje vjere, hranjene Božjom riječju, bezuvjetnomljubavlju prema Crkvi, aktivnimsudjelovanjem u građanskom životu i stalnimzalaganjem u odgoju.“Ja sam s vama i neprestano zagovarampred Bogom za sve vasZnamo, Bog je uvijek s nama. Uvijek jes nama On: Otac i Sin i Duh Sveti. A saSinom uvijek je s nama i njegova majkaBlažena Djevica Marija. Mi nikad nismosami. Mi smo obavijeni Božjom prisutnošću,Božjom ljubavlju i milosrđem. Božjemilosrđe ispunja svu zemlju, ono nas zakriljujei štiti od svakog zla. Kao što je uotajstvenom oblaku Bog pratio svoj izabraninarod na putu kroz pustinju, tako i nasprati oblakom zaštite i sigurnosti.I Božja je Mati, i naša Mati, stalno snama kao naša pomoćnica u svim nevoljamai u svim našim potrebama. ŠtovanjeBlažene Djevice Marije pod naslovomnaše „trajne pomoćnice“ ima dugupovijest. Sveti Bernard iz Clairvauxa preporučioje svojim redovnicima da svakidan u molitvi Časoslova poslije Trećegčasa mole molitvu „Pod Tvoju se zaštitu,Djevice, utječemo. Ne odbij nam molbe upotrebama našim, nego nas od svih pogiblizauvijek oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena.Gospođo naša, Posrednicenaša, Zagovornice naša! Sa svojim nas Sinompomiri, svojemu nas Sinu preporuči,svojemu nas Sinu izruči! Amen.“ Premanajnovijim istraživanjima to je najstarijamarijanska molitva, nastala već u III. stoljeću.Od sredine XVI. st. proširio se Europomnaslov Blažene Djevice Marije „Pomoćnicekršćana“. Pod tim naslovom BlaženuDjevicu Mariju zazivao je kršćanskipuk u bitci protiv Turaka kod Lepanta1571. godine. S tom su molitvom na usnamai u čvrstoj vjeri da je Blažena DjevicaMarija uvijek s nama, kršćani pobijedilinadmoćniju tursku vojsku. Pod tim naslovomzazivamo Djevicu Mariju u lauretanskimlitanijama i pod tim istim naslovomuveden je i blagdan Blažene Djevice Marija„Pomoćnice kršćana“. Tijekom XVI. iXVII. stoljeća u srednjoeuropskim se zemljamaproširio zaziv Mariji, „Marija pomagaj“(Maria hilf). Pod tim su naslovomMariji posvećene mnoge crkve. Lukas Granachje 1514. godine nacrtao sliku Gospeod Pomoći koja je marijansku pučku pobožnostusmjerila u razdoblju od XVI. doXVIII. st., a u njoj se osobito ističe majčinskaljubav Djevice Marije.Sve je to što ovdje istakoh obilježje Marijinaobećanja: „Ja sam s vama i neprestanozagovaram pred Bogom za sve vas davaša vjera bude uvijek živa i radosna i uljubavi Božjoj“. Marija je u svojim izričajimavjerna kršćanskoj tradiciji.Foto Đani6 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2011. | Broj 10 | Godište VI. | 7

Uzvišenje svetog KrižaAko prihvatimo Božji pozivi križeve ćemo lakše nositiBlagdan Uzvišenja sv. Križa proslavljen je 11. rujna, u prvu nedjelju nakon Male Gospe,kako se to u međugorskoj župi čini od 1934. godine. Svetu Misu na Križevcu predslavio jefra Robert Jolić, župni vikar župe Krista Kralja iz Čitluka. Već od ranih jutarnjih sati ceste ipoljski putovi koji vode prema Križevcu bili su ispunjeni pješacima, a oko križa se na Misiokupilo nekoliko tisuća vjernika – župljana, vjernika iz susjednih župa te hodočasnikaiz cijeloga svijeta. Pozdravljajući na početku sv. Mise sve nazočne, fra Robert, čijupropovijed objavljujemo, posebno je istaknuo hodočasnike-pješake iz daleke Litve koji suod svoga Brda križeva do Križevca putovali osamdeset dana i prešli 2400 kilometara. Nablagdan Uzvišenja sv. Križa već nekoliko godina slavi se i pučka Misa u međugorskoj crkviza one koji se ne mogu uspeti na Križevac.fra Robert JolićDraga braćo i sestre!Kad bismo se mogli vratiti kojihosamdeset godina unatrag, u veljačui ožujak godine Gospodnje 1934.– što bismo vidjeli na Križevcu, na kojem se danasnalazimo? Vidjeli bismo župljane župe Međugorjekako na magarcima i konjima, ili joščešće na vlastitim leđima, uz veliku muku, uzove neprohodne i krševite padine na vrh brdanose neretvansku pržinu, cement, klak, željezo,drvo i vodu. A zašto se toliko muče i zbog čegasve to vuku na vrh brda? Zbog toga što ih je njihovžupnik, fra Bernardin Smoljan, pozvao danačine jedno veliko djelo ljubavi i zahvalnostiBogu u prigodi proslave 1900-te godišnjiceKristove otkupiteljske smrti na drvu križa (33.– 1933.). Pozvao ih je „da i oni u dokaz svojevjere i harnosti Spasitelju podignu jedan vidljivspomenik, koji će njihovu potomstvu svjedočitio njihovoj slozi i ljubavi“. I uistinu, župa se diglana noge i križ je sagrađen u rekordnom roku.Križ je blagoslovio navedeni župnik 16. ožujka1934. godine. O toj je proslavi zapisano: „Uzneprekidno zvonjenje crkvenih zvona, pucanjemužara, molenje sv. Krunice te pjevanje litanijai Gospina plača pomicala je se duga procesijaprema brdu, čiji se je vrh već crnio od mnoštva,koji je motrio pridolaženje naroda sa svihstrana i uzlaženje procesije na brdo.“ Osobito jeburno pozdravljena promjena imena brda: župnikje, naime, Šipovac, kako se brdo do tadazvalo, preimenovao u Križevac. Otada se svakegodine na ovom brdu na blagdan Uzvišenjasvetog Križa slavi sveta Misa, a brdo je postalopoznato u čitavom svijetu otkada su u Bijakovićima,na susjednom brdu – sada zvanom Brdomukazanja – u lipnju 1981. započela Gospinaukazanja.Foto ĐaniEvo i nas danas na Križevcu okupljenih okoKristova križa, znaka spasenja. Evo nas ovdjeda razmišljamo o Kristovoj spasiteljskoj žrtvina drvu križa, ali i da mu prikažemo vlastitekriževe, muke i patnje; da se molimo za svojepotrebe, ali i da zahvalimo za sva ona dobra kojimanas Gospodin svaki dan obasiplje.Želio bih s vama, braćo i sestre, razmišljati otome fenomenu križa, o patnji svijeta, o nevinimžrtvama na svim stranama i iz svih slojevadruštva. Počet ću s križevima mojega, hrvatskognaroda, kojih je bilo bezbroj kroz povijest,a vrhunac je bio tijekom Drugoga svjetskograta i, još više, poraća. Upravo jučer je kardinalJosip Bozanić, zagrebački nadbiskup, posvetioCrkvu hrvatskih mučenika na Krbavskom polju,u gradu Udbini. Crkva je sagrađena prilozimaHrvata iz čitavoga svijeta, na poticaj gospićko-senjskogbiskupa Mile Bogovića, a uspomen na davnu 1493. godinu, kada je upravona tome mjestu turska vojska porazila hrvatsku,kada je izginuo cvijet hrvatskoga plemstvai kada je Hrvatsko kraljevstvo bilo gotovoizbrisano s karte svijeta. Ali ta crkva nije posvećenasamo tim žrtvama, nego svim hrvatskimžrtvama kroz povijest. Hrvatski biskupi ihrvatski narod željeli su se na taj način odazvatipozivu blagopokojnog pape Ivana Pavla II.da se ne zaborave žrtve za vjeru, žrtve onih članovaKatoličke Crkve koji su zbog svoje vjerei odanosti Kristu i svetoj Crkvi podnijelimučeničku smrt. Osobito su tragična vremena,najteža u dugoj hrvatskoj povijesti, nastalakada su 1945. godine bezbožni Titovi partizanidošli na vlast te počeli činiti neupamćenezločine u povijesti. Pobijeno je preko 600 katoličkihsvećenika i časnih sestara; desetci tisućarazoružanih hrvatskih vojnika, koje je protivnosvim ratnim zakonima britanska vojskaizručila Titovim zločincima na milost i nemilost,smaknuti su bez ikakva suđenja i ubačeniu tko zna koje jame i tenkovske rovove; desetci,stotine tisuća hrvatskih majki, supruga idjece ostali su bez svojih sinova, muževa i očeva.I ne samo to: nisu ih smjeli niti spomenutiu desetljećima komunističke strahovlasti! Zato se išlo u zatvor! To je uistinu najteži „križniput“ hrvatskoga naroda u cjelokupnoj njegovojpovijesti. I nitko do danas nije odgovaraoza te stravične zločine. Uistinu, ne dao Bogda se više ikada na zemaljskoj kugli pojave i zaživetakvi zločinački sustavi kakvi su bili nacizami komunizam. A strašne su zločine počinilii jedan i drugi upravo zbog toga što su bilibezbožni, što su svijet željeli urediti bez Boga –a to znači bez ikakvih moralnih ograda.Čovjek bez Boga postaje i gori odzvijeriA kako se i u ratu može ostati na visini, kako iu ratu postoje divni primjeri svjedočenja evanđeoskeljubavi i vjernosti Bogu govori nam primjerpet časnih sestara, mučenica iz DružbeKćeri Božje ljubavi. Sestre su djelovale u svomesamostanu na Palama, u blizini Sarajeva.Pomagale su svima, a najviše pravoslavnoj sirotinji,jer tu u većini žive pravoslavci. Na njihovuljubav odgovorila je mržnja: četnici su ihpred kraj 1941. nasilno odveli iz njihove kuće,mučili vodeći ih po snijegu preko bosanskihplanina, doveli u svoju kasarnu na rijeci Drini,pokušali silovati te ih konačno, nakon što susestre radije skočile kroz prozor nego izgubilesvoju čast, pobili na cesti i njihova mrtva tijelabacili u Drinu. Kako je mržnja okrutna, kakočovjek bez Boga postaje zvijer, i gori od zvijeri!Želim ovdje spomenuti imena tih hrabrihžena, Drinskih mučenica: s. Jula Ivanišević,predstojnica, s. Berchmana Leidenix, s. KrizinaBojanc, s. Antonija Fabjan i s. BernardetaBanja. Ove su sestre hrabro i odlučno ponijelesvoj križ, ne želeći se ni po koju cijenu odrećivjernosti Kristu i zbog toga su platile glavom.Zbog toga ih Crkva stavlja svim vjernicima zauzor, proglašavajući ih blaženima. Koliko godzlo nekada izgledalo snažno – u konačnici ipakpobjeđuje dobro – jer Bog je samo Dobro!Konačno, navodim još jedan primjer prekokojega nikako ne mogu prijeći. Upravo nadanašnji dan (11. rujna) prije točno deset godinadogodila se strašna tragedija u najpoznatijemgradu na svijetu, u New Yorku, kada jeu terorističkom napadu na dvije zgrade Svjetskogatrgovačkog centra uništeno 3000 nevinihživota, što u zrakoplovima kojima su seteroristi zabili u zgrade, što u samim zgradama.Braćo i sestre, zar nije prestrašno i bogohulnotvrditi da su takvi zločini počinjeni uime Boga! Zar je moguće i zamisliti da bi Bog,koji je tvorac svakoga života, koji neizmjernoljubi svako svoje stvorenje i koji je svakoga odnas „urezao u svoje dlanove“, kako divno rečesveti pisac, mogao odobravati uništavanje nevinihživota?! New York je ostao bez daha –grad koji sam volio, u kojem sam živio tri godinei iz kojega sam otišao samo 5-6 danaprije toga stravičnog zločina. Svijet je ostaobez daha suočavajući se sa strašnom i nepredvidivomsilom zvanom globalni terorizam.Tisuće su izgubile živote, tisuće su ostale bezsvojih najdražih. Koliko novih križeva, kolikonesreće i boli. U New Yorku. U čitavomesvijetu.Uzvišenje svetog KrižaDošli smo moliti Gospodina da namolakša vlastite križeveNa temelju navedenih primjera, kao i na temeljuvlastitoga iskustva, znamo da je sudbinačovjeka, kako pojedinca tako zajednice,neizbježno povezana s križem. Svi znamošto je križ i to nam ne treba posebno tumačiti.Ne vjerujem da među vama, okupljenimaovdje na Križevcu, ima itko tko ne bi imaoneki svoj križ. Vjerujem i znam da ste došlina ovaj vrhunac, brojni među vama i bosonogi,da biste se molili Gospodinu da vam olakšakriževe, da vam dadne snage da možete izdržatipod teretom križa, koji nerijetko kao danadilazi vaše ljudske snage. Ako se okrenemooko sebe, ponekad ne možemo vjerovati svojimočima i svojim ušima: koliko je danas razorenihobitelji, koliko nesretnih brakova, kolikonesreće zbog gubitka djece u prometnimnesrećama, koliko bolesti u obitelji ili pak vlastitebolesti koja lomi našu volju, naše osjećaje,koliko na kraju razočaranja u život. Srećembrojne koji plaču nad svojom zlom srećom,nad svojim pogrješnim izborom, nad uništenimživotima, u kojima su nerijetko zaglaviliu slijepim ulicama besmisla i u kojima kao jedinorješenje ostaje bijeg od stvarnosti.Pitanje koje postavljaju i brojni među vamaglasi: Zašto baš ja, Bože? Gdje je tvoja pravdai pravednost? Kako je moguće da lopovi imajusve, da onima koji u Boga ne vjeruju i kojise izruguju s Kristovim naukom ide dobro – ami koji se želimo držati evanđelja, koji se molimoBogu, često stradavamo na najgori mogućinačin? I nije to pitanje koje postavljajusamo ljudi našega vremena. To je svevremenopitanje, od početka ljudskog roda, i zacijelodo njegova kraja. Stoga i u samoj teologijipostoji predmet koji se zove teodiceja i imazadaću odgovoriti na pitanje: Kako opravdatiBoga? Kako uskladiti njegovu ljubav, proklamiranuu Svetom pismu, osobito u evanđeljuIsusa Krista, s tolikim nepravdama i nesrećamau životu? Kako opravdati patnju? Kakoosmisliti bolest i smrt malene djece? Što suona kriva? Prema tome, ne treba nam tumačitikriž – jer svatko na svoj poseban način i usvojoj životnoj muci i te kako dobro znade štoje križ; valja nam govoriti o osmišljenju križa.Kristovsko rješenje najveće zagonetkeljudskoga životaJe li doista moguće osmisliti križ? Je li ikakomoguće pomiriti tu suprotnost između dobrogaBoga i zla koje nas sustiže na našim životnimstazama? Isus Krist, sin Božji, daje odgovorna to pitanje. On, istina, nije previšegovorio o osmišljenju ljudskih patnji – ali zatonjegov vlastiti život, pogotovo njegova muka,patnja i poniženje, njegova vlastita smrt dajesavršen odgovor na to teško, na to najteže pitanje.Veli sv. Pavao u poslanici Filipljanima zaKrista: „Nije se kao plijena držao svoje jednakostis Bogom, nego ponizi sam sebe, do smrti– smrti na križu.“ To je to kristovsko rješenjenajveće zagonetke ljudskoga života: zaštopatnja, zašto smrt. Mi kršćani ih promatramou svjetlu posljednje postaje Kristova križnogputa, a to nije stravična smrt na drvu križa,nego Kristovo uskrsnuće.On, stvoritelj svijeta, dopušta da budepopljuvan, izrugan, bičevan; dopušta da nanjega obuku luđačku haljinu, da ga vodajuulicama Jeruzalema uz silne poruge, da gadovedu na brdo Kalvariju gdje su ga svukli irazapeli na križ. U ono vrijeme smrt na križubila je najsramotnija moguća smrt i na takavnačin umirali su samo robovi i najvećirazbojnici (kao što su bila ona dvojica razapetas Isusom). Sjećamo se iz povijesti kakoje na takav način skončalo pet tisuća robovarazapetih na križeve uz najpoznatiju rimskuprometnicu, Via appia, nakon što su seNastavak na 28. str.Bog nam kao veliko olakšanje u svim našim životnim poteškoćama i kao svakodnevniuzor daje „najveću među ženama“, Majku svoga jedinorođenog Sina. Upravo ovdje u Međugorjuveć punih 30 godina Bog je tako snažno nazočan u svijetu i poručuje, ustrajnoporučuje preko Marije: mir, mir, mir! Mir i onda kada je oko nas nemir; ljubav prema svimai onda kada nas drugi mrze i progone; pravda za čitav svijet, pojedince i narode i ondakada moćni ugnjetavaju i progone slabe; obraćenje i pokora i onda kada bismo radijeostali u grijehu; molitva i onda kada nam se čini da su nam molitve neuslišane.8 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2011. | Broj 10 | Godište VI. | 9

