23.08.2015 Views

U Bogu je mir tvoj dušo moja

7 - Međugorje

7 - Međugorje

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

Iz života CrkveIz života CrkveNapadaj na srce same Crkve,na svećenike i svećeništvoOd samih početaka svi<strong>je</strong>t <strong>je</strong> najavio rat Crkvi i on se i danas pred našim očima odvija. I u samoj Crkvi imamoci<strong>je</strong>lu vojsku petokolonaša i suradnika koji su marni na d<strong>je</strong>lu rušenja Crkve u samoj Crkvi. Na sveučilištima,među profesorima, koji uglas podižu glas protiv dosadašn<strong>je</strong>ga oblika <strong>dušo</strong>brižništva, protiv svećenika i svećeništva,protiv celibata, zbog nekolicine onih koji su zablud<strong>je</strong>li, zastranili, ogri<strong>je</strong>šili se o malol<strong>je</strong>tnike ili pakd<strong>je</strong>cu. Zaboravljajući istodobno da se preko devedeset posto tih sluča<strong>je</strong>va događa u krugu obitelji, međuobiteljskim zidovima, da ima toliko zlostavljanja među športašima i njihovim trenerima, a da čak ni <strong>je</strong>danpostotak ne otpada na službenike Crkve. Prema toj logici trebalo bi dokinuti obitelj, brak, što zapravo neki inam<strong>je</strong>ravaju u svojim krajn<strong>je</strong> slobodoumnim stajalištima. O čemu <strong>je</strong> zapravo ri<strong>je</strong>č?fra Tomislav PervanSvi<strong>je</strong>t zapravo više ne želi posvećene, zaređenesvećenike. Želi imati svećenice,želi đakonise, želi žene na župama,kao voditel<strong>je</strong> župnih za<strong>je</strong>dnica. Danasna Zapadu nema ekumenskoga razgovora ukome protestanti ne ističu nadmoć svo<strong>je</strong> za<strong>je</strong>dnicenaspram, prema njihovu poimanju, srednjov<strong>je</strong>kovnihpredodžaba Katoličke Crkve. Uprotestanata žene vode župe, žene su biskupin<strong>je</strong>,to <strong>je</strong> naravno. Homoseksualci se uvode ucrkvene službe, pa čak i kao anglikanski biskupi.Svi oni žele <strong>je</strong>dno: da se i Katolička Crkvarefor<strong>mir</strong>a prema uzoru od pri<strong>je</strong> pet stol<strong>je</strong>ća.Stoga traže: Dajte nam zaređene žene, đakonise,svećenice, biskupin<strong>je</strong> pa i papise. Dajte nambarem ožen<strong>je</strong>ne muževe kao župnike, svećenike.To bi bio prvi klin u katoličkom poimanjuslužba i služenja u Crkvi. Ožen<strong>je</strong>ni svećenik,zaređenik, trebao bi (po)služiti kao trojanskikonj za naše ‘napredne’ reformatore koji želeiz<strong>je</strong>dnačiti Crkvu sa svi<strong>je</strong>tom, kako bi baremdonekle postigli ono što odavna imamo kodprotestanata, ili pak u emancipaciji žena. Trebato učiniti pravilom i običa<strong>je</strong>m i u KatoličkojCrkvi. I već u svojim glavama ti po<strong>je</strong>dincimaštaju kako bi, kad bi kler bio sastavl<strong>je</strong>n odmuškaraca i žena, u idealnom slučaju, na paritetnojosnovi, nestalo spolnoga zlostavljanjako<strong>je</strong> puni medijske stupce, ili ga više uopće nebi bilo u ovolikoj m<strong>je</strong>ri.Te pak ‘stručnjake’ za sluča<strong>je</strong>ve pedofili<strong>je</strong>uopće ni<strong>je</strong> briga što se u preko 90 posto sluča<strong>je</strong>vazlostavljanja odvijaju unutar