U Bogu je mir tvoj dušo moja
23.08.2015 • Views
Share Embed Flag

U Bogu je mir tvoj dušo moja

7 - Međugorje

7 - Međugorje

SHOW MORE
SHOW LESS
ePAPER READ
DOWNLOAD ePAPER
medjugorje.hr

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

START NOW

Godište V. • Broj 7 • Međugor<strong>je</strong> • Srpanj 2010. • Ci<strong>je</strong>na 2,5 KM / 10 knU <strong>Bogu</strong> <strong>je</strong><strong>mir</strong> <strong>tvoj</strong>,<strong>dušo</strong> <strong>moja</strong>

Iz sadržajaPromišljan<strong>je</strong>Poruka za sadašnji trenutakSve vas želim voditik svome Sinu Isusuvlč. Adalbert Rebić29. obl<strong>je</strong>tnica ukazanjaKraljice MiraNaša <strong>je</strong> sudbinasamo Isus izNazaretavlč. Tomislav IvančićRazgovorNisam isti svećenikpri<strong>je</strong> i posli<strong>je</strong>MeđugorjaMarwan KhouryMeditacijaPut doživotne srećes. Dominika AnićIstraživan<strong>je</strong> čin<strong>je</strong>nica o ubi<strong>je</strong>nimhercegovačkim fran<strong>je</strong>vcimaI samo <strong>je</strong>dan uzdignut načast oltara osvi<strong>je</strong>tlit će nevinužrtvu toga vremenafra Mil<strong>je</strong>nko StojićSv<strong>je</strong>dočanstvoMoja međugorskap<strong>je</strong>sma: Evo me...Ti si me zvaos. Sandra CunzliMarijina trajnasuvremenostMi kao v<strong>je</strong>rnici možemo reći: Sve što <strong>je</strong> oMariji zabil<strong>je</strong>ženo u Novom zav<strong>je</strong>tu možestati na papir formata A4. Međutim, to ni<strong>je</strong>odlučujuće u Marijinu liku i pojavnosti upovi<strong>je</strong>sti, svi<strong>je</strong>sti, v<strong>je</strong>rovanju i nadanjimačov<strong>je</strong>čanstva. Negd<strong>je</strong> pri<strong>je</strong> nešto više oddvi<strong>je</strong> tisuće godina, Marija, neznatna inepoznata osoba iz Nazareta, preokrenula<strong>je</strong> ti<strong>je</strong>k ljudske povi<strong>je</strong>sti rađajući uBetlehemu Isusa Krista. Sve <strong>je</strong> započelou onom trenutku kad <strong>je</strong> izrekla svojživotni i sudbotvorni DA te time okrenulanegativni ti<strong>je</strong>k ljudske povi<strong>je</strong>sti i sudbinuEvina potomstva u pozitivnom sm<strong>je</strong>ru.Svojim da <strong>Bogu</strong> ona <strong>je</strong> postala najvažnija,najznačajnija, najmoćnija, najut<strong>je</strong>cajnijažena u povi<strong>je</strong>sti čov<strong>je</strong>čanstva. Zato ni punadva tisućl<strong>je</strong>ća nakon n<strong>je</strong>zina pristankau Nazaretu pa do dana današn<strong>je</strong>ga nepresta<strong>je</strong> n<strong>je</strong>zina slava. Doživ<strong>je</strong>li smo to imi ovih dana slaveći 29. obl<strong>je</strong>tnicu n<strong>je</strong>zinespecifične nazočnosti među nama. Iskusilismo kako <strong>je</strong> Marija trajno snažni magnet zasve.fra Tomislav PervanPitamo se, zašto se ljudi neprestano zanimaju za Mariju? Zašto<strong>je</strong> ona izrasla u tako moćan lik? Zašto se i danas izvineiz srca i izrekne preko usana u <strong>je</strong>dnome danu preko dvi<strong>je</strong>milijarde anđeoskih pozdrava ili Zdra voma rija? Zašto i danaspos<strong>je</strong>ćuju miliju ni i milijuni N<strong>je</strong>zina svetišta, desetci milijuna,prim<strong>je</strong>rice, Guadalupe u Meksiku? Zašto i danas nebro<strong>je</strong>ni hrle uMeđugor<strong>je</strong>? Zašto <strong>je</strong> neizbrojivi broj ženske a i muške d<strong>je</strong>ce nazva nN<strong>je</strong>zinim imenom ili inačicama N<strong>je</strong>zina imena? Čemu N<strong>je</strong>zinaFotografiju na naslovnici ICMM: Dolazak Hodn<strong>je</strong> <strong>mir</strong>aDraga d<strong>je</strong>co!S radošću vas sve pozivam, živite mo<strong>je</strong> poruke s radošću, samo tako moćićete, d<strong>je</strong>čice, biti bliži mome Sinu. Ja vas želim sve voditi samo N<strong>je</strong>mu iu N<strong>je</strong>mu ćete naći pravi <strong>mir</strong> i radost vašega srca. Sve vas blagoslivljam iljubim neizm<strong>je</strong>rnom ljubavlju.Hvala vam što ste se odazvali momu pozivu!25. lipnja 2010.GLASNIK MIRA | Utemeljitelj i nakladnik: Informativni centar MIR Međugor<strong>je</strong> | Glavni urednik: Kreši<strong>mir</strong> Šego | Lektor i korektor: Dragan Naletilić | Adresa: Glasnik <strong>mir</strong>a, Gospin trg 1, 88266Međugor<strong>je</strong>, BiH | Tel.: 00 387 36 650 200; 653 327 | Faks: 00 387 36 651 300 | Služba pretplate: 00 387 36 653 342 | E-mail: glasnik<strong>mir</strong>a@medjugor<strong>je</strong>.hr | Internet: www.medjugor<strong>je</strong>.hrGrafičko oblikovan<strong>je</strong>: Shift, Mostar | Tisak: Fram-Ziral, Mostar | List <strong>je</strong> prijavl<strong>je</strong>n kod Ministarstva prosv<strong>je</strong>te, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske župani<strong>je</strong> pod bro<strong>je</strong>m R-05-05-42-2175-86/06 od 12. si<strong>je</strong>čnja 2006. | Godišnja pretplata (12 bro<strong>je</strong>va): Hrvatska 120 HRK, BiH 30 KM, europske zeml<strong>je</strong> 30 €, Švicarska 50 CHF, USA i Kanada 42 €, Južna Amerika 48 €, Australija 51 €Uplata pretplate: Iz BiH u KM: Informativni centar MIR Međugor<strong>je</strong> d.o.o. - Glasnik <strong>mir</strong>a. Naziv banke: Unicredit Bank, Žiroračun broj 33 8120 2 20114 5352 | Iz Hrvatske u HRK: Informativnicentar MIR Međugor<strong>je</strong> d.o.o. - Glasnik <strong>mir</strong>a. Naziv banke: Societe generale – Splitska banka d.d., Nalog 14, Broj računa: 2330003-5100201682 | Iz N<strong>je</strong>mačke u eurima: Informativni centar MIRMeđugor<strong>je</strong> d.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugor<strong>je</strong>. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (za Glasnik <strong>mir</strong>a), BLZ : 75090300 | Iz Švicarske u CHF: Katholische Kroatenmission,Postfach 9057, 8036 Zürich. Naziv banke: UBS AG Zürich – Wiedikon (0270/00), Kontonummer: 805418.40A (za Glasnik <strong>mir</strong>a), IBAN : CH63 0027 0270 8054 1840 A, BIC: UBSWCHZH80A, UBSPostkonto Nr: 80-2-2 | Iz svih europskih zemalja u eurima: Informativni centar MIR Međugor<strong>je</strong> d.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugor<strong>je</strong>. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer:2155044 (za Glasnik <strong>mir</strong>a), BLZ : 75090300, BIC: GENODEF1M05, IBAN: DE88750903000002155044 | Za sve valute iz drugih zemalja: Informativni centar MIR Međugor<strong>je</strong> d.o.o. - Glasnik <strong>mir</strong>a.Naziv banke: UniCredit Bank, SWIFT: UNCRBA 22, IBAN: BA 39 3380 6048 0281 0221Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 3

