Budite ljubav i svjetlo

povijedi u Europi, u Međugorju je obratnapraksa, upravo obratno proporcionalna europskojpraksi: mnoga ona stota, izgubljenaovca upravo je tu nađena; mnogi hromi,slijepi, mrtvi... tu ozdravljaju ili uskrisuju...i polaze za Gospodinom.Obraćeni ljudi u Međugorju ne sumnjajuu autentičnost ukazanjaKada sam, odlazeći jedne godine iz Međugorja,morao požuriti na autobus, predispovjedaonicom sam ostavio masu odviše desetaka pokornika; izvanredna ispovjednabrojnost ne ide bez milosnog poticajaDuha Svetoga... Čekajte, mene kaosvećenika, kad govorim ‘neugodne’ porukeobraćenja, pokore, molitve, vjere, posta,čitanja Sv. pisma... uglavnom nitko nevoli slušati, a kad to tamo kaže Gospa, ukojoj se Riječ Božja utjelovila, narod Božjiiz cijeloga svijeta te poruke prihvaća...To ne može činiti nikakva kolektivna halucinacijani neka psihotehnika, ni bilokoji ljudski autoritet ili sila. To može ipaksamo Bog svojom milošću (Ivan Pavao II.:‘Tamo gdje se moli, tu je Bog’). ‘Dobro sestablo prepoznaje po dobrim plodovima’,reče Krist. Ne želeći prejudicirati konačnisud Crkve, želim reći da se Gospa u Međugorjuukazuje s djetetom Isusom, pravimBogom i pravim Čovjekom, u naručju.I to je bit njezine poruke, dara i pomoćinašem svijetu: nema ona što važnije kazatini potrebnije učiniti, ni što veće datiovom svijetu. Mene osobno nitko i ništane može razuvjeriti u ono što sam iskusioi doživio, nakon 2 godine i sumnji i skepsei prigovora, klečeći pred kipom Gospeu međugorskoj crkvi na svom privatnom,trećem, gotovo razočaravajućem, odlaskuiz Međugorja... Ne bih htio biti zloban nitigeneralizirati, ali po meni, ne želeći nikogauvjeravati, ako sva međugorska događanjasvedem samo na osnovnu porukuGospe iz Međugorja, ‘tvrdi’ dokazi protivte poruke dolaze možda od onih koji bašne vole moliti, postiti i obratiti se Evanđelju.Obraćeni ljudi u Međugorju ne sum-PromišljanjePoruke su potpuno evanđeoske da evanđeoskije ne mogu biti, one obvezujui bez Gospinih ukazanja, pa je nepotrebno razglabati o njihovoj autentičnosti.Nije li presmiono ustvrditi da je možda Gospa više učinila u Međugorjuu pastoralnom smislu u našoj domovini nego neki svećenici u zadnjih 25godina zajedno (slično reče jedan umirovljeni, sada blagopokojni naš biskup)?Tko pokreće milijune ljudi cijeloga svijeta prema Međugorju, budi izravnodušja i okorjelosti njihova srca?njaju u autentičnost ukazanja. A što seGospa tamo ‘svakodnevno’ ukazuje - tkomože majci dozirati koliko će puta tjedno,mjesečno ili godišnje poljubiti svoju djecu,koliko će im puta reći da ih mama voli ida ih Bog ljubi? Ničim se ne može dovestiu pitanje njezina majčinska ljubav, brigai pomoć. Gospa dolazi uvijek kao Majka,više kao Majka nego Učiteljica, ne iznuđujeod ljudi vjeru u Boga prisilom ili zastrašivanjem,nego donosi majčinski poljubacutjehe i mira, radosti i ljubavi otvorenogNeba...Volio bih međugorsku župuimati na Viškovu…Osim toga, majčinska pedagogija u procesuotkrivanja istine ne ide skokovito, većse proteže korak po korak i na dulje vrijeme,da glas poruke mogne doći do svakogačovjeka na svijetu (pa ja kroz svojih laičkihdesetak zadnjih komunističkih godinau Hrvatskoj nisam ni čuo za Međugorje, adoznao sam o njemu tek kad su me Afrikanciu Kamerunu upitali ‘što ja mislim oMeđugorju’...). Mariji je pod Križem Kristpovjerio ljubav i brigu za djecu Crkve...Iako i u Međugorju ponekad ima prebrzogmoljenja krunica u večernjem molitvenomprogramu i popratnih pojava svih velikihsvetišta u smislu pojačane komercijalizacijeoko svetišta (sve su to redom ljudski elementi),volio bih međugorsku župu imatina Viškovu... Jer što rade toliki ljudi tamo?Mole, ispovijedaju se, čine pokoru... Pustimoonda ljude da idu tamo. I ostanimoprema Međugorju u najmanju ruku otvoreni.Uostalom, ni biskupi nisu rekli da sutamošnja ukazanja ‘neistinita’, nego da se‘na temelju dosadašnjeg istraživanja’ nemože potvrditi njihova nadnaravnost (IzjavaBKJ, 10. 4. 1991. u Zadru). Dok svećenicine mogu ‘organizirati’ hodočašća u Međugorje,mogu svoje hodočasnike pratiti spastoralnom brigom i pomoću. Privatna suhodočašća, dakle, dopuštena.http://www.zupa-viskovo.com/scripts/pitanja.phpStudeni 2007. // Broj 11 // Godište II. • 17