You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Promišljan<strong>je</strong>Promišljan<strong>je</strong>ukaza nja? Zašto potreba razgovaratis Njome? Zašto nebro<strong>je</strong>no himana,zanosnih oda, hvalosp<strong>je</strong>va, p<strong>je</strong>sama,um<strong>je</strong>tničkih d<strong>je</strong>la Njoj u čast? Zašto sei suvremena rock-scena bavi Njome, aona p<strong>je</strong>vačica uzela <strong>je</strong> N<strong>je</strong>zino ime, ako<strong>je</strong> li paklene i sotonske drskosti kadta ista navodna madona vlastitoj kćerida<strong>je</strong> ime Maria Lourdes?!Lako <strong>je</strong> odgovoriti: Sve <strong>je</strong> počeloonoga trenutka kad <strong>je</strong> izrekla: Evomene, sluškin<strong>je</strong> Gospodn<strong>je</strong>! Sve <strong>je</strong> počelokad se posvema predala u službu<strong>Bogu</strong>. Otada N<strong>je</strong>zina slava ne presta<strong>je</strong>u Crkvi i povi<strong>je</strong>sti. Slavimo <strong>je</strong>kao čudesnu, čudotvornu Mariju, kaoposrednicu, kao Majku svoju, zaštitnicui zagovornicu. Sve najl<strong>je</strong>pše oNjoj izgovaramo u N<strong>je</strong>zinim Litanijama,stavljamo u N<strong>je</strong>zino srce i ruke,tako da s punim pravom možemosamo potvrditi ono što <strong>je</strong> izrekao VittorioMessori, poznati talijanski novinar,koji <strong>je</strong> objavio više usp<strong>je</strong>šnica,(među inima i razgovor s današnjimPapom još 1985. te Ivanom PavlomII. (Pri<strong>je</strong>ći prag nade): Ona stara bakakoja prebire svoju krunicu u polumračnomkutku neke kapelice ili crkve mudrija<strong>je</strong> od svih profesora na papinskimsveučilištima, <strong>je</strong>r ona, štujući Mariju,ima najbolji i najlakši pristup MarijinuSinu. A kad se Marija ukazu<strong>je</strong>,onda se ukazu<strong>je</strong> pastirima, a ne profesorima.Čov<strong>je</strong>k treba svoju povi<strong>je</strong>stSve <strong>je</strong> počelo u zabitnom kutkunakon pristanka na Božju odnosnoanđelo vu ponudu. Sve se veliko događa,rađa i raste u tišini, pronicanju,mističnom prožimanju Boga i čov<strong>je</strong>ka,a ne na tržnicama ovog svi<strong>je</strong>ta. Sveono veliko u čov<strong>je</strong>čanstvu dogodilo sene u obliku tehničkih dostig nuća, <strong>je</strong>rnisu najveći dobrotvori čov<strong>je</strong> čan stvaSa svakim novorođenčetom zapo čin<strong>je</strong> novisvi<strong>je</strong>t, svi<strong>je</strong>t iznovice. To <strong>je</strong> ravno novomstvaranju. Stoga ponovno otkriće Mari<strong>je</strong>kao majke, i u sekulariziranom svi<strong>je</strong>tu, nosisa sobom žudnju, čežnju i želju za novimčov<strong>je</strong>kom, za povratkom u čov<strong>je</strong>kovoizvorno, edensko stan<strong>je</strong>, pri čemu moramosvi spržiti ili dati spaliti sve sta ro, da binastalo novo, rodilo se no vo.oni koji donose ili pronalaze stalnonova otkrića ili pak oružja, nego onikoji idu u srce bitka i zazbiljne (staribi kazali metafizičke) zbiljnosti, te tu,na izvorištu mudrosti i spozna<strong>je</strong>, napajajusvoju dušu i nude to u oblikuživodajne vode čov<strong>je</strong>čanstvu.Ništa nam ne će koristiti ni po mo ćisvi sve<strong>mir</strong>ski letovi, osim što će nampodariti sliku vlastite izgub l<strong>je</strong>nosti ilirubnosti u sve<strong>mir</strong>skim neiz m<strong>je</strong>r jima,ako nemamo sidrište u <strong>Bogu</strong>. Jednakonam ništa bitno ne pomažu ni pregolemidalekozori (kao npr. Hubble) kojiprodiru u dubinu svemi ra. Time nassamo bacaju na rub svemi ra, dok istodobnomeđusobno stvaramo nem<strong>je</strong>riveraz ma ke, odmake i provali<strong>je</strong>, kojise ne daju ničim premostiti. Koja koristići u dubinu sve<strong>mir</strong>a, pretraživatinebeske razdaljine, dok istodobno galaksijskimodmacima živimo udal<strong>je</strong>ni<strong>je</strong>dni od drugih, sve<strong>mir</strong>ski otuđeni,makar pod istim krovom?Životno <strong>je</strong> čov<strong>je</strong>kovo pitan<strong>je</strong>: Kakopronaći zavičaj? Je li zavičaj vlastitakuća, topli dom, okućnica, vrt, očemu nebro<strong>je</strong>ni sanjaju? Ne! Čov<strong>je</strong>ktreba povi<strong>je</strong>st u kojoj <strong>je</strong> udoml<strong>je</strong>n.Tre ba kori<strong>je</strong>n<strong>je</strong>, treba narod, trebasvo<strong>je</strong> m<strong>je</strong>sto u svi<strong>je</strong>tu, čov<strong>je</strong>k treba itraži svoju povi<strong>je</strong>st. Čežnja za povi<strong>je</strong>snomukori<strong>je</strong> n<strong>je</strong>nošću danomice rasteu našem svi <strong>je</strong>tu. U potrazi smo zakori<strong>je</strong>n<strong>je</strong>m, u potrazi smo za domom,za braćom, za zaviča<strong>je</strong>m. Odatle ondai fascinacija, opčaranost Marijom, iu sv<strong>je</strong>tovnim protegama. Kod Mari<strong>je</strong>smo doma, napose ovd<strong>je</strong> u Međugorju.Marija <strong>je</strong> sv<strong>je</strong>sna kako pred Bogomima vlastitu povi<strong>je</strong>st sa svojim narodom.Sve što <strong>je</strong> imala kazati, izrekla<strong>je</strong> u svo me veličajnom Veliča. U tomehvalo sp<strong>je</strong>vu višekratno ponavlja uuzročnoj svezi vlastitu, osobnu životnupovi<strong>je</strong>st kao i povi<strong>je</strong>st svog narodas Bogom, rabeći veznike što, budućida, <strong>je</strong>r. To što se s Njome događa imasvo<strong>je</strong> izvorište u <strong>Bogu</strong>, koji joj čini silnestvari, koji <strong>je</strong> pogledao na neznatnostN<strong>je</strong>zine osobe. Ona, neznatnasluškinja, prepozna<strong>je</strong> pre dobro, dalekobol<strong>je</strong> od suvremenih teologa, Bož<strong>je</strong>d<strong>je</strong>lovan<strong>je</strong> i u sv<strong>je</strong>tlu toga d<strong>je</strong>lovanjaizriče svoju zahvalnu p<strong>je</strong>smu, najzgusnutijupovi<strong>je</strong>st spasenja, zabil<strong>je</strong>ženuu Svetom pismu.Zaboravili smo kako smo upravomi ono m<strong>je</strong>sto gd<strong>je</strong> Bog d<strong>je</strong>lu<strong>je</strong>, gd<strong>je</strong>se događa Božji spas, gd<strong>je</strong> se može tumačitii iskusiti Bož<strong>je</strong> d<strong>je</strong>lo u svi<strong>je</strong>tu.A budući da smo nesposobni tumačitiu sv<strong>je</strong>tlu Bož<strong>je</strong>g d<strong>je</strong>la svoj život iposlan<strong>je</strong>, izgubili smo pravu povi<strong>je</strong>stpred Bogom. Nesposobni smo krozmemoria - anamnesis, tj. predaju i s<strong>je</strong>ćan<strong>je</strong>,u vlastitom konkretnom životuodčitati sudobnost Bož<strong>je</strong>g d<strong>je</strong>lo vanjate nam stoga crkve, a ni Crkva, pogotovone ovakva domovina, nisu zavičaj,nego više institucija, organi zacija,ustroj, struktura, nasil<strong>je</strong>, nešto tuđe isl. Moguće <strong>je</strong> stvarati strategi<strong>je</strong> i planoveza trenutne usp<strong>je</strong>he i stalne aktivnosti,ali nam ništa ne će podaritiugođaj doma i zavičaja, ni Crkva nidomovina ne budu li marijanske, poputMari<strong>je</strong> koja začin<strong>je</strong>, koja <strong>je</strong> trudna,koja rađa Isusa Krista suvremenomsvi<strong>je</strong>tu i čov<strong>je</strong>čanstvu i podkrižem prihvaća svu Kristovu braću isestre za svoju d<strong>je</strong>cu.Zov i žudnja za izvornimNi Isus, ni Marija ne bave se ničimdrugim nego <strong>je</strong>dino čov<strong>je</strong>kom in<strong>je</strong>govom povi<strong>je</strong>sti, odnosno povi<strong>je</strong>stičov<strong>je</strong>ka i čov<strong>je</strong>čanstva pred svojimBogom. Tu se odluču<strong>je</strong> o sud bini svi<strong>je</strong>ta,o Božjim snovima spram čov<strong>je</strong>čanstva.Svemu <strong>je</strong> pak potka želja, čežnja,tražen<strong>je</strong>, žudnja. To <strong>je</strong> u bitnomesadržaj svih hodočašćenja i dolazakau Međugor<strong>je</strong>.Sa svakim novorođenčetom započin<strong>je</strong>novi svi<strong>je</strong>t, svi<strong>je</strong>t iznovice. To<strong>je</strong> ravno novom stvaranju. Stoga ponovnootkriće Mari<strong>je</strong> kao majke, i usekulariziranom svi<strong>je</strong>tu, nosi sa sobomžudnju, čežnju i želju za novimčov<strong>je</strong>kom, za povratkom u čov<strong>je</strong>kovoizvorno, edensko stan<strong>je</strong>, pri čemumo ramo svi spržiti ili dati spaliti svesta ro, da bi nastalo novo, rodilo se novo.U Mariji i preko Mari<strong>je</strong> rodilo seDi <strong>je</strong> te.Nakon što <strong>je</strong> čov<strong>je</strong>k izgubio pravona Raj, započeo <strong>je</strong> svoju emancipacijuod Boga preko kulture, civilizaci<strong>je</strong>,ne pre stanog uspona i tehničkognapretka. Danas <strong>je</strong> pak spoznao daga to ne vodi ni u kakav novi vrli svi<strong>je</strong>t(Huxley). Odatle onda i zov zaizvornim, žudnja za rajskim, prvotnim,nepat vorenim, čistim, bezgr<strong>je</strong>šnim.Stoga i lju bav te simpati<strong>je</strong> premaMariji i svemu onome i Onomukoga Ona donosi svi<strong>je</strong>tu. To pak novone ćemo pronaći ni u New- Yorku,New-Englandu, New-Havenu, New-Jersey, ni u čemu od onoga tzv. novoga(pris<strong>je</strong>timo se samo koliko imasamo u Americi imena koja počinjus New - novi!), o čemu su sanjalii nadali se novopridošli stanovniciAmerike, nego u Isusu Kristu, novomestvore nju i novome Adamu-Čov<strong>je</strong>ku,pred kime postoji samo alternativa:v<strong>je</strong>ra ili nev<strong>je</strong> ra.Kocke su davno pale, sve <strong>je</strong> većdav no, pri<strong>je</strong> dvi<strong>je</strong> tisuće godina, odlučenou Mariji. Danas <strong>je</strong> imperativtrenutka: Ili ćemo širiti v<strong>je</strong>ru, gradećikral<strong>je</strong>vstvo Bož<strong>je</strong> ko<strong>je</strong>mu nema krajani svršetka, kral<strong>je</strong>vstvo slobodno odsvih demonskih sila, ili će se širiti kral<strong>je</strong>vstvoSotone. Za Isusa <strong>je</strong> <strong>je</strong>dno jasno:Kral<strong>je</strong>vstvo <strong>je</strong> Sotone srušeno, <strong>je</strong>rvid<strong>je</strong>h Sotonu gd<strong>je</strong> se kao munja strovalju<strong>je</strong>u pakao. Na nama <strong>je</strong> donositisvi<strong>je</strong>tu Radosnu vi<strong>je</strong>st kako <strong>je</strong> N<strong>je</strong>govokral<strong>je</strong>vstvo posvuda gd<strong>je</strong> posto<strong>je</strong>za<strong>je</strong>dnice, bratstva što žive u istinskomza<strong>je</strong>dništvu, razumi<strong>je</strong>vanju,ljubavi, nenasilno, bez suparništva.Isus <strong>je</strong> čisti dar Božji, čudo usvim protegama svog bivovanja,čudo ko<strong>je</strong> <strong>je</strong> stvorilo Crkvu, utrloput Nov om e , i to se čudo neprestanokroz povi <strong>je</strong>st obnavljalo u obnoviteljima,sveci ma, a sv. Franji napose.Isus i danas stvara i piše povi<strong>je</strong>stza<strong>je</strong>dno sa svojom Majkom i prekonašega Međugorja.Crkva bi prestala biti Crkvom kadbi u njoj prestalo uvi<strong>je</strong>k iznova događatise ono čudo Početka, ono štose dogodilo u Mariji i preko Mari<strong>je</strong>i N<strong>je</strong>zine suradn<strong>je</strong> s Bogom u DuhuSvetome. Na nama <strong>je</strong> oživ<strong>je</strong>ti u ovomvremenu sve izvore koji nas vežu snašim početcima te posvi<strong>je</strong>stiti sebi idrugima s kojih se izvora napajamo,od čega živimo, koji nas duh vodi iprožima te kako možemo s drugimapodi<strong>je</strong>liti sreću i radost u za<strong>je</strong>dništvus Marijom.4 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong> Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 5
Change language