U Bogu je mir tvoj dušo moja

MeditacijaMeditacijaPut do životne srećeSreća nije sazdana samo od lijepih trenutaka. Sreća jemnogo više od toga, nju čine i one strane naših životakoje smatramo lošima, ona je život sam. U sreću spadaju inaša osobna trpljenja i naše osobne tame. Ovamo spadajui krize i neuspjesi. Nema sreće bez boli, kao što ne postojini ljubav bez straha od gubitka. Trebamo oboje pripustiti usvoj život i ne zatvarati se ni pred čim.s. Dominika AnićGodišnja nam doba, svako na svojnačin, donose mnoštvo razloga zadivljenje i život u punini.Ljeto je, i prirodno je očekivatipuno sunca i boravka u prirodi, puno uživanjau godišnjem odmoru, putovanjima i druženjima.Svaka je situacija i svako vrijeme prigodada naučimo nešto novo o smislu našegavlastitog života. Kao što se ni ljeto ne sastojisamo od sunčanih dana, tako se ni naš životne sastoji samo od lijepih trenutaka. Ima jednastara kalendarska izreka koja nas potiče napozitivno razmišljanje, a koja glasi: “Čini kaosunčani sat, broji samo lijepe sate“.Učiti iz prirodeNaš život nipošto nije tek sumorno prelijevanjedana ili pak duga, hladna i dosadnazima. Svatko od nas zasigurno poznaje razdobljakad se osjećamo usklađeni sa svime. Svojživot doživljavamo kao dio jedne velike životnecjeline, dio pupanja i cvjetanja, dio mirisai raskošnih boja, dio valovlja i plavetnila, diosunca i topline, dio prelijepih zlatnih boja...Ali isto tako znamo da naš život poznaje i oluje,iznenadna naoblačenja i nevremena.Pozitivno razmišljanje o ciklusu našegaživota, o prirodnim zadanostima, može bitivrlo bitno i korisno, ali također može i krivotvoritistvarnost. Pogotovo to može biti opasnodanas, kad smo naprosto svi pritisnutiprevelikim očekivanjima i željom za uspjehompo svaku cijenu. Neki nam tada sugerirajuda će sve dobro završiti ako budemopozitivno razmišljali, da će uspjeh tada bezuvjetnostići. A kad se tako ipak ne dogodi,nastaju lomovi, razočaranja i čovjek tadazna “puknuti“. Možda smo to i sami iskusili,a možda imamo prigodu s “raspuklim“ ljudimaživjeti u vlastitoj obitelji, zajednici ili naradnome mjestu. Ako naivno pomislimo daje dovoljno samo pozitivno mišljenje a ne irealan pogled na sebe, onda nas to može odvestiu svojevrsno sljepilo za vlastitu životnustvarnost i strovaliti u provaliju-.Nerealan stav o sebi nije u skladu s našimčovještvom. On skriva naše loše stranei ne da im da dođu do riječi, a veliča i uzdižesamo naše dobre strane. Onda se dogodida nam se one zanemarene “osvećuju“ i tadanastaju teški konflikti i nesnalaženja, osude inervoze, osjećaji krivnje i provale bijesa, raznibjegovi i odbacivanja. I jake i slabe stranenaša su životna stvarnost. Potrebno je naćiravnotežu. Jer, stavljanjem “ružičastih naočala“na oči, ne mijenjamo svoju stvarnost.Samo su čist pogled i hrabro suočenje sa životnomstvarnosti ispravan put ka istinskojprilici za učenje sreće.Čežnja za punim životomU životu imamo različite čežnje. One najautentičnijesu čežnja za uspjehom i čežnjaza srećom. Svatko od nas želi biti sretan. Oddavnina su ljudi htjeli posve jasno odreditišto čovjeka vodi k sreći, k dobrom i punomživotu. Grci su poznavali tri “riječi“ ili tri odnosapotrebna za sreću.Prvi je odnos prema našoj unutarnjosti,prema božanskom području u nama ili premaanđelu koji prati našu dušu dok se krećemou tjelesnom obličju. Ako u sebi izgradimodobar odnos prema svojoj duši i premabožanskoj jezgri koja je nastanjuje, možemosebe nazivati sretnim ljudima.Život se ne odvija glatkosamo zato što smoodlučili o njemu pozitivnorazmišljati. Naš životuključuje i bol i patnju, itrpljenje i nesreću, i bolesti gubitak dragih ljudi.Drugi je odnos prema vlastitoj zadanojstvarnosti u kojoj živimo, mičemo se i jesmo.Odnos prema “krišci“ naše vlastite srećekoja nam je dana u običnostima naše svakidašnjice.Kroz odnose s našim najbližima,u raznim susretima, razgovorima, lijepomvremenu, novim spoznajama...Treći odnos bio bi odnos svakog pojedincasa samim sobom, pomirenost s vlastitimživotom ali i sloboda od svake navezanosti,počinak u samima sebi. Za ovosu potrebni čvrsti životni stavovi, koji nampomažu da se uskladimo sa samima sobomi sa svojom istinskom biti. Pritomtrebamo biti svjesni da je to proces kojitraje cijeli život i da se to ne postiže negdjeizvan naše stvarnosti, ove sadašnje kakvagod ona jest, niti na nekom drugom radnommjestu, niti s drugačijim ljudima. Tose ne postiže nikakvim trikovima niti nabrzinu, kako nam se često sugerira u pojedinimknjigama ili medijima. Naša namje životna stvarnost velika prilika da živimoživot u punini i da zbog toga budemosretni.Nikada se ne oslanjajmo na svoju, počesto krhku anekada i lažnu sigurnost, jer i kad pomislimo da smoprošli nekakva teška iskušenja i da je vrijeme za predahu spokoju, dođe uvijek nešto novo, nekada i mnogoteže od onoga što smo proživjeli.Naravno da pojam sreće ne doživljavamosvi jednako i da bi se i o tome dalo dostagovoriti. Jer se može dogoditi da od silnečežnje za srećom postanemo nesretni ili da,bezglavo trčeći za srećom, promašimo istinskiživot, svoj život, a da živimo nečiji tuđi,u zamišljenom, imaginarnom svijetu za kojimčeznemo.Unutarnji stavSreća pretpostavlja unutarnji stav, stavkoji dopušta da se bude obdaren i stav zahvalnostiza ono što primamo od ljudi iBoga. I sreća je moguća jedino onda akonaučimo prihvaćati cjelovitost svoga živo-ta, ne neke isječke, ne praveći nikakvu selekcijuali postavljajući ljestvicu važnijega.U svakom slučaju, sreća nije sazdana samood lijepih trenutaka. Sreća je mnogo više odtoga, u nju spadaju i one strane naših životakoje smatramo lošima, ona je život sam. Tuspadaju i naša osobna trpljenja i naše osobnetame. Ovamo spadaju i krize i neuspjesi.Nema sreće bez boli, kao što ne postojini ljubav bez straha od gubitka. Trebamooboje pripustiti u svoj život i ne zatvarati seni pred čim. Jer, ako se uklanjamo boli, doćiće vrijeme kad to više ne ćemo moći činiti ibol će nas zateći nespremne. Život se ne odvijaglatko samo zato što smo odlučili o njemupozitivno razmišljati. Naš život uključujei bol i patnju, i trpljenje i nesreću, i bolesti gubitak dragih ljudi.Sve što nas snađe izvana i iznutra strovaljujenas u krizu i poziva da u svome životuračunamo i na njegove tamne strane kao sastavnidio životne sreće. I nikada se ne oslanjajmona svoju, počesto krhku a nekada ilažnu sigurnost, jer i kad pomislimo da smoprošli nekakva teška iskušenja i da je vrijemeza predah u spokoju, dođe uvijek neštonovo, nekada i mnogo teže od onoga štosmo proživjeli. Uvijek se nešto poremeti, životnam donese toliko toga nepredviđenog ipoziva nas da se uvijek iznova odlučujemo,da uđemo u taj proces svojevrsne preobrazbeu borbi za svoju životnu sreću. Da zadržimokakvu-takvu ravnotežu, da se oslonimona siguran unutarnji stav i na duhovnustvarnost u nama. U konačnici, da se oslonimona Boga koji je gospodar i darovateljnašega života. A to je najsigurniji oslonac zanašu životnu građevinu. Put do sreće ipak jeuvijek samo put, a ne tvrđava u kojoj smo setobože zatvorili i osigurali.Snimilia Lidija Paris18 | Glasnik mira | Međugorje Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 19