obitelji, dakle,počinitelji nisu celibateri koji žive u beženstvu.Njih to ne zanima. Glavno <strong>je</strong> da <strong>je</strong> to izvrsnogradivo u borbi protiv katoličkoga svećeništva.Ti sluča<strong>je</strong>vi zlostavljanja u Crkvi njima su samidar neba, upravo kao što <strong>je</strong> za <strong>je</strong>dnu n<strong>je</strong>mačkubiskupinju koja <strong>je</strong> morala odstupiti sa svo<strong>je</strong>službe <strong>je</strong>r ju <strong>je</strong> policija uhvatila naskroz pijanuza upravljačem vozila, pilula protiv začeća‘dar samoga Boga’. Međutim, borba protiv katoličkogasvećenstva daleko <strong>je</strong> starija od trenutnekampan<strong>je</strong> koja se širi ci<strong>je</strong>lim svi<strong>je</strong>tom. Naime,rodozačetnik te kampan<strong>je</strong> <strong>je</strong> sami MartinLuther, glavni reformator u 16. stol<strong>je</strong>ću.Svećenik ili voditelj župne za<strong>je</strong>dniceKao što znamo, Luther <strong>je</strong> dokinuo svećeništvo.To <strong>je</strong> bila n<strong>je</strong>gova izričita želja. Za to <strong>je</strong> imaosvo<strong>je</strong> teološke razloge. Naime, u svome tumačuKristove žrtve na križu došao <strong>je</strong> na ideju kako<strong>je</strong> za Crkvu dovoljno ono što <strong>je</strong> za nas Krist nakrižu učinio, kako <strong>je</strong> dovoljna n<strong>je</strong>gova <strong>je</strong>dincatažrtva zadovoljštine za gri<strong>je</strong>he te kako nakon teKristove žrtve ne može biti više nikakvih opravdanihžrtava u Crkvi Kristovoj. Ako nema žrtvei žrtava, onda <strong>je</strong> suvišno i svećeništvo ko<strong>je</strong> ćeprinositi žrtve. Svećenike trebaju zami<strong>je</strong>niti propov<strong>je</strong>dniciili akademici, obrazovani po<strong>je</strong>dinci.Luther <strong>je</strong> dokinuo misnu žrtvu, a euharistija setreba slaviti samo kao sakrament.Za razliku od takva poimanja trebamo imatina umu da <strong>je</strong> u Katoličkoj Crkvi, s <strong>je</strong>dne strane,Misa žrtva, sacrificium a, s druge strane, ona <strong>je</strong>i sakrament. Kao žrtva euharistija <strong>je</strong> čin Crkveu kojoj Krist sam d<strong>je</strong>lu<strong>je</strong> kao svećenik te se prinosi<strong>Bogu</strong> ugodna žrtva. Kao sakrament euharistija<strong>je</strong> čin Crkve u kojoj se v<strong>je</strong>rnicima i članovimaCrkve di<strong>je</strong>le plodovi Kristove žrtve.Kod luterana spomen Posl<strong>je</strong>dn<strong>je</strong> večere slavise isključivo kao sakrament u službi čov<strong>je</strong>ka.Za slavl<strong>je</strong>n<strong>je</strong> večere Gospodn<strong>je</strong> ne treba svećenika.Dok se prema nauku Katoličke Crkveu svećeničkom ređenju pod<strong>je</strong>lju<strong>je</strong> po<strong>je</strong>dincimaovlast, punomoć izgovarati Kristove ri<strong>je</strong>či“Ovo <strong>je</strong> mo<strong>je</strong> Ti<strong>je</strong>lo”, i “Ovo <strong>je</strong> <strong>moja</strong> Krv”, nadprilikama kruha i vina, prema Lutheru svaki<strong>je</strong> v<strong>je</strong>rnik opunomoćen snagom krštenja izgovaratite ri<strong>je</strong>či. Prema tome, presta<strong>je</strong> svećeničkaslužba. To