Promišljan<strong>je</strong>Promišljan<strong>je</strong>ukaza nja? Zašto potreba razgovaratis Njome? Zašto nebro<strong>je</strong>no himana,zanosnih oda, hvalosp<strong>je</strong>va, p<strong>je</strong>sama,um<strong>je</strong>tničkih d<strong>je</strong>la Njoj u čast? Zašto sei suvremena rock-scena bavi Njome, aona p<strong>je</strong>vačica uzela <strong>je</strong> N<strong>je</strong>zino ime, ako<strong>je</strong> li paklene i sotonske drskosti kadta ista navodna madona vlastitoj kćerida<strong>je</strong> ime Maria Lourdes?!Lako <strong>je</strong> odgovoriti: Sve <strong>je</strong> počeloonoga trenutka kad <strong>je</strong> izrekla: Evomene, sluškin<strong>je</strong> Gospodn<strong>je</strong>! Sve <strong>je</strong> počelokad se posvema predala u službu<strong>Bogu</strong>. Otada N<strong>je</strong>zina slava ne presta<strong>je</strong>u Crkvi i povi<strong>je</strong>sti. Slavimo <strong>je</strong>kao čudesnu, čudotvornu Mariju, kaoposrednicu, kao Majku svoju, zaštitnicui zagovornicu. Sve najl<strong>je</strong>pše oNjoj izgovaramo u N<strong>je</strong>zinim Litanijama,stavljamo u N<strong>je</strong>zino srce i ruke,tako da s punim pravom možemosamo potvrditi ono što <strong>je</strong> izrekao VittorioMessori, poznati talijanski novinar,koji <strong>je</strong> objavio više usp<strong>je</strong>šnica,(među inima i razgovor s današnjimPapom još 1985. te Ivanom PavlomII. (Pri<strong>je</strong>ći prag nade): Ona stara bakakoja prebire svoju krunicu u polumračnomkutku neke kapelice ili crkve mudrija<strong>je</strong> od svih profesora na papinskimsveučilištima, <strong>je</strong>r ona, štujući Mariju,ima najbolji i najlakši pristup MarijinuSinu. A kad se Marija ukazu<strong>je</strong>,onda se ukazu<strong>je</strong> pastirima, a ne profesorima.Čov<strong>je</strong>k treba svoju povi<strong>je</strong>stSve <strong>je</strong> počelo u zabitnom kutkunakon pristanka na Božju odnosnoanđelo vu ponudu. Sve se veliko događa,rađa i raste u tišini, pronicanju,mističnom prožimanju Boga i čov<strong>je</strong>ka,a ne na tržnicama ovog svi<strong>je</strong>ta. Sveono veliko u čov<strong>je</strong>čanstvu dogodilo sene u obliku tehničkih dostig nuća, <strong>je</strong>rnisu najveći dobrotvori čov<strong>je</strong> čan stvaSa svakim novorođenčetom zapo čin<strong>je</strong> novisvi<strong>je</strong>t, svi<strong>je</strong>t iznovice. To <strong>je</strong> ravno novomstvaranju. Stoga ponovno otkriće Mari<strong>je</strong>kao majke, i u sekulariziranom svi<strong>je</strong>tu, nosisa sobom žudnju, čežnju i želju za novimčov<strong>je</strong>kom, za povratkom u čov<strong>je</strong>kovoizvorno, edensko stan<strong>je</strong>, pri čemu moramosvi spržiti ili dati spaliti sve sta ro, da binastalo novo, rodilo se no vo.oni koji donose ili pronalaze stalnonova otkrića ili pak oružja, nego onikoji idu u srce bitka i zazbiljne (staribi kazali metafizičke) zbiljnosti, te tu,na izvorištu mudrosti i spozna<strong>je</strong>, napajajusvoju dušu i nude to u oblikuživodajne vode čov<strong>je</strong>čanstvu.Ništa nam ne će koristiti ni po mo ćisvi sve<strong>mir</strong>ski letovi, osim što će nampodariti sliku vlastite izgub l<strong>je</strong>nosti ilirubnosti u sve<strong>mir</strong>skim neiz m<strong>je</strong>r jima,ako nemamo sidrište u <strong>Bogu</strong>. Jednakonam ništa bitno ne pomažu ni pregolemidalekozori (kao npr. Hubble) kojiprodiru u dubinu svemi ra. Time nassamo bacaju na rub svemi ra, dok istodobnomeđusobno stvaramo nem<strong>je</strong>riveraz ma ke, odmake i provali<strong>je</strong>, kojise ne daju ničim premostiti. Koja koristići u dubinu sve<strong>mir</strong>a, pretraživatinebeske razdaljine, dok istodobno galaksijskimodmacima živimo udal<strong>je</strong>ni<strong>je</strong>dni od drugih, sve<strong>mir</strong>ski otuđeni,makar pod istim krovom?Životno <strong>je</strong> čov<strong>je</strong>kovo pitan<strong>je</strong>: Kakopronaći zavičaj? Je li zavičaj vlastitakuća, topli dom, okućnica, vrt, očemu nebro<strong>je</strong>ni sanjaju? Ne! Čov<strong>je</strong>ktreba povi<strong>je</strong>st u kojoj <strong>je</strong> udoml<strong>je</strong>n.Tre ba kori<strong>je</strong>n<strong>je</strong>, treba narod, trebasvo<strong>je</strong> m<strong>je</strong>sto u svi<strong>je</strong>tu, čov<strong>je</strong>k treba itraži svoju povi<strong>je</strong>st. Čežnja za povi<strong>je</strong>snomukori<strong>je</strong> n<strong>je</strong>nošću danomice rasteu našem svi <strong>je</strong>tu. U potrazi smo zakori<strong>je</strong>n<strong>je</strong>m, u potrazi smo za domom,za braćom, za zaviča<strong>je</strong>m. Odatle ondai fascinacija, opčaranost Marijom, iu sv<strong>je</strong>tovnim protegama. Kod Mari<strong>je</strong>smo doma, napose ovd<strong>je</strong> u Međugorju.Marija <strong>je</strong> sv<strong>je</strong>sna kako pred Bogomima vlastitu povi<strong>je</strong>st sa svojim narodom.Sve što <strong>je</strong> imala kazati, izrekla<strong>je</strong> u svo me veličajnom Veliča. U tomehvalo sp<strong>je</strong>vu višekratno ponavlja uuzročnoj svezi vlastitu, osobnu životnupovi<strong>je</strong>st kao i povi<strong>je</strong>st svog narodas Bogom, rabeći veznike što, budućida, <strong>je</strong>r. To što se s Njome događa imasvo<strong>je</strong> izvorište u <strong>Bogu</strong>, koji joj čini silnestvari, koji <strong>je</strong> pogledao na neznatnostN<strong>je</strong>zine osobe. Ona, neznatnasluškinja, prepozna<strong>je</strong> pre dobro, dalekobol<strong>je</strong> od suvremenih teologa, Bož<strong>je</strong>d<strong>je</strong>lovan<strong>je</strong> i u sv<strong>je</strong>tlu toga d<strong>je</strong>lovanjaizriče svoju zahvalnu p<strong>je</strong>smu, najzgusnutijupovi<strong>je</strong>st spasenja, zabil<strong>je</strong>ženuu Svetom pismu.Zaboravili smo kako smo upravomi ono m<strong>je</strong>sto gd<strong>je</strong> Bog d<strong>je</strong>lu<strong>je</strong>, gd<strong>je</strong>se događa Božji spas, gd<strong>je</strong> se može tumačitii iskusiti Bož<strong>je</strong> d<strong>je</strong>lo u svi<strong>je</strong>tu.A budući da smo nesposobni tumačitiu sv<strong>je</strong>tlu Bož<strong>je</strong>g d<strong>je</strong>la svoj život iposlan<strong>je</strong>, izgubili smo pravu povi<strong>je</strong>stpred Bogom. Nesposobni smo krozmemoria - anamnesis, tj. predaju i s<strong>je</strong>ćan<strong>je</strong>,u vlastitom konkretnom životuodčitati sudobnost Bož<strong>je</strong>g d<strong>je</strong>lo vanjate nam stoga crkve, a ni Crkva, pogotovone ovakva domovina, nisu zavičaj,nego više institucija, organi zacija,ustroj, struktura, nasil<strong>je</strong>, nešto tuđe isl. Moguće <strong>je</strong> stvarati strategi<strong>je</strong> i planoveza trenutne usp<strong>je</strong>he i stalne aktivnosti,ali nam ništa ne će podaritiugođaj doma i zavičaja, ni Crkva nidomovina ne budu li marijanske, poputMari<strong>je</strong> koja začin<strong>je</strong>, koja <strong>je</strong> trudna,koja rađa Isusa Krista suvremenomsvi<strong>je</strong>tu i čov<strong>je</strong>čanstvu i podkrižem prihvaća svu Kristovu braću isestre za svoju d<strong>je</strong>cu.Zov i žudnja za izvornimNi Isus, ni Marija ne bave se ničimdrugim nego <strong>je</strong>dino čov<strong>je</strong>kom in<strong>je</strong>govom povi<strong>je</strong>sti, odnosno povi<strong>je</strong>stičov<strong>je</strong>ka i čov<strong>je</strong>čanstva pred svojimBogom. Tu se odluču<strong>je</strong> o sud bini svi<strong>je</strong>ta,o Božjim snovima spram čov<strong>je</strong>čanstva.Svemu <strong>je</strong> pak potka želja, čežnja,tražen<strong>je</strong>, žudnja. To <strong>je</strong> u bitnomesadržaj svih hodočašćenja i dolazakau Međugor<strong>je</strong>.Sa svakim novorođenčetom započin<strong>je</strong>novi svi<strong>je</strong>t, svi<strong>je</strong>t iznovice. To<strong>je</strong> ravno novom stvaranju. Stoga ponovnootkriće Mari<strong>je</strong> kao majke, i usekulariziranom svi<strong>je</strong>tu, nosi sa sobomžudnju, čežnju i želju za novimčov<strong>je</strong>kom, za povratkom u čov<strong>je</strong>kovoizvorno, edensko stan<strong>je</strong>, pri čemumo ramo svi spržiti ili dati