IskustvoIskustvoMeđugorje – mjesto susreta s Bogom u molitvi (VIII.)Oče naš, koji jesi nanebesimaMolitva Gospodnja ili Očenaš počinje uzvikom Oče naš.Isus nam time pokazuje da molitva počinje mišlju na Boga iizravnim obraćanjem Bogu. U ovome je sve sadržano. Tu sekriju sve tajne i neizrecivo bogatstvo, beskrajna ljubav, sveono bez čega ne možemo zamisliti ni svijet, ni sebe.fra Petar LjubičićKad Boga nazivamo svojim Ocem,onda mislimo na onoga koji jesvemogući i sveznajući Stvoritelj,sveti i vječni Gospodar, pravedniSudac, savršena ljubav, neizmjerno milosrđe,neizreciva dobrota. Dok govorimo Oče,postajemo svjesni da smo voljena i željenadjeca. Bog nas je htio, planirao nas je, želioda na svijet dođemo. Svakoga je osobnopoznavao. Oblikovao nam je tijelo, darovaonam besmrtnu dušu i sve sposobnostii odredio kojemu ćemo narodu pripadati.Bog je ljubav i iz ljubavi nas je stvorio nasvoju sliku. Obdario nas je razumom i slobodnomvoljom. Imamo besmrtnu dušu.Njegova smo djeca snagom posvetne milosti.Zato je svatko od nas Bogu najdražebiće.Dok izgovaramo Oče naš, ulazimo u komunikacijus Bogom koji je naša jedinanada i radost, budućnost i spasenje. MolećiOče naš, spoznajemo da k Bogu ne možemodoći ako nismo u ljubavi i miru sasvima. To znači, ne možemo pravo molitiOče naš ako od srca ne oprostimo svimakoji su nas povrijedili. Tako ova molitvasvima pomaže da se prepoznaju kaoprava braća i sestre.Božje opraštanje je neizmjerno„Moleći i u molitvi vapeći Oče, postajemosvjesni da smo se okrenuli od Boga i upaliu zlo i smrt, ali da je Otac pošao za namakao za naj dražom djecom i izbavio nas odzla. Ne samo da nas je vratio na put ispravnosti,nego je poslao svoga jedinoga Sina dauđe u naš svijet i da nas zajedno s njim uvedeu božanski život.Moleći Očenaš postajemo svjesni da jeIsus postao čovjekom, da je u utrobi majke,Bla žene Djevice Marije, uzeo ljudsku naravi u njoj svakoga pojedinog čovjeka. Ušavšitako u nas a mi u njega, možemo zajednoklicati: Oče! Bog u nama vidi svoga jedinogSina, Isusa Krista i u nje mu vidi svakoga odnas.Riječ Oče podsjeća nas i na to da je Otacučinio sve kako bi nas oslobodio krivnje,patnje, smrti i vječne propasti. Sve je učiniokako bi nas opet vratio našem smislu, sreći,k sebi samome. Poslao je svoga Sina dauzme naše grijehe i krivnje, naše boli i patnje,našu smrt, naša prokletstva i naše nemoći.Sve je to Isus Krist unio u svoju smrt(usp. Rim 6,4). Pokopao je u vlastiti grobnaše neprijateljstvo s Bogom, i tako je starisvijet zauvijek nestao da bi se ostvario novi“(Tomislav Ivančić, A vi ovako molite!, str.56-57).Ljudska je krivnja neizmjerna uvrjedaBoga. Stoga je Božje opraštanje neizmjernaBo žja ljubav prema nama. A neizmjernaBožja ljubav jest upravo Duh Sveti.Božja milosrdna ljubav, Božja sućut, izdržalaje neizmjernu bol koju smo joj nanijelii kroz tu bol rodila ljubav božan skogasrca za nas. Da ljubav kojom si me ljubiobude u njima i ja u njima – kaže Isus (usp.Iv 17,26). Otkako je Isus postao čovjekom,Bog jednakom ljubavlju može ljubiti nas isvoga Sina. „Ljubav je Božja razlivena u srcimanašim po Du hu Svetome koji nam jedan“ (Rim 5,5). Tako je Bog Otac i time štoje njegov naum spasenja postao nevjerojatničin njegove božan ske ljubavi. Bog nasvodi kroz utrobu ove zemlje, kroz utroburoditelja, kao i kroz utrobu grijeha, smrti ikrivnje, ali i kroz utrobu otkupljenja i spasenja– sve do sebe.Dok izgovaramo riječ Oče, sjećamose da je naša domovina na nebesimaCilj svega jest uskrsnuće koje nam je ostvarenou Isusu Kristu (usp. 2 Kor 3,18). MolitvaOčenaša zato posvješćuje u nama činjenicuda je Bog ponovno u Kristovu uskrsnućuFoto Đanistvorio svi jet. Svijet živi na novoj razini, kažucrkveni oci, na razini Kristova otkupljenjapo njegovu uskrsnuću (usp. Ef 2,4-10). Tonovo već se otkriva u svima koji slijede IsusaKrista, u apostolima, u mučeni cima i svecima,sve do današnjeg dana. U njima zapažamočudesne moći i snage koje nema nijednareligija.Konačno, dok Bogu govorimo Oče,podsje ćamo se da smo mi Tijelo njegovaSina, Crkva. Kao Tijelo, oživljeni smoDuhom Svetim, koji je izliven na dan Duhovana čitavu Crkvu, tako da Crkva imadušu, život po Duhu Svetom. Crkva je zatood dana Duhova novi svijet (usp. Ef 2,10; 2Kor 5,17). Ona je novo čovječanstvo, novamogućnost svijeta. Ona je Božji posinovljenisvi jet. Kao Tijelo Isusa Krista, kao novinarod Bo žji, Crkva čini i treba činiti Isusovadjela kako bi se očitovale prvine Kristovauskrsnuća u nama (usp. Ef 2,10).Napokon, dok govorimo i izgovaramoriječ Oče, sjećamo se da je naša domovinana nebesima, da idemo u susret nečuvenombogatstvu, sreći i ostvarenju svih ljudskihželja i čežnji. Ovdje smo na zemlji tekna putu, ali idemo u susret domovini i svomeautentičnom životu.Moleći Oče, opetovano izlazimo iz starogai ulazimo u novi svijet. Izgovarajući Oče,pobjeđujemo svijet koji nas sapinje, otkidamose od ropstva đavlu i smrti, odlučujemose putovati hrabro i odvažno prema domovini.Tako postajemo sposobni i život darovatiza domovinu, znajući da je smrt samodobitak, a da nam je ovdje na zemlji „živjetiKrist“ (usp. Fil 1,21; Ef 2,10; Gal 6,14; 2Kor 4,10).Bog je kao majka koja brižno bdijenad svojim djetetomDok živeći na zemlji još putujemo, svjesnismo da nismo samo ljudi, nego i djeca Ocanebeskoga. Stoga ne možemo robovati nikomui niče mu, nego nad svime vladati, ajedino se pokorava ti Bogu Ocu... Isus namje jasno rekao da nas više ne zove slugama,nego prijateljima (usp. Iv 15,15). Kojeg lidara: mi smo prijatelji Isusovi.„Moleći Oče naš, postajemo ono što usvojoj dubini u čežnji već jesmo i što trebamou punini postati. Zato je prostor Očenašaprostor u ko jem čovjek može sebe savršenoostvariti. To je prostor u kojem zemljai svemir očekuju da se čovjek okrene Bogukako bi se i sve oko njega i sve nad čim čovjekvlada oslobodilo raspadanja, smrti iušlo u život.Dok vjernik izgovara riječ Oče naš, kaoda ga sva priroda izgovara s njim, sav svemirdrhti, svekoliko čovječanstvo vapi i čezneda do đe k Ocu“ (Tomislav Ivančić, A viovako molite!, str. 58-59).Dok molimo Očenaš, postajemo svjesnida je Otac prepun sućuti prema nama. Prilazinam kao najbolji pastir i pazi na svakogai spašava nas. Bog je kao majka koja brižnobdije nad svojim djetetom. Kao najboljiprijatelj, upisao nas je u svoje dlanove, zovenas po imenu, kaže nam da, i kad bi majkamogla ostaviti svoje dijete, on nas nikada neće ostaviti, jer ljubavlju nas je vječnom ljubioi zato nam je sačuvao milost. Uistinu,Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga SinaJedinorođenca, da nijedan koji u njega vjerujene propadne, nego da ima život vječni!(usp. Iv 316).Veće radosne vijesti zaista ne možemoimati od te da moleći Očenaš spoznajemoda nas je Bog tako ljubio kao što ljubi svogajedinorođenoga Sina.Bog je tamo gdje je savršena ljubavKad molimo Oče naš koji jesi na nebesima,to znači da je Bog savršeno duhovno biće ida je posvuda – svugdje, ili bolje rečeno, sveje u njemu. On je, zaista, kako na nebu takoi na zemlji. Time nam Isus daje do znanjada je Bog onaj koji je iznad svega, ali kojije i u svemu, sve proniče, sve vidi, sve držisvojom rukom.Isus kaže da je Bog duh, i koji mu se klanjajutrebaju mu se klanjati u duhu i istini(usp. Iv 4,24).Bog je najsavršenije biće. Stvoritelj nebai zemlje. Sve najplemenitije, najsavršenije,najuzvišenije, najotmjenije, najčudesnije,najbolje, prepuno sućuti, dobrote, ljubavi,milosrđa, vjernosti, pravde, jakosti, velikodušnostii radosti – to je Bog.Gdje samo apsolutno dobro prebiva, ondjeje Bog. On je iznad svega stvorenoga,iznad svega ograničenoga, jer sve je njegovodjelo. On je sam nestvoren i odvijeka.On je najuzvišeniji i sveznajući. On je nedokučiv,njega se ne može prevariti; on jesama svetost, sama dobrota, sama nježnosti ljubav.Izraz „na nebesima“ značio bi najčišćeprostore koji su potpuno profinjeni duhom,koji su u svakom pogledu najviša ljepota, čistoća,dobrota i svetost. Bog je ondje gdje jesve najsavršenije. On je tamo gdje je savršenadobrota i neizmjerna ljubav.Još bolje je reći: Bog je sam savršenstvo,on je nebo, on je sam nebesa u kojima prebivamozauvijek. Nebo je isto što i život vječni.Isus kaže: „A ovo je život vječni, da upoznajutebe, jedinoga istinitog Boga i koga siposlao, Isusa Krista!“ (Iv 17,3). Život vječnije u tome da spoznamo Boga.10 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2011. | Broj 10 | Godište VI. | 11

22. Mladifest22. MladifestVjerodostojnostMeđugorjaAutor teksta poznati je talijanski novinar koji niz godinaproučava ukazanja Kraljice Mira u Međugorju te utjecajnjezinih poruka na vjerski život hodočasnika. U središtunjegova promišljanja je vjerodostojnost ukazanja –argumenti za i protiv.Saverio GaetaJednog je dana neka starica mom stricu,župniku u Napulju, postavila neobičnopitanje: „Oprostite, jesu li Gospaod Pompeja i Gospa od Monteverginesestre?“ Iskoristit ću tu simpatičnu zgodu dazapočnem svoje izlaganje usredotočeno navjerodostojnost događaja u Međugorju. Govorećio Gospi iz Međugorja, a osobito promišljajućio istinitosti ovih tridesetogodišnjihukazanja, nemam ni najmanju namjerubaviti se jednom od tih izmišljenih sestara.Moj je jedini motiv taj što sam, proučavajućii produbljujući spoznaje o onome što se dogodilona području Hercegovine i posjećujućiova mjesta i protagoniste događanja, stekaouvjerenje da ima znatno više razloga zanego protiv.Zapravo, držim da je ona koja se podimenom Kraljice Mira od 1981. ukazuje šestormavidjelaca zaista jedinstvena, istinskaGospa koja svednevice silazi na Zemlju podsjetitinas na bit kršćanske vjere i pozvati nasna konačno obraćanje srca.Od mnoštva ljudi koji su saznali za taj događajnitko ne može ostati ravnodušan, ali suvrlo često njihovi stavovi potpuno oprječni.Za onoga koji vjeruje riječ je o jednom odnajupečatljivijih događaja nakon uskrsnućaIsusa Krista, a skeptici taj događaj drže jednomod najvećih prijevara u ljudskoj povijesti.Čak je i za nas koji vjerujemo u svjedočanstvavidjelaca potrebno temeljito istraživanjetog pitanja i propitivanje o razumnostite priče koju je od 24. lipnja 1981. započelopričati šestero momaka i djevojaka u dobiod 10 do 17 godina, i koji je i dalje nastavljajupričati.Krenimo od vjerodostojnosti porukaDa bi se mogla procijeniti njihova vjerodostojnost,jedan je od temeljnih čimbenikauporište poruka u Svetom pismu i učiteljstvuKatoličke Crkve. Nakon utvrđivanja kanonskihtekstova Novoga zavjeta, dokumentDei Verbum II. vatikanskog sabora zapravoje upozorio da „ne treba očekivati novu javnuobjavu prije slavnog očitovanja Gospodinanašega Isusa Krista“. Dakle, bilo kakvaporuka koja dolazi s Neba ne smije proturječitibiblijskoj Objavi, niti može donijeti noveistine.Teme poruka nesumnjivo u prvi planstavljaju određene istaknute ključne riječiako uzmemo u obzir učestalost kojomih Kraljica Mira predlaže. Vodeći računa oglavnim istoznačnicama, proveo sam detaljnuanalizu i na prvom je mjestu te idealneklasifikacije tema molitve, koja se u inačicama„molitva“, „molite“, „moliti“ i ostalimnjihovim izvedenicama i oblicima sveukupnojavlja 752 puta. Slijedi tema življenja,koja se spominje i kao riječ „život“ (344).Treća je tema ljubljenja, i u obliku glagola i uobliku imenice „ljubav“ (282 puta). Četvrtaje riječ mir (248 puta).Sveukupno gledajući, samo se trideset petriječi ponavlja više od desetak puta. Kao štoje napisao mons. René Laurentin, „događajikoji su uslijedili činili su upravo to – objašnjavalisu, razrađivali, interiorizirali te ključneriječi. To je pedagogija, a pedagogija zahtijevavrijeme, ponavljanje i objašnjavanje.Za poruke iz Međugorja neki kažu da se ponavljaju.Ali svaka je pedagogija ponavljanje.Jednako kao i beznačajne riječi koje jednamama upućuje svom djetetu u prvim godinamanjegova života i koje u njemu oblikujučovjeka. Od zadataka jedne majke onajiskonski, temeljni i nezamjenjivi je da ponavlja,da u svakodnevicu ukorijeni ono štoje bitno za život čovjeka.“Trajanje ukazanja također je snažan pokazateljistinitosti. Ljudski govoreći, da nije riječo nadnaravnom izvorištu nitko ne bi mogaoizdržati svakidašnji pritisak poput onogkoji u ovih trideset godina podnose vidioci.Kako je prostodušno kazao vidjelac Jakov,„ako sada pogledamo unatrag i vratimo seu vrijeme prvih ukazanja, kad je još bio komunizam,možemo reći da smo svašta prošli.Vodili su nas u psihijatrijske bolnice, provelisu nad nama najrazličitija ispitivanja, nomorali su priznati da smo normalna djeca.Mnogo puta su na nas vršili pritisak da kažemoda nismo vidjeli Gospu. No, ja u svomsrcu nisam mogao reći da je nisam vidio.“Proučimo Gospina proročanstvaNerijetko su Marijina ukazanja poprimalaproročanske tonove koji su, iako naizgledvezani za kobne događaje, zapravo imali zacilj usmjeriti čovjekovo srce prema Bogu uzistodobno jačanje vjere u vječni život.Međugorje je nedvojbeno jedno od najznakovitijihukazanja u tom smislu. Ovdjese fizički osjeća koliko je Gospa stalno blizusvojim vjernicima i kako na sve načine nastojiupozoriti čovječanstvo na opasnosti nakoje može naići te se zalaže raditi za mir idobro. (…) U ljeto 1991. Gospa je vrlo jasnorekla koliko je nužna suradnja među ljudimada bi joj se omogućilo dovršiti njezine planove.Poruka koju je dala tog 25. kolovoza,tjedan dana nakon pokušaja državnog udarau Moskvi, između 18. i 21. kolovoza, bilaje snažna: „Pozivam vas na odricanje za devetdana, tako da se s vašom pomoći ostvarisve što ja želim ostvariti preko tajni koje samzapočela u Fatimi“.Njezino spominjanje Fatime postalo jeshvatljivo potkraj te iste godine kad se SovjetskiSavez raspao bez očekivanog prolijevanjakrvi. A Blažena Djevica dala je svojuobjavu na datume kad su, posve slučajno, zato odgovorni komunisti okončali svoj režim:8. prosinca, na blagdan Bezgrješnog začeća,potpisan je sporazum kojim je objavljen krajSovjetskog Saveza; 25. prosinca, na Božić,predsjednik Mihail Gorbačov dao je ostavkui sovjetska je zastava spuštena s Kremlja.Najočitija podudarnost ipak se dogodila26. lipnja 1991. kad se prvi put začula grmljavinatopova u ratu u bivšoj Jugoslaviji,točno deset godina nakon 26. lipnja 1981.,kad se Gospa ukazala vidjelici Mariji u suzamai molila za mir i pomirenje s Bogom imeđu ljudima.Osim vremenske podudarnosti koja jeveć sama po sebi zapanjujuća, dostatno jesamo zbrojiti učestalost riječi „mir“ u Gospinimporukama pa da primijetimo kolikoje ona svjesna sudbine svijeta. U svojimtjednim porukama Gospa je sveukupno 14puta izgovorila riječ mir (u prosjeku jednomu deset poruka). U mjesečnim se porukamariječ mir ponavlja 240 puta (u prosjeku, otprilike,10 puta na godinu). Međutim, predpočetak rata, u samo dvanaest mjeseci – odsrpnja 1990. do lipnja 1991. – ta se riječ ponovilačak 26 puta: riječ je o uistinu zapanjujućojstatističkoj učestalosti.Kraljica Mira javlja se čak i početkom trećegtisućljeća. U poruci vidjelici Mariji 1. siječnja2001. Gospa je rekla: „Pozivam vas namolitvu, osobito sada kada je Sotona puštens lanca“, a 25. siječnja te godine rekla je: „Tkomoli, ne boji se budućnosti, a tko posti neboji se zla“. Jedanaestog rujna 2001., nakonterorističkog napada na Blizance u New Yorku,Gospine su riječi dobile novo značenje irazbile iluziju da će prijelaz tisućljeća sa sobomautomatski donijeti mir i blagostanje.Vodimo računa o znanstvenimistraživanjimaSvakodnevnost i redovitost ukazanja u Međugorjuomogućila je znanstvenicima provođenjeniza provjera putem opsežnih ispitivanja spomoću najmodernijih uređaja u više navrata.Godine 1984. dogodilo se prvo pravo priznavanjeod strane odgovarajuće formiranogi organiziranog tima na inicijativu liječnikaHenrija Joyeuxa, profesora sa SveučilištaMontpellier u Francuskoj. Po završetku togispitivanja sastavljeno je značajno izvješće:„Fenomen ukazanja u Međugorju znanstvenoje neobjašnjiv. Kliničko promatranjevidjelaca dopušta nam potvrditi, kao štosu to učinile i naše kolege iz Jugoslavije prijenas, da su ti mladi ljudi normalni, zdravifizički i psihički. Klinička i parakliničkaispitivanja dopuštaju nam da znanstvenoustvrdimo da ne postoji nikakva patološkapromjena parametara koji su objektivno ispitani:– nije riječ o epilepsiji, stanju sna ili spavanja– nije riječ o halucinaciji u patološkom smisluriječi– nije riječ o histeriji, neurozi ili patološkojekstazi– nije riječ o katalepsiji.“Godine 1985. neki liječnici iz Lombardijei Piemontea, a osobito liječnici Luigi Frigerioi Giacomo Mattalia, proveli su nekoliko ispitivanjana vidiocima te napravili procjenu natemelju slušnog i očnog testa dok je ukazanjebilo u tijeku.Osmog listopada 1985. u pokrajini Milanoodržavao se međunarodni znanstvenikongres na kojem su opširno predstavljenirezultati istraživanja koje je vodio dr.Frigerio. Po završetku rasprave, u cilju utvrđivanjaradi li se o normalnosti ili patologijikad je riječ o djeci iz Međugorja, nazočnimje stručnjacima postavljeno pitanje jesuli uočili negativne ili kontradiktorne indicije.Na njihove odgovore nije bilo nikakva prigovora.Četrnaesti siječnja 1986., teološko-znanstvenakomisija sastavljena od sedamnaestznanstvenika, liječnika, psihijatara i teologaiz Italije i Francuske, ponovno se okupilai sastavila sažetak koji je u ponašanju vidjelacaisključio prijevaru i patološku halucinaciju,ali nisu uspjeli dati čisto ljudsko tumačenjetih pojava, a niti su te pojave mimonaravnog reda, tj. pod đavoljim utjecajem,već posve suprotno, utvrdila se podudarnostizmeđu tih pojava i onih koje se obično opisujuu mističnoj teologiji.Godine 1997., međugorski župnik IvanLandeka naručio je neovisno psiho-fiziološkoistraživanje kojim je koordinirao prof.Andreas Resch u suradnji s liječnicima MarcomMargnellijem i Giorgiom Gagliardijem,zajedno s još dvanaestak liječnika i psihologa.Istraživanje je bilo provedeno u četirifaze, između travnja i prosinca 1998., i obuhvatiloje svih šestero vidjelaca. Rezultatitoga složenog ispitivanja vrlo su jasni: „Pretpostavkasvjesne obmane i prijevare nemapsiho i neurofiziološko uporište.“Najnovije znanstveno ispitivanje proveoje 25. lipnja 2005. francuski neurolog PhilippeLoron. Istraživači su ponovno isključilibilo kakvu patologiju ili bolest, uključujućiepilepsiju i druge živčane poremećaje.Razmotrimo stav CrkveNeovisno o bilo kakvu mišljenju, ono što jebitno u svezi s ukazanjima svakako je mišljenjecrkvenih vlasti. Stoga je potrebno kazatida je do danas čvrsta točka ostala takozvanaZadarska izjava, koju je 10. travnja 1991.usvojila Biskupska konferencija tadašnje Jugoslavije.Tekst se koristi klasičnim opreznimizrazom non constat de supernaturalitate,koji je uobičajen kad se nešto ne možeprihvatiti, ali ni odbaciti: „Na temelju dosadašnjihistraživanja ne može se ustvrdi-Nastavak na 30. str.12 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2011. | Broj 10 | Godište VI. | 13

