zaljubi u vječni život
Želim, djeÄice, da se svaki od vas zaljubi u vjeÄni život - MeÄugorje
Želim, djeÄice, da se svaki od vas zaljubi u vjeÄni život - MeÄugorje
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Godište IV. • Broj 2 • Međugorje • Veljača 2009. • Cijena 2,5 KM / 10 knŽelim, dječice, da se svaki od vas<strong>zaljubi</strong> u <strong>vječni</strong> <strong>život</strong>
Draga djeco!I danas vas pozivam na molitvu. Neka vam molitva bude kaosjeme koje ćete staviti u moje srce, koje ću predati za vassvomu sinu Isusu za spas vaših duša. Želim, dječice, da sesvaki od vas <strong>zaljubi</strong> u <strong>vječni</strong> <strong>život</strong> koji je vaša budućnost i davam sve zemaljske stvari budu pomoć kako biste se približiliBogu Stvoritelju. Ja sam s vama ovoliko dugo jer ste na krivomputu. Samo uz moju pomoć, dječice, otvorit ćete oči. Puno jeonih koji živeći moje poruke shvaćaju da su na putu svetostiprema vječnosti.Hvala vam što ste se odazvali momu pozivu!(25. siječnja 2009.)Snimio Tvrtko BojićGLASNIK MIRAUtemeljitelj i nakladnik:Informativni centar “Mir” MeđugorjeGlavni urednik: Krešimir ŠegoLektor i korektor: Dragan NaletilićAdresa:Glasnik mira, Gospin trg 188266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 650 200; 653 325Faks: 00 387 36 651 300Služba pretplate: 00 387 36 653 342E-mail: glasnikmira@medjugorje.hrInternet: www.medjugorje.hrGrafičko oblikovanje:Marin Musa //ČestitkaDUHOVNA OBNOVA -MEĐUGORSKA RAZDJELNICAMi se nalazimo na izvoru milosti. Osjećamo, međutim, kako je došlodo stanovita zamora, zahlađenja, splašnjavanja početnoga zanosa.Doživljavamo kako se rastače duhovna jezgra same župe. Kako naszapljuskuje i zahvaća duh svijeta, protivan Duhu Isusa Krista. Svimanama treba obnove i obraćenja. Isus je najžešće riječi uputio upravoprotiv mjesta u kojima se dogodi najviše njegovih čudesa, Kafarnaumu,Betsaidi i Korozainu. Oni bijahu svjedoci milosti i čudesnih znakova, ali sene obratiše.fra Tomislav PervanTisak: Fram-Ziral, MostarUplata pretplate: Informativni centar“Mir” Međugorje d.o.o., „Glasnik mira“Iz BiH u KM:Unicredit BankŽiroračun broj 33 8120 2 20114 5352Iz svih stranih zemalja:Unicredit Bank, SWIFT: UNCRBA 22IBAN: BA 39 3380 6048 0281 0221Iz RH u HRK:Societe generale - Splitska banka d.d.,Nalog 14Broj računa: 2330003-5100201682Iz RH u EUR :Societe generale - Splitska banka d.d.Nalog 14, SWIFT: SOGE HR 22IBAN: HR 17 2330 0035 1002 0168 2Iz BiH i RH pretplatu se može uplatiti ipoštanskom uplatnicom.Upamćenju ∑ svijeta, naroda, obitelji,pojedinaca ∑ postoje nadnevciprema kojima se i od kojih seračuna vrijeme. Oni su nešto kao razdjelnicai obratnica u povijesti. Tako bijaše spojavom Isusa Krista na svjetskoj pozornici.Računamo vrijeme prije i poslije Krista.Jednako imamo i kroz cijelu potonjupovijest stanovite nadnevke koji su utiskivalisvoj neizbrisivi biljeg tijeku povijestii ljudske misli. Ove se godine prisjećamo800. obljetnice utemeljenja franjevačkogreda u Crkvi te Franje kao najznamenitijepojave u minulom tisućljeću.Naši su stari govorili o ‘prevratu’ kojise zbio nakon onoga zlosretnog rata, kadU ovome broju pročitajte:je na ovim prostorima zavladala komunističkastrahovlast, a ti isti komunisti govorilisu o ‘oslobođenju’. I mislili su kako jenjihova budućnost, kako će oni određivatisudbinu pojedinaca, obitelji i naroda, kakoće moći izbrisati s lica zemlje vjeru i vjerovanjeu Boga, kako će nas ‘osloboditi’ odvjerskih i povijesnih ‘zabluda’.Čvrsta vjera u obrani slobodeU međugorskoj se župi dogodila prijelomna,gotovo prevratna godina 1981. Povijestove župe može se računati na vrijemeprije onih događaja vezanih uz tvrdnjemladih iz Bijakovića kako im se ukazujeGospa te u vrijeme nakon te razdjelnice. TaFotografiju na naslovnici snimio fra Miljenko ŠtekoCijena pojedinog primjerka:2,5 KM/10 knGodišnja pretplata (12 brojeva)BiH: 30 KM; Republika Hrvatska: 120 kn;Zemlje EU: 30 eura; Švicarska: 50 sfr; SAD: 50 US$List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete,znanosti, kulture i športa Hercegovačkoneretvanskežupanije pod brojemR-05-05-42-2175-86 /06 od 12. siječnja 2006.Dekret pape Urbana VIII.U skladu s dekretom pape Urbana VIII. iuredbom II. vatikanskog koncila, izdavačizjavljuje da nema nakanu preteći sud Crkveo nadnaravnosti prirode događaja i porukao kojima je riječ na ovim stranicama. Taj sudpripada kompetentnom autoritetu Crkve,kome se izdavač potpuno podvrgava.Riječi poput «ukazanja, čudesa, poruke»i slične imaju ovdje vrijednost ljudskogsvjedočenja.POZVANI NA PUTSVETOSTIPoruka za sadašnjitrenutakS GOSPOM U 21.STOLJEĆEfra Ljudevit RupčićRAZUMJETIMEĐUGORJEArnaud DumouchKORIZMA UŽIVOTUSV. FRANJEfra Miljenko ŠtekoDUHOVNAOBNOVA U ŽUPIMEĐUGORJEprof. dr. TomislavIvančićMEĐUGORJEJE ŽIVOEVANĐELJEFedele Cadamuro OCDVeljača 2009. // Broj 2 // Godište IV. • 3
PromišljanjePromišljanjeje godina povijesna razdjelnica, koja je bila nešto nalik biblijskom mimohoduoko Jerihona. Prisjetimo se kako su Izraelci, nakon desetljećalutanja pustinjom, došli pod utvrđeni grad Jerihon. Trebali su ga osvojiti,ali nisu mogli svojim silama. Danima su molili i obilazili utvrđenigrad, dok Jerihon na kraju nije na jeku trublja pao i urušio se. Svojimsilama nisu to mogli, ali je došla pomoć s Neba, molitvama i mimohodnimpjesmama.Slično se dogodilo i nakon onih prijelomnih događaja u ovoj župi.Oni bijahu nešto kao jerihonske trublje najave slobode i pada komunizma.Stariji se ovdje u župi dobro sjećaju zanosa prvih mjeseci igodina, ali i komunističkih odmazda i prijetnji. Ništa nas nije moglosmesti u čvrstoj vjeri i uvjerenju, svi smo bili jedinstveni u obrani, ali imolitvama da se konačno rodi sloboda na ovim prostorima.Krajem osamdesetih urušio se komunizam, ali je domalo uslijediorat sa svim svojim posljedicama. Točno na desetu obljetnicu početkabijakovsko-međugorskih događanja izbio je rat na prostorima bivšedržave. Marija je pak stalno pozivala na mir te molitvu za mir. Nijeli možda i taj zlosretni rat posljedica neodzivanja na poruke s Neba,upravo kao što se događalo i za minulih ukazanja, primjerice u La Salettu,Fatimi, Kibehu?Od vremena početaka god. 1981. stasao je u ovoj župi cijeli jedannaraštaj koji već stvara svoje obitelji i potomstvo. Broj župljana odondase udvostručio, isto tako i broj obitelji. Međugorski su događaji dubokozasjekli i urezali se u <strong>život</strong> Crkve, cjelokupne, svjetske ∑ katoličke.Vremenom je – unatoč tolikim osporavanjima – ovo postalo velikohodočasničko mjesto, tiha želja i san mnogih vjernika u svijetu, koji bitako rado ovamo hodočastili.I mi bismo se morali okrenuti onome prvomoduševljenju, svojoj prvoj ljubavi. Vidjelac izKnjige Otkrivenja u pismu hladnoj Crkvi u Efezuporučuje: “Znam tvoja djela, tvoj trud i tvojupostojanost... Ustrajan si i prepatio si zbog Imenamojega i nisi sustao. Ali ti predbacujem: ostavio sisvoju prvu ljubav. Prema tome, sjeti se odakle sipao, obrati se i opet počni činiti prva djela! Inače,doći ću i ukloniti tvoj svijećnjaks njegova položaja!” (Otk 2,2-5).Ne ostavljajmo prvu ljubavMi se nalazimo na izvoru milosti. Osjećamo, međutim, kako je došlodo stanovita zamora, zahlađenja, splašnjavanja početnoga zanosa.Ništa nova pod suncem. Iste tijekove možemo slijediti u cjelokupnojBibliji, i u Starom i u Novom zavjetu. Prorok Jeremija dovikuje svojimsuvremenicima: “Ovako govori Gospodin Bog: Stanite na negdašnjeputove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njimepođite i naći ćete spokoj dušama svojim! Ali oni rekoše: ‘Ne želimoići’” (Jer 6,16).I mi bismo se morali okrenuti onome prvom oduševljenju, svojojprvoj ljubavi. Vidjelac iz Knjige Otkrivenja u pismu hladnoj Crkviu Efezu poručuje: “Znam tvoja djela, tvoj trud i tvoju postojanost...Ustrajan si i prepatio si zbog Imena mojega i nisi sustao. Ali ti predbacujem:ostavio si svoju prvu ljubav. Prema tome, sjeti se odakle si pao,obrati se i opet počni činiti prva djela! Inače, doći ću i ukloniti tvojsvijećnjak s njegova položaja!” (Otk 2,2-5). Jest, prepatili smo mnogotoga zbog Njegova Imena, nismo ni sustali. Nu, nismo li ostavili svojuprvu Ljubav? Svi dobro znamo što znači ostati u mraku kad nestanestruje. A pogotovo u duhovnom mraku, bez orijentacije.Doživljavamo kako se rastače duhovna jezgra same župe. Kako naszapljuskuje i zahvaća duh svijeta, protivan Duhu Isusa Krista. Svimanama treba obnove i obraćenja. Isus je najžešće riječi uputio upravoprotiv mjesta u kojima se dogodi najviše njegovih čudesa, Kafarnaumu,Betsaidi i Korozainu. Oni bijahu svjedoci milosti i čudesnih znakova,ali se ne obratiše. Stoga smo i mi odlučili krajem siječnja održati užupi višednevnu duhovnu obnovu, koju je predvodio nama znani prof.dr. Tomislav Ivančić. On je u župi nazočan još od davne 1982., pomnoje pratio sva zbivanja u ovoj župi, duhom je i srcem vezan uz duhovnagibanja koja su potekla odavle, iz međugorske župe. Ovdje je većimao duhovne obnove i toliko je puta nastupao na seminarima i propovijedaos oltara, u našemu Glasniku bio nazočan kroz mnoge razgovoreu kojima je nedvojbeno potvrdio kako je ovdje u Međugorjumilost i Nebo na djelu.On nas je rukom i riječju iskusnika pokušao približiti Gospodinui Njegovoj Majci. Na nama je iskoristiti dar milosti i Duha, moliti zablagoslov i bogate plodove te obnove, odazvati se i pomno pratitišto danas Duh poručuje župi Međugorje. Bez Božjega Duha nemogućeje imati blagoslov u <strong>život</strong>u i radu. Znamo koliko nam je s Nebadano, znamo koliko smo toga vremenom obećavali i obećali, ali istotako znamo što je i nama obećano, ustrajemo li na Božjem i Marijinuputu. Sjetimo se samo apostolskih i kršćanskih početaka.Prijateljstvo s IsusomPred Velikim vijećem apostoli su jednostavno priznali kako nemogu šutjeti o onome što su vidjeli i čuli (usp. Dj 4,20). Apostoli senisu dali smesti, a smetnje i zapreke s kojima su se suočavali bivalesu samo novim prigodama govoriti o onome što su doživjeli i iskusilis Isusom. I tako su se rodile misije. Bez ičije pomoći, osim one sNeba. Nitko nije nikoga prisiljavao postati vjernikom, kršćaninom.Kršćanstvo se širilo i proširilo osobnim svjedočanstvom i djelovanjemDuha Svetoga, koji je otvarao vrata i srca za Radosnu vijest.Rana Crkva, prvi kršćani, izgovarali su odlučno svoj ‘ne’ svijetui grijehu, i svoj ‘da’ Isusu Kristu, punini <strong>život</strong>a, <strong>život</strong>u što ga jeIsus obećao svojima, <strong>život</strong>u koji su ljudi doživljavali kao sreću i smisao.Isus ih nije razočarao, i zato su mogli podnijeti progone i mučeništva.I ako bismo htjeli sažeti svoja iskustva s Isusom i Marijom u jednutemeljnu melodiju, onda bismo je mogli imenovati riječju ‘prijateljstvo’.To je ona crvena nit koja se provlači kroz sve ove godine.Isus nas poziva u svoje društvo, on nas čini svojim prijateljima, toje prijateljstvo veliko blago, utjeha i radost. I to nam pomaže prihvatitinjegov poziv koji je uputio prvim učenicima: “Dođite i vidjetćete!” (usp. Iv 1,39).Prijateljstvo s Isusom uključuje da mu vjerujemo, da se u nj pouzdajemo,njegovu riječ slušamo, njega u pričesti primamo, njemuse u euharistiji klanjamo, njegovo društvo tražimo, da tražimo vrijemei mjesto za susret s njime. Pa i nakon grijeha i otpada, upravokao Petar koga je Isus pogledao, a on gorko zaplakao i stao lijevatisuze okajnice (usp. Lk 22,61sl.). To je jedinstveni pogled Prijatelja, alii Majke. Isplati se biti i ostati na tome putu. I biti kvasac koji će zahvaćatii mijenjati ljude što navraćaju ovamo, u potrazi za Bogom.4 • Glasnik mira // Međugorje Veljača 2009. // Broj 2 // Godište IV. • 5
Poruka za sadašnji trenutakPoruka za sadašnji trenutakPOZVANI NAPUT SVETOSTIKad Gospa poziva na molitvu, tu se prije svega misli na zajedničku molitvuu obitelji. Najljepša je ona molitva koju zajedno molimo s Gospom i idemoputem koji vodi k našem Spasitelju, spasenju i spasenju svijeta.Molitva je najlakši način da susretnemoIsusa, koji je smisao našeg<strong>život</strong>a. Onaj koji moli nikada negubi nadu, pa ni onda kada se nađe u teškimsituacijama ili čak, ljudski gledano, ubezizlaznom položaju.Snimio Siniša HančićPozivam vas na molitvuU povijesti Crkve bilo je mnoštvo izvanrednihprimjera molitve koja je bila žarčašto su bili teži uvjeti <strong>život</strong>a. Dovoljnoje spomenuti se, da tako kažemo, modernihsvetaca – Edith Stein i MaksimilijanaMarije Kolbea, koji su svoje <strong>život</strong>e završiliu koncentracijskom logoru u Auschwitzu.Edith Stein tri dana prije svoje smrti, većspremna na sve, kaže: “Sve do sada sammogla dobro moliti”, i nastavlja s molitvom:“Zdravo križu, nado jedina”. Molitvaje bila snaga koja ju je jačala u najtežimtrenutcima <strong>život</strong>a. Slično je bilo i s MaksimilijanomKolbeom koji, da bi spasio <strong>život</strong>drugoga čovjeka, svjesno ide u smrt. Umireu zatvoru 1941. godine. Posljednje njegoveriječi bile su zaziv: Zdravo, Marijo.Osnovni uvjeti ispravne molitve su: ljubaviznad svega, iskrenost, poniznost ihrabrost da dođemo do Gospodina. Gospanas u poruci od 25. siječnja ove godine,kao i toliko puta do sada, poziva namolitvu. Ujedno nam daje i odgovor zaštonas poziva: jer će molitva biti “kao sjemekoje ćete staviti u moje srce, koje ću ja predatiza vas mome sinu Isusu za spas vašihduša”. Put spasenja je put molitve. KadGospa poziva na molitvu, tu se prije svegamisli na zajedničku molitvu u obitelji. Najljepšaje ona molitva koju zajedno molimos Gospom i idemo putem koji vodi k našemSpasitelju, spasenju i spasenju svijeta. Putmolitve je put koji nas vodi k Isusu. Zatoje bitno moliti srcem, a to znači moliti cijelimbićem.Zaljubite se u <strong>vječni</strong> <strong>život</strong>Mi rijetko razmišljamo o vječnom <strong>život</strong>u,premda je čovjek stvoren za <strong>vječni</strong> <strong>život</strong>u zajedništvu Božje ljubavi, jer: “Bog hoćeda se svi ljudi spase” (7 Tim 2,4). Treba imatina umu i poznate riječi sv. Augustina: “Bogte je stvorio bez tebe, ali te ne će spasitibez tebe, bez tvoga sudjelovanja”. Postojerazličite prepreke koje stoje na našem putuprema vječnosti. Prije svega, to su ovozemaljskestvari koje su kao mrena na našimočima koja nam ne dopušta da se <strong>zaljubi</strong>mou <strong>vječni</strong> <strong>život</strong>, koji je naša budućnost. ČitajućiKnjigu postanka vidimo kako je Bog pozvaočovjeka da mu bude suradnik na zemlji.Čovjek je od Boga primio zapovijed dasebi podloži zemlju: “Plodite se i množite inapunite zemlju i sebi je podložite…” (Post1,28). Mi smo pozvani služiti se, a ne robovatistvarima kao što su televizor, mobitel,novine, namještaj, automobil i tako dalje.Naša domovina nije na zemlji. Mi smo ovdjesamo prolaznici. Pozvani smo ne samoda kraljujemo i vladamo zemljom, nego ida se na njoj spremamo za vječnost. Vratakraljevstva Božjega su svima otvorena jerna putu spasenja nema povlaštenih. “Put u<strong>vječni</strong> <strong>život</strong> svima je otvoren, ali je uzak jerje zahtjevan; zahtijeva zauzimanje, odricanje,mrtvljenje vlastite sebičnosti” – poučavanas papa Benedikt XVI.Iako je put u nebo uzak i zahtjevan, istodobnoje otvoren svima koji žele nasljedovatiKrista. Ne bismo smjeli pasti u napastpa pomisliti kako su za spasenje dovoljnasamo dobra djela. Djela ništa ne vrijedeako nemamo snažnu vjeru u Isusa Krista.On je rekao: “Ja sam došao da imaju<strong>život</strong>, i to da ga imaju u izobilju” (Iv 10,10).Što nam koristi ako sav svijet zadobijemo,a sami sebe izgubimo (usp. Lk 9,25). Isus tojoš jače naglašava u Markovom Evanđelju:“Tko izgubi <strong>život</strong> poradi mene i Evanđelja,spasit će ga” (Mk 8,35). Smrt nema posljednjuriječ. Smrt je samo prijelaz iz ovog<strong>život</strong>a u <strong>život</strong> <strong>vječni</strong>. Zato uvijek trebamobiti spremni kao da će se susret s Gospodinomdogoditi još danas.Na krivom smo putuGospa u posljednjoj poruci daje i odgovorsvima onima koji se pitaju zašto se ukazujetoliko dugo. Ona kaže: “Ja sam s vamaovoliko dugo jer ste na krivom putu”. Bitina krivom putu znači biti daleko do Boga,imati tvrdo i okorjelo srce. Glavni pokazateljida je netko na krivom putu su: nemir,grižnja savjesti, nezadovoljstvo, stres, patnja,pritisak iznutra i izvana. Na krivomputu su i svi oni koji ne poštuju crkvene zapovijedi,čine teške i smrtne grijehe, stavljajusebe uvijek na prvo mjesto, koji uvijekmoraju biti u pravu. Osjećaju se bespomoćno,traže pomoć i rješenje problema posvudaosim u Bogu. I zato se s pravom namećepitanje: Kako promijeniti put, prijeći slažnog, krivog puta i krenuti putem Istine?Gospa je s nama ovoliko dugo kako bi nampomogla da nam se otvore oči za prave vrjednote,za Isusa Krista. Čitajući Sveto pismomožemo jasno spoznati što znači daje Isus naš put. Ići ispravnim putem značibiti slobodan od potlačenosti grijeha i postatiljubljeni sin Božji ili kćer Božja.Na kraju poruke Gospa ohrabruje onekoji su se odazvali njezinu pozivu i kaže:“Puno je onih koji živeći moje poruke shvaćajuda su na putu svetosti prema vječnosti”.Svaki je čovjek od iskona pozvan naput svetosti i neporočnosti. Svatko imasvoj put, a cilj je isti: Božje kraljevstvo, tojest sami Bog. Ova poruka sve nas potičeda se popravimo i ponovno donesemo odlukuda ćemo još više rasti u svetosti i predanjuIsusu.Søren KierkegaardGOSPODINE, BITI U TEBI, TO JE SVETo je sve, to je savršenstvo, to je spas.Tjelesne oči zatvoriti, oči srca otvoritii uroniti u tvoju nazočnost.Sabrat ću sebe i svoje rastresenostii povjeriti se tebi.Sebe stavljam u te kao u veliku ruku.Nije mi potrebno govoriti da ti čuješ.Ne treba mi brojiti čega nemam,niti treba govoriti tebi što se na ovom svijetu događai zašto nam je potrebna tvoja pomoć.Snimio Tvrtko BojićNe želim bježati od ljudi niti im izmicati.Ne ću mrziti buke ni jurnjave.Želim ih samo uključiti u svoju šutnjui biti pripravan za tebe.Htio bih šutjeti umjesto svih što trče,što buče, što su rastreseni,imati vremena umjesto svih što vremena nemaju.Sa svojim osjetilima i mislima čekam da ti dođeš.Gospodine, u tebi biti, to je sve, što za sebe molim.Time sam izmolio sve što mi treba za vrijeme i za vječnost.Što god je moja molitva bivala pobožnija i usrdnija,sve manje sam imao što govoriti.I na kraju posve sam umuknuo.I, postao sam slušatelj.A to je nešto posve suprotno od govora.6 • Glasnik mira // Međugorje Veljača 2009. // Broj 2 // Godište IV. • 7
