Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Od<strong>je</strong>ci u svi<strong>je</strong>tuOd<strong>je</strong>ci u svi<strong>je</strong>tuM<strong>je</strong>sto u ko<strong>je</strong>m se ljudi obraćajuNaši su sugovornici vlč. Srećko Turk, u<strong>mir</strong>ovl<strong>je</strong>ni svećenik iz Ljubljanske biskupi<strong>je</strong> i FrancGrobnič, salezijanac, duhovni pomoćnik zadužen za ispovi<strong>je</strong>d, bolesnike, Caritas… Snjima smo razgovarali o Međugorju i iskustvima koja su stekli dolazeći u ovo svetište. Napočetku smo ih zamolili da nam se ukratko predstave, što su sa zadovoljstvom i učiniliPriredio Krešo Šegosam iz Ljubljanske nadbiskupi<strong>je</strong>,u<strong>mir</strong>ovl<strong>je</strong>nik, ali jošuvi<strong>je</strong>k kao duhovni pomoćnik“Svećenikispovi<strong>je</strong>dam u raznim župamakad me pozovu, propovi<strong>je</strong>dam, sv<strong>je</strong>dočim itako hodočastim prema životu v<strong>je</strong>čnomu“,ukratko se i zanimljivo predstavio vlč. SrećkoTurk.A don Franc Grobnič, salezijanac, svo<strong>je</strong><strong>je</strong> predstavljan<strong>je</strong> počeo ovako: “Živim u Ljubljani,u župi Rakovnik, duhovni sam pomoćnikzadužen za ispovi<strong>je</strong>d, bolesnike, Caritas,molitvenu skupinu… Često idem nahodočašće u Međugor<strong>je</strong>, u ko<strong>je</strong>mu sam prviput bio godine 1988., hodočašće <strong>je</strong> organiziraožupnik Maks.“Tu smo don Franca prekinuli i zamolili gada nam kaže nešto više o tom svom prvomdolasku u Međugor<strong>je</strong>.“Pošli smo navečer i u Međugor<strong>je</strong> smo stigliu 5 sati ujutro. Iznenadila me jaka vrućina,ušao sam u crkvu izmoliti krunicu. Tadami <strong>je</strong> pristupio <strong>je</strong>dan hodočasnik iz našeskupine i pitao me mogu li ispov<strong>je</strong>diti n<strong>je</strong>gai n<strong>je</strong>govu suprugu. Ispov<strong>je</strong>dio sam ih, naravno,a ispovi<strong>je</strong>dati sam nastavio od 3 satapopodne do 9 sati navečer. U 9 sati došao <strong>je</strong>netko i pitao me hoću li ostati u Međugorjuili ću s njima na vlak u Mostar. Kad sampogledao na sat začudio sam se: ispovi<strong>je</strong>daosam od 3 popodne do 9 navečer i bio raspoloženispovi<strong>je</strong>dati ci<strong>je</strong>lu noć, do ujutro. To <strong>je</strong>nešto što Majka Božja hoće u ovom m<strong>je</strong>stu,to <strong>je</strong> kraj gd<strong>je</strong> se ljudi obraćaju. To sam mnogoputa doživio u Međugorju, a bio sam un<strong>je</strong>mu preko 20 puta. Moja me subraća neri<strong>je</strong>tkopitaju, zašto tako često idem u Međugor<strong>je</strong>,a ja im uvi<strong>je</strong>k odgovaram da ga os<strong>je</strong>ćamm<strong>je</strong>stom obraćenja, m<strong>je</strong>stom molitve.Evo <strong>je</strong>dnoga sv<strong>je</strong>žeg doživljaja: Pri<strong>je</strong> 2 godinebio sam u Međugorju i tada mi <strong>je</strong> došao<strong>je</strong>dan čov<strong>je</strong>k, Hrvat iz Amerike, i pitao memože li se kod mene ispov<strong>je</strong>diti, razumi<strong>je</strong>mli hrvatski. Taj gospodin ni<strong>je</strong> se ispov<strong>je</strong>dio 20godina, žena i d<strong>je</strong>ca su ga napustili, bio <strong>je</strong> udepresiji, htio se ubiti. Došao <strong>je</strong> da mu Marijadade novi put. Kad se ispov<strong>je</strong>dio pitao<strong>je</strong> koliko treba platiti. Kazao sam mu: ‘Ništa,ako želite, odnesite prilog za Crkvu.’ PlakaoSnimio Stanko Jerkovićsam ja, plakao <strong>je</strong> on. Kazao sam svojim kolegama:Ako sam došao u Međugor<strong>je</strong> samo zatoga čov<strong>je</strong>ka, <strong>moja</strong> hodočašća su imala smisla.Drugi prim<strong>je</strong>r: Bilo <strong>je</strong> to pri<strong>je</strong> 20 godina,nekom čov<strong>je</strong>ku žena <strong>je</strong> bila u bolnici, ukomi. Čov<strong>je</strong>k <strong>je</strong> otišao u Međugor<strong>je</strong>, donio<strong>je</strong>dan kamen, odnio ga ženi u bolnicu i staviojoj ga pod jastuk. Bolničarka <strong>je</strong> kazala da<strong>je</strong> to ludost. Drugog dana kad <strong>je</strong> došao, ženase bila probudila. To <strong>je</strong> bilo čudo.“Nakon ovih doista li<strong>je</strong>pih i poticajnih ri<strong>je</strong>čidon Franca Grobniča, velečasnog Turkaupitali smo kad <strong>je</strong> on prvi put došao u Međugor<strong>je</strong>:“Bilo <strong>je</strong> to 1983., 1984., tako nekako,ne s<strong>je</strong>ćam se točno, ali znam da <strong>je</strong> bilo prvihgodina ukazanja.“Možete li nam, poštovani gospodineTurk, opisati svoj prvi susret s Međugor<strong>je</strong>m?“U rodnoj smo župi imali dobrog župnika,koji <strong>je</strong> nama d<strong>je</strong>ci govorio da život posvetimoD<strong>je</strong>vici Mariji. S tim sam duhom otišaou s<strong>je</strong>menište i na bogosloviju. Vrlo radohodočastim, ne samo u Međugor<strong>je</strong>, nego i uLurd. Gd<strong>je</strong> god <strong>je</strong> Marija, tu i ja želim biti.Naravno, često hodočastim i u naša slovenskahodočasnička m<strong>je</strong>sta. Svake godine hodočastimu Lurd s bolesnicima. Prvi sam putu Međugor<strong>je</strong> došao autobusom, s dva direktoraznanca koji su razmišljali o zaradi. Nokad smo došli, nisu više razmišljali o zaradi,do navečer nisu izlazili iz crkve. Sl<strong>je</strong>dećegl<strong>je</strong>ta prestao sam brojiti koliko sam puta bio.Organizirao sam hodočašća molitve i ljudisu rado dolazili. Za mene <strong>je</strong> pos<strong>je</strong>t Međugorjuuvi<strong>je</strong>k bio duhovnom v<strong>je</strong>žbom.“Velečasni Turk, godine 1991. bili ste nap<strong>je</strong>šačkom hodočašću s Ni<strong>je</strong>mcima.Kako se dogodilo da idete s njima?“Uv<strong>je</strong>ren sam da me i tada pozvala Marija.Kroz Sloveniju <strong>je</strong> išla skupina hodočasnika izUlma. Ti su hodočasnici zav<strong>je</strong>tovali od Ulmado Međugorja doći p<strong>je</strong>šice – prve godine doSalzburga, druge do Ljubljane, treće do Međugorja.Tražili su svećenika, došli su u naš dekanatprespavati preko noći, na brzinu smo organiziraliprenoćište kod župljana. Pitali su imali svećenik koji govori n<strong>je</strong>mački da ih prati nadaljn<strong>je</strong>m putu. Na Cv<strong>je</strong>tnicu sam imao