22. Mladifest22. MladifestEvangelizirati postmodernukulturuMarguerite A. Peeters priznati je stručnjak na području međunarodnih organizacija, ljudskihprava, globalnih kulturnih promjena i postmodernosti. U Bruxellesu je 2003. god. osnovalaInstitut za dinamiku dijaloga među kulturama (www.dialoguedynamics.com) koji proučavaglobalne kulturne promjene, promiče razlučivanje u svjetlu vječnih vrijednosti te istražujekonkretne mogućnosti pozitivne alternative postmodernom radikalizmu. Uz novinarskirad, objavila je Izopačenje demokracije – vlast u rukama onih koji nisu izabrani (2001.),brošuru Nova globalna etika: izazovi za Crkvu (2006.) i Globalizacija zapadne kulturnerevolucije – ključni pojmovi, mehanizmi djelovanja (2007.).Marguerite A. PeetersDragi mladi prijatelji, radujemse što danas mogu biti s vamana ovom mjestu. Svatko od nasosobno je pozvan ući u školu BlaženeDjevice Marije. Željela bih s vama razmatratio milosti koju smo primili, o pozivukoji nam je upućen i o borbi koja vlada uvremenu u kome živimo.Isus nas uči da ljudska povijest korak pokorak ide prema svom kraju, što znači premavremenu žetve, dok žito i korov rastu jednopokraj drugog. Božji se plan ostvaruje i ideprema svom dovršetku. Milosti koje su danenašem vremenu i svetost na koju smo svi pozvaniveći su nego ikada. Civilizacija ljubaviveć je rođena. Zar to nismo iskusili jučernavečer na Euharistiji? Civilizacija ljubavi!Nevjerojatno, zar ne? Je li ikada u povijestičovječanstva postojala civilizacija utemeljenana ljubavi – civilizacija ljubavi? Samo ljubavtraje vječno. Civilizacija ljubavi nas otvaraprema vječnosti. Ona je kraljevstvo Božje.Za to vrijeme Lucifer očajnički pokušavaostvariti svoj projekt. On je čovjekoubojica.Korov se u naše vrijeme razrastao više no ikada.Nastavlja rasti sve do trenutka kada će bitipokošen i spaljen. Marthe Robin, jedna Božjaprijateljica – naša suvremenica, nazvala jedemona „pobijeđenim pobjednikom“. Kristovažrtva već ga je nadvladala, a on se svejednobori protiv svetih, protiv svakoga od nas. Dobroznamo da iz dana u dan vodimo ogorčenuborbu – borbu na život i smrt. Unutarnjuborbu. Blažena Djevica Marija nam majčinskipomaže da se odlučimo za Boga.Kako je napredovala zapadna kulturnarevolucijaDa bismo razumjeli vrijeme u kome živimo,pogledajmo – tek letimično! – kako se odvijalakulturna revolucija koja je Zapad dove-la do sadašnjeg stanja. Sekularizacija se ubrzavaod 18. stoljeća nadalje, kada je kulturaubila Božje očinstvo. Za mnoge je Bog postaoveliki arhitekt koji nas prepušta našojsudbini, a ne više otac koji nas ljubi. Čovjekje umjesto Boga postao gospodar svemira.Krajem 19. stoljeća, Nietzsche je proglasio„smrt Boga”. Bog je u zapadnoj kulturi biomrtav. Da bi se izliječio od beznađa, koje jeposljedica gubitka vjere, Nietzsche kaže daFoto Đaničovjek mora postati bog. Za Nietzschea, moćje vrhunska vrijednost, a osvajanje moći jecilj života, koji je ionako osuđen na smrt.U 20. stoljeću, sa smrti Boga brzo smo prešlina smrt čovjeka. Najprije na smrt oca – nakonšto smo odbacili očinsku ljubav ubili smooca, jer se smatralo da je otac izvor ugnjetavanja.Zatim na smrt majke, kada je feminističkarevolucija zatražila pravo na kontracepcijui na pobačaj. Dijete je postalo neprijatelj žene.Žena više nije bila majka, nego u prvom redugrađanka koja ima svoja prava. Pa ipak, svakaje žena, poput Blažene Djevice Marije, pozvanabiti supruga, djevica i majka. Sa seksualnomrevolucijom šezdesetih godina uslijedilaje smrt supružnika. Sa supružnika smo prešlina partnere. Suprug je jedinstven. On je zacijeli život. Za nas je to Bog, i to za cijelu vječnost.Partneri su mnogobrojni, promjenjivi.Oni ne traju. Oni ne mogu ispuniti cijelo srcemuškarca i žene. Stvoreni smo da imamo jednogjedinog supružnika! Konačno je došla ismrt djeteta. Bez oca i bez majke, kako bismouopće mogli biti djeca, sinovi, kćeri? Tijekomtog dugog procesa zapadne kulturne revolucije,srce, savjest i razum postupno su se zatvaraliza realnost, istinu, dobrotu, ljubav. Posjedovanje,vlast i užitak postali su glavni ciljevi.Nova laicistička globalna etikaGdje se danas nalazimo u toj borbi koja sevodi protiv muškarca i žene – protiv čovjekakoji je slika trojstvenog Boga? „Rodna“perspektiva dovela nas je do potpune negacijeBožjeg izvornog nauma za muškarce ižene – do negacije muškog i ženskog identiteta,do negacije specifičnog muškog pozivana očinstvo i ženskog poziva na majčinstvo,do negacije njihove komplementarnosti, čaknjihove tjelesne spolne dimenzije, koju seKada je god. 1989. pao Berlinski zid, globalizacijase ubrzala. Organizacija ujedinjenih naroda htjela jestvoriti jedan novi svjetski konsenzus o etici za 21.stoljeće. Nastao je jedan potpuno nov jezik: globalnauprava, kvaliteta života, ugoda za sve, reproduktivnozdravlje, rodna pripadnost, prava djece, održivi razvoj,osamostaljivanje žena, samo-ostvarivanje, globalnaetika… No, taj jezik ne govori o Božjoj vlasti, o dobrui zlu, o sinovstvu, o očinstvu, majčinstvu, vječnomživotu, punini, rastu, stvaranju, sebedarju, zajedništvu,komplementarnosti, čistoći, djevičanstvu…smatra društvenom konstrukcijom. „Rodnapripadnost“, koja je protukršćanska i protu-trojstvena,svejedno je postala kulturnai politička norma sadašnje svjetske uprave.Ta globalna norma ne zaobilazi nijednu kulturu,nijednu zemlju. Može se reći da je demonjako zainteresiran za globalizaciju, i toje znak vremena u kome živimo. Više negoikada pokušava zavesti „sve rase, narode, jezikei nacije“, kao što kaže knjiga Otkrivenja.On je inteligentan i moćan. Strategije su muprofinjene. Moramo mu reći „ne“!Kada je god. 1989. pao Berlinski zid, globalizacijase ubrzala. Organizacija ujedinjenihnaroda htjela je stvoriti jedan novi svjetskikonsenzus o etici za 21. stoljeće. Nastaoje jedan potpuno nov jezik: globalna uprava,kvaliteta života, ugoda za sve, reproduktivnozdravlje, rodna pripadnost, prava djece,održivi razvoj, osamostaljivanje žena,samo-ostvarivanje, globalna etika… No, tajjezik ne govori o Božjoj vlasti, o dobru i zlu,o sinovstvu, očinstvu, majčinstvu, vječnomživotu, punini, rastu, stvaranju, sebedarju,zajedništvu, komplementarnosti, čistoći,djevičanstvu… Etika, koja se izražava kroztaj novi jezik, danas se globalizira munjevitombrzinom. To je potpuno laicistička etika.Nebo ne postoji. Treba, dakle, živjeti najbolješto se može ovdje na zemlji, steći zdravlje,ugodu, autonomiju, vlast, uživati život što seviše može, vladati svijetom i uz pomoć tehnologije„spasiti sama sebe“. Zapadni otpadod Boga – apostazija – se globalizira. Gradimosvijet bez Boga. Nalazimo se usred bitkei moramo izabrati stranu!Graditi civilizaciju ljubaviDuhovna i kulturna praznina sve je vidljivijai sve teže podnošljiva. Izaziva brojne unu-tarnje patnje posvuda u svijetu. Pa ipak, poraz„pobijeđenog pobjednika“ sve je očitijiupravo u trenutku kada se čini da je zavladaočitavim svijetom. Svi narodi bez iznimkepostavljaju si pitanje svojega identiteta isvoje budućnosti. U srcu svakog muškarca,svake žene, svakog djeteta sve je jasnijei vidljivije da smo stvoreni za ljubav, zaiskreno sebedarje, za zajedništvo. Mi smodjeca Boga Oca, Isusova braća, zaručniciDuha Svetoga. To je naš identitet, naše zvanje,naša sreća. Nema drugoga. „Gospodine,kome da idemo? Ti imaš riječi vječnoga života!“Nije li ta rečenica iz Evanđelja aktualnijanego ikada?Civilizacija ljubavi djelo je Duha Svetoga,božanske osobe koja je Dar, koja je Ljubav.Zajedništvo koje želimo daje nam Bog. Moramose roditi odozgor. Na oholost dominatorskihplanova Kneza ovoga svijeta i globalneuprave, Bog odgovara kroz poniznost,blagost i jednostavnost Djevice Marije, kroznjezinu tišinu, njezinu malenost, njezinuposlušnost, njezinu majčinsku ljubav. „Evoslužbenice Gospodnje, neka mi bude po tvojojriječi“. „Dopustite mi, dječice, da vas vodim“,rekla nam je 25. srpnja 2011. „Otvoritesvoja srca Duhu Svetomu da bi sve ono što jeu vama procvjetalo i urodilo stostrukim plodom.“Dragi mladi prijatelji, ne tražite učiteljekoje ćete slijediti, jer ih više nema! Nije linam sam Isus rekao da imamo samo jednogUčitelja – Boga. Budite, dakle, odgovorni zasvoj život. Angažirajte se u slobodi. Ljubite.Preuzmite inicijativu ljubavi. Oplodite svojedarove. Otvorite svoja srca Duhu Svetomu!Otvorite ih čitavom svijetu, otvorite ih civilizacijiljubavi.(Prevela Lidija Paris)14 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2011. | Broj 10 | Godište VI. | 15

