Budite ljubav i svjetlo

PoticajiPRIJELAZ U ŽIVOTPoznati duhovni pisac Phil Bosmans piše: “Neke stvari izgledaju kao katastrofa, a ipak su milost”. Pišući takvurečenicu pisac je ciljao na misli onih koji smrt smatraju krajem života. Vjerujem, tako barem osjećam, da i međukršćanima umiranje još nije u svojoj dubini shvaćeno kao novo rađanje o kojem nam Isus progovara.Kao smrtni ljudi, o umiranju ponajvišerazmišljamo početkommjeseca studenoga. Tada se sjećamosvojih pokojnika. Tada su grobovisvježe ukrašeni. Mrtvi i živi zakratko suna istome mjestu. Jedni druge traže, alijedni druge ne mogu dohvatiti. Okrutnadioba rastavlja žive od mrtvih. Živi žalemrtve a, vjerujem, još više mrtvi žaležive koji ne žive život u punini premdadišu, posjeduju, jedu, hodaju...Još je i dobro ako živi razmatraju svojčas umiranja. No, ako ih taj čas zateknekao kradljivac o podne, to je katastrofa.Takvi zaboraviše preporuku da bdijemoi budni budemo. Takvi, nošeni slastimaovoga života, zapravo gube život. Smrtje, kako jedan teolog reče, «nadmoćnismutljivac». Da. Upravo tako. Smrtse ušulja u svaki užitak i govori - dosta!Ona potkopava svaku sigurnost koja nijeutemeljena u Bogu. U biti - tako u svomdomišljanju o smrti mislim - ne bi se nitiisplatilo živjeti da nije smrti. Ne bi hvalevrijedno bilo podnositi kušnje i križeveživota da nije umiranja. Ali smrt kaostanje nije trajnoga karaktera. Mi je kaokršćani trebamo promatrati kao rađanje,kao novi početak. Ona je prijelaz iz borbeza egzistenciju u prostor gdje će svakasuza nestati s čovječjeg lica. Zato imožemo iskreno shvatiti sv. Pavla kad jeklicao da je njemu smrt dobitak. Možemolakše shvatiti i sanjarenje sv. Franjekoji smrt naziva svojom sestricom.fra Mario KnezovićStudeni 2007. // Broj 11 // Godište II. • 31