PromišljanjePromišljanjeS GOSPOM U 21.STOLJEĆE (II.)Usvezi s tim je Gospina poruka Mira,koji obuhvaća i istodobno nadilazisve što čovjek može poželjeti iostvariti. To nije samo stanje poslije rata,još manje držanje pobijeđenih i porobljenih,a pogotovo nije stanje mrtvih. Do Miračovjek uopće ne može doći sam sobom,nego ga samo može primiti na dar. Jer, Mirje sam Bog koji je u Kristu postao “naš Mir”(Ef 2,14). On je čovjekova egzistencijalnapotreba, a nije ni čovjekovo djelo ni zasluga.On je dar, koji od čovjeka očekuje voljuda ga primi.MirPotreba Mira povezana je s čovjekovomnaravi. Bez Boga u sebi čovjeku nije mogućebiti normalan čovjek niti se ponašatiljudski.Inventura čovjekova srca pokazuje da unjemu postoje brojne neograničene težnjei želje. Svakoj želji odgovara određeno dobrokoje ju može zadovoljiti i smiriti. Akone dođe do zadovoljenja, nastaje u srcunapetost, nervoza, nemir i, konačno, strastvenapotjera za željenim dobrom radi kojegse čovjek ni pred kim ne zaustavlja nitisusteže od bilo kakvih sredstava samo dato dobro može postići. Prema potrebi, služise lažju, zavaravanjem, nasiljem i ratom.Bez Boga u sebi, čovjek ne može Boganaći. Sve što umjesto toga nalazi je gubitak,put kojim ga traži zabluda, a sredstvakojima se služi kontraproduktivna.Neograničene želje, prije svega želja za<strong>život</strong>om, ljubavlju, slavom i bogatstvomne mogu se zadovoljiti nikakvim ograničenimdobrom. Jer neograničena želja tražineograničeno dobro. A sve je u vremenu iprostoru ograničeno. Samo je Bog neograničen.I samo on može ispuniti želju za neograničenim.Nemir koji se krije u čovjekovusrcu i koji se nužno prenosi na vanjskifra Ljudevit RupčićČovjek i narod bez Boga osuđeni su na uništenje. Neobraćeni čovjekje leđima okrenut Bogu i stoga njegova budućnost kao posljedicagrješne prošlosti može biti samo užasna. A budućnost koja nijeoslobođenje i spas, nije budućnost, nego pakao. Gospa želi svepovesti Isusu, jer je on čovjekovo spasenje.svijet, znak je odsutnosti Božje u čovjekui njegove frustriranosti. Samo u Bogu –ali ne u Bogu koji je samo na nebu ili u crkvi,nego u Bogu koji je u čovjekovu srcu –može čovjek naći Mir.Odsutnost Boga u čovjekovu srcu čini odnjega razbojničku špilju iz koje izlaze nemir,mržnja, zavist, ratovi i sva druga zla.Prema tome, Mir je najvrjednije što čovjekutreba. Mir je najvrjednija Gospina porukau Međugorju, cilj kojemu je sve ostalopodređeno. Zato je razumljivo što je Gospaveć na prvi dan svojeg dolaska držalau svojim rukama dijete Isusa. To je najdragocjenijaponuda i dar Gospe i stoga se ipredstavila kao “Kraljica Mira”. Taj je Mirona rodila i ljudima ponudila.U naše vrijeme Bog je strahovito odsutan,i to ima najstrašnije posljedice: razaranječovjeka, obiteljske svađe, međunarodnenapetosti, milijune obespravljenih inezaposlenih, gladnih i umirućih u bijedi,bolesti i ropstvu. Također je i tihi rat koji sevodi protiv milijuna nerođene djece posljedicaodsutnosti Božje. Štoviše, odsutnostje Boga u čovjeku, kako je otkrio prof. BalthasarStaehlin, uzrok modernim bolestima:neurozi, psihozi, depresiji...Zašto u današnjem svijetu vlada tolikinered ima svoj jedini razlog u tom što nijeBogu pripušteno prvo mjesto u čovjekovusrcu. I dok god Bog ne zauzme mjesto kojemu pripada, tragika će odbacivanja Bogavoditi apokaliptičnom finalu svijeta.ObraćenjeOva turobna, teška i nerješiva situacijačovjeka u svijetu zahtijeva brzo obraćenjeBogu. I upravo je to velika poruka MajkeBožje u Međugorju.Obraćenje je povratak cijeloga čovjekaBogu: s njegovim razumom, srcem i voljomi cijelim <strong>život</strong>om. To uključuje radikalanzaokret, potpunu promjenu prijašnjihpogleda, prijašnjih ciljeva i prijašnjeg držanjai odlučno okretanje Bogu. Obraćenjeje jedini put kako grijehom opterećeni čovjekponovno može naći Boga i u njemupravi Mir. Stoga je razumljivo što Gospauporno naglašava obraćenje: “Draga djeco!I danas vas pozivam na potpuno obraćenje.Stavite svoj <strong>život</strong> u ruke Božje” (25.siječnja 1988.).Grijeh ne rastavlja čovjeka samo odBoga, nego i od cijelog čovječanstva. Bezobraćenja pojedinog čovjeka nema obraćenjačovječanstva, a tim ni druge budućnostiosim potpune moralne i biološke propasti.Još jednom Gospine riječi: “Dragadjeco! Pozivam vas da se svaki od vas obrati.Ovo je vrijeme za vas”.Čovjek i narod bez Boga osuđeni su nauništenje. Neobraćeni čovjek je leđimaokrenut Bogu i stoga njegova budućnostkao posljedica grješne prošlosti može bitisamo užasna. A budućnost koja nije oslobođenjei spas, nije budućnost, nego pakao.Gospa želi sve povesti Isusu, jer je ončovjekovo spasenje (25. lipnja 1994.). Aliona to čini u Crkvi i po Crkvi koja “je Otajstvospasenja svijeta” (2. vat. sabor). Onaulazi u to Otajstvo kao Majka Crkve jer jojje Krist pod križem povjerio njezine članovena ljubav i brigu.Oni koji Mariju isključuju iz brige okospasenja protive se izričitoj odredbi Kristovoj.Onomu koji kaže da mu ne treba majka,najviše mu treba. A koja majka možebiti majkom bez sposobnosti rađanja djece,bez ljubavi, dužnosti i brige oko njih,posebno kad su ona u opasnosti! A nemože biti veće opasnosti po Marijinu djecunego kad ostave Boga i okrenu se svojevoljnou propast. Stoga pitanje zašto seGospa ukazuje mora biti zamijenjeno tvrdnjomda se mora ukazivati kad god procijenida je njezina majčinska intervencija utom pogledu potrebna.Crkva je zapala u krizu rasta. Na obzorjuse sve više gomilaju mutni i opasni oblaci.Svijet zaudara jer se raspada. Sol je, očito,obljutavila i nema se čim soliti. Bog je pojeftinioi, zajedno s ostalim temeljnim vrijednostima,odbačen. Čak i takozvani učeniciKristovi stavljaju u pitanje BožanstvoKristovo. Jedan čovjek, Pavao iz Tarza, učinioje Europu kršćanskom. A danas u tojistoj Europi tisuće biskupa i svećenika nemogu ili ne će ili ne znaju spriječiti da onaponovno ne postane poganskom. Strah,neizvjesnost i panika hvata Kristove učenikei apostole. Marija ih, kao i u krizi poslijeIsusova Uskrsnuća, ponovno okuplja namolitvu koja dovodi i angažira Duha Svetoga.Marija veli: “Ja sam ovu župu na posebannačin izabrala i želim je voditi” (1.ožujka 1984.). I dalje: “Draga djeco! Želimda shvatite ozbiljnost stanja i da mnogoonoga što će se dogoditi ovisi od vaše molitve”(25. srpnja 1991.). “Mijenjajte <strong>život</strong>jer ste pošli putom propasti” (24. ožujka1992.). “Ja vam nosim Mir. Ja sam vaša Majkai Kraljica Mira” (25. srpnja 1988.). TimMirom s kojim je došla želi obdariti cijelisvijet. Mir je Bog i stoga Gospa nadodaje:“Stavite Boga u svojim obiteljima na prvomjesto da bi vam on dao Mir...” (25. prosinca1991.). Ona je došla dasve ljude povede Isusu, "jeron je" – kaže im – "vaše spasenje"(25. lipnja 1994.). Alikako su se udaljili od Boga,upućuje prije toga svim ljudimariječ: “Želim vas pozvatina potpuno obraćenje”(lipanj 1990.).Treba dobro uočiti čimeje Gospa počela reformuCrkve: s Isusom Kristom usvojim rukama i radikalnimEvanđeljem vjere, obraćenja,molitve, posta i Mira.Njezini su prvi slušatelji,svjedoci i suradnici bili maleni."Moj Sin, Isus Krist,želi vam preko mene udijelitiposebne milosti", kažeona 17. svibnja 1984. Poniznostje preduvjet prihvaćanjaBoga. To se posebnopokazalo u Marije. Iako velikii gordi ne postoje predBogom, nego se takvimaprave, oni su velika preprekaBožjem dolasku. Zbog svog stava nisuvoljni prihvatiti Boga. Od njihove se “veličine”uopće ne vidi Boga, a od njihove riječine čuje Evanđelje. Naprotiv, maleni suotvoreni Bogu, traže ga i voljni su ga primiti.Zato Isus kaže: “Ako ne budete kao djecane ćete ući u Kraljevstvo nebesko”. Zatos djecom, malom i velikom, Gospa počinjesvoj pothvat oko spasenja svijeta.Marija je uzor kritičke distancije premasvemu što nije u Crkvi kako bi trebalo biti.Ne iscrpljuje se u napadima, prijetnjama izapovijedima. Umjesto toga, radi što trebada sve bude kako treba. Služi, ne gospodari;savjetuje, ne zapovijeda; ljubi, ne osuđuje.To je majčinska kritika njezinoj Crkvi. Upornaje u ljubavi, strpljivosti, savjetima i opomenama.I to je istodobno njezina kritika izapovijed Crkvi koja je već poprimila strukturemoći, vlasti i prava umjesto služenja.Nije bez razloga što Bog svojoj Crkviželi pomoći preko Marije i po njoj saniratii čovjeka i crkvene strukture, jer je njezinaMajka. U vezi s tim vrlo je značajnoda je obnovu Bog potakao preko laika.I Marija i vidioci su laici. I nisu je slučajnooni prvi prepoznali i prvi se priključilinjezinu pothvatu. Iako su se s vremenomtomu priključili i drugi, laici su i dalje ostaliglavnim širiteljima njezinih poruka pai njihovim vršiteljima. To je rehabilitacijalaičke karizme, koja je u današnjim crkvenimstrukturama bila gotovo ugušena. Toje istodobno opomena da se prava obnovaCrkve ne može ostvariti bez laika koliko nibez hijerarhije.Osim toga, bez Marije i njezina služenjanema Crkve. A kako nema Marije beznjezina djevičanstva, supružništva i materinstva,nema ni Crkve bez tih Marijinihsvojstava. Ona je upravo u Mariji sveta,bez mane i ljage (usp. Ef 5,27). Bez Marijinihsvojstava i njihovih nositelja nemani uspješne obnove ni zdrave Crkve. Crkvaozbiljno ugrožava svoju nevinost, te se isam Papa mora kajati za to.Osjeća se potreba obnove Crkve, ali seudara putovima kojima se obnova isključuje.Protesti, kritike pa i neposlušnosttaman nepravednim zahtjevima Crkvesamo su teorija, a potrebna je praksa vjere,obraćenja i ljubavi. Bez nje nije mogućaobnova ni novim ni starim teorijama,ni u novim ni u starim okvirima. Potrebanje povratak Evanđelju. Oslobođenjeima svoje uporište samo u njemu. Tražitiga izvan Evanđelja je novi put u novuzabludu i novo ropstvo. Osim toga, pravaje sablazan da se pitanje oslobođenjauopće postavlja u Crkvi koja je s Evanđeljemu ruci.U Crkvi su ozbiljno zakazali ljudi i svise, kaže Gospa, morajuobratiti. Tomu nema alternativekoliko ni Evanđelju.ZaključakDanašnji čovjek ima velikupotrebu za Bogom dabi mogao biti čovjek. Samoako s Kristom uđe u budućnost,ući će u nju kaočovjek. I to ne će više bitiljudska, nego Kristova budućnost,jer Bog u Kristudaruje čovjeku čovjeka iBoga i u njemu mu otvarasvoju budućnost.Poslije Drugoga vatikanskogsabora nije ni u svijetuni posebno u Crkvi bilovećeg i značajnijeg događajaod Gospina ukazanjau Međugorju. Što je Saboriznio teorijski, to se u Međugorjustavlja u praksu io<strong>život</strong>voruje. To je druga“runda” Duha Svetoga, kojije u krilu Crkve, po riječimaIvana Pavla II., od Međugorja stvorio “duhovnicentar” svijeta i od malih i krhkihljudi “tvrdovratu rasu” (nadb. Dyba) hrabrihvjernika i obraćenika. To su oni silniciiz Evanđelja.Gospa je u Međugorju izašla pred cijelisvijet da zaustavi seobu naroda u Ništai otvori im svojim evanđeoskim porukamai majčinskim služenjem put u Kristovu budućnost.Čovjek bez Boga u sebi nije čovjek i stogabez njega ne može ni imati ljudske budućnosti.Umjesto nje može imati samobudućnost u koju će biti zavitlan i strovaljen.8 • Glasnik mira // Međugorje Veljača 2009. // Broj 2 // Godište IV. • 9
MeditacijaMeditacijaKORIZMA U SKROVITOSTIPogledati unutra, u svoje srce, u svoje skrivene misli i osjećaje, u svojeovisnosti o mržnji, netrpeljivosti, zavisti... zahtijeva čvrstu volju i duhovninapor. Mnogo je lakše odreći se neke hrane ili čak cijelu korizmu postitio kruhu i vodi, negoli postiti od ogovaranja, krivog prosuđivanja, laži ililažne potrebe da se bavimo tuđim poslom i tuđim slabostima.s. Dominika AnićPred nama je sedam tjedana povlaštenogaliturgijskog vremena koje nazivamokorizmom (četrdesetnicom). Ukršćanstvu ono je posebno vrijeme produbljivanjavlastite vjere – molitve i vjerničkeprakse koja za cilj ima nasljedovanje IsusaKrista i njegova evanđelja.Vrijeme je to koje mnogi nastoje iskoristitiza kojekakve duhovne pothvate ili zaodreknuća od nekih ovisnosti.Korizma je zasigurno ono vrijeme kojenam omogućuje da sebe i svoj <strong>život</strong> sagledamou istini; da vidimo gdje smo i kolikopostali robovima možda svojih vlastitihambicija, unutarnjih prisila, krivih ljudskihobzira, političkih i inih obmana… Ili pakpovrjeda od kojih se ne možemo odlijepitia zagorčavaju nam <strong>život</strong> i tjeraju nas napodmuklu osvetu. Jesmo li postali ovisni onikotinu, prekomjernom jelu ili čemu drugome– obično se fiksiramo na vidljive ovisnosti,one nam prve upadaju u oči. A onedruge, unutarnje ovisnosti, koje su u svakomslučaju razornije, često previđamo ilise ne usuđujemo s njima suočiti.Pogled unutraPogledati unutra, u svoje srce, u svojeskrivene misli i osjećaje, u svoje ovisnostio mržnji, netrpeljivosti, zavisti… zahtijevačvrstu volju i duhovni napor. Mnogo jelakše odreći se neke hrane ili čak cijelu korizmupostiti o kruhu i vodi, negoli postitiod ogovaranja, krivog prosuđivanja, laži ililažne potrebe da se bavimo tuđim poslomi tuđim slabostima. Post od hrane i pića iliodreknuće od cigareta može nam ponekadposlužiti kao zastor iza kojega pokušavamosakriti svoju unutarnju nesreću i muku.Ne želi se reći kako post nije dobar, ili kakose ne treba ničega odreći, nego se želi kazatida pred Bogom i pred sobom moramopročistiti svoju motivaciju.Svakako, vanjski znaci pokore mogu itrebaju biti znakom unutarnje otvorenostii spremnosti na promjenu. Svaki čovjekzasigurno teži za unutarnjom slobodom ičistoćom srca, a vrijeme korizme je idealnoda kroz tih darovanih nam sedam tjedanauvježbavamo takvu slobodu. Najboljeje da to bude u skrovitosti i tišini, bezvelike reklame i očekivanja da nas drugivide. Da to bude onako kako nam Isus savjetuje– učiniti da nitko osim Otac naš neprimijeti kako postimo. To je teško, pogotovodanas kad se svaki pothvat želi pokazatidrugima, kad se i duhovnost hoće javnoobznaniti – neka svi vide da ja postim,da se trapim pa će me, stoga, morati i višepoštovati, čak me i obožavati.Naš Učitelj iz Nazareta to posve drugačijegleda. On je zagovornik tajnosti, a ne reklame,zagovornik dubine, a ne izvanjskepovršnosti, vedrine u odricanju za dobarcilj, a ne okretanja oko sebe i nerazumnogmrtvljenja sebe, svoga tijela i svojih snaga.Odricanje nikad nije samo sebi svrhom,odricanje je služenje plemenitijem i višemcilju. Ako ostane samo na sebi, izraz je toduhovne sebičnosti.Prelomiti stare navikeSvi znamo kako je teško napustiti svojeuobičajeno ponašanje i svoje navike. Kakoteško odustajemo i od ustaljenih mišljenjai od okamenjenih pokreta koji nas određujui na neki način onemogućuju nam da obraćeničkiiskoračimo u novo. Zato nas zahvatival oduševljenja i divljenja kad čujemokako se netko obratio ili počeo živjeti svojuvjeru. A to je posve normalan proces.Najteže od svega jest smoći snage i prekinuti,polomiti stare navike. Zato nam liturgijskovrijeme svake godine nudi korizmuda u njoj pokušamo svjesno živjetidrugačije. Ne zato što je to postalo nekiobičaj, što to mnogi čine – odriču se nečegau korizmi – nego zato što kao pojedinacsvoj <strong>život</strong> želim svjesno uzeti u svoje rukei vidjeti kako stojim s unutarnjom slobodom,koliko u meni ima toga čega se ne bihrado odrekla, što je sraslo s mojom osobnošćui ne da se otkinuti. Ako to uspijemodijagnosticirati, prepoznati, imat ćemoosjećaj da još uvijek vladamo svojim vlastitim<strong>život</strong>om i da ga mi sami živimo a ne dasmo „življeni“ po našim potrebama. Akonas naša razmaženost tjera da stalno sebiugađamo ili da od drugih to očekujemo,vrijeme je da se odlučimo ostaviti neke navikei vježbati unutarnju slobodu. Korizmau tom slučaju može biti test naše unutarnjeslobode a ujedno i vrijeme vježbanja,ponovnoga svjesnog i slobodnog oblikovanjasvoga <strong>život</strong>a.Ali neka i to bude bez velike buke i reklame,u skrovitosti. Ne onako kao da bi svi skojima živimo morali čak trpjeti od našihvelikih odricanja. Jer ako će mi drugi morativiše služiti u mojim korizmenim “gimnastikama”,jer ako ću zbog svojih “pothvata”druge, koji to ne čine, gledati s prijeziromi sebe držati nečim iznad, onda je sve uzaludno.Korizma će mi u tom slučaju postatipromašenim vremenom, a ne vremenomvjere i milosrđa; bit će vrijeme snaženjavlastitog egoizma, koji se najuspješnije iskriva u krivom duhovnom putu.Korizma je osobito vrijeme za popravljanjenaših odnosa. U tom smislu, nitkood nas ne može procjenjivati i vrjednovatinastojanja drugih, njihove skrivene postove,njihove unutarnje borbe i odreknuća.Mjerilo rasta na duhovnome putu jestsvakidašnji <strong>život</strong>, a ne natjecanje u askezama.Naš vlastiti svakidašnji <strong>život</strong> pokazatće kakva je bila naša korizma.Istina u poniznostiVrlo bitan pokazatelj svjesnoga vjerničkog<strong>život</strong>a jest poniznost. Korizma je idealnovrijeme da i o tome razmišljamo. O poniznostio kakvoj nam govore sveti ljudi,a ne onakvoj kakvu je mi često sebi predočujemo.Poniznost kakva je poželjna zazrele ljude uključuje istinu. Moći izdržatisvoju vlastitu istinu, biti potpuno u njoj,istinu pred Bogom i pred drugima. Ne lažnuponiznost, koja nam se često sugerira,a u kojoj bismo poslušno trebali pognutiglavu ili klimati i na ono što znamo da nijenaša istina, i da nas zapravo ponižava a nečini poniznima. Prava poniznost uvijek jeistinita i dovodi do istine. Ona se ne služinikakvim jeftinim trikovima i ne trpi pretvaranje.Nama se poniznost često želi prikazatikao neizricanje svoga stava, svogamišljenja, kao podmukla i često mutna šutnja,koja nas onda opterećuje teškim mislimajednih o drugima. U tom slučaju teškoje doći do svoje vlastite istine ili, bolje, doponiznosti.Doći do vlastite istine u poniznosti, teje uzmoći i pred drugima posvjedočiti zahtijeva,prije svega, dugotrajnu i trajnu samodisciplinu.Svi znamo kako nam je teškosebi reći „ne“.Ovdje se kriju mnoge skrivene a pogubnezamke samoobmane, koje se najradijezaodjenu u odjeću asketskog lika, velikepobožnosti i lažne skrbi za druge, a ubiti je u pitanju teška sebičnost i potrebada budemo slavljeni. Naša pokazivanjaprema vani i očekivanja da nas ljudi hvalečesto onemogućuju da se u nama dogodinajizvornija od svih promjena – promjenasrca, i najveća od svih pokora – onakoju ljudi ne vide a mi se dobro sami sasobom namučimo. Ali, vjerujmo, vidi Otacnaš u skrovitosti i On će nam uzvratiti. Bitće to puna korizma, puna priprema za velikedane našega spasenja.10 • Glasnik mira // Međugorje Veljača 2009. // Broj 2 // Godište IV. • 11Snimio Tvrtko Bojić
