Godište I • Broj 9 • Međugorje • Rujan 2006 • Cijena 2,5 KM / 10 Kn

Godište I. • Broj 9 • Međugorje • Rujan 2006. • Cijena 2,5 KM / 10 Kn

Draga djeco!I danas vas pozivam: molite, molite, molite.Samo u molitvi bit ćete blizu meni i mome Sinu i vidjet ćete kako je kratakovaj život. U vašem srcu rodit će se želja za nebom.Radost će zavladati u vašem srcu a molitva će poteći kao rijeka. U vašim riječima bitće samo zahvala Bogu što vas je stvorio i želja za svetošću postat će vam stvarnost.Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!(25. kolovoza 2006.)

PromišljanjeGLASNIK MIRAUtemeljitelj i nakladnik:Informativni centar “Mir” MeđugorjeGlavni urednik: Krešimir ŠegoLektor i korektor: Dragan NaletilićAdresa:Glasnik mira, Gospin trg 188266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 650 200; 653 325Faks: 00 387 36 651 300Služba pretplate: 00 387 36 653 342E-mail: glasnikmira@medjugorje.hrInternet: www.medjugorje.hrGrafičko oblikovanje:Marin Musa // SHIFT KREATIVNA AGENCIJATisak: Fram-Ziral, MostarUplate:Za Bosnu i Hercegovinu:Poštanskom uplatnicom ili na žiro-račun:3381202201145352UniCredit Zagrebačka banka BHDevizne uplate:Unicredit Zagrebačka banka BHS.W.I.F.T. ZABA BA 22Konto: 48-06-02810-2Uplate iz Republike Hrvatske:HVB Splitska banka d.d.Br. računa: 30000519000S.W.I.F.T: BACXHR22IBAN: HR17 2330 0035 1002 0168 2Prilikom uplate popuniti Nalog 14Ili poštanskom uplatnicomCijena pojedinog primjeraka:2,5 KM/10KNGodišnja pretplata (12 brojeva)BiH: 30 KM; Republika Hrvatska: 120 KN;Zemlje EU: 30 Eura; Švicarska: 50 sfr; SAD: 40 US$List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete,znanosti, kulture i športa Hercegovačkoneretvanskežupanije pod brojemR-05-05-42-2175-86 /06 od 12. siječnja 2006.Dekret Pape Urbana VIII.U skladu s dekretom pape Urbana VIII. iuredbom II. vatikanskog koncila, izdavačizjavljuje da nema nakanu pretećisud Crkve o nadnaravnosti prirodedogađaja i poruka o kojima je riječna ovim stranicama. Taj sud pripadakompetentnom autoritetu Crkve,kome se izdavač potpuno podvrgava.Riječi poput «ukazanja, čudesa, poruke»i slične imaju ovdje vrijednost ljudskogsvjedočenja.GOSPODINOV KRIŽ IMARIJA POD KRIŽEMPrema liturgijskom kalendaru imamo stanovitu podudarnost između blagdanaUzvišenja sv. Križa i Žalosne Gospe, Gospe od Sedam žalosti. Jedanse blagdan nadovezuje na drugi. To je za nas prigoda promisliti ulogu patnjei križa u Marijinu i našem životu, ulogu zla i Zloga koje je u konačniciodvelo Isusa na križ. Marija koja je nosila bol u srcu, kojoj je mač bolipretkazao već Šimun u Hramu, a dovršila svoje djelo patnje pod križem, smrtvim Sinom u krilu.dr. fra Tomislav PervanKamo se god okrenemo, na sve straneimamo patnju i križeve kao čovjekovetrajne pratitelje… Stalno noveratove, nove epidemije, pošasti, nove ugroze,terorističke prijetnje, neizlječive bolestikojima znanost ni čovjek ne mogu stati nakraj. Čovjek se nehotice pita: Čemu patnja,čemu ovoliki križevi, koji je smisao svegaovoga što se oko nas zbiva? Tko još može(do)vidjeti u svemu Božji prst? Ljudi radijevide prste zla i Zloga. Pa i oni koji ne vjerujuU OVOME BROJU PROČITAJTE:SAMO U MOLITVIBIT ĆETE BLIZUMENI I MOMESINUfra Ljubo KurtovićNIJE NAJSTRETNI-JI ONAJ KOJI JENAJZDRAVIJI, VEĆONAJ KOJI ZNADEDA GA BOG LJUBIfra Petar LjubičićBOGI PATNJAdr. fra Ivan Ivandau opstojnost Boga, vjeruju kako opstoji Zlo,jer su suočeni s njegovim otvorenim ali iskrivenim licima. Pred svima nama je Jobovadvojba i upitnik: Zašto patim kad nisam kriv?Bez Boga i vječnih istinasvijet je nemogućZašto ovoliki križevi kad ne osjećam osobnekrivice. “Jasno nam je da živimo u neredu.Očevidno je da smo plijen Zla, zla pisanavelikim Z. Nemoguće je poreći da živimo uI KRIŽ JE BIO U BO-ŽJEM PLANU KADSTE GA SAGRADILI72. OBLJETNICAGRADNJE KRIŽA NAKRIŽEVCUMARIJA UPROMIŠLJANJUBENEDIKTA XVI.dr. fra Tomislav PervanGOSPA UVIJEKDOLAZI S PORU-KOM OBRAĆE-NJA I ŽRTVEmons. Joseph VianneyFernandoRujan 2006. // Broj 9 // Godište I. • 3

Promišljanjezlim vremenima... Vjerujem kako postojiĐavao... Bez demonologije ne možemo razumjetipovijest... I mislim kako je velika Đavlovapodmuklost upravo u tome što se onviše ne pokazuje na uobičajen način, i akočovjek vjeruje u Đavla, onda vjeruje u zlo svelikim Z, pa se zato i opire. Sad se više i neopiremo pošto se on ne očituje javno... Ljudiubijaju jedni druge zbog toga što je svijetloše sazdan i što se sve na zlo izopačilo, istoga mi se čini da mi prihvaćamo Đavlovuigru te da u konačnici svi slijedimo sotonskoponašanje”. Tako se izrazio suvremeni pisacE. Jonesco, u životu agnostik, koji je nijekaoopstojnost Boga, ali na kraju ipak priznajekako je nemoguć svijet bez Boga i vječnihistina, kad se čovjek suoči s ovolikom mjeromzla u sebi i oko sebe.S mnogo razloga i Marija upozorava u tolikimsvojim porukama o nazočnosti Zla i Sotone,pisali mi te riječi velikim ili malim slovom.Tome se nasilniku i zavodniku moramosvim silama suprotstaviti. Taj zavodnik i moćniubojica, lažac i krivotvoritelj povijesti,kako ga sam Isus obilježi, ima samo jednuzadaću, stvarati nered, rasulo u srcima, obiteljimai svijetu (to je ujedno i izvorni smisaogrčke riječi ‘đavao’ - diabolos). Preuzme li onbilo gdje kormilo ili zapovjedno mjesto, etoneminovne propasti, ratova, apokaliptičkihtjeskoba. Nisu li svakodnevni ratovi i sukobibjelodani svjedok tome?! Ne razumijemo dokraja u koju smo igru uvučeni, ne sagledavamopravila igre, ali smo ipak pozvani da kaomali ljudi pridonesemo svoj obol na Gospodinovustranu.Ako je na početku Starog zavjeta jedan Abraham zbog svoje vjere postao blagoslovommnogima, na početku Novoga zavjeta, konačnog ispunjenja svih Božjihobećanja, stoji Marija kao Majka svih vjernika koji po njoj imaju udjela u svimBožjim obećanjima i blagoslovu.Spreman je na rat, teror, nasilje te ga to činibolesnim. Nesimpatičnim, odbojnim. Nemogućeje u tim rušilačkim potezima otkritibilo što lijepa ili fascinantna. Islamistički terorizamproizvodi fanatike i rađa ubojice. Onse može koliko god hoće pozivati na Boga,ali je zapravo nijekanje samoga Boga koji jeljubav.Terorizam o kome svi govore jest zapravou biti bolest, rak rana današnjeg svijeta. Vjerase može roditi samo iz pozitivnosti, iz afirmacijeoslobađajuće istine koja je sposobnaprivući i one koji su u početku bili odbojni.Crkveni navještaj nije skup fatva, ukaza odozgorkoji se moraju ostvariti, nego je pozivda čovjek ima udjela u lijepome i istinitom.Kršćanstvo je religija koja se ne definiraodbacivanjem protivnika ili protivničkihvrijednostiPapa Pavao VI. prije tridesetak godina ujednome svom nagovoru obratio se svijeturiječima: “Pozvani smo biti liječnici nove civilizacijeo kojoj sanjamo, civilizacije ljubavi.Pozvani smo na prekomjernost u ljubavi.”Isto je uporno ponavljao i blagopokojniIvan Pavao II., a nastavlja s ne manjim žaromdanašnji Papa. Zato imamo upravo koddanašnjega Pape naglasak na pozitivnosti.Nikada ne podiže kažiprst, ne moralizira, neosuđuje zastranjenja ili zablude, nego naglašavapozitivno. Kršćanstvo je religija kojase ne definira odmakom, negacijom negativnosti,odbijanjem ili odbacivanjem protivnikaili protivničkih vrijednosti. Prisjetimose: militantni islamizam hrani se energijomprotuzapadnih naboja, mržnjom na Izraelte mržnjom na sotonu uobličenu u Americi.4 • Glasnik mira // Međugorje

PromišljanjeDok oko sebe doživljavamoprekomjernost zla i uništavanja,mržnje i razaranja, dotlesmo kao vjernici, želimo li bitina Gospodnjoj strani, pozvaniutirati put civilizaciji ljubavi.Dok se oko nas širi zadah Paklai kužni zrak smrti, kao vjernicismo, na svojim mjestima, usvojim kućama, u svome životnomozračju pozvani donositičisti zrak s djevičanskih visinada se ne pogušimo u zlu.Za svega svog života Marijaje poslušna učenicaPrva riječ zabilježena iz Marijinihusta nakon pristankana Božju ponudu bijaše “Veličaduša moja Gospodina”. Štoznači to ‘veličati’? Ponajprije,otvoriti se za Božju nazočnost,prepustiti svoje biće Njemu dase on kroz nju proslavlja. Onošto će kasnije izraziti sv. Pavaoriječju proslaviti Boga u svometijelu, postati živim, vidljivimznakom i hramom Duha Svetoga.To će reći: Izići iz svogauskog kruga, izići iz sebe iprepustiti se vodstvu milosti iDuha Svetoga. Makar to vodiloi na križ. To je Mariji bilo jasno od Šimunovaproroštva u Hramu. Sraslost milosti, proroštvai mistike pronaći ćemo u susretu Marijesa starcem Šimunom za Isusova prikazanjau Hramu. Mač će Mariji probosti dušu. Kaoda nas ta misao prenaša u Stari zavjet gdjeprorok Natan pretkazuje Davidu kako se mačne će nikad više udaljiti od njegova doma(2 Sam 12,9sl). Mač nad Davidovom kućompogađa srce Marijino i Isusovo na križu. Svase ona kletva i zločin ljudi ozbiljuje u punojmjeri na Mariji i Isusu te u njima poprimazavršni oblik.Mač probada njezino srce, žarište njezinabića, a pred njom se otvaraju bezdani mukenjezina Sina. Za svega svog života bila je poslušnaučenica koja je iz dana u dan moralaučiti kako se (pre)davati, nositi križ i stajatipod njim, biti s Kristom surazapeta. Prihvatkriža i raspoloživost Božjem planu i volji teprimanje namjesto Sina učenika kao sina, lišavanjeod svega: To su odrednice Marijinaživota, Marije kao Majke. “Blago utrobi kojate nosila i prsima koja si sisao” (Lk 11,27) uzviknutće ona žena iz puka, a Isus će proglasitivećma sretnijima one koji Božju riječ slušajui obdržavaju je. Isus jest i ostaje Znak osporavanikome se mnogi protive, a tu sudbinudijeli i njegova Majka s njime. Nosi tu bol usvome srcu, mač koji je cijela života razdire,mač i bol majčinstva u kome rađa svu svojupotonju djecu, učenike svoga Sina.Žalosna Gospa u našoj svijestiKršćanska je pobožnost oduvijek u Marijis mrtvim Sinom na krilu, u čuvenoj “Pietà”gledala i vidjela odraz Božje supatnje i sućutis patničkim čovječanstvom, čisti odljevBožje ljubavi prema nama, jedinu istinskuutjehu u našim križevima. Svaka je bol posebi i u svojoj konačnici usamljenje, gubitak,razaranje sreće, a jedini je lijek ono božansko“su” u obliku su-patnje, su-ćuti, su-osjećanja.Isusov križ znamen je i dokaz Božjegsuosjećanja i supatnje s ljudima.U Bibliji se pak Božja supatnja i sućut neizražava psihološkim ili duševnim stanjima,već se rabe izričaji iz čovjekova tijela. U Biblijičovjek misli srcem; srce je središte osjećaja,bubrezi boli i patnje, a majčina utrobarabi se za pojam, smilovanja, sućuti, čime seizriče čovjekova sposobnost da za druge živi,poput majke, da je trudan drugima, nosi ihu sebi, s njima pati i suosjeća,da bližnjega iz vlastite nutrine utrudovima rađa i prihvaća u svojebiće te mu u tom sebedarju darujei vlastiti život. Drugim riječima,Biblija nam rječnikom tijelajasno zbori kako nas Bog u sebeprihvaća, skriva i nosi, u sućutnojljubavi.I upravo u slici Pietà, ŽalosneGospe, iščitava se živi prijevodBožjih osjećaja prema čovjeku.U Mariji postaje vidljivom i opipljivomsvekolika Božja milost ismilovanje, sva tajna Božje patnjei supatnje. Na Marijinu kriludovršava se drama križa, Marijaprihvaća na sebe Sinovljevu patnjui križ, ona nam dopušta daiskusimo Božju ljubav u njezinojsupatnji. U njezinu se krilu izvršavapretvorba patnje u uskrsnihvalopoj, a ono anđeosko za navještaja“raduj se, Marijo, milosti,Boga i Duha Božjeg puna” doživljavaovdje svoje ispunjenje.Samo je ona radost istinskaako je sposobna izdržati bol iodnijeti pobjedu na križuMarijina radost i sreća nijeotrcana, ovo-svjetska, zaboravna,koja olako prelazi preko patnja i križeva,nije radost ništavila, već je to radostkoju patnja i križevi ne uništavaju, radostpatnjom oplemenjena te koja kroz patnjusazrijeva. Samo je ona radost istinska akoje sposobna izdržati bol i odnijeti pobjeduu križu. “Odsad će me blaženom, tj. sretnomi blagoslovljenom, zvati svi naraštaji” moglaje reći Marija nakon anđelovih i Elizabetinihriječi. Svakodnevno toliko putaponavljamo anđeoski i Elizabetin pozdrav:Blagoslovljena si o Marijo, postala si blagoslovomsvijetu.Ako je na početku Starog zavjeta jedanAbraham zbog svoje vjere postao blagoslovommnogima, na početku Novoga zavjeta,konačnog ispunjenja svih Božjih obećanja,stoji Marija kao Majka svih vjernika koji ponjoj imaju udjela u svim Božjim obećanjimai blagoslovu. U taj blagoslov stupamo kadje veličamo, kad postajemo poput Marijevjernici i dopuštamo mu da bude u nama„Emanuel-Bog s nama” po Isusu Kristu uDuhu Svetome. Tada će i nad našim obzorimazasjati sunce nade, nad našim patnjamai križevima radost uskrsnog jutra.Rujan 2006. // Broj 9 // Godište I. • 5

Poruka za sadašnji trenutakSAMO U MOLITVIBIT ĆETE BLIZUMENI I MOME SINUfra Ljubo KurtovićMarija želi da postanemo sveti. Bitisvet jednostavno znači postati onoza što smo stvoreni. Ne biti svetprotivi se naravi. Biti svet znači bitijedinstven, zdrav i normalan čovjekstvoren na Božju sliku.Djevica Marija nije se umorila i nijeodustala, njezina ljubav, kao ni riječinjezinih poruka koje nam neprestanogovori i upućuje, nije se promijenila. Onošto je učinila za svog Sina čini i za nas – zanjegovu braću i sestre, za sve koji su postalinjezina djeca. Njezin je plašt sada tako velikda pod njim nalaze mjesto svi koji se njojutječu.Marija želi da u molitvi spoznamo kratkoćuživota na zemlji i vječnost za koju smostvoreni. Postoji samo jedan izvrstan put nakojem možemo otkriti vječnost u vremenu,a to je molitva. Molitvom se izravno obraćamoBogu. Također znamo da se u Njemu, uBogu, ujedinjuju prošlost i budućnost u vječniSADA. Otvoriti se Bogu znači otvoriti sevječnosti.Samo u molitvi dolazimoblizu Mariji i IsusuOtvaramo li se uistinu Bogu kad molimo?Postoji način molitve koji nas ne oslobađapotpuno naše tamnice, nego molimo Bogada nam taj zatvor učini samo malo udobnijim.Dokle god molitvu omeđujemo tako štomolimo za nešto ne postoji mogućnost dase vinemo u vječnost. Da bismo postigli napredaku molitvi, moramo moliti za važnijestvari. „Ne brinite se tjeskobno i ne govorite:Što ćemo jesti, piti, u što ćemo se obući? Tosve traže pogani. Zna Otac vaš nebeski davam je sve to potrebno.“ (Mt 6, 31 – 32)Ako nas molitva ne mijenja, ako upornoostajemo isti, to znači da moramo mijenjatisvoju molitvu i svoj način molitve. Samo umolitvi dolazimo blizu Mariji i Isusu i samou molitvi spoznajemo ono što nigdje i nikadane ćemo moći spoznati.Većina ljudi je napeta i pod stresom. Ponekadnismo ni svjesni toga svog stanja,vlastite napetosti, slični ljudima koji nisusvjesni vlastite rastresenosti, nego tek kadpočnu moliti postaju svjesni svojih misli6 • Glasnik mira // Međugorje

Poruka za sadašnji trenutakkoje lutaju. Uzrok napetosti i tjeskobe jenedostatak otvorenosti i povjerenja u Boga.Kao što krv želi kroz naše žile protjecati slobodnoi neometano, kao što zrak želi prozračitinaša pluća i donijeti kisik cijelom tijelu,tako Božji život, koji se nalazi u dubini našeduše, želi ispuniti cijelo naše biće i oživjetinaše snage. Napetost nam otežava prihvaćanjeBožje ljubavi.Molitva je plod ljubaviMolitva nije samo jednostavno vježbanje.Ona je život. Tko se želi posvetiti molitvimora čvrsto odlučiti da će tijekom dana svojduh, a ponajprije svoje srce, često uzdizati kBogu. Ako to propustimo i svojim mislima iosjećajima dopustimo da lutaju, iskustvo ćenam pokazati da je molitva nemoguća. Molitvase tiče našeg srca i života. Ona je plodljubavi, a ljubav ne možemo ograničiti naneko određeno vrijeme.„I danas vas pozivam, molite, molite, molite.Samo u molitvi bit ćete blizu meni i momeSinu“ – govori nam Djevica Marija. Pitamo sešto je to molitva? Što znamo o molitvi? Znamotako malo. Imamo puno napisanih knjiga istudija o molitvi. Ali jedno je govor o molitvi,a moliti je nešto posve drugo. Jedno je pričatio dobroj hrani, a jesti tu hranu nešto je posvedrugo. Možemo znati da je hrana dobra alićemo umrijeti ako ne jedemo. Nešto slično ina duhovnom planu je i s molitvom. Možemoznati da je molitva potrebna i da je sve dobroi korisno što nam Majka Marija govori alićemo ostati bez života u sebi ako ne poslušamoi ne provodimo u život ono što nam Onagovori. Nisu nam potrebni govori i studije omolitvi, nego trebamo živa svjedočanstva omolitvi. A molitva izvire upravo iz nutarnjegapodručja o kojemu se malo govori i kamovećina ljudi još nikada nije sišla. Molitva jeotajstvo čije je mjesto zakopano duboko naizvorima našega srca. „Molitva je ono za čimljudsko srce čezne“ – uči nas Marija u jednojod svojih poruka. Posebno u Međugorju, kojeje Gospa posvetila, osjeća se da su ljudi privučenimolitvi, da gladuju za molitvom, zaiskrenim svjedocima koji će im govoriti da jeBog živ i da i danas ozdravlja, spašava i preobražavaživot.Gospa nas uči molitiJednostavnošću svojih riječi i poruka Gospanas uči moliti. Govorila nam je da seodričemo svega što šteti našem duhovnomživotu i svega što nas udaljava od Isusa. Tijeloi duh utječu jedno na drugo. Molitva jeu naravi čovjeka koji je stvorenje Božje stvorenona Božju sliku. U molitvi čovjek spoznajekome je okrenuto cijelo njegovo biće.I same od sebe riječi mu naviru na usne. Nezna odakle dolaze, ali vidi da su to njegovevlastite riječi. Može ostati i u šutnji. U šutnjikoja nije više nedostatak riječi, već šutnjakoja doseže iznad riječi, što je jedan novioblik dijaloga u kojemu čovjek zna samo toda je cijela osoba ovdje nazočna. Nazočna unajsnažnijem smislu riječi, prisutnošću ljubavikojom stvarno upoznajemo drugoga.Iz takve šutnje može proisteći krik koji namDuh nadahnjuje.„Draga djeco, vidjet ćete kako je kratakovaj život. U vašem srcu rodit će se željaza nebom“ – riječi su naše nebeske Majkekojima nas poziva. Nigdje kao u molitvi nećemo moći spoznati kratkoću ovog života ivječnosti za koju smo stvoreni. U našem srcupo molitvi se rađa želja za nebom. Nebo netrebamo tražiti drugdje, nego u nama. U Isususam Bog dolazi na zemlju i posjećuje nas.Svraća k nama kao putnik, u našu kuću, ukuću našega srca, da nam iskaže milosrđe.Nebo je već u nama, budući da je u namaKrist. Ali mi smo ujedno na putu za nebo ukojem ćemo gledati Krista u njegovoj slavi.Jedna priča, na upit gdje se krije Bog, odgovara:„U čovjekovu srcu.“ Bog stanuje u ljudskomsrcu. A gdje stanuje Bog, tu je nebo.Marija želi da spoznamo onu radost kojunam nitko i ništa iz prolaznoga svijeta nemože dati. Ona želi da postanemo sveti. Bitisvet jednostavno znači postati ono za štosmo stvoreni. Ne biti svet protivi se naravi.Biti svet znači biti jedinstven, zdrav i normalančovjek stvoren na Božju sliku.Neka nas Djevica Marija, koja nam dolaziiz Božje radosti i slave, povede i uvedeu radost koju samo Bog i nama može i želidarovati.Rujan 2006. // Broj 9 // Godište I. • 7

Razgovor: fra Petar LjubičićNIJE NASRETNIJI ONAJ KOJI JENAJZDRAVIJI, VEĆ ONAJ KOJIZNADE DA GA BOG LJUBIRazgovarao Krešimir ŠegoFra Petar Ljubičić u župu Međugorje je došao treći dan nakon ukazanja i otada je gotovo svakodnevno dolaziopomagati ispovijedati. Deset i pol godina darovao je župljanima i hodočasnicima kao duhovni pomoćnik. MirjanaDragićević-Soldo ga je izabrala da, kad za to dođe vrijeme, obznani tajne koje joj je Gospa povjerila.Mijenjaju li se ljudi nakon hodočašća?Da, itekako! Ne mogu zaboraviti jedanprimjer: Čovjek je došao tu prvi put i kažemi da se dugo nije ispovjedio. Na upit zaštonije, odgovara kako je on veliki psovač, i kakoga je bilo strah – otići na ispovijed, a nakontoga se ne popraviti. Nije se ispovjedio ni zasvoga drugoga boravka u Međugorju i tek zatrećega hodočašća, nakon posta i žarke molitve,odlučio je ispovjediti se. Jednostavnoje osjetio trenutak odluke, trenutak milosti,i ispovjedio se. Kazao mi je da nikada više iznjegovih usta nije izišla vražja psovka. Ljudise mijenjaju.Posebnost Međugorja je što velik brojhodočasnika ponovno dolazi – drugi, treći,pedeseti put… Što ih toliko privlači, zaštodolaze?Sinoć sam razgovarao s čovjekom koji mije rekao da će za šestu obljetnicu fra Slavkovesmrti doći četiristoti put autobusom izAustrije. Dalje mi je posvjedočio da praktičnocijeli svoj život živi za Međugorje, pomažućidoći ljudima. Nešto snažno privlači ljude daovdje dođu, da dobiju snagu za daljnji život.Mnoge obitelji u Njemačkoj, gdje radim,svjedoče mi kakao u svoj odmor planirajuodlazak u Međugorje; kažu da jednostavnomoraju doći u Međugorje – ispovjediti se,obaviti zavjet, pomoliti se. Nakon toga sudrugi ljudi, bez tereta koji pritišće.Radite u njemačkoj župi. Kako se ozračjeMeđugorja osjeća među Nijemcima, jeli poruka Kraljice Mira živa među njima?Mislim da u Njemačkoj nema župe iz kojeu Međugorje nije došao barem jedan autobushodočasnika. Možda i nije svaka župakao zajednica organizirala hodočašće, alijesu veliki prijatelji Međugorja, hodočasnicikoji su nešto snažno doživjeli. U Njemačkojse, mogu kazati, živi Gospina poruka premda,svakako, ima i onih koji sve niječu, koji8 • Glasnik mira // Međugorje

Razgovor: fra Petar Ljubičićsu protiv. Riječ je, koliko sam mogao vidjeti,o svećenicima koji ne znaju, ne shvaćaju štose tu zbiva. Žalosti me i pisanje pojedinihčasopisa, koji znaju veoma žestoko pisatiprotiv Međugorja. Strašno je da jedan katoličkilist može pisati kako je riječ o magiji.Čitatelj se jednostavno mora zapitati na temeljučega takvi autori pišu, jer stvarnost jepotpuno drukčija. Ljudi nešto napišu, pusteu svijet, a onda o tome ne žele ni s kim razgovarati.Mene je zvao jedan svećenik kojije u Međugorju dobio zvanje i pitao me: «Pakako netko može pisati takve neistine, tajisti urednik i pisac zna da sam tamo dobiozvanje; nisam ga dobio u Njemačkoj već kadsam otišao u Međugorje. Nakon toga sampostao svećenik.»I slijepac može vidjeti što se ovdjedogađaPlodove Međugorja nitko ne može zanijekati.Žalosno je da netko ne priznaje tako velikeplodove. Mi znamo da čovjek može lakoupasti u grijeh protiv Duha Svetoga ako niječedjela Božja. A Isus je rekao da se svakigrijeh može oprostiti, ali grijeh protiv DuhaSvetoga ne može. Zapravo je to grijeh kojičinim i za nj se ne kajem, niječem ono štoje Božje djelo. Stoga me čudi da netko moženijekati ono što je tako očito; i slijepac moževidjeti što se ovdje događa, no netko je i kodzdravih očiju slijep. Ne vidi i ne čuje, ne želini vidjeti ni čuti ono što se ovdje događa.Nije riječ o jednom ili dva čovjeka koji suovdje doživjeli svoje obraćenje, koji su započelinovi život u ovom milosnom mjestu.Radi se o tisućama, stotinama tisuća, zapravoo milijunima ljudi.Međugorje je u stvari vapaj za obnovom,za vjerom…To je naš preporod, naša stalna obnova ižupa i vjernika. Pa pogledajte, mnogi biskupiu Njemačkoj, Austriji i drugdje u svijetusvjedoče kako je dvije trećine njihovih svećeničkihzvanja poziv dobilo u Međugorju.Kako je moguće to ne prihvatiti kao dar imilost Božju! Neki župnici iz okolice Berlinasvjedoče kako njihove crkve pune oni koji subili u Međugorju, osnivaju molitvene skupine,traže da se uvede klanjanje u župi. Čijeto djelo može biti?Kad sam prvi put bio u Americi na molitvenimsusretima, klanjanje Presvetom biloje u deset crkava, druge godine u dvadeset,treće u trideset… Tako imaju crkvu u kojojmole samo za duhovna zvanja, u jednoj crkviimaju već pedeset kandidata. Jedan miŽalosno je da netko ne priznaje tako velike plodove.Mi znamo da čovjek može lako upasti u grijeh protiv Duha Svetoga akoniječe djela Božja. A Isus je rekao da se svaki grijeh može oprostiti, ali grijehprotiv Duha Svetoga ne može. Zapravo je to grijeh koji činim i za njse ne kajem, niječem ono što je Božje djelo. Stoga me čudi da netko moženijekati ono što je tako očito; i slijepac može vidjeti što se ovdje događa,no netko je i kod zdravih očiju slijep. Ne vidi i ne čuje, ne želi ni vidjeti ničuti ono što se ovdje događa.je svećenik u Latinskoj Americi pričao kakou svojoj župi svake subote od sedam navečerdo nedjelje u šest sati imaju klanjanjeza mlade; namjesto da mladi idu u diskaće,kafiće i druga mjesta i opijaju se, drogiraju,oni u crkvi mole, ispovijedaju se. U tri godineimaju tri stotine kandidata za sjemeništei samostan. Čije je to djelo? Isusovo je todjelo! Zar Isus nije rekao: Molite, da Gospodaržetve pošalje radnike na svoju njivu; moliteda vam Otac moj kojemu ja idem pošalje DuhaSvetoga. Molit ću ja, ali molite i vi Oca mojegada Duh Sveti siđe na vas – to su dvije stvarikoje često stavljam ljudima na srce. To sudvije stvari za koje nas Isus moli, preklinje,da ih činimo. Ako mi slušamo Isusa i molimo,onda će i on uslišiti nas, poslat će namsvećenike.U svojoj župi u Njemačkoj prije nekolikodana dobio sam dva đakona. Primio sam ihi govorio im o tome što znači zvanje. Lijepoje i dobro svako zvanje, dobro je biti učitelj,ili liječnik, ali služiti kod oltara, služiti Bogu,pomagati u liječenju bolesti grijeha nešto ješto ni jedan kirurški nož ne može odstranitii izliječiti. Dijeliti sakramente, krijepiti ljudei spašavati ih – kud ćeš veće sreće, većegblaženstva. Ovaj je život kratak, mi živimoza vječnost.Kao svećenik koji je proveo više od desetgodina u Međugorju, ali i kasnije, namolitvenim susretima u svijetu, doživjeliste brojne susrete obraćenja. Kažite svojeiskustvo.Nedavno mi govori jedna žena kako jetrideset godina živjela bez Boga i Crkve. Crkva,zvonik, uvijek joj pred očima, a ona senikada nije upitala čemu služi ta crkva. Bilaje na godišnjem odmoru na moru i vraćajućise doma svratila je u Međugorje. Idem vidjetišto to tamo ima – pomislila je. Udar milostiBožje bio je tako jak da sada ne može zamislitini jedan dan bez Boga, bez svete Mise,bez Isusa. To je Međugorje.Međugorje – mjesto obraćenjaKad sam bio u Slovačkoj jedna mlada Slovakinjapred crkvom u Bratislavi rekla mi je:Ja sam jedna od onih koji su se obratili u Međugorju.Njena obitelj, nitko njen, nije vjerovaou Boga, niti su nju tomu učili. Nikoga odnjih nije interesiralo nebo, raj, pakao, već jebilo važno imati što pojesti i popiti, uživatiovaj život. S mora se vraćala i navratila seu Međugorje. Trebalo je samo nekoliko satida postane druga osoba, tu se ispovjedila.Premda njezini roditelji još nisu bili u Međugorju,nastavila je svoju ispovijed, drugisu ljudi. Ujutro mole, čitaju Bibliju, idu nasv. Misu, ispovijedaju se, žive kao pravi katolici.To je Međugorje! To je milost Božja!Dakle, ako shvatim da je obraćenje milostkojom me Bog dariva da prihvatimBoga kao svoga tvorca, kao svoga Spasitelja,da mu dadnem prvo mjesto u životu,mogu reći da sam na putu obraćenja, dasam obraćen čovjek.Uz duhovna, ovdje su zasvjedočena itjelesna ozdravljenja, pa i od neizlječivihbolesti. Kako ste to doživljavali?Sve to za mene je bila potvrda koliko seispunjavaju Isusove riječi Vjerujte i dobitćete, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vamse. Ljudi su ovdje došli sa svojom mukom– za toliko ovdje provedenih godina nisamsreo čovjeka koji mi je rekao da mu ništa nemanjka, da ima sve. Neki jesu rekli da imajusve glede materijalnoga, ali nisu imali mirakoji su ovdje pronašli, nisu nikad molili kaošto ovdje mole, nisu se ispovjedili kao štosu se ovdje ispovjedili. Možemo imati svematerijalno, ali ako duši nismo dali hranukoja njoj treba, prazni smo, ne možemobiti sretni. Čudesna ozdravljenja za menesu nagrada onima koji su povjerovali i kojižele živjeti po Božjoj volji, a nama pomoć ipoziv da ostvarujemo ono što Bog želi.Svršetak u sljedećem brojuRujan 2006. // Broj 9 // Godište I. • 9

Upoznajmo vjeruSAKRAMENT ISPOVIJEDI (8.)OD ISPOVJEDNIKA SE TRAŽIRAZBORITO POSTAVLJANJEPITANJA ZA VRIJEME ISPOVIJEDIdr. fra Ivan SesarSvećenik kao službenik sakramentaispovijedi koji djeluje «in persona Christi»u ovom uzvišenom zadatku pozvanje ponovno vratiti božanski život mrtvome uduhu, tj. pomiriti ga s Bogom i s Crkvom teuspostaviti ponovno zajedništvo s Bogomkojeg je bio lišen počinjenim teškim grijehom.Vršeći službu Dobroga pastira koji tražiizgubljenu ovcu, Oca koji čeka izgubljenogsina te ga pri povratku prihvaća raširenihruku, stavljajući se sa svom velikodušnošćuu službu službenika ispovijedi, ispovjednikje dužan u pojedinim slučajevima pomoćivjerniku postavljajući mu razborita pitanja,kako bi spoznao svoje grješno stanje, te oblikovaosvoju savjest.Svjestan činjenice da samo cjelovitomispovijedi, kajanjem i zadovoljštinom zagrijehe vjernik u sebi ponovno obnavlja Božjumilost i sjedinjuje se s Bogom u ljubavi,ispovjednik ima zadaću da kao učitelj i prosvjetiteljsavjesti vjernika pokornika dovededo željenog cilja, to jest uspostavljanje ponovnog«intimnog zajedništava s Bogom»(Gaudium et spes, br. 19).Ispovijedanjem svih grijeha kojih se sjeća,vjernik ih sve predočuje božanskom milosrđukako bi ih On po svojoj neizmjernoj ljubavioprostio. Krist djeluje u svakom sakramentui osobno se obraća svakom grješniku:«Sinko! Otpušteni su ti grijesi» (Mk, 2,5).Imajući u vidu važnost cjelovite ispovijedite osjetljivost ove službe, crkveni zakonodavac,upozoravajući izričito na razboritost,služitelju sakramenta ispovijedi ostavlja mogućnostpostavljanja određenih pitanja zavrijeme ispovijedi: «Neka svećenik u postavljanjupitanja postupa razborito i obzirno,vodeći računa o položaju i dobi pokornika, ineka se kloni ispitivanja o imenu sukrivca.»(usp. Zakonik kanonskog prava, kan. 979).Iz navedene odredbe razvidno je da postavljanjepitanja nije nužno niti obveznoukoliko je pokornik dovoljno pripremljenza ispovijed i dobro upućen u nauk vjere imorala.Ima, naprotiv, situacija kada se ispovjednikmora mudro, blago i s neizmjernomstrpljivosti potruditi kako bi pokorniku pomogaoda njegova ispovijed bude cjelovitate da spozna da je počinio grijeh. Prvi uvjetoslobađanja od bilo koje vrste grijeha jeupravo spoznaja da smo počinili grijeh. Bezte spoznaje beznadno je očekivati da će sljedećiperiod njegova života biti bolji negoliprije ispovijedi.Nastavlja se10 • Glasnik mira // Međugorje

MeditacijaBOG I PATNJANa pozornici svijeta patnja je posvudaprisutna, i to u ogromnim razmjerima.Može se reći da je iskustvo njezinestvarnosti jedna od najvećih smetnji i preprekaza čovjekov odnos prema Bogu. G. Büchnerje ustvrdio da je patnja «stijena ateizma». Topogotovu vrijedi za naše vrijeme, u kojemuje ionako oslabljena vjera u sve-mogućegaBoga, ljubitelja svijeta i čovjeka u njemu. Dokje u prošlosti naglasak stavljan na opravdanjeBoga (teodiceja), novo doba neizrecivu patnjučovječanstva uzima kao povod njegovanegiranja. To odbacivanje Boga koji dopuštapatnju, koji je nijemo promatra i «tolerira»,a istodobno se objavljuje kao Bog «dobrote»i «ljubavi», najjasnije je izraženo u književnosti.Poznat je i često navođen primjer IvanaKaramazova iz romana Dostojevskoga «BraćaKaramazovi». Rastrganost bitka, njegov nered,nepravda i mnogostruka patnja za njegasu očigledan i dostatan razlog da Boga proglasinemoćnim, da mu taj njegov svijet bacipred noge kao hrpu krhotina i da ga ismije. Postoji,doduše, i patnja zbog grijeha, odnosnozla što ga čovjek čini. Koliko samo patnje nanosimojedni drugima svakoga dana zlobom,ljubomorom i pakošću? Kako, međutim, objasnitipatnju nevine djece, koja nisu «spoznaladobro i zlo»? To Ivan ne može «progutati» ivraća Bogu ulaznicu za raj, dok god nedužnadjeca tako strahovito pate. Nešto umjerenijei blaže, ali s jednakom odlučnošću, odvajanjeod Boga predlaže i A. Camus u svome romanu«Kuga». Slobodoumni dr. Riex se bori s kugomu Oranu. Teško ga pogađa okrutnost s kojomta bolest razara malo dijete. Ovaj užasan događajnavodi liječnika na razmišljanje: boljeje i za samoga Boga ne vjerovati u nj, jer bito značilo samo potvrđivati njegovu nesposobnost,ili još nešto gore u njemu samome.Treba se boriti svim silama protiv smrti i nedizati pogled prema nebu, gdje on šuti.Ta su suvremena iskustva i na kršćanskomepodručju dovela do uzmicanja ili posvemašnjegnapuštanja tradicionalnog pojmaBoga. I samim je kršćanima sve teže povezatiBoga i patnju. Poznata je riječ jednog teologa:«Nakon Auschwitza i Hirošime nemogućeje misliti na Boga koji je blizak svijetu, kojiga ljubi i vodi». A ako otpadne misao na Bogaljubavi, onda je posve uništen pojam i stvarnostBoga. Bog bez ljubavi više nije Bog. Onje tada bezlično i bezosjećajno biće, koje je usamome sebi okrnjeno i na neki način «zlo».Iz ovakvih se stavova vidi koliko je problempatnje bremenit posljedicama i kako je teško«opravdati» Boga koji je dopušta. Iz čitave jeproblematike također razvidno kako velikoznačenje ovo pitanje zadobiva za sudbinuvjere u današnjemu svijetu.No, ako čovjek ne želi upasti u nutarnjeproturječje pobune i «odstranjivanja» Bogas obzorja svoga života, jednostavno moraprihvatiti odgovor što ga sam Bog daje. A onne daje nikakav drugi odgovor osim ludostikriža, te najveće sablazni i sramote, kojom jeparadoksalno prevladana sva patnja svijeta.Bog ne daje objašnjenja, ne raščlanjuje problemi ne obećava uklanjanje boli, nego sesam daje «raspeti». Njegova Riječ (Logos) postajeraspeta Riječ i progovara s križa. Njegovje krik odgovor. Samo Bog koji sam patimože biti odgovor, jer je besmislenu, suvišnui užasnu patnju prevrednovao i osmisliosvjom vlastitom žrtvom. Patnja je cijena ljudr.fra Ivan IvandaO patnji je teško govoriti. Još je teže i zapravo posve neprimjereno o njoj govoriti onomu tko pati. Naša mu riječ, koliko god bila uviđavna irazložna, neće umanjiti bol i muku. Nikakvo objašnjenje ili sućutno razumijevanjene će razvedriti tamnu noć patnje.Ako čovjek ne želi upasti u nutarnje proturječje pobunei «odstranjivanja» Boga s obzorja svoga života,jednostavno mora prihvatiti odgovor što ga sam Bog daje.A on ne daje nikakav drugi odgovor osim ludosti križa, tenajveće sablazni i sramote, kojom je paradoksalnoprevladana sva patnja svijeta. Bog ne daje objašnjenja,ne raščlanjuje problem i ne obećava uklanjanje boli,nego se sam daje «raspeti».Rujan 2006. // Broj 9 // Godište I. • 11

Primjeribavi. Istinska ljubav ne pita «zašto», «zbogčega», premda je sasvim ljudski pitati i tako.Međutim, ovdje je apsolutna ljubav prikovanačavlima za drvo i to je jedini odgovor umoru vapaja i pitanja koja gotovo «zaglušuju»taj govor patničke ljubavi. «PitanjeBogu je bilo tako beskrajno bolno da je jedinoBožji Sin mogao dati odgovor: su-trpećis nama, trpeći neizmjerno više od nas... Odsvih povlastica čovječanstva Bog je za sebeizabrao samo ovu». (P. Claudel)Krist koji je uzvišen na križu svojim propetimrukama obuhvaća sav svijet, sve ljudesvih vremena. Obgrljuje i pod-uhvaća svunjihovu patnju. Riječ koju nam uvijek iznovanečujno (jer sama je patnja po sebi govor)upućuje glasi: «Ja trpim za tebe i s tobom. Itvoja patnja ima smisla». U ovoj novoj perspektivikoja patnji pridolazi s kršćanstvom,razmišlja i filozof E. Mounier, jedan od najznačajnijihpredstavnika «personalizma». Onse morao bolno suočiti s neizlječivom bolestisvoje prvorođene kćerke. Ljudi su kao i običnogovorili: «Zadesila ih je velika nesreća.»Mounier odgovora: «Naprotiv, nije nesreća:posjetio nas je Netko jako velik. Preostalanam je samo tišina pred tim velikim misterijemkoji nas je polako ispunjao svojomradošću... Imao sam osjećaj, približavajućise tiho njezinu krevetiću, da se približavamoltaru ili nekom svetom mjestu gdje Bog govoriznakovima. Osjećao sam duboku, oštrutugu, no bila je lagana i preobražena.» Ovdjeje nedokučiva tajna patnje osmišljena prisutnošćuOnoga koji je sâm patio i nastavljapatiti s nama. Njegove rane su milost za nas.Stoga je i svaka naša rana milost – «preteškamilost» – od koje ne treba bježati kao od nesrećei prokletstva. Treba je, naprotiv, «držatiživom, jer upravo je ta rana vrata na kojaulazi Prisutnost». U otajstvu križa, u patnjikoju je Krist podnio za spasenje svih, ljudskaje bol postala podnošljiva i prihvatljiva, jerje «osmišljena» i «preobražena». «Krik kojiće uvijek odzvanjati s križa» – piše C. Péguy– «nije krik one dvojice razbojnika: razbojniks lijeve i razbojnik s desne strane osjećalisu samo čavle u šakama. Krist je, naprotiv, usva četiri uda, u sva četiri jadna uda osjećaobol radi spasenja, osjećao je probodeni bok. Isrce koje je gorjelo. Srce izgorjelo od ljubavi.Srce razdirano ljubavlju». Jedini odgovor kojidobivamo na teško i mučno «pitanje patnje»jest odgovor s križa, ili ga uopće ne dobivamo.Ovdje, na drvetu života, i najgorčoj jeljudskoj patnji dodijeljeno «obećanje» kojese jedino može otkriti u vjeri.ČOVJEKU SLUŽBI PORUKE (2.)U SPOMEN NAFRA SLAVKA BARBARIĆAdr. fra Ivan DugandžićSvejedno je li lijevala kiša ili stezala zimska hladnoća, fra Slavko se saštapom u ruci uspinjao ili na mjesto ukazanja ili na Križevac, molećikrunicu ili obavljajući pobožnost križnog puta. Pa zar nije onda znakovitoda je upravo tu, u blizini križa, završio njegov životni put, zapravonjegov duhovni uspon?Trajno u stavu slušateljaMnogi ljudi, kad jednom osjete plodovesvoga rada, brzo postanusamozadovoljni i prestanu učitii dalje se razvijati. To se onda mora nužnonegativno odraziti na njihov rad koji timepostaje plitak i površan. Fra Slavko je godinamaprije svoje smrti mogao promatratibogate plodove Gospinih poruka i svoga služenjatim porukama. Mogao je, odazivajućise pozivima iz najudaljenijih zemalja svijeta,s radošću i ponosom promatrati kakose Međugorje iz godine u godinu pretvara usve veći i moćniji duhovni pokret koji pokrećesve veću rijeku ljudi koji su, zahvaljujućiGospi, našli izgubljenu vjeru, vratili nestalunadu. Mogao je, isto tako, biti sretan zbogsve većeg broja hodočasnika i sve šireg krugazemalja iz kojih dolaze i prepustiti se samozadovoljstvu.On ni jednog časa nije podlegaotoj napasti. Za nj je to bio samo noviizazov. On je znao da kao svećenik ne smijerazočarati očekivanja tih modernih tražiteljakoji dolaze s potrebama za koje drugi nemajuni vremena ni razumijevanja.Fra Slavko je znao da on sam mora trajnobiti povezan s izvorom i da ljudima možedati samo ono što je sam prije primio. Otudanjegova potreba da svaki dan u ranim jutarnjimsatima, dok drugi još spavaju, tiho i neupadno,kao najobičniji hodočasnik, pohodijedno ili drugo brdo i tamo se pomoli. Onkoji je doslovce svaki dan sve svoje vrijemeprovodio u crkvi, ispovjedaonici ili u razgovorus hodočasnicima, nije smatrao da je todosta. Uz to je osjećao i neodoljivu potrebuza tom svojom osobnom jutarnjom molitvomu osami. Znao je reći da je to jedinovrijeme koje ima za sebe i za svoju dušu, jersve drugo pripada ljudima koji ga trebaju.On je ta brda doista ljubio, ona su mu bilasveta. Zato ga je jako boljelo kada bi na njimanaišao na smeće, nemarno bačen papir,praznu bocu i slično. Upozoravao je i molioi župljane i hodočasnike da čuvaju brda i datamo ne ostavljaju ništa što ih može nagrditi.Kad u tome nije uspio, počeo je sam čistiti.Uspinjući se na brdo, uvijek je, poputobičnog smetljara, u jednoj ruci nosio vrećicuu koju je pospremao ono što je netko iznepažnje ili obijesti odbacio. To je ostavljalosnažan dojam na sve koji bi ga u tim ranimjutarnjim satima sreli ili sustigli. Bijaše tojoš jedna poruka koju je fra Slavko uvjerljivoživio – čuvati netaknutom i lijepom Božjuprirodu, mjesta gdje nam je Bog najbliži,ali i drugima primjerom pokazati kako se točini. To je bio vrlo originalan i prepoznatljivSlavkov doprinos čuvanju okoliša. Kasnije jeon to proširio i na područje cijele župe.Brojni svećenici, koji su preko dana neusporedivomanje od fra Slavka zauzeti pastoralnimradom, katkada misle da im tajrad može zamijeniti osobnu molitvu pa jepreskaču. Zato vrlo često i njihov pastoralnirad postaje prazan i besplodan, jer se nehrani molitvom. On je mislio drukčije. Bio jeuvjeren da bi bez tih časova tihe osobne molitvei njegov svećenički rad s ljudima uskoropostao slab i neuvjerljiv. Zato je on hrlio naizvore, tamo na svojim dragim brdima on seuvijek iznova susretao s porukom, u njezinu12 • Glasnik mira // Međugorje

Primjerizrcalu provjeravao svoj vlastiti duhovni rasti ispravljao svoje postupke prema ljudima.Tu je fra Slavko punio svoje duhovne akumulatoreiz kojih su brojni tako obilato crpli.Tamo je po Marijinu zagovoru Bogu prikazivaopotrebe koje su mu povjeravali ljudi izcijelog svijeta.I nije moglo biti tako loša vremena kojebi ga u tome spriječilo. Svejedno je li lijevalanajjača kiša ili stezala zimska hladnoća, onse sa štapom u ruci uspinjao ili na mjestoukazanja ili na Križevac, moleći krunicu iobavljajući pobožnost križnog puta. Pa zarnije onda znakovito da je upravo tu, u blizinikriža, završio njegov životni put, zapravonjegov duhovni uspon? On koji je, predvodećbezbroj puta petkom klanjanje pred križem,mnogima pomogao otkriti dubinu Kristovežrtve i osvijetliti vlastite životne križeve, zavrijedioje da na tako znakovit način, u podnožjukriža, svoj život preda Bogu.Izvorna snaga EvanđeljaBezbroj puta je postavljeno pitanje: Učemu je privlačna snaga Međugorja? Što jeto što privlači ljude iz najudaljenijih krajevasvijeta u to malo i zabitno mjesto i činiih raspoloživim da satima mole, klanjaju sepred Presvetim i pred križem, da se dubokoproživljeno ispovijedaju, da prihvaćaju najtežioblik posta? Pred tom činjenicom upravosu smiješna mudrovanja onih koji će tosve podcijeniti jednostavnom primjedbom:Moliti se može svugdje, u svakoj crkvi! To bidoista trebalo biti jedino logično i nužno potrebno,da se u svakoj crkvi vjernici ugodnoosjećaju i rado sudjeluju u molitvi i liturgiji,ali to nažalost nije tako. Mnogim svećenicimaje teško okupiti veći broj vjernika ina nedjeljnu Misu, a da o drugim oblicimapobožnosti i ne govorimo. Zašto onda ljudihrle u Međugorje? Ne može nas zadovoljitini odgovor: Zbog vidjelaca i njihovih ukaza-NASTAVAK NA STR. 37Rujan 2006. // Broj 9 // Godište I. • 13

72. obljetnica gradnje križa na KriževcuI KRIŽ JE BIO U BOŽJEM PLANUKAD STE GA SAGRADILIMalo je brda u svijetu koja takosnažno zovu kao Križevac:U samo dvadeset pet godinamilijuni bosonogih hodočasnika,mladih i starih, djece i odraslih,zdravih i bolesnih pohodilo je brdona koje nas Kraljica Mira neumornoupućuje pod križ svoga Sina.Svaki se je, možda fizički maloumoran, vratio oslobođen teretasvagdašnjice, oslobođen grijeha.UJubilarnoj sv. godini devetnaesttoljetnicesmrti na križu našega SpasiteljaIsusa, koja je započela u travnju1933. i završila u travnju 1934. župljanižupe Međugorje sa svojim su župnikom fraBernardinom Smoljanom odlučili učiniti neštood onoga na što je poticao papa Pio XI. imjesni biskup o. Alojzije Mišić. Nije im dugotrebalo da u jednu večer, na sastanku župljanaodržanom 21. siječnja 1934. odluče:Gradit ćemo križ na brdu Šipovcu, s kojega jeotvoren pogled na sve krajeve Hercegovine, nanjegovu vrhu do kojega nisu vodile nikakvestaze, a one kojima su Iliri prije dvije tisućegodina, dok je naš Spasitelj hodao na zemlji,dohodili do toga vrha, bile su davno, vrlo davnozarasle. Možda bi se njima zaputila tekpokoja pastirica za odlutalim janjetom.Gradnja križa u teškim ekonomskimuvjetimaNije bilo jednostavno preuzeti tako velikuzadaću. Ne stoga što na brdu nema staza, štoje uistinu visoko, strmo i neprohodno, već srazloga puno ozbiljnijih. Prisjetimo se: Tihje godina u svijetu vladala velika ekonomskakriza, a zasigurno je ponajprije pogađala sredinekoje su i bez toga uvijek u gospodarskojkrizi i neimaštini. Duhan, jedini proizvod odkojega se u ovim krajevima mogao zaraditinovčić za život, slabo je plaćan, zaposlenihu državnim službama ili poduzećima gotovonije ni bilo a, k tomu, svaka je obitelj imalapunu (skromnu) kuću djece, te je pravo umijećebilo sva usta nahraniti.Unatoč tomu, mladi su zasukali rukave teprosijecali stazu prema vrhu brda, oni su donosilivreće cementa, kante pijeska, željezo,daske i sve ono što je potrebno za tako velikipothvat. Njihova je imena župnik upisaou kroniku gradnje, kao i svakoga domaćinakoji je novčano pridonio, ali i župnike okolnihi udaljenijih župa koji su pomogli izgradnjukriža. Samouki majstor Ante DugandžićRedžo šalovao je križ, mladići su pripravljalibeton, a ostalo je zapamćeno da je mladažena, Jela Vasilj, na leđima iznijela vrećucementa, a nitko više i ne zna, graditelji supomrli da posvjedoče, koliko je žena iznijeloburilo vode, za beton i za piće radnicima.Gradnju nije mogla pomutiti ni kiša kojau veljači često pada – a te je godine, svjedočižupnik , uistinu lila, – ni bura, ni neimaština.S gradnjom se počelo 12. veljače, a 10. ožujkabilo je sve gotovo. Već 16. ožujka križ jeblagoslovljen i na njemu je slavljena prva sv.Misa. Večer prije toga cijela župa Međugorje,pučanstvo Brotnja i udaljenijih mjesta, odaklese brdo vidi, promatrali su čudesnu sliku:Velika vatra u obliku križa obasjavala je svakosrce. Naime, na zemlji i kamenu brda uzkriž napravljen je u obliku križa veliki znakod pepela i nafte, koji je gorio dugo u noć.Blagoslov križa i prvasv. Misa na KriževcuProcesiju od crkve do Križevca, jer je brdotada promijenilo ime, predvodila je BratovštinaPresvetog Srca Isusova za borbu protivpsovke, a na Misi je sudjelovalo i mlado i staro,i muško i žensko iz župe te uz župnika joši svećenici iz drugih župa a svakako i fratrirođeni u župi Međugorje. Bilo bi dobro, kadse ta bratovština spominje, poći njezinimputem: Opet moliti protiv psovke, za čistoćusvoga jezika i srca, jer je teško shvatiti Gospineporuke na jeziku koji obiluje tolikimpogrdnim riječima i psovkama! Uostalom,nije li Bog govor, taj lijepi dar, dao čovjekuda slavi Boga, a ne da ga grdi.Plamen u obliku križa, zapaljen na Križevcu,u srcima župljana nije nikada prestao go-Plamen u obliku križa, zapaljen na Križevcu, u srcima župljana nijenikada prestao gorjeti. Ni u ratnim godinama koje su uskoro uslijedile,ni u poraću, kada je komunistička vlast pod svaku cijenu htjelakriž iščupati iz srca vjernika.14 • Glasnik mira // Međugorje

72. obljetnica gradnje križa na Križevcurjeti. Ni u ratnim godinama koje su uskorouslijedile, ni u poraću, kada je komunističkavlast pod svaku cijenu htjela križ iščupati izsrca vjernika. Prvih poratnih godina čak suzabranili slaviti Misu na Križevcu, u prvu nedjeljuiza Male Gospe, što se počelo činiti već1934. Križ je, u poteškoćama koje su nadolazilei kojih nikada nije manjkalo, sve češćimKriževac 1934.utočištem. Žene i djevojke poglavito, odlazilesu tom strmom stazom moliti za svoje– žene za djecu i muževe u svijetu, djevojkeza braću, mladiće, sve potrebne. Cijelu korizmui pogotovu na Veliki petak u manjimskupinama ili pojedinačno, nakon molitvekrižnoga puta na golim su koljenima obilazileoko križa.Mjesto molitve župljana i hodočasnikaMjesto molitve i zavjetnih hodočašća župljana,najednom, postaje mjestom molitvei zavjetnih okupljanja vjernika cijeloga svijeta.Već godine 1981., u prvu nedjelju iza MaleGospe, na Misnom slavlju na Križevcu nazočnoje preko pedeset tisuća vjernika – naravnoiz župe, ali i iz cijele Bosne i Hercegovine,Hrvatske, europskih ali i prekomorskihzemalja. Svi hrle prema križu na Križevcu,mnogi prvi put takvom, kamenitom stazom,mole križni put. I tada su župljani pokazalisvoje gostoprimstvo i ljubav spram gostiju:Nude žednima vodu i vino, gladnima kruh,grožđe i smokve, kao svojim najbližima.Draga djeco! I križ je bio u Božjem planukad ste ga sagradili. Ovih dana napose idite naBrdo i molite pod križem. Potrebne su mi vašemolitve. Hvala vam što ste se odazvali momepozivu! – kazala je Gospa u poruci od 30. kolovoza1984..Križevac je jedno od tri stožerna mjesta– uz crkvu i Brdo ukazanja – molitve međugorskoghodočasnika. Mnogi je tu doživioobraćenje i ozdravljenje, mnogi je posvjedočiopomirenje. Potresna su svjedočanstvao izlječenju od ovisnosti, o praštanju, opočetku novoga životnog puta… Koliko jehodočasnika osjetilo neodoljivi poziv nakontemeljite ispovijedi i sv. Mise otići naKriževac, i koliko ih je tek uspinjući se uz tobrdo molitve odlučilo otići u crkvu, na Misui ispovijed!Križevac je mjesto molitve župljana i hodočasnika:Već 72 godine na njemu se slavisv. Misa, a 25 godina moli i križni put. No,svoj dan na Križevcu imaju i mladi iz cijelogasvijeta – okupljeni na svom molitvenomsusretu, Mladifestu, već 17 godina sudjelujuna sv. Misi koja se slavi 6. kolovoza, na danPreobraženja Gospodinova, u cik zore. Desetcitisuća onih koji su tek zakoračili u život,koji preuzimaju obveze za svijet, s Križevcaodlaze preporođeni, osnaženi i ohrabreni.Riječi urezane u betonskom križu u srcimanose svi oni milijuni hodočasnika, mladihi starih, zdravih i bolesnih, koji su pohodilito brdo na koje nas tolike godine pozivaKraljica Mira. Ponavljajmo ih, sada, dok sepripremamo za 72. proslavu Uzvišenja sv.Križa na Križevcu:IHS/ ISUSU KRISTU/ OTKUPITELJULJUDSKOGA RODA/ U ZNAK SVOJEVJERE, LJUBAVI/ I NADE/ PODIGOŠE/O. BERNARDIN/ SMOLJAN/ ŽUPNIK/I ŽUPA/ MEĐUGORJE/ OD/SVAKOGA ZLA/ OSLOBODI/ SVE NAS/ ISUSE!Rujan 2006. // Broj 9 // Godište I. • 15

Sjećanje na prve daneOVDJE JE NA DJELUPRST BOŽJI!Bez pripreme, uvečer, točno nakonmjesec dana od prvog Gospinog ukazanja,krenuo sam brzim vlakom putSarajeva i zarana ujutro autobusom premaMostaru, s kraćim zadržavanjem u Pazariću,u domu za mentalno retardirane osobe gdjesam posjetio jednu štićenicu iz Zagreba, kojojsam bio starateljem.Stigavši u Mostar oko 9 sati raspitao samse ima li neka veza za Međugorje. Rekoše daveć za pola sata polazi autobus za Ljubuški,ali da ću od Tromeđe do crkve u Međugorjumorati pješačiti oko dva kilometra. To mi jeodgovaralo jer kakvo bi to bilo hodočašćebez imalo hodanja! Sišavši s autobusa naTromeđi tog vrućeg srpanjskog kasnog prijepodnevaosjetih zamamni miomiris raslinjahercegovačkog krša sličnog onom iz mogzavičaja u južnoj Istri.Martin KlimanPojavak međugorskih događanja zatekao me na privremenom radu i uzto na redovitom filozofsko teološkom studiju Instituta za laike DružbeIsusove u Zagrebu. Već me prva vijest o tim događanjima nukala napokret. Neko sam se vrijeme odhrvavao ali zov da pođem bivao je sve jači igdje god sam se nalazio sve je snažnije dopirao iz moje dubine.Brdo ukazanja 1981.Procesijom je milozvučno odjekivala primamljivamelodija dotad nečuvene marijanskepjesme, a koju kao da ovaj Božji narododuvijek pjeva. Što sam se bliže primicaotoj šarenoj rijeci ljudi, refren pjesme sve seviše stapao s onim mojim unutarnjim raspoloženjemkoje me već nekoliko tjedana svejače nukalo na ovaj put. Priključio sam se tojraspjevanoj povorci na kraju i ostao uza skupinus lijeve strane žrtvenika koja je u pjevanjuprednjačila, želeći usvojiti ugodno pjevljivnapjev meni dotad nepoznate pjesme. Idok su se svećenici razmještali uokolo predsjedatelja,skupina je gromoglasno povelaistom pjesmom i uvela nas u svečano Euharistijskoslavlje. Tek sam tada uspio jasnijerazabrati riječi: Došli smo Ti, Majko draga,sa svih strana ove zemlje... Našao sam se usamom zboru kojim je sa strane gotovo zatajnoravnao fratar, kasnije saznah da je tobio fra Stanko Vasilj, autor one nove marijanskepjesme. Radilo se zapravo o najdražojmeđugorskoj hodočasničkoj pjesmi – himniMajci Mira, koju u izvorniku ali i u prijevodusvih ovih 25 godina pjevaju pripadnici svihnaroda svijeta. Za velikih mnoštava u raznimprigodama tijekom tolikih godina, kaošto je to bilo i za moga trećeg hodočašća oVelikoj Gospi 1984. godine, kao da nepreglednomore svijeta hukom izvodi svoju simfonijuu skladnim valovima i kao da su se svinarodi i jezici sabrali u ovu dolinu omeđenugotovo pravilno raspoređenim brežuljcima,s pravom nazvanom Međugorje. Mnoštvo sedoima poput nepreglednog zbora u laganommicanju, iz kojega razliježe se jeka koja sovog mjesta na kraj svijeta seže.Milozvučje nepoznatemarijanske pjesmeKako je preda mnom crkva na osami sasvoja dva skladna zvonika izranjala iz zelenogšumarka prostranog polja obrubljenabrjegovima, svoje sam korake usmjerioprema ishodištu tajanstvenog zova, koji mena ovaj meni nepoznati put zadnjih tjedanaupravo nezaustavljivo pokretao. Moleći krunicuubrzo stižem do mosta na presušenojrječici i začujem žamor župljana, gostiju ihodočasnika koji su se uključivali u procesijuiza kipa svetog Jakova i mostarskog biskupamons. Pavla Žanića s brojnim svećenicimakoncelebrantima. Procesija je išla iz župnecrkve k obližnjoj hrastovoj šumici u kojoj jebio pripravljen oltar za svečano Euharistijskoslavlje i gdje će mjesni biskup podijelitisvetu potvrdu većem broju krizmanika međugorskežupe.16 • Glasnik mira // Međugorje

Sjećanje na prve daneI dok su se svećenici razmještali uokolo predsjedatelja, skupina je gromoglasnopovela istom pjesmom i uvela nas u svečano Euharistijsko slavlje.Tek sam tada uspio jasnije razabrati riječi:Došli smo Ti, Majko draga, sa svih strana ove zemlje...Nakon uvodne pjesme i pozdravnog slovažupnika svome biskupu, oglasi se otacBiskup s kratkim aktualiziranim misnimuvodom, od kojeg sam nekoliko naglasakaupamtio, a koji su kasnije u propovijedi višerazloženi: Ovdje se događa nešto veliko,značajno! Uhićuju djecu vidioce. Ne bojteih se! Ne mogu vam vjeru iščupati. Djecasu to, ne lažu! Ja vaš Biskup, jamčim vam,OVDJE JE NA DJELU PRST BOŽJI! Ustrajte,narode moj!... govorio je čvrsto, kao pravipastir koji brani i hrabri svoje stadoU prijateljskom okružjuFra Zrinko, župski vikar, objavio je na krajusv. Mise da se nakon Mise ispred župnogureda okupe oni hodočasnici koji kane u župiprenoćiti a nisu osigurali prenoćište. Kako jeto bio i moj slučaj, dopade me obitelj JokeVasilja Grgasovića. Vasilji su udaljeni kojihtisuću metara od crkve i odmah sam krenuoonamo. Primiše me za prostran stol prepungostiju i ukućana s natrpanim ovalima i tanjurimasvakojakog jela, od kojih je prevladavalamirisava janjetina s ražnja, a s velikihse staklenih bokala i kubura ljeskala domaćažutica. Nisam se uspio ni predstaviti a većme posjedoše za stol, kao gosta kojeg suiščekivali. Molitvom se započelo a onda se uradosnom čavrljanju i nazdravljanju nastavilodugo dernečko objedovanje. Odjednom,u po objeda, nasred dvorišta se zaustavi milicijskiauto i iz njega iziđu dva milicionara uuniformama, skinu svoje kape s petokrakamai s blagim naklonom prema sustolnicimapozdrave: ˝Hvaljen Isus i Marija!˝ Svi odgovorišeu jedan glas: ˝Vazda budi hvaljen!˝I žena domaćinova sina privede ih stolu.Umah sam razumio da se ne radi o provokaciji,već o smjelosti domaćih milicionara,koje su očito i ovi događaji ovdje učvrstili. Toje bilo doista nešto novo. Na jugoslavenskimprostorima nešto neviđeno! Ponovih u sebionu biskupovu tvrdnju da je doista ovdjena djelu prst Božji. To me je ohrabrilo do temjere da sam glasno počeo zahvaljivati zadivna djela, kada mi je prišao stasiti vršnjakMiljenko, sin starine Joke, a uz koga samstajao u pjevačkom zboru na sv. Misi. Stisnemi desnicu i ustajući snažno se zagrlismo,kao da bi se eno sad ponovno susrela dvabrata ili vrla prijatelja nakon dugog vremena.Tek sam se tada uspio predstaviti i izrećisvoje motive dolaska u Međugorje. Oni mipak ispripovjediše potanko međugorska događanja,a sam Joko, isprebijani i rastočeninegdašnji uznik mostarske i zeničke kaznionice,svjedočio je pokazujući svoje kvrgavenoge, ruke i rebra, kao i mjesto uz kuću gdjemu, uoči Ivandana 1946. godine brkati partizaniubiše sina Iliju, sedamnaestgodišnjakakoji bijaše sjemeništarac travničke isusovačkegimnazije. Takvi ubiše na stotine u ovojžupi, završi Jozo suznih očiju, dok sam jadometnuo: I to u ˝uređenoj međunarodnopriznatoj državi˝. Tako sam s mnogim sustolnicima,kao da se odvajkada znamo, razmjenjivaoiskustva i došao do niza otkrićakoja su bila zapretana poput bezbroj mrtvihiz hrvatskog naroda rasutih po bespućimahrvatskih zemalja sve do Bleiburga i stratištakrižnoga puta.Odlazak na Brdo ukazanjai župnu crkvuSada Gospa, Majka Mira, Kraljica Mira,upravo ovdje, na mjestu velikih stradanja i uzemlji velikih zabluda poziva četiri djevojčicei dva dječaka, da svojim životima svjedočećiprenose njene poruke u svoje obitelji, župu,hodočasnicima i tako cijelome svijetu; i to:- da je mir moguć unatoč svakakvim okolnostima,- ako se obratimo te počnemo moliti, postitii činiti pokoru,- što predstavlja prije svega praštanje i činjenjedjela milosrđa.Gospa nam dolazi s neba kao brižna majka.Ona je zauzeta za nas, za naše jadno stanje.Zna da mira nema i da ga biti ne možeako ga ne budemo imali u srcu.Nakon objeda i druženja s domaćinom injegovim gostima krenuo sam put Podbrda.Utabanim stazicama kroz prostrane duhan-Rujan 2006. // Broj 9 // Godište I. • 17NASTAVAK NA STR. 38.

Iz misija (1.)MISIONARI SU UVIJEKOKRUŽENI DJECOMPriredio Krešimir ŠegoRazgovor s fra Dragom Vujevićemkoji je svoju mladu sv. Misu slavio2001. Dvije godine je kao svećenikdjelovao u župi Međugorje, aveć dvije godine je misionar uJužnoafričkoj Republici. O njegovumisionarskom iskustvu i životuCrkve u toj dalekoj zemlji razgovaralismo s njime dok je boravio nagodišnjem odmoru.Vaš životni put nije išao uobičajenimredoslijedom – završena osnovna škola,sjemenište, bogoslovija… Bilo je neštodrukčije?Gimnaziju sam završio u Ljubuškom iodlučio studirati u Zagrebu. Tada nisam razmišljaoo bogosloviji pa sam upisao stomatologiju.Tu sam se zadržao godinu dana, položionešto ispita i vidio da to nije za mene.Nakon toga sam upisao agronomiju, koja meje još od djetinjstva privlačila. Studij je dobroišao, nije bilo nekih izrazitih problema,ali sam osjećao da ni to nije za mene. Svatkou životu osjeti ako radi nešto što je uistinuza nj, a ja sam osjećao da ni tu nisam kodkuće. Tada sam počeo razmišljati o Crkvi, aišlo mi je na ruku što je u to vrijeme u Zagrebuživio fra Iko Skoko, moj prijatelj. Dostasam razgovarao i sa zagrebačkim fratrima,pa sam sve češće razmišljao kako bi moždabilo dobro da upišem bogosloviju.U to je došao rat i skupina nas studenataodlučila je napraviti jednu postrojbu i otićiu Hercegovinu, pomoći u obrani od agresije.Na sreću, ljudi su razumjeli naš krivi zanos,pa nas nisu stavljali na prve crte, tamo gdjeje opasno. Tada sam shvatio koliko je taj svijetbez veze organiziran, koliko je u njemuzla i problema, kako ljudi lako dođu u situacijuprestati biti ljudi. To ratno stanje u menije učvrstilo odluku da postanem redovnik,da s te pozicije učinim nešto bolje i više.Dok je rat još trajao, o toj svojoj odlucirazgovarao sam s fra Ikom Skokom. Moramnaglasiti da u tim trenutcima nisambio odlučio u koju bih zajednicu – imao samkontakte sa salezijancima, ali mi je svatkosavjetovao da idem ondje gdje sam navikao,znači u hercegovačke fratre. U novicijatusam osjetio ono što dotle nikada nisam osjećao– da sam pogodio svoje zvanje. Kasnijeje sve išlo normalno: bogoslovija, ređenje,mlada Misa.Kakvi su bili vaši kontakti s Međugorjem?U Međugorje sam dolazio s mamom većkao pučkoškolac, ali ne bih mogao reći da jeono nešto u meni prelomilo. Ali kada samdolazio kao bogoslov ovo sam mjesto osjećaokao nešto što je drukčije. Dolazio samFra Dragina župna crkva i pastoralni centar18 • Glasnik mira // Međugorje

Iz misija (1.)Misionar Fra Drago Vujevićkao bogoslov pomagati fratrima. Mogaosam ići drugamo, no, nakon prvoga dolaskasvaki svoj odmor sam koristio za dolazak užupu Međugorje i mogu kazati na to me najviševuklo to kako su fratri ovdje u zajednicisve to živjeli. Bratstvo je bratstvo, ali sam uMeđugorju osjećao da je to nešto posebno.Samo mjesto – ljudi, molitva, fratri – činilisu da ga doživljavam na drugi način. Mogukazati i to da sam u dvije godine, koliko samkao svećenik proveo u Međugorju, ovu župudoživljavao na poseban način.Kako se dogodilo da ste otišli u misionare?Tijekom studija čovjek se izgrađuje. Jasam preko nekih ljudi doznao za Misionarkeljubavi Majke Terezije u Zagrebu. One suimale jednu kuću blizu katedrale, utočište zaone za koje se nitko ne brine. Nije uvjet da tisiromasi budu vjernici, jednostavno, tko goddođe, one su spremne pomoći. Išao sam kodsestara i postao njihov volonter, jer uvijektrebaju ljude koji će im pomoći. Tu sam vidiokoliko sestre, a samo je jedna od njih, s.Ozana, znala hrvatski, čine za ljude. Sve mije bilo čudno, jer dosta onih koje primaju suipak neradnici, ljudi koji ne žele raditi. Vidiosam kako dođu u dvorište, neki od njih psujuili se ružno izražavaju, a one ih primajui daju im hranu. Jedini uvjet koji su ti ljudimorali ispuniti bio je sa sestrama izmolitikrunicu. One su se nadale da će kroz tukrunicu Bog doći u njihov život. Tu se rodilaideja da bih i ja mogao postati misionar.Malo po malo, u Međugorju sam kao svećenikCrkvu doživio na jedan drugi način:Doživio sam njenu otvorenost, internacionalnost,to da Crkva nije samo ono što mimislimo da jest, jer ima ljudi s drugim i drukčijimpotrebama. Tu sam se dakle učvrstiou svojoj odluci da idem u misionare.Vaš dolazak u Južnoafričku Republiku?Prilično sam nepripremljen došao u svojumisiju. Stigao sam u Johanesburg, gdje imamojednu franjevačku kuću. U zračnoj me lucidočekao jedan mali crni fratar velikih očiju sbradicom i pločom s natpisom OFM. Shvatiosam da čeka mene. Naša kuća u Johanesburguokružena je četiri metra visokim zidomi na vrhu bodljikavom žicom. Pitao sam segdje sam došao, jer sve sliči konclogoru.Kasnije sam shvatio: vrlo je opasno živjetiu gradskim dijelovima gdje živi crno stanovništvo.Očekivao sam da će mi dati jednovrijeme za pripreme, da se aklimatiziram, noza nekoliko su me dana poslali u petsto kilometaraudaljeno planinsko područje koje senalazi na granici Lesota, u selo Kla Kla gdjesam počeo učiti afrički jezik. Nakon nekolikomjeseci sve je počelo ići kako treba, a časnesestre, koje tu djeluju, primile su me s velikomljubavlju i strpljenjem, jer je meni svebilo novo – nisam znao jezik, kulturu, običaje,ništa.Koliko ste daleko od najbližeg misionara?Sad je, Bogu hvala, Katolička Crkva u JužnoafričkojRepublici tako dobro organiziranada se više i ne govori o klasičnim misijama.Misijske postaje sada su župe. Mojesusjedno naselje, Orange Farm, premdanema ni jedne naranče, drže Belgijanci. Tosu afrički misonari, Bijeli oci. Oni još uvijekdrže misiju u kojoj djeluje četvorica misionara.Ja živim s dva domaća franjevca.Kad su počeli dolaziti kršćanski misionari?U 18. stoljeću. Najprije su došli protestantskimisionari. Većina crnog stanovništvasada su protestanti. Došlo se dotle da segovorilo kako za JAR postoje tri opasnosti:Komunizam, crnci i Katolička Crkva. U početkuje Katolička Crkva nailazila na velikotpor, a katolicima su postajali oni koji nisuimali nikakav drugi izbor, zadnja sirotinja iljudi u svakom smislu na rubu. I danas supripadnici Katoličke Crkve u ovoj zemlji najsiromašnijidio pučanstva, ljudi koji trebajupomoć svake vrste.U JAR AIDS je glavni problem, 40% crnogstanovništva je HIV pozitivno – a ja s ponosommogu reći da je iza vlade, koja je silnobogata, po sredstvima uloženima u borbuprotiv AIDS-a prva Katolička Crkva. Osobnosam ponosan na taj podatak.Kolika je vaša župa?U našu malu crkvu nedjeljom redovitona Misu dolazi između 300 i 400 vjernika, ažupa broji oko 1500 ljudi. Ne može se imatitočan podatak, jer mnogi s raznih razlogaprelaze iz zajednice u zajednicu. Župa pokrivadvadeset četvornih kilometara i kad hoćuposjetiti svoga župljanina, moram imati vodiča.Svi žive u limenim barakama, i teško jepronaći onoga koga tražite. Osim naše župe,imamo još četiri župe koje opslužujemo.Osim najnužnijeg, obiteljskog lista, ne vodese nikakve druge statistike. U svakom slučaju,broj vjernika stalno raste.Na čemu se posebno zauzimate?Posebno se skrbimo za bolesne od AIDSa.U našem mjestu imamo veliki centar zabolesne, za one u završnoj fazi bolesti, zaumiruće. Imamo odjel za djecu, odjel zažene, odjel za muškarce. Kako je prostitucijaogroman problem afričkog društva, sadaradimo i na projektu za žene s ulice, za njihsmo izgradili jednu kuću. Sada idemo i s jednommalom ambulantom, a za nešto višenemamo dostatan broj ljudi.(Nastavlja se)Rujan 2006. // Broj 9 // Godište I. • 19

POZIVAM VAS DA POSEBNO OVIH DANAMOLITE POD KRIŽEM

Iz života CrkveMARIJA UPROMIŠLJANJUBENEDIKTA XVI. dr.fra Tomislav PervanDanašnji se Papa nije bavio sustavno mariologijom kao primjerice naukomo Crkvi. U žarištu njegovih promišljanja nalazi se cjelokupnost Božjegdjelovanja u povijesti, promišljanje o vjeri, Isusu Kristu, božanskome uljudskom, ljudskoga u božanskom, u povijesnoj konkretnosti Crkve. Njegovoje cjelokupno djelo nezamislivo bez Marijine osobe. U Mariji je rodioIzrael Mesiju ovome svijetu, u njoj se ozbiljilo ono zbog čega je Bog uopćeizabrao Izraela u svome spasenjskom planu sa svijetom. Ona je donijelaSpasitelja svijeta na ovaj svijet. U njoj se zgušnjava i dovršava smisaocijeloga jednog povijesnog naroda.Isusova Majka utjelovljuje u svojoj trajnojokrenutosti prema vlastitom Sinute u svojemu trajnome fiat-da Božjemuplanu s njezinim Sinom, Mesijom, Davidovimi Abrahamovim sinom, Crkvu u njezinojjezgrenici. Među mnogima koji su okruživaliIsusa, koje je Isus uzeo u svoje poslanje, Marijazauzima najistaknutije mjesto ne samošto ga je ona slijedila, nego jer mu je kaoMajka pred-hodila. Time što ga je začela,rodila, podučavala te do kraja života pratilaspadala je kao nitko u najbliže Isusovo okružje.Marija je za Papu sinteza ekleziologijeA da Marija nije samo Isusova Majka,nego i prauzor, Majka Crkve, napose je vidljivou Iv 19,25-20, u trenutku kad je došaoIsusov čas, kad se dovršava Njegovo djelo tekad se Isus obraća s Križa, posljednjim fizičkimsilama, Majci i Ivanu. Marija stoji podkrižem te ondje izriče svoju vjeru tajni kojase odvija pred očima cijeloga svemira te jeprva dionica plodova Otkupljenja.U trenutku Isusove smrti kao i u svimprethodnim odsječcima Isusova života reprezentiraMarija Crkvu u svemu onome štobi Crkvu moralo kroz svu povijest odlikovati:Naime, biti uz Isusa, pristajati uz Isusovo22 • Glasnik mira // Međugorjedjelo, afirmirati Isusovo djelo u svijetu nepodijeljeno,prihvaćati cijelim bićem ono štoIsus čini za svijet. Marija je onaj sveti ostatakIzraela, onaj vjerni ostatak koji zajednos apostolima u dvorani Posljednje večereočekuje silazak Duha Svetoga te tvori jezgrunovoga Božjeg naroda.Marijin lik sažimlje u sebi, sintetizira savnjegov nauk o Crkvi, novome Izraelu. Marijaje za Papu sinteza ekleziologije, ona je posvekonkretna i osobna ikona u kojoj dolazi doizražaja sav onaj sklad kršćanskoga misaonogpoklada.Kao mislilac Papa je sazrijevao u vremenuSabora, zatim u vremenu utopije god.1968., velikoga marša kroz institucije, kad jesvijetom kružila misao i krilatica suvišnogaBoga, marksistička ideologija, komunističkautopija neutemeljene nade. Ratzingerovo jedjelo već tada imalo protuideološko usmjerenje.Godina 1989. skinula je – uz pomoćGospe i njezinih obećanja u Fatimi i Međugorju– sve obrazine s komunističke ideologije,nastupilo je vrijeme otrježnjenja nakonvelike snomorice i istinske demitologizacijeideologije koja je cijelo jedno stoljeće držalau svojim demonskim pandžama. Nakon proglasamrtvoga Boga i otrježnjenja današnji jePapa stavio sebi kao zadaću osvijetliti obzo-

Iz života Crkvere nade i radosti, i već tada počinje ono štoje vrhunski jednostavno i duboko izrazio usvojoj enciklici Bog je ljubav. Enciklika u bitine donosi ništa nova, ona je plod onoga štoje kroz dugo razdoblje u njemu sazrijevalo.Za Papu je sva teologija samo jedno velikosluženje istini u kući istine. Ako je za misliocaHeideggera jezik kuća bitka, za Papu jeCrkva kuća istine. Cilj je Crkve davati svjedočanstvopred svijetom o Riječi, Logosu, božanskojistini koja je postala čovjekom. Bogase ne može pronaći u samoći, nego samou zajedništvu i zajednici. U zajednici se otkrivapuna istina (što i znači izvorno grčkariječ aletheia, skidanje zastora sa zastrtoga,nevidljivoga), koja nam je povjerena i posredovana.Prema Mariji se slijevajusve starozavjetne silnice i rukavciU tom surječju čin vjere i vjerovati značidati svoj pristanak onome (s)misaonomsadržaju što ga mi ne stvaramo, nego prihvaćamokao nezasluženi dar te je dostatnoprihvatiti ga i posve mu se povjeriti. KršćanskiBog može biti samo osobni Bog, Bog Otackoga nam Biblija otkriva kao živoga Boga,kao Boga Isusa Krista. Nemoguće je ljubitine(s)poznatoga Boga. Ljubiti se može samoosobnoga Boga – Boga koji se u vremenuspušta čovjeku, koji dolazi ususret te Bogakomu se možemo obratiti. U Isusu Kristususreću se – nepomiješano – ljudsko i božansko.Bog nije puki odgovor na ljudskaočekivanja, on ih beskrajno nadilazi. Bog jeonostranost koja nas traži, koja nam dolazi,koja nas stavlja u sveti nemir. U tome kontekstui Crkva mora slušati Duha Svetoga,biti spremna sa svoje strane priznati svojeotpore koje je stavljala kroz povijest DuhuSvetome, udarati se u prsa zbog svojih povijesnihpogrješaka.Kršćanin je u biti zatočenik Božje budućnostikoji na zaslonu beskonačnoga Boga donosisvoje osobne odluke. Tu nam svima možebiti dobar uzor Marija. Božja riječ upućenanjoj nije pala na neplodno tlo, nije se odbilakao lopta od zemlje, nego je ona prihvatilacijelim svojim bićem ponudu i riječ. Marijaje ono plodno tlo koje prihvaća Riječ i bivaoplođena. Sjeme ne ostaje samo, a u Marijise na poseban način očituje tajna zemlje, tajnasjemena, u njoj je – kako vele crkveni oci– sveto tlo Crkve pa zato Marija spada bitnona misterij Kristove osobe. Marijina tajna,veli Papa na jednom mjestu, oslikava upravozemlju koja Božju riječ u sebe prihvaća. Sinje Božji u majci Zemlji postao čovjek, sjediniose sa Zemljom cjelokupnog čovječanstvakako bi ga mogao povratiti svome Iskonu– Bogu. Marija je ta plodna Zemlja.Marija je istinska kći Sionska, prema njojse slijevaju sve starozavjetne silnice i rukavci.Kao što se Adamova crta slijeva u Kristakoji je novi Adam, tako se i crta koja se vučeod pramajke Eve provlači kroz tolike znamenitebiblijske likove do Marije koja je novaEva. Crta je to koju se ne smije zanemaritiu teologiji. Bibliju moramo čitati kao jednuveliku cjelinu. Gubitak osjećaja za Mariju usuvremenoj teologiji rezultat je fragmentarnogčitanja Biblije. Odmak od konkretneCrkve vodi uvijek do odmaka od Marije iobrnuto.Sama Crkva u sebi nosi Marijinu tajnuU Mariju se slijeva cijeli Stari zavjet, Marijanosi u sebi veličinu i patnju cijelog narodai njegove povijesti, ona je postala plodno tloza živoga Boga. Ona je plodno tlo za Riječ– božansko sjeme. Sjeme sa svoje strane prihvaćazemlju u sebe, asimilira je u sebi, postajujedno. Marijino majčinstvo jest upravou tome da ona nudi svoju supstanciju, svojebiće, samu sebe, dušu i tijelo, pretače se uRiječ, kako bi mogao (iz)rasti i nastati noviživot. Riječ je o asimilaciji, pretapanju, pretakanju,srastanju. Ona se kao Zemlja stavljaposvema Svevišnjem na raspolaganje, u svomenepridržanu da – fiat, daje se upotrijebiti.Marija se kao prava majka posve istrošilakako bi bila preobražena u onoga koji trebanas, kako bismo mi postali plod ove Zemljeza nebo.U tome smislu je i Crkva ne djelo našegaplaniranja i stvaranja, nije ona proizvodljudskog htijenja, nego je ono živo Božje sjemekoje želi rasti i sazrijevati. Stoga Crkvatreba Mariju, marijansku tajnu, stoga i samaCrkva nosi u sebi Marijinu tajnu. Crkva možebiti plodna samo onda kad se stavi pod Marijinznak, kad postane svetim tlom za BožjuRiječ – Logosa. Treba nam svima simbolikaplodna tla, moramo svi posta(ja)ti ljudi sabranosti,uronjenosti, kontemplacije, dubine,molitve, žudnje i vjere, kao i Marija.Ako su Krist i Crkva jezgra cijeloga Pismate zorni prikaz povijesti spasenja, u tome jekontekstu Marija te Marijino materinstvoposve zorna, nazočna konkretizacija Crkve:U trenutku kad Marija izgovara svoje daBogu, Marija u sebi utjelovljuje cijeli Izrael uosobi, Crkvu u osobi i kao osoba. Znamo zapovijest Izraela te uporno povijesno opiranjei otporno ne Bogu. U Mariji imamo nepodvojenoda. Marija je konkretizacija Crkve, nje-Rujan 2006. // Broj 9 // Godište I. • 23NASTAVAK NA STR. 32

Vijesti, najave, obavijesti (Priredila Lidija Paris)BLAGDAN UZVIŠENJASV. KRIŽABlagdan Uzvišenja sv. Križa u župi Međugorje tradicionalno seslavi prve nedjelje nakon Male Gospe. Ove godine sv. Misa naKriževcu slavi se 10. rujna.SEMINAR POSTA,MOLITVE I ŠUTNJEOve jeseni u Međugorju će se održatijedan seminar posta, molitve i šutnjena hrvatskom jeziku, i to od 26. 11.– 02. 12. 2006. Voditelj seminara je fra LjuboKurtović. Prijave: seminar.marija@medjugorje.hr,ili tel/faks +387 36 651 999.Učast Svete godine Otkupljenja 19-33./34., potaknuti tadašnjim župnikomfra Bernardinom Smoljanom,međugorski su župljani na brdu ponad Međugorjasagradili monumentalni križ visok8,5 a širok 3,5 metra. U njegovo su križišteugrađene relikvije Isusova Križa dobiveneiz Rima.24 • Glasnik mira // Međugorje16. ožujka 1934. tamo je po prvi puta slavljenasv. Misa. Već u rujnu 1935. biskup fraAlojzije Mišić odredio je da se na Križevcusvake godine na blagdan Uzvišenja sv. Križadrži pučka Misa. Sve do 1981. bio je toblagdan za župljane i prijatelje iz okolnihmjesta, a od 1981. postao je to blagdan zahodočasnike iz cijelog svijeta.MONS. ANTALMAJNEK, OFM, BISKUPMUKAČEVA, UKRAJINA,U MEĐUGORJUMons. Antal Majnek, OFM, rimokatoličkibiskup Mukačeva, Ukrajina,boravio je u Međugorju od 7. do 10.kolovoza 2006. Za biskupa je zaređen 1996.,a za biskupa Mukačeva imenovan 2002.Ovo je već treći dolazak mons. Majnekau župu Međugorje. Otvoren je za međugorskadogađanja a u svojoj biskupiji podržavamolitveni pokret koji se razvio zahvaljujućibrojnim hodočasnicimakoji uMeđugorje dolazeupravo iz njegovebiskupije.U župnom uredumons. Majnek susreoje fratre na službiu Međugorju is njima razgovaraoo životu i pastoralnomradu u ovojžupi.

Vijesti, najave, obavijestiBLAGOSLOVLJENA CRKVASVETOG JAKOVA U MALAVIJUTATJANA MATEJAŠ-CAMERON NA FESTIVALUMLADIH U MEĐUGORJUUsrijedu 2. kolovoza 2006. navečerTatjana Matejaš-Cameron održala jekoncert duhovne glazbe na Festivalumladih u Međugorju, a u četvrtak 3. kolovozaprije podne dala je svoje svjedočanstvopred tisućama mladih okupljenih na Mladifestu.Ovo je prvi put da Tajči pjeva na ovimprostorima otkad je početkom devedesetihnapustila Hrvatsku. Više ne izvodi pop glazbunego duhovne skladbe, a njezini koncertisu tematskog karaktera: „Vjerujem“,„Emanuel“, „Žedan sam“ i „Neka mi bude“.U posljednjih šest godina Tatjana je održala460 koncerata širom SAD-a gdje je našla putdo Boga i gdje je osnovala obitelj.Ugradu Blantyre, u župi Chilomoniu Malaviju, 5. kolovoza 2006. blagoslovljenaje crkva svetog Jakova– vjerna kopija crkve sv. Jakova u Međugorju.Na obližnjem brdu postavljene su postajekrižnog puta identične onima u Međugorju.Crkvu je blagoslovio nadbiskup BlantyreTarcisio Ziyaye u koncelebraciji s biskupomRemi St. Marie iz biskupije Dedza i biskupomPeter Musikuwa iz biskupije Chikwawate 21 svećenikom iz raznih župa toga kraja.Blagoslovu crkve nazočilo je više od 5000vjernika.STATISTIKE ZA SRPANJ IKOLOVOZ 2006.Srpanj 2006:Broj podijeljenih sv. pričesti: 115.600Broj svećenika koncelebranata: 3.771Kolovoz 2006:Broj podijeljenih sv. pričesti: 255.500Broj svećenika koncelebranata: 5.558U srpnju i kolovozu hodočasničke skupinedošle su iz 53 zemlje: Austrija, Belgija, Bosna iHercegovina, Brazil, Češka, Danska, El Salvador,Etiopija, Engleska, Francuska, FR La Reunion, FRMartinique, Guatemala, Honduras, Hong Kong,Hrvatska, Indija, Irska, Italija, Južnoafrička republika,Kamerun, Kanada, Kina, Kongo, Koreja,Kosovo, Latvija, Letonija, Libanon, Mađarska,Makedonija, Malta, Meksiko, Nizozemska, NoviZeland, Njemačka, Palestina, Panama, Peru, Poljska,Portugal, Rumunjska, Rusija, SAD, Slovačka,Slovenija, Srbija (Vojvodina), Škotska, Španjolska,Švicarska, Vijetnam, Wales, Ukrajina.Rujan 2006. // Broj 9 // Godište I. • 25

Vijesti, najave, obavijestiMONS. DOMENICOSIGALINI, BISKUPPALESTRINE POREDRIMA, NAZOČIOOTVARANJU 17.MEĐUNARODNOGMOLITVENOG FESTIVALAMLADIHMons. Domenico Sigalini, biskup Palestrinepored Rima, proveo je tridana na hodočašću u Međugorju.Mons. Sigalini biskupsko posvećenje primioje prije nepunih petnaest mjeseci. On je posljednjibiskup kojeg je imenovao papa IvanPavao II. Prije biskupskog ređenja, tijekomdeset godina bio je delegat za pastoral mladih.Prošlog ljeta u Koelnu, za vrijeme Svjetskogdana mladih, bio je jedan od biskupakoji su u tom kontekstu držali kateheze.Mons. Domenico Sigalini 1. kolovoza uMeđugorju je nazočio otvaranju 17. međunarodnogmolitvenog festivala mladih, aprije podne 2. kolovoza mladima je održaokatehezu.SEDMI MEĐUNARODNISEMINAR ZA BRAČNE PAROVESedmi međunarodni seminar za bračneparove održat će se u Međugorju od1. do 4. studenoga 2006. godine. Temaseminara je:«Obitelj pozvana na praštanje i svetost»(«...pozivam vas, dječice, da najprije praštateu obitelji... neka vaša obitelj bude mjestogdje se rađa svetost...», iz Gospinih poruka25. siječnja 1996. i 24. srpnja 1986.)Program:Srijeda, 1. studenoga 2006.13. 00 Registracija sudionika16. 00 Uvod u seminar17. 00 Večernji molitveni program u crkvi(krunica, sv. Misa)21.00 Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu10. 00 Predavanje, razgovor12. 00 Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentuu tišini14. 00 Predavanje, razgovor16. 00 Priprava za ispovijed17. 00 Večernji molitveni program u crkvi(krunica, sv. Misa, čašćenje Kristova križa)Subota, 4. studenoga 2006.7. 00 Molitva na Brdu ukazanja9. 30 Jutarnja molitva10. 00 Predavanje, razgovor12. 00 Završna sv. MisaPreporuča se sa sobom ponijeti1. slušalice i mali radio sa FM frekvencijom.2. BiblijuČetvrtak, 2. studenoga 2006.9. 00 Jutarnja molitva9. 30 Predavanje, razgovor12.00 Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentuu tišini15. 00 Predavanje, razgovor17. 00 Večernji molitveni program u crkvi(krunica, sv. Misa, klanjanje)Petak, 3. studenoga 2006.6. 30 Molitva na KriževcuSeminar će se održati u dvorani iza crkve.Prilog za troškove seminara 40 € za jedanbračni par. Prijave možete izvršiti puteme-maila: seminar.marija@medjugorje.hr, iliputem faxa na broj: 00387 36 651 999 (zaMariju Dugandžić). Broj sudionika je ograničenzbog prostora pa vas molimo da svojeprijave izvršite što prije, a najkasnije dokonca rujna. Isto tako molimo sve bračne parovesudionike seminara da sami osigurajusmještaj u Međugorju.Molitveni program – zimski rasporedU ponedjeljak 11. rujna 2006. prelazimo na zimski raspored molitvenog programa.Molitva krunice u župnoj crkvi započinje u 17h, sv. Misa je u 18h, nakon čega slijediuobičajeni program ovisno o danu u tjednu.Euharistijsko klanjanje srijedom i subotom je u 21h, a križni put na Križevcu petkom imolitva krunice na Podbrdu nedjeljom su u 14h.26 • Glasnik mira // Međugorje

Vijesti, najave, obavijestiSKUPINA HODOČASNIKA IZ POŽEGEU nedjelju 27. kolovoza 2006. u Međugorje je došla skupina od 50 hodočasnika iz Požege.Članovi kulturno-umjetničkog društva „Zagrađe“ koji su obišli već mnoga hrvatska svetištapo prvi puta su skupno hodočastili Kraljici Mira. Na svetu Misu u 11 sati došli su obučeniu izvorne narodne nošnje požeškog kraja. Poslije Mise zadržali su se u pjesmi i molitvi kodkipa Kraljice Mira.MONS. JÉRÔME GA-PANGWA NTEZIRYAYO,UMIROVLJENI BISKUPUVIRE, KONGO,KONCELEBRIRAO PO-SLJEDNJE VEČERIFESTIVALA MLADIH UMEĐUGORJUMons. Jérôme Gapangwa Nteziryayo,umirovljeni biskup Uvire (Kongo) koji je većnekoliko puta posjetio Međugorje, bio je jedanod koncelebranata na večernjem Euharistijskomslavlju 5. kolovoza 2006.BLAGDAN VELIKE GOSPEBlagdan Velike Gospe u Međugorje je doveo tisuće hodočasnika iz cijelog svijeta.Blagdan Marijina Uznesenja je blagdankršćanske nade i našeg udjela u KristovomUskrsnuću. Poput Marije, svismo pozvani na vječni život u Božjoj slavi;pozvani smo na preobrazbu ne samo duše,nego i tijela. Poput Marije, znamo da u našemtijelu – koje je hram Duha Svetoga - nosimosjeme vječnosti.Večernju sv. Misu na uočnicu blagdanapredslavio je fra Šimun Šito Ćorić u koncelebracijis 45 svećenika. Na sam blagdan pučkusv. Misu predslavio je fra Tomislav Pervan,a večernju sv. Misu, na kojoj su koncelebrirala62 svećenika, predslavio je fra GabrijelMioč.Na večernjoj sv. Misi na Veliku Gospubilo je nazočno oko 20.000 misara, a tijekomdana slavljene su sv. Mise na više od10 svjetskih jezika i svi su liturgijski prostoribili pretijesni.Rujan 2006. // Broj 9 // Godište I. • 27

Odjeci u svijetuGOSPA UVIJEK DOLAZIS PORUKOM OBRAĆENJA I ŽRTVERazgovarala Lidija ParisMons. Fernando, hvala Vam što ste prihvatiliovaj razgovor. Budite ljubazni i predstavitesebe, svoju biskupiju i svoju zemlju.Dolazim iz zemlje koja se nalazi južno odIndije. To je veliki otok ali mala zemlja s oko20 milijuna stanovnika. Većina pučanstva– oko 74% – su budisti, ima 7% kršćana i 7%muslimana, ostalo su hindusi. U našoj zemljizastupljene su sve glavne religije. Dvaglavna jezika su sinhaleški i tamilski. Što seCrkve tiče, imamo 11 biskupija i 13 biskupa.Unatoč progonima, sačuvalismo svoju vjeruKršćanstvo je u mojoj zemlji prisutno većod 5. stoljeća. Kad je 1505. god. Sri Lankapostala portugalska kolonija, Portugalcu suuspostavili službenu Crkvu. 150 godina kasnijezemlju se preuzeli Nizozemci. Oni suprezbiterijanci. Zabranili su katoličanstvojer su ga izjednačavali s Portugalcima. Prekrštavalisu sve katolike i to je bila ključnakušnja za katolike u Sri Lanki. Trpjeli smo150 godina progona, ali su naši pretci sačuvalisvoju vjeru. Kad su Nizozemci oslabili,Sri Lanku je 1806. god. osvojio britanski imperij.Britanci su bili anglikanci, ali nisu bilitvrdi prema katolicima kojima su dali vjerskuslobodu. Crkva je tada počela otvarati školepo cijeloj zemlji. Zahvaljujući tim odgojnimustanovama, Crkva je postala vrlo utjecajna.1948., nakon postizanja neovisnosti, počeose ponovno buditi budizam, a vrhunac jebila nacionalizacija naših škola 1960. god.U srpnju 2006. u Međugorju je napetodnevnom hodočašću boraviomons. Joseph Vianney Fernando,biskup biskupije Kandy u Sri Lanki ipredsjednik Biskupske konferencijeSri Lanke. U petak 21. srpnja predslavioje sv. Misu na engleskomjeziku i održao propovijed. Susreose s franjevcima u župnom uredu is njima razgovarao o međugorskimdogađanjima. Prije odlaska dao jeintervju u kojem je govorio o svojojbiskupiji, svojoj zemlji i svojimdojmovima u Međugorju.28 • Glasnik mira // MeđugorjeKrajolik iz Sri LankeIšli smo na Brdo ukazanja i molili krunicu, proveli smo 2 sata molećina raznim mjestima, koncelebrirao sam Misu, bio sam na klanjanju…Vjerujem da je Bog dotaknuo ovo mjesto. Inače se drukčije nemože shvatiti ovo neposredno duhovno ozračje koje odiše iskustvom.To kažem kao ponizan hodočasnik, ne kao biskup.

Odjeci u svijetuLjudi su se bunili, bilo je i nasilja, ali smomi popustili. Nismo se borili. Naše služenjenaciji na području odgoja i obrazovanja biloje prekinuto i uništeno. Deset godina kasnijena jugu zemlje došlo je do prve pobune podutjecajem novih vrijednosti kao što je marksizami slično. 1975. smo doživjeli nasilnurevoluciju…Rat u zemlji dugo je trajao, primirje sadtraje već oko 3 godine, ali postoji mogućnostda opet dođe do rata, do gerilskog rata izmeđupobunjenika koji predstavljaju manjinu, ivlade. Otkad smo dobili nezavisnost od Britanacapostoji stalan osjećaj da je tamilskamanjina diskriminirana. To je pitanje pravde.Ljudi koji govore tamilski predstavljaju12% stanovništva a polovica ih živi na jugumeđu Sinhalezima. U mojoj biskupiji ima85.000 katolika od kojih 50% ili više govoretamilski. Ja govorim oba jezika, svi moji svećenicitakođer govore oba jezika. Sri Lankaje divna zemlja – na jugu je prekrasna klimaa sjever je suh. Nema razvijene industrije.Postoje područja na kojima se diskriminacijapretpostavlja. To je sadašnja situacija SriLanke.Što Crkva čini u takvoj situaciji?Crkva je u vrlo posebnom položaju uodnosu na etničke sukobe. Samo Crkva, samokršćani u svojim redovima imaju i jedne idruge. Budisti su svi Sinhalezi a Hindusi susvi Tamili. I muslimani su većinom Tamili. UKatoličkoj Crkvi imamo 3 biskupa Tamila i 8Sinhaleza. Surađujemo bez problema, 1993.god. Biskupska konferencija Sri Lanke napisalaje pastoralno pismo o tadašnjoj situaciji– o naciji u krizi. Analizirali smo cjelokupnostanje, odnosno percepcije Sinhaleza i Tamila.Da bismo riješili taj problem moramopolaziti od stvarnosti a ne od percepcija.Zauzeli smo stajalište – svi biskupi zajedno– da se rješenje nalazi u okviru jedne suverenezemlje s potpunom decentralizacijomprema periferiji, prema provincijama. Korijenisukoba nalaze se u bližoj prošlosti. Povijestnaše zemlje počinje 2500 godina prijeKrista. I Sinhalezi i Tamili su prije nekolikotisuća godina došli iz Indije. Obje zajednicesu ovdje ukorijenjene sa svojim tradicijama,svojom kulturom i svojim religijama.Kao što rekoh, biskupi imaju stajalište daje taj problem iskrsnuo zbog opravdanih pritužbaTamila Sri Lanke. Nepravdu se moraispraviti delegiranjem vlasti na periferiju.Vjerujem da je Bogdotaknuo ovo mjestoŠto Vas dovodi u Međugorje?Imam želju doći već odavno, otkad suukazanja počela. Postao sam biskup 1983.,dvije godine nakon početka ukazanja. Stalnoslušam ljude koji su bili u Međugorju, kojina divan način govore o tome kakvo je to velikoi snažno duhovno iskustvo. “Morate ićitamo, morate vidjeti…” Mnoge su me agencijepozivale. Da sam pristao, umjesto biskupau biskupiji Kandy bio bih biskup izvanbiskupije Kandy! Jedan prijatelj, svećenik uPalestrini kod Rima, rekao mi je: „Kad slijedećiput dođeš u Europu moraš poći u Međugorje.Gospa želi da dođeš.“ To me dubokodirnulo. Imao sam samo 6 dana na raspolaganju.Rekao mi je da za putovanje trebamobarem 3 dana. On se za sve pobrinuo.Što ste radili u Međugorju?Išli smo na Brdo ukazanja i molili krunicu,proveli smo 2 sata moleći na raznim mjestima,koncelebrirao sam Misu, bio sam na klanjanju…Vjerujem da je Bog dotaknuo ovomjesto. Inače se drukčije ne može shvatitiovo neposredno duhovno ozračje koje odišeiskustvom. To kažem kao ponizan hodočasnik,ne kao biskup.Na križu, Isus nam je daoMariju za majkuZapravo i nema kontradikcije između tihdviju stvari! Jeste li ispovijedali hodočasnike?Jedna od stvari koje su mi rekli jest da ćuispovijedati. Riječ je o veoma snažnu doživljaju.Zato kažem da je to Gospino djelo.Svjetovni duh se brzo širi. Vrijednosti se mijenjaju.Gospa uvijek dolazi s porukom obraćenjai žrtve. Mislim da je to bilo potrebno.Gospa u Međugorju predstavila se KraljicomMira.Pogledajte što se događa u svijetu: Izrael,Palestina, Libanon, Irak, Indija, Kašmir, SriLanka, Istočni Timor… Bog je sigurno dubokozabrinut zbog te situacije. Na križu, Isusnam je dao Mariju za majku…Isus kaže: „Mir vam svoj ostavljam, mir vamsvoj dajem… ne kao što vam ga svijet daje…“U čemu je razlika?Isus nam je vrlo jasno rekao da mir nemože doći kroz nasilje nego kroz dijeljenje,kroz bratsku ljubav. On nam obećava mir unajdubljem smislu riječi. Postoji jedna lijepaengleska pjesma koja kaže: „Neka bude mirna zemlji, i neka počne sa mnom“.Rujan 2006. // Broj 9 // Godište I. • 29

Hodočasničke stazeLIJEPA GOSPOĐAU LA SALETTE-UPrigodom 150. obljetnice Gospina ukazanja dvoma pastirčićima kodstaja iznad sela La Salette u blizini Grenoble-a u Francuskoj, Ivan PavaoII. poslao je 6. svibnja 1996. pismo biskupu u Grenoble-u jer, iako je te godinepohodio Francusku, nije mogao pohoditi i La Salette. Između ostalogaPapa je napisao: “Poruka iz La Salette-a bila je dana dvoma pastirčićimau vrijeme velikih patnja naroda koji je bio udaren glađu i izložen drugimnepravdama. Osim toga, povećavali su se ravnodušnost ili neprijateljstvoprotiv evanđeoske poruke. Naša Gospa noseći sliku svoga raspetoga Sinana sebi pokazuje da ujedinjena u djelu spasenja supati u kušnjama svojedjece i trpi gledajući ih kako se udaljavaju od Crkve Kristovefra Karlo LovrićLa Salette je poruka nadeZračenje događaja iz La Salette-a svjedočida Marijina poruka nije posveizražena u patnji po suzama; zove djecuda joj se pridruže: poziva na pokoru, naustrajnost u molitvi i posebice na vjernostodržavanja nedjelje; ona moli da njezina porukapo svjedočenju dvoje djece dođe `dosvega njezina naroda`. I uistinu njezin glasće se ubrzo čuti. Hodočasnici će dolaziti;bit će mnogo obraćenja. Marija se pojavilau svjetlu koje podsjeća na sjaj čovječanstvakoje je preobraženo po Kristovom Uskrsnuću:La Salette je poruka nade jer naša nada jepodržana posredovanjem One koja je Majkaljudi. Lomovi nisu nepopravljivi. Noć grijehabježi pred svjetlom božanskog milosrđa.Prihvaćena ljudska patnja može doprinijetičišćenju i spasenju. Za onoga koji poniznohodi stazama Gospodnjim ruka MarijinaSina ne će biti teška da osudi, nego da privučeu novi život pomirene grješnike po milostikriža…»Vidjeli su Lijepu GospođuNa 19. rujna 1846. Lijepu Gospođu vidjelisu Maximin Giraud (11 g.) i Melanie Calvat(14 g.) u francuskim Alpama, na 1787 m nadmorskevisine, iznad sela La Salette gdje sučuvali krave. Kažu da je sjedila i plakala dokim je govorila o bogohuli, o zanemarivanjunedjelje – Dana Gospodnjeg, o neposluhuzakonima Crkve i o drugim grijesima. Ondase podigla i dugo im govorila «o svome Sinu»na francuskom jeziku i u dijalektu (patois).Dala im je jednu poruku i naložila da tu porukuprenesu «svemu njezinu narodu». I završilaje ovako:«Ne mogu više držati ruku svoga Sina…tako je teška.»Pitala ih je: «Djeco, molite li vi vaše molitve?»«Ne, Gospođo!»«Ah, moja djeco, molite ujutro i navečer…kad nemate vremena recite barem Očenaš, Zdravo Marijo, a kad imate vremenamolite više. (…) Ljeti dolazi na Misu samonekoliko žena. Druge nedjeljom rade cijeloljeto i zimu; kad ne znaju što će činiti, dođuna sv. Misu ali samo da se izruguju». (…) Kadje Gospa govorila o gladi koja će nastupitikazala je da će se pšenica pokvariti, to jestklasje će se pretvoriti u prah. Potom je naglasila:«Ako se obrate, kamenje će postatihrpe pšenice i krumpiri će biti posađeni uzemlji. Dala sam vam šest dana da radite,a sebi sam rezervirala sedmi i s time se neslažete. To je ono što opterećuje ruku mogaSina. I oni koji voze kola ne znaju se zaklinjatia da ne spomenu ime moga Sina…»Misija pastira je završenaLijepa Gospođa, koja se pojavila, imala jena grudima križ iz kojega je izlazila velikasvjetlost, a na ramenima teški lanac. Okoglave, struka i njezinih nogu bile su ruže.Poslije toga se Lijepa Gospođa popela na brežuljaki u velikom svjetlu iščezla.Biskup Grenoble-a je pismeno potvrdioda je ovo Gospino ukazanje istinito.Kažu da je sjedila i plakala dok im je govorila o bogohuli, o zanemarivanjunedjelje – Dana Gospodnjeg, o neposluhu zakonima Crkve i o drugim grijesima.Onda se podigla i dugo im govorila «o svome Sinu» na francuskom jezikui u dijalektu (patois). Dala im je jednu poruku i naložila da tu poruku prenesu«svemu njezinu narodu».30 • Glasnik mira // Međugorje

Hodočasničke stazeLijepa Gospođa, koja sepojavila, imala je na grudimakriž iz kojega je izlazilavelika svjetlost, a na ramenimateški lanac. Oko glave,struka i njezinih nogu bile suruže. Poslije toga se LijepaGospođa popela na brežuljak iu velikom svjetlu iščezla.19. rujna 1851. poslije dugog i strogogistraživanja mons. Philbert de Bruillard, biskupGrenoble-a, u jednom pastirskom pismusvečano izjavljuje: «Ukazanje Svete Djevicedvama pastričićima na brdu La Salette… ima karakter istinitosti i vjernici to moguvjerovati». A četiri godine poslije, 1855.,mons. Ginaulhiac, biskup Grenoble-a, poslijenovog istraživanja potvrđuje odluku svogaprethodnika: «Misija pastira je završena, počinjemisija Crkve».Tko su Maximin i Melanie?Maximin Giraud je rođen 26. kolovoza1835. Majka mu, Anamarija Templier, umirekad je imao 17 mjeseci a sestra Angelikaosam godina. Ubrzo se otac oženio. Maćehaje postupala strogo pa je Maximin viševremena provodio sa svojim psom čuvajućikoze pokraj puta nego u kući. Kao jedanaestgdišnjidječak bio je bezbrižan i nestašan:ispod kuštrave kose imao je živahne oči, alii dugačak jezik.Melanie Calvat rodila se 7. studenoga1831. kao četvrto od desetero djece. Otac jebio žetelac, ali vičan i svakom drugom poslu.Rano je počela čuvati krave po okolnim farmama.U njezino susjedstvo došao je Maximinda bi čuvao krave kroz osam dana, dokozdravi oboljeli susjedov pastir. Maximinje teško uspostavljao kontakt sa šutljivomMelanie. Ipak su imali neke zajedničke točke,ako se tako može reći: oboje su rođeni uCorps-u gdje žive i njihove obitelji, ali se nepoznaju. Govore praktički samo dijalektom(patois), ne znaju ni čitati ni pisati. Nisu pri-La Salettemili pouku ni iz katekizma. Takvi kakvi jesu,uza sve križeve koji su ih pratili u životu,ostat će vjerni Djevici koja plače.Što se s njima dogodilo?Već smo rekli da je Maximin bio bezbrižani živahan, što pokazuje i ovaj detalj zavrijeme Gospina ukazanja: Igrao se štapomokrećući na njemu svoj šešir ili je šutao kamenčićeprema Lijepoj Gospođi… Kad mu jenetko predbacio kako se mogao tako ponašatiprema Gospi, uzvratio je: «Pa što, nisam jepogodio!» Takav je ostao cijeli život. Odgovaraoje istražiteljima ukazanja u jednostavnosti,ali i provokativno. Bio je srdačan kadje osjetio ljubav, a zločest kad ga se željelopridobiti. Tijekom života obišao je mnogamjesta po Francuskoj i pokušao završiti školu,čak se spominje i glasoviti Ars. Dok ježivio u obitelji Jourdain blizu Versailles-a govorilose da bi studirao medicinu, ali sve jeto napustio i došao u Pariz.U Parizu je kao odgovor na agresivno pisanjelista «La Vie Parisienne» (Pariški život)objavio «Moja ispovijest vjere u ukazanjeNaše Gospe u La Salette-u». S nekim svojimdrugom pokušao je osnovati prodavaoniculikera ali su propali, pa je i dalje bio bez prihoda,nakon čega se vraća u svoj Corps. Iakoastmatičan i teško bolesna srca, posljednjiput hodočasti u La Salette i govori o ukazanju.Umire 1. ožujka 1875. Napisao je oporukuu kojoj ponovno svjedoči o ukazanju iostavlja svoje srce u La Salette-u.Melanie – premda bojažljiva, šutljiva,u sebe zatvorena i manje nadarena od Maximina,kad je riječ o ukazanju ne oklijevaprogovoriti. Četiri godine ostaje kod Sestaraprovidnosti ali je otpuštena iz samostanajer se njezina poglavarica pobojala da bi seMelanie mogla uobraziti zbog onoga što jojse dogodilo. Nakon toga je više puta bezuspješnopokušala ući u neku redovničku zajednicu.Nažalost, nije se mogla oduprijeti kušnjii pritiscima nekih posjetitelja, željnihreligiozno-političkih objava. Provodila jevrijeme u Engleskoj (Darlington), u Francuskoj(Marseille), 17 godina u Castellamareblizu Napulja, gdje je pisala tajne ipravilo za hipotetičnu religioznu zakladu.Vatikan moli mjesnog biskupa da jojzabrani takvu vrstu pisanja, ali ona tražidrugu potporu.Vraća se u Francusku i dovršava mističnubiografiju lošeg sadržaja. 18. i 19. rujna1902. ide u La Salette i tu svjedoči o ukazanju.Opet se vraća u Italiju i umire 14. prosinca1904. godine. Vrlo važno je spomenutida, iako privržena vlastitom mišljenju, nikada,kao ni Maximin, nije promijenila svojprvotni iskaz o ukazanju.Gdje se nalazi La Salette?Svetište se nalazi na nadmorskoj visini od1787 m ponad Corps-a, u blizini Grenoblea.Moguće je do njega stići od Grenoble-aili Gap-a do Corps-a Napoleonovom cestom(RN 85). Od Corps-a počinje penjanje dugo14 km. Može i pješice, kako je to nekada ibilo. Svetište je sagrađeno oko mjesta Gospinaukazanja.Rujan 2006. // Broj 9 // Godište I. • 31

Iz života Crkve (nastavak sa str. 23)zino tjelesno materinstvo postaje teološkomzbiljom, ostvarenje najdubljega duhovnogsadržaja Saveza što ga je Bog htio sklopiti sIzraelom. Mariologiju je nemoguće poimatičisto mariološki, bez poveznice s Kristom iCrkvom.Marija u svome vjerničkom stavu predstavljacjelokupno stvorenje i čovječanstvokoje treba odgovoriti svome Stvoritelju, predočavaslobodu stvorenja koja se u ljubaviočituje i usavršuje. Marija je slika spašenai oslobođena čovjeka. Značajka je marijanskogaprincipa da on personalizira, inkarnira,da dira srce. Marija je osoba, po njoj jei Crkva osoba, ne institucija, ne struktura,nego kao osoba i u osobi. Marija inkarnira,u njoj imamo jedinstvo biosa, života, osobei odnosa s Bogom, samosvojnosti stvorenjau odnosu na Stvoritelja te to zahvaća čovjekovoemocionalno područje i tako utvrđujevjeru u čovjekovim najdubljim korijenima.32 • Glasnik mira // MeđugorjeMarija je nazočna i djelatna usudobnoj povijesti i vremenuMarija je osoba adventa, ali i eshatona,pobožnost prema Mariji prvenstveno je inkarnacijska,odnosi se na utjelovljenje BožjegSina, ali svetkovina njezina Uznesenjana nebo usmjeruje nam pogled prema konačnome,prema vječnosti, za onim za čimsvi žudimo. Marija se predstavlja u Crkvi kaoistinska Veronika (Veronika=vera ikona, pravaKristova slika), jer Marija posvema asimilirau sebe Krista, pretače njegovu slikuu srce. Utjelovljenje postaje put koji prekokriža (mač boli! – Žalosna Gospa) vodi premaproslavi u eshatonu. Tu imamo ispreplitanjeKristova otajstva u koje je Marija do krajauronjena. Pobožnost Mariji mora uvijek bitiu odnosu na Krista. Crkveni su oci pronašlijezgrenicu svoje teološke spoznaje u Kristovojriječi o blaženima čista srca koji će Bogagledati (Mt 5,8). Očišćeno, čisto srce jest onajorgan kojim Boga vidimo. Marija nam možepomoći probuditi vlastita srca, čistiti ih snagomvjere. Ako je današnji čovjek zahvaćendekompozicijom svoga humanuma, svođenjemsvega na čistu biologiju i čistu racionalnost,pogled na Mariju može nam pomoćipronaći jedinstvo čovjeka, u srcu i od srca.Ne treba isticati Marijine privilegije, povlastice,nego treba stavljati u prednji plannjezino poslanje, njezinu povijesnu ulogu upovijesti spasenja, njezino djelovanje, povijesnudinamiku spasenja koja zahvaća i nasdanas, dodjeljuje i nama naše posve konkretnomjesto u Božjemu djelu, obdarujućinas i tražeći od nas naš angažman. Marija“O Bogu govore mnogi. U Božje Imepropovijeda se mržnja, čini se nasilje.Stoga je prijeko potrebno pronaći pravoBožje lice. U Isusu Kristu – koji jedopustio da Mu probodu Srce – očitovalonam se pravo Božje lice”(Benedikt XVI., 20. kolovoza 2005.u Kölnu)nije u nekoj dalekoj prošlosti, nije u nebeskimvisinama, nije u nekome rezervatu, onaje nazočna i djelatna u sudobnoj povijesti ivremenu, ona i danas djeluje. Njezin životnije iza nas, nije iznad nas, ona nam predhodi,ona tumači naše konkretno vrijeme neteorijama, nego djelom, svojim ukazanjima.Njezino materinstvo ne isrcpljuje se samou biološkom činu rađanja Božjeg Sina u Betlehemu,nego i u tome što se Krist trebaroditi u svakome vremenu, a tu je ponovnoMarija uzor u svome slušanju, pohranjivanjusvih Božjih riječi i događaja u srcu tevršenju Isusove i Božje riječi. UtjelovljenjeBožjega Sina snagom Duha u Mariji ima svojprotulik u rađanju Crkve na Duhove snagomDuha. I tu je Marija ona poveznica. Marijanam može biti istinska ikona današnjeg vremena.Slika Marije s Isusom u krilu, Pietà, nanajzorniji način odslikava samoga Boga kojipati nad svojim stvorenjem. Bog kao Majka,Bog koji je sav iznutra uznemiren, potresen,koji pati, koji se previja od boli za čovjekom(usp. starozavjetne proroke!).Majka svih vjernikaBlaženom će me zvati svi naraštaji kličeMarija u svome Veliča. Mariju mi danas slavimone svojim riječima, nego riječima kojesu otkane iz Anđelova te Elizabetina pozdrava,riječima koje je Duh nadahnuo jer se zaElizabetu veli da se ispunila Duhom Svetim.Ono što je rekao Anđeo, ponavljamo i mi;ono što je kliktala Elizabeta, ponavljamoi mi s njome. Na početku Saveza s Abrahamomveli se bit ćeš blagoslovom. Marija jeimala u sebi Abrahamovu vjeru i dovela jedo potpunoga ispunjenja, i odsada je MarijaBlagoslovljena. Majka je svih vjernika, ponjoj svi naraštaji naše zemlje dobivaju blagoslovpo Isusu Kristu istinskome i jedinomeOtkupitelju čovjeka i svijeta.Što Crkva te što svatko od nas treba bitii što jest, može se zorno iskusiti promatrajućiMariju. Ona je zrcalo Crkve, čista iprava mjera njezina bića, jer je Marija dokraja prema Božjim i Kristovim zamislima imjerilima. Ona je potpunoma njihovo boravište.I koja je druga svrha Crkve nego bitiovdje na Zemlji Božji šator među ljudima,Božje prebivalište. Bog se ne služi niti djelujepreko apstrakcija. On je osoba, Crkva jeosoba. Što mi, svaki pojedini od nas, postajeviše osoba, osoba u smislu nastanjenostii prožetosti Bogom, što smo većma Kći Sionska,utoliko ćemo biti više jedno, utolikoviše Crkva, utoliko će i Crkva biti više onasama, ono što zapravo po svojoj biti i poslanjujest.

PoticajiSTOPAMA MIRAŽalosna otajstva kruniceIsus je okrunjen trnovom krunomNOVI NARAŠTAJINE BOJ SE, AHAZE!dr. fra Iko SkokoJudejki kralj Ahaz (Jahve je zahvatio), naslijedioje prijestolje svoga oca Jotama736. prije Krista, kad je imao samo dvadesetgodina. Kraljevao je do 721., punih 16godina. O njemu se govori u Drugoj knjizio Kraljevima, Drugoj knjizi Ljetopisa i uKnjizi proroka Izaije.U drugoj Knjizi o Kraljevima prikazanje izričito negativno. Nije se držao Božjihuputa, nego je prinosio žrtve i kadiokrivim božanstvima, gdje je god mogao.Aramejski kralj Resin i izraelski kralj Pekahpošli su sa svojom vojskom osvojitinjegovu prijestolnicu Jeruzalem, jer se ninjegov otac, a ni on, nije htio pridružitinjihovom savezu u sukobima s Asirijom.Strah od gubitka prijestolja zahvatiloje Ahaza. Bog mu šalje proroka Izaiju sporukom: „Pazi, smiri se, ne boj se!“ (Iz7,4). Njegove protivnike Jahve je nazvao„ugarcima zadimljenim“, a njega je pozvaoda se uzda u Boga i da će se spasiti.Kako se Ahaz nije uzdao u Boga, Bog muponovo šalje drugu opomenu. Međutim,Ahaz ne prima ni drugu opomenu, negose uzda u ljudsku snagu, u asirskog kralja.Dok su oni opsjedali njegov grad, poslaoje svoje izaslanstvo u Asiriju da pozovutamošnjeg kralja Tiglat-Pilesera III.da ga izbavi iz opsade. Kako bi pridobioasirskog kralja, poslao mu je sve blago izDoma Jahvina i svojih riznica. Asirski kraljje osvojio Damask 732., stanovništvo jeodveo u ropstvo, a kralja Resina pogubio.Tako je oslobodio Jeruzalem od opsade.Ahaz je došao u Damask pokloniti se svomeosloboditelju i tako je izgubio slobodu.Prihvaća asirska božanstva i daje saliti likovebaalima. Čak žrtvuje svoga sina asirskombogu Molohu.Ahaz nije poslušao Božju poruku. Nijeimao strahopoštovanja ni pouzdanja uBoga. Nije dopustio da ga zahvati Božjamilost. Uzdao se u čovjeka, dapače htioje kupiti milost ljudske mišice. Međutim,radeći takvim načinom izgubio je narod,kraljevstvo, obitelj i sebe.Tebi tada nisu dokazali razglašenu krivnju.Znali su to i tvoji zagriženi progonitelji,ne mislim na vojnike i njihov krvavi posao,mislim na one ogrnute svilom, urešene odličjima,kvario si im uhodan posao i morao si stradati.Što se promijenilo od tada do danas?Ti si uskrsnuo, mi se trudimo živjeti u vjeri,vojska k’o vojska, a oni i dalje rade svoje.Nadobudni nevješti novinar ne bi rekao ovako,on bi raspredao priču o možebitnoj krivici,kako je o tome saznao u povjerljivu razgovoru,a djeca rođena ovih godina rekla bi drukčije.Nitko nam ne će uzeti teško stečenu slobodu,čuvat ćemo je kao blago, kao kruh, kao vodu,donijet ćemo je kada dođemo pred tvoje lice,čistu, neokaljanu, urešenu dobrim djelima,mi se ne bojimo, mi predstavljamo novo vrijeme.Svjesni se, naime, naraštaji iz pepela dižu,ništa im ne znači poruga i smijeh oholih,ni krune, ni plaštevi, ni kraljevski štapovi isto tako.Penju se Brdom ukazanja, penju se Križevcem,penju se brdima milosti razasutim diljem svijeta,ti ih predvodiš, mirno, dostojanstveno i prijateljski,progonitelji tvoji nestaju u prašini na obzorju.Slušam u tišini svoga srca Tvoje mudre riječi,osjećam da se s ovih brda dobro vidi i spoznaje,nisam pogriješio što sam ponovno ovdje danas,bit će vremena za posao, za smijeh, za dokolicu.Miljenko StojićRujan 2006. // Broj 9 // Godište I. • 33

Župa Međugorje kroz povijest (6.)STARE BROĆANSKE MATICEZa istraživanje broćanskih rodova, pa tako i onih žitelja međugorske župe, najvažniji su izvor matične knjige(krštenih, umrlih, vjenčanih, pa i krizmanih) stare župe Brotnjo, sa sjedištem u Gradnićima. Sreća je da sumatice sačuvane od 1775. godine do danas, bez gotovo ikakva prekida - što je za hercegovačko područje veomarijedak slučaj. One su neiscrpno vrelo podataka za način života u staro vrijeme, istraživanje rodbinskih veza,popise župnika i kapelana broćanske župe, uzroke smrti, izvanredne slučajeve iz višestoljetnoga života žiteljaBrotnja. Matice drevne župe Brotnjo čuvaju se u župnom uredu Gradnići. Stare su preko 230 godina. U novijevrijeme su restaurirane u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu te presnimljene na mikrofilmove i CD-e te takosačuvane za sva vremena, a k tome lako dostupne u računalnom obliku.fra Robert JolićPrvi svezak matice vjenčanih (1775.-1808.) i matice krštenih (1775.-1808.)nalaze se u istoj bilježnici, samo jednamatica započinje s jedne, a druga s drugestrane. Matica umrlih započinje s god. 1776.,a matica krizmanih tek s god. 1839. U ureduse dakle danas čuva 10 svezaka matice krštenih,6 svezaka matice vjenčanih, 7 svezakamatice umrlih i 3 sveska matice krizmanih;ukupno 26 svezaka, od 1775. do danas. Evopotpunog popisa matica:Matice krštenih1. God. 1775-1808.2. God. 1808-1816.3. God. 1816-1833.4. God. 1833-1863.5. God. 1864-1890.6. God. 1891-1902.7. God. 1903-1913.8. God. 1920-1929.9. God. 1929-1947.10. God. 1947-Nedostaje svezak od 1914. do 1919. godine.On bi morao biti u župnom uredu Čitluk,jer je 1918. župa Gradnići bila dokinuta (do1920.) i njezino sjedište preneseno u Čitluk.Matice vjenčanih1. God. 1775-1808.2. God. 1808-1833.3. God. 1833-1869.4. God. 1869-1906.5. God. 1920-1946.6. God. 1946 –34 • Glasnik mira // Međugorje

Župa Međugorje kroz povijest (6.)Nedostaje svezak do 1907. do 1919. I ta bise matica morala nalaziti u župnom ureduu Čitluku.Matice umrlih1. God. 1776-1813.2. God. 1814-1838.3. God. 1838-1888.4. God. 1888-1906.5. God. 1907-1941.6. God. 1920-1946.7. God. 1947-Matice krizmanih1. God. 1838-1949.2. God. 1923-1971.3. God. 1971-Jezik korišten u maticama tijekom 18. i19. stoljeća je gotovo isključivo latinski. Toje bio jezik Crkve. Jedina iznimka kroz prvih120 godina vođenja matica je stotinjak upisadon Jure Stojića, svjetovnog svećenika kojije od 1775. (barem, jer starije matice ne posjedujemo)do 1778. bio kapelan broćanskogžupnika, pisanih narodnim pismom bosančicom.Prvi upis hrvatskim jezikom, latinicom,iz 19. stoljeća, potječe iz 1865. godine,ali je on po svemu sudeći naknadno unesenu maticu. Hrvatski se jezik, latinsko pismo,trajno počinje koristiti u maticama počev odsredine 1899. godine, s početkom župnikovanjafra Pija Knezovića-Bage. Otada pa svedo danas to je jedini način (hrvatski jezik,latinično pismo) na koji se unose upisi krštenih,vjenčanih, umrlih i krizmanih u matičneknjige.Do sada su neki istraživači, ili bolje: pretraživači,broćanskih matica donijeli i neke,Naslovna stranica najstarije broćanskeMatice krštenihJedna stranica iz broćanske najstarijeMatice krštenihpa makar i neznatne, rezultate svojih istraživanja.Tako je Marko Vego (Historija Brotnja,Čitluk, 1981.) objavio sva naselja i u njimasva prezimena koja se pojavljuju u prvoj godiniupisivanja krštenih u matičnu knjigu(1775.). Matice su koristili i don Ljubo Planinić,fra Marinko Šakota i fra Robert Jolić (Godišnjakžupe Sv. Blaža, Gradići, 2006.). Iznimnosu vrijedna istraživanja koja je proveofra Kornelije Kordić. On je na temelju maticapokušao rekonstruirati rodoslovlja obiteljiiz sela Vionice, koja je također bila dio župeBrotnjo. Najopsežnija su, dakako, znanstvenaistraživanja koja je proveo Nikola Mandićte o tome sastavio opsežnu i vrijednu knjiguPodrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova uBrotnju, Mostar-Brotnjo, 2001.Od svoga osamostaljenja 1892. godine župaMeđugorje posjeduje vlastite župne matice.Hrvatski se jezik, latinsko pismo, trajno počinje koristiti u maticama počev odsredine 1899. godine, s početkom župnikovanja fra Pija Knezovića-Bage. Otadapa sve do danas to je jedini način (hrvatski jezik, latinično pismo) na koji seunose upisi krštenih, vjenčanih, umrlih i krizmanih u matične knjige.Rujan 2006. // Broj 9 // Godište I. • 35

PromišljanjeSTRAH OD TRPLJENJA o.Jacques PhilippeVelika prepreka za predanje Bogu jest prisutnost trpljenja u našem životui u svijetu oko nas. Bog dopušta trpljenje i kod onih koji se njemu predaju.Dopušta da im katkada, pa i na bolan način, nedostaju poneke stvari.Ukakvom je samo siromaštvu živjelaobitelj male Bernardice iz Lourdesa!Zar to ne opovrgava riječi evanđelja?Ne, jer Gospodin može dopustiti da nam poneštonedostaje (pa čak i stvari koje svijetsmatra neophodno potrebnima), ali namnikad ne će uskratiti ono bitno: svoju nazočnost,svoj mir i sve što je potrebnoza potpuno ostvarenjenašeg života prema namislimakoje on ima za nas. Ako Bog idopušta trpljenje, naša će snagabiti u tome da, prema riječimaTerezije iz Lisieux-a, vjerujemoda “ne dopušta nepotrebnotrpljenje.”U našem osobnom životu,kao i u povijesti svijeta, akoželimo potpuno živjeti kršćanskuvjeru, moramo biti uvjerenida je Bog dovoljno dobar idovoljno moćan te da se možeposlužiti svakim zlom, svakim,pa i najbesmislenijim i najbeskorisnijimtrpljenjem, u našukorist. Na tom području nemožemo imati matematičke ilifilozofske sigurnosti, jer to ječin vjere. Upravo na taj čin vjerepoziva nas objava Isusovoguskrsnuća, shvaćena i prihvaćenakao konačna Božja pobjedanad zlom.Zlo je tajna i sablazan, i to ćeuvijek ostati. Treba učiniti svešto je moguće da bi ga se ukloniloi da bi se ublažilo patnju,no ono ostaje uvijek prisutnou našoj osobnoj povijesti, kao iu povijesti svijeta. Uloga zla utajni Otkupljenja ovisi o BožjojMudrosti, koja nije ljudska mudrost,i koja će uvijek sadržavatinešto nerazumljivo. “Jer mislivaše nisu moje misli, i puti mojinisu vaši puti, riječ je Jahvina.Visoko je iznad zemlje nebo, tako36 • Glasnik mira // Međugorjesu puti moji iznad vaših putova, i misli mojeiznad vaših misli.” (Iz 55,8-9)Kršćanin će u određenim trenucima životazasigurno biti pozvan da vjeruje usprkosprividu, da se “nada protiv svake nade”. (Rim4,18) Neizbježne su situacije u kojima nemožemo razumjeti razlog Božjeg djelovanja,kada se više ne radi o ljudskoj mudrosti kojanam je dostižna, koja se može razumjeti iobjasniti ljudskim razumom, nego o božanskojmudrosti, tajanstvenoj i nerazumljivoj,koja je na djelu.Budimo sretni što ne možemo uvijek razumjeti!Kako bismo inače dopustili Božjojmudrosti da slobodno djelujeprema svojim namislima? Gdje bibilo mjesta za pouzdanje? Istinaje da u mnogim stvarima ne bismoučinili ono što bi Bog učinio!Sigurno ne bismo odabrali ludostKriža kao sredstvo Otkupljenja!No, srećom, Božja Mudrost, a nenaša, sve vodi, ona koja je neizmjernomoćnija, puna ljubavi imilosrdnija od naše.Pa ako su putevi Božje Mudrostii nerazumljivi, ako nas njezinodjelovanje i zbunjuje, recimosebi da je to jamstvo da će bitiisto tako nerazumljiva u onomešto priprema onima koji se u njuuzdaju: ono što nam priprema neizmjernonadilazi u slavi i ljepotisve ono što možemo zamisliti ilipojmiti: “Ono što oko nije vidjelo,što uho nije čulo, na što ljudsko srcenije pomislilo: to je Bog pripravioonima koji ga ljube.” (1 Kor 2,9)Ljudska mudrost može proizvestisamo djela prema ljudskimmjerilima, jedino božanska Mudrostmože ostvariti božanskestvari, upravo one božanske veličinekoje je nama namijenila.Evo, dakle, u čemu je našasnaga kad se nađemo pred pitanjemzla: ne filozofski odgovor,nego djetinje pouzdanje u BožjuLjubav i Mudrost, sigurnost da“Bog čini sve da pridonosi dobruonih koji ga ljube” (Rim 8,28) i da“patnje sadašnjega vremena nisudostojne usporedbe sa slavom kojaće se objaviti u nama”. (Rim 8,18)

Primjeri (Nastavk sa str. 13)nja, jer već dugo vidioci ni na koji način nestoje u središtu zbivanja. Odavno je otpalamogućnost da barem nekim hodočasnicimauspije biti nazočnima za vrijeme ukazanja.Ogromna većina zapravo vidioce i ne traži.Što onda ljudi traže u Međugorju? Tražeiskustvo Božje blizine koje drugdje jednostavnone uspijevaju naći. A broj onih kojimaje to uspjelo iz dana je u dan veći i to njihovoiskustvo zapravo je jedina prava reklamaMeđugorja. U Međugorju ljudi dolaze u dodirs kršćanstvom u njegovu izvornom i zatosnažnom obliku. Ono što teolozi u svojimknjigama već desetljećima ističu, u Međugorjuse snažno živi. Naime, danas u poplaviplitke ezoterične religioznosti teolozi čestoupozoravaju na bitno u kršćanskoj vjeri, ističućipritom kako, u usporedbi s budizmom,kršćanstvo nije prvenstveno asketska negoterapeutska, a u usporedbi sa židovstvom,nije moralna već mistična religija. Nitkotime ne dovodi u pitanje vrijednost asketskogideala ili potrebu čistog moralnog života,što je kršćanstvo uvijek visoko cijenilo,ali hoće se reći da je kršćanstvo puno višeod toga. Ono snagom Duha ozdravlja i vodiu mistično zajedništvo s Bogom. Zar nijeveliki teolog Karl Rahner već prije četrdesetakgodina predvidio kako kršćanska vjera uuvjetima života, kakvi su se već tada moglipredvidjeti za početak trećeg tisućljeća, neće biti moguća bez tih crta?Svećenici su u Međugorju od samog početkai poruke i svoju ulogu shvatili upravou tom smislu. Od početka su počeli ne samoispovijedati, nego i moliti za ozdravljenje iduše i tijela, i to za sve hodočasnike. Međugorskimolitveni program, kako god bio dug,hodočasnicima nikad nije dosadan i težak,jer on molitelja vodi u mistično iskustvoBoga, gdje molitva prestaje biti samo neugodnaobveza, a pretvara se u predanje čovjekovabića Bogu, u kojemu se čovjek oslobađasvih tereta prošlog života, svojih strahova inesigurnosti i ponovno otkriva smisao života.Brojni hodočasnici su to iskustvo ponijelikao najdraži dar iz Međugorja i po svojimžupama diljem svijeta osnovali brojne molitveneskupine u kojima to dalje njeguju. Zarnije to u najboljem smislu obnova Crkve okojoj je papa Ivan Pavao II. govorio cijelogsvog pontifikata?Fra Slavkova uloga u tome bila je golema.Uvijek je bio neumoran kad je molitvau pitanju. Svejedno je li riječ o predmoljenjukrunice i uvodima u pojedina otajstva,ili je riječ o klanjanju pred Presvetim ili očašćenju križa Kristova ili pak o križnomputu koji je toliko puta predmolio uz Križevac,fra Slavko je uvijek unosio svega sebe,darujući hodočasnicima dio svog bogatogduhovnog iskustva. Ali i njegov iznenadani neočekivan odlazak može se shvatiti kaosvojevrsna poruka, kao odgovor onima kojisu znali reći: Da nema njega, ne bi bilo niMeđugorja. Nakon njegove iznenadne smrti,svjedoci smo, broj hodočasnika je u stalnomporastu, a Međugorje i dalje jednako zračiduhovnom snagom. Ipak njemu pripadajuneprolazne zasluge što je ogromnu duhovnuenergiju kojom zrači to mjesto znao stavitiu određene molitvene oblike koji će trajati inakon njega.Evanđelje i snaga ozdravljenjaUstvrdismo malo prije da je kršćanstvoterapeutska religija, što se može činiti čudnimsamo onom tko ne pozna izvorno, novozavjetnokršćanstvo ili, bolje rečeno, tkopozna samo ove današnje, nažalost najčešćeod racionalizma ogoljene oblike kršćanstva,gdje više nema ni terapeutske ni mističkecrte. Takvo kršćanstvo često je svedeno napuki kršćanski svjetonazor ili je poprimilooblik neke opće religioznosti i zato nikakvočudo da je beživotno i da se ne može ničimnametnuti na danas bogatom tržištu šarolikihi sumnjivih oblika religioznosti. Brojnisuvremeni kršćani kao da su davno zaboravilida Isus nije samo propovijedao, nego daje i liječio, zapravo iscjeljivao čitava čovjekai da je tu istu vlast predao i svojim učenicima,zajedno s poslanjem propovijedanja.U Međugorju je ta izvorna snaga kršćanstvaod početka na djelu i u svakidašnjojpraksi molitve za ozdravljenje, ali još višeu snažnim i proživljenim ispovijedima kojeponovno imaju terapeutsku dimenziju. I najednom i na drugom području fra Slavko jedarivao svega sebe. Nezaboravne su njegovemolitve za ozdravljenje u kojima je znaotako uvjerljivo Bogu preporučivati ne samosvakog bolesnika, nego i imenovati svakubolest i patnju, moleći istodobno za iscjeljenjei duše, i duha, i tijela, ali proseći isto takoi duhovnu snagu za nošenje životnih križeva.U njegovim molitvama svaki bolesnik semogao osjetiti osobno dodirnutim i preporučenimBogu.S vremenom je fra Slavko sve više prepoznavaoonu vrstu modernih bolesnika kojimaje danas potrebna posebna pomoć, ato su ovisnici o drogi. Takvima je poklanjaosate i sate vremena u strpljivom razgovoru imolitvi za njih. Kad je talijanska časna sestraElvira odlučila za takve u Međugorju otvoritikuću u kojoj bi se odvikavali i liječili, živećiGospine poruke, u fra Slavku je našla najupornijegzagovornika i podupiratelja. Nikadmu nije bilo teško, uza sve svoje brojne obveze,pohoditi tu kuću, slaviti s njima Euharistiju,biti na raspolaganju za ispovijed ilijednostavno za razgovor. Među njima se svremenom razvio snažan osjećaj povjerenjai prijateljstva. Oni su u fra Slavku gledalisvog pravog duhovnog vođu i učitelja, a onu njima one kojima je nužna njegova pomoć.Fra Slavko je tu djelovao prema onoj Isusovoj:«Bio sam bolestan i pohodiste me… Štogod ste učinili jednom od ove moje najmanjebraće, meni ste učinili.»Ništa manja nije bila fra Slavkova brigaza napuštenu djecu i siročad. Za njih je stvorioprihvatilište znakovita imena «Majčinoselo». Dok su se drugi pitali od čega će seto financirati, fra Slavka je mučilo pitanjekako pomoći toj djeci. On se oslonio na providnostkoja ga nije izdala. Dobri ljudi znalisu prepoznati njegovu ljubav i brigu za tudjecu i svojim prilozima pomagati.Nije pretjerano reći da je fra Slavko potpunoživio za poruku koju je prepoznao ikojoj se stavio u službu. S tom porukom jei sam rastao i sve više širio koncentričnekrugove, postavši po njoj građaninom svijeta.Njegov život je dokaz kako je Evanđeljei danas jednako suvremeno i uspješno akonađe prave svjedoke i navjestitelje. Zato ćeostati nadahnuće i izazov svim svećenicima,a posebno onima koje će zapasti da rade uMeđugorju.Rujan 2006. // Broj 9 // Godište I. • 37

Sjećanje na prve dane (nastavak sa str. 17)ske plantaže i vinograde kretale su se u rukavcimaskupine ljudi i stapale se pod brdomu živopisnu rijeku hodočasnika koji su slijedilipjesme i molitve one najglasnije grupesve do u po brda što ga zovu Podbrdo gdjestajaše križ iz dva deblja suharca s obješenimkrunicama, medaljicama, škapularima iraznim sličicama i fotografijama, očito onihkoje su hodočasnici preporučivali Gospi unjihovim molitvama i vapajima. Zanimljivoje da, iako sam krenuo posve sam jer samtako i želio, nikako nisam mogao biti sam!Tako sam se već u Podbrdu našao u jednojskupini koja me slijedila u svemu što bih činio.Htio sam u neku ruku biti neprimjetan,a sada sam se najednom našao u položajuda me slijedilo sve više ljudi. Domaćini izzaseoka Podbrdo, koji su se gostili sa svojimposjetiteljima, pozivali nas na okrjepu inudili bukarama punim mirisave žilavke ilisokovima ili barem čašom vode. Kako smose ljubaznim domaćinima redom zahvaljivalijer je svima stalo što prije stići na mjestoGospina ukazanja, zaklinjali su nas da svratimomakar pri silaženju s Brda ukazanja.Budući smo bili u još većoj skupini koja sepovećavala osobito tijekom molitve i boravkana mjestu ukazanja, vrlo se zanosno pjevaloi molilo i prilikom silaženja s brda, pasu samo rijetki, ožednjeli, prihvaćali ponuđenuokrjepu. Pošli smo k Vickinoj kući i nakonkraćeg susreta s njome, u vrijeme ukazanja,oko 18 sati, završili smo u crkvi kojuje naša skupina učinila pretijesnom. Uokolocrkve već se tada ispovijedalo kao što se činii danas. U pamćenje mi se urezala slika dugihredova pred ispovjednicima i skrušenostbrojnih penitenata golih koljena na oštrojsuhoj travi i na od suše raspucanoj zemlji.Beskrajna strpljivost i susretljivost sviju potpunosu me osvojile, tako da sam i opet jošsnažnije povjerovao riječima biskupa Žanićakako u Međugorju djeluje prst Božji.Župa Međugorje – mjesto zahvalnostiNa večernjoj smo se Misi u crkvi našli sVasiljima, mojim domaćinima s kojima samse vratio u selo na počinak. Upoznali su mes čitavim svojim selom i mnogim drugim župljanimajer su gosti, osim hodočasnika, većbili krenuli svojim kućama u Trežibat, Čapljinu,Humac, Ljubuški i Čitluk.Teško se bilo rastati od tako spontano nastalogpoznanstva, a duh Međugorja koji jesnažno djelovao pretvarao je to u bliskosti prijateljstvo ravno bratstvu kakvo međunama stvara Duh Gospodnji kad smo jedanprema drugome otvoreni.To je učinak Međugorja za mog prvog susretas njime. Ponio sam u srcu puno uspomenai dojmova, punu romarsku torbu kamenčića,kitica smilja i šipaka, zemlje i suharacas mjesta Gospinih ukazanja i, nadasve, željuda se ponovno vratim, ako ne prije, opet zaiduću Jakovlju. Razdao sam svoje ˝relikvije˝i o Međugorju govorio u svakoj prigodi, a posebnosam pohodio samostan Male braće uZvonimirovoj kod Gospe Lurdske i na Kaptoluu Zagrebu te kod Kapucina u Rijeci i, dakako,Franjevački samostan sv. Antuna u Puli, s kojimsam bio posebno povezan preko prijateljaredovnika patra Bernarda Barčića i patra StankaŠkunce. Jasno, nitko od mojih prijatelja, odmoje mnogobrojne braće, roditelja, supruge idjece nije ostao ravnodušan na moje iskustvoMeđugorja. Doživljaji su bili tako duboki dasam već sljedeće godine ponovno došao i moliou crkvi, na Brdu ukazanja, na Križevcu teposjetio svoje prijatelje Vasilje.Kasnije sam još održavao veze s Međugorjemi imao sam divnih trenutaka duševnograspoloženja potaknuta duhovnošćukoja se tamo stvarala – molitva, praštanje,post i pomoć braći u nevolji, ali kao da susve to bili odjeci i poticaji s prvog hodočašća.Držao sam sebičnom činjenicu da samdvaput hodočastio sam, pa sam nakon jednepropuštene godine nastojao više zainteresiratisvoju suprugu. Tako smo o Velikoj Gospi1984. krenuli moja supruga Ljiljana i ja tesada već pokojni Andrija i Josefina Varga izPule. To moje treće hodočašće doživio samkao zrelije i usredotočio se više na pokorničkudimenziju s obzirom da smo svi četveroisticali isto – kako je Međugorje sa svojimpostajama uspona na Podbrdo, ispovijedina otvorenom kod crkve i križnim putemna Križevac najprikladnije mjesto za dobruispovijed i zahvaljivanje Gospi – KraljiciMira na daru onog nepomućenog mira kojismo još dugo nosili u svojim srcima. Što jevrlo važno, da se duže odražavalo i na našimbračnim odnosima, prema bližnjima i na poslu.Očito, koliko smo ja i moji suputnici dobiliobilje milosti za moja tri i njihovo jednohodočašće u Međugorje, da su i oni milijunihodočasnika sa svih strana svijeta za ovoviše od četvrt stoljeća trajanja međugorskihGospinih ukazanja primili toliki bezbroj raznihmilosti i plodova. Međugorje je mnogepreusmjerilo – po Mariji k Isusu, na štouporno poziva punih 25 godina: OBRATITESE I VJERUJTE EVANĐELJU!Podbrdo 1981.38 • Glasnik mira // Međugorje

Tjedni molitveni program– zimski raspored (od 11. rujna do 1. svibnja)Sve o događajima u Međugorjui odjecima u svijetu i KatoličkojCrkvi čitajte u novommjesečniku - Glasniku mira.Čitajte i preporučite drugimaGlasnik mira, mjesečnikInformativnog centra “Mir”Međugorje.Surađujte u Glasniku mira,pišite nam o svojim iskustvima.Pretplatite se na Glasnik mira.Godišnja pretplata (12 brojeva):30 KM/120 KnPONEDJELJAK I UTORAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceSRIJEDA7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeČETVRTAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Krunica- U došašću, u božićnom vremenu i u vremenu kroz godinu: radosna otajstva i otajstva svjetla- U korizmi: otajstva svjetla i žalosna otajstva- U uskrsnom vremenu: otajstva svjetla i slavna otajstva18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Euharistijsko klanjanjePETAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Križni put uz Križevac17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Čašćenje KrižaSUBOTA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeNEDJELJA I BLAGDANI8, 11, 18 h Sv. Mise na hrvatskomIspovijedPrije podne za vrijeme MisePrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti sa svjedocimaPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Krunica na Brdu ukazanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceRujan 2006. // Broj 9 // Godište I. • 39

I KRIŽ JE BIO U BOŽJEM PLANUKAD STE GA SAGRADILI