spaliti svesta ro, da bi nastalo novo, rodilo se novo.U Mariji i preko Mari<strong>je</strong> rodilo seDi <strong>je</strong> te.Nakon što <strong>je</strong> čov<strong>je</strong>k izgubio pravona Raj, započeo <strong>je</strong> svoju emancipacijuod Boga preko kulture, civilizaci<strong>je</strong>,ne pre stanog uspona i tehničkognapretka. Danas <strong>je</strong> pak spoznao daga to ne vodi ni u kakav novi vrli svi<strong>je</strong>t(Huxley). Odatle onda i zov zaizvornim, žudnja za rajskim, prvotnim,nepat vorenim, čistim, bezgr<strong>je</strong>šnim.Stoga i lju bav te simpati<strong>je</strong> premaMariji i svemu onome i Onomukoga Ona donosi svi<strong>je</strong>tu. To pak novone ćemo pronaći ni u New- Yorku,New-Englandu, New-Havenu, New-Jersey, ni u čemu od onoga tzv. novoga(pris<strong>je</strong>timo se samo koliko imasamo u Americi imena koja počinjus New - novi!), o čemu su sanjalii nadali se novopridošli stanovniciAmerike, nego u Isusu Kristu, novomestvore nju i novome Adamu-Čov<strong>je</strong>ku,pred kime postoji samo alternativa:v<strong>je</strong>ra ili nev<strong>je</strong> ra.Kocke su davno pale, sve <strong>je</strong> većdav no, pri<strong>je</strong> dvi<strong>je</strong> tisuće godina, odlučenou Mariji. Danas <strong>je</strong> imperativtrenutka: Ili ćemo širiti v<strong>je</strong>ru, gradećikral<strong>je</strong>vstvo Bož<strong>je</strong> ko<strong>je</strong>mu nema krajani svršetka, kral<strong>je</strong>vstvo slobodno odsvih demonskih sila, ili će se širiti kral<strong>je</strong>vstvoSotone. Za Isusa <strong>je</strong> <strong>je</strong>dno jasno:Kral<strong>je</strong>vstvo <strong>je</strong> Sotone srušeno, <strong>je</strong>rvid<strong>je</strong>h Sotonu gd<strong>je</strong> se kao munja strovalju<strong>je</strong>u pakao. Na nama <strong>je</strong> donositisvi<strong>je</strong>tu Radosnu vi<strong>je</strong>st kako <strong>je</strong> N<strong>je</strong>govokral<strong>je</strong>vstvo posvuda gd<strong>je</strong> posto<strong>je</strong>za<strong>je</strong>dnice, bratstva što žive u istinskomza<strong>je</strong>dništvu, razumi<strong>je</strong>vanju,ljubavi, nenasilno, bez suparništva.Isus <strong>je</strong> čisti dar Božji, čudo usvim protegama svog bivovanja,čudo ko<strong>je</strong> <strong>je</strong> stvorilo Crkvu, utrloput Nov om e , i to se čudo neprestanokroz povi <strong>je</strong>st obnavljalo u obnoviteljima,sveci ma, a sv. Franji napose.Isus i danas stvara i piše povi<strong>je</strong>stza<strong>je</strong>dno sa svojom Majkom i prekonašega Međugorja.Crkva bi prestala biti Crkvom kadbi u njoj prestalo uvi<strong>je</strong>k iznova događatise ono čudo Početka, ono štose dogodilo u Mariji i preko Mari<strong>je</strong>i N<strong>je</strong>zine suradn<strong>je</strong> s Bogom u DuhuSvetome. Na nama <strong>je</strong> oživ<strong>je</strong>ti u ovomvremenu sve izvore koji nas vežu snašim početcima te posvi<strong>je</strong>stiti sebi idrugima s kojih se izvora napajamo,od čega živimo, koji nas duh vodi iprožima te kako možemo s drugimapodi<strong>je</strong>liti sreću i radost u za<strong>je</strong>dništvus Marijom.4 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong> Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 5

Poruka za sadašnji trenutakPoruka za sadašnji trenutakSve vas želim voditik svome Sinu IsusuMarija vodi ljude k Isusu i prati ih svojim majčinskimblagoslovom. Biblijsko uporište za tu teološku misaonalazimo u Ivanovu evanđelju, u prizoru svadbe u KaniGalilejskoj gd<strong>je</strong> su se domaćini našli u nevolji zbognestašice vina. Marija ih <strong>je</strong> iz te situaci<strong>je</strong> izvukla tako da <strong>je</strong>njihovu nevolju preni<strong>je</strong>la Isusu a njima poručila: “Što godvam rekne, učinite!” (Iv 2, 5). Drugo biblijsko uporište <strong>je</strong>m<strong>je</strong>sto u Ivanovu evanđelju na ko<strong>je</strong>m se pojavlju<strong>je</strong> Marijapod križem Isusovim: tu Isus pov<strong>je</strong>rava svoju majku Ivanu,a n<strong>je</strong>ga pov<strong>je</strong>rava Majci kao n<strong>je</strong>zina sina.vlč. Adalbert RebićSnimila Lidija Paris“S radošću vas sve pozivam da radosnoživite mo<strong>je</strong> poruke!”Iz m<strong>je</strong>seca u m<strong>je</strong>sec Gospa nam priopću<strong>je</strong>svo<strong>je</strong> poruke kojima nas upozoravada sli<strong>je</strong>dimo put n<strong>je</strong>zina Sina, put križa,muke i trpl<strong>je</strong>nja ali i put slave, proslavei uskrsnuća. Ona to čini s radošću. Značajka<strong>je</strong> Božjih ljudi da s radošću ukazuju na putBožji. Tako apostol Pavao kliče od radostizbog ud<strong>je</strong>la Filipljana u evanđelju: “Uvi<strong>je</strong>k seu svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molimzbog vašeg ud<strong>je</strong>la u evanđelju od onogaprvog dana sve do sada – uv<strong>je</strong>ren u ovo:Onaj koji otpoče u vama dobro d<strong>je</strong>lo, dovršitće ga do Dana Krista Isusa“ (Fil 1, 4-6).I Gospa nas s velikom radošću poziva daradosno živimo n<strong>je</strong>zine poruke, <strong>je</strong>r n<strong>je</strong>zinesu poruke sažetak Isusova evanđelja. N<strong>je</strong>zinesu poruke prožete snažnom, živom i životvornomri<strong>je</strong>čju Božjom. Gospa nas sveudiljpoziva da slušamo i sli<strong>je</strong>dimo živu ri<strong>je</strong>čIsusova evanđelja. Filipljani zahvaljuju svojv<strong>je</strong>rnički život ri<strong>je</strong>či Božjoj. Preko njih ri<strong>je</strong>č<strong>je</strong> Božja išla dal<strong>je</strong>. Oni su postali n<strong>je</strong>zini nav<strong>je</strong>stiteljidrugima. Oni nisu bili samo slušatelji,nego i darivatelji Bož<strong>je</strong> ri<strong>je</strong>či drugima.Radost <strong>je</strong> plod ljubavi. A ljubav <strong>je</strong> kr<strong>je</strong>postkoja dariva, zabadava da<strong>je</strong> i sud<strong>je</strong>lu<strong>je</strong> u tuđimusp<strong>je</strong>sima. Poput Pavla, i Gospa moli da<strong>je</strong> ispunimo radošću: “Ispunite me radošću:složni budite, istu ljubav n<strong>je</strong>gujte, <strong>je</strong>dnodušni,<strong>je</strong>dne misli budite!” (Fil 2, 2). S Pavlomona nas poziva da budemo radosni, da radosnoslužimo Gospodinu sve dane životasvoga. “A tako i vi budite radosni i radujtese sa mnom!” (Fil 2,18). “Radujte se u Gospodinuuvi<strong>je</strong>k! Ponavljam: radujte se! Blagostvaša neka <strong>je</strong> znana svim ljudima! Gospodin<strong>je</strong> blizu! Ne budite zabrinuti ni za što,nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivan<strong>je</strong>m– očitujte svo<strong>je</strong> molbe <strong>Bogu</strong>. I<strong>mir</strong> Božji koji <strong>je</strong> iznad svakog razuma čuvatće srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu“(Fil 4. 4-7).