bijaše kraj svećeništva u za<strong>je</strong>dnicamareformaci<strong>je</strong>. Takvo <strong>je</strong> poiman<strong>je</strong> otvoriloput i ženama do službe župnika u 20. stol<strong>je</strong>ću.Uklanjan<strong>je</strong> svećeništva, ministerijalnog svećenstva,postalo <strong>je</strong> temel<strong>je</strong>m emancipaci<strong>je</strong> ženau luteranstvu te njihova uspona u crkvenomvodstvu. U za<strong>je</strong>dnicama reformaci<strong>je</strong> svećeništvo<strong>je</strong> posve iščeznulo, a s njime i misna žrtva.Jedino se u katoličkoj i pravoslavnoj Crkvi zadržaoobred misne žrtve.U protestantizmu nam<strong>je</strong>sto svećenika imamoslužbu pastora, župnika. Ta se služba shvaćau sv<strong>je</strong>tovnom smislu kao i svaki drugi poziv,samo što se služba pastora usm<strong>je</strong>ru<strong>je</strong> premavodstvu kršćanske za<strong>je</strong>dnice. U tome smislui poimanju župnik bi bio voditelj za<strong>je</strong>dnice, upravilu nešto kao glava obitelji. On <strong>je</strong> činovnik,nam<strong>je</strong>štenik, obiteljski čov<strong>je</strong>k, lojalni građanin,solidno obrazovan, kultiviran, socijaliziran -barem to bijaše protestantski ideal.Po<strong>je</strong>dinci u Katoličkoj Crkvi, ali poglavitoizvan n<strong>je</strong>, danas priželjkuju reformu upravoprema uzorku protestantskih za<strong>je</strong>dnica. Ht<strong>je</strong>libi da se i Katolička Crkva socijalizira i suobličisvi<strong>je</strong>tu. Zapravo, u načelu <strong>je</strong> to zakašn<strong>je</strong>lapotreba da se u Katoličkoj Crkvi dogodi reformacijakakva se dogodila za Luthera. Da Crkvasli<strong>je</strong>di put reformaci<strong>je</strong>. Prema tome sm<strong>je</strong>rajusvi ekumenski pokušaji sa strane za<strong>je</strong>dnicareformaci<strong>je</strong>. Prema njima Crkva mora konačnoozdraviti od svojih srednjov<strong>je</strong>kovnih naplavina.Mnogi u tome smislu shvaćaju i tumačeDrugi vatikanski sabor koji <strong>je</strong> tražio otvaran<strong>je</strong>Crkve prema svi<strong>je</strong>tu. Zašto se ne bi Crkva napokonprilagodila svi<strong>je</strong>tu, posv<strong>je</strong>tovnjačila, zaštose ne bi i svećenički poziv sveo na zvan<strong>je</strong>pastora, u biti sekulariziran, prilagođen svi<strong>je</strong>tu.Tako bi bol<strong>je</strong> – prema njima – oslovljavao potrebesuvremenoga čov<strong>je</strong>ka i svi<strong>je</strong>ta. Time bi nesamo sli<strong>je</strong>dio put n<strong>je</strong>mačkoga protestantizmakoji u svome surfingu suvremenoga duha idedo samorastakanja. Znakovito, suvremeni <strong>je</strong> –prim<strong>je</strong>rice n<strong>je</strong>mački – protestantizam pozicionirankrajn<strong>je</strong> li<strong>je</strong>vo. On nema ništa više rećišto drugi nisu davno već kazali, i trajno ponavljaono što drugi govore. I u toj točci po<strong>je</strong>dinciu Katoličkoj Crkvi sli<strong>je</strong>de taj prim<strong>je</strong>r.Svećeništvo se prema njima <strong>je</strong>dnostavnomora dokinuti, ukloniti, mora nestati. Nam<strong>je</strong>stozaređenih svećenika trebamo, kakokažu, voditel<strong>je</strong> kršćanskih za<strong>je</strong>dnica, muškarcei žene, sve<strong>je</strong>dno homo- ili heteroseksualce,po potrebi i biseksualce, za nevolju i neožen<strong>je</strong>ne,prvenstveno pak ožen<strong>je</strong>ne, a prema potrebii bigame i poligame.U svemu smo pak suočeni s dubokim metafizičkimproblemom. Naime, svećeništvo ibiti svećenik nespojivo <strong>je</strong> s čisto građanskim,civilnim društvom i životom. Dok u sv<strong>je</strong>tovnomživotu netko ima zvan<strong>je</strong>, svoj job da bi živioi preživio, za svećenika bi život trebao bitiponajpri<strong>je</strong> žrtva. Naime, <strong>je</strong>dno <strong>je</strong> čisto etičkaegzistencija, građanski moral, zadovoljavan<strong>je</strong>potreba obitelji, zvanja, uloga lojalnoga građaninau društvu, a drugo <strong>je</strong> egzistencija u kojojnetko žrtvu<strong>je</strong> i sebe prinosi kao žrtvu. S <strong>je</strong>dnestrane, zvan<strong>je</strong> se izučava, obavlja u kategorijamazadanoga – to bi bilo zvan<strong>je</strong> protestantskogapastora – a s druge strane imamo svećenika,koji svojim celibatom uključu<strong>je</strong> žrtvu svoga života.Za <strong>je</strong>dno treba društvena m<strong>je</strong>rodavnost,dok kod svećenika treba i otuđenost od svi<strong>je</strong>tai izuzetost iz svi<strong>je</strong>ta, izuzetost od ljudi za ljude,gd<strong>je</strong> se svećenik zbog Boga žrtvu<strong>je</strong> i pred Bogomsvi<strong>je</strong>tu i čov<strong>je</strong>čanstvu služi. U svojoj službisvećenik (a donekle i um<strong>je</strong>tnik i vojnik) krozsvoj asketski ideal služi čov<strong>je</strong>ku i svi<strong>je</strong>tu, svojimd<strong>je</strong>lom, svojom žrtvom. Svojim celibatom ondonekle anticipira budući svi<strong>je</strong>t, eshaton.Svećenik <strong>je</strong> nešto kao antiteza svi<strong>je</strong>tu. PremaIsusu, život ni<strong>je</strong> vrhunska vri<strong>je</strong>dnost. Najveća<strong>je</strong> žrtva položiti svoj život za bližn<strong>je</strong>ga,za prijatel<strong>je</strong>, za domovinu. Stoga svećenikovaslužba u konačnici nadilazi čisto zemaljskekategori<strong>je</strong>. Da bi čov<strong>je</strong>k bio pastor – župniku smislu voditelja za<strong>je</strong>dnice – ne treba on bitisvećenik. Luther ima pravo, za to treba običniobrazovani laik koji <strong>je</strong>dnim čisto crkvenopravnimaktom biva uveden u svoju službu. Kodvođenja župe ili za<strong>je</strong>dnice treba ovlast, čista jurisdikcija,a ne opunomoćen<strong>je</strong>. Za jurisdikciju– voditi za<strong>je</strong>dnicu – traži se pretpostavka svršitiodgovarajući studij i položiti ispite, dakle, teoretskoi praktično obrazovan<strong>je</strong>. Katolički svećenikopunomoćen <strong>je</strong> za službu sakramentomsvećeničkoga reda. U sakramentu reda primaon ovlast posvećivanja, posvete, konsekraci<strong>je</strong>,ovlast oprosta gri<strong>je</strong>ha, di<strong>je</strong>liti sakrament po<strong>mir</strong>enja,dakle, dva sakramenta koji su srčika svećeničked<strong>je</strong>latnosti.Život u celibatu sastavni <strong>je</strong> element svećeništva<strong>je</strong>r <strong>je</strong> svećeništvo u bitnome usm<strong>je</strong>renoprema žrtvi, misnoj žrtvi. To vri<strong>je</strong>di zasve kulture i religi<strong>je</strong>. Svećenici su oni koji žrtvuju,u svim religijama. To <strong>je</strong> baština ci<strong>je</strong>logačov<strong>je</strong>čanstva, i Crkva se s pravom protivizaht<strong>je</strong>vu ređenja žena za svećenice. Svođen<strong>je</strong>svećeničke službe na službu voditelja za<strong>je</strong>dniceima za cilj omogućiti i ženama kao iožen<strong>je</strong>nima da zauzmu te pozici<strong>je</strong>. Žene svećenicibile bi apsolutna novina u kršćanstvu.Uvođen<strong>je</strong> žena kao svećenica povuklo bi zasobom zapravo metamorfozu svećeničkeslužbe. S tim se susrećemo u koli<strong>je</strong>vci refor<strong>mir</strong>anogakršćanstva. Protestantski pastorni<strong>je</strong> svećenik i on to ne želi biti. Isus <strong>je</strong> okosebe okupljao učenike i od njih <strong>je</strong> izabraodvanaestoricu koji će imati ud<strong>je</strong>la u n<strong>je</strong>govojmesijanskoj punomoći te koji će posli<strong>je</strong> tvorititemelj, fundamentum svećeništva u Crkvi.Prema općem uv<strong>je</strong>renju, od samih početakaCrkve dade se izvući zaključak kako<strong>je</strong> sukladno Novome zav<strong>je</strong>tu te neprekinutojtradiciji Crkve ministerijalno svećeništvopridržano muškarcima. Dovoljno <strong>je</strong> samonapomenuti da posvuda gd<strong>je</strong> u kršćanskimza<strong>je</strong>dnicama žene obavljaju službu pastoriceili voditelja za<strong>je</strong>dnice najpri<strong>je</strong> <strong>je</strong> dokinuto ministerijalnosvećeništvo. I ni<strong>je</strong> se to zbivalotek tako, usput, nego sv<strong>je</strong>sno, znajući da se todvo<strong>je</strong> isključu<strong>je</strong>, svećeništvo i žena.Medijska zloporaba zlostavljanja –povod za ukidan<strong>je</strong> svećeništva?Posl<strong>je</strong>dnjih m<strong>je</strong>seci iskrsnuli sluča<strong>je</strong>vi spolnogazlostavljanja unutar Katoličke Crkve zlorabese sada u svrhu dokidanja svećeništva uztvrdn<strong>je</strong> – unatoč bol<strong>je</strong>mu znanju – kako <strong>je</strong> celibatglavni razlog za to. Zanemaruju se statistikeko<strong>je</strong> nepobitno sv<strong>je</strong>doče kako <strong>je</strong> većina onihkoji su se ogri<strong>je</strong>šili na tom području ipak neu celibatu, nego <strong>je</strong> ri<strong>je</strong>č o ožen<strong>je</strong>nim ljudima.I to iz najužega obiteljskoga kruga, a neri<strong>je</strong>tkosu upravo očevi zlostavljači svo<strong>je</strong> d<strong>je</strong>ce. Premalogici tih sluča<strong>je</strong>va trebalo bi dokinuti i obiteljako već traže dokidan<strong>je</strong> celibata.Glavni razlog za tolike žalosne zloporabe, zatolike ljudske tragedi<strong>je</strong> zlostavljanja treba tražitiu tzv. seksualnoj revoluciji, koja se desetl<strong>je</strong>ćimaširi nesman<strong>je</strong>nom žestinom ci<strong>je</strong>lim svi<strong>je</strong>tom.Ta <strong>je</strong> revolucija dovela do panseksualizmau kome se bilo kakav spolni moral dokida, napodručju spolnosti dopušteno <strong>je</strong> sve. Izrugu<strong>je</strong>se kr<strong>je</strong>post čistoće, a celibat <strong>je</strong> postao pogrdnari<strong>je</strong>č. Svećenici koji su se ogri<strong>je</strong>šili o zakon celibata<strong>je</strong>dnostavno su se prilagodili duhu svi<strong>je</strong>ta,izdali svo<strong>je</strong> ideale. Činili su ono na što ih svi<strong>je</strong>tnuka, <strong>je</strong>dnostavno na svakom koraku poziva, idanas se ti mediji iščuđuju nad takvim postupcima.A zapravo su oni kumovali svemu, u svomesotonskom zavođenju i dodvoravanju najnižimstrastima.Za<strong>je</strong>dno s izokretan<strong>je</strong>m spolnoga moralanakon Sabora u Crkvi usli<strong>je</strong>dilo <strong>je</strong> i iskrivljivan<strong>je</strong>temeljnih moralnih i dogmatskih istina.Pojam se gri<strong>je</strong>ha stavlja pod upitnik, podupitnikom <strong>je</strong> i dogma o otkupl<strong>je</strong>nju, sakramentpo<strong>mir</strong>enja <strong>je</strong> gotovo izumro na Zapadu.Nudi se iskrivl<strong>je</strong>na slika Boga koji seprikazu<strong>je</strong> samo kao milosrdni, a ne i pravedni.Razorno d<strong>je</strong>lu<strong>je</strong> i promican<strong>je</strong> optimizmaspasenja svih, prema ko<strong>je</strong>mu nema ni čistilištani pakla. Svi će dosp<strong>je</strong>ti u nebo, sve<strong>je</strong>dnokako su živ<strong>je</strong>li. Zaboravlja se i Isusova ri<strong>je</strong>č omlinskom kamenu koji treba ob<strong>je</strong>siti o vratonima koji zlostavljaju najman<strong>je</strong>, d<strong>je</strong>čicu, iko<strong>je</strong> treba potopiti u morskim dubinama.Kristova žrtva na križu kao razlogdokidanja misne žrtve?Zani<strong>je</strong>če li se identitet Kristove žrtve nakrižu s n<strong>je</strong>zinim bogoslužnim uprizoren<strong>je</strong>mu svetoj Misi svećeništvo u Crkvi gubi svojtemelj. Time gubi smisao i beženstvo svećenika<strong>je</strong>r bi oni bili obični voditelji kršćanskihza<strong>je</strong>dnica. Zloporabe u Crkvi služe protivnicimakao razlog za dokidan<strong>je</strong> celibata, a potomi svećeništva. Davno <strong>je</strong> pisao Leo XIII. usvojoj enciklici Caritatis studium: “Bit i naravreligi<strong>je</strong> otkriva nužnost žrtve... Ukloni lise žrtva niti ima niti se može zamisliti nekareligija”. Gd<strong>je</strong> se ni<strong>je</strong>če ministerijalno svećeništvoCrkve, ni<strong>je</strong>če se i uništava kršćanskav<strong>je</strong>ra i Crkva Isusa Krista. Gd<strong>je</strong> nema svećeništva,nema ni Crkve. Crkva <strong>je</strong> sv<strong>je</strong>tlo svi<strong>je</strong>tai sol zeml<strong>je</strong>. Ona <strong>je</strong> m<strong>je</strong>rilo i kriterij zasvi<strong>je</strong>t, a ni<strong>je</strong> svi<strong>je</strong>t kriterij i m<strong>je</strong>rilo za Crkvu.Pavao poruču<strong>je</strong> Rimljanima: Ne suobličujtese ovome svi<strong>je</strong>tu... Tu su Pavlovu zapovi<strong>je</strong>d iKristovu misao prezreli svi koji su se ogri<strong>je</strong>šilio malol<strong>je</strong>tnike, koji su se prilagodili duhusvi<strong>je</strong>ta.22 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong>Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 23

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!