Budite ljubav i svjetlo

Razgovor: Alois Epnermijenilo otkad sam u kontaktu s Međugorjem?Pokušavam redovito moliti. Ostaosam u kontaktu s drugim hodočasnicima istvorili smo jednu ili dvije molitvene skupine.Susrećemo se jednom tjedno. Jednuskupinu ja vodim. Raduje me vidjeti kakose ljudi mijenjaju u nutrini ili bivaju promijenjeni.Nakon toliko godina mogu ustvrditida sam još daleko od svetosti, ali primjećujemda sam iznutra snažniji.Uskoro ste doveli i prvu hodočasničku skupnu.Kad je to bilo?Bilo je to u ožujku 1985., u Velikom tjednu.Zbog svojeg lošeg iskustva s noćnomvožnjom, nisam htio da putujemo noću,zato smo organizirali noćenje u hotelu,najčešće u Otočcu kod Novog Mesta. Takomi je bilo draže, jer smo na taj način u autobusumogli pripremiti sve što je za svakogpojedinca važno u Međugorju. Radise najviše o mijenjanju načina života - oobraćenju. Vodili smo računa i o radoznalostihodočasnika, govorili smo o ukazanjimaonako kako ih opisuju vidioci. Nekimato nije potrebno, ali ta ukazanja u Međugorjui drugi fenomeni koji su se događalijesu volja Neba, Bog ih je dopustio, zaštoda o njima ne govorimo? Kroz njih Nebopotvrđuje ove događaje, to je neka vrstajamstva da ti događaji dolaze od Boga. Onijačaju vjeru. Što se poruka tiče, to su uputekako da idemo prema spasenju i premasvetosti. Mi hodočasnici koncentriramo sena trokut crkva - Križevac - Brdo ukazanja,i to nas usmjerava na ono bitno: ostvarivatiporuke, kod sebe samih i za druge. Ispunjavanas srećom kad susrećemo „plodoveMeđugorja“ - Cenacolo, Majčino selo i drugemilosne stvarnosti koje su nastale zahvaljujućiporukama - Bogu hvala ne samou Međugorju.i ostalo je želja sve do danas. Katkada mislimda Gospa ne razumije što znači potaknutisvoju odraslu djecu. Možemo za njihmoliti, ne možemo ništa drugo doli povjeritiih Bogu i na njih svakodnevno zazivatiBožji i Gospin blagoslov. Ako to može donijetineku promjenu, neka tako i bude, poBožjoj volji. Moleći Križni put, vrlo čestosam znao nositi kamenje sve do križa; svakombih kamenu dao ime jednog od mojedjece ili rođaka, i u suzama ih položio upodnožju križa. „Majko, uzmi ih za ruku inikad ih ne puštaj.“Daleko sam od svetosti,ali sam iznutra snažnijiI do 1984. bili ste praktični katolik, nošto se u Vašem vjerskom životu promijenilo?Mislim na molitvu, krunicu, odlaske nasv. Misu?Da, išao sam redovito u crkvu, i ne samoda odsjedim koliko je već potrebno, ali ipaknisam nalazio ono što sam tražio. Moliosam kad bih imao vremena, ili sam si uzeokratke trenutke za molitvu. Kako rekoh, nisamcijenio krunicu. Pitate me što se pro-U Međugorju se ljudi ponašajudrukčije nego kod kućeŠto ljude privlači u Međugorje?Katkada je to iz znatiželje, ali hodočasnikena dolazak u Međugorje uglavnomvodi osobna potreba i velika čežnja za unutarnjimiscjeljenjem. Hodočasnici na povratkukući često nisu isti kao na dolasku.Doživjeli su nešto što ih potiče na drugačijinačin razmišljanja. Primjećuje se milostkoju prenosi Majka Božja. To napose čujemokad hodočasnici u autobusu svjedočepreko mikrofona.Istina je da je Austrija bogata zemlja, aličovjek ne živi samo od kruha, nego tražiispunjenje Božjom riječi. Materijalno bogatstvomože biti i nesreća. Zato se ljudiosjećaju privučeni na mjesto na kojem misleda će naći nešto drugo osim novca i materijalnihdobara. Mnogi brakovi se slamajuzbog blagostanja, mnogi mladi skrenus puta, to vidimo u Cenacolu. Naše dušeguše se u materijalnim bogatstvima. Manjebi bilo bolje, ali tko će početi sa samimsobom?Čudi me koliko vremena ljudi proboraveu crkvi ovdje u Međugorju; mole, ispovijedajuse da bi odložili neki teret. U Međugorjuse ponašaju drugačije nego kodkuće. Da se tako ponašaju kod kuće upadalibi u oči, a tko želi biti upadljiv u timstvarima?To, dakle, nije putovanje na kojem se tražinekakav doživljaj ili upoznavanje nekestrane zemlje. Radi se o čežnji koja živi učovjekovoj dubini: želi susresti Boga. To seovdje može iskusiti uz Gospinu pomoć. Toje dokaz da čovjek ne živi samo od kruha.Čovjek se vrlo sporo mijenjaKad s hodočasnicima sjednete u autobusšto im kažete, što im za putovanja priča-Studeni 2007. // Broj 11 // Godište II. • 35