Misuza hodočasnike. Vođa puta me pitao bi li išaos njima. ‘Rado’, rekoh, ‘ali za Veliki t<strong>je</strong>dan teškonapuštam župu, mnogi se ispovi<strong>je</strong>daju. Možemose dogovoriti da se nađemo u Don<strong>je</strong>mLapcu. U 6 sati navečer imali bismo Misu, prenoćilii nastavili p<strong>je</strong>šice. I ja bih išao p<strong>je</strong>šice.’T<strong>je</strong>dan <strong>je</strong> prošao, a na Uskrs stiže ona strašnavi<strong>je</strong>st: na Plitvicama <strong>je</strong> puklo. Razmišljao samšto sad. Pa ne mogu ostaviti prijatel<strong>je</strong>, idem ihtražiti. Posli<strong>je</strong> Mise u poned<strong>je</strong>ljak, otišao samu Karlovac, vidio sam autobus registracijskihoznaka Novi Ulm. To su naši. Pitam ih za daljn<strong>je</strong>planove, a oni rekoše da se vraćaju doma.‘A Vi?’ žel<strong>je</strong>li su znati mo<strong>je</strong> planove. ‘Uzeo samgodišnji odmor, sve<strong>je</strong>dno mi <strong>je</strong>. Ako mi <strong>je</strong> nami<strong>je</strong>n<strong>je</strong>noda umrem u Međugorju ili na putu,dobro, ja putu<strong>je</strong>m za Međugor<strong>je</strong> barem molitiza <strong>mir</strong>. Barem da nas bude nekolicina koji ćemoliti za <strong>mir</strong>.’ Kad <strong>je</strong> vođa puta prenio moj odgovorostalima i kazao im da se ne bojim ićiu Međugor<strong>je</strong>, svi su uglas kazali: Idemo i mi!!!Na parkingu se zaustavimo da vozač telefonirau N<strong>je</strong>mačku da <strong>je</strong> sve u redu, da imaju sa sobomsvećenika, da ćemo ići drugim putem uMeđugor<strong>je</strong>, preko Bosne, Banja Luke, Jajca. Telefoniralismo i u Međugor<strong>je</strong>, gd<strong>je</strong> smo stigli navečernju Misu. U Međugorju sam tada ostao14 dana, ispovi<strong>je</strong>dao na slovenskom, hrvatskomi n<strong>je</strong>mačkom, ponekad i na engleskom.U tih 14 dana ispovi<strong>je</strong>dao sam više nego za nekolikogodina na svojoj župi.“Nestane kamen sa srcaPrve ri<strong>je</strong>či ko<strong>je</strong> <strong>je</strong> Kraljica Mira reklabile su: Došla sam vam kazati da Bog<strong>je</strong>st, da Bog postoji. Kad sada, nakon 29godina, razmišljate o Međugorju i n<strong>je</strong>govimplodovima, možete li reći <strong>je</strong>smoli mi čuli tu Gospinu poruku, <strong>je</strong>smo li <strong>je</strong>razum<strong>je</strong>li, mi<strong>je</strong>nja li se nešto u našemživotu, posta<strong>je</strong>mo li bliži <strong>Bogu</strong>?“I u Sloveniji i u Međugorju ispovi<strong>je</strong>dams većim žarom nego što sam to činio do ukazanja.Os<strong>je</strong>ćam da svatko tko se ispovi<strong>je</strong>daželi postati bolji, želi mi<strong>je</strong>njati svoj život.Majka Božja ovd<strong>je</strong> <strong>je</strong> došla pomoći da se mi,i ci<strong>je</strong>li svi<strong>je</strong>t, mi<strong>je</strong>njamo. Svaki svoj dolazakos<strong>je</strong>ćam kao duhovnu v<strong>je</strong>žbu. Kad god dolazim,slušam ljude koji sv<strong>je</strong>doče kako im <strong>je</strong>to deseto, dvadeseto, i tko zna ko<strong>je</strong> hodočašće.Idu na Misu u crkvu, mole krunicu, iduna klanjan<strong>je</strong> Presvetom, mole na Križevcu iPodbrdu… Jedna mi <strong>je</strong> hodočasnica vrlo ozbiljnokazala: ‘Kad sam se vratila s hodočašćaiz Međugorja, svekrva mi <strong>je</strong> kazala da samse promi<strong>je</strong>nila, da sam drukčija, to <strong>je</strong>st boljaosoba.’ Ljudi, dakle, os<strong>je</strong>ćaju to da si išaou Međugor<strong>je</strong> na hodočašće“, glasio <strong>je</strong> odgovordon Franca Grobniča na pitan<strong>je</strong> o plodovimaGospinih ukazanja u Međugorju.Čitajući ili slušajući sv<strong>je</strong>dočanstva hodočasnikaiz ci<strong>je</strong>log svi<strong>je</strong>ta, posebnozadivlju<strong>je</strong> da su mnogi koji se nisudugo ispov<strong>je</strong>dili, koji nisu išli u crkvu,koji su ovd<strong>je</strong> došli možda na nečiji nagovorili kao turisti, u susretu s Međugor<strong>je</strong>mod<strong>je</strong>dnom proplakali, doživ<strong>je</strong>linešto što sami ne znaju objasniti. KakoVi to komentirate, velečasni Turk?“To <strong>je</strong> kao kad se vraćaš kući, na praguSnimio Stanko Jerkovićkuće čeka majka da te zagrli s puno ljubavi.Kad čov<strong>je</strong>k dolazi u sveta m<strong>je</strong>sta: Međugor<strong>je</strong>,Lurd, Fatimu…, na pragu ga čeka Majka, makaron mislio da <strong>je</strong> sve izgubl<strong>je</strong>no. Vidio samdobre ljude, vidio sam mnoge kako mole, vidiosam kolone ljudi kako čekaju na ispovi<strong>je</strong>d.Siguran sam da žele promi<strong>je</strong>niti svoj život,a svaka majka želi da n<strong>je</strong>zin sin postanedobar čov<strong>je</strong>k. Ponajviše to želi naša nebeskaMajka Marija. Za sebe znam da <strong>je</strong> Međugor<strong>je</strong>početak moga obraćenja, bio sam zalutaou drogu, alkohol. Međugor<strong>je</strong> <strong>je</strong> bilo početak,a Lurd zadnja stanica moga obraćenja.Sada, posli<strong>je</strong> mnogo godina, sv<strong>je</strong>stan sam da<strong>je</strong> to bio poseban Božji nacrt, da pomognemonima koji žele drukčiji put. U Međugorju iLurdu čov<strong>je</strong>ku padne kamen sa srca.“Danas se često može čuti da malo ljudiide u crkvu, većinom stariji. Međugor<strong>je</strong><strong>je</strong>, sv<strong>je</strong>doci smo već godinama, punomladih, ne samo na Festivalu mladih,nego preko ci<strong>je</strong>le godine. Kako to doživljavate?“Dok sam bio župnik i pripremao d<strong>je</strong>cuza prvu pričest, <strong>je</strong>dan mi <strong>je</strong> d<strong>je</strong>čak rekao:‘Moj otac kaže da <strong>je</strong> to što propovi<strong>je</strong>dam oIsusu samo <strong>je</strong>dna legenda!’ Začudio sam se,za tog <strong>je</strong> d<strong>je</strong>čaka prva pričest trebala biti radost,a otac n<strong>je</strong>mu govori da <strong>je</strong> to legenda.