nastavak s prethodne straniceOdjeci u svijetu: Centro Maria Reina de la Paz, Toluca, Meksikote? Mora biti da je riječ o zanimljivu iskustvu?Naši hodočasnici uglavnom znaju očemu se radi, zato možemo početi s molitvomi s pjesmom. Novima uglavnom kažemda će se ovih dana moliti više negoobično, ali da je to važno. Govorimo o ukazanjima.Treba zadovoljiti znatiželju. Danije tako, Gospa bi spriječila znatiželju, aliona ju koristi da bi ljude dovela do onogšto je bitno.Primijetite li da ljudi počinju živjeti porukeKraljice Mira, zapravo, mijenjaju li se?Da, to primjećujem uvijek iznova. Ljudiimaju dobru volju i nakanu, usmjeriti svojživot u skladu s porukama. Duh hoće… alitijelo je slabo. Zato moramo uvijek iznovadolaziti u Međugorje da obnovimo svojeodluke ili da ih produbimo.Čovjek se mijenja vrlo sporo. Da bi neštobilo solidno, mora rasti.Što, iz Vašega iskustva, znače poruke KraljiceMira današnjem čovjeku i cijelom čovječanstvui možete li zamisliti svijet, kakav bi onbio, da nam Bog nije darovao ovo milosno vrijeme?Poruke su stvarne i potrebne smjerniceza nas, današnje ljude. Kad čitam o tomekako se poruke žive u Europi, u Sjevernoji Južnoj Americi, u Africi, Kini, Indiji,sve do Japana, kako zbog njih dolazi dopromjena, onda vjerujem da naše vrijemegladuje za tim milostima. Hvala KraljiciMira ovdje u Međugorju što je spremnaposredovati te milosti u ovo milosno vrijeme.Svijet ide putem koji je nepredvidljiv,možda čak vodi u propast, a sigurnobi odveo u propast da nam Bog ne pokazujejedan drugi put, a to je da čovjek nemože živjeti samo od materijalnog bogatstva.To je naš problem u zemljama kojesu bogate. Bogatstvo nismo zaslužili nitije ono nagrada za nešto. Ono je kušnja,ako ga se jednostrano koristi ono možedovesti do teške duševne patnje. Trudimose svoje bogatstvo dijeliti sa siromašnimzemljama, ali mogli bismo u tomsmislu učiniti mnogo više. Molimo Bogada nam da milost da dođemo k sebi. Našimladi polako počinju drugačije razmišljati,traže trajne vrijednosti, Boga, koji sepolako u njima rađa. Međugorski Festivalmladih sve je posjećeniji. No ne dolaze svimladi, moramo za njih puno moliti i odnijetijoš mnoge kamenčiće na Križevaci na Brdo ukazanja, da bi ljudi prihvatiliBožje Milosrđe.36 • G l a s n i k m i ra // Međugorjepokrenuo samcentar kraljicemira u meksikuU rujnu 2007. u Međugorju je boravio Jorge de Jesús Loria Padilla,osnivač i voditelj Centra Marije Kraljice Mira u gradu Toluca u Meksiku.Gospodin Jorge organizira hodočašća u Međugorje i izdaje knjigefra Slavka Barbarića na španjolskom jeziku.Priredila Lidija ParisDolazim u Međugorje od 1989., kadaje u ovom kraju još vladao komunizam.Kasnije sam, za vrijeme rata,1993., i sa suprugom hodočastio u Međugorje.Tada sam osjetio poziv da dovodimhodočasnike u Međugorje. Od 1996. do danasdolazim redovito dvaput godišnje sapo pedesetak hodočasnika. Hodočašća pratii moj sin Fausto koji mi je na početku biorekao da sa mnom nikad ne će raditi jer gavjera ne zanima… Nakon nekog vremenaosjetio je nešto u srcu. Tri godine po završetkustudija upitao me je može li malo pomoći,a sada hodočašća pratimo naizmjence!Od obiteljske krize do Centra Kraljice MiraKad sam prvi puta došao u Međugorje,bio sam u teškoj obiteljskoj situaciji: sasuprugom se nikako nisam mogao složiti,bilo je mnogo svađa u obitelji, tako da seona odlučila udaljiti na godinu dana. Otišlaje u Rim, a ja sam ostao u Meksiku. Otišlaje s našim sinom. Kad je prošla godina, jasam im otišao u posjet. Bilo je to u travnju1989. Predložio sam joj da idemo zajedno uMeđugorje, jer sam čuo da se ovdje Gospaukazuje. U Međugorju sam doživio velikuunutarnju promjenu. Po povratku u Meksikopočeo je novi život.Tada sam upoznao i Luisa Simana saFloride koji je izdavao fra Slavkove knjigena španjolskom jeziku za srednju i južnuAmeriku. Predložio mi je da mu pomognem.Najprije sam samo distribuiraoknjige, a zatim sam ih počeo i objavljivatiza Meksiko. Osnovali smo udrugu i otvoriliured. U Boliviji sam upoznao jednu gospođukoja mi je objasnila kako da to učinim- odvela me je k svojoj kući, uvela ujednu prostoriju koja joj je služila kao uredi rekla: „Ovo je Centar Kraljice Mira u Boliviji!“Ohrabren jednostavnošću onoga štosam vidio u Boliviji, pokrenuo sam centarKraljice Mira u Meksiku! Sada imamo uredod oko 100 m 2 u kojem 4-5 ljudi radi punoradno vrijeme. Naša misija je tiskati katoličkeknjige - ne samo fra Slavkove - i trudimose da ta literatura dođe do svih ljudi.Jednom tjedno (utorkom) u našoj župnoj