“Ja vas želim sve voditi k Isusu da budetebliže n<strong>je</strong>mu, mome Sinu”Ima <strong>je</strong>dna prekrasna bizantska Gospinaslika, ikona, koju kršćanska tradicija zoveMaria Hodegetria ili Hodigitrija, hrvatski“Marija pratilica na putu”, <strong>je</strong>dan od Marijinihatributa i <strong>je</strong>dan od najobljubl<strong>je</strong>nijihtipova Gospinih slika u bizantskoj ikonografiji.Prikazu<strong>je</strong> Majku Božju u sto<strong>je</strong>ćemili s<strong>je</strong>dećem stavu: desnom rukom pokazu<strong>je</strong>na di<strong>je</strong>te Isusa ko<strong>je</strong> nosi u naručju s li<strong>je</strong>veili desne strane. Di<strong>je</strong>te Isus desnomrukom blagoslivlja, a u li<strong>je</strong>voj drži Sveto pismo.Di<strong>je</strong>te se blago nagin<strong>je</strong> nali<strong>je</strong>vo i upirepogled u daljinu. Najstarija <strong>je</strong> takva ikonabila u Carigradu, u crkvici blizu bazilikeHagia Sofia (Sveta Mudrost), kraj izvoravode, gd<strong>je</strong> <strong>je</strong> bio i azil za sli<strong>je</strong>pe ljude. Ikonase spomin<strong>je</strong> u nekim izvorima već u 5.stol<strong>je</strong>ću. Tradicija sliku pripisu<strong>je</strong> evanđelistuLuki kao slikaru. I Gospina ikona u baziliciSvete Mari<strong>je</strong> Velike (Santa Maria Maggiore)pripada tom tipu ikone. Poruka teikone glasi: Majka Božja prati v<strong>je</strong>rnike nanjihovu putu do Isusa, koji ih blagoslivlja iukazu<strong>je</strong> na Sveto pismo kao knjigu života iBožjih zapovi<strong>je</strong>di.Marija vodi ljude k Isusu i prati ih svojimmajčinskim blagoslovom. Biblijsko uporišteza tu teološku misao nalazimo u Ivanovuevanđelju, u prizoru svadbe u Kani Galilejskojgd<strong>je</strong> su se domaćini našli u nevolji zbognestašice vina. Marija ih <strong>je</strong> iz te situaci<strong>je</strong>izvukla tako da <strong>je</strong> njihovu nevolju preni<strong>je</strong>laIsusu a njima poručila: “Što god vam rekne,učinite!” (Iv 2, 5). Drugo biblijsko uporište <strong>je</strong>m<strong>je</strong>sto u Ivanovu evanđelju na ko<strong>je</strong>m se pojavlju<strong>je</strong>Marija pod križem Isusovim: tu Isuspov<strong>je</strong>rava svoju majku Ivanu, a n<strong>je</strong>ga pov<strong>je</strong>ravaMajci kao n<strong>je</strong>zina sina. U Ivanu su sviljudi pov<strong>je</strong>reni Mariji kao svojoj Majci. Onase stoga za ljude brine majčinskom brigom iljubavlju i prati ih na putu do Isusa.“…u n<strong>je</strong>mu ćete naći pravi <strong>mir</strong> i radostvašega srca!”Isus Krist <strong>je</strong> naš <strong>mir</strong>. “Doista, on <strong>je</strong> <strong>mir</strong>naš, on koji od dvoga učini <strong>je</strong>dno: pregradurazdvojnicu, neprijateljstvo razori u svometi<strong>je</strong>lu. Zakon zapovi<strong>je</strong>di s propisima obeskri<strong>je</strong>pida u sebi, uspostavljajući <strong>mir</strong>, od dvojicesazda <strong>je</strong>dnoga novog čov<strong>je</strong>ka te obojicuu <strong>je</strong>dnome Ti<strong>je</strong>lu iz<strong>mir</strong>i s Bogom po križu,ubivši u sebi neprijateljstvo. I dođe te navi<strong>je</strong>sti<strong>mir</strong> vama daleko i <strong>mir</strong> onima blizu, <strong>je</strong>r pon<strong>je</strong>mu <strong>je</strong>dni i drugi u <strong>je</strong>dnome Duhu imamopristup Ocu” (Ef 2, 14-18). Kristovo <strong>mir</strong>otvorstvoprikazano <strong>je</strong> u objavi kao najobuhvatni<strong>je</strong>Kristovo d<strong>je</strong>lo. Krist <strong>je</strong> naš <strong>mir</strong>, <strong>je</strong>r<strong>je</strong> po<strong>mir</strong>io Židove i pogane, Grke i Rimljane,crnopute i b<strong>je</strong>lopute ljude. Sve <strong>je</strong> po<strong>mir</strong>iooblikovavši u sebi novoga čov<strong>je</strong>ka, iz<strong>mir</strong>ivšisve ljude s Bogom. To se dogodilo na križu, un<strong>je</strong>govoj smrti i u n<strong>je</strong>govu razapetome ti<strong>je</strong>lu.Mir <strong>je</strong> prema tome izli<strong>je</strong>van<strong>je</strong> mesijanskogaspasenja (Dj 9, 31), d<strong>je</strong>lovan<strong>je</strong> Duha Svetoga(Rim 8, 6), bitan čimbenik novoga života uBož<strong>je</strong>m kral<strong>je</strong>vstvu (Rim 14, 17).I radost <strong>je</strong> povezana s Kristovom osobomi sa spasen<strong>je</strong>m ko<strong>je</strong> nam <strong>je</strong> Bog u n<strong>je</strong>mu darovao.U Bibliji Prvoga (Staroga) saveza radostima demonstrativno obil<strong>je</strong>ž<strong>je</strong>: radost <strong>je</strong>učinak Bož<strong>je</strong> moći i pomoći, n<strong>je</strong>gove slavei n<strong>je</strong>govih d<strong>je</strong>la (Ps 47, 2). U još većoj m<strong>je</strong>riNovi savez <strong>je</strong> određen radošću: radost<strong>je</strong> povezana s Kristovom osobom. Isusovoevanđel<strong>je</strong> obil<strong>je</strong>ženo <strong>je</strong> kao “radosna vi<strong>je</strong>st”.Osobito evanđelisti Luka i Ivan vole isticatiradost. Marija svojim pos<strong>je</strong>tom Elizabeti izazivau njoj silnu radost te Elizabeta prizna<strong>je</strong>Mariji: “Blagoslovl<strong>je</strong>na ti među ženama iblagoslovl<strong>je</strong>n plod utrobe tvo<strong>je</strong>! Ta otkudameni da mi dođe majka Gospodina mo<strong>je</strong>ga?Gledaj samo! Tek što mi do ušiju dopri<strong>je</strong>glas pozdrava tvo<strong>je</strong>ga, zaigra mi od radostičedo u utrobi” (Lk 1, 41). Marija kliče odradosti: “Veliča duša <strong>moja</strong> Gospodina, klikćeduh moj u <strong>Bogu</strong>, mome Spasitelju, što pogledana neznatnost službenice svo<strong>je</strong>: odsadće me, evo, svi naraštaji zvati blaženom” (Lk1, 46-48). Mudraci se raduju što su ponovnopronašli zvi<strong>je</strong>zdu (Mt 2, 10). Ivan Krstitelj<strong>je</strong> ispun<strong>je</strong>n radošću, <strong>je</strong>r <strong>je</strong> Kristu doveo novinarod Božji kao novu zaručnicu (Iv 3, 20),Isus se radu<strong>je</strong> zbog učenika kojima <strong>je</strong> danodoživ<strong>je</strong>ti Lazarovo uskrsnuće (Iv 11, 15). Uprispodobi o izgubl<strong>je</strong>noj ovci Isus iskazu<strong>je</strong>svoju radost zbog gr<strong>je</strong>šnika koji se obratio(Lk 15, 5). Radovati se trebaju i oni kojisu progon<strong>je</strong>ni zbog pravednosti budući da <strong>je</strong>njihova nagrada na nebu velika (Mt 5, 12).Njihova će se žalost <strong>je</strong>dnoć pretvoriti u radost(Iv 16, 20s).Radost <strong>je</strong> oblik ponašanja Isusovih učenika.Trebaju se radovati što su njihova imenaupisana na nebu (Lk 10, 20). Ako buduživ<strong>je</strong>li prema n<strong>je</strong>govim zapovi<strong>je</strong>dima, u njimaće biti savršena Isusova radost (Iv 15, 11).Radost stoji u središtu Isusovih prispodoba.U njima <strong>je</strong> često kral<strong>je</strong>vstvo Bož<strong>je</strong> uspoređenos gozbom ili ženidbenim slavl<strong>je</strong>m, koji suza istočnjake bili prigoda za posebnu radost(usp. Mt 9, 15). Radost što se nasl<strong>je</strong>du<strong>je</strong> Isusada bi se dosp<strong>je</strong>lo u Bož<strong>je</strong> kral<strong>je</strong>vstvo nalik<strong>je</strong> radosti nekoga čov<strong>je</strong>ka koji nađe blago unjivi ili nadasve skupoc<strong>je</strong>ni biser: zbog radostišto ih <strong>je</strong> pronašao, sav radostan prodat ćesve da bi ih se dokopao (Mt 13, 44s). UskrsliIsus stvarni <strong>je</strong> razlog radosti kršćanske za<strong>je</strong>dnice.Učenici se raduju što su vid<strong>je</strong>li uskrslogaGospodina (Iv 20, 20). Oni su radosnisa susreta sa sakramentalnim Kristom u loml<strong>je</strong>njukruha (Dj 2, 46). Radost u Gospodinumora biti temeljnom crtom kršćanskeza<strong>je</strong>dnice (Fil 4, 4). Poput Isusa Krista, i apostolPavao poziva na radost (usp. 2 Kor 13,11). Pavao se radu<strong>je</strong> trpl<strong>je</strong>nju, <strong>je</strong>r time upotpunju<strong>je</strong>Kristove patn<strong>je</strong> (Kol 1, 24).Prema Novome zav<strong>je</strong>tu radost <strong>je</strong> plodDuha Svetoga i spomin<strong>je</strong> se za<strong>je</strong>dno s kr<strong>je</strong>pošćuljubavi (Gal 5, 22), v<strong>je</strong>re (Fil 1, 25),nade (Rim 12, 12) i <strong>mir</strong>a (Rim 14, 17). Radost<strong>je</strong> za kršćanina u ovom svi<strong>je</strong>tu plod otkupl<strong>je</strong>nja;ona <strong>je</strong> s <strong>mir</strong>om i slobodom bitanelement stvarnosti spasenja. Kršćanin senada savršenoj radosti u v<strong>je</strong>čnosti, u zagrljajus Bogom, Ocem ljubavi (Otk 19, 7). NakonPavla, i Gospa isto sv<strong>je</strong>doči u svojoj poruci:“U n<strong>je</strong>mu ćete naći pravi <strong>mir</strong> i radostvašega srca!”