Razgovor: Arnaud Dumouch, francuski teologRazgovor: Arnaud Dumouch, francuski teologRAZUMJETI MEĐUGORJEKoncem prošle godine objavljena je knjiga razgovora Darije Škunca Klanacs francuskim teologom Arnaudom Dumouchom, Comprendre Medjugorje.Knjiga, iz koje donosimo ulomke, uskoro će biti objavljena na hrvatskomjeziku.Od lipnja 1981. u Međugorju se događanešto neobično: svakodnevnaukazanja Djevice Marije. Nije litrajanje tih ukazanja, 27 godina, ozbiljanprigovor njihovoj vjerodostojnosti?Nikako. To nije kanonska vrsta argumenata,nego subjektivni dojam. Isto vrijediza stalna ponavljanja i dječju narav poruka.Priroda svakog ukazanja je specifičnai jedinstvena. Ako pogledamo slične sudoveo priznatim ukazanjima, evo što nalazimo:- Za ukazanja u Ulici Bac u Parizu, teolozisu sumnjali, jer Djevica kao da ne bi moglapokazati svoje srce jednako veliko kaoKristovo srce.- Za ukazanje u La Salettu, teolozi susumnjali, jer Djevica kao da ne bi moglanajaviti glad ili stajati na grani i plakati.- Za ukazanja u Lurdu, smatrali su neprikladnimda se Djevica ukaže u špilji iznadpolja sa svinjama. Drugi su govorili da seGospa (kao osoba) ne može nazvati nekimpojmom (Bezgrješno začeće).Ukratko, svako ukazanje iznenađuje, neponovljivoje.Vidioci su pitali Gospu o trajanju ukazanja.Na pitanja iz prvih dana (6. i 7.dana) imamo dva kontradiktorna odgovora:“Koliko god vi želite”, i “tri dana”.Prema ovom zadnjem odgovoru, ukazanjasu trebala prestati desetog dana, alividioci tvrde da su ju vidjeli jedanaestogdana i nadalje.Ova čudna rečenica ne može sama posebi biti kriterij prosuđivanja. Da bismoshvatili, uzmimo primjer Lurda. Gospakaže: “Ja sam Bezgrješno začeće.” Da Lurdnije priznat, danas bismo rekli: “Ta izjava jegruba teološka grješka. Gospa se ne možepoistovjetiti s nekim pojmom.” A ukazanjeje ipak priznato. Teolozi u toj izjavi nalazemnoga duboka i zbunjujuća značenja.Isto vrijedi i za Međugorje: ako jednogdana ukazanje bude priznato, teolozi ćena tu izjavu gledati pozitivno i reći će bezsumnje, kao i za čudne rečenice iz Lurda,da znače, na primjer (govorim otprilike):da će glavna poruka trajati još tri dana, teda će je zatim Gospa samo ponavljati, kaošto se majke ponavljaju. Ili pak još: da ćese Gospa ukazivati još kroz tri simboličnadana (dana polagane kušnje Crkve) i do Velikogpetka Crkve (njezinog ulaska u muku,po ugledu na svog Gospodina). Dakle, počekajmo.Mnogi ljudi smatraju čudnim impresivnibroj ukazanja u Međugorju kao ipremještanje Gospe, koja slijedi vidiocekamo god otiđu. Koje je teološko objašnjenjeove pojave?Broj ukazanja nije prigovor (ni u pozitivnomni u negativnom smislu). Riječi starozavjetnihproroka su često te vrste: dugitekstovi, ponavljanja, tajnoviti smisao. Ponekadnaprotiv, kao u knjizi o Joni, Nebogotovo ništa ne kazuje.Premještanje ukazanja tamo gdje se nalazevidioci također je pojava provjerenamnogo puta u Starom i Novom zavjetu. Naprimjer, poslije svog uskrsnuća Krist se pojavljujeposvuda, iako je više puta najavljivaoda će se ukazati u Galileji. To je posvelogično: ukazanje je upućeno ljudskom gledanjua ne nekom mjestu.Može li se Gospa ukazati istodobno narazličitim mjestima većem broju vidjelacakoji je, svaki na svojoj strani, vide uisti čas?Da. To je posebna karizma (pojavljivanjena više mjesta istodobno), dana odBoga svecima na Nebu (a ponekad i svecimana zemlji, kao svetom Martinu odPorresa koji je, iako je živio u jednom samostanuu Srednjoj Americi, spasio mnogobrodolomaca u Sredozemlju). Ta je karizma,dana od Boga, vrlo bitna u času smrtikad Krist i sveci dočekuju mnoge umirućeistodobno. Ona podrazumijeva izravnuBožju moć, jer nadilazi prirodni zakon kojinalaže da svako tijelo ima samo jedno mjesto.U slučaju Međugorja ta karizma ne ćebiti dostatna za konačnu odluku Crkve jerje lako mogu oponašati snage koje ne dolazeod Boga (za razliku od čudesa, kao što jetrenutačno ozdravljenje). (...)Nedavno sam čitala u međugorskom časopisuGlasnik mira (rujan 2007.) razgovors vidjelicom Marijom, onom koja nam prenosiporuku mjeseca. Izražava veliku radosti veliku poniznost što je u službi Gospei naglašava da treba mnogo poniznostida bi se živjelo svakodnevno s Bogom. Gospase daje ljubavlju i poziva na ljubav. ZarMarija, isticanjem ljubavi i poniznosti, nedokazuje da je u Gospinoj školi?Ja bih čak rekao da je u teološkom pogleduto sam temelj onoga što Isus dajekao specifično kršćanski u njegovom Evanđelju.Rečenica svetog Ivana (19, 34-36) nakojoj on stoji (“…nego mu jedan od vojnikakopljem probode bok pa odmah potečekrv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinitoje svjedočanstvo njegovo. On zna dagovori istinu da i vi vjerujete”) znači točnoono što je Isusovo srce, uzor za srce kršćanina:poniznost (voda) i milosrdna ljubav(krv), obje zajedno tvoreći krepost kojusveta Faustine naziva “milosrđe”.Da bismo shvatili, evo:1. Dobra zemlja: ono što Bog voli prijesvega i što je, prema Tridentinskom saboru(VI. sjednica) priprema koja dolazi odBoga u čovjeku u cijelom Starom zavjetu,to je ponizno srce koje se ne smatra višimod drugih, to je čovjek koji zna da je grješnik.To je ono što je Ivan Krstitelj propovijedaou svom pokajničkom krštenju. Poniznostje kao dobro pripremljena zemlja nakojoj se može razviti stablo <strong>život</strong>a, koje jemilosrdna ljubav.2. Drvo: oslonjen na tu pripremu, Isus jedošao propovijedati ono što izravno dajeSpasenje osobnim ujedinjenjem s Bogom,tj. s ljubavlju (Agape) žednog srca. To je krštenjeDuha Svetoga po Isusu. Izvjesno jeda Bog dolazi odmah u srce koje je pripremljenozemljom poniznosti: “Tamo gdjeima grijeha u izobilju, milosti ima u još većemizobilju”, reče sveti Pavao.3. Plodovi stabla: to su moralne vrline.Njih Bog voli jedino kad su plodovi dvijuprvih vrlina (poniznost i ljubav). Kad se posjedujete vrline, one mogu biti izvor ponosaodnosno oholosti. U tom slučaju, one subezvrijedne u Božjim očima. Svi mi poznamoosobe kreposne, ali tvrdoga srca.Vidioci iz Međugorja se uvijek diveGospinoj ljepoti. “Ja sam lijepa jer ljubim.”Zar im nije rekla: “Kad biste znalikoliko vas ljubim, plakali biste od radosti!”Ne odaje li naš svijet dojam da je ružanzbog nedostatka ljubavi?Ono što odlikuje Gospu jest da njezinoproslavljeno tijelo više ne skriva nego savršenootkriva svoju dušu. Zbog toga, kadje se gleda, ne vidi se samo lice nego kaoda se izravno vidi ono što je ona u nutrini.Upravo njezina poniznost i ljubav prvoupadaju u oči. Na zemlji, lice je maska kojačesto skriva prave vrijednosti srca. Ima daklefizički ružnih ljudi čije je srce, skrivenood svih ali viđeno od Boga, dobro. Naprotiv,ljudi koji samo izvanjski bliješte lošisu, prema onoj Isusovoj riječi (Mt 7,22-23):“Mnogi će mi u onaj dan reći: Gospodine,Gospodine, zar nismo pomoću tvoga imenaprorokovali, pomoću tvoga imena izgoniliduhove, pomoću tvoga imena čudesačinili? Tada ću im kazati: “Nikada vas nisampoznavao; Odlazite od mene, zlotvori.”Međutim, ono na što vi ciljate u vašempitanju je prava ružnoća ovog svijeta iznutra,koju se vidi samo srcem. Ona je posljedicanedostatka onih dviju ujedinjenih vrlina(poniznosti i ljubavi).Gospa se pokazala umješnom odgojiteljicom.Kako razumjeti Gospinu pedagogijuu odgoju te šestero djece iz Međugorja,posebno u odnosu na poštovanjenjihove slobode?Ako jednog dana ukazanje bude priznato,bit ćemo zapanjeni sljedećim: Gospinimpoštovanjem slobode i osobnog određivanjatih osoba koje ona slijedi.Ona ih ne nagovara da svakako uđu u samostani, kad jedna od njih odustane, onau potpunosti poštuje njezin izbor. Ukratko,Gospa je s osobama koje želi dovesti do duhovnezrelosti kroz cijeli njihov <strong>život</strong>. Onaod njih čini suradnike i prijatelje Kristove(koji trebaju djelovati vlastitim sudovima),a ne samo djecu koja čekaju upute odozgo.To je dobar znak i to je uzor za kršćane…Sveti Ignacije Lojolski, u svojoj raspravio raspoznavanju duhova, kaže da trebadobro razlikovati u duhovnom <strong>život</strong>uono što dolazi od Boga od onoga što nudiProtivnik. Kušnja oholosti, uvijek nazočna,može stvoriti pomutnju.Može li obični vidjelac razlikovati duhovesvojim vlastitim snagama ili prijeuz pomoć svog duhovnog vođe?Obični vidjelac može sam razlikovati,ako posjeduje već zreo duhovni <strong>život</strong>.No dvije glavne stvari, vezane za nedostatakduhovne zrelosti, mogu navesti osobuda sama sebe zaslijepi i da povjeruje usve i u svašta:1. Taština, koja navodi mnoge ljude dačeznu za nekim posebnim poslanjem kojedolazi od Boga. To je zaista najveća opasnost.Drugim riječima: svaka osoba kojaima žudnju i koja sanja da je “netko”, nesposobnaje sama razlučivati jer će povjerovatiu ono što joj odgovara….2. Loša radoznalost, koja nagoni da se zanimamo,za sebe i za druge, za sve što je“čudesno”. To je najčešća opasnost i vrloraširena kod onih vrlih ljudi koji idu odmjesta do mjesta ukazanja.Ali ako je jedna osoba umivena istinskomponiznošću (što je čini da se ne zavaravao samom sebi, ona zna da nemazasluga; ona zna da je kao i drugi), i akoje dovoljno dugo živjela na duhovnomplanu pa još želi osjetilne stvari, tadase može dosta lako kloniti lažnih ukazanjakoja dolaze od njezine uobraziljeili od Protivnika. Tako je sveti župnik izArsa shvatio da zapravo đavao pravi čitavniz nepodopština u njegovom župnomdvoru.Ali kako smo mi rijetko skromni i oslobođeniradoznalosti, neka treća osoba (duhovnivoditelj, kršćanski psiholog, razboritkršćanski prijatelj) može biti vrlo korisna urazlučivanju bez strasti i izvana.Trebaju li se Gospini glasnici obveznodati duhovnom vodstvu?Ne, to nije obvezno, ništa više nego zadruge kršćane. Ipak, to je veoma preporučljivo.A pomoć te treće osobe, koja mora čuvatijednu vrstu neutralne i otvorene drugosti,ima dva cilja: duhovno razlučivanjeo podrijetlu ukazanja i zaštitu od vanjskejavnosti i njezinih strastvenih uzbuđenja(za i protiv).To je bilo od koristi svetoj Bernardici:njezini poglavari su dobro razlučili, jer suse najprije držali hladno, zatim su je štitili,bilo od žestokih napada vlasti, bilo od štovanjajavnosti.12 • Glasnik mira // Međugorje Veljača 2009. // Broj 2 // Godište IV. • 13
KorizmaKorizmaKORIZMA U ŽIVOTU SV. FRANJEKorizmena pokornička stvarnost kod sv. Franje je iskren odgovor na ljubav koju mu je Bog pokazao u KristuIsusu. Sam će u Oporuci pozvati: „Svratimo, braćo, pogled na Dobrog Pastira koji je za spas svoga stada podniomuku križa“ (Op 6). Na svom obraćeničkom putu Franjo je uvijek osjećao nedostatnost. Uvijek mu se činilo damalo ili ništa ne čini kako bi Gospodinu uzvratio ljubav koju osjeća na svom smrtnom tijelu. Nošen tim snažnimosjećajima, u duboko proživljenoj vjeri, želio je novom korizmom božićno vrijeme sjediniti s vazmenim, držeći dasu Božić i Uskrs međusobno povezani, te da predstavljaju dva stožera jedinstvene tajne spasenja.fra Miljenko ŠtekoUliturgijskoj godini korizmom se nazivavrijeme priprave na Uskrs, atraje četrdeset dana – od Pepelnicedo Velikog četvrtka. U povijesnome nastajanju,prva kršćanska zajednica najprije poznajedvodnevni post, koji se u trećem stoljećuširi na Veliki tjedan, a Nicejski saborgodine 325. već je spominjao post od četrdesetdana prije Svetoga trodnevlja. Crpećibogatstvo povijesno-spasenjskih događaja,počevši od četrdesetogodišnjeg hodaBožjega naroda iz egipatskoga ropstva doizlaska i slavlja u vlastitoj domovini (Jš 5,10-12), preko iskustva Mojsijeva i Ilijina,pa sve do Isusova četrdesetodnevnoga postaza boravka u pustinji (Mk 1, 13), Crkvaovim pokorničkim vremenom dočekujeproslavu Uskrsa. Poziv je to, povrh svega,promjene srca, nutrine, uz brojna vanjskaobilježja različito ukorijenjena u mnogimkrajevnim običajima. Nakon Drugoga vatikanskogsabora, u promišljanju ovoga vremenasnažno je naglašena usmjerenostpashalnom otajstvu, te uz teme obraćenjai pokore, razmišljanje o krštenju.Povlačenje iz vreve svijetaSveti Franjo Asiški, držeći ovo pokorničkovrijeme priprave na spomen slavljapashalnoga otajstva osobitim, i nazivajućiga Korizma nad Korizmama, ipak svoja pokorničkavremena želi još proširiti, te sebiuvodi nova razdoblja pokore koja će trajatičak dvije stotine dana u godini. Narav-no, potpuno poštujući pokorničku disciplinuCrkve, on želi da priprava za Uskrsbude posebna. Zato traži od sve svoje braće,snagom ljubazne poslušnosti, da ovu korizmu,nazivljući je svetom, u potpunostiobdržavaju. Navest će to najprije u Nepotvrđenomepravilu (NPr 3), a zatim i u Potvrđenom:„svetu četrdesetnicu, tj. do Uskrsaneka poste…“ (PPr 3). Jedna zgoda u širokojlepezi Franjinih osobitosti opisuje kakoje to on sam činio povlačeći se od vreve svijeta:„Pobožni Franjin prijatelj, zbog svojeprivrženosti prema njemu, ispuni mu željui preveze ga na otok u Trazimenskomjezeru. Franjo sa sobom ništa nije uzeo ∑doli dva komadića kruha. A svoga je prijateljazaklinjao, prije nego što se otisnuood otoka, da nikomu ne govori gdje se nalazii neka ne dolazi po njega do Svetog četvrtka.Tako se rastadoše, a sv. Franjo ostadesam na otoku. Budući da ondje ne bijašenikakva skrovišta, uđe među šiblje i grmljekoje se zgusnulo nalik nekoj kolibi ili toru.Ondje je on proboravio čitavu korizmu, ada gotovo ništa nije jeo ni pio. Kad je pobožniprijatelj na Sveti četvrtak došao ponjega, našao je i ona dva komadića kruha.Jedan je bio netaknut, a od drugog je bilapojedena samo polovica. (...) Time što jepojeo samo polovicu kruha, otjerao je odsebe otrov taštine, a neprekinutim postomhtio je nasljedovati Krista” (Cvj. 7). Korizmenapokornička stvarnost kod sv. Franjeje iskren odgovor na ljubav koju mu jeSveti Franjo Asiški, držeći ovo pokorničko vrijeme priprave na spomenslavlja pashalnoga otajstva osobitim, i nazivajući ga Korizma nad Korizmama,ipak svoja pokornička vremena želi još proširiti, te sebi uvodinova razdoblja pokore koja će trajati čak dvije stotine dana u godiniBog pokazao u Kristu Isusu. Sam će u Oporucipozvati: „Svratimo, braćo, pogled naDobrog Pastira koji je za spas svoga stadapodnio muku križa“ (Op 6). Toma Čelanskiu svom Drugom <strong>život</strong>opisu kaže: „Po mnogimje naporima i teškim bolestima glasnikBožji Franjo slijedio stope Kristove.Nije stao dok nije ono, što je savršeno započeo,još savršenije dovršio.“ A prispodobaTrojice drugova svjedoči: „Suzdržavaose od hrane i pića zbog uspomene na Gospodinovumuku“ (TD 14). Činjenica kako:„iznad svega poniznost utjelovljenja i ljubavmuke toliko se duboko utisnuše u njegovopamćenje, da je teško uspijevao mislitina nešto drugo...“ (1 Čel 84), olakšavanam shvatiti Franjinu korizmu u došašću.Naime, on uvodi pokorničko vrijeme odčetrdeset pokorničkih dana i u došašću,od blagdana Svih svetih pa do predvečerjarođenja Gospodnjega, odnosno Badnjaka.I tada je postio, samujući, moleći i razmatrajući.Dobro je poznato kako se baš utom vremenu korizme došašća 1223., rodilai ideja poznatih jaslica u Grecciu. I ovuje Četrdesetnicu Franjo naložio, najprije usvom Nepotvrđenom pravilu (NPr 3), a ondai u Potvrđenom: „Neka braća poste od blagdanaSvih svetih do Božića“ (PPr 3).Božić i Uskrs, dva stožera jedinstvenetajne spasenjaNa svom obraćeničkom putu Franjo jeuvijek osjećao nedostatnost. Uvijek muse činilo da malo ili ništa ne čini kako biGospodinu uzvratio ljubav koju osjeća nasvom smrtnom tijelu. Nošen tim snažnimosjećajima, u duboko proživljenoj vjeri, želioje novom korizmom ovo božićno vrijemesjediniti s vazmenim, držeći da suBožić i Uskrs međusobno povezani, te dapredstavljaju dva stožera jedinstvene tajnespasenja. „Njegovu je pamet napose zaokupljalaponiznost što se objavila Utjelovljenjemi ljubav što se očitovala u Muci;tako je jedva htio razmišljati o nečem drugom…“(1Čel 84). Zbog vremenskog računanjai pomičnog datuma za Uskrs, ovo jepokorničko vrijeme često trajalo manje odčetrdeset dana te se stapalo s vremenomprave, velike korizme. Bonaventura u svojojVelikoj Pripovijesti piše: „Po daru se posebnepobožnosti prema Kristu od svetkovineBogojavljenja… povlačio na samotna mjestai zatvarao u ćeliju. Neprekidno se, kolikoje mogao, uzimajući neznatnu količinuhrane i pića, prepuštao postu, molitvi iBožjim pohvalama“ (LM IX,2).I dok će Franjo ovo razdoblja pokore usvom Nepotvrđenom pravilu navesti kao obvezuza sve: „neka sva braća poste... i odBogojavljenja, kad je naš Gospodin IsusKrist počeo postiti, do Uskrsa…“, u Potvrđenompravilu će to preporučiti, obogaćujućipreporuku posebnim blagoslovom, paje zato i nazvana blagoslovljena Četrdesetnica:„A one koji budu dragovoljno postilisvetu Četrdesetnicu, koja počinje s Bogojavljenjemi neprekidno traje četrdesetdana, a Gospodin ju je posvetio svojim svetimpostom, neka Gospodin blagoslovi, akoji ne će nisu dužni…“ (PPr 3).Ni ova tri pokornička vremena za Franjinudušu nisu bila dostatna, zato uvodii korizmu sv. Mihaela. Za razliku odprethodnih, ovu braći niti naređuje nitipreporuča. To je njegova intimna korizma,povezana s velikom pobožnošću premaGospi i sv. Arkanđelu. Započinjala jeu predvečerje Uznesenja Marijina, a završavalazorom blagdana sv. Mihaela arkanđela(usp. 2Čel 197). Baš u vrijeme ovekorizme Franjo je dobio Kristove rane. Sv.Bonaventura to prenosi ovako: „Dvije godineprije nego što je dušu predao nebu,nakon mnogovrsnih napora je, vođenprovidnošću, došao u osamu na visokugoru koja se zove Alverna. Kad je ondjepo običaju počeo postiti četredesetnicuna čast sv. Mihaelu arkanđelu, više negoobično bijaše obasut milinom nadnaravnogpromatranja i raspaljen žarčim plamenomnebeskih čežnja; počeo je obilnijeosjećati ulijevanje nebeskih darova…“(LM XIII,1). U petom broju istoga spisa pojašnjavajoš zornije, opisujući završetakkorizmenoga vremena: „sišao je s gore,noseći sa sobom lik Propetoga, ali ne nakamenim ili drvenim pločama urezan rukamaumjetnika, nego na tjelesnim udovimautisnut prstom Boga živoga.