Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Razgovor s Marwanom Khouryem, maronitskim svećenikom iz LibanonaRazgovor s Marwanom Khouryem, maronitskim svećenikom iz LibanonaNisam isti svećenikpri<strong>je</strong> i posli<strong>je</strong> MeđugorjaLibanonci su jako blizu Gospi, mi smo, mogu kazati, marijanska zemlja. Duboko os<strong>je</strong>ćamoGospinu zaštitu i pomoć kroz našu kršćansku povi<strong>je</strong>st. Razumi<strong>je</strong>mo Gospine poruke,nekako su nam blizu. Zaht<strong>je</strong>vne su i traže svakidašn<strong>je</strong> odrican<strong>je</strong>, no znademo da drugogaputa nema.Anton i Kristina MerkovićSnimio Anton MerkovićMolimo Vas, poštovani velečasniMarwane, recite nam gd<strong>je</strong> ste rođeni,gd<strong>je</strong> živite i gd<strong>je</strong> d<strong>je</strong>lu<strong>je</strong>te kao svećenik?Rođen sam u Libanonu, u planinskomkraju Cartaba. Godine 1963. završio sam školukod časnih sestara u Beirutu. Posli<strong>je</strong> samradio u maronitskoj za<strong>je</strong>dnici oca Antona Tarabejau Monaku. Godine 1978. pos<strong>je</strong>tio samga u Sv. Dolini i čuo sam kako mi govori dabi volio da idem moliti s njime. Rekao mi <strong>je</strong>da ću ući u samostan u blizini grada Jounieha.Ušao sam u taj samostan ti<strong>je</strong>kom rata, 1978.godine. Taj <strong>je</strong> samostan u području zvanom“Zelena linija“, dakle baš na crti koja <strong>je</strong> di<strong>je</strong>lilamuslimane i kršćane. Pola ga <strong>je</strong> bilo uništeno.Tu sam studirao do 1981., a potom sam studijnastavio u Rimu, gd<strong>je</strong> sam studirao filozofiju iteologiju do kraja 1989. Te sam godine bio zaređenza svećenika.Kažite nam nešto o Crkvi u Libanonu?Naša <strong>je</strong> Crkva progon<strong>je</strong>na Crkva, u prošlostii danas. Osnovao ju <strong>je</strong> sv. Maron, zato se izovemo maronitima. Ima nas oko 350 svećenika.Zahvalju<strong>je</strong>m Gospi na svim molitvama zakršćane u Libanonu, zahvalju<strong>je</strong>m joj što smo seoslobodili i usp<strong>je</strong>li se izvući iz rata, Crkva <strong>je</strong> sadpuna mladih snažne i duboke v<strong>je</strong>re.Kad ste čuli za ukazanja u Međugorju?Bilo <strong>je</strong> to 1983. godine, uzeo sam nekolikoGospinih poruka i preveo ih na naš, arapski<strong>je</strong>zik. Kad god bih čitao te poruke, u srcubih os<strong>je</strong>tio slatku radost i toplinu. I dan-danasse toga s<strong>je</strong>ćam. Velika mi <strong>je</strong> želja bila <strong>je</strong>dnogadana doći u Međugor<strong>je</strong>. Godine 1986., <strong>je</strong>dnesmo večeri u <strong>je</strong>dnoj kući imali molitveni susret.Gospođa koja <strong>je</strong> s<strong>je</strong>dila pokraj mene dalami <strong>je</strong> Gospinu sliku, blagoslovl<strong>je</strong>nu na Gospinuukazanju. Os<strong>je</strong>tio sam kao da mi <strong>je</strong> Gospadala svoj blagoslov. Uzeo sam tu sliku kao li<strong>je</strong>kza svo<strong>je</strong> srce, i dan-danas uvi<strong>je</strong>k <strong>je</strong> imamuza se. Godine 1998. dobio sam odobren<strong>je</strong> odsvoga poglavara da mogu hodočastiti u Međugor<strong>je</strong>.Putovao sam s <strong>je</strong>dnom libanonskomgrupom od 50 ljudi. Nikada ne ću zaboravitito prvo hodočašće, bilo <strong>je</strong> posebno. Bio samjako zahvalan Kraljici Mira na svim milostimako<strong>je</strong> sam primio. Tada sam u svom srcuos<strong>je</strong>tio veliki plamen ljubavi prema <strong>Bogu</strong>.Kad sam se vratio u Libanon, počeo sam di<strong>je</strong>lititaj blagoslov, os<strong>je</strong>tio sam plamen ljubavi usebi i želju da taj blagoslov i tu ljubav podi<strong>je</strong>lims drugima. Ni<strong>je</strong> to bilo nikakvo čudo, bilo<strong>je</strong> to Gospino d<strong>je</strong>lo. Već tada smo svakodnevnoimali večernji program kao onaj u međugorskojcrkvi. Molili smo krunicu, nakontoga smo slavili svetu Misu, imali smo euharistijskoklanjan<strong>je</strong>, potom blagoslov nabožnihpredmeta i molitvu za ozdravl<strong>je</strong>n<strong>je</strong> duše i ti<strong>je</strong>la.Taj program danas imamo svakoga poned<strong>je</strong>ljkai četvrtka, tada <strong>je</strong> crkva uvi<strong>je</strong>k prepuna,posebno mladih.Nastavili ste dolaziti u Međugor<strong>je</strong>?Već sam rekao, mo<strong>je</strong> prvo hodočašće uMeđugor<strong>je</strong> bilo <strong>je</strong> vrlo upečatljivo, ostavilo<strong>je</strong> snažan dojam na mene. Stoga sam nastaviodolaziti i otkrio sam da svaki put kad sevratim u Međugor<strong>je</strong>, dobivam novu milost.Svakim novim dolaskom doživljava se neštonovo i svaki put zahvalju<strong>je</strong>m Gospi za n<strong>je</strong>zinemilosti ko<strong>je</strong> nas, izražene kroz n<strong>je</strong>zine poruke,štite, obnavljaju i ohrabruju.Što nakon povratka iz Međugorja govoritesvojim v<strong>je</strong>rnicima i kolegama svećenicimau Libanonu?Najznačajnija Gospina poruka za mene<strong>je</strong> poruka <strong>mir</strong>a. U svojoj ratovima izran<strong>je</strong>nojzemlji, mi to posebno os<strong>je</strong>ćamo i razumi<strong>je</strong>mo.Gospa nas, dakle, svojim porukamapoziva da svi<strong>je</strong>t pripremamo za novi <strong>mir</strong>,Zapravo, u Libanonu ništane možemo raditi bezmladih. Mladi nam mnogopomažu, pogotovo onikoji ovamo često dolazei vraćaju se puni plodovaMeđugorja. Oni svirajui p<strong>je</strong>vaju na liturgijskimslavljima, sud<strong>je</strong>luju uduhovnoj obnovi, osnivajusvo<strong>je</strong> molitvene skupine,pomažu u crkvi u mnogimstvarima.koji dolazi od Boga. Na tome radimo sa svojimnarodom u Libanonu. Gospa nas zoveda nosimo i di<strong>je</strong>limo <strong>mir</strong>, da se obratimo odgri<strong>je</strong>ha i vratimo k Isusu.Je li se, s dolascima ovamo, nešto promi<strong>je</strong>nilou Vašem životu?Da. Jedan sam svećenik bio pri<strong>je</strong> dolaska,a drugi sam posli<strong>je</strong> dolaska u Međugor<strong>je</strong>. Ipri<strong>je</strong> dolaska ovamo volio sam Gospu, alinakon dolaska postao sam Gospinim sinom,istinskim marijanskim sinom. Ovd<strong>je</strong> sam,zapravo, shvatio što D<strong>je</strong>vica Marija znači uživotu <strong>je</strong>dnoga svećenika. Zahvaljujući njoj,os<strong>je</strong>ćam da mi <strong>je</strong> v<strong>je</strong>ra snažnija, da sam bližisvojim v<strong>je</strong>rnicima i da lakše nosim svakodnevneterete, kojih ni svećenik ni<strong>je</strong> lišen.Na koji način prenosite Gospine porukei mislite li da vaši v<strong>je</strong>rnici počinju živ<strong>je</strong>tipo njima?Libanonci su jako blizu Gospi, mi smo,mogu to kazati, marijanska zemlja. Dubokoos<strong>je</strong>ćamo n<strong>je</strong>zinu zaštitu i pomoć kroz našukršćansku povi<strong>je</strong>st, a mnoge su crkve, kapelicei svetišta posvećeni Gospi. Stoga razumi<strong>je</strong>moGospine poruke, nekako su nam bliske. One<strong>je</strong>su zaht<strong>je</strong>vne i traže svakidašn<strong>je</strong> odrican<strong>je</strong>, noznademo da drugoga puta nema. U tom odricanjumoramo radosno sv<strong>je</strong>dočiti i mislim dase plodovi već vide. Uostalom, to se os<strong>je</strong>ti i povelikom broju libanonskih kršćana koji hodočasteKraljici Mira. Zahvalju<strong>je</strong>mo Gospi napomoći koju svakodnevno os<strong>je</strong>ćamo.Međugor<strong>je</strong> su pos<strong>je</strong>tili i neki libanonskibiskupi. Kakav <strong>je</strong> njihov dojam o ukazanjimau Međugorju?Međugor<strong>je</strong> <strong>je</strong> na njih ostavilo vrlo upečatljivdojam. Svi koji su došli ovamo vratili suse ohrabreni, svi koji su bili ovd<strong>je</strong> govore li<strong>je</strong>pimri<strong>je</strong>čima o Međugorju. Plodovi se najbol<strong>je</strong>vide u prom<strong>je</strong>ni života naših v<strong>je</strong>rnika;mnogi počinju redovito ići u crkvu na Misu,primati sakramente. Jednostavno, prepoznajuse prom<strong>je</strong>ne, duboke prom<strong>je</strong>ne. Ne os<strong>je</strong>ćambaš da <strong>je</strong> ri<strong>je</strong>č o trenutnom ushićenju pabrzom zahlađenju i vraćanju starim navikama.Impresionira me koliko velik broj ljudidolazi ponovno i ponovno, baš kao na živovrelo ko<strong>je</strong> ih osv<strong>je</strong>žu<strong>je</strong> i ohrabru<strong>je</strong>.U Međugor<strong>je</strong> dolazi mnogo mladih izci<strong>je</strong>loga svi<strong>je</strong>ta. Kako mladi kršćani iz Libanonaprihvaćaju Gospine poruke i ukolikom broju dolaze u Međugor<strong>je</strong>?Zapravo, u Libanonu ništa ne možemoraditi bez mladih. Mladi nam mnogo pomažu,pogotovo oni koji ovamo često dolaze ivraćaju se puni plodova Međugorja. Oni svirajui p<strong>je</strong>vaju na liturgijskim slavljima, sud<strong>je</strong>lujuu duhovnoj obnovi, osnivaju svo<strong>je</strong> molitveneskupine, pomažu u crkvi u mnogimstvarima. Naša Crkva okuplja velik broj mladih,u što se može uv<strong>je</strong>riti svatko tko uđe unaše crkve. Za sve to zahvalju<strong>je</strong>mo kršćanskimobiteljima u Libanonu ko<strong>je</strong> uče i potičusvoju d<strong>je</strong>cu kako vol<strong>je</strong>ti Boga i Gospu. Našimladi v<strong>je</strong>rnici uglavnom rastu u obiteljima ukojima se živi v<strong>je</strong>ra i obiteljska molitva, a dolazaku Međugor<strong>je</strong> samo osnažu<strong>je</strong> tu v<strong>je</strong>ru.Ne zaboravimo, u Međugorju raste milost usrcima mladih, u to sam se toliko puta uv<strong>je</strong>rio,o tome toliki sv<strong>je</strong>doče.U svojoj zemlji v<strong>je</strong>rojatno prim<strong>je</strong>nju<strong>je</strong>teneka međugorska iskustva – molitvukrunice, sv. Misu, klanjan<strong>je</strong> Presvetom.Kako često to činite?U Libanonu <strong>je</strong> mnogo po<strong>je</strong>dinaca, župljanakoji “rade“ po istom molitvenom programukakav <strong>je</strong> i ovd<strong>je</strong>, u Međugorju, no ima iviše župa ko<strong>je</strong> također “rade“ po tom programu.Naša za<strong>je</strong>dnica, za<strong>je</strong>dnica Svete Terezi<strong>je</strong>,<strong>je</strong>dna <strong>je</strong> od mnogih ko<strong>je</strong> provode taj program.Ne ćete v<strong>je</strong>rovati koliko ljudi dolazi moliti i podva-tri sata a da ne izađu iz crkve. To <strong>je</strong> <strong>je</strong>dnaneopisiva radost. Zato v<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>m i potvrđu<strong>je</strong>mda su ukazanja u Međugorju stvarna. Jer, kakogod to sagledam, vidim samo plodove i siguransam da <strong>je</strong> ovo Marijino d<strong>je</strong>lo.Iskreno, pomalo nam <strong>je</strong> nev<strong>je</strong>rojatno, alii vrlo drago, da Libanonci tako snažnoos<strong>je</strong>ćaju plodove Međugorja?O, da. Jako su sretni i v<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>m da imatemogućnost vid<strong>je</strong>ti kako Libanonci ovamo dolazesvake godine u sve većem broju, što značida iz naše zeml<strong>je</strong> pristižu novi hodočasnici.Želite li nam još nešto kazati, nešto odsrca a što Vas nismo pitali?Ono najzanimljivi<strong>je</strong> već sam rekao, i svakodnevnozahvalju<strong>je</strong>m Gospi, D<strong>je</strong>vici Mariji,koja nam pomaže u našoj v<strong>je</strong>ri i koja štitiovaj svi<strong>je</strong>t. Jer, i sami znate kakva <strong>je</strong> danas situacijau svi<strong>je</strong>tu, jako <strong>je</strong> opasno i neki od nasžive u stalnom strahu. Ali, zahvaljujući Gospi,nastavljamo živ<strong>je</strong>ti.Kad se vratite kući iz Međugorja, imate liželju opet se vratiti?Uvi<strong>je</strong>k, i možda bih mogao i živ<strong>je</strong>ti ovd<strong>je</strong>,ali Gospa me zasad treba u našoj zemlji i usamostanu. Možda ću <strong>je</strong>dnoga dana, ako tobude Gospa ht<strong>je</strong>la, i ostati ovd<strong>je</strong>.Zahvalju<strong>je</strong>mo Vam od srca na pos<strong>je</strong>tuMeđugorju i na ovom razgovoru.Ja zahvalju<strong>je</strong>m vama i moram vam rećida Libanonci jako vole Međugor<strong>je</strong> i sve ljudeovd<strong>je</strong>.12 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong>Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 13
Change language