Franjevačka mariološka misao i pobožnostFranjevačka mariološka misao i pobožnostBlaženi Pio IX.,franjevački trećoredacIvan Marija Mastai Ferretti (1792. – 1878.) potječe iz grofovske obitelji Mastai Ferrettija.Od djetinjstva nosi ljubav prema Gospi i gaji pobožnosti koje je stekao tijekom odgojai izobrazbe u Volterskome zavodu – ime je dobio po gradu Volterri. Marijansku misaoprodubit će i učvrstiti za teološkoga studija u Rimu. Posebno je zanimljiv podatak da jemladi teolog Ivan, godine 1815., zavjetno hodočastio Gospi u Loreto i nakon hodočašćabio oslobođen neke neugodne bolesti – vjerojatno padavice.fra Miljenko ŠtekoZbog onodobnih političkih previranjakratko će napustiti Rim, u kojiće se ponovno vratiti i 1818. dovršititeologiju. Sljedeće, 1819., bit ćezaređen za svećenika i započeti službu upraviteljau jednome rimskom sirotištu. Dvijegodine, od 1823. do 1825., nalazi se u Čileukao član papina izaslanstva, nakon čegaje opet u Rimu.Snažna marijanska obilježjaZa svoga je ranoga rimskog službovanja IvanMarija često zalazio u franjevačku crkvu sv.Bonaventure na Palatinu. Tamo je rado idugo molio u povučenosti i tišini. Upravoje pri tome franjevačkome bratstvu i pristupioFranjevačkome svjetovnom redu, trećarima.Mramorni kamen ovoga franjevačkogmolitvenog mjesta i danas svjedoči o njegovuopredjeljenju. Iz ovog su razdoblja ostalai dva snažna marijanska obilježja budućegapape. Prvo je devetnica koju je propovijedaou crkvi Marije od Mira, tematski posvećenaBezgrješnom začeću Blažene DjeviceMarije, a drugo je homilija izrečena 8. prosinca1826. u središnjoj rimskoj marijanskojcrkvi, sv. Mariji Velikoj. Ovi nastupi, objavljenimeđu spisima blaženika, jasno ocrtavajumarijansku teološku misao kasnijega papePija IX. Iz spisa je razvidno da se mladi svećenikobilno napajao na marijanskome štivuBernardina de Bustisa, o kome smo većpisali na ovim stranicama. K tomu, upravou ovoj crkvi – sv. Bonaventure na Palatinu– položeni su zemni ostatci Leonarda Portomauricijskoga,uz čije se ime veže proročasnkopismo o proglašenju dogme o Marijinubezgrješnome začeću. Svi su oni nosili ina više literarnih načina prikazivali temeljnoobjašnjenje koje je nekoć zorno razložioDuns Škot. Upravo je to potvrdio i BenediktXVI. u svojoj katehezi od 7. srpnja 2010. godine.„Doctor subtilis nije razmišljao samo oKristovoj, nego i o Marijinoj ulozi u povijestispasenja. U dobu u kojem je živio Duns Škot,najveći dio teologa upućivao je prigovor, kojise činio nerješivim, na učenje prema kojemje Presveta Marija bila izuzeta istočnoga grijehaod prvog trenutka svoga začeća: naime,na prvi se pogled činilo kako je tom tvrdnjomsama univerzalnost otkupljenja kojeje ostvario Krist dovedena u opasnost, kaoda Marija ne bi trebala Krista i njegovo otkupljenje.Zato su se teolozi protivili toj tezi.Duns Škot je tada, da bi pomogao shvatiti tuočuvanost od istočnoga grijeha, iznio objašnjenjekoje će poslije, 1854., usvojiti takođerblaženi papa Pio IX. prilikom svečanog definiranjadogme o bezgrješnom začeću Marijinu.Riječ je o tumačenju o ‘preventivnomotkupljenju’, prema kojem bezgrješno začećepredstavlja remek-djelo otkupljenja kojeje ostvario Krist jer je upravo snagom svojeljubavi i svojega posredovanja postigao to daje Majka očuvana od istočnoga grijeha. Dakle,Marija je potpuno otkupljena od Krista,ali već prije začeća. Franjevci su s oduševljenjemprihvatili i širili to učenje, a drugi teolozi– često uz svečanu prisegu – obvezali suse braniti i usavršavati ga.“Providnost je htjela da ovaj mladi i zauzetisvećenik, franjevački trećar, odlučan zaživot u jednostavnosti, bude najprije imenovannadbiskupom Spoleta, potom biskupomImole, s naslovom nadbiskupa, a onda kardinalom,najprije in pectore 1839., a objavomu prosincu 1840. godine. Šest godina poslije,kao najmlađi kardinal, u pedeset petoj godinibiva izabran za papu i uzima ime Pio IX.Za svoga je papinstva Pio IX. nastavio svoju marijanskupobožnost, koja ga je pratila od mladenačkih dana.Od tada je molio Koronu od dvanaest zvijezda –pobožnost Gospi koja je očuvana od izvornoga grijeha.A onda je, nakon savjetovanja s biskupima iz čitavogasvijeta (Ubi primum, 1849.), bulom Ineffabilis Deus od8. prosinca 1854., definirao dogmu o Bezgrješnomezačeću Blažene Djevice Marije.Dogma o Bezgrješnome začećuBlažene Djevice MarijeVrijeme u kojem je živio bilo je teško političkoi društveno razdoblje svijeta i Crkve, posebnovezano uz Italiju. I danas se pojavljujui nanovo otkrivaju dokumenti koji objašnjavajuili zamršuju različite interpretacije papinstvablaženoga Pija IX., svjetovno nazvanogi „posljednji papa kralj“ i prvi papa„vatikanski sužanj“. Naime, radi razumljivostikonteksta, bitno je spomenuti događajujedinjenja Italije koji se zbio 1861. godine,a desetljeće poslije, 1870., dotadašnjaPapinska država svela se na Vatikanski grad.Pio IX. se tada zatvorio u Vatikan i u povijesnojliteraturi ostao obilježen naslovom „vatikanskogasužnja“. I dok povijesno-društveneteme treba ostaviti povjesničarima, ovdjevalja spomenuti ono što upotpunjuje naš tematskimarijanski prikaz. Za svoga je papinstvaPio IX. nastavio svoju marijansku pobožnost,koja ga je pratila od mladenačkihdana. Od tada je molio Koronu od dvanaestzvijezda – pobožnost Gospi koja je očuvanaod izvornoga grijeha. A onda je, nakonsavjetovanja s biskupima iz čitavogasvijeta (Ubi primum, 1849.), bulom IneffabilisDeus od 8. prosinca 1854., definiraodogmu o Bezgrješnome začeću Blažene DjeviceMarije. Bula najprije progovara o Marijinojuzvišenosti, odnosno o onoj koju je neizreciviBog od početka i prije svih vjekovaizabrao i odredio majkom svome jedinorođenomSinu, od koje će postati tijelo i roditise u blaženoj punini vremena. Bula, nadalje,govori o Mariji kojoj je Bog iskazivao velikuljubav, veću nego svim stvorenjima, te je unjoj našao svoju milinu. Marija je obdarenaobiljem svih nebeskih darova uzetih iz riznicebožanstva, daleko više od svih anđeoskihduhova i svih svetih, kako bi bila uvijek apsolutnoslobodna od svih ljaga grijeha, s puninomnevinosti i svetosti. Dakle, Marija je– kako navodi spomenuta bula – sjala ukrašenasjajem najsavršenije svetosti. Slobodna iod ljage izvornoga grijeha, odnijela je najvećupobjedu nad starom zmijom. Bula nadaljeopisuje homogenost razvoja same dogmeu Crkvi, vjernoj čuvarici i zaštitnici dogmipohranjenih u njoj. A onda slijedi sami tekstdogme: „Na čast svetog i nedjeljivog Trojstva,na diku i ukras Djevice Bogorodice, nauzvišenje katoličke vjere i na dobrobit kršćanskereligije, autoritetom Gospodina našegaIsusa Krista, blaženih apostola Petra iPavla i našim, izjavljujemo, objavljujemo idefiniramo da je učenje koje drži da je BlaženaDjevica Marija, u prvom času svoga začeća,po posebnoj milosti i povlastici svemogućegaBoga, predviđajući zasluge IsusaKrista Spasitelja ljudskoga roda, bila očuvananeokaljanom od svake ljage izvornogagrijeha, od Boga objavljeno, te ga zbog togasvi vjernici moraju čvrsto i postojano vjerovati.“Iza teksta bule slijede potrebne uputekako vjernici trebaju ovo prihvatiti. KatekizamKatoličke Crkve u broju 493. objašnjavakako oci istočne predaje nazivaju MajkuBožju „Presveta“ („Panaghia“), časte je kao„slobodnu od svake ljage grijeha, kao oblikovanuod Duha Svetoga i učinjenu novimstvorenjem“. A, onda se dodaje kako je, milošćuBožjom, Marija cijeloga svog života ostalačista i od svakoga osobnog grijeha.BlaženikValja spomenuti kako je, na završetku obredaproglašenja ove dogme, papa Pio IX. primiovrhovne franjevačke poglavare, koji sumu zahvalili na činu proglašenja – koji odovoga časa nije više bio „franjevački stav ilimišljenje“ nego vjerovanje sveopće Crkve.Opservantski poglavar tom je prigodomPapi uručio srebrni ljiljan, osobit i trajanspomen čistoće, znaka Gospine bezgrješnosti.Konventualski poglavar uručio mu je buketzlatnih ruža, a kapucinski predstavnik,zajedno s trećarima, Gospinu sliku okruženufranjevačkim svecima s posebno istaknutimlikom Ivana Dunsa Škota.Spomenimo još jednu bitnu činjenicu:papa Pio IX. upravo je na svetkovinu Bezgrješne,8. prosinca 1869., otvorio i Prvi vatikanskisabor.Papa Pio IX. preminuo je 7. veljače 1878.,u 86. godini života i s najdužim pontifikatomu povijesti Crkve. Papa Ivan Pavao II., noviblaženik Crkve, 3. rujna 2000. proglasio gaje blaženim.16 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2011. | Broj 10 | Godište VI. | 17

MeditacijaMeditacijaSnimila Lidija ParisIstinomoslobođeniDoista je teško odustati od licemjerja, jernam ono daje lažni osjećaj sigurnosti ipravednosti ili određenog priznanja predljudima. Ali svaki čovjek, svatko od nas,neprevarljivo zna kakav je zapravo. Kad senađemo razgoljeni pred samima sobom ipred Bogom, znamo koliko smo samo ljudii kolikom smo lomnošću ogrnuti, kolikopotrebni Isusove besjede koja oslobađa odsvakog privida a u isto vrijeme otvara putza samospoznaju i prihvaćanje.s. Dominika AnićNama se ljudima lako može dogoditida budemo prepobožni. Kadkažemo prepobožni mislimo naonaj oblik pobožnosti koji čovjekazatvara u vlastitu ljušturu ne dopuštajućimu da primjećuje druge oko sebe. To je stanjeu kojem nam se svi drugi ljudi čine dalekii u kojem smo dostatni sami sebi. Tadasvojatamo Boga i njegovu blizinu za sebe isvoju sigurnost, umišljajući da smo na pravomeputu i da je Bog upravo onakav kakoga mi doživljavamo i kakvu smo sliku samistvorili o njemu. To ponekad može biti velikazabluda, pogotovo ako nas odvoji odzdrave prosudbe i udalji nas od normalnogzajedništva s drugima i od stvarnoga života.Isusova odlučnostIsus je, kao što nam je poznato iz evanđeoskihizvješća, odlučno ustao u razotkrivanjulažnih pobožnosti i privilegiranih „pravednika“svoga vremena. Kod Isusa nije postojaladvojba treba li reći ili ne reći istinu. Nijeimao straha kad je bilo u pitanju naviještanjeistine. Za svakog čovjeka kojega je susretaovrijedila su jednaka pravila – i premanjegovim najbližim učenicima i premaljudima koji su tražili njegovu pomoć. Jednakasu pravila vrijedila i prema onima kojisu ga doživljavali „uljezom“ i varalicom kojibuni narod, remeti uhodana pravila koja suoni postavili prema svojim mjerama a pripisivaliih božanskom zakonu. Kod Isusa nijebilo povlaštenih. Svi su jednako dobrodošliu svijet novih, iskrenih odnosa među ljudimai odnosa s Bogom, koji je drugačiji odslike Boga koju su stvorili glavari svećeničkii pismoznanci njegova vremena. Svi su dobrodošli u krug Božjega kraljevstva koje jeprisutno među ljudima, a koje je bilo zastrtopostavljanjem zarobljavajućih zakona. Isusje bio odlučan u naviještanju Boga Oca kojije drugačiji, koji nije tek zastrašujuće pravedannego beskrajno milosrdan i dobar. Isusje bio posve slobodan iznutra, siguran u moćbožanske istine i zato je mogao bez strahanastupati i svjedočiti za novost poruke kojuje donosio. Problemi nastaju kod onih za čijeuši njegov govor postaje pretvrd, nerazumljivi doživljava ga se prijetećim. No, Isusovaje namjera uvijek posve čista, on nemaskrivenih motiva. Nikada nije išao da čovjekaponizi ili povrijedi, nego da ga dovede udodir s istinskom slikom o njemu samome,da mu omogući susret s njegovim najčistijimi najdubljim JA koje je ispunjeno božanskomprisutnošću. Osloboditi ga potrebe dase klanja nekom dalekom i strašnom Boguo kojem je sam stvorio sliku, uvijek po ljudskojmjeri. A Bog je iznenađujuće drugačijii ne da se ugurati u skučene ljudske okvirema koliko bili izvana pozlaćeni. Isus je navijestiosvoga Oca kao onoga koji je blizi Bogi nije potkupljiv nikakvim žrtvama koje mumali čovjek prinosi da bi ga udobrovoljio.On naviješta Boga koji hodi s čovjekom dijelećipotpunoma njegovu ljudskost s njime,djelatno sudjelujući u svemu što čovjek jest išto čini, blagoslivljajući njegovo postojanje.Napast površnostiNapast svakoga čovjeka je da se trudi izgrađivatilažnu i nerealnu sliku o sebi i svomeživotu. Neki ljudi, tako, mogu proživjeti cijelisvoj vijek u „košulji“ lažne egzistencije. Navanjskoj razini sve može izgledati savršeno,zadovoljena je sva forma u obdržavanju „zakona“,ali to nije dovoljno, ne dotiče čovjekovunutrinu i nije u stanju otvoriti mu mogućnostida se razvija iznutra, da se obraća. Aobraćanje je trajna zadaća svakoga ljudskoghoda. Znamo koliko smo svi krhki i nestalni,koliko zaziremo od klonuća i slomljenostiživotom, od grijeha i posrtaja. Ali to je puti njime nam je ići ako imamo želju suobličavatise slici Sina Očeva.Napast naše ljudske površnosti i umišljenepravednosti odvodi nas u svijet u kojemne dopuštamo da nas itko dotakne, u kojembježimo od svake ljudske blizine koja binam bila izazovom za rast u ljudskosti. U bijeguod ljudskosti ulazimo u svijet u kojemnas nitko ne može dotaknuti, u svijet lažne„zaštićenosti“ od zloće svijeta, od ljudi kojipo našoj prosudbi nisu dostojni naše blizinei poštovanja. No, što se više želimo klonitiizloženosti životu i njegovim izazovima, svese više udaljavamo od ljudskosti i svega onogšto nam ona sa sobom nosi. Što više bježimood vlastite istine, ona nas to brže sustiže i zarobljava.Čini nas nesposobnima sagledavativlastitu stvarnost te nas drži u lažnoj sigurnostikako je kod nas sve u redu i da nemamopotrebu raditi na sebi i svome obraćanju. Ionda nam se dogodi da ne možemo razlikovatičovjeka od njegove slabosti i grijeha. Postajemoslijepi za bitne procese koji životudaju okus zdrave napetosti, pomažući namtime na putu zrelosti. U grčevitu nastojanjuda se sačuvamo „savršenima“, lako se okaljamoravnodušnošću. U preuzetnom nastojanjuoko vlastite pravednosti, dogodi namse da nada u nama bude posve zgrčena i dastrepnja oko očuvanja „pravednosti“ nadjačasve snage u nama. I gotovo se neprimjetnodogodi da radost života u čovjeku svene,da život otupi, a da pri tom u sljepilu za vlastitustvarnost čovjek to smatra pozitivnim,pa čak i sebedarjem. U površnom pristupuživotu i njegovoj borbi može nam se dogoditida olako izigramo i sebe i one s kojima nasživot veže, da odustanemo od zauzetosti zaNapast naše ljudskepovršnosti i umišljenepravednosti odvodinas u svijet u kojem nedopuštamo da nas itkodotakne, u kojem bježimood svake ljudske blizinekoja bi nam bila izazovomza rast u ljudskosti. Štoviše bježimo od vlastiteistine, ona nas to bržesustiže i zarobljava.dobrotu u svakom biću. A odustati od prepoznavanjadobrote u ljudima ne znači ništadrugo nego opredijeliti se za površnost kojazadovoljava tek vanjsku formu, ali ne i stvarniokus punine i radosti življenja.Istinom oslobođeniJedino je istina kadra osloboditi nas lažneslike o sebi samima. Istina s kakvom seIsus upuštao u odnose s ljudima i po cijenuda bude neshvaćen, odbačen i prezren. Istinakoja nas dovodi u dodir s jezgrom našegabića i govori nam o nama bez uljepšavanjai laskanja. Isus je dobro znao da jenajteže ozdraviti od licemjerja i zato je bezimalo okolišanja jasno upozoravao na njegovezamke nazivajući ga pravim imenom.Nema ništa teže nego svoj manjkav a ponekadi zao život, pokušavati skriti iza pobožnostii vanjskog obdržavanja Božjih i ljudskihzakona. I doista je teško odustati odlicemjerja, jer nam ono daje lažni osjećaj sigurnostii pravednosti ili određenog priznanjapred ljudima. Ali svaki čovjek, svatko odnas, neprevarljivo zna kakav je zapravo. Kadse nađemo razgoljeni pred samima sobom ipred Bogom, znamo koliko smo samo ljudi ikolikom smo lomnošću ogrnuti. Koliko potrebniIsusove besjede koja oslobađa od svakogprivida a u isto vrijeme otvara put za samospoznajui prihvaćanje. A ono što jesmojest najdragocjenije, božanski vrijedno. Teknjegovom riječju dodirnuti i oslobođeni možemoprihvatiti svoj život u istini i kao takvipovjeriti ga Onomu koji nas je u utrobi majkesazdao i koji nas najbolje poznaje.18 | Glasnik mira | MeđugorjeListopad 2011. | Broj 10 | Godište VI. | 19

Križevac 2011.