Želim kazati, mnogi stariji ostavljaju v<strong>je</strong>rui Crkvu, učeći i svoju d<strong>je</strong>cu da <strong>je</strong> v<strong>je</strong>ra nepotrebna.Stoga, sv<strong>je</strong>doci smo, Međugor<strong>je</strong> iKraljica Mira u svojim porukama oživljavajuv<strong>je</strong>ru, privlače i stari<strong>je</strong> i mlade, koji su ovd<strong>je</strong>kod svo<strong>je</strong> kuće. Međugor<strong>je</strong> <strong>je</strong> veliki rezervoarduhovnoga života, pomoć mnogimada krenu putem kojim nas Krist želi voditi,a Majka mu n<strong>je</strong>gova sve ove godine pomažeuporno nas pozivajući. Iz dana u dan, neumorno!Stoga ne začuđu<strong>je</strong> toliki broj hodočasnika,od mo<strong>je</strong> Sloveni<strong>je</strong> do najudal<strong>je</strong>nijihkra<strong>je</strong>va svi<strong>je</strong>ta“, svo<strong>je</strong> <strong>je</strong> razmišljan<strong>je</strong> o mladimaovim ri<strong>je</strong>čima objasnio velečasni Turk.A na pitan<strong>je</strong> što bi, kao svećenici i hodočasnicikoji dolaze sa skupinama u Međugor<strong>je</strong>,preporučili nama koji ovd<strong>je</strong> živimo,vlč. Srećko Turk <strong>je</strong> odgovorio: “Ne bih ništapreporučio, ali bih zahvalio za sve ono štoste učinili. Vi ste, to <strong>je</strong>st Međugor<strong>je</strong>, porukasvi<strong>je</strong>tu, i da ni<strong>je</strong> bilo vas i svećenika kao što<strong>je</strong> bio fra Slavko Barbarić i drugi, te porukemi ne bismo čuli. Sv<strong>je</strong>dočite i dal<strong>je</strong> da ste odBoga i n<strong>je</strong>gove Majke izabrano m<strong>je</strong>sto! Oruđeko<strong>je</strong> ima Crkva, ko<strong>je</strong> ima Međugor<strong>je</strong>, <strong>je</strong>stmolitva i taj glas koji vapi po svi<strong>je</strong>tu da molimo.Kad sam prvi put došao u Međugor<strong>je</strong>rekao sam da <strong>je</strong> to ono što nam fali. Zaboravilismo molitvu, euharistiju, bez toga smomrtvi, i zato s radošću idem na ta hodočašća.I sad kad sam u <strong>mir</strong>ovini, više ću putadolaziti, moliti i ispovi<strong>je</strong>dati.“ A don FrancGrobnič, na isto <strong>je</strong> pitan<strong>je</strong> samo kratko rekao:“V<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>mo da <strong>je</strong> Međugor<strong>je</strong> Božji dar,čuvajte ga. Ako ste prim<strong>je</strong>r drugima, drugiće ga lakše prihvatiti.“Kad ćete opet doći?“Doći ću na l<strong>je</strong>to s li<strong>je</strong>čenim alkoholičarima,bit ćemo na izletu kroz Bosnu i <strong>je</strong>danćemo dan doći u Međugor<strong>je</strong>. To ne će biti izletnego pravo hodočašće. Sami su tražili da našesusrete i izlete uvi<strong>je</strong>k započin<strong>je</strong>mo molitvom ieuharistijom te zahvalom <strong>Bogu</strong> što smo spašeniod te ovisnosti“, najavio <strong>je</strong> svoj skori ponovnidolazak u Međugor<strong>je</strong> velečasni Turk.“Nadam se da će me uskoro Majka Božjaopet pozvati u svo<strong>je</strong> Međugor<strong>je</strong>. Rado dolazims hodočasnicima <strong>je</strong>r sam sv<strong>je</strong>stan kakohodočašće blagotvorno ut<strong>je</strong>če na svakoga odnjih. Slovenski v<strong>je</strong>rnici u Kraljici Mira videsvoju zaštitnicu i Majku, što potvrđu<strong>je</strong> brojonih koji dolaze iz godine u godinu“, bio <strong>je</strong>,u pogledu ponovnog dolaska, nešto neodređenijidon Franc Grobnič.34 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong> Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 35
Change language