Odjeci u svijetu: Centro Maria Reina de la Paz, Toluca, Meksikocrkvi se sastaje molitvena skupina. Klanjanje,Misa, ispovijed… Svaka dva mjesecaimamo dan duhovne obnove, a jednom godišnjeduhovne vježbe. Organiziramo dvahodočašća godišnje. Ovaj put s nama sudošla peterica svećenika.Oko 80 posto Meksikanaca su katolici,ima 105 milijuna ljudi, no vjera je u padu.Političari su socijalisti, zakoni su u koristpobačaja, istospolnih brakova, eutanazije…nije dobro! Prije 30 godina svi su bilikatolici. Sada samo oko 80 posto, a samooko 8 posto ljudi dolazi na nedjeljnu Misu.Ljudi više ne poznaju svoju vjeru…Znakovit doživljaj u RimuŽelio bih s vama podijeliti nešto što samdoživio neposredno prije ovog dolaska uMeđugorje. Najprije smo bili nekoliko danau Rimu. Stanovali smo u jednom pansionukod redovnica. Kao i obično, po dolaskusam svojim hodočasnicima dijelio ključeveod soba. Primijetio sam jedno nepoznatolice, ali sam mislio da je to neki momakkoji radi u pansionu. Dijeljenje ključeva trajaloje oko 40 minuta. On je cijelo vrijemebio tu… Promatrao me… Kad sam završio,popeo sam se u svoju sobu, ostavio stvariKad sam prvi puta došao u Međugorje, bio sam u teškoj obiteljskoj situaciji:sa suprugom se nikako nisam mogao složiti, bilo je mnogo svađau obitelji, tako da se ona odlučila udaljiti na godinu dana. Otišla je uRim, a ja sam ostao u Meksiku. Otišla je s našim sinom. Kad je prošlagodina, ja sam im otišao u posjet. Bilo je to u travnju 1989. Predložiosam joj da idemo zajedno u Međugorje, jer sam čuo da se ovdje Gospaukazuje. U Međugorju sam doživio veliku unutarnju promjenu. Po povratkuu Meksiko počeo je novi život.i vratio se u prizemlje po još jedan kovčeg.U međuvremenu, on je uzeo sve moje stvarii nestao. Dokumenti, novac… velika svotanovca za potrebe hodočasničke skupine…Došla je i policija i vidjela njegovo licei ponašanje na zaštitarskim kamerama…Za mene su uslijedila dva strahovita dana:od talijanske policije do meksičkog veleposlanstva,da dobijem nove dokumente… ai briga za hodočasničku skupinu, obilazakčetiriju velikih bazilika… Mislio sam samojedno: pravo mi budi! Moja je krivnja jersam ostao „dužan“ dušama u čistilištu! UMeksiku smo naime izdali nekoliko knjigao dušama u čistilištu i od dobiti za svakuknjigu odvajamo određenu svotu za Mise.Prije odlaska na hodočašće nisam odradioobračun koji sam trebao odraditi! Pomisliosam da me duše iz čistilišta podsjećaju naprioritete…Osjetio sam da mi Gospodin govoriU Međugorju, kao i obično, prvog danaodržimo jedno informativno predavanjena temu: Zašto smo tu i što Bog od nasočekuje. Budući da su među ukradenimstvarima bili i moji papiri s predavanjem,odlučio sam da ću govoriti spontano, odsrca. Dok sam razmišljao što kazati hodočasnicima,osjetio sam da mi Gospodingovori: „Ne trebaš dokumente, ne trebašpapire, ne trebaš mnogo stvari. Predaj seu moje ruke. Moraš naučiti živjeti i raditislušajući svoje srce.“ Osjetio sam da mikaže: „Misliš da si jak jer imaš dokumente,jer si izobražen, jer imaš pripremljenapredavanja… bez toga nemaš povjerenjani u sebe ni u mene! Moraš početi iznova,život s novim mentalitetom. Bit ćešvažan zbog onoga što ja radim u tvojemuživotu, a ne zbog onoga što ti činiš!“Počeo sam shvaćati da mi Bog daje novulekciju. Morat ću opet promijeniti mnogotoga u životu. Stalno se bavim materijalnimstvarima i zapuštam one stvari nakoje me Bog u srcu potiče … Primjerice,razmišljam o tome da osnujemo organizacijupod imenom „Catolicos unidos porMexico“ (Katolici ujedinjeni za Meksiko).Snimio sam tri sata radioprograma na tutemu, ali nije išlo u eter… jer je urednikodbio. Mislim da treba osnovati katoličkiradio!Previše se bavim računovodstvom, a zapuštamduhovne stvari. Imam dojam dasam upravo ponovno pronašao izgubljenoblago. Udaljio sam se od Boga. Moram višemoliti da bih bio siguran da vršim njegovuvolju. Vjerujem da me ovim događajemGospodin poziva na dublji duhovni život.Studeni 2007. // Broj 11 // Godište II. • 37