“Gospa, zagovornica sv. Franje i njegovihučenikaBonaventura će u jedanaestome poglavljuopisati još jednu Franjinu korizmu, povezujućinjegovu povezanost s Crkvom ipobožnost Gospi. Naime, početak te Četrdesetnicebio je na svetkovinu apostola Petrai Pavla, a završetak u zoru svetkovineUznesenja Marijina. Piše on: „Majku GospodinaIsusa Krista ljubio je neizrecivomljubavlju zato što je Gospodina veličanstvaučinila našim bratom i što smo po njoj postiglimilosrđe. Nakon Krista najviše se pouzdavaou Nju. Nju je izabrao da bude zagovornicomnjemu i njegovima. Njoj je načast pobožno postio od svetkovine apostolaPetra i Pavla do svetkovine Uznesenja“(LM IX,3).Tako, u ovih dvjesto dana, ili dvije trećinegodine, sv. Franjo živi svoju korizmumoleći i mrtveći se, stvarajući nepatvorenuduhovnost. Čelano će navesti njegoveriječi koje opravdavaju njegovu pobožnostu pokori: „…U ovome se posve slažemo jai tijelo da bez ikakva otpora služimo KristuGospodinu“ (2Čel 210). On, siromašakKristov, lišen svake pohlepe, u svojim korizmamabogati se milošću u snažnim valovimakontemplativne molitve. A radostnavire, unatoč, ili baš radi mrtvenja, proživljavajućinajdublje uranjanje u Boga.Potreba korjenitih iskustava pokorePrigodom ove velike obljetnice franjevačkogareda, današnji Franjin nasljedniknaglašava: „Osam stotina godinaudaljeni od Franjina iskustva mi, Manjabraća, pozvani smo susresti se s Evanđeljem,slobodni i nezaštićeni; pozvanismo dopustiti da nas ono prosvijetli ipropitkuje, kako bi naš <strong>život</strong> iznova postigaookus i mladost početaka… Ovo jeono što hoću, ovo je ono što tražim!”(1Čel22). U tom duhu, možda nam baš u ovojkorizmi može postati jasnije ono što nastavakvapaja želi reći: katkada mislimoda je dostatna dobra volja, a zaboravljamoda je nužna vjera kojoj ništa nijenemoguće (Lk 1, 37). Bez vjere, bez povjerenja,bez prepuštanja Gospodinu,postat ćemo žrtvama naših analiza bezbudućnosti, naših siromaštava bez nadeu njihovo nadilaženje. Pravilo za samotištagovori o trajnoj potrebi korjenitihiskustava pokore, samoće i molitve…Korizme dolaze i prolaze. A mi? Isti. Bezkorjenitih iskustava. Neka nam primjersv. Franje pomogne!14 • Glasnik mira // Međugorje Veljača 2009. // Broj 2 // Godište IV. • 15
Uz franjevački jubilejUz franjevački jubilejUKAZANJA U ŽIVOTUSV. FRANJE ASIŠKOGASv. Franji postalo je posve jasno da mu je Krist s Propela dao zadatak dapopravi i obnovi njegovu Crkvu, zajednicu vjernika na čelu s papom. To jeFranjo i učinio kad je osnovao svoja tri franjevačka reda, koji evo već osamstoljeća "popravljaju Crkvu", tj. trude se naviještanjem Evanđelja i uzornimredovničkim <strong>život</strong>om učiniti sve da svi članovi Crkve budu sve bolji.fra Hrvatin Gabrijel Jurišić"U sebe i da saopći otajstvo svojesvojoj dobroti i mudrosti odlučioje Bog da objavi samogavolje, kojim ljudi po Kristu… u Duhu Svetomuimaju pristup k Ocu i postaju zajedničaribožanske naravi… Objavljujući samogasebe, Bog želi osposobiti ljude da muodgovore, da ga upoznaju i da ga ljube dalekoviše negoli bi sami po sebi mogli."Privatne objaveTo je vjera Crkve, zapisana u KatekizmuKatoličke Crkve (51, 52), koji vjernike učida se Bog objavio ljudima i da se i danasobjavljuje. Božja objava u koju Crkva vjeruje,koju čuva, proučava i po kojoj živi sadržanaje u "pokladu vjere", tj. zapisana je uSvetom pismu i sačuvana u Predaji. Jednoi drugo su vrela i izvori vjere, koja je na tajnačin objavljena svim ljudima. Bog se odpočetka ljudskoga roda postupno objavljivaoljudima, a vrhunac je objave Isus Krist,Bog i čovjek, koji je ljudima objavio Oca iDuha Svetoga. S "Otkrivenjem" sv. Ivanaapostola, posljednjom knjigom Novoga zavjeta,završena je objava namijenjena svimljudima.No, osim tih objava, namijenjenih svimljudima, postoje i privatne objave, kad sesam Bog objavi pojedinom čovjeku, ili mupošalje anđele ili svece. Tih je privatnihobjava bilo u povijesti ljudskoga roda, aima ih i danas. Tim objavama moraju vjerovationi kojima su te objave dane, a drugiim ljudi ne moraju vjerovati. No, kadima dovoljno ozbiljnih razloga koji potvrđujute objave, posve je razložito i razboritovjerovati u te objave.Povijest svjedoči da su mnogi ljudi doživjelitakve privatne objave. U <strong>život</strong>imamnogih svetaca zapisana su vjerodostojnasvjedočanstva da su im se objavljivali iliukazivali: Bog, Isus Krist, Duh Sveti, BogorodicaMarija, anđeli i sveci.Kako ove godine ne samo franjevci i franjevke,nego i cijela Katolička Crkva, slave800. obljetnicu osnutka triju franjevačkih redova(1209.-2009.), vrlo je prikladno sjetitise <strong>život</strong>a i djelovanja sv. Franje, njegoveljubavi prema Bogu i bratu čovjeku, ali izagledati se u taj divni lik čovjeka, kršćanina,redovnika i sveca, koga je papa Pio XI.nazvao “alter Christus - drugi Krist”. Papa jetime htio reći da se sv. Franjo toliko približioIsusu Kristu, da Franju s pravom možemonazvati "drugim Kristom". U toj papinojriječi može se odčitati i tvrdnja da jesv. Franjo više nego ijedan drugi svetac postaosličan Kristu, pa ga i zbog toga možemonazvati “drugim Kristom”.Jedan od velikih darova kojima dobriBog usrećuje svoje odabranike je i dar objavai ukazanja. U povijesti Crkve ima na tisućevjerodostojnih svjedočanstava kakosu mnogi sveci doživjeli objave i ukazanja.U ovoj godini velikoga franjevačkog jubilejatreba se sjetiti da su i sv. Franjo i mnogidrugi franjevački sveci bili obdareni timizvanrednim darovima. Stoga ćemo iznijetisamo nekoliko primjera iz <strong>život</strong>a AsiškogaSiromaška.Ukazanja sv. FranjiSveti Franjo Asiški (+1226.), đakon,osnivač triju franjevačkih redova, nakonsvoga obraćenja i potpunog predanja GospodinuBogu, doživio je više objava i ukazanja,koja su zapisali i posvjedočili vjerodostojnisvjedoci. Svemogući Bog u svojojneizmjernoj dobroti nekada se ukazao sv.Franji, jer je htio najprije nagraditi Franjinuvelikodušnu ljubav, kojom se potpunopredao svomu Bogu. Dakle, ta su ukazanjabila nagrada sv. Franji za njegov predani isveti <strong>život</strong>. Neka su ukazanja pomogla sv.Franji da bolje i jasnije upozna put koji jeBog namijenio njemu i njegovim sljedbenicima,tj. muškarcima i ženama koji će živjetiu njegova tri reda, ili će biti nadahnutinjegovim <strong>život</strong>om i djelovanjem, iako neće biti formalno u jednome od njegovih redova.Treća vrsta ukazanja sv. Franji imalasu i posebnu misiju ili svrhu, kojoj je biocilj veće posvećenje i viši stupanj milosti,namijenjen ne samo Franji osobno, niti članovimanjegovih redova, nego i svima kršćanima.Fra Toma Čelanski (+oko 1265.) oduševljenose pridružio sv. Franji i njegovoj braći.Ostao je zadivljen njegovim <strong>život</strong>om,pobožnošću i svetošću. Mnogi su ga fratrinagovarali da napiše <strong>život</strong> sv. Franje i onje to učinio dva puta. Stoga danas imamo“Prvi <strong>život</strong>opis” i “Drugi <strong>život</strong>opis”. Kasnijeje fra Toma napisao i “Knjigu o čudesimasv. Franje”. Te tri fra Tomine knjige prvorazrednasu svjedočanstva fratra koji je sasv. Franjom živio, koji ga je cijenio i držaopravim svecem. Slično je učinio i sv. Bonaventura,general Reda, biskup, kardinali crkveni naučitelj, kao i mnogi drugi franjevačkipisci. Stoga se ta djela u svjetskojfranciskanologiji drže prvorazrednim svjedočanstvomo sv. Franji.Poruka iz crkve sv. DamjanaDok je još mladi Franjo tražio put kojimbi u <strong>život</strong>u trebao krenuti, lutajući ulicamasvoga grada Asiza slučajno je došao do crkvesv. Damjana. Ušao je u crkvu da se pomolii bacio se na koljena pred Propelom.Uskoro je osjetio da se u njemu nešto promijenilo,a Krist mu je s Propela progovorio:“Franjo, idi i popravi moju kuću koja se,kako vidiš, ruši.” Odmah je nekomu svećenikudao novaca da kupi svjetiljku i ulja ida je upali pred tim Propelom. Ujedno jedoslovno shvatio Kristovu poruku i prihvatiose posla te se dosta namučio popravljajućitu zapuštenu crkvu.Nije, naime, odmah shvatio da je dobropopravljati jednu građevinu, koja se nazivacrkvom, ali mu je kasnije postalo posvejasno da mu je Krist s Propela dao zadatakda popravi i obnovi njegovu Crkvu,zajednicu vjernika na čelu sa Svetim ocempapom. To je Franjo i učinio kad je osnovaosvoja tri franjevačka reda, koji evo većosam stoljeća “popravljaju Crkvu”, tj. trudese naviještanjem Evanđelja i uzornimredovničkim <strong>život</strong>om učiniti sve da svi članoviCrkve budu sve bolji…To Propelo iz crkve sv. Damjana prenesenoje 1260. god. u crkvu sv. Klare, kadsu se sestre klarise preselile u novi samostan.Kopija toga Propela nalazi se u crkvisv. Damjana. Sljedbenici sv. Franje na posebannačin štuju to Propelo, s kojega je Kristprogovorio Velikomu Asižaninu.Prve jasliceSv. Franjo, nadahnut Duhom Božjim, neprestanoje razmatrao Kristov <strong>život</strong> i posebnoga je dirnula Isusova poniznost,koju je kao Bog pokazao kad se utjelovioi rodio kao malo dijete u Betlehemu. Takođerga je silno oduševljavala ljubav koju jeIsus pokazao prema ljudima u svojoj teškojmuci i smrti.Želeći što bolje doživjeti Isusovo utjelovljenjei rođenje, predložio je 1223. god. svomuprijatelju Ivanu, seljaku iz sela Greccia,da u špilji priredi jasle, donese slame, dovedevola i magarca, jer je “želio obnovitiuspomene na ono Dijete, rođeno u Betlehemu,njegove djetinje potrebe i neprilike, tj.kako je bilo smješteno u jaslice i položenona slamu u nazočnosti vola i magarca, da bise to moglo tjelesnim očima gledati.”Ivan je sve pripravio i u Badnjoj noćidošla su braća fratri i mnoštvo naroda izokolnih sela. Svi su nosili zublje i svijeće paje ta sveta noć bila svijetla kao dan. Svećenikje uz jasle na oltaru slavio sv. Misu, Franjoje pjevao Evanđelje i zanosno propovijedao.Svi su bili oduševljeni.Neki je pobožni čovjek ugledao viđenje:Dijete leži u jaslicama, a Franjo mu se klanjai kao da ga želi probuditi. Glas o toj svetojnoći i Djetetu Isusu u jaslicama proširio seonim krajem i svi su shvatili da je Isus uljudskim srcima zaboravljen i da ga je Franjoželio probuditi.Taj je događaj u Grecciu toliko oduševioljude, da su otada počeli za Božić pravitijaslice, bilo u špiljama u prirodi, bilona gradskim trgovima, bilo u crkvama ili usvojim kućama.(Nastavlja se)16 • Glasnik mira // Međugorje Veljača 2009. // Broj 2 // Godište IV. • 17
Uz franjevački jubilejUz franjevački jubilejMIROTVORAC U BOLONJI (II.)Autor romana "Mirotvorac u Bolonji", fra Bernardin Škunca, opisuje mirotvornodjelovanje sv. Franje Asiškog. Roman je u jezgri utemeljen na izvješću Tomearhiđakona Splićanina, koji je u vremenu dolaska sv. Franje u Bolonju (Italija) studiraopravne znanosti. Autor je u obliku povijesne kronike opisao očekivanje pokornikaiz Asiza, što se odvija u obliku razgovora o pohotama, o podjeli ljudi na više i niže,o zlu rata, o ljepoti mira i dobra među ljudima. Svečev nastup na velikom gradskomtrgu, sa željom da pomiri zavađene i zaraćene građane, izveo je potresna obraćenja imeđusobno mirenje.fra Bernardin ŠkuncaVideći moju obuzetost susretom sAsiškim pokornikom u Bolonji, i provincijalniministar ove matične provincijeu redu Male braće živo mi preporučida uredno napišem svoja sjećanja o pohodublaženoga Franje gradu Bolonji, kakobi ona bila poticaj drugima da nasljedujunašega svetog utemeljitelja. To on kaza imome gvardijanu, bratu Andriji, pa se ja sdragim gvardijanom o tome često spominjem,već i zbog potrebnoga pribora za pisanje,no još češće o sadržaju što ga kanimubilježiti u ovu kroniku.‘Znaš, brate Andrija‘, rekoh nedavno svomegvardijanu, ‘ti ono ponekad pišeš razmatranjaza braću u samostanu i za mnogevjernike koji u Svetu Mariju Anđeoskudolaze u većem broju otkada si ti ovdje poglavar.Ja znam da ti ne držiš mnogo do tihsvojih bilježaka, ali..., ja bih po koju misaoiz njih rado prenio u kroniku koju imam pisati.Neka ti ne bude neugodno, ja te molimda mi ih ustupiš na neko vrijeme.’ ‘BrateAugustine, misliš na one bilješke što ihneuredno zapisujem na komadićima papirusa...Ti znadeš da u mene nedostaje oneškolske metode kojoj si ti vičniji. neka jeGospodu slava za taj tvoj dar! . ali...ali..., jase zbog toga svojeg nedostatka nimalo neosjećam od Boga uskraćenim. Ako hoćeš,uzmi ih.’ ‘Ne zamjeri, brate Andrija, prenositću ih s tvojim imenom. Tako mi nalažebratska savjest.’ ‘Rekoh, pa sada ne povlačim.Kad ti zatrebaju, uzmi ih... Ali, onajmoj nečitljivi rukopis, pa moja nespretnostu služenju pisarskim priborom, sve ti je topoznato. A, onda, i moje poteškoće s nekimporemećajem u očima... Zato ćeš naići i nakoja ponavljana slova, ili nerijetko na ispuštenuriječ. Ti dodaj što nedostaje i ispravišto je krivo...’‘Da, ulazim, makar nevrijedan, ulazim uovo pisanje. Ulazim u Duhu i Istini. Ulazimu Ljubavi. Na slavu i hvalu Svevišnjega!’* * *Malo prije svečeva dolaska u Bolonju,svega nekoliko dana, svoju sam čvrstu željuda slijedim put prema Bogu na načinFranje Asiškoga očitovao dragim roditeljima.Moj dobri otac imenom Petronio bijašebilježnik na veoma dobrom glasu zbogsvoje čestitosti, sa svojega velikoga znanjau pravnim umijećima i u bilježničkimvještinama, te zbog svoje nepristranosti,nepodmitljivosti i čvrstoći u moralnim kršćanskimnačelima. Mislim da nisam pristran,iako je riječi o mom ocu, ako kažemda u svom dosadašnjem <strong>život</strong>u od svjetovnihljudi nisam susreo čovjeka koji jetako izgrađena osobnost kao što je upravoon, moj otac Petronio. Taj stasit i lijepčovjek, ali ne uznosit, nosi sa sobom, gdjegodbio, s kimgod živio ili se susretao, i štogodradio, sklad vrlina i smjernost karaktera.Stekao je veliko pravničko znanje iopću mudrost ne samo na bolonjskom Studijunego, ne manje, od svojih roditelja iod mudrosne rijeke <strong>život</strong>a. I dok iz te rijekeljudskoga i svekolikoga življenja i postojanjaljudi malo uče, stoga i malo nauče,moj je otac, mogao bih utemeljeno kazati,svaki dan ‘pio’ iz te rijeke, ali s pažnjom,birajući piti ono čisto i ono što daje snaguza <strong>život</strong>no putovanje. Kršćanstvo ga jeproželo u odgoju kriterija za izbor <strong>život</strong>nihnačela. On se je u riječima Evanđelja. učemu podrazumijevam svekoliku Božju riječ,napisanu u cjelovitom Pismu. osjećaokao u svom ugodnom domu. No, moj otacje, k tome, ponajviše preko studija pravnihumijeća stekao i znanje starih kultura, napose,dakako, rimske. Obdaren iznimnimpamćenjem, znao je naizust veliki broj mudrihizreka i poslovica latinskih, bilo pravnoga,bilo općeg mudroslovnoga sadržaja,pa i teološkoga. Uz njegovu dragu suprugu,moju majku imenom Katarinu, mojegastarijega brata i dvije drage sestre, mojotac je imao blagoslovljeni <strong>život</strong>ni okoliš,te se nesmetano mogao baviti bilježničkimposlom.Pred sobom sam, dakle, imao i dragogaoca i uzornoga čovjeka i cijenjenoga bilježnika.Takvom čovjeku trebao sam priopćitisvoju želju da sam se odlučio za odlazaku red Male braće. U prvi mah osta začuđenmojom odlukom, ali suzdržano. Zacijelo,njegov osjećaj je pošao u dubinu višenego li je ostao na površini. Ali, naše višestrukoisprepleteno poznavanje i suosjećanjeviše nije moglo skrivati dubinu osjećaja.On je, naime, zakoračio u moju dubinu,ja u njegovu. Draga mi majka isprva očitovašemajčinske i obiteljske osjećaje. Bijašeožalošćena, što mi kaza u prvoj zgodnojprilici, da ne ću proslijediti zvanje uglednogaoca, te sam i nakon nezaboravnogadana, kada je mali brat Franjo govorio imolio na velikom gradskom trgu u Bolonji,pričekao da se u roditeljskom krugu stvoridobro ozračje za moj odlazak u red Malebraće.Čas kazivanja moje odluke dragim roditeljima,naime, samo par dana prije svečevadolaska, izabrao sam namjerno. Svi su,naime, u Bolonji međusobno razgovarali odolasku pokornika iz Asiza i svi ga očekivahus neobičnom radošću. I moji roditelji,dakako. Mislio sam da će to opće raspoloženjeprema svetom čovjeku iz Asizabiti najpogodnije tlo za obiteljsko slaganjes mojom odlukom. Ipak, trebalo je nekolikomjeseci da se otac pomiri s mojom odlukom.U više mi je navrata izražavao svojumuku. Bolje je kazati upravo tu riječ, negolimisliti na njegovo protivljenje. I pomalose nadao mojemu odustajanju. Kako i nebi. Moj stariji brat je pošao drugim putem,posvetio se je trgovačkom poslu i osnovaosvoju obitelj. Dvije sestre su se pak sretnoudale. Otac je s pravom, kao uostalom imajka, želio obiteljskoga nasljednika u punomznačenju te riječi. No, ja bijah postojanu odluci, ali obazrivo i s velikim poštovanjemprema roditeljima.Ni razgovor s majkom ne bijaše mimnogo lakši. U želji da joj ne nanosimbol rastanka, u tim sam joj časovima preniojedan moj svježi san, bolje reći, dobroupamćeni san. ‘Čuj me, majko. Povjerit ćuti moj nedavni san. Bijaše to tako čudesansan da bih ga najbolje mogao nazvati mističnimsnom.‘ ‘Kako to misliš, mističnim?Što znači mističan san?’ ‘Znaš, majko, mističanznači da upućuje na Božji misterij,na Božji plan s nama...’Bijasmo sami, majka i ja u našem malomvrtu iza kuće. Prenosim ga u ovaj zapisvrlo vjerno, jer mi je ostao živ i djelatan začitav moj <strong>život</strong>. ‘Večer je u svetomu graduJeruzalemu. Dvorana u kojoj je naš GospodinIsus blagovao posljednju pashalnu večerusa svojim učenicima. Čas je nakon blagovanjavazmene večere.Veliki izduženi stol: Isus je na vrhu ili načelu stola, sam; učenici su s dvije stranetoga izduženoga stola, i prema točki mojegapromatranja učini mi se da je stol gdjestoji Gospodin Isus znatno uži, potom dase postupno proširuje u svojim stranama,te je na kraju, gdje, opet s jedne i s drugestrane stoje posljednji Isusovi učenici, značajnoširi završetak toga stola.I sad, majko, tik ispred spomenutoga proširenogazavršetka stola, klečeći, bijaše nazočnaIsusova majka u sjajnoj bijeloj haljini,po kojoj su se okomito, po dužini čitaveduge haljine, izuzev rukava, spuštale svijetlo-plavetrake, od po pola pedlja udaljenostijedna od druge. S njezine je glave na leđapadao pramen svijetlo-zlatne kose. Bijašeona u stavu velike poniznosti, ali i neobičnogazanosa. Sklopljene je ruke podigla ravnotamo prema Isusu na vrhu stola. Ja samje mogao promatrati samo s lijeva boka. Dovoljnoda vidim izraz njezina preobraženogalica i uzdignute, sklopljene ruke... A onda,majko, ono za mene posve iznenađujuće...’Majka je, vidio sam, zastala od uzbuđenja.Učinilo mi se da se stopila s mojim pripovijedanjem,da ne kažem da mi je u tom času sličilana samu Isusovu majku. Nastavih...‘Znaš, majko, tamo na povećanom krajustola, tamo gdje se stol proširio, je liu stvarnosti ili u mom viđenju, Bog zna;tamo gdje u poniznom stavu bijaše Isusovamajka, tamo sam jasno vidio pokornikaFranju iz Asiza, s njezine desne strane, neštomalo izmaknutoga unazad. Njega, doduše,ja još nikada nisam vidio uživo, ali sumi ga toliki živo opisali, te sam siguran datu, uz Isusovu majku, s desne njezine strane,također pokleknut, također sklopljenihIvo Dulčić - Sv. Franjo s pticamaruku, bijaše nazočan baš mali brat Franjo, ion preobražen, sav ponesena pogleda premaIsusu na vrhu stola. S lijeve, pak, straneIsusove majke bijah ja. Bijah ja..., majko!Nešto bijah izmaknut iz crte klečanja Isusovemajke, možda stopu više nego malibrat Franjo. Ja, pak, majko, iako pokleknut,bijah skupljenih prstiju, na časove prekriženihna prsima. Osjećao sam se posve nedostojans takve nazočnosti.’Kazivanje i meni postade veoma uzbudljivo.Bijah ganut kao i majka.‘No, majko, taj čudesan san još nije dospiosvome cilju, onome što je najljepše u njemu.’‘Što bi to moglo biti, dragi Augustine? Kazujmi. Nešto slično nikada nisam slušala.’Nastavih tumačiti majci:‘Vazmena večera već bijaše završena.Sluge su odnijele posuđe sa stola. Isusi učenici su sada na nogama, a na stolu,ispred Isusa i ispred svakoga od apostolabijahu postavljene u srebru izrađene uljaneposude, izdužena oblika, pune ulja s čistimbijelim stijenjem. Isusova bijaše najviša,nešto više od pola lakta, u staklu kojeje izvana obavijala i resila srebrena čipka.Uljanice za apostole bijahu nešto manje,ali jednako u staklenoj posudici, ukrašenesrebrom. Isus bijaše obučen u dugu tunikusvijetlo-zlatne boje, na kojoj, oko Isusovastruka, bijaše kao neki opasač, ali doistaposeban: bijaše sastavljen od pšeničnogazrnja, već u rastvorenom obliku, ali skladnom,a iz toga neobičnog Isusova opasačaiznikle pšenične peteljke, izvijale se u bjelkasto-zeleno,pa sve izrazitije u već naziruće,sada još zeleno klasje.Isus je uzdignutih ruku, a apostoli su urazličitim izrazima: nekoji su apostoli imaliprekrižene ruke na prsima, nekako kao ija, neki sklopljenih prstiju, svi, pak, netkoviše netko manje, usmjerena pogleda premaUčitelju. Svi su obasjani sjajem plamtećeuljanice, Isus najviše. Još i sada, majko,vidim ozarena lica svih apostola, osim, nažalost,Jude, jer on ode u noć...A Isus...., Isus, majko, u tom času izgovarariječi: Ja sam Svjetlo svijeta. Tko vjerujeu mene i riječi moje čuva, hodit će u Svjetlosti!Samo te riječi sam čuo, majko, i od te noći,evo sve ove dane, te me riječi prate. Majko,ja sam jasno razabrao da je moj poziv hoditiu toj Svjetlosti po putu koji pokazujemali brat Franjo iz Asiza.To bijaše, majko, moj mistični san.’ ‘Dragisine, sada razumijem što je to mističansan. Ja ću biti sretna, bude li tvoj izbor tvojasreća. Veseli me kad tebe vidim kako seraduješ svetom čovjeku iz Asiza.’(Nastavlja se)18 • Glasnik mira // Međugorje Veljača 2009. // Broj 2 // Godište IV. • 19
Duhovna obnova užupi MeđugorjeOd 29. siječnja do 1. veljače 2009. u župi Međugorje održala se duhovnaobnova koju je vodio prof. dr. Tomislav Ivančić iz Zagreba. Onprati međugorska događanja još od listopada 1982. i u ovoj je župi održaobrojne propovijedi, duhovne obnove, seminare, predavanja…Osim sudjelovanja u večernjem molitvenom programu i klanjanjima,kao i molitve na Brdima (križni put u petak, molitva krunice u nedjelju)za sve župljane, vlč. Ivančić imao je susrete s kućedomaćinima i domaćicama,s mladima, s mladim bračnim parovima, s poslovnim ljudima, kaoi s vodičima te djelatnicima Župnog ureda i Informativnog centra “Mir”.Vlč. Ivančić pozvao je župljane na hodočašće, a sržna misao svih njegovihpropovijedi jest:Cijeli svijet dolazi u ovu župu da bi se duhovno obnovio, a obnovitise može ako vas, župljane, nađe obnovljene u duhu. A obnovljenu duhu znači biti svjestan da se ovdje nešto neobično,nebesko, Božje događa. U Međugorje ljudi dolaze vidjeti Boga,susresti Isusa Krista, dotaknuti Marijinu prisutnost, osjetitikako molitve bivaju uslišane. Ljudi ovdje dolaze naučiti postiti,odricati se, biti dostojanstveni, biti inteligentni, vrhunski ljudi.S ovom duhovnom obnovom želimo da vi župljani budetesvjesni toga da je Bog vas izabrao. I kao što su rekli vidioci, nistevi bolji od nas izvan vaše župe, ali Bog je izabrao vas, računana vas, on vjeruje da ćete se vi odazvati, a onda će se cijeli svijetodazivati prema vama, da ide istim putem. Ono što vi prođete,to će hodočasnici moći doživjeti.Zato je temeljno da mi spoznamo da smo dosta napravili,imamo hotele i pansione, ali Bog traži da se zapitamo nismo lizapustili svoju prvu ljubav. Nisi li zaboravio odakle je sve to počelo,ne bi li se trebalo vratiti da vidimo gdje je izvor toga da cijelisvijet pripovijeda o Međugorju. Jesi li svjestan da će iz cijelogasvijeta doći ljudi i pitati te ukazuje li se zbilja kod vas Gospa;je li zbilja kod vas nebo tako otvoreno da možete Boga doživjetii vidjeti?Može se dogoditi samo dvoje: da se ljudi vrate i kažu da župljanio tome ništa ne znaju, nitko od njih nije doživio Boga,nema tu Gospe, ili će reći da je tu zaista čudo; ovi ljudi su promijenjeni,oni su Božji, oni su sveti, oni su čuli Božji glas i krenulisu za Bogom. Vjerujemo li, braćo i sestre, da se ovdje nešto neobičnodogađa i da je bezbroj ljudi ovdje našlo Boga, a bili su ateisti,bezbožnici i teški grješnici?Vratimo se prvoj ljubavi. Budimo duboko toga svjesni i molimoBoga da nam oprosti ako smo to bili zaboravili, ako smo sepreviše počeli baviti drugim poslovima, ako smo zaboravili daje Bog vas izabrao da drugima pokaže da je on bliz svakom čovjeku.A onda ga molimo neka njegov Duh toliko jača naš duhda budemo svjedoci i Marije i Isusa i Oca nebeskoga, da budemosvjedoci Neba i postanemo svjesni da smo veliki onoliko kolikosmo s Bogom, a da smo ništarija ako živimo otkinuti od Boga.(Opširnije o duhovnoj obnovi i riječi prof. dr. Tomislava Ivančića uMeđugorju objavit ćemo u sljedećem broju našega lista)Snimio: Foto Đani
Iz <strong>život</strong>a CrkveIz <strong>život</strong>a CrkveKORIZMA - DRUŽENJE SGOSPODINOM - LICEM U LICEDanašnji svijet treba upravo osoba, proroka i svetaca, koji cijelim bićem slijede Isusa Krista, koji istinskis Isusom prijateljuju. Takve poglavito Crkva treba. Sveci su uvijek tjelotvorili proročku protežnicu. Oni suredovito odgovor na duboku krizu vjere u određenom vremenu. Oni razgovaraju s Ocem, licem u lice, oni tražeod Boga odgovor.Učlanku talijanskoga novinara uovome broju Glasnika mira riječ jeo Mariji ne kao ‘svećenici’, nego‘proročici’. Marija je proročica, zazivamoje ‘kraljice proroka’. Time nam se namećepitanje proroštva i proroka. Tko je zapravoprorok? Nije li gotovo obezvrijeđeno govoritidanas o prorocima kad ih imamo nasve strane, poglavito zlogukih, koji pretkazujutmurnu budućnost, apokaliptičke događaje,ratove i sl. Mnogima nije jasno štose pod riječju prorok misli, a sama se riječolako rabi.Uzmemo li Bibliju kao kompas za određivanjepojma proroka, vidjet ćemo bitnerazlike između onoga što nam se svakodnevnonudi pod riječju prorok od onoga štonam Biblija veli o prorocima. U biblijskomepoimanju prorok nije pretkazivač, onne pretkazuje buduće događaje. On nije niapokaliptičar koji bi slikovito opisivao budućedogađaje, smak ili kraj svijeta. Proroknije po svome pozivu prvenstveno ni kritičarvjerskih ili državnih ustanova, što se čestopodmeće starozavjetnim prorocima. Danasse rado suprotstavlja proročka karizmainstituciji i zakonima. To pak suprotstavljanjeodgovara većma samozvanim kritičarimanego biblijskom poimanju. Premda prorokžigoše zloporabe i krivo poimanje Božjeriječi i <strong>život</strong>ne prakse, ipak on nije u opreciili suprotnosti s institucijom, makar su čestou prijeporu.Otvorimo li primjerice Knjigu Ponovljenogzakona, vidjet ćemo kako je na samomekraju jedino zakonodavac Mojsijenazvan prorokom. Završetak Mojsijeva Petoknjižjajednostavno ustvrđuje: “Ne pojavise više prorok u Izraelu ravan Mojsiju ∑njega je Gospodin poznavao licem u lice! ∑po svim onim znakovima i čudesima” (Pnz34,10). Mojsije se ne naziva samo prorokom,nego se jasno navodi odakle je vukaosvoju proročku žilu: Gospodin ga jepoznavao licem u lice. Gospodin ga je po-zvao osobno! On se s Gospodinom ophodioprijateljski.Time se opisuje bitna značajka proroka.Prorok je čovjek koji se s Bogom ophodi kaoprijatelj s prijateljem. I on je kadar govoritisvomu vremenu upravo na temelju togaizravnoga susreta s Bogom. Prorok je osobakoja govori istinu nakon što je imao osobnidodir sa samim Bogom. I to istinu za danas,tako da ta istina osvjetljuje sadašnjost i utireput u budućnost. Srčika i korijen prorokaupravo je u tome: Biti s Bogom licem u lice,oči u oči! Iz svoga ophođenja s Bogom uprisutnjivatiu svakom vremenu Božju istinu,krčiti putove za sutra. Prorok je čovjek kojimoli, koji u svojoj molitvi intenzivno razgovaras Bogom, on upravo tu crpe svoja nadahnućai <strong>život</strong>ne istine.Stoga nije nikakvo čudo što je otačkapredaja proroštvo iz Ponovljenog zakonatumačila kao najavu i obećanje Isusa Krista.Isus Krist objavljuje se kao istinski Mojsije,ali je i daleko veći od Mojsija. Kakoje Isus pravi Božji Sin, on živi od gledanjaOca licem u lice, svoga Oca naziva dražesnimimenom “Tatice” (Abba). Isusova ježelja uzeti i povesti nas sve u taj intimniodnos s Bogom Ocem. Krist je istinski i konačniMojsije koji živi iz trajnoga ophođenjas Ocem, oči u oči, srcem uz srce, licemuz lice, kao Sin ∑ koji ne više kao Mojsije -snagom riječi i zakona dovodi k Bogu, negokoji sam postaje put, istina i <strong>život</strong>, koji svojim<strong>život</strong>om i patnjom vodi i nosi do Boga.On je ∑ Isus Krist ∑ istinski i konačni prorokkoji ima doći na ovaj svijet. On je mjerilosvih potonjih proroštava u kršćanstvu, ali iu svijetu. Prema njemu se mjeri sve. To naglašavaposebice današnji Papa u uvodnimriječima svoje knjige o Isusu iz Nazareta.Proročki žar i žudnja za Bogom usuvremenoj krizi BogaDanašnji svijet treba upravo osoba, prorokai svetaca, koji cijelim bićem slijedefra Tomislav PervanIsusa Krista, koji istinski s Isusom prijateljuju.Takve poglavito Crkva treba. Sveci suuvijek tjelotvorili proročku protežnicu. Onisu redovito odgovor na duboku krizu vjereu određenom vremenu. Oni razgovarajus Ocem, licem u lice, oni traže od Boga odgovor.Suvremeni je čovjek izgubio neposredniodnos s Bogom kakav ćemo pronaćikod proroka, kod Marije, kraljice proroka,kod svetaca kroz svu povijest. Izgubio jeonu prisnost, ono prijateljstvo koje je njihresilo. Danas je i u samom kršćanstvu iščeznulabiblijska svijest kako Bog djeluje upovijesti, kako je prisutan u njoj, kako seu Crkvi očituje. Suvremeni svijet, a s njimei Crkva pate od deizma, tj. svjetonazorakoji je Boga smjestio negdje daleko,Boga koji bi, navodno, digao ruke od stvorenogasvijeta.Njemački teolog J. B. Metz govori o ‘kriziBoga’ kao najdubljoj i najbolnijoj krizisuvremene Crkve i svijeta. Prema njemu tabi se kriza mogla svesti na znanu krilaticu:“Vjera da ∑ osobni Bog ne!” Na jednoj smostrani svjedoci buđenja vjerskih osjećaja,stanovite sklonosti za vjeru i vjerske osjećaje,ali je suvremenom čovjeku teško predočitiosobnoga Boga koji bi se osobno brinuoza pojedinca, ili koji bi pak djelovao usvijetu. To ne znači kako suvremeni čovjekne vjeruje u Boga, ali je pojam Boga nejasan,rasplinut, nije to više osobni Bog Biblije.Stoga naš suvremenik radije vjerujeu kozmičke sile, anđele, dobre i zle duhove,njih zaziva, njima se prepušta, u njihse pouzdaje. To bi bila ujedno i sržna porukanovodobne duhovnosti. Sve su vjerejednako vrijedne, sve religije vode u bitnomeu nekakav bolji <strong>život</strong>.Od vremena prosvjetiteljstva u europskojje misli prisutan praktični deizam.Prema tome poimanju, ako Bog opstoji,onda je on samo dao poticaj velikom praskui potom se povukao s pozornice. Mnogimase čini smiješnom predodžba da bise Bog brinuo za naša djela i nedjela, dabismo mu mi bili bitni, mi sitna bića, naspramsvemirskom beskraju. Mnogima jegotovo čista mitologija pripisivati Bogudjelovanje u povijesti i svijetu. Takva deističkishvaćena Boga ne treba se bojati nitiga treba ljubiti. Suvremenom čovjeku jednostavnomanjka elementarni žar, žudnjaza Bogom pa time i <strong>život</strong>ni eliksir proročkogaelementa.Žudnja i žar za Bogom značajka je biblijskogčovjeka. Biblijski čovjek čezne i žudiza Božjim licem, želi razgovarati s Bogomlicem u lice, traži tga Boga i živi s njim,doživljava Boga kao blizoga, kao mysteriumtremendum et fascinosum, tajnupred kojom čovjek ošinut drhti.Kako pak taj Bog postupa, dadese odčitati na Isusovu primjeru.Isus je cijelim svojim bićemjednostavno slovnicaživoga Boga. Zato jeIsus istinski i konačni prorok. Nije nikakvaslučajnost što suvremena kriza Boga imasvoj najizrazitiji iskaz u krizi vjere u IsusaKrista. Poglavito pak u današnjem društvukojega je značajka multi-kulti-svjetonazor,u kome sve vrvi od religijskih ponuda,a vjera u Isusa Krista splašnjava i svodi sena čisto humanistički pristup Isusu, timei Isusa čovjeku. Mnogima smeta sami pojamIsusa kao Boga i Božjeg Sina.Time smo onda kod suvremenog izborakoji bi se dao izreći kao: “Isus da ∑ Kristne”, ili pak “Isus da ∑ Sin Božji ne”. U tomeizričaju izražen je stav mnogih naših suvremenikakoji visoko cijene Isusov humanizam,ali im smeta Isusovo božanstvo ivjera da je on Božji Sin, Uskrsnuli, prisutanu povijesti i Crkvi u snazi i osobi DuhaSvetoga.Proročki i mističkiKriza vjere u Krista kao Boga očituje seu mnogim osipanjima i rastakanjima, krajnjeopasnima za cjelovitost kršćanske vjerei življena <strong>život</strong>a. Kriza vjere i kod nasi na Zapadu zapravo je kriza vjere uIsusa Krista, raspetoga i uskrslogaSina Božjega. Kriza redovničkihi svećeničkih zvanja zapravopočiva u konačnici u krizismisla nasljedovanjaIsusa Krista.22 • Glasnik mira // Međugorje Veljača 2009. // Broj 2 // Godište IV. • 23NASTAVAK NA STR. 27
Vijesti, najave, obavijesti (Priredila Lidija Paris)Osvijetljena i slavna otajstvakrunice na Brdu ukazanjaSVETA MISA ZASTRADALE FRATRE IVJERNIKEVeljača je mjesec u kojemu se s bolju sjećamostradalih u II. svjetskom ratu i poraću. Hercegovačkafranjevačka provincija tada je ostala bez 66svojih članova, a hrvatski narod bez tisuća mladihljudi. Na Širokom Brijegu, u Mostaru i drugim mjestimastradanja za pokojne se slave Mise, a u Međugorju,tradicionalno, 10. veljače molimo za fratrerodom iz naše župe i one koji su djelovali u njojte za sve žrtve komunističke strahovlasti. Podsjetimo,stradali fratri i oni koji su pastoralno djelovaliu našoj župi su: fra Jozo Bencun, fra MarkoDragićević (st.), fra Mariofil Sivrić, fra Grgo Vasilj,fra Jenko Vasilj, fra Križan Galić, fra Bono Jelavić,fra Paško Martinac, fra Anđelko Nuić i fra BernardinSmoljan.Za Novu 2009. godinu na Brdu ukazanjadovršeno je osvjetljenje stazai brončanih ploča koje prikazujuSlavna otajstva krunice. Poslije osvjetljenjaRadosnih otajstava i prilazne staze premaGospinu kipu (23. lipnja 2006.) te Žalosnihotajstava (24. prosinca 2008.), osvjetljenjeSlavnih otajstava krunice (31. prosinca2008.) ujedno znači i dovršenje projektaosvjetljenja Brda ukazanja. OsvjetljenjeOtajstava krunice i Gospina kipa izvedenoje na inicijativu hodočasnika iz Italije kojisu financirali najveći dio radova. Izvođačelektričnih radova je Rade Džida sa suradnicima,a radove je nadgledao ing. VinkoKosir.Šesnaestimeđunarodni susretvoditelja centaramira, molitvenih ikaritativnih skupinaŠesnaesti međunarodni susret voditeljacentara mira, molitvenih i karitativnihskupina vezanih za Međugorje, održat ćese u Međugorju od 1. do 5. ožujka 2009. godine.Tema susreta je: „Govori, Gospodine,sluga tvoj sluša“ (1 Sam 3,9).Molimo vas da što prije prijavite svojdolazak. Prijaviti se možete na faks/telefonbroj 00 387 36 651 999 ili elektronskom poštomna adresu: seminar.marija@medjugorje.hr.Misa u spomenfra LeonardaOrečaUsrijedu 21. siječnja 2009. navršilose sedam godina od smrti bivšegameđugorskog župnika i utemeljiteljavjersko-humanitarne udruge „Međugorje-Mir“dr. fra Leonarda Oreča. U međugorskojžupnoj crkvi u 18 sati za njega seslavila sv. Misa koju je predslavio fra IvanLandeka, dugogodišnji međugorski župnik,u suslavlju sa sadašnjim međugorskim župnikomfra Petrom Vlašićem i drugim fratrimana službi u Međugorju.Fra Leonard je služio u Međugorju od1988. do 1991., od toga je nešto više od godinudana bio župnikom. Bio je dugo vremenaodgojitelj mladih fratara. Imao jeznačajne odgovornosti u provinciji. Bio jeprofesor u Sarajevu i u Fuldi u Njemačkoj,a deset godina djelovao je kao svećenik uNjemačkoj.U svojoj propovijedi fra Ivan Landeka jekazao kako je fra Leonard bio pravi savjetniki čovjek koji je znao slušati i prepoznatiBožje djelo. Brinuo se za bolesne, za ranjenike,za prognanike, ali se jednako takobrinuo da imaju Bibliju u ruci te je zajednos Biblijskim društvom organizirao i pomogaoda se tiska 40.000 Biblija za izbjeglice iprognane. Jednako se tako brinuo da fratriu Kazahstanu, u Albaniji, u Meksiku imajuhabit. Brinuo se da nakon pada komunizmau Albaniji mladi albanski kršćani imajuKatolički katekizam i bilo je tiskano nekolikodesetaka tisuća katekizama kao početaknove evangelizacije u Albaniji.Fra Leonard u FatimiIz Majčina selaKlub liječenih alkoholičaraSvakoga ponedjeljka u 18 sati u Klubu liječenihalkoholičara u Majčinu selu održavase sastanak ovisnika o alkoholu. Na susretuse okupi oko 25 do 30 ljudi koji su upiću proveli veći dio <strong>život</strong>a, neki čak i do30 godina, te zbog nekih događaja ili poticajaprestaju piti. Od fra Svetozara Kraljevićadoznajemo kako je na sastanak nedavnodošla i jedna mlada žena jer je shvatilada se u njezinoj obitelji nešto mora promijeniti:suprug je pio, a njihova mala djecamorala su trpjeti njegov teror i proživljavatipravu muku. Na sastanku je potražilasavjet, te kako zaštititi djecu. Prihvatilaje ponuđene savjete i njezin se muž odlučiopočeti liječiti. Stručnjaci kažu da je uprocesu rehabilitacije jako bitno da ženaprati svoga muža… Svi koji imaju ovakvihili sličnih problema mogu doći na susret uMeđugorje ili se obratiti Klubu anonimnihalkoholičara u Mostaru. Gospođa Nada Matović,voditeljica ovih susreta, uvijek stojina raspolaganju.Hodočašće motorista u travnjuU Međugorju će se 25. travnja 2009. održati hodočašće motorista koje organizira Kršćanskaudruga KUP – KARMEL. Robert Rukavina zamišlja ovo moto-hodočašće kao događajtijekom kojega bi mnogi otkrili nove putove i posjetili mjesto na kojem nas Gospapoziva na mir, kamo su možda oduvijek željeli poći. U Međugorju će se slaviti sv. Misa zasve poginule motocikliste. Više o tome možete saznati na web stranici www.kup-karmel.com najkasnije početkom travnja.Vijesti, najave, obavijestiTrodnevni susret voditeljaOd 13. do 15. siječnja 2009. u Majčinuselu je održan trodnevni susret voditeljazajednica koje su u sklopu ZajedniceMilosrdni Otac. Sastali su se svećeniciodnosno voditelji zajednica iz Slovenije,Vojvodine i Bijakovića ∑ župa Međugorje.Dva dana intenzivno su radili, a trećisu dan otišli u Konjic vidjeti mjesto gdjeće se otvoriti četvrta zajednica za pomoćovisnicima. Dogovarali su se oko organizacijerada, te koji su najbolji načini da semomcima pomogne kako se ne bi dogodiloda netko nazaduje umjesto da napreduje.Fra Svetozar Kraljević je naglasio dazajednica uvijek treba biti izazovna kakobi ljudima pomogla u njihovom ljudskomrastu. Dogovoreno je da će se ovakvi susretiodržavati najmanje dva puta godišnje.Susret roditeljaU nedjelju 18. siječnja 2009. u Majčinuselu je održan susret roditelja. Sastanak jepočeo u 10 sati i trajao je do dugo iza podneva.Na ovim sastancima daju se izvještaji,upute i informacije kako surađivati s drugimroditeljima i međusobno se nadopunjavati.Roditelji postavljaju svoja pitanja, a roditeljimomaka koji su već duže u zajednici pomažusvojim savjetima. U liječenju ovisnikaosim osoblja u zajednici potrebna je i roditeljskapažnja. Bitno je da roditelji buduuključeni u proces liječenja ovisnika te dau svakom trenutku mogu kontaktirati drugeroditelje s istim ili sličnim problemima,bez obzira nalazili se oni u Tuzli, Sarajevu,Novom Sadu, Sloveniji ili negdje drugdje. Poriječima fra Svetozara, iz tih kontakata izrastajukvalitetna prijateljstva.(Ivana Zovko i Dragana Dugandžić)Statistike za siječanj 2009.Broj podijeljenih sv. pričesti: 41.600Broj svećenika koncelebranata: 847 (27 dnevno)24 • Glasnik mira // Međugorje Veljača 2009. // Broj 2 // Godište IV. • 25
SvjedočanstvoIz <strong>život</strong>a CrkveU MEĐUGORJUPRONAŠLA VJERUGospođu Katicu-Katarinu Zubović upoznali smo za njezina boravka uMeđugorju u prosincu prošle godine. Na Radiopostaju “Mir” Međugorjenavratila je za svoju majku, koja živi u Bugojnu i redovito sluša ovaj radio,uplatiti podupirateljstvo. Tom prigodom prvi je put svjedočila o svome<strong>život</strong>u i bolesti, što objavljujemo i u našem listu.Ivana Zovko i Dragana DugandžićKatica-Katarina Zubović živi u Zagrebus mužem i kćeri. U Međugorjedolazi već devet godina. Prije desetgodina oboljela je od karcinoma dojke.Uvjerena je kako je oboljela zbog stresnogi neurednog <strong>život</strong>aU <strong>život</strong>u je imala sve – dobar posao, novac,materijalne stvari. Često je bila na poslovnimputovanjima pa njezina kći nijeimala majku, a suprug nije imao ženu. Posaojoj je bio na prvom mjestu. Kada ječula da ima karcinom, pomislila je kako jesve gotovo, da će umrijeti. Za Međugorjeje čula od sestrine prijateljice. Sa sestrom,suprugom i prijateljicom prvi put u Međugorjedolazi 2000. godine. Popeli su se naSnimio Tvrtko BojićKriževac, gdje su osjetili nešto što se nemože riječima opisati. Pitali su se: Što setu događa, kako to objasniti čovjeku koji tonikada nije doživio?Vraćaju se u Zagreb, gdje je zadnji putbila na zračenju. Po povratku iz Međugorjaona i suprug odlučuju se vjenčati.Katarina je bila krštena, pričešćena i krizmana,no nije bila vjenčana. Sakramentženidbe primila je poslije prvog dolaskau Međugorje, u koje od 2000. hodočastijedanput godišnje.U Međugorju je svaki put sretna, unjemu se obnavlja, a kad ode na Brdoukazanja, preporodi se. Sada su joj bitnemale stvari, zadovoljna je svojim živo-tom, zahvaljuje Bogu i Gospi Međugorskojna svim milostima koje je primila.Redovito posjećuje i Majčino selo u Bijakovićima,u koje je prvi put došla zbognećaka koji je trebao ići u zajednicu zaliječenje ovisnika, ali je naišla na velikukuću s puno djece. Tom prigodom upoznalaje s. Kristinu Barbarić, koja ju jeoduševila svojom dobrotom. "Kad uđeteu kuće u Majčinom selu, osjetite Božjunazočnost, osjećate se prekrasno’’, kažegospođa Zubović, koja nije ostala ravnodušnana djecu koja borave u Majčinomselu. Već davno se zavjetovala da ćesvake godine dolaziti u Međugorje, što ičini, a i drugima preporučuje.Ako Krist nije uskrsnuo i živ, Crkva nemože biti misterij, onda ona nije ni KristovoTijelo, nego društvena organizacijakao i mnoge druge institucije. AkoKrist nije uskrsnuo, ni euharistija nije ništadrugo nego trajno opijelo, requiem zaIsusa ili bogoštovno veličanje heroja, štovanjenekakva pokojnika te time daljnjiizričaj čovjekova žala nad svemoći smrtiu njegovu <strong>život</strong>u. Ako Isus nije uskrsnuo,a euharistija samo puki spomen i štovanjenekakva pokojnika, onda nisu potrebnini svećenici kao predsjedatelji euharistije,koji bi predstavljali uskrsloga Kristau zajednici, koji bi onda vršio čine u Isusovoime, in persona Christi.Ako Krist nije uskrsnuo i živ, nematla pod nogama ni poziv na svećeničkuslužbu ili na redovnički <strong>život</strong>. Bez vjere uuskrsloga Krista nema smisla ni svećeničkobeženstvo, sve je to onda nekakva nakaradnaneobičnost. Koji je smisao odricanjeod braka i obitelji ako Krist nije živ,danas i ovdje, ako sve s ovim <strong>život</strong>om svršava?Celibat ima samo onda smisla akočovjek računa s Bogom i novim <strong>život</strong>omu uskrsnuću. Osoba koja se zbog kraljevstvanebeskoga odriče od braka, ne odričese braka zbog manjka ljubavi, nego jervjeruje u potpunu ljubav koja nadilazibilo kakvo ljudsko ispunjenje, ljubav kojase veže osobno uz Isusa Krista, koja živiza Sina Božjega, i uvjerenja je da se taljubav ne prekida, ne svršava ni u samojsmrti. Stoga je jasno da je suvremena krizazvanja, svećeničkih i redovničkih, zapravou svome dubokom korijenu krizavjere u Isusovo Božanstvo te kriza vjere ukonačno uskrsnuće i <strong>život</strong> <strong>vječni</strong>.Mnogo je toga pod znakom pitanja niječeli se Isusovo božanstvo i uskrsnuće.Da bi se iscijelila ta zacijelo najdublja krizau suvremenom <strong>život</strong>u Crkve, treba namproroka u izvornom značenju. To konkretnoznači, trebaju nam ljudi koji su u dodirus Bogom te koji iz toga izravnoga susretas Bogom govore svijetu i vremenu ukome živimo Božju istinu. Kršćanstvo ∑danas i sutra ∑ zavisi od osobnoga odnosas Bogom. Tu ono stoji ili pada, premaonoj Rahnerovoj, kako će kršćanin sutrašnjicebiti mistik, osoba koja je nešto iskusila,ili nas više biti ne će. Veliki je franjevačkimislilac Duns Skot, kojega smo700. obljetnicu smrti slavili prošle godine,izrekao znakovitu misao: “Deus vultcondiligentes!” ∑ Bog hoće su-ljubitelje,one koji njega ljube, on ljubi, on želi suljubljenike,u konačnici prijatelje.U kršćanskom smislu riječi, prijateljIsusa Krista jest onaj tko se susreo i susrećeBoga. Tko se s njim susreo u osobnojmolitvi, u slušanju Svetoga pisma, ususretu s ljudima čiji je <strong>život</strong> ispunjenIsusom Kristom, u molitvenom, ali naposeu intenzivnom euharistijskom <strong>život</strong>u.S toga zrenika vidljiva je podudarnost izmeđumistike i proroštva. Biti mistik značibiti i prorok. Što više mistike, tim višei poticaja za intenzivni vjernički <strong>život</strong> usvijetu. Što su kršćani produhovljenijii mističniji, bit će većma i proroci. Srčikakršćanske vjere crpe <strong>život</strong> iz osobnogaodnosa s Bogom. Sve kršćansko imatu svoj korijen. To je temeljna lekcija vjerečiju abecedu moramo nanovo izučiti,upravo u današnjem vremenu.Na to nas poziva na poseban način ikorizmeno vrijeme. Korizmeni poziv jestpoziv na obraćenje, a to će reći upravo uizvornom smislu: Biti zagledan u Gospodina,licem u lice, ophoditi s njime kaos prijateljem, ljubljenom osobom te pokušatisvojim osobnim <strong>život</strong>om pridonijetida Crkva zasja pred suvremenimsvijetom u punom sjaju. Naše nasljedovanje,naše ophođenje s Gospodinom ‘licemu lice’, slijedeći vjerno Isusa Krista,istinskoga i konačnoga proroka, objaviteljai donositelja Boga na ovaj svijet,do kraja zauzeti za istinu Božju u suvremenomsvijetu. I u tom smislu Marija jenajbolji putokaz kroz korizmeno vrijemekao osobni poticaj na našu zagledanostu lice Isusa, preobražena i proslavljenaPatnika.26 • Glasnik mira // Međugorje Veljača 2009. // Broj 2 // Godište IV. • 27NASTAVAK SA STR. 23
Drugi o MeđugorjuDrugi o MeđugorjuBenedikt XVI., kao i Ivan Pavao II., brani vjeru kršćanskoga pukaSLUČAJ MEĐUGORJE:NE TRNUTI DUHAČlanak koji objavljujemo tiskan je u novinama “Libero”, u petak 16.siječnja 2009. Njegov autor objavio je više tekstova o Međugorju u raznimtalijanskim novinama te na vlastitim web stranicama.Danas uznemiruju Crkvu, riskirajućida milijune vjernika uveduu pomutnju i sablazan, više ododređenih javnih nevjernika koji vode promidžbenekampanje po autobusima u Genovi,oni – možda u crkvenom ruhu – kojiratuju protiv Crkve iznutra i pod „vjerskim“izlikama promiču „nekatoličku“ misao(kao što je s gorčinom povjerio PavaoVI. Jeanu Guittonu).Nije slučajno kardinal Ratzinger počeoznameniti govor bibličarima, na jednomvatikanskom sveučilištu, podsjećajući naantikristov lik iz Solovjeve priče, koji je bio„poznati egzeget“ s doktoratom iz Tübingena.Stroga opomena, iako ljubazna, bilaje više nego očita.S druge strane, zanimljivo, ovih godinanisu oživljavali neku vrstu inkvizicije onis pravovjernog područja protiv onih kojišire hereze ili osporavaju papinsko Učiteljstvo,nego radije oni koji bi željeli inkvizicijskompostupku podložiti samu Gospu,koja se usuđuje očitovati bez njihova dopuštenja.Tako često su zlostavljani novominkvizicijom oni koji svjedoče živu i odanuvjeru papi, a ne heretici.Sada izazivaju stanovitu zabrinutost,među mnogim i žarkim Gospinim štovateljima,određene „anticipacije“ (za koje sene zna jesu li istinite) o takozvanom “vademecumu”koji bi se trebao baviti nadnaravnimdogađajima. Glasove o njegovomtobožnjem sadržaju prenio je prije trimjeseca list „Panorama“, a ovih dana jednainternetska stranica: navodno je riječ o„direktoriju“ protiv Međugorja (mjesta milijunahodočasnika i čudesnih obraćenja) iprotiv Civitavecchie gdje je, u veljači-ožujku1995., kipić donesen iz Međugorja puštaokrvave suze 14 puta.U prilog istinitosti ukazanja u Međugorjui čudesnog suzenja u CivitavecchijiAntonio Soccine govore samo podrobna znanstvena ispitivanjaobavljena na vidiocima za vrijemeukazanja i kipiću iz Pantana, ispitivanjakoja kategorički isključuju svaki oblikprijevare ili samosugestije. Postoje i brojnaobraćenja kao i neobjašnjiva ozdravljenjakoja su se dogodila i događaju se (svjedočanstvasu dokumentirana). Postoji savršenopravovjerje koje se udiše u tim svetištima.I, skupa s pobožnošću običnih kršćana,postoji uvjerena pobožnost tolikih svećenika,biskupa i kardinala. Povrh svega ona,jasna, Ivana Pavla II., koji je očitovao tolikoputa na nedvojben način, pa i napismeno,svoje osobno uvjerenje u istinitost ukazanjau Međugorju i suzenja Gospina kipića.Svakako “vademecum” za biskupe danasmože biti potreban za način postupanjakod tolikih slučajeva „vidjelaca“, bezvrijednihi lažnih, ali treba isključiti da jetakav „direktorij“ uperen protiv Međugorjai Civitavecchie koji su dva marijanska svetištai imaju već svoju povijest pobožnostikršćanskoga puka (što se, sjetimo se, tražiu postupku kanonizacije i stvarno pretpostavljačak u definiciji dogme).Veli se da “direktorij” propisuje pribjegavanječak “psihijatrima ateistima“. UMeđugorju se to već dogodilo. Na početku,1981., kad se komunistički režim okomiona ukazanja uhićenjima, tlačenjima i nasiljem,šestero djece vođeno je čak režimskimpsihijatrima koji su, međutim, moralipriznati njihovo savršeno psihičko zdravljei njihovu dobru vjeru. Na kraju, neki od tihliječnika čak su se obratili, zajedno s policajcimakoji su trebali suzbijati pojavu.U Civitavecchiji je Gospin kipić prošaoteški ispit biskupa koji nije vjerovao te kojije vidio četrnaesto suzenje upravo u svojimrukama kad je doživio srčani udar. Prošaoje i ispit crkvenoga povjerenstva (kojeje isključilo halucinaciju, parapsihološke iliđavolske pojave) i onog najzahtjevnijeg laičkog,znanosti (koji je priznao znanstvenuneobjašnjivost pojave) te sudske vlasti koja– nakon pomnoga ispitivanja i uzimajući uobzir tolike svjedoke suzenja (među njima„Zapovjednik gradske policije, djelatniciiz zatvorske i državne policije”), koje pišekako se ona “trebaju svesti ili na činjenicukolektivne halucinacije ili na nadnaravnidogađaj”. Samo što krvave suze, budućida su fotografirane i snimljene, ne moguU prilog istinitosti ukazanja uMeđugorju i čudesnog suzenjau Civitavecchiji ne govore samopodrobna znanstvena ispitivanjaobavljena na vidiocima za vrijemeukazanja i kipiću iz Pantana, ispitivanjakoja kategorički isključujusvaki oblik prijevare ili samosugestije.Postoje i brojna obraćenjakao i neobjašnjiva ozdravljenjakoja su se dogodila i događaju se(svjedočanstva su dokumentirana).Postoji savršeno pravovjerje kojese udiše u tim svetištima. I, skupas pobožnošću običnih kršćana,postoji uvjerena pobožnost tolikihsvećenika, biskupa i kardinala. Povrhsvega ona, jasna, Ivana PavlaII. koji je očitovao toliko puta nanedvojben način, pa i napismeno,svoje osobno uvjerenje u istinitostukazanja u Međugorju i suzenjaGospina kipića.biti “sugestija”: čak su analizirane u laboratoriju,pod mikroskopom i opisane kao„ljudska krv“.Državni tajnik Bertone, čim je imenovan,objasnio je stajalište ovoga papinstvao Međugorju, naznačujući kako su hodočašćatamo, svakako ne službena, „dopuštena“i čak je savjetovao „pastoralnu pratnjuvjernika“. Osim toga još je jednom opisaokao „osobnima“ izjave „krajnje kritične“biskupa iz Mostara te naznačio kao ispravanstav čekanja biskupa iz bivše Jugoslavijekoji „ostavlja vrata otvorena budućimispitivanjima“.I zato što veliki broj ukazanja koja jošuvijek traju nisu više prepreka, nakon štosu priznata, nedavno, ukazanja u Lausugdje se Gospa, od 1647., ukazivala čak 54godine, a dugo i svakodnevno.Stoga toliki vjernici Međugorja i Civitavecchiemogu biti mirni. Osim toga, Papapokazuje da mu je veoma stalo do jedinstvaCrkve. I nedavno je to pokazao u načinuna koji je očinski riješio problem Neokatekumenskogpokreta i u načinu nakoji je pružio ruku tradicionalistima, vraćanjemdrevne liturgije, tražeći od francuskihbiskupa da ih prihvate i da nikoga nediskriminiraju. Poput istinskog oca, želina svaki način otkloniti lomove i zbunjenostvjernika. Na kraju, i odanost i poštovanjespram Ivana Pavla II. navode ga dabrani Međugorje i Civitavecchiu. Stoga jeisključeno kako je podsjetnik „protiv“ tadva svetišta.Veoma je dvojbeno bi li Papa mogaoobjaviti navlaš „direktorij“ tako tvrd i represivankao onaj što ga određena indiskrecijapriželjkuje, upravo jer je Ratzingerbio autor znamenitog govora kojim jekardinal Frings, nadbiskup Kölna, 1962.uvjerio Crkvu da pošalje u mirovinu stariOficij i određene njegove sustave „čiji seproceduralni modaliteti u mnogim stvarimane slažu još s našim vremenom tekoji će za Crkvu biti štetni, a za mnogesablazan“.Uzimajući u obzir pogrješke koje su učinjeneprije 50 godina u obrađivanju slučajevasvetaca kao što je Padre Pio ili događajapoput Ghiaie di Bonate, dvojbeno je daupravo papa Ratzinger dopušta vraćanjetegobnim pravilima koja bi danas moglabiti osporavana čak sa stajališta ljudskihprava, osim naravnog i kanonskog prava,čineći „štetu Crkvi i sablazan“.Benedikt XVI. nikako ne želi „trnutiDuha“ i „prezirati proroštva“ (1Sol 5, 19-20), kao poneki teolog ili kurijalac, negoželi upravo suprotno: već je kao kardinalupozorio vjernike da ne budu „deisti“, tojest oni koji ne vjeruju uistinu „u Božji zahvatu našem svijetu“ i stoga se zavaravajukako „mi moramo stvarati otkupljenje,kako mi moramo stvoriti bolji svijet,novi svijet. Ako se tako misli, kršćanstvoje mrtvo“.“Crkva se”, objašnjava Ratzinger, “suočavas izazovima koji su njoj svojstvenizahvaljujući Duhu Svetom, koji u odlučujućimtrenutcima otvara vrata za božanskuintervenciju“. Povijesno, to jeučinio s velikim svecima „koji su bili iproroci“, ali povrh svega s Gospom: „postojidrevna otačka predaja koja Marijunaziva ne svećenicom, nego proročicom.Naslov proročice u otačkoj predaji jestu pravom smislu riječi Marijin naslov…Moglo bi se reći, u određenom smislu,da zapravo marijanska crta utjelovljujeproročki karakter Crkve”.Stoga „Kraljicu proroka“ valja slušati, ane ušutkavati.28 • Glasnik mira // Međugorje Veljača 2009. // Broj 2 // Godište IV. • 29
PoticajiPoticajiNE BOJTE SE,APOSTOLI!fra Iko SkokoPropovijedajući Radosnu vijest, Isusje obilazio razna mjesta po svojojdomovini. Posebno se zadržavao usinagogama, mjestima molitve.Znao se sažaliti nad mnoštvom. Susrećućise s ljudima, vidio je i doživio kakosu, mnogi, satrveni i zapušteni. Trebali suvođe koji će ih voditi pravim putem. Zatoje Isus sebi pozvao učenike. Brižno je izabraosuradnike i dao im posebne ovlasti.Imali su vlast u njegovo ime izgoniti nečisteduhove i liječiti slabosti i bolesti u narodu.Najbliži Isusovi suradnici bili su apostoli(od glagola apostellein = slati). Njihdvanaest bili su: ribar Šimun, zvani Petar,njegov brat Andrija, zatim sinovi ribaraZebedeja Jakov i Ivan, te Filip, Bartolomej,Toma, carinik Matej, Jakov Alfejev, Tadej,Šimun Kananac i Juda Iškariotski. U evanđeljimaimamo na četiri mjesta popis apostola.Dao im je i upute kako će se vladati umjestima i u obiteljima. Posebno im je naglasioda budu: Mudri kao zmije, a bezazlenikao golubovi (Mt 10,16).Isus im je ukazao i na opasnosti koje ćedoživljavati: predavat će ih na sudove, bičevatće ih, mrzit će ih, nazivat će ih Belzebubom;zatim, prije poslanja ohrabrio ihje riječima: Dakle, nemojte ih se bojati! Ništanema sakriveno što ne će trebati da seotkrije, ni tajno što ne će trebati da se dozna.Što vam kažem u tami, recite na svjetlu,što čujete u skrivenosti, propovijedajtena krovovima! Ne bojte se onih koji ubijajutijelo, a duše ne mogu ubiti! Bojte se radijeonoga koji može i dušu i tijelo uništitiu paklu (Mt 10, 26-28).Evanđelist Ivan je zabilježio da se Isusapostolima ukazao nakon uskrsnuća i poslaoih propovijedati; dao im je vlast praštatigrijehe: Kao što je mene poslao Otac,tako i ja šaljem vas. Poslije tih riječi dahneu njih i reče im: Primite Duha Svetoga! Kojimaoprostite grijehe oprošteni su im; kojimazadržite zadržani su im (Iv 20,22-23).Razmišljajući o apostolima i njihovojulozi, neka i nas ohrabre i osnaže Isusoveriječi da se ne bojimo danas biti autentičniIsusovi svjedoci koji će se nesebično truditii žrtvovati, posebno tamo gdje vidimoda je čovjek satrven i zapušten u bilo kojemobliku!MILOSNI TRENUTAKVREMENAfra Mario KnezovićVeć smo duboko u još jednoj novojgodini, gotovo smo i zaboravili savonaj silni nakit, žurbu i stisku u prodavaonicama…Pred nama su nove minute,novi sati, dani… Početkom nove godinerazmjenjivali smo čestitke i dobre želje.Sjećamo li se što smo poželjeli jedni drugima?Što su bile naše želje? Jesmo li srcem ilisamo rukom drugima darivali pozdrav i izgovaralikurtoazne želje? U medijima smopratili čestitke i poruke raznih poduzeća iorganizacija. Redovito su u njima stajale iporuke za puno uspjeha. No, je li se itko zapitaošto je to zapravo uspjeh i tko i na kakavnačin uspijeva!?Vrijeme u kojem živimo trči za uspjehom.Napredak i poslovni uspjeh glavnesu vodilje svijeta u kojem bi, po logici togsvijeta, Bog trebao ostati bez posla i inicijative.Svijet trgovine razumije samo jezikprofita i uspjeha, i to pod svaku cijenu. Utakvom svijetu čovjek želi uzeti sve u svojeruke. Tako želi uzeti i vrijeme da njimegospodari. Takvi zaboravljaju da nam jesve darovano. A jedan od najdivnijih darovaje upravo vrijeme. Bog nam ga daje da unjemu hodimo do njega.Nitko nema pravo na vrijeme osimBoga. No, svi imamo pravo iskoristiti odBoga darovano vrijeme. Božje vrijeme jekairos – pogodan trenutak za dobro i duhovnirast. Često u časopisima čitamo promicanjeideje o nekakvom novom vremenu,kao da ovo vrijeme koje imamo nijekorisno i dobro za čovjeka. Štoviše, ovo jemilosno vrijeme za svakog pojedinca. Gospato zna. Zato nas, baš u ovom vremenu,u Međugorju poziva da hodimo smisleno.A smisleno se može hoditi samo s Isusom,koji je put.Novo vrijeme je pred nama. No, za nas jeono prilika samo onoliko koliko smo se razračunalisa starim vremenom i starim grješnimčovjekom. Priliku za istinsku puninu<strong>život</strong>a u vremenu pred nama daje namjedino Isus po Crkvi u sakramentima. Stogau ovoj godini nađimo vremena za snagukršćanskog <strong>život</strong>a – sakramente. Nemojmovremenom raspolagati već ga počnimo živjetii darivati. Ako kao kršćani ne nađemovremena za onoga koji nam je dao svakitrenutak, onda je to znak da i sami stupa-mo u redove onih koji će i sljedećih godinaželjeti u novoj godini samo uspjeh i novac,a ne <strong>život</strong> u vremenu na Božji način.Vrijeme iskorišteno samo za uspjeh i profitje put u smrt. A svatko od nas, tako držim,želi živjeti.Znamo da je u Isusu <strong>život</strong>, ali koliko smomi Isusovi? Ako nismo, u vremenu prednama postanimo samo njegovi. A već namje prilika tu, u korizmi koja uskoro počinje,prilika za promjenu – za poniznost i <strong>život</strong>prema evanđelju.Snimio Tvrtko BojićJA, GOSPODIN, BIT ĆU TVOJ LIJEČNIKfra Tomislav PervanUČasoslovu naroda Božjega čita se ukorizmenom vremenu Knjiga Izlaska,druga knjiga Mojsijeva Petoknjižja.Knjiga je to izlaska, putovanja,zapućivanja iz egipatskoga ropstva u slobodu,iz tlačenja i sužanjstva u Obećanuzemlju, ali kroz pustinju, odricanje, raznekušnje. To je starozavjetni spis koji na posebannačin predočava i znamenuje kršćanskii vjernički put prema Uskrsu.Nakon Mojsijeva hvalopoja za izbavljenjeiz egipatskih šaka i dohvata progoniteljate prvoga mrmljanja naroda zbogmanjka vode, sam im Gospodin govori:“Budeš li zdušno slušao glas Gospodina,Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovimočima; budeš li pružao svoje uho njegovimzapovijedima i držao njegove zakone,nikakvih bolesti koje sam pustio naEgipćane na vas ne ću puštati. Jer ja samGospodin Bog, tvoj liječnik” (15,26).Ja ću biti vaš liječnik! - Koja je ulogaliječnika? Onda i danas: liječiti, pomagatičovjeku da postane i ostane zdrav. I ubezvodnoj pustinji veli sam Bog: Ja sams vama. Ja sam vaš liječnik. Bit ću tvoj liječnik.Dobro je upamtiti te riječi. I prihvatitiih. Dobro je poslušati te riječi i glede vlastitog<strong>život</strong>a. Tko je to od nas zdrav?Dobro je primijeniti riječ i na ovaj svijetkoji vapije za lijekom i liječnikom.Svijet nije zdrav, pa to vidimo na svakomkoraku.Dobro je poslušati tu riječ i spramnaše Crkve, glede Božjega naroda, kojinije zdrav. Naša Crkva kronično pobolijevai pati od bolesti koje je rastaču.“Ja, Gospodin, bit ću vaš liječnik”. Isusje zacijelo poznavao Stari zavjet. Znao jeza tu riječ. Možda je upravo na to misliokad je rekao: “Ne trebaju zdravi liječnika,nego bolesnici!” (Mt 9,12).Posvijestimo si tolike zbirne izvještajeiz Evanđelja kad se govori o mnoštvimabolesnika koji su hrlili prema Isusu.Samo da ga se dotaknu. Na slikovit načinizražava to i Rembrandtova slika:Isus liječi svaku vrst bolesti. Sva se nevoljai bijeda slijegala prema njemu. Donosilisu mu bolesnike, bez razlike. I onih ozdravljaše. Svojom riječju, dodiromsvoga prsta (= ti, prste, desne Očeve:Duh Sveti u Isusovoj osobi), polaganjemruku. Snaga je iz njega izlazila i liječilasve, veli sv. Luka.Zašto toliki hodočaste u marijanskamjesta? Zašto toliki hodočaste u Lurd?Zbog zdravlja. U bilo kojem propitivanju,onako nasumce, u svim dobrim željamai čestitkama, uvijek je na prvommjestu zdravlje. Dobro zdravlje!Liječnik liječi, ali Bog daje zdravlje.On ozdravlja. To je više od lijekova kojeuzimamo, to je daleko snažnije od operacijekojoj se podvrgavamo.Postoji nešto u čovjeku što mu velikako on nije zdrav, nije cio, nije cjelovit.Nagrižen je grijehom koji rađa smrću.Zbog prijestupa i krivnje Praroditelja.I svakodnevno doživljavamo kako ovajsvijet čezne za Mesijom, Otkupiteljem.“Naše je boli na sebe uzeo... Njegovimsmo modricama izliječeni”. KrižemRaspetoga i Uskrsloga Gospodina. Trebase podvrgnuti njegovoj terapiji i živjetćemo. Jer on je tvoj i moj liječnik.A korizma je upravo dobrodošlo vrijemeza to.30 • Glasnik mira // Međugorje Veljača 2009. // Broj 2 // Godište IV. • 31
Lectio divina - S Marijom kroz BiblijuPišu nam čitateljiLjubav je zakon,zakon je ljubavLidija ParisKršćanstvo često svodimo na moralnapravila: ovo se smije, ovo se ne smije,ovo se mora, ovo se ne mora…Moram nedjeljom na Misu, moram biti vjeranbračnomu drugu, moram bar jednomgodišnje na ispovijed, ne smijem varati, nesmijem krasti, ne smijem lagati…U doba Staroga zavjeta bili smo „podZakonom“, kaže Pavao, bili smo robovi Zakona…a upravo je to Isus došao podignutina višu razinu, na razinu srca. Kada govorio Zakonu, Pavao misli na stotine sitnih pravilakoja su upravljala <strong>život</strong>ima vjernih Židova…Od toga Zakona Pavla je oslobodioIsus pred vratima Damaska (Djela 9,3-9).Zakon je duhovan„Zakon je, znamo, duhovan“, kaže Pavao(Rimljanima 7,14). Gospa je 25. rujna1992. rekla da nam Crkva daje zapovijedii da nas poziva da po njima živimo. Zakonnam daje spoznaju grijeha, zakon namkaže što je dobro, a što je zlo, ali po djelimaZakona nitko se ne će opravdati (Rimljanima3,20). Tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon,kaže Pavao (Rimljanima 13,8).Ljubav o kojoj Isus govori nagoviještenaje već u Starome zavjetu. „Ljubi Bogasvim srcem svojim, svom dušom svojom isvom snagom svojom“ (Ponovljeni zakonSnimila Lidija Paris6,5). Kralj David iskazuje ljubav onima kojiga mrze (2 Samuel 19,7). Ljubav pokrivasve pogrješke (Knjiga izreka 10.12). Ljubavmi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, nepaljenice (Hošea 6,6). Izraelci se drže Zakonajer ga ljube (Prva knjiga o Makabejcima2,27).Srce zakonaObraćenje znači prijeći s razine poštovanjazakona i pravila na jednu drugu razinu- na razinu ljubavi. Ima mnogo kršćanakoji brižno poštuju pravila koja daje Crkva.No jesu li autentični? Privlače li ili odbijajudruge svojim <strong>život</strong>om? Što kaže Isus? Ljubitejedni druge kao što sam ja ljubio vas(Ivan 13,34; 15,12.17)… ljubite neprijateljesvoje (Luka 6,27-35)… budite milosrdnikao što je Otac vaš milosrdan (Luka 6,36)…to je srce zakona.Isus nas je s razine zakona, s razine pravila,uzdignuo na jednu drugu razinu – narazinu ljubavi - jer je jedini zakon ljubav.„Ljubi i čini što hoćeš“, kaže sveti Augustin.Ljubi kao što je Isus ljubio. Ljubi poEvanđelju, nesebično. Tada ćeš činiti samodobro. „Ljubav bližnjemu zla ne čini. Puninadakle Zakona jest ljubav“ (Rimljanima13,10). Pavao moli za ovo: da ljubav naša„sve više i više raste u spoznanju i potpu-nu pronicanju“ te mognemo „prosuditi štoje najbolje“ (Filipljanima 1,9).Kršćanstvo donosi prevratTada ćemo pravila poštovati i zakona sedržati iz ljubavi, zato što smo srcem spoznalida je to dobro. Kršćanstvo nije religijapravila nego religija ljubavi, i po tome donosiprevrat u povijesti religija, po tome jedrugačije od svih religija. Ako tako ne budemoživjeli, jadni li smo kršćani! Neveseli,frustrirani, uvijek s osjećajem da nam netkonešto zabranjuje. Nikoga ne privlači takvokršćanstvo.Događa se da nam netko izvana ukažena naš grijeh, što kod nas može izazvatirazne reakcije… srdžbu, odbijanje, osjećajkrivnje, depresivnost ili nešto drugo. Knjigaizreka kaže da je bolji javni ukor negolažna ljubav (Knjiga izreka 27,5), ali kadanam Bog iznutra ukaže na naš grijeh, tadane postajemo ni depresivni, ni žalosni, nisrditi, i tomu je tako zato što On to čini sneizmjernom ljubavlju i zato što ima moćpromijeniti naše stanje - ako mi to hoćemo.Ljubiti nesebično, ljubiti bezuvjetno…takvu ljubav na ovome svijetu možemoiskusiti tek povremeno, zapravo tek njezinodbljesak. Istinsku ljubav možemo iskusitisamo ako iskusimo ljubav Božju.„Molimo… za sve one koji ne žele upoznatiljubav Božju, iako su u Crkvi. Molimo,da se obrate, da bi Crkva uskrsnula uljubavi. Samo ljubavlju i molitvom, dječice,možete živjeti ovo vrijeme koje vamje dano za obraćenje“, rekla je Gospa 25.ožujka 1999.MOLITVA MAJCINaš čitatelj Ivan Dragićević radi uWinterthuru u Švicarskoj, a njegovaobitelj živi u Kutjevu. Njegov otac podrijetlomje iz Miletine, župa Međugorje.Nakon teške operacije raka jetara napisaoje sljedeću pjesmu:U zoru, kroz maglu i sjetuosjetih plašt Tvoj,kako me dodiruješ njimei čuvaš <strong>život</strong> moj.O Majko Marijo,Majko svih majki,čuj vapaj moj:Kad posljednji tren mi dođei kad me izda glas,čuvaj, Gospe, sve nas!Ivan DragićevićHvaljen Isus iMarija!Poštovani uredniče,oprostite što se nisam javljala maloduže, što ne znači da u mislima i u svomesrcu nisam u Međugorju. Nadam se da stesvi dobro. Uz Glasnik mira i Radiopostaju„Mir“ Međugorje stalno sam u kontaktu sasvim događajima u vašem mjestu. Mi sespremamo za Božić i u velikom smo iščekivanjuSina Božjega; molimo i ispovijedamose. Molimo uz izravan prijenos iz vašecrkve sv. Jakova. Hvala Kraljici Mira što je iove godine pozvala mene i mojih troje djeceda dođemo u Međugorje. Nadam se daću s njima doći i iduće godine.Šaljem vam sliku mojih dviju kćerki kojesu bile na Festivalu mladih, i koje su iz Međugorjaponijele nešto što se ne može opisati.Svima u uredništvu sretan Božić i Novagodina i hvala vam što postojite!Senta, 11. prosinca 2008.Marija Gor, Senta, VojvodinaSJEĆANJE NAFRA SLAVKABARBARIĆAPoštovano uredništvo!Čitajući Glasnik mira od prosinca 2008.potaknuta sam fotografijom Majčina selai člankom kojim je obilježena osma obljetnicasmrti fra Slavka Barbarića da vam sejavim.U Međugorje hodočastim od 1988. redovitojedanput, a nekad i dva puta godišnje.Hodočašća su uvijek uz pratnjuduhovnog vođe. Prijašnjih godina s fraMaksom Vlašićem, a nakon njegove smrtis vjeroučiteljicom Natalijom Lukačevićili s prof. Miroslavom, a 2008. vodio nas jevelečasni Robert Zubović. Fra Maks Vlašićumro je iste godine kad i fra Slavko, takoda sam u mislima s obojicom. Fra Maks jeRabljane vodio u Međugorje od 1981. godine.Njegov grob u Splitu redovito posjećujemona povratku s hodočašća.Naviru mi sjećanja na obojicu, kojimasam zahvalna za sve što su za nas činili.U listopadu, mjesec dana prije fra Slavkovesmrti, s njime smo se sreli ispred crkveu Međugorju. Htjela sam s njime malorazgovarati, ali je stalno bio zauzet. U sjećanjumi je ostala slika njegova razgovoras hodočasnicom crnkinjom. Htjela sammu reći da ga volimo i cijenimo te da muzahvalim na molitvama i euharistijskomklanjanju koje je vodio svake subote. Vežunas uspomene na fra Slavka i svi ih nosimo.Zahvaljujući njemu, nastavili smo seuharistijskim klanjanjem u našoj župiBanjol – crkva sv. Lucije na otoku Rabu.Naša molitva kod četrnaeste postajekrižnoga puta na Križevcu i na groblju Kovačici,gdje se nalazi njegovo vječno počivalište,je u listopadu svake godine. Rjeđei u lipnju, za obljetnicu ukazanja KraljiceMira.Fra Slavko, hvala Vam u ime svih hodočasnikas Raba.5. siječnja 2009.Lucija Štokalo, Rab, Hrvatska32 • Glasnik mira // Međugorje Veljača 2009. // Broj 2 // Godište IV. • 33
Hodočasničke stazeHodočasničke stazeBOGORODICA U ISTOČNOJ CRKVI:Djevica Izvor Života, Istanbul - TurskaPočetak Svetišta povezuje se s izvorom čudesne vode u Carigradu. Po predaji, car Leon I. (457.- 454.), dok je jošbio obični vojnik, susreo je slijepog čovjeka u blizini glavnoga grada, koji je zalutao na putu i cvilio zbog velike žeđi.Htio mu je pomoći, ali u blizini nije bilo vode. Tada je čuo glas koji ga je upozorio na vodu u blizini, koja je bila napolaskrivena. Slijepac je utažio žeđ i oprao lice. Čim je oprao lice, dogodilo se čudo - progledao je.Priredio fra Karlo LovrićModerna Turska – država zemljopisnoazijska, ali željom europska– s druge strane Dardanela jepodručje na kojem se nalazi grad Istanbul,koji je deset stoljeća nosio ime Carigrad ibio glavni grad Istočnoga Rimskog (bizantinskog)Carstva. Kad su Turci 1453. osvojiliCarigrad, promijenili su mu ime i odtada je glavni grad Otomanskog Carstvasve do 1924. Te godine Turska je postalarepublikom, a Ankara njezinim glavnimgradom. Danas je Turska po ustavu sekularnadržava, tj. bez državne religije. Odsamog osnivanja Republike postoji snažnasekularistička tradicija, koja je izgrađenaprema francuskom modelu. Ustav zemljesvima osigurava vjerske slobode.Kršćana 0,2 postoTurska danas ima oko 70 milijuna stanovnika,od toga 10 milijuna živi u njezinueuropskom dijelu. Glavni jezik jeturski, kojim govori 80 posto stanovništva.Govori se još drugih dvadesetak jezika.Muslimanske vjere je 99 posto stanovništva,od čega su 80 posto suniti, a15 do 20 posto šijiti. Na tom područjuMale Azije, gdje je nekada cvalo kršćanstvo,danas živi svega 0,2 posto, odnosno125.000 kršćana, uglavnom Armenacai Grka. Ne davno, početkom 20. st.,kršćana je bilo čak 20 posto. Židova je0,04 posto, odnosno 23.000, a 1923. biloih je 100.000.Turska je podijeljena na sedam regijai graniči s Grčkom i Bugarskom na zapadu,s Gruzijom i Armenijom, Azerbajdžanomi Iranom na istoku te s Irakom i Sirijomna jugu. Nije nebitno spomenuti daje smještena na obalama Crnog, Mramornog,Egejskog i Sredozemnog mora. Turskaje i planinska zemlja. Najveći vrh joj jeVeliki Ararat, 5.165 m, a najveća rijeka Kizihrmak,dugačka 1.355 km.Obradit ćemo jedino Gospino svetištekoje se sačuvalo u Istanbulu. Ono nosi grčkoime Gospe od Zoodochos Pege ili IzvorŽivota.Povijest svetištaPočetak Svetišta povezuje se s izvoromčudesne vode u Carigradu. Po predaji, carLeon I. (457.- 454.), dok je još bio običnivojnik, susreo je slijepog čovjeka u bliziniglavnoga grada, koji je zalutao na putu icvilio zbog velike žeđi. Htio mu je pomoći,ali u blizini nije bilo vode. Tada je čuo glaskoji ga je upozorio na vodu u blizini, a kojaje bila napola skrivena. Slijepac je utažiožeđ i oprao lice. Čim je oprao lice, dogodilose čudo – progledao je.Kad je Leon I. postao carem, sagradioje crkvicu u čast Gospi dajući joj ime ZoodochosPege ili Izvor Života. U VI. stoljećucar Justinijan (527.-565.) ju je dogradio ujednu veliku baziliku. Otada su carevi višeputa godišnje s velikom pompom hodočastiliu ovo svetište. U svetištu je bilo imnogo čudesnih ozdravljenja. U XIV. stoljećuNiceforo Calisto zapisuje 63 ozdravljenja,a 15 ih se dogodilo za njegova <strong>život</strong>a.Godine 1453. Turci su, poslije dugogopsjedanja, zauzeli i opljačkali Carigrad.Oplijenili su crkve i samostane, poharalikuće i palače, odnoseći ne samo što sunašli u kućama, nego su i stanovnici ostalibez ikakve zaštite. Oni koji su našli utočišteu katedrali Svete Sofije bili su barbarskismaknuti. Crkve, pa i sama katedrala,pretvorene su u džamije. Od brojnih Gospinihsvetišta jedino je ostao Izvor Života.Sultan je naredio da se sruši i to svetište,a materijal upotrijebi za gradnju novedžamije. Kasnije su kršćani mogli sagraditijednu crkvicu uz čudotvorni izvor, ali jei ona 1821. bila srušena. Ipak su kršćanidobili dopuštenje od Muhameda II. (1808.-1839.) da je ponovno sagrade. Radovi suzavršeni 1834., a patrijarh Costandinos II.je predsjedao obredu posvete crkve, u nazočnosti12 nadbiskupa i velikog mnoštvasvećenika i laika.Svetište pohađaju hodočasnici, posebiceu vrijeme liturgijskih blagdana. Smještenoje u četvrti zvanoj Balilkli i (po njojje Bogorodica prozvana Balilklitissa), aosim crkve i izvora tu se nalazi i groblje sviše grobova carigradskih patrijarha.Svetište i liturgijski blagdanU starini je liturgijsko slavlje održavano9. srpnja i 8. siječnja te u petak poslijeUskrsa. Kako su mnogi hodočasnici dolaziliu Carigrad u vrijeme Uskrsa, prednost jedana ovomu danu. Blagdan ima i svoje liturgijsketekstove, iako se donekle podudarajus Uskrsnim tjednom. Tekstovi odišuljepotom i sadržajem. Nadahnuti su na čudesnomizvoru i slave Bogorodicu Izvor Života.Ona prima <strong>život</strong> od Boga koji je Kristi sama ga daje dušama, kako to izražavajuliturgijski tekstovi.Svetište i liturgijski blagdan BogorodiceIzvora Života nadahnuli su mnoge umjetnikekoji su prikazivali velike i male ikone,ne samo na zidovima, na freskama, mozaicima,nego i na drvenim pločama, kojesu hodočasnici nosili svojim kućama radisvoje vlastite i pobožnosti svojih bližnjih.Evo kako izgleda jedna ikona iz XVIII.stoljeća:Zlatni ribnjak i usred njega Bogorodicas uzdignutim rukama, ispred nje je Krist,koji blagoslivlja objema rukama i drži nagrudima Evanđelje s natpisom: JA SAMVODA ŽIVA, i dva anđela koji jednom rukomdrže krunu iznad Djevičine glave, adrugom natpise: „Zdravo, neokaljani i živiizvore“, i „Zdravo, neokaljani izvore koji siprimio Boga“. Ispod krstionice je cisternas vodom i unutra tri ribe, a s jedne i drugestrane krstionice: patrijarsi, prelati, svećenici,đakoni, kraljevi i kraljice, kneževi ivelike gospođe koje se peru i piju iz peharai čaša, te mnogi bolesni i uzeti koji čineisto. Napokon, prikazani su svećenik s križemkoji blagoslivlja opsjednutoga koji senalazi pred njim da ga oslobodi od đavla,i jedan kapetan bojnoga broda koji lijevavodu po oživljenom Solunjaninu.Bizantinski LurdTreba napomenuti da prisutnost riba ubazenu nije simbolična, jer doista riba imau bazenu svetišta: upravo zato se četvrtzove Balilkli, što na turskom jeziku značiribe.Posjetitelji svetišta su uglavnom grčkihodočasnici ne samo iz Carigrada nego iiz susjednih dijelova zemlje. Zbog mnogihbolesnika koji dolaze, Balilkli je prozvanBizantinskim Lurdom. Bolesnik biva okupanu bazenu vodom iz izvora; nakon togase tri puta polijeva čudesna voda po bolesnimudovima, zatim bolesnik popije malovode i biva umotan u mokro platno, kojese na njemu osuši.(Izvor: http://www.mariadinazaret.it iWikipedija)34 • Glasnik mira // Međugorje Veljača 2009. // Broj 2 // Godište IV. • 35
Odjeci u svijetuOdjeci u svijetuMEĐUGORJE JE ŽIVO EVANĐELJEOsamdesetogodišnji Fedele Cadamuro, bosonogi karmelićanin iz Brescije, Italija, ljetos je treći put hodočastiou Međugorje. Za ukazanja je čuo već na njihovim početcima, a odluka da i sam hodočasti Kraljici Mira sazrijevalaje dvadeset godina. O svom svećeničkom i redovničkom zvanju te hodočasničkim iskustvima govorio je zaslušatelje Radiopostaje “Mir” Međugorje.Ukratko, Vi ste…?Ja sam član reformiranog reda bosonogihkarmelićana. Živim u našoj kući za odgoju Bresciji, gdje pripremamo mladiće zasvećenički poziv. U srcima nas bosonogihkarmelićana terezijanaca je molitva. Našemredu također pripadaju časne sestre bosonogekarmelićanke. Naš <strong>život</strong> mogao bi sesvesti na kontemplaciju i djelovanje, aktivnost,ali je naglasak na kontemplaciji.U Međugorju ste prvi put?Ne, ovo je moj treći dolazak u Međugorje.Vodim hodočasnike i prezadovoljan samduhovnošću koju nalazimo u vašem mjestu.Na ovome hodočašću posebno molimoza mir u svijetu i za obraćenje naših obitelji.Potaknuti hodočašćima u Međugorje,organizirali smo se tako da međugorski hodočasnicijednom mjesečno dolaze u našuzajednicu, molimo krunicu i dijelimo svojaiskustva. Neki hodočasnici koji su sadas nama dolaze prvi put, neki su bili sva triputa sa mnom, a ima ih koji su bili po petili deset puta.Što ljude motivira toliko puta hodočastitiKraljici Mira?Svi osjećamo veliku potrebu za nutarnjimmirom, pa se nije čuditi što toliki ovdjedolaze moliti za mir u svijetu, mir usvojim srcima i mir u svojim obiteljima. Imi redovnici imamo potrebu ovdje dolazitijer se suočavamo s jednim sve većim problemom– problemom nedostatka zvanja.I Vaš svećenički poziv vezan je za događajeu našim krajevima?Ne mogu bez suza kazati kako sam darsvoga redovničkog i svećeničkog pozivaprimio zahvaljujući silnim žrtvama podkomunističkim režimom u ovim krajevima.Godine 1948. u nas u Italiji održavali su seizbori i malo je nedostajalo da vlast ne preuzmukomunisti. Postojala je velika opasnostda i Italija krene putem komunizma.Sjećam se kako smo silno molili za zvanjau Crkvi, a na to nas je posebno punopoticalo ono što smo slušali o progonstvimakatolika u Istočnoj Europi. Kako smoviše molili, sve sam dublje osjećao pozivza svećeničko zvanje, i poželio sam Boguodgovoriti upravo u čast svih svećenika zakoje sam čuo da se u zemljama Istočne Europenalaze u zatvorima ili su ubijeni. Toje osnažilo moje duhovno zvanje. U svomesrcu osjećam duboku solidarnost sa siromašnima,s radnicima, a napose s onimakoji su ili izgubili vjeru ili se nalaze u teškimkušnjama. Potrebno je da se svi upoznajus Isusom Kristom i da se upravo prekoMarije vrate u jedinstvo s KatoličkomCrkvom. Zbog onoga što sam ovdje našao,sretan sam što dolazim u Međugorje, jersmo u stanju s vama podijeliti istu vjerui istu nadu.Obraćenje je znak autentičnosti ukazanjaPadre Fedele, kad ste čuli za Međugorjei kakva su bila Vaša prva iskustva?Huanita DragićevićZa Međugorje sam čuo zapravo već usamim početcima ukazanja, tamo negdje1983., 1984. godine. Do mene su dolazilaiskustva hodočasnika koji su bili čvrstouvjereni u autentičnost događanja. Svešto sam mogao primijetiti jest da se hodočasniciiz Međugorja vraćaju osnaženi uduhu molitve i pokore te velike ljubavi premaCrkvi.Slušajući o iskustvima ljudi, u meni jezrela odluka i sam poći vidjeti što se u Međugorjudogađa. U Međugorje sam prvi putdošao prije tri godine. Tada sam u svomesrcu osjetio veliki mir i, također, kako mirraste u dušama i srcima ljudi oko mene. Takođersam primijetio brojna obraćenja, ponajprijepreko sakramenta svete ispovijedi.Zbog toga iskustva prošle sam se godinejoš više stavio na raspolaganje hodočasnicimaza ispovijed, a ove godine čini mise još i više nego prije, jer to je najvažnije.Upravo taj duh obraćenja koji susrećemo usrcima penitenata najveći je znak autentičnostiukazanja u Međugorju. A svatko tkojedanput dođe u Međugorje, želi se vratitiu njega.Ovaj put sa mnom su pedeset četiri hodočasnika,a moram vam reći da ih je mnogoostalo kod kuće. Oni su željeli poći, alinije bilo mjesta. Ljudi žele doći ovdje.Jeste li imali dvojbi glede autentičnostiukazanja?Osobno sam uvjeren u autentičnost ukazanjau Međugorju i osjećam se obveznimda svijet sazna da je sve što se ovdje događabiblijska, evanđeoska poruka. Vidimkako pred nama i pred cijelom Crkvom stojinovo vrijeme velike odgovornosti.Jeste li imali priliku upoznati vidioce?Jučer smo imali priliku susresti se s vidiocemIvanom, koji nam je govorio o Gospi,nadi čovječanstva. Evanđelje je evanđeljenade, a naša nada jest Isus Krist. Isus, opet,uvijek dolazi preko Marije. Zato vas sve pozivam:molite svaki dan krunicu i ne zaboravitena kraju uvijek kazati: Marijo, Maj-ko i Kraljice Mira, moli za nas; Marijo, majkonade, moli za nas!Padre Fedele, kako gledate na porukeKraljice Mira i kakav je njihov odjek u svijetu?Sve što Gospa u Međugorju govori, njezinaporuka mira, poruka je evanđelja. Međugorjenije ništa drugo nego živo evanđelje.Nisu oholi i moćni koji prihvaćaju oveporuke, nego je to običan narod Božji. Svakogadana sve više vidim kako se osnivajumolitvene skupine i kako ljudi s radošćumole za mir u svijetu.Vaša poruka?Poruka svima, a napose vama ovdje kojiste mnogo pretrpjeli, bila bi poruka nade:Svi imamo potrebu za vjerom odraslih osoba, a vjera odrasle osobe jestdar od Boga, ali i spremnost i odlučnost svakoga od nas da se obratimoi živimo u skladu s Božjim zapovijedima. Vjera nije nešto privatno,svatko od nas ima veliku javnu i, rekao bih, crkvenu odgovornost.Svatko od nas pozvan je moliti, postiti, živjeti sakramente i bitisvjedokom nade i evanđelja.Imajte nade! Mnogi mole za vas, a mnogimole s vama. Nemojte se predati sekularizmu,nemojte dopustiti duhu svijeta da vaspreuzme, nego svim srcem živite evanđelje;svi se, počevši od mene, vratimo evanđelju.Svi imamo potrebu za vjerom odraslihosoba, a vjera odrasle osobe jest dar odBoga, ali i spremnost i odlučnost svakogaod nas da se obratimo i živimo u skladus Božjim zapovijedima. Vjera nije neštoprivatno, svatko od nas ima veliku javnui, rekao bih, crkvenu odgovornost. Svatkood nas pozvan je moliti, postiti, živjetisakramente i biti svjedokom nade i evanđelja.36 • Glasnik mira // Međugorje Veljača 2009. // Broj 2 // Godište IV. • 37
(P)ogledi iz suvremenostiTjedni molitveni program– zimski raspored (od Mise na Križevcu do 1. svibnja)PITAM TEfra Miljenko StojićNešto se u posljednje vrijeme raspričašeo krizi. Kao, veliki su novci upitanju, gospodarstvo više ne ćemoći rasti, moramo stegnuti remen... Ozbiljniljudi, rekli bismo, a neozbiljno pričaju.Oni tek sad o tome, a Kraljica Miragodinama govori da nam ne cvjetaju ružena ovoj kugli zemaljskoj. Očito je nisu slušali,a ako jesu ništa nisu razumjeli. Njimaje kriza kad se bogataši ne mogu jošviše bogatiti, kad multinacionalne tvrtkene mogu i dalje bezdušno izrabljivati dobroćudnipuk i tome slično. Dotle je KraljiciMira, i onima koji je slijede, kriza kad suratovi, kad ima gladnih, bolesnih, napuštenih,obespravljenih, onih koji plaču... Unatočzamamnosti bogatstva mudri se ljudiradije priklanjaju potonjima. Zbog toga ćeživjeti NADARENO na ovoj zemlji i u vječnojdomovini, a oni prvi nigdje. Ne, nijeovo protuslovno. Bogatstvo je imati vrijednostu sebi, a ne u svojoj lisnici.Puki idealizam? Može biti, međutim,drugog puta nema. Tko se dade prevariti ilivara drugoga, izgubit će se na prašnjavimovozemaljskim stazama. Životno iskustvokaže da prijevara obično dolazi polako. Početakje prvi kompromis. Reknemo sebi:nije to ništa i odemo u krivo. Već sljedećiput to je mnogo lakše učiniti. I vrzino kolovozi u nepovrat. Najbolje se to vidi na primjerukojekakvih izbora. Najprije daješ sveod sebe da postaneš kandidat. Kompromisise počinju redati. Nakon toga dolazi samčin izbora. Bude li potrebna kojekakva prijevara,Bože moj, mora se, uzvišeni ciljevizovu. Nakon toga treba vraćati pozajmice.I zajedničko dobro trpi. Oni koji bi trebalibiti naprijed, gurnuti su nazad, a oni odonudanaprijed. Velike riječi frcaju na svestrane, iako se osjeća miris truleži.I ja se pomalo pitam zbog čega mi ovopada na pamet dok vani sunce lijepo grije,a dogodi se i dosta toga dobra. Vjerojatnoovi raznorazni izbori koji su nedavnobili ili koji će uskoro biti, pomiješanisa <strong>život</strong>nim iskustvom, traže odgovor. Pitajume što sam učinio i što činim da stanjebude drukčije. Bože moj, teško pitanje!Ma, rekao bih preozbiljno. Valjda! Potrebnoje, međutim, odgovoriti na njega i onda seopustiti. Eto, stavio sam ga čak i u naslovovog teksta te usmjeruje moje misli dokpišem. Kako se odnosim prema događajimaoko sebe? Možda tako da imam svoj <strong>život</strong>,ne dam da mu nitko mrsi konce i idemnaprijed. Sad, što svijet propada, ja tu nemogu ništa učiniti. Nisam povlačio konce iperem ruke. Gdje je voda? Čini mi se da neštonije u suglasju. Jest moj <strong>život</strong> bitan, alije bitan i <strong>život</strong> u čijoj matici plovim. Htioja to ili ne Bog će me jednoga dana pitatiza sve okolnosti i sve ljude. Što ću mu odgovoriti?Hajde, dopustimo da ovo pitanjeodjekuje u nama, zastanimo malo, odmorimose.Nekada davno, dok bijah mnogo mlađi,hodao sam Isusovom domovinom. Itada se ratovalo kao i danas. Po prvi put vidiosam uživo, ne na filmu, upereno oružjeu čovjeka s rukama jasno naslonjenimana zid. Moram priznati, jedno sam vrijemeopčinjeno zurio. Nisam shvaćao da seto može događati. Onda sam vidio i prašnjavetenkove koji se preko granice vraćajuiz boja. Sve je bilo tako nestvarno, a takostvarno. Povijest, sadašnjost, arapski i židovskiznanci miješali su se u nerazmrsivičvor. Kako se postaviti? Još i danas odgovaramna to pitanje. Naravno, meni je bilolako, jer sam ja tih godina, a i danas, zapravosamo promatrač. To je nečija drugapovijest i ne boli me kao moja. Dotle Boggovori da smo svi braća i sestre, da namje domovina zajednička. Nema, dakle, uzmicanja.Moja, odnosno naša je povijest,patnja svakoga ljudskog bića na ovoj zemlji.Mir ne dolazi po oružju jačega, većpo pravdi i istinitosti. Počinje to još u osaminaše sobe, u obitelji i zajednici u kojojživimo. Sliči danosti gorušičina zrna. Maloje, klija i raste u tišini, onda se odjedanputrazgrana. Čak i ptice slijeću na njega.Suvremeni istraživači mišljenja pribjeglibi ovdje anketi. Koliko ljudi misli nagore opisan način? Nakon toga izvlačili biiz svega određene zaključke. Posao k’o posao,nema smisla prekidati ga. Ipak, jednomalo pitanje. Je li vrijednost u zbroju mišljenjaispitanika ili u onomu što to mišljenjepotiče? I još jedno pitanje: što je to štopotiče mišljenje tih ispitanika? Možda javnaglasila koja nas nastoje oblikovati kaošto kovač oblikuje željezo u svojoj kovačnici?Daj, budimo ozbiljni! Što nam mogupametnog reći bogataši koji nastoje posjedovatišto više tih javnih glasila i učinitiih takvima da sliče kao jaje jajetu? Ništa!Nama mnogo toga može reći samo Bog,koji nam govori u tišini i jednostavnosti.Slušamo li ga?Snimila Lidija ParisSve o događajima u Međugorjui odjecima u svijetu i KatoličkojCrkvi čitajte u novommjesečniku - Glasniku mira.Čitajte i preporučite drugimaGlasnik mira, mjesečnikInformativnog centra “Mir”Međugorje.Surađujte u Glasniku mira,pišite nam o svojim iskustvima.Pretplatite se na Glasnik mira.Godišnja pretplata (12 brojeva):30 KM/120 KnPONEDJELJAK I UTORAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva kruniceSRIJEDA7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeČETVRTAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Krunica- U došašću, u božićnom vremenu i u vremenu kroz godinu: radosna otajstva i otajstva svjetla- U korizmi: otajstva svjetla i žalosna otajstva- U uskrsnom vremenu: otajstva svjetla i slavna otajstva18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Euharistijsko klanjanjePETAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Križni put uz Križevac17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Čašćenje KrižaSUBOTA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeNEDJELJA I BLAGDANI8, 11, 18 h Sv. Mise na hrvatskomIspovijedPrije podne za vrijeme MisePrije podneSv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti sa svjedocimaPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Krunica na Brdu ukazanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje duše i tijela, slavna otajstva krunice38 • Glasnik mira // Međugorje
Ja sam vaša Majka, stoga vas želimpovesti k potpunoj svetosti
Change language