Iz života CrkveIz života CrkveCrkva: u svijetu, za svijet – ne odsvijetaPapa trajno iziskuje zaokret od svih vjernika. On želi korjenitost, žar, obrat prema izvorima, jersamo iz snažne izvorne vjere izrasta sve drugo u našem životu. On zahtijeva krajnje poštenjekoje razobličuje svaki relativizam, on priziva novi oganj Duha Svetoga koji bi odstranio svenevjerodostojno, patvorine. Papi je stalo do nepatvorene vjere, stalo mu je da Bog bude usvemu i posvuda na prvom mjestu, stalo mu je do vjere koja nije nekakav ishod, nego temeljsvega u životu. Papin je glas proročki glas, i trebali bismo se moliti i nadati da ovaj oganj izamah koji on pokušava zapaliti ne uguše otrcanost, banalnost našega svagdana.fra Tomislav PervanOvih je dana Papa završio svoj dosadanajzahtjevniji, najprjeporniji,najkompleksniji, četverodnevniposjet svojoj rodnoj zemlji, Njemačkoj.Od same najave toga apostolskoga pohodagotovo su se svi ondašnji mediji i javnostuprezali da se značenje i osobe i poruke njemačkogaPape umanji. Već početkom godinenekolicina njemačkih ‘kršćanskih’ parlamentaracana čelu s predsjednikom parlamenta izišlaje u javnost s jasnim zahtjevima Crkvi i Papida se – zbog navodno kritična stanja u Crkvi– prokušani oženjeni muževi, tzv. ’viri probati’,pripuste svećeničkom ređenju, da se dokinecelibat, da se premisli uloga žena itd. Odmahnakon toga uslijedio je u veljači famozniMemorandum teologa sa starim i znanim postulatima,s nekoliko konkretnih zahtjeva. Postavljenizahtjevi odavna su svima znani, nekisu već dugo u praksi, htjelo bi ih se i ozakoniti.Ništa nova pod suncem, osim nekih novih imena,uz stare, dobro znane ‘prevratnike’ u Crkvikoji su ustrojili svoju paralelnu teološku ‘hijerarhiju’.Plod tih memorandumskih postulatajest četverogodišnji plan trajnoga ‘dijaloga’unutar njemačke Crkve te crkvenih ustanova iraznih odbora.Potom se mjesecima kroz medije provlačilatrakavica spram Papinih euharistijskih slavlja uBerlinu, Erfurtu, Freiburgu. Navodno, Berlin,najateističkiji grad u Europi, ako ne i u svijetu– jedva je trećina krštenih u njemu, a katoliciu njemu neznatna manjina – pa je iskrsnuoproblem gdje bi Papa trebao slaviti euharistiju.Nakon dugih natezanja na kraju se odlučiloza Olimpijski stadion, koji je – unatoč krivimprosudbama – bio gotovo do kraja ispunjen –više od 70 tisuća vjernika nazočilo je euharistijis Papom. Zatim u samome Berlinu najavili subojkot lijevi parlamentarci, koji nisu htjeli slušatiPapin govor u njemačkom parlamentu. Petinaih nije htjela čuti Papino slovo, a govor jeprema mišljenju svih bio upravo magistralan,nešto što se u njihovu parlamentu u takvu obliku,za tih dvadeset minuta, nikada nije čulo.Tu se dade iščitati netolerancija “tolerantnih”,onih koji uvijek zbore o toleranciji, asami su krajnje nesnošljivi, ne mogu podnijetidrukčije mišljenje, strah ih je Čovjeka u bijelome.Kad je u tome parlamentu govorio ruskipredsjednik Putin, dokazani ‘demokrat’, svi suga pozorno slušali, dok je istodobno taj isti Putinrazarao čečensku prijestolnicu Grozni, počinjaogenocid nad Čečenima. Isti lijevi parlamentarcišalju brzojave i čestitke Fidelu Castruza skori oporavak, a on diktatorski drži cijelujednu zemlju u komunističkoj tamnici. Na djeluje naprosto iracionalni strah od Čovjeka u bijelome,prema nekim pokazateljima danas najbriljantnijeganjemačkog mislioca. I sad kad jeposjet okončan, kad se podvlače crte i računice,njemačka se Crkva mora odrediti. Ili ćeslijediti Papine riječi, ili će nastaviti sa svojomde-facto postojećom shizmom u odnosu na katoličkuzajednicu, kročeći svojim protestirajućimputem.Nema dvojbe, Papin posjet rodnoj grudi zanovoga berlinskoga nadbiskupa jest tisućljetni,a za cijelu njemačku Crkvu povijesni događaj.Ono što je Papa izrekao i učinio nalik je užarenukamenu bačenom u mutnu baruštinu kojase mora zagrijati, proključati, uzavreti, pročistiti.Kamen je do te mjere usijan da i u baruštinisvijetli. Baruštinu treba očistiti da bi se žar vjerekoju Papa naviješta učinio središnjom točkomživota i proizveo prijeko potrebnu obnovuiliti reformu za kojom svi vapiju. Jasno, riječikoje upućuje Papa ne odnose se nikada samona mjesnu crkvenu pokrajinu, riječi su to Pastirakomu je, prema Isusovoj riječi, zadaća i ulogautvrđivati braću u vjeri. Papa se uvijek obraćacijeloj Crkvi, na svemu svijetu. Njegova riječ,nema dvojbe, poprima posve novi prizvuk uzemlji koja se trajno mora boriti sa sve većimposvjetovnjačenjem iznutra i izvana, s trajnimduhom protestantizma.Razsvjetovnjačenje – trajna zadaćaCrkveKad se stvarno stanje Crkve i vjere u Njemačkojusporedi s riječima, nadahnućima i poukamakoje je izrekao Papa, biva nam zoran raskorakizmeđu nauka i stvarne prakse u toj Crkvi.Njemačka se Crkva opredijelila za četverogodišnjiproces trajnoga dijaloga. Papa pak ni jednomjedinom riječju nije spomenuo taj proces,nije izgovorio tu riječ. Zašto? Zato što je tajproces koncipiran prema svjetovnim mjerilimate slijedi svjetovne sheme. Tomu nasuprotPapa suprotstavlja sacrum commercium, sveturazmjenu između Boga i čovjeka, Neba i Zemlje,a Crkva je plod te nebesko-zemaljske ‘nagodbe’.Naglasak je na neproporcionalnosti terazmjene. Nebo, Bog čini sve bitno u Isusu Kristu.Papa sve poziva na raz-svjetovnjačenje, kidanjes duhom ovoga svijeta kao preduvjetomza bilo kakvu ‘reformu’ u Crkvi. Tako su postupalisvi veliki sveci. Beskorisno je presvlačititrulo drvo lijepim svježim premazom i takostvarati privid novoga. Papi je stalo do bitnogakoje nikada nije jednostavno rezultat stvaranjaravnoteže između dva pola. Temeljni motivpromjene u osobnom i zajedničkom životujest apostolsko poslanje učenika i same Crkve.Crkva mora biti trajno svjesna svoga poslanjau svijetu. To poslanje ima svoj temelj uosobnom iskustvu, u osobnom odnosu premaIsusu Kristu, a zadaća mu je prenijeti svijetusveopću poruku spasenja. To se svjedočanstvozbog svjetovnih postulata i prisila trajnozatamnjuje, odnosi se otuđuju, poruka se relativizira.Stoga je trajna zadaća Crkve da neprestanorazsvjetovnjačenje.Na to spada da se ne ostane kod vanjskogalika Crkve, nego da se sagleda misterij Crkveu svoj svojoj dubini, njezina intimna vezanostuz Krista. A to nikada nije niti smije biti upitnoili pak predmet nekakva neplodna ‘dijaloga’.U jednoj je homiliji Papa naglasio: Ostanemoli samo kod vanjskoga oblika i pojavnostiCrkve, onda Crkva nije ništa drugo nego jednaod mnogih organizacija unutar demokratskogadruštva, koja se prosuđuje i s kojom sepostupa prema mjerilima i zakonitostima ovogasvijeta i društva. I jasno, tada nestaje radostispram Crkve, širi se nezadovoljstvo i mrzovoljnostkad netko spozna kako se ne ostvarujunjegove vlastite pogrješne ili površne predodžbespram Crkve, vlastite tlapnje i snovi o Crkvi.Nema Crkve niti Crkve može biti u kojojse njezini članovi u prvom redu ne obraćajuIsusu Kristu i Bogu, zahvalni što ih je pozvao usvoju Crkvu. A znano je kako njemačka Crkvapati od prevage struktura, institucija, a premaloDuha, nerijetko je to kostur bez daha života,Crkva kao socijala a ne misterij.Papa je u svojim riječima bio krajnje jasan ipodjenuo je miljokaze za budućnost. Nitko sene može ispričavati ili sakrivati iza kojekakvihpovjerenstava, komisija, odbora. Pitanje kojese nikada i nikako ne može riješiti s pomoćustruktura jest jednoznačno, jest ono koje je Isusuputio Petru na Tiberijadskom jezeru: Šimune,sine Ivanov, ljubiš li me? To vrijedi za svakogapojedinačno, ali i za sve zajedno: Ljubimo lidovoljno Isusa? Ljubimo li Crkvu, njegovo Tijelo?Crkva je od samih početaka bila strano tijelou svijetu, kršćanstvo je bilo od početka ludosti sablazan svijetu, i to ono ostaje zauvijek.Papa jasno traži od svih da odlože sve svjetovno,sve suvišno, da se ne suobličuju ovomu svijetu,kako Pavao traži od vjernika u PoslaniciRimljanima. Nije tu riječ o bijegu iz svijetaili nijekanju svijeta, nego o istinskoj slobodi uKristu i za Krista, pri čemu se odbacuju balastipovijesti kako bi zasjala autentična snaga kršćanstvau svijetu. I nije tu riječ o povlačenju izsvijeta, nego upravo kao veliki sveci, biti u svijetusol i svjetlo.Istina, nikakva taktikaCrkva jest strano tijelo, ali je Crkva, odnosnokršćanstvo istinski korijen današnje Europe. Toje ona blagoslovljena napetost što vlada izmeđuCrkve i društva. Društvo promatra Crkvu kritičnimokom, ali i Crkva to čini sa svoje stranespram društva i društvenoga poretka te normi.Crkva mora zadržati svoju proročku protežnicu,biti žalac u društvu koji trajno poziva na nutarnjinemir i buđenje iz snenosti. Crkva moraponuditi izvorno Evanđelje, a društvo i nesvjesnožudi za vjerodostojnim kršćanima i kršćanstvom.Svi smo u konačnici nesretni ne odgovorimoli svomu pozivu i poslanju. Krist je takodaleko ali jednako tako, i tako blizu.Ne postoji taktika koja bi mogla na dugestaze pribaviti Crkvi značenje u društvu. Naprotiv,sve taktike treba odbaciti, posve se i dokraja izložiti Kristovoj riječi i osobi. Papa poručujekako treba odložiti svaku taktiku i krajnjese pošteno izložiti istini Evanđelja, istinikoja ništa ne isključuje niti potiskuje u našemusvagdanu, nego do kraja u svome svagdanu realizirapostulate vjere, živeći u krajnjoj trijeznostisvagdana svoju vjeru, skidajući s nje svakiprivid, običaj ili konvenciju.To je revolucija ili zaokret koji Papa trajnoiziskuje od svih vjernika. On želi korjenitost,žar, obrat prema izvorima, jer samo iz snažneizvorne vjere izrasta sve drugo u našem životu.On zahtijeva krajnje poštenje koje razobličujesvaki relativizam, on priziva novi oganj DuhaSvetoga koji bi odstranio sve nevjerodostojno,patvorine. Papi je stalo do nepatvorene vjere,stalo mu je da Bog bude u svemu i posvudana prvom mjestu, stalo mu je do vjere kojanije nekakav ishod, nego temelj svega u životu.Moramo ponovno, tako ističe Benedikt, postavitiprimat Boga u svome svijetu, u svome životu,jer taj primat nam dopušta ponovno otkritiistinu spram nas samih, tko smo i što smo, teupravo time što spoznajemo volju Božju i slijedimoje, pronalazimo svoju istinsku sreću.Papin je glas proročki glas. Njegove riječi iopomene podsjećaju na one povijesne velikanekoji su utiskivali Crkvi novi zamah, procvat.Trebali bismo se moliti i nadati da ovaj oganj izamah koji on pokušava zapaliti ne uguše otrcanost,banalnost našega svagdana. Ako namje stalo do Kristova djela u svijetu, do KristoveCrkve, onda je na nama upijati – poput spužve– riječi koje nam Pastir upućuje. Na nama jekročiti s Petrom i pod Petrovim vodstvom.Oporuka i baština Benedikta XVI. jest zapravomogućnost koja se svakomu od nas pružada zajedno s njime dopremo do temelja svojevjere, do ishodišta i izvorišta svake istinske iprave obnove. Sve je drugo otrcani govor o Crkviili govor Crkve koja je prestala naviještatisablazan križa, koja je podlegla obmani, tlapnjida bude privlačna, samosvidljiva, prepuštajućise duhu svijeta i prodajući biserje vjere za jeftinestaklene perle. Papina je poruka savršeno jasna.Jedno je poluvrijeme završeno. Slijedi drugo:Ili ćemo prihvatiti što nam govori, ili ćemoodbaciti te postati bljutava sol koja nije više niza što. Isus Krist je bio i ostao od početka apsolutniizazov svakomu i svima.Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se trudesanirati zgradu Crkve kojekakve svjetovnetvrtke, iz sociologije, medicine, psihologije,psihijatrije. Sve je uzalud, svi pametni savjetipadaju u vodu! I pored svih dobrih nakana,bitna je uvijek duhovna dimenzija koja je u temeljusvih naših nastojanja. Sve ostalo, bez duhovnedimenzije, nema budućnosti! Manjkanam svijest, kako pridobiti nove vjernike u Crkvu,kako ih osvjedočiti u smislenost vjere. Dalekoje korisnije pridobiti jednu osobu da budeosvjedočen Kristov vjernik sutra, nego sačuvatidvojicu dojučerašnjih u vjeri. Nas mora prožimatimisionarska svijest. Ivan XXIII. jednomje zgodom rekao: “Tko vjeruje, on ne dršće. Onne radi navrat-nanos, on nije pesimistički nastrojen,ne gubi živce. Vjera – pa to je vedrina,raspoloženje koje nam sami Bog daje”.Treba se u svijetu bez pravoga savjetnika iperspektive usredištiti na Isusa Krista. Potražitiodgovor kod Onoga koji je početnik i dovršiteljnaše vjere (Heb 12,2). On je izvorište i početaknašega kršćanskoga životnog nacrta. Trebamotražiti odgovor u pogledu njegovih očiju, u riječis njegovih usana, iz djela njegovih ruku, izljubavi njegova srca. Isus nam ne nudi tu orijentacijuponajprije u obliku dogma, nauka, informacijao Bogu, čovjeku, svijetu, početku isvršetku neba i zemlje, o raju i paklu. Ne, onje početnik, krčitelj puta i dovršitelj naše vjere,on je naš nutarnji učitelj (magister interior).On zna za naše udarce, on zna za našu životnupatnju, zna da smo toliko puta prevareni, nasamareni.Naš je Bog Bog bezuvjetne ljubavi, ljubaviu kojoj nema straha. Taj je Bog koji namdaje uporište, kojemu možemo slobodno pristupiti.Ako je taj Bog temelj našega života i vjere,onda nam je vjera u sebi stamena, pokretljiva,ima budućnost. S pomoću te vjere kadrismo spustiti nebo na zemlju, stvoriti biotopeživota u svojim obiteljima i zajednicama, stvoritiduhovne biotope za ljude koji imaju strahod budućnosti, koji traže smisao. Uliti im nadusnagom vjere. Jer kršćanstvo je ljubavno očitovanjesamoga Boga svijetu i čovjeku.22 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2011. | Broj 10 | Godište VI. | 23

Vijesti, najave, obavijestiSvečani zavjeti mladih franjevacaUnedjelju 18. rujna 2011., na svečanojvečernjoj svetoj Misi u 18 sati,na vanjskome oltaru župne crkvesv. Jakova apostola u Međugorju,trojica mladih franjevačkih bogoslova,članova Hercegovačke franjevačke provincijeUznesenja BDM iz Mostara, položila suFoto ĐaniOdržan 12. međunarodni seminar zabračne paroveDvanaesti međunarodni seminarza bračne parove održan je od21. do 24. rujna. Tema seminarabila je: „Brak – u vjeri i s vjerom“,a predavačica je bila profesorica Ljilja Vokić.Sudionici seminara, sto trideset bračnihparova, tijekom četiri dana zajedničkisu molili, slušali predavanja te skupa išli naKriževac i Podbrdo. Iskustvo međugorskogseminara, što se očitovalo već prvih godinaFoto Đaniodržavanja, pokazuje koliko je bitno u bračnomživotu živjeti u vjeri i s vjerom, svakodnevnomoliti i u vjerskom duhu odgajati djecu.Seminar je bio simultano prevođen naosam jezika.Utemeljitelj seminara za bračne parove uMeđugorju je pok. fra Slavko Barbarić, a koordinatorovogodišnjeg seminara bio je fra MiljenkoŠteko. U sljedećem broju objavit ćemonekoliko svjedočanstava sudionika seminara.svoje svečane (doživotne) zavjete. Fra JosipSerđo Ćavar i fra Mario Ostojić su iz župeMeđugorje, a fra Stanko Ćosić je iz župe PresvetogaTrojstva, Buhovo.Nakon njihove višegodišnje pripreme ijednomjesečnih duhovnih vježbi, zavjete jeprimio o. provincijal fra Ivan Sesar, predsjedateljsvečanoga misnog slavlja. Liturgijomje ravnao fra Vjekoslav Milićević, a pjevanjesu predvodili mladi franjevci Hercegovačkefranjevačke provincije. Sve je na krajupozdravio međugorski župnik fra Petar Vlašić,čestitajući osobito zavjetnicima i njihovimroditeljima.Umrla Mara ČilićNakon višemjesečne bolesti,3. rujna umrla je Mara Čilićrođena Jelčić, udova Ante.Mara je rođena 11. travnja1923. u Stubici, župa Studenci. U kršćanskombraku s mužem Antom rodilaje tri kćeri i dva sina: Dobru, Finku,Mirjanu, koja je umrla u četrnaestojgodini, Matu i Miru. Mate je nakon završeneosnovne škole pohađao klasičnugimnaziju u Splitu te nakon položenogmaturskog ispita stupio u Hercegovačkufranjevačku provinciju.Mara je pokopana 6. rujna u grobljuKovačica, a sprovodne obrede predvodioje međugorski župnik fra Petar Vlašić.Svetu Misu predslavio je provincijalfra Ivan Sesar, koji je pokojnici zahvaliona kršćanskom životu i ljubavi koju je uživotu iskazala svojoj obitelji, župi i svakomfratru.Vijesti, najave, obavijestiHodočašće osoba s posebnim potrebama iz ĐakovaDrinske mučenice proglašene blaženimaUsubotu 24. rujna 2011. u sarajevskojšportskoj areni „Zetra“, izaslanikpape Benedikta XVI. kardinalAngelo Amato, pročelnikZbora za kauze svetih, proglasio je blaženimaDrinske mučenice iz Družbe Kćeri Božjeljubavi: s. Mariju Julu Ivanišević, s. MarijuBerchmanu Leidenix, s. Mariju Krizinu Bojanc,s. Mariju Antoniju Fabjan i s. MarijuBernadetu Banja.Hodočašće osoba s posebnim potrebamaiz Đakova u Međugorje većje postalo tradicionalno. Djeca, roditeljii prijatelji, s duhovnom pratnjomsestara sv. Križa, boravili su u Međugorju17. i 18. rujna. Na hodočašću su sudjelovaličlanovi terapijske Radionice sv. Josipa za hendikepiraneiz Đakova, a uključile su se i osobe sinvaliditetom iz Vukovara i Osijeka.U subotu do podne, svi koji su mogli hrabrosu se popeli na Križevac, pomažući jednidrugima. Poslije podne u Majčinu je seluodržan susret za osobe s poteškoćama u razvojuna koji smo pozvali djecu i roditelje izMeđugorja i okolice. Susret je započeo u 14sati u Vrtu sv. Franje, gdje smo se, uživajućiu ljepoti vrta, međusobno upoznavali. Dragonam je bilo što su se uključila djeca iz Majčinasela i što se ovaj put odazvao veći broj osobas posebnim potrebama, napose iz udruge„Susret“ iz Čitluka pod vodstvom Jasne Vasilj,kao i udruge „Afriel“ koja okuplja mlade volontereza rad s ovakvom djecom. Nakon togau dvorani Majčina sela imali smo euharistijskoslavlje koje je predslavio vlč. Tomislav Radišić.Misa je bila praćena pjesmama uz geste,a prikazni darovi izrazili su snagu vjere iljubavi u životu osoba s invaliditetom. Slijedilaje priredba s pjesmama i dramatizacijomnedjeljnog evanđeoskog izvješća o radnicimaposljednjeg sata, koju su spontano i zornoizvela djeca Radionice sv. Josipa iz Đakova,uključivši i ostalu prisutnu djecu.Rekreativni dio i zakuska bili su ispunjenipjesmama i plesom, u koji su se uključivali izdravi i bolesni, mladi i stariji. Radosnom raspoloženjudoprinio je Željko Zmaić sviranjemharmonike. Susret je završio sa željom da senagodinu opet nađemo zajedno kod naše Majke,i da se pokuša organizirati zajednički termninza sve hodočasničke skupine koje ovamodovode osobe s posebnim potrebama. To bi sigurnobio lijep i snažan doživljaj.U nedjelju, nakon jutarnje sv. Mise uslijedioje najljepši dio našega hodočašća: penjanjena Podbrdo. To su uvijek posebni doživljajiGospine blizine i ljubavi, u vjeri da su jojovi „najmanji“ posebno na srcu. Svjedočanstvana povratku kući govore o tome kako jeovo hodočašće izvor radosti za djecu, a roditelji,uživajući u radosti svoje djece, dobivajunovu snagu, ljubav i milost za svakidašnjemukotrpno služenje svojoj djeci.s. Rastislava RalbovskyU koncelebraciji su bili vrhbosanski nadbiskupkardinal Vinko Puljić, zagrebačkinadbiskup kardinal Josip Bozanić, trojicaapostolskih nuncija nadbiskupa: AlessandroD’Errico (BiH), Mario Roberto Cassari(RH) te Petar Rajič (Arapski poluotok)kao i gotovo svi biskupi BKH i BKBiH, brojnibiskupi iz inozemstva i 450 svećenika. Nasvetoj Misi bilo je nazočno 18.000 vjernika,među kojima oko 700 časnih sestara.Blaženice su djelovale na Palama nedalekood Sarajeva, gdje su živjele u svom samostanute skrbile o Državnom dječjemdomu, školi, bolesnima, siromašnima...Četnici su ih 11. prosinca nasilno odveli, teih po zimi i snijegu doveli u svoju vojarnuu Goraždu. U večernjim satima 15. prosincačetnici su provalili u njihovu prostorijuna drugom katu s nečistim namjerama. Dabi sačuvale dostojanstvo i čistoću, sestre suiskočile kroz prozor, nakon čega su ubijene.Do Goražda, zbog iscrpljenosti i bolesti,nije došla s. Berchmana i vjerojatno je ubijena23. prosinca u Sjetlini. Svjedok tih događaja,don Anto Baković, također je bio nabeatifikaciji u Sarajevu.Blagdan blaženih Drinskih mučenica slavitće se na dan njihova rođenja u nebo, 15.prosinca.26 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2011. | Broj 10 | Godište VI. | 27

Lectio divina – S Marijom kroz BiblijuNastavak s 9. str.bili pobunili protiv svojih gospodara (pobunapoznata u povijesti kao Spartakov ustanak).Vidimo, dakle: ključ je u tome da Kristnije pričao o patnji, o muci, o ljudskim križevima:on je sâm patio, on je sam nosio svojvlastiti križ.Križ – sredstvo spasenjaOno što trebamo, dapače moramo, naučiti izKristova primjera, jest:Valja i nama svoj križ nositi strpljivo iustrajno, do kraja, kao Krist, ne kunući i proklinjućisvoju hudu sudbinu, nego hrabrokoračajući naprijed, unatoč svemu vjerujućiu Božju ljubav prema nama. To je zapravopokazatelj naše kršćanske svijesti, našeg prihvaćanjaevanđelja Isusa Krista.Sve naše životne poteškoće, razočaranja,bolesti pa i samu smrt valja nam promatratiu svjetlu Kristova uskrsnuća. Tu je ključrješenja. Upravo ta vjera u konačno suobličenjes Kristom u njegovu uskrsnuću i njegovojproslavi daje snagu nama, vjernicima,da ne posustanemo i ne klonemo unatočsvemu onome negativnome što nas sustižeu životu.Sve ovo nipošto ne smijemo shvatiti usmislu da mi trebamo težiti za patnjom. NasKrist nije učio da tražimo križeve, da se samiponižavamo, da budemo ljudi bez ikakvihprava i da si oduzimamo i ona koja imamo.Križevi dolaze sami od sebe. Križeve prihvaćamou vjeri, prihvaćamo ih kao svoj doprinospobjedi dobra, kao svoje sudjelovanje uspasenju čovječanstva. Križ nikada nije i nesmije biti cilj, svrha života – on može biti ijest samo sredstvo spasenja.Kršćanski odgovor na životne poteškoćenipošto ne smije biti u bijegu od stvarnosti,u samoizolaciji, u samosažaljenju. Jer svakije bijeg droga svoje vrste. Krist, naprotiv,svojima kaže: „Tko hoće biti moj nekauzme svoj križ i neka ide za mnom!“ Kamoda idemo za njim? Ne u bezizlazje – nego uUskrs! U proslavu! Čuli smo onu predivnusliku iz Staroga zavjeta, kada se zmije ljuticeobaraju na židovski narod i nemilosrdnoga tamane. Mojsije podiže na stup zmijunačinjenu od mjedi i tko god pogleda unju, odmah ozdravi od ujeda zmije. To jesamo blijeda slika Krista uzvišena, uzdignutana križ. Tko god pogleda u njega, tajozdravi. Tko god njegov primjer uzima zasvoj životni program, taj s lakoćom nadvladavasve životne poteškoće, taj nema strahapred izazovima života, taj i zlo, kao i dobro,prima kao dar iz Božje ruke i iz svega izlazipročišćen, odlučan da bude i ostane Kristov,Božji.Šaljemvam SOSporukuŠaljem vam SOS-poruku. Pozivam sveistinske učenike Živoga Boga koji kraljujeu nebesima. Pozivam sve istinske nasljedovateljeIsusa Krista koji je postao čovjekom,jedinoga i istinskoga Spasitelja ljudi.Pozivam svu svoju djecu, sve one koji suistinski pobožni, sve koji su mi se posvetilida ih mogu voditi svomu božanskomeSinu. Pozivam sve one koje nosim na svojimrukama, da, velim, sve one koji su živjeliu mome duhu. Napokon, pozivamsve apostole posljednjih vremena, svevjerne učenike Isusa Krista koji su živjeliprezirući svijet i sve one koji su siromašnii prezreni, sve koji žive u tišini, molitvii mrtvljenju, čisti i sjedinjeni s Bogom, upatnji i nepoznati u svijetu.Došlo je njihovo vrijeme da se očitujuu javnosti i zasvijetle u svijetu.Krenite i očitujte kako se trebaju ponašatimoja draga djeca. S vama sam i uvama sam, pobrinite se da vaša vjera postanesvjetlom koje vam svijetli u tim vremenimatuge i čemera. U svojoj revnostigladujte za slavom i čašću Isusa Krista.Krenite u borbu, Djeco Svjetla, pa makari u malom broju. Jer, vrijeme se ispunilo,svršetak je blizu.Presveta Djevica izrekla je te riječi, ilispram tajna ili spram slijeda, ali sam u todoba bila kadra jedino nagađati značenjeonoga što se krilo onkraj tih riječi. I ondase podignuo veliki zastor te su moje oči idar imaginacije otkrile događaje kad jeMarija izrekla te riječi. Preda mnom se rasprostiraoširoki krajolik, mogla sam sadavidjeti sve te događaje te promjene na zemljiočima Vječnoga Boga u njegovoj slavikako promatra Blaženu Djevicu gdje razgovaras dvoje pastira...Neke osobe nisu prihvatile činjenicu daje Marija razgovarala s nama tako dugo.Žalosno je da ti ljudi misle tako bijednoo siromašnoj pastirici koja nema nikakvedruge nade ni želje u svemu svome srcu,nego da cijeli svijet vidi i čuje sve što je onavidjela i čula za tih sat i pol, jer bi se zacijelosvatko obratio...(Izvadak iz posljednjega rukopisa tajneiz La Saletta koju je zapisala vidjelica Melanie21. studenoga 1878.)Bog se nama, konkretnim ljudima,obraća preko MarijeBog nam kao veliko olakšanje u svim našim životnimpoteškoćama i kao svagdanji uzor daje„najveću među ženama“, Majku svoga jedinorođenogSina. Upravo ovdje u Međugorju većpunih 30 godina Bog je tako snažno nazočanu svijetu i poručuje, ustrajno poručuje prekoMarije: mir, mir, mir! Mir i onda kada je okonas nemir; ljubav prema svima i onda kada nasdrugi mrze i progone; pravda za čitav svijet,pojedince i narode i onda kada moćni ugnjetavajui progone slabe; obraćenje i pokora i ondakada bismo radije ostali u grijehu; molitva ionda kada nam se čini da su nam molitve neuslišane.Jer Bog se preko Marije obraća nama,konkretnim ljudima, i ako prihvatimo njegovpoziv, onda ćemo i križeve neusporedivo lakšenositi. Ne će ih nestati, ali ćemo im mi pronaćismisao – jer koračamo s Bogom koji svojimauvijek daje snage. I smisla. I u naoči bezizlaznimživotnim situacijama.Braćo i sestre! Krist nas je naučio da samopreko muke i iskušenja možemo stići do proslavei uskrsnuća. Stari bi Latini rekli: Per asperaad astra – preko trnja do zvijezda. Stogase odrecimo grijeha, mržnje, ostanimo poslušniBogu. I još nešto, veoma važno: Bog spašavai preko drugih ljudi. On želi da i mi vjernicibudemo njegove produžene ruke s križa,da svojom ljubavlju, pomoći, utješnom riječidonosimo spasenje drugim ljudima. To jesrž Evanđelja, to je središte našega kršćanskogživota. Neka nas vodi primjer raspetog Kristakoji život ulaže u to da ostvari Božju volju.Neka nam u tome pomogne moćni, najmoćnijizagovor Blažene Djevice Marije – KraljiceMira. Amen.Tko se zauzima za nas?Međugorski vidioci tvrde da je u jednom ukazanju Gospaplačući rekla: „Zaboravili ste Bibliju“! Listajmo zajedno Starii Novi zavjet kako bismo upoznali Oca, Sina i Duha Svetoga.Lidija ParisKatkada se ponašamo kao da smosiročad. Katkada zaboravljamo daimamo ne samo tjelesne i materijalne,nego i duhovne korijene.Katkada zaboravljamo da je naš Otac Svevladar,Kralj zemlje i svega svemira. Katkadamislimo da moramo sve svojim snagama.Svojim snagama kompenziramo svoj osjećajnedostatnosti, maskama skrivamo svojeslabosti i tako, umjesto da rastemo u istini,rastemo u laži. Umjesto da idemo premazdravlju, postajemo sve bolesniji. Postajemooholi – i smiješni. Oholica je kao napuhanbalon. Napuhan ali prazan. „Dječice moja,ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi,zagovornika imamo kod Oca – IsusaKrista, Pravednika“ (1 Iv 2).Poniznost je istina. Istina o nama samima,istina o svijetu. Istina viđena Božjim očima.Istina viđena očima ljubavi. Oholost nepodnosi istinu. Zato današnje vrijeme, kojese tako ponosno oslanja na ljudska postignuća,rado relativizira istinu. Bog ne želi da prednjime puzimo u prašini, nikako. To nije poniznost.Slava Božja je živ čovjek, govorio jesveti Irenej iz Lyona. Najveći mislioci, znanstvenici,umjetnici, bili su svjesni da nisu samisvoj izvor, da su sve primili. Ljudska postignućapokazuju veličinu čovjeka koji pokušavadešifrirati tajnu stvorenja, ali Bog želi dalucidno priznamo da nismo ni svemogući nisveznajući, nego da trebamo druge ljude, anajviše Njega koji je sve stvorio.Oholost je jedan od najtežih grijeha jerohol čovjek ni samom Bogu ne dopušta damu pomogne. To je grijeh protiv samogaBoga. To je najteža rana ljudskoga srca. „Akočovjek zgriješi čovjeku, Bog će prosuditi. Aliako čovjek zgriješi Bogu, tko će se zauzeti zanjega?“, pita Eli (1 Sam 2,25). Tko će optužitiizabranike Božje? Bog opravdava! Tko ćeosuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu,on je i zdesna Bogu – on se baš zauzima zanas! (Rim 8,33).Ponizan čovjek može reći: „Gospode, radiimena svog zauzmi se za me, spasi me jerje dobrostiva ljubav tvoja! Jer bijedan sami ubog, i srce je moje ranjeno u meni“ (Ps109,21-22). „Poput laste ja pijučem, zapomažemkao golubica… zauzmi se, jamči zame, Gospode… Ti ćeš me izliječiti i vratitimi život, bolest će mi se pretvorit’ u zdravlje.Ti si spasio dušu moju od jame uništenja, zaleđa si bacio sve moje grijehe“ (Pjesan Ezekije,kralja judejskoga, Iz 38).Ne, nismo izgubljeni. Ima tko se zauzimaza nas. „Sluga moj pravedni opravdatće mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti…jer sam se ponudio na smrt i među zlikovcebio ubrojen, da grijehe mnogih ponese nasebi i da se zauzme za zločince“ (Iz 53). SamBog se zauzima za nas. On se uvijek vidljivimznakovima zauzima za svoju Baštinu (2Mak 14,15). Da mi Bog ne pomaže, brzo bihsišao u mjesto tišine. Čim pomislim: „Nogami posrće“, dobrota me tvoja, o Bože, podupire(Ps 94,17). Isus se zauzima za nas. Ta nezauzima se za anđele, nego se zauzima za potomstvoAbrahamovo. Stoga je trebalo da usvemu postane braći sličan… Doista, u čemuje iskušan trpio, može iskušavanima pomoći(Heb 2,16-18). Duh se zauzima za nas. OnajSnimila Lidija Pariskoji proniče srca zna koja je želja Duha – dase on po Božju zauzima za svete (Rim 8,27).Marija se zauzima za nas. U četrdeset i četiriporuke je rekla da zagovara za nas. „Jasam vam blizu i pred Bogom zagovaram zasvakog od vas, da vam dadne snage da mijenjatesvoje srce“ (25. siječnja 1998.). „Ja sams vama i zagovaram za vas pred Bogom, aličekam i da se vaša srca otvore“ (25. svibnja1994.). „Ja sam s vama i pred Bogom zagovaramsvakoga od vas, da bi se vaše srce otvoriloBogu i ljubavi Božjoj“ (25. ožujka 2000.).Ne, nismo siročad. Nemamo samo tjelesnei materijalne, nego i duhovne korijene.Naš je Otac Svevladar, Kralj zemlje i svegasvemira. Imamo se na koga osloniti, možemoslobodno otvoriti svoje srce.Ovi tekstovi žele biti poticaj na čitanjeKnjige nad knjigama. Bit će vam od istinskeduhovne koristi samo ako budeteprigrlili Bibliju i uronili u odlomke koji suovdje navedeni, ako budete tražili dubljei dalje, i ako budete provodili mnogo,mnogo više vremena s Biblijom nego sovim skromnim predloškom koji držite uruci. Božja je riječ živa i djelotvorna (Heb4,12). Ako se izložimo njezinu djelovanju,ona u sebi, sama po sebi, ima snagumijenjati nas.28 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2011. | Broj 10 | Godište VI. | 29

Odjeci u svijetuOdjeci u svijetuNastavak s 13. str.ti da je riječ o nadnaravnim ukazanjimai objavama“. Izjava, zapravo, istodobnopriznaje da tu pojavu nije moguće ni negirati.Međunarodna komisija, koju je uožujku 2010. osnovao papa BenediktXVI. i na čijem je čelu kardinal CamilloRuini, ima zadatak dati Kongregaciji zanauk vjere kompetentno mišljenje upotpunjenonovim podatcima. U međuvremenu,može se smatrati da će KatoličkaCrkva zadržati promatračko stajalište ipozorno pratiti događaje ne sprječavajućipastoralnu skrb koja se odvija u Međugorjui u brojnim skupinama koje se pozivajuna duhovnost Kraljice Mira.ZaključakVrijeme je za odabir jedne od dvije radikalnealternative: vjerovati i zbog togadjelovati ili ostati ravnodušan i praviti seda se ništa ne događa te prihvatiti đavoljepoticaje za nehajnim uživanjem u životu,za stjecanjem materijalnih dobara,a zanemarivati nebeske stvari. Neka se tasuprotnost ne čini pretjeranom – upravoje Kraljica Mira rekla: „Sotona vas želiudaljiti od Boga preko svakidašnjih stvarii zauzeti prvo mjesto u vašem životu“, iistodobno objavila da se đavolji plan sastojiu „uništenju ne samo vašeg ljudskogživota, već i prirode i planeta na kojemživite“.Naposljetku, upravo tu leži veliki izazov– odlučiti se za dobro ili za zlo – iupravo je takav izazov prije tristo i pedesetgodina predložio francuski filozofBlaise Pascal: „Ali treba se kladiti:Nije riječ o stvari koja ovisi o vašoj dobrojvolji, i ionako ste već u tome“. I ulogje isti: postojanje Boga i obećanje vječnogživota.Kao što je vidjelica Mirjana bez mnogookolišanja izjavila: „Rekla sam vamsve ono što Bog preko Gospe želi od nasi na međugorska ukazanja možete reći ‘javjerujem’ ili ‘ne vjerujem’. Ali kad dođešpred Gospodina, ne ćeš moći reći ‘nisamznao’ jer znaš sve. Sada ovisi o tvojoj voljijer imaš slobodu izbora. Ili prihvatiti ičiniti ono što Gospodin želi od tebe ili sezatvoriti i odbiti to učiniti“.Dakle, izbor koji moramo učiniti je– još jednom, upravo od ovog trenutka:odlučiti se između oslanjanja na bijedunaše ljudske naravi ili, iako napornije alis radošću, koračati prema vječnosti. Sretnavam pustolovina!(S talijanskog Marija Dugandžić)Hodočašće uMeđugorjepromijenilomi je životSredinom svibnja, a onda i početkom kolovoza susreli smohodočasnika svećenika Timoteja Mariju Pavela Vachu izČeške. Rođen je u obitelji koja nije živjela vjeru. Kao mladićbio je model, a sedam i pol godina bio je u počasnoj gardipredsjednika Vaclava Havela. Jedno pješačko hodočašćeu Međugorje promijenilo je njegov život, učvrstilo u njemuodluku da postane svećenikom, što se i dogodilo 2008.godine. Svoje svjedočanstvo dao je za Radiopostaju „Mir“Međugorje i Glasnik mira.Vedrana VidovićVelečasni, molimo Vas, predstavite senašim slušateljima i čitateljima.Zovem se Timotej Marija Pavel, trideset devetmi je godina. Iz župe sam Ričani, blizuPraga i pripadam redu premonstrata. Rođensam u obitelji u kojoj se nije živjela vjera.Vjeru sam, zahvaljujući Božjoj milosti,upoznao preko svojih prijatelja iz Slovačke.Bio sam vojnik predsjednikove garde i živiou jednom mjestu nedaleko od Praga. Tu, ublizini, je hodočasničko mjesto Sveta Gora,u koje sam ponekad znao otići i ondje čitatiduhovnu literaturu.No, prije toga sam radio kao model. To jebilo u vrijeme kad je započelo moje obraćenje.Radeći kao model često sam se pitao štoće mi to, to nije bio put kojim sam želio ići.Kršten sam u dvadeset petoj godini života, uSlovačkoj i tada sam počeo intenzivnije razmišljatio svećeničkom pozivu. Otišao sam uSlovačku do svećenika koji me je krstio i povjeriomu svoja promišljanja. On mi je, nakondugih razgovora, očinski savjetovao daupišem studij teologije.I to ste učinili?Četiri godine poslije krštenja ušao sam u samostan.No, godinu prije ulaska sanjao samsvećenika karmelićanina, svoga ispovjednika.Stajao sam kraj njega u bijelom habitu.Taj sam san protumačio kao potvrdu odlukeda budem svećenik. Nakon toga dogodilose još nešto što sam shvatio kao znak da jemoj poziv svećenički poziv. Bilo je to u vrijemekad sam završavao studij policijske akademije.Na putu do akademije susreo samjednog premonstrata i srce mi je počelo jakokucati. Sjetio sam se sna i sebe u bijelom habitu.To isto dogodilo se i dva tjedna poslije.Kako sam završavao studij, zajedno s prijate-Jedan od najznačajnijih događaja u mom životu bilo jepješačko hodočašće iz Praga u Međugorje, 2007. godine.Pješačio sam preko Austrije, Slovenije, Hrvatske, krozBiH, do Međugorja. Mnogi su me na tom putu zaustavljalii pitali kamo idem. Kad bi čuli da idem u Međugorje,predavali bi mi svoje molitvene nakane i molili za mene.Snimio Anton Merkovićljima organizirao sam promociju u jednomrestoranu odmah do samostana. Ušavši u samostan,osjetio sam neki neopisiv mir i pomisliokako je to mjesto gdje želim biti, živjeti.Bila je to jubilarna 2000. godina. Odlučiosam poći u Rim. Već sutradan, svećeniku uRimu rekao sam da mi je želja da moja obiteljprihvati odluku koju sam bio donio. Vrativšise u Češku, susreo sam se s meštromnovaka i ušao u novicijat.Kako je vijest da idete u novicijat djelovalana Vaše roditelje?S meštrom novaka susreo sam se tri puta ada roditeljima i rodbini nisam govorio o tojsvojoj odluci. Kad sam došao doma, majkaje započela priču o mojoj ženidbi, o unucima.Rekao sam joj, međutim, da ne ću imatidjecu. Ostala je iznenađena i pitala me zaštone bih imao djecu. Rekao sam joj da upravodolazim iz samostana gdje sam razgovarao smeštrom novaka i dogovorio svoj skori ulazaku samostan. Počela je plakati i zamolilame je da joj objasnim svoju odluku. Ocu samtakođer rekao, ali ne odmah jer je bio operiran,bolovao je od tumora. Nije bio baš sretan,ali je rekao da mi ne će braniti. Tri tjednanakon što sam mu priopćio svoju odluku,otac je umro. Moja je odluka, na neki način,promijenila život moje majke, počela je čitatiduhovnu literaturu. Nakon nekog vremenaja sam otišao u Ameriku učiti jezik u jednomsamostanu. Jednog me je dana majkanazvala i rekla da je teško bolesna, da ima tumor.Tješio sam je i rekao joj da svi moji prijateljimole za nju. Nakon operacije me je nazvalai rekla da je zahvalna za svaku molitvu– metastaza je nestalo. To je bilo prvi put daje zahvalila za molitve, a i sama je počela moliti.Nedugo nakon toga pala je u depresiju ipočela piti.Nakon povratka s hodočašća u Međugorje,osnovao sam molitvenu skupinu. Molili smoza zdravlje moje majke, a njoj sam rekao damoli pred slikom Božanskog milosrđa kojusam joj donio iz Rima. Kad joj je bilo bolje,rekla mi je: „Nisam se ja promijenila, meneje promijenio Bog“. Uskoro mi je rekla i da seželi krstiti, a najljepše je bilo kad je zaželjelada je ja krstim. Nakon dogovora sa župnikomu Trutnovu, gdje živi, to sam i učinio.Bilo je to u listopadu prošle godine. Nakonkrštenja, primila je i sakrament svete pričestii krizme.Prvi ste put u Međugorje hodočastili2002. godine, na Mladifest, a drugiput, pješice, 2007. godine, godinudana prije svoga svećeničkog ređenja.Iskreno, jedan od najznačajnijih događajau mom životu bilo je pješačko hodočašćeiz Praga u Međugorje, 2007. godine. Pješačiosam preko Austrije, Slovenije, Hrvatske,kroz BiH, do Međugorja. Mnogi su me natom putu zaustavljali i pitali kamo idem. Kadbi čuli da idem u Međugorje, predavali bi miMeđugorje je za menevelika ljubav, velika radost,i upravo se zato ovamovraćam. Neopisivi su darovikoje nam daje KraljicaMira! Nakon svakoghodočašća osjećam sepreporođen, bogatiji usvom svećeničkom životu,spremniji i otvoreniji za radsa svojim župljanima.svoje molitvene nakane i molili za mene. Toje bilo prekrasno iskustvo i davalo mi je snaguustrajati na tom putu. Tada nisam ništaplanirao, sve sam stavljao u Božje ruke. UMeđugorje sam došao pred početak Festivalamladih, bilo je čudesno vidjeti tolike mladena jednom mjestu. Sa sobom sam doniosve svoje grijehe i terete i obavio sam životnuispovijed. To je za mene bilo hodočašće kajanja.Godinu dana poslije ponovno sam došaou Međugorje na Mladifest, ali kao svećenik,i od tada dolazim svake godine. Nasusretu mladih redovito ispovijedam. Nemoram slušati predavanja jer me upravo ispovijedivode u ono o čemu predavači govore.U Međugorju sam bio sedam puta, a sadsam prvi put došao organizirano, sa skupinomod pedeset ljudi iz moje župe.Što Vas ponovno vraća u Međugorje?To je, prije svega, mir. Kao redovničko, uzeosam ime Marija, jer me upravo Marija vodina mome životnom putu. Siguran sam dase Gospa ovdje ukazuje, u to nikada nisamposumnjao. Zahvaljujući Međugorju u svojojsam župi osnovao jednu molitvenu skupinu.U našoj župnoj crkvi, na ambonu odkamena imamo međugorsku kamenu krunicu.Prošle smo godine iz Međugorja donijelii veliki Gospin kip, koji stoji u vrtu župnekuće.Riječju, Međugorje je za mene velika ljubav,velika radost, i upravo se zato ovdje vraćam.Neopisivi su darovi koje nam daje KraljicaMira! Nakon svakog hodočašća osjećam sepreporođen, bogatiji u svom svećeničkomživotu, spremniji i otvoreniji za rad sa svojimžupljanima.30 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2011. | Broj 10 | Godište VI. | 31

SvjedočanstvoSvjedočanstvoŽivot darovan GospiPovod za odabir našega sugovornika nedavni je Nacionalnisusret obitelji Hrvatske u Zagrebu, mnogobrojni napisio vrijednosti i značenju obiteljskog života, kao i Gospineporuke u kojima sve češće poziva na obnovu obiteljskemolitve i življenje njezinih poruka.Potaknut Gospinim riječima kako je vrijeme njezinihukazanja vrijeme milosti, koje treba iskoristiti jerne znamo koliko će još trajati, rađa mu se ideja daorganizira hodočašće za one ljude koji sami nikadane bi došli u Međugorje. Upušta se u pothvat i dvaputa organizira Maraton mira, prvo Motorističkohodočašće, hodočašće za invalide i prvo hodočašće zasiromašne, prosjake i beskućnike, sve s ciljem da onošto je osobno iskusio u Međugorju omogući i drugima.Priredila Paula TomićRobert Rukavina danas je obiteljskičovjek, otac sedmero djece. Rodiose 2. kolovoza 1976. u Zagrebu.Nije ni znao što se slavi toga danakad je rođen. Otkrio je to tek nakon mnogogodina kad je „slučajno“, jer se tamo nalaziop. Luka Cirimotić kojeg su zamolili daih vjenča, u crkvi Gospe od Anđela sklopiobrak sa svojom zaručnicom Nadom. Tadasu mu se posložile kockice života i shvatio jekako ga Gospa prati već od njegova rođenja,obraćenja u Međugorju, sklapanja braka, ikako sve nekako ima svoju svrhu.Ali idemo od početka. Predstavljamo vamRoberta i njegovo životno svjedočanstvo.PočetakDjetinjstvo provodi na zagrebačkim ulicama,u krivom društvu i krivog shvaćanjaživota. Odlasci u crkvu i primanje sakramenatasamo su skupljanje bodova kadmu jednom budu trebali za nešto u životu.U dvadeset drugoj godini upoznaje djevojkuNadu. Ona je bila u Međugorju i svjedočimu o nečem čudesnom što se tamo događate ga nagovara da i on pođe. Prvi posjet Međugorjuza Roberta je razočaranje. Sve mu jebilo nestvarno: ta masa ljudi koja se moli ikleči u prašini. Ništa. Tek po povratku kućiosjetio je poziv kako se mora vratiti u Međugorjejer da nije dobio ono što je tražio. I vratiose. Napravio je životnu ispovijed i otišaona pričest. U trenutku primanja hostije obuzelisu ga trnci, jedan duboki osjećaj svjesnostikako ta malena hostija nije obični komadtijesta nego ŽIVI BOG! Pao je na koljena, au glavi i srcu bila mu je samo ta riječ: „Isuse,to si ti!“ Tako je počelo.Vrijeme borbe i odlukaPo povratku iz Međugorja nastupilo je vrijemeborbe. Malo bi bio u molitvi, s Bogom,a posao i društvo vukli bi ga opet na ulicu iu svijet. Ipak, želja da bude Božji bila je jača.Daje otkaz na poslu nošen vjerom da, „akosam zbog tebe, Bože, dao otkaz, ovo napravio,sad ti meni nešto napravi i pronađi minovi posao!“ U tom vremenu iščekivanja, jubilarne2000. dobiva poticaj i zajedno s pri-jateljem polazi pješke za Međugorje. Žrtvaza Gospu koja ga je još više učvrstila u vjeri.Kad se vratio iz Međugorja, otvara mu semogućnost i zajedno s djevojkom Nadompokreće vlastiti posao, koji Bog blagoslivlja;posao se širi i oni zapošljavaju i druge ljude.U međuvremenu su se vjenčali i uz posao,mnogo vremena provode u molitvi i razmišljanjuo Bogu. Robert osjeća poziv kakotreba, umjesto da se posveti poslu i karijeri,započeti voditi hodočašća u Međugorje. Iposlušao je taj glas u srcu, osnovao Udrugu„Kup-Karmel“, preko koje je tijekom sljedećih5-6 godina organizirao više od osamdesethodočašća Kraljici Mira.Zašto hodočašća u Međugorje?Robert kaže: „Upravo stoga što je većina članovanaše udruge u Međugorju doživjela iosjetila istinsku nazočnost Gospe, njezinublizinu, ljubav i želju da se promijenimo naboljekao ljudi i kao vjernici. U tih 80-ak hodočašćavodili smo hodočasnike iz Zagreba,Petrinje, Gline, Huma na Sutli, Pregrade,Ogulina, Šibenika, Beograda… Bila su tohodočašća pojedinaca, ali i organizacija,udruga, obrta i škola. Na tim smo hodočašćimabili svjedoci mnogih milosti, obraćenja,ozdravljenja, brojnih obitelji koje su naGospin zagovor dobile djecu, mnogih blagoslovakoje smo i sami primili, a samo se maložrtvovali. Baš zbog toga što smo sve besplatnoprimili, sve besplatno i dajemo.“Snimila Paula TomićPribližiti Gospu svakom čovjekuPotaknut Gospinim riječima kako je vrijemenjezinih ukazanja vrijeme milosti, koje trebaiskoristiti jer ne znamo koliko će još trajati,rađa mu se ideja da organizira hodočašćeza one ljude koji sami nikada ne bi došliu Međugorje. Upušta se u pothvat i dva putaorganizira Maraton mira, prvo Motorističkohodočašće, hodočašće za invalide i prvo hodočašćeza siromašne, prosjake i beskućnike,sve s ciljem da ono što je osobno iskusiou Međugorju omogući i drugima.Da približi Gospu i Isusa ljudima u svimsituacijama, a posebno na sportskim natjecanjimačesto punim nasilja, agresije i psovki,organizira malonogometnu momčad„Vojska Bezgrješne“, koja je sudjelovala naturnirima u okolici Krapine, u Novim Dvorimai na najpoznatijem turniru u Hrvatskoj– „Kutiji šibica“ u Zagrebu. Htjeli su pokazatikako se i na stadionu može „biti s Bogom“pa su nakon svakog gola pokazivali majice snatpisom „Isus je moj Bog“ i „Ja volim Gospu“,te molili s publikom i uzvikivali: „Gospaima zadnju riječ u Hrvatskoj!“ „Tek kad Gospas Isusom bude prisutna na svakom mjestu,u svako vrijeme, u svakom srcu, bit ćeHrvatska stvarno slobodna iznutra i izvana“– uvjeren je Robert.Hodočašće obiteljiNajnoviji podvig ovoga mladog čovjekaje organizacija hodočašća za obitelji s trojei više djece. „Gledajući svoju obitelj i svo-ju djecu, i milost da s njima možemo ovdjeboraviti, poželio sam to omogućiti i drugimobiteljima, posebno onima s više djece kojimazbog troška puta i smještaja svojih brojnihčlanova to postaje doista teško. Osobitosam na hodočašću želio osigurati prisutnostobaju roditelja, jer se često dogodi da možeići samo jedan bračni drug, pa kad se vrati snovim iskustvom ili nekim novim odlukamaza svakidašnji i bračni život, biva neshvaćenod partnera koji nije skupa s njim proživioto iskustvo“ – kaže Robert. I bitno mu je biloomogućiti roditeljima da kvalitetno budu sasvojom djecom, dakle bez televizije, internetai drugih virtualnih zabava, da mogu onakojednostavno biti jedni s drugima i s Bogom.Neumorno je radio na prikupljanjunovca i traženju donatora, kako bi hodočašćeza obitelji bilo što dostupnije svima. Nakonprvog hodočašća, na kojem je napuniojedan autobus, na ovom nedavnom hodočašćus početka srpnja 2011. uspio je pokrititroškove prijevoza i smještaja za tri autobusahodočasnika. Velika mu je želja da se uMeđugorju odredi i organizira međunarodnidan obitelji na koji bi se u molitvi i slavljenjuBoga i života okupile obitelji iz cijelogasvijeta.Snaga iz molitveRobert je duboko iskusio kako svaka njegovaakcija izlazi iz molitve, posta i razmišljanjao Gospinim porukama ili Evanđelju. Tako jepokrenuo i okupljanje više molitvenih skupina,koje se i dan-danas sastaju i žive duh Međugorja.To su skupine u Ogulinu, Petrinji iZagrebu. Sa svojom obitelji aktivan je u molitvenojskupini Kraljice Mira u Rozgi (kraj Zagreba),gdje se njezinih 10-15 članova jednomtjedno okuplja na molitvu krunice.Ipak, glavna Robertova snaga je obiteljskamolitva. O tome svjedoči: „U obitelji setrudimo živjeti po Bibliji i Gospinim porukama,a to znači da smo kao roditelji svojedjece odredili vrijeme za zajedničku supružničkumolitvu (najčešće ujutro, dok djeca jošspavaju), vrijeme za osobnu molitvu i nikakone propuštamo zajedničku obiteljsku molitvus djecom. Često se dogodi da ne uspijevamomoliti onako sabrano kako bismohtjeli i da ne osjećamo slast molitve, ali sevodimo mišlju da je i najlošija molitva boljanego nikakva. U središtu našega životnogprostora nije televizija, nego otvorena Biblijana obiteljskom oltaru koju redovito čitamo.Djeca upijaju takav način života i slijedenaš ritam svagdanjih odlazaka na svetuMisu, koja nam je doista izvor snage za tajdan. Moja mi je supruga najbolji prijatelj i nataj način se i odnosimo jedno prema drugome– pravog prijateljstva nema bez žrtve.“Na upit što je za njega Međugorje, Robertodgovara: „Za mene je Međugorje prijesvega mogućnost osobnog kontakta s Gospomi s Bogom. Svaki novi dolazak ovamoza mene je jedna velika radost i strah. Radost– zato što se nadam da ću opet iskusiti Gospinuprisutnost i blizinu, a strah – zato štone znam što će to Gospa novoga tražiti odmene da učinim! Ipak, otvoren sam za svakonjezino nadahnuće, jer me uvijek iznovaohrabruje primjer pokojnog fra Slavka Barbarića.Kad god se osjećam obeshrabren, iscrpljeni iznemogao, prisjetim se jedne njegoverečenice koju je izrekao nakon što jeslušao razgovor dviju žena koje su se savjetovalekako sa što manje truda i potrošeneenergije skuhati ručak. A fra Slavko je uzviknuo:„O Bože, meni, naprotiv, daj da predtebe dođem potpuno iscrpljen od činjenjadobrih djela i služenja drugima.“ Želim data fra Slavkova molitva postane i moj život!32 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2011. | Broj 10 | Godište VI. | 33

PoticajiPoticajiMeni je život Krist,a smrt mi je dobitakSveti Ivan Zlatousti (+ 407.)Foto ICMMKrunica –s Gospom do IsusaNa općoj audijenciji, dva dana nakon Velike Gospeove godine, papa Benedikt XVI. govorio je o snazimeditacije. Tada je rekao i ovo: „Razmatrati znači, dakle,stvarati u nama stanje sabranosti, nutarnje šutnje, dabismo razmišljali, asimilirali otajstva naše vjere i ono štoBog izvodi u nama; to možemo činiti na razne načine.I sveta krunica je meditacija: ponavljajućiZdravomariju pozvani smo iznova razmišljatii razmatrati o pojedinom otajstvu krunice.“fra Mario KnezovićKrunica – divna u svojojjednostavnostiU listopadu smo, mjesecu posvećenom Gospii molitvi krunice. Prisjetimo se kako je blaženipapa Ivan Pavao II., trinaestoga dana nakonizbora za papu u listopadu 1978. prijepodnevnoga Angelusa uskliknuo: „Krunicaje moja najdraža molitva. Divna, krasna molitva.Divna u svojoj jednostavnosti! Divna usvojoj dubini!“ Papa, čovjek molitve i vjerništovatelj nebeske Majke, iznio je ne samo istinusvoje nutrine, nego i istinu mnogih koji ukrunici vide svoj molitveni izričaj i duhovnostanje. Krunica je, istina, jednostavna molitvai kao takva je osvojila kršćanska srca. No, ona,kako reče Papa, ima svoju dubinu i bogat sadržaj.Upravo tu dubinu i sadržaj upoznali subrojni vjernici moleći je u Međugorju.Poziv na hod kroz Betlehem, Nazaret,Jeruzalem...S krunicom u ruci, zasigurno, možemo postatidruga – bolja stvorenja. Gospa to zna izato nas poziva na tu lijepu i uzvišenu pobožnost.Gospa s jednakom majčinskomljubavlju poziva na molitvu krunice u Fatimi,Lurdu, Međugorju… Krunica je pozivna hod kroz Betlehem, Nazaret, Jeruzalem,Kanu Galilejsku; ona je dolazak u Maslin-34 | Glasnik mira | Međugorjeski vrt, na Kalvariju… Krunicaje lekcija u Gospinoj školi.Po njoj dolazimo do Isusa, suobličujemose slici službenice Božjei ulazimo u prostor svetoga. Krunicaje moćno oružje u rukama kršćana.Prebirući po zrncima, zastajući napojedinom otajstvu, izgovarajući molitvu,postajemo osobe koje mogu i imajupravo usmjeravati čovječanstvo k Tvorcusvega.Najbolji prijatelj u samoći, bolesti,brizi, strahu…Moleći krunicu uspostavljamo dijalog nebai zemlje; ona nam je najbolji prijatelj u samoći,bolesti, brizi, strahu... Netko je nekoćzapisao: „Svatko ima nešto čime se brani.Dijete viku i dreku, žena nježnost i suze,muškarac snagu i odlučnost, a mi katoliciimamo Krista i Mariju, Euharistiju i krunicu.“I da zaključim: Tijekom Domovinskogarata s radijskih je prijamnika s pravom odjekivaozvuk poruke kako naši branitelji „spuškom u ruci brane stalnost našega postojanja“.Danas, u mirnodopsko vrijeme, kadse vode ratovi za ljudske duše, mogli bismoklicati: S krunicom u ruci branimo stalnostsvoje vjere i duše!Navaljuju mnogi valovi i ozbiljneoluje, ali se mi ne bojimo daćemo se utopiti, jer počivamona hridini. More bjesni, no nemože razoriti kamen. Neka se valovi bjesnei uzdižu, Isusovu lađu ne mogu potopiti.Čega da se bojimo? – pitam. Reci mi, zarsmrti? Meni je život Krist, a smrt mi je dobitak.Ili zar progona? Gospodnja je zemljai sve na njoj. Zar zapljene dobara? U svijetništa ne donijesmo, i zacijelo ništa iz njegane možemo ni ponijeti. Što je u ovom svijetustrašno, držim dostojnim prijezira, a njegovadobra vrijednima podsmijeha. Siromaštvase ne plašim, za bogatstvom ne žudim.Smrti se ne strašim, niti žudim za životom,osim radi vašega napretka. Zato mislim naono što je sadašnje i molim vašu ljubav daima povjerenja.Zar ne čuješ kako Gospodin kaže: Gdjesu dvojica ili trojica sabrani u moje ime, ondjesam ja među njima? A zar da ne budetamo gdje je skupljen tako brojan narod,vezan sponama ljubavi? Njegov imam zalog:zar se uzdam u vlastite sile? Imam njegovoPismo: to mi je štap, sigurnost moja imirna luka. Makar se uznemirio sav svijet,Bože, dobri i milosrdni OčeBože, dobri i milosrdni Oče. HvalaTi što nas u svojoj neizmjernojljubavi pozivaš na obraćenje i štonisi izgubio strpljivost s nama.U ime Tvoga Sina, uskrsnuloga Jaganjca,molimo Te s Marijom, Tvojom poniznomslužbenicom, daj nam milost da prihvatimopoziv na obraćenje, da ostavimo svojekrive putove i ne slijedimo smrtonosnaobećanja ovoga svijeta i da snagom TvogaSvetoga Duha svakodnevno pobjeđujemozlo i grijeh u sebi i oko sebe i ostanemovjerni. Daj nam, Oče, milost povjerenja,da nas nikad više tjeskobne brige za materijalnestvari ne odvoje od Tebe, nego da uTvojoj mudrosti i svjetlosti živimo pravednou ovome svijetu, da sačuvamo smisaoovoga života i svakodnevno radosno razmišljamoo pozivu na vječni život.Molimo Te i za svu Tvoju djecu, kćeri isinove, koji su odlutali od Tebe, koji su sepotpuno okrenuli svijetu i materijalnimstvarima, te uništavaju sebe i druge, da ioni, rasvijetljeni Tvojim Duhom i dirnutija imam njegov proglas, čitam njegova pisma:to mi je zid i zaštita. A što je to napisano?Ja sam s vama u sve dane, do svršetkasvijeta.Krist je sa mnom, koga da se bojim? Papodignuli se protiv mene i valovi, i mora, ibijes prvaka, sve je to za mene slabije od paučine.I da me nije zadržala vaša ljubav, nidanas ne bih bio odbio da otputujem drugamo.Uvijek naime kažem: Gospodine,budi volja tvoja, da činim što hoćeš ti, a nešto hoće ovaj ili onaj. To je moja utvrda, nepomičnastijena i štap koji se ne savija. Akoto Bog hoće, neka bude. Ako želi da ostanemovdje, zahvaljujem mu. Gdje god budehtio, iskazujem mu hvalu.Ali gdje sam ja, ondje ste i vi; gdje stevi, ondje sam i ja: jedno smo tijelo, a tijelose ne odjeljuje od glave niti glava od tijela.Rastavljeni smo mjestom, ali smo povezaniljubavlju. Pa ni sama smrt ne će to moćiodijeliti. Jer ako i premine moje tijelo, živjetće duša i sjećati se naroda.Vi ste moji građani, vi ste mi očevi, braća,sinovi, vi ste mi udovi i tijelo, vi ste misvjetlo – čak ugodnije od ovoga svjetla. Jeršto mi takvo zraka donosi kao što mi donosivaša ljubav? Sunčeva mi je zraka od koristiu ovom životu, a vaša mi ljubav plete vijenacza budućnost.Tvojom ljubavlju, prihvate poziv na obraćenjei žive život dostojan Tvoje djece. Vratismisao za život onima koji su ga izgubili,te žive u strahu i tjeskobi, lutajući bespućimaovoga svijeta ovijeni tamom i smrtnimstrahom.Molimo Te, izlij obilje svojega Duha naovaj svijet i vrati mu prvotni red i mir, anas učini svjedocima svojega mira i ljubaviu ovom nemirnom svijetu. Tako nekabude!fra Slavko BarbarićListopad 2011. | Broj 10 | Godište VI. | 35

Hodočasničke stazeUkazanja u Porzusudegli Slavi (Italija)„Reci svima da poštuju Dan Gospodnji, da ne psuju, jer to čineći vrijeđaju moga Sinai žaloste moje Majčinsko srce. Osim toga, želim da se opslužuju post i bdijenja“, glasiporuka Majke Božje koju je dala Terezi Dush.fra Karlo LovrićNakon 18 godina braka, Josipu iKatarini r. Grimaz rodila se kćiTereza. Bilo je to 10. rujna 1845.,nakon ponoći. Dijete je istogadana bilo kršteno. Roditelji su Terezu, naravno,primili kao dar Neba.Obitelj je živjela skromno i siromašno,uostalom kao i drugi mještani Porzusa, malogmjesta pokraj Udina. Strmo i kamenitotlo davalo je oskudne plodove, a osobitoškrte bile su livade i pašnjaci. Tereza, dobrai pristojna djevojčica, već se u ranoj dobi suočilas poteškoćama. Premda je bila krhkazdravlja, pomagala je roditeljima u različitimkućanskim i poljodjelskim poslovima.Redovito je pohađala župni vjeronauk i neizostavnosudjelovala u nedjeljnom misnomslavlju.Prvo ukazanjeOsmog rujna 1855. (subota) blagdan je RođenjaBlažene Djevice Marije – Mala Gospa.Iako je zapovjedni blagdan (danas višenije, o. p.), u Porzusu ne će biti misnogaslavlja jer je kapelan, pomažući oboljelimaod kolere, obolio od iste bolesti. Kaoni drugima, nije mu bilo spasa. Upravo setoga dana selu Porzusu i maloj Terezi, kojajoš nije imala ni deset godina, dogodilo neštoizvanredno.O tom je događaju sačuvano i usmenoi pismeno svjedočanstvo. Usmeno svjedočanstvoprenosilo se od usta do usta uPorzusu i susjednim mjestima, a pismenosvjedočanstvo sačuvano je kao rukopis usestara Providnosti. Oba su svjedočanstvau bitnom istovjetna i govore o onome što sedogodilo majci male Terezije, Katarini Grimaz.Ona je, naime, zaboravila na svetkovinuMale Gospe i na nedjelju koja je za njomslijedila, tako da nije pripremila hranu zasvoje blago. Stoga je pozvala Terezu i zapovjedilajoj da pođe u obližnji dolac nakosititrave za blago. Tereza je bila iznenađena jerje na vjeronauku učila da se svetkovinamane smije raditi. „Mi jedemo, moraju jesti iživotinje!“ odgovorila joj je majka.I Tereza se uputi prema dolcu. U sebi selomila: koga poslušati – svećenika koji ju jeučio vjeronauk ili majku? Tražila je odgovorod Gospe, koju je toliko častila. Kad je stiglana livadu i uzela srp u ruku da nakosi trave,iznenada joj netko uze srp iz ruke. Onapodigne oči i vidi lijepu Gospođu s njezinimsrpom u ruci. Smiješeći se, Gospođa joj blagoreče: „Ne smije se raditi svetkovinom!“Tereza joj ispriča svoju priču. Gospođa sesagnu, nakosi rukovet trave i pruži djevojčici,govoreći: „Uzmi, ovo će biti dosta!“ Zatimdoda: „Reci svima da poštuju Dan Gospodnji,da ne psuju, jer čineći to vrijeđaju moga Sinai žaloste moje Majčinsko srce. Osim toga, želimda se opslužuju post i bdijenja.“Tereza je po povratku majci ispričala štojoj se dogodilo. Majka je gleda s nevjericom,iako joj je lice pokazivalo izraz radosti. Ipak,ovo što se dogodilo s travom – jedna rukovettrave blagu je bila dostatna za dva dana! –majku je duboko dirnulo. Vijest o tome brzose širila. No nitko ne vjeruje. „Traži od Gospeneki znak!“ govorili su. Neki su se na računtoga i zabavljali.Iduće nedjelje Tereza je u crkvi. I LijepaGospođa se opet pojavila. Blizu je oltara.Obučena je u haljinu prekrivenu ružama.Gospa zove Terezu. Terezu obuzima strah.Obraća se svojim kolegicama, one je prate,ali ništa ne vide. Šapću joj: „Traži znak!“ Terezadugo razgovara s Gospom. Nakon ukazanja,kao u snu izlazi iz crkve i vraća se kući.Poslije će reći da ju je Gospa pratila dok sevraćala kući.Primila je i „znak“: Gospa joj je ispod lijeveruke utisnula tri milimetra dugi križićkoji blista poput zlata. Svi su ga mogli vidjeti.Pokušavali su ga obrisati trljajući ga i perućiu vodi. Ne samo da ga se nije moglo obrisati,nego je križić bivao još sjajniji. Djevojčica sepovjerava crkvenim ljudima u Cividalu i onijoj povjeruju.Po još uvijek živoj predaji, Gospa joj se uono vrijeme ukazala još dva puta. U jednomukazanju dala joj je tajnu, koju nikada i nikomunije otkrila. Onima koji su je o tome pitaliodgovarala je: „Gospi se sviđa da se molikrunica“.Hodočasničke stazePoslije Gospina ukazanja, ljudi u Porzusu počeli suprimjećivati neobičan fenomen na mjestu ukazanja:livada je uvijek u cvijetu, a snijeg se na tom mjestuotopi prije nego okolo, premda bi trebalo biti obrnutojer je riječ o dolini. Ljudi svake nedjelje tu dolaze molitikrunicu, a u svibnju dolaze svakog dana.Ukazanje 1864. godineTereza je svjesna svoga siromaštva, svoga neznanjai slaboga zdravlja. Željela se potpunopredati Gospodinu, ali hoće li je i o. Luigi,koji je tako dobar, prihvatiti kao takvu? Nezna čitati Gospin časoslov na latinskom, ajedva je znala čitati i na talijanskom jeziku. Umolitvi otvara svoje srce Gospi i Gospa dolazijoš jednom i tješi je. „Samo idi u samostan“– kaže joj – „i kad budeš čitala latinskisve ćeš razumjet kao i druge sestre.“ Terezase savjetuje i s mons. Tiossiem, koji je ohrabruje.Vraća se u Udine početkom 1864. dabi tamo trajno ostala.Na 7. kolovoza 1864., na blagdan sv. Kajetana,pripuštena je u postulaturu (vrijemepriprave za novicijat). Zdravlje joj nije stabilnopa je o. Luigi šalje u selo Orzano damalo ojača svoje tijelo, ali joj ni to ne pomaže.Bilo bi najbolje ne pripustiti je u novicijat,ali Gospa ju je tamo poslala da je on, o. Luigi,čuva i prati na putu prema svetosti. Na svetkovinusv. Josipa godine 1867., Tereza je započelanovicijat. Provodi ga u zajednici Karmel,blizu Gospina svetišta Ruže Otajstvene(Rosa mistica).Kad se vratila u Udine, na blagdan UzvišenjaSv. Križa (14. rujna 1868.) oblači habiti dobiva ime s. Marija Ozana. Njezina jebolest (tuberkuloza) uznapredovala. Premještenaje u ambulantu o kojoj brigu vode sestrei o. Luigi. Otac Luigi joj osobno donosidoručak. Uzima u svoje ruke njezinu rukuobilježenu križićem da joj izmjeri puls, ali ida oni koji je vide mogu vidjeti onaj tajanstveniznak. Za vrijeme bolesti križić višenije sjajio poput zlata. Bio je crven, a nakonnjezine smrti križić će postati potpuno bijel isva će zajednica proći pokraj lijesa i poljubitikrižić. Tako je s. Marija Ozana 17. kolovoza1870., s nepunih 25 godina, završila svojukalvariju na zemlji.Bila je više nebesko nego zemaljsko stvorenje.„Pameću i srcem bila je zaljubljena uBoga i tako je ovaj cvjetić brzo ubran i DjevicaMarija ga je presadila u gredice svogavrta“ – napisale su sestre.Livada uvijek „procvala“ i „lancona“Poslije Gospina ukazanja, ljudi u Porzusupočeli su primjećivati neobičan fenomen namjestu ukazanja: livada je uvijek u cvatu, asnijeg se na tom mjestu otopi prije nego okolo,premda bi trebalo biti obrnuto jer je riječo dolini. Ljudi svake nedjelje tu dolaze molitikrunicu, a u svibnju dolaze svakog dana.Petnaest godina nakon smrti s. MarijeOzane, godine 1885., ljudi odlučiše sagraditikapelicu, jednu „lanconu“, kako je zovu dodanas. Iako Gospa nije tražila da se tu sagradisveto zdanje kao što je tražila na drugimmjestima gdje se ukazivala, narod je to htioučiniti iz ljubavi prema Gospi te da se ne zaboravidogađaj koji je promijenio život vjernikau župi.Godinu poslije, u unutrašnjosti kapelice,na bočnom zidu, stavljaju sliku koja prikazujeprizor ukazanja. Vidjelica je prikazana nekao djevojčica od deset godina, nego kao dvadesetpetogodišnjakinja.Na ruci vidjelice utisnutje križić, a ispisane poruke glase: Posvetitesvetkovinu – Ne psujte (na lijevoj strani) i:Održavajte post i bdijenja (na desnoj strani).Stanovnici Porzusa riječi su poruke uklesaliu svoja srca. Pastoralni pohodi biskupa inadbiskupa Porzusu sve do II. svjetskog rata,svjedoče živu pobožnost Gospi i vjernostTrećoj Božjoj zapovijedi. U godinama kad uPorzusu nije bilo svećenika, ljudi su – stari imladi – nimalo lakim putom silazili sudjelovatiu misnom slavlju u crkvi u Faedisu iliu Forami.Poslije 137 godina šutnje, cijeli je događajkoji je doživjela djevojčica Tereza Dush došaona svjetlo dana i čuva se zapisan u Institutuprovidnosti u Udinama, gdje je bila novakinjas. Marija Ozana.36 | Glasnik mira | Međugorje Listopad 2011. | Broj 10 | Godište VI. | 37

Foto ĐaniIz daleke Litve,s Brda križeva,do Križevca.