.“Sve vas blagoslivljam i ljubim neizm<strong>je</strong>rnomljubavlju”Po Svetom pismu, osoba koja blagoslivljaiskazu<strong>je</strong> osobi koju blagoslivlja svoju naklonosti ljubav. Gospa kao majka Mesijina,“blagoslovl<strong>je</strong>na među ženama”, sada samablagoslivlja. Blagoslovl<strong>je</strong>ni može i sam blagoslivljati.I Isus, ko<strong>je</strong>ga narod blagoslivljakao Mesiju (Mk 11, 9s), u Blaženstvimablagoslivlja sve one – siromašne, ožalošćene,krotke, gladne i žedne pravednosti, milosrdne,<strong>mir</strong>otvorce, čiste srcem, progon<strong>je</strong>ne (Mt5, 3-11) – koji same sebe ne ubrajaju u blagoslovl<strong>je</strong>ne.Jer, Bog <strong>je</strong> Krista “poslao k vama,da vas blagoslovi”, kaže Petar (Dj 3, 26).Gospa nas ljubi neizm<strong>je</strong>rnom ljubavlju!Radosna <strong>je</strong> vi<strong>je</strong>st Novoga zav<strong>je</strong>ta da <strong>je</strong> <strong>Bogu</strong> Isusu Kristu svima nama darovao i obećaosvoju ljubav konačno i neopozivo. U Isusovupostojanju za druge, u n<strong>je</strong>govu u<strong>mir</strong>anjuza nas, postala <strong>je</strong> ljubav Boga Stvoritelja završnimdogađa<strong>je</strong>m svi<strong>je</strong>ta. Otada <strong>je</strong> ova ljubavsvim ljudima otvorena kao mogućnostodgovora na Božji poziv. Ljubav <strong>je</strong> Božja događaji događan<strong>je</strong> Duha Bož<strong>je</strong>ga: “Tà ljubav<strong>je</strong> Božja razlivena u srcima našim po DuhuSvetom koji nam <strong>je</strong> dan!” (Rim 5, 5). DuhBožji, Božja stvarateljska snaga, događa sekao ljubav. U hebrejskom <strong>je</strong> <strong>je</strong>ziku ri<strong>je</strong>č za“duh” (ru’ah) ženskoga roda. Duh Sveti (ženskogaroda!) stvara novi život, neprestano isvugd<strong>je</strong>. Ljubav <strong>je</strong> konkretiziran<strong>je</strong> Duha Svetoga.Postoji čvrsta veza kojom su Duh Sveti iMarija povezani. Marija <strong>je</strong> ikona Duha Svetoga:od n<strong>je</strong> počin<strong>je</strong>mo slaviti i častiti DuhaSvetoga, koji <strong>je</strong> u njoj ostvario velike stvari.D<strong>je</strong>vica Marija svojim <strong>je</strong> specifičnim prihvaćan<strong>je</strong>mDuha Svetoga, u Nav<strong>je</strong>štenju ina Duhove, postala pneumatofora, nositeljicaDuha, po svoj svojoj izvrsnosti. Ona <strong>je</strong>“posvećeni šator” u ko<strong>je</strong>m prebiva i počivaDuh Sveti. “Duh <strong>je</strong> Božji lebdio nad vodama!”(Post 1, 2) kad se radilo o prvom stvaranju.Kad se radilo o drugom stvaranju, onovom stvaranju, Duh <strong>je</strong> opet intimno prisutan– lebdi nad Marijom – te tako “obnavljalice zeml<strong>je</strong>”. Kao Majka Gospodina našegaIsusa Krista, ona <strong>je</strong> živo sredstvo, vivum instrumentum,Duha Svetoga.Evo razloga, zašto nas Marija ljubi neizm<strong>je</strong>rnomljubavlju. U ljubavi sviće slavaBožja, dolazi Bog u svome Kristu k nama.Dolazi k nama i po n<strong>je</strong>govoj Majci Mariji.Ljudska ljubav dolazi od Boga i tko ljubi taj<strong>je</strong> rođen od Boga, taj spozna<strong>je</strong>, doživljava isusreće Boga (1 Iv 4, 5-7). Jer: Bog <strong>je</strong> ljubav(1 Iv 4, 16).6 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong>Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 7

29. obl<strong>je</strong>tnica ukazanja Kraljice Mira29. obl<strong>je</strong>tnica ukazanja Kraljice MiraProslavl<strong>je</strong>na 29. obl<strong>je</strong>tnicaGospinih ukazanja u MeđugorjuOd utorka, 15. lipnja, kada <strong>je</strong> započeladevetnica Kraljici Mira, župljanii hodočasnici svakim su danomu 16 sati molili krunicu naBrdu ukazanja – Podbrdu, kao čin osobitezahvale <strong>Bogu</strong> za sve milosti udi<strong>je</strong>l<strong>je</strong>ne prekoNebeske Majke. Večernji molitveno-liturgijskiprogram započinjao <strong>je</strong> u 18 sati molitvomkrunice, sli<strong>je</strong>dila <strong>je</strong> svečana sv. Misa u 19 sati,koju su prvih sedam dana predvodili međugorskifran<strong>je</strong>vci. Posl<strong>je</strong>dnja dva dana devetnicete večernju sv. Misu na 29. obl<strong>je</strong>tnicu predvodio<strong>je</strong> prof. dr. Tomislav Ivančić, iz Zagreba.Staze uz Brdo ukazanja i Križevac svakim sudanom postajale t<strong>je</strong>šn<strong>je</strong> zbog broja hodočasnikakoji se iz dana u dan povećavao.Hodnja <strong>mir</strong>aTradicionalna Hodnja <strong>mir</strong>a, koja <strong>je</strong> započela24. lipnja 1992., na dan kada su d<strong>je</strong>cau zaseoku Podbrdo u Bijakovićima, godine1981. ugledala Ženu s d<strong>je</strong>tetom u naručju,ove <strong>je</strong> godine bila najpos<strong>je</strong>ćenija. Pris<strong>je</strong>timose, te ratne 1992. u Hodnji <strong>mir</strong>a sud<strong>je</strong>lovalo<strong>je</strong> tristotinjak hodočasnika iz svi<strong>je</strong>ta, koji suKraljici Mira došli zahvaliti za sve milosti temoliti za <strong>mir</strong>. Broj <strong>je</strong> iz godine u godinu rastaopa se ove godine tisuće v<strong>je</strong>rnika zaputilou procesiji s križem od samostana na Humcudo crkve u Međugorju. Hodnja <strong>je</strong> započelamolitvom i blagoslovom u šest sati ujutrote nakon četiri i pol sata hoda, uz molitvui p<strong>je</strong>smu, pristigla pred međugorsku župnucrkvu sv. Jakova.tima prof. Ivančić održao <strong>je</strong> prigodnu katehezute predvodio svečanu večernju sv.Misu, u suslavlju s hercegovačkim provincijalomdr. fra Ivanom Sesarom i 210 svećenikasa svih 5 kontinenata. Ti<strong>je</strong>kom danana hrvatskom <strong>je</strong> <strong>je</strong>ziku slavl<strong>je</strong>no 7, a na <strong>je</strong>zicimahodočasnika 13 sv. Misa. Nakontoga, u 22 sata, program se nastavio redovitimc<strong>je</strong>lonoćnim klanjan<strong>je</strong>m do 7 sati ujutro.Nebro<strong>je</strong>no mnoštvo hodočasnika ovihdana oko obl<strong>je</strong>tnice, osim na hrvatskome,molitve ni program pratilo <strong>je</strong> i na simultanoprevođene <strong>je</strong>zike: engle ski, francuski,n<strong>je</strong>mački, talijanski, poljski, slovački, ruski,mađarski, korejski, arapski, španjolski,por tugalski, češki, flamanski, kineski, rumunjski.Molitveni programi i kateheze povremenosu prevođeni i na još neke <strong>je</strong>zike.Uz brojne nenajavl<strong>je</strong>ne, Ured informacijau Međugorju zabil<strong>je</strong>žio <strong>je</strong>, osim hrvatskihhodočasnika, skupine iz Mađarske, Itali<strong>je</strong>,N<strong>je</strong>mačke, Austri<strong>je</strong>, Francuske, Irske, Kanade,V. Britani<strong>je</strong>, SAD-a, Belgi<strong>je</strong>, Portugala,Kore<strong>je</strong>, Slovačke, Španjolske, Meksika,Poljske, Kine, Rumunjske, Izraela, Libanona,Sloveni<strong>je</strong>, Češke te Ukrajine.Propovi<strong>je</strong>d, 25. lipnja 2010.Naša <strong>je</strong> sudbinasamo Isus iz NazaretaKako te Bog voli! Kršćanine, blago tebi, kako te Bog ludo voli! Ali, prijatelju, recimo to<strong>je</strong>dni drugima. Naučimo se pozdravljati ri<strong>je</strong>čima: Li<strong>je</strong>po <strong>je</strong> što postojiš! Ne boj se, bit ćedobro! Bog <strong>je</strong> s tobom! Reci svojoj duši: V<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>m, kao Gospa! Tada će Međugor<strong>je</strong> zapravodobiti razlog postojanja.prof. dr. Tomislav IvančićBlago tebi što si pov<strong>je</strong>rovala da će se ispunitišto ti <strong>je</strong> Gospodin rekao, čulismo danas u evanđelju. Čuli smo još<strong>je</strong>dnu rečenicu: “Narod koji <strong>je</strong> u tminihodio sv<strong>je</strong>tlost vid<strong>je</strong> veliku“. Tako <strong>je</strong> zagonetančov<strong>je</strong>kov život. Ama baš nitko od nas i nitkood sedam milijarda ljudi u svi<strong>je</strong>tu ne zna odaklesmo došli na svi<strong>je</strong>t, kamo odlazimo sa smrću,zašto su <strong>je</strong>dni muški a drugi ženski, zašto su<strong>je</strong>dni hendikepirani a drugi zdravi, <strong>je</strong>dni bogatia drugi siromašni. Zašto, zašto, zašto… pitanjase redaju a nemamo nigd<strong>je</strong> odgovora. Tolikosmo ponosni na znanost, na istraživače iznanstvenike, ali zapravo baš nitko od njih nezna ono što <strong>je</strong> temeljno u našem životu na zemlji.Shvaćate li da znanost uopće ne zna što<strong>je</strong> život, a neprestano učimo biologiju – naukuo životu. Da znanost ne zna što <strong>je</strong> to psiha,a učimo psihologiju – nauku o psihi. Da znanostproučava antropologiju – nauku o čov<strong>je</strong>ku– a da nitko ne zna tko <strong>je</strong> to zapravo čov<strong>je</strong>k.Odakle čov<strong>je</strong>k? Odakle mu misao, odakle mugovor, odakle tolika d<strong>je</strong>la koja <strong>je</strong> učinio na zemlji?Gradove, stro<strong>je</strong>ve, tehnologiju, vrhunskerezultate? Odakle čov<strong>je</strong>ku ta moć? Istovremenoponos što smo toliko toga sagradili, a ondaponižen<strong>je</strong> – ne samo poniznost nego ponižen<strong>je</strong>– zašto ništa ne znamo o sebi? Zašto baš nitkood nas ne odluču<strong>je</strong> o svojoj sudbini? Želi li gri<strong>je</strong>šitiili ne? Kako će živ<strong>je</strong>ti? Ništa mi ne znamoo svojoj sudbini, prijatelji. Znanost nam <strong>je</strong> dalasamo ono što <strong>je</strong> oko nas, ali što <strong>je</strong> u nama? Kolikoovih dana samo promatrate i hodate međuovim drvećem i po ovoj travi… zašto drvećešuti? Zašto nitko od nas ne zna razgovarati scvi<strong>je</strong>ćem i s travom? Zašto <strong>je</strong> sve tako čudesno,tajnovito i zagonetno? Pored sve svo<strong>je</strong> znanostimi nemamo sudbinu u svojim rukama. Nemožeš sam sebi dati ni život, ni nebo, ni ništa.Bog te <strong>je</strong> izvadio iz svog srcaEto zašto stojimo ovd<strong>je</strong> u ovako velikombroju, poštovani v<strong>je</strong>rnici. Znanost nam da<strong>je</strong>samo <strong>je</strong>dan vid života. Crkva nam da<strong>je</strong> onajdrugi i kaže nam: čov<strong>je</strong>če, ti si veličanstvenobiće. Bog te <strong>je</strong> htio stvoriti, izvadio te iz svo<strong>je</strong>gasrca i uživa što ti postojiš. Bog ni<strong>je</strong> razočaran nikada sagri<strong>je</strong>šiš, nego <strong>je</strong> poslao svo<strong>je</strong>ga Sina i rekao:idi, umri za njih da vide koliko ih volimo.Idi, neka kapljice tvo<strong>je</strong> krvi padnu na sve njihovegri<strong>je</strong>he, sve njihove strahote i sve njihovezločine. Reci im da ih volimo i da nam se smijuvratiti. N<strong>je</strong>gov Sin <strong>je</strong> došao i govorio. Bog <strong>je</strong>izabrao <strong>je</strong>dnu ženu da bi rodila toga Sina i napunioju <strong>je</strong> Duhom Svetim, očistio ju <strong>je</strong> od svihn<strong>je</strong>zinih gri<strong>je</strong>ha i dao joj <strong>je</strong> da bude suradnica utom spasenju čov<strong>je</strong>čanstva. Sada stojimo predtom Marijom i pitamo se: a što se to zapravodogađa ovim takozvanim vidiocima? Što tooni vide i kako to oni vide? Kažu, zapravo, dapri<strong>je</strong> nego će imati ukazan<strong>je</strong> os<strong>je</strong>te kako kroznjih struji neka sila i da ih ta sila tako podigneda sami ne znaju gd<strong>je</strong> su i sve nesta<strong>je</strong>. Oniviše ne os<strong>je</strong>ćaju svo<strong>je</strong> ti<strong>je</strong>lo, ne vide ništa ovozemaljskonego samo tu Ženu ispred sebe kojaim govori i koju prepoznaju kao Isusovu majku.Kad se vrate iz toga viđenja ili ukazanja, onisu na neki način onemogućeni da se ovd<strong>je</strong> snađu.Oni gledaju i traže, ne znaju potpuno reagiratidok iz njih ne ode ta snaga i sila… a mi sepitamo što to oni mogu vid<strong>je</strong>ti.Ako ste čitali Bibliju, onda ste mogli vid<strong>je</strong>tiu 3. poglavlju Knjige Postanka da su Adami Eva svako posli<strong>je</strong>podne razgovarali s Bogom.Oni su dakle fizički, t<strong>je</strong>lesno, vid<strong>je</strong>li Boga, razgovaralii drugovali s njim. A što se iza togadogodilo? Istočni gri<strong>je</strong>h. Nisu v<strong>je</strong>rovali <strong>Bogu</strong>nego su v<strong>je</strong>rovali zmiji. Zmija im <strong>je</strong> rekla: akoObl<strong>je</strong>tnicaNakon redovitoga večern<strong>je</strong>g molitvenogprograma već su pristizali i prvi hodočasnicip<strong>je</strong>šaci. Te noći s 24. na 25. lipnja, cesteprema Međugorju iz svih sm<strong>je</strong>rova bilesu pune p<strong>je</strong>šaka, mnogi od njih bosonogi.Iako umorni od p<strong>je</strong>šačenja, ni<strong>je</strong> nedostajalov<strong>je</strong>rničkog raspoloženja za sv. ispovi<strong>je</strong>di sv. Mise ko<strong>je</strong> su slavl<strong>je</strong>ne svaki sat, od 5sati ujutro. Župna crkva bila <strong>je</strong> otvorena od4 sata ujutro, kad su pred njom čekali poglavitomladi hodočasnici-p<strong>je</strong>šaci spremniza ispovi<strong>je</strong>d i Misu. Na dan obl<strong>je</strong>tnice čitavprostor oko crkve pretvorio se u veliku ispov<strong>je</strong>daonicu,a na sv. Misama zabil<strong>je</strong>ženo<strong>je</strong> preko 400 svećenika. U popodnevnim sa-Foto ICMM8 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong>Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 9

29. obl<strong>je</strong>tnica ukazanja Kraljice Mira29. obl<strong>je</strong>tnica ukazanja Kraljice Mirauzmete ono što <strong>je</strong> Bog rekao da ne smi<strong>je</strong>te uzeti,ako dirnete u svoju sav<strong>je</strong>st, ako budete neposlušni<strong>Bogu</strong> otvorit će vam se oči, vid<strong>je</strong>t ćeteda ste bogovi, postat ćete kao bog… i pov<strong>je</strong>rovalisu ocu laži, lašcu i ubojici ljudi. Od tadanitko od nas više ne može fizički tako razgovaratis Bogom <strong>je</strong>r smo izbačeni iz raja. Zašto?Biblija ne kaže za kaznu, ne, nego <strong>je</strong>r smo dirnuliu sav<strong>je</strong>st. Sada, ako još dirnemo u život, udrvo života, kako to opisu<strong>je</strong> Biblija, tada ćemozauvi<strong>je</strong>k biti prokleti, tada smo odlučili o svo<strong>je</strong>mnegativnom budućem životu – samo zlo ipakao. Zato ih Bog ne izbacu<strong>je</strong> iz raja da ne bidošli do tog drva života, nego da bi imali mogućnostučiniti obrat i reći: žao nam <strong>je</strong>, Gospodine.Svaki od nas ima tu mogućnost. Gospodine,oprosti, žao mi <strong>je</strong>, ne želim učiniti ono štosu učinili prvi ljudi. Želim biti tebi v<strong>je</strong>ran, želimv<strong>je</strong>rovati kao Marija, da se i meni kaže: “Blagotebi što si pov<strong>je</strong>rovala u ono što <strong>je</strong> život!“Svi<strong>je</strong>t od nas traži sv<strong>je</strong>dočen<strong>je</strong>, sv<strong>je</strong>dokeIzbačeni smo… i od tada ne možemo takolako vid<strong>je</strong>ti Boga. S<strong>je</strong>timo se, apostoli i ljudigledali su Isusa, i svaki su se put iznova pitali, <strong>je</strong>li to doista on. Tko <strong>je</strong> on zapravo? Jesi li ti Ilija,<strong>je</strong>si li ti Mesija, <strong>je</strong>si li ti onaj koji ima doći? Tkosi, reci nam?! Ne znamo! Čak i nakon uskrsnućaapostoli gledaju Isusa, imaju ukazanja, i teologijakaže isto što kažu i naši vidioci: i onisu doživ<strong>je</strong>li kako ih zahvaća <strong>je</strong>dna sila Duha ida<strong>je</strong> im nove oči, <strong>je</strong>r drugi nisu mogli vid<strong>je</strong>tiisto, nego samo oni kojima <strong>je</strong> to dano: apostolii učenici. A onda Isus svojim uskrslim ti<strong>je</strong>lomdolazi bliže njima, bliže našem fizičkom,tvrdom svi<strong>je</strong>tu – i tada su neko vri<strong>je</strong>me moglidrugovati s njime. Tada su imali viđenja UskrslogaKrista. Ali unatoč toga što su ga gledaliposli<strong>je</strong> uskrsnuća i što su s njime drugovali,i što su gledali sva čudesa pri<strong>je</strong> n<strong>je</strong>gove smrti iuskrsnuća, oni se nisu promi<strong>je</strong>nili, oni se nisuobratili! Oni su mislili samo na <strong>je</strong>dno: sadaćemo napraviti novo židovsko kral<strong>je</strong>vstvo, onće biti kralj a mi ćemo biti doministri! Kako suse prevarili! Oni dakle ni tada još uvi<strong>je</strong>k nisumislili drugači<strong>je</strong>; promi<strong>je</strong>nili su se tek nakonDuhova. Dobili su nove oči, nove uši, novi govor!Oni su pri<strong>je</strong> bili privremeno poslani daobraćaju ljude, da im žele <strong>mir</strong> i da čine čudesa,sve su imali, pravi karizmatici, ali nikoga obratilinisu! Vratili se sami, jadni učenici! Ali nadan Pedesetnice događa se obrat: <strong>je</strong>dan Petrovgovor, <strong>je</strong>dna propovi<strong>je</strong>d, i 3000 ljudi posta<strong>je</strong> kršćanima!Životni obrat! Duh Sveti <strong>je</strong>dini <strong>je</strong> kojionima koji pov<strong>je</strong>ruju u Isusovu ri<strong>je</strong>č omoguću<strong>je</strong>da ta Isusova ri<strong>je</strong>č u njima postane d<strong>je</strong>lo.To <strong>je</strong> bitno. Ako u našim Misama toliko slušamori<strong>je</strong>č Božju, i ako toliko možda čitamo ri<strong>je</strong>čBožju, pitan<strong>je</strong> <strong>je</strong>: molimo li Duha Bož<strong>je</strong>ganeka tu ri<strong>je</strong>č ostvari u nama? Samo Duh Svetito može ostvariti, samo <strong>je</strong> on u Mariji mogaout<strong>je</strong>loviti Isusa Krista, Ri<strong>je</strong>č Božju. Samo on tomože učiniti u tebi.To <strong>je</strong>, zapravo, ono <strong>je</strong>dino što nama danastreba. Pavao VI. kaže u enciklici “Evangeliinuntiandi“ da danas kao nikada svi<strong>je</strong>t od nasočeku<strong>je</strong> da sv<strong>je</strong>dočimo da vidimo Boga. Dabudemo kao Abraham koji <strong>je</strong> gledao i vidionevidljivoga. Isus <strong>je</strong> rekao: blago očima ko<strong>je</strong>nisu vid<strong>je</strong>le. Oči. Blago onima koji su pov<strong>je</strong>rovali,koji su vid<strong>je</strong>li nutarnjim očima. To <strong>je</strong> onošto Crkva danas treba. Papa Ivan Pavao II. tako<strong>je</strong> li<strong>je</strong>po rekao uoči Jubileja 2000.: ono <strong>je</strong>dinošto nam kao Crkvi treba <strong>je</strong>st obraćen<strong>je</strong>, <strong>je</strong>r svi<strong>je</strong>tod nas traži sv<strong>je</strong>dočanstvo, sv<strong>je</strong>doke. Recitenam gd<strong>je</strong> <strong>je</strong> Bog, gd<strong>je</strong> <strong>je</strong> Krist? Svi<strong>je</strong>t ne znaodakle smo i kamo idemo, što će biti s nama…zašto zlo, zašto ratovi, zašto nagomilavamooruž<strong>je</strong>… ljudi ne znaju i gledaju u vas: hoćeteli vi što znati, vi koji ste bili u Međugorju?Što Bog misli s nama? Što će biti sa svi<strong>je</strong>tom?Kakav čov<strong>je</strong>k treba biti? Hoćeš li ti komu moćiuv<strong>je</strong>rljivo odgovoriti na n<strong>je</strong>gova pitanja?Crkva <strong>je</strong> Isus Krist, Duh SvetiSvi<strong>je</strong>t <strong>je</strong> u t<strong>je</strong>skobi. Europska unija <strong>je</strong> u teškimkrizama. Ne samo duhovnim – tu <strong>je</strong> najdubl<strong>je</strong>pala – nego i ekonomskim i političkim imoralnim krizama. Da ne govorimo o čitavomsvi<strong>je</strong>tu. Čitav svi<strong>je</strong>t gleda u Crkvu i pita se: imateli što? I onda, naravno, zlo u svi<strong>je</strong>tu hoće Crkvušto više zablatiti, da nas od n<strong>je</strong> odvrati, dase ne vidi onaj sjaj Isusa Krista. Crkva, to nis<strong>moja</strong>dni mi, mi smo ti<strong>je</strong>lo Crkve, gr<strong>je</strong>šni ljudi kojistalno trebamo obraćen<strong>je</strong>. Crkva <strong>je</strong> Isus Krist,Duh Sveti, to <strong>je</strong> bit Crkve. Bez Isusa Krista, koji<strong>je</strong> u središtu i u našim euharistijama, Crkva nebi bila Crkva. I najveći i najgenijalniji pape nisuništa, oni su samo ponizni službenici Isusa Krista,samo ponizni službenici nas, v<strong>je</strong>rnika.Što, dakle, učiniti? Zanimljivo mi <strong>je</strong> kako <strong>je</strong>Međugor<strong>je</strong> doživio kardinal SchÖnborn. Kadasu ga pitali, zašto ste došli ovamo, odgovorio <strong>je</strong>:Došao sam vid<strong>je</strong>ti odakle Gospi takva savršenapastoralna načela. Mi se svi mučimo i katehiziramoi evangeliziramo i sakramentaliziramoljude, i što sve ne radimo, a ljudi namodlaze iz crkve, a Gospi dolaze u crkvu. Zašto?Upravo to što <strong>je</strong> rekao Ivan Pavao II. Ljudi danasžele na tvome licu očitati Isusovo lice. Ljudiznaju da na svi<strong>je</strong>tu među sedam milijarda ljudinema ni<strong>je</strong>dnoga tko nam može reći što ćebiti s nama, tko nas može zaštititi od zla, katastrofa,užasa, muka, zločina i vlastitih gri<strong>je</strong>ha.Nema nikoga. Naša <strong>je</strong> sudbina samo Isus izNazareta. Jedina povi<strong>je</strong>sna osoba koja zna, <strong>je</strong>dinakoja ima moć spri<strong>je</strong>čiti svako zlo, <strong>je</strong>dinakoja nas vodi k Ocu, koja da<strong>je</strong> smisao, <strong>je</strong>dinaosoba koja nas beskrajno, beskrajno voli.Što dakle učiniti nakon ovog našeg hodočašćaovamo? Samo <strong>je</strong>dno. Papa Pavao VI. kažeu svojoj enciklici “Evangelii nuntiandi“: v<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>teli vi ono što propovi<strong>je</strong>date? Propovi<strong>je</strong>date liono što živite? A živite li to što propovi<strong>je</strong>date?Drugim ri<strong>je</strong>čima: da li i u <strong>je</strong>dnom od nas ovd<strong>je</strong>prisutnom ri<strong>je</strong>č koja se propovi<strong>je</strong>da posta<strong>je</strong>ti<strong>je</strong>lo, posta<strong>je</strong> stvarnost? Promi<strong>je</strong>ni li se itkood nas nakon propovi<strong>je</strong>di? Evo toliko svećenika…toliko propovi<strong>je</strong>di… pa da li se itko promi<strong>je</strong>ni?Gledam svoj grad Zagreb ned<strong>je</strong>ljom. Ucrkvu ljudi uđu donekle radosni, izlaze još tužnijinego što su ušli. Kako to? A išli su na radosnuvi<strong>je</strong>st, na susret s Isusom. Da su se susreli,ne bi tako jadno izgledali.Duh <strong>je</strong> najjača sila u namaNama <strong>je</strong> dakle načiniti ono što <strong>je</strong> Elizabetarekla svojoj nećakinji Mariji kada joj <strong>je</strong> došlau pohode: Blago tebi što si pov<strong>je</strong>rovala da ćese na tebi ostvariti ono što ti <strong>je</strong> rekao Gospodin.Blago vama ako v<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>te sve ono što sam vamgovorio ovih dana, ono što smo čuli u čitanjimai propovi<strong>je</strong>dima, u klanjanjima… blago tebiako pov<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>š da će ti se doista dogoditi prom<strong>je</strong>naživota. Kad odlaziš bolestan u bolnicu,v<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>š li da ćeš izaći zdrav? A zašto ne v<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>šda ćeš izaći zdrav kad uđeš u bolnicu IsusaKrista? I kad uzimaš antibiotike, v<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>š li daćeš nakon toga biti zdraviji? A zašto kad uzmešTi<strong>je</strong>lo Kristovo ne v<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>š da ćeš izaći odavdesvetiji, duhovno zdraviji, inteligentniji, veći čov<strong>je</strong>k?Zašto? Zašto tako olako primamo Božjuri<strong>je</strong>č, tako olako se pričešću<strong>je</strong>mo, a da nitko nev<strong>je</strong>ru<strong>je</strong> da se nešto treba dogoditi? To <strong>je</strong>, zapravo,užasno. Mi smo izdali sami sebe. Mi više nev<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>mo u temeljne stvari, prijatelji! V<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>šli da postoji Bog? Da <strong>je</strong> taj Bog tebe stvorio?Da si na n<strong>je</strong>govu sliku stvoren i da te kršten<strong>je</strong>mučinio svojim d<strong>je</strong>tetom, i da Bog ima samo <strong>je</strong>dnumuku: kako da te uv<strong>je</strong>ri pa da mu pov<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>š.Jedina Isusova i Gospina muka <strong>je</strong>: zašto mine v<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>te? Isus kaže: gledajte, raspet sam, nemamvam što drugo reći. I ne zato da me žalite,nemojte me žaliti, ja sam ponosan što sambio raspet za vas <strong>je</strong>r vas volim, ali mi <strong>je</strong> tuga usrcu: zašto ne v<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>te da vas zaista volim i davas želim preobraziti i da želim da budete poputAbrahama koji vidi nevidljivoga, i da ljudina vašim licima otkriju Gospino i Isusovo lice?Kako <strong>je</strong> moguće da na d<strong>je</strong>ci ne prepozna<strong>je</strong>te likoca i majke? Zar nisu d<strong>je</strong>ca slična roditeljima? Iako <strong>je</strong> Bog <strong>tvoj</strong> Otac, zašto nisi sličan n<strong>je</strong>mu? Iako <strong>je</strong> Marija <strong>tvoj</strong>a Majka, zašto nisi slična njoj?I ako <strong>je</strong> Isus <strong>tvoj</strong> brat, kako da niste slični, isti,kako da ne govorite isti <strong>je</strong>zik, kako da nemateisti mentalitet, iste misli, ista d<strong>je</strong>la?Prijatelji, nadam se da vam <strong>je</strong> jasno. Naša <strong>je</strong>sudbina samo Isus Krist, i budućnost Europei svi<strong>je</strong>ta samo <strong>je</strong> u n<strong>je</strong>mu. Ukoliko se mi kojismo pozvani da v<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>mo, mi koji smo pozvanida ga gledamo licem u lice u euharistiji,u ri<strong>je</strong>či, u svojoj sav<strong>je</strong>sti, ukoliko se mi daklene budemo obratili n<strong>je</strong>mu i gledali ga, svi<strong>je</strong>tće biti tužan <strong>je</strong>r ne vidi više nikakve nade.Ako svi<strong>je</strong>t često i blati Crkvu, ako i zakonimanastoji maknuti Crkvu iz javnog i političkogživota i staviti <strong>je</strong> u kut, u sakristiju, to <strong>je</strong>zato što nismo ono što bismo trebali biti. Zaštone postanemo ono što možemo biti? Zaštosmo stalno ono što <strong>je</strong>smo? Tužno <strong>je</strong> uvi<strong>je</strong>kbiti isti. To <strong>je</strong> starost, to <strong>je</strong> smrt. Zašto se ne bismodanas promi<strong>je</strong>nili bar u <strong>je</strong>dnom? Zaštone bismo od danas drugači<strong>je</strong> molili krunicu,drugači<strong>je</strong> Zdravomariju, da kad moliš Zdravomarijugledaš Mariju i ona ti se smi<strong>je</strong>ši i tijoj govoriš? I kada se križaš da znaš da te Isusovkriž oslobađa od svih <strong>tvoj</strong>ih muka i krivnji.Kada govoriš: U ime Oca i Sina i DuhaSvetoga – ti ulaziš u Presveto Trojstvo! Ima lineka l<strong>je</strong>pša molitva? Kada moliš krunicu, zarne shvaćaš da <strong>je</strong> to čitavo Sveto pismo, čitavaObjava? V<strong>je</strong>rovan<strong>je</strong>, Očenaš koji <strong>je</strong> sažetakci<strong>je</strong>loga evanđelja, Slavaocu… Zdravomarijokao što <strong>je</strong> anđeo rekao… dok izgovarašZdravo Marijo i Sveta Marijo reci joj: Marijo,pričaj mi o Isusu... Ci<strong>je</strong>li <strong>tvoj</strong> duh usm<strong>je</strong>ren<strong>je</strong> na Mariju i ona ti govori… Kako volimmoliti krunicu na šetnjama… gledam Marijuu duhu i slušam kako mi kaže: bila sam naKalvariji, ali bila sam i u Betlehemu s njime…Mogu ti pričati kako <strong>je</strong> to… na grudima samga nosila i dojila, b<strong>je</strong>žali smo u Egipat – kakosam se bojala… tri dana smo ga tražili u Jeruzalemu,znaš kako me muka uhvatila: tridana ne možeš naći vlastito di<strong>je</strong>te! Kada vamto Marija ispriča, vi posta<strong>je</strong>te drugačiji. ViditeMariju i vidite Boga… Iako ne možemo gledatiBoga fizički, kako su to ljudi mogli pri<strong>je</strong>istočnoga gri<strong>je</strong>ha, ostalo <strong>je</strong> nešto u našemduhu da ga možemo dokučiti ako se saberemou toj duhovnoj dimenziji. Samo da se upitaš:tko sam ja, i već si na duhovnoj dimenziji,već si izb<strong>je</strong>gao psihofizičku… već si novičov<strong>je</strong>k, <strong>je</strong>r Duh <strong>je</strong> najjača sila u nama. Kadatako dakle činiš svaki dan, onda vidiš da si ikršten i krizman, da imaš Duha Svetoga, daimaš mogućnost vid<strong>je</strong>ti. Nemojte zavid<strong>je</strong>ti vidiocmada vide nešto što vi ne možete vid<strong>je</strong>ti,nego radi<strong>je</strong> žalimo <strong>je</strong>dni druge i sami sebezato što ne gledamo ono što možemo vid<strong>je</strong>ti.Daleko se lakše vidi ono iznutra nego ono štovide vidioci. Ali ako nas oni mogu ovako okupitizbog onoga što vide, da vidite kako će nasonda okupiti ono kada mi gledamo Boga svojimduhovnim očima! Zašto su sveci okupljaliljude? Zašto <strong>je</strong> gotovo svaki svetac imao ljudekoji su ga sli<strong>je</strong>dili? Redovnici, redovnice, raznipokreti? Svetac nikad ne može ostati sam.A tko <strong>je</strong> svetac? Onaj komu se može reći: blagotebi što si pov<strong>je</strong>rovao!Kršćanine, kako te Bog voli!Kada se vratimo kući, poštovani hodočasnici,napravite <strong>je</strong>dan životni plan. Točno si napraviteplan kako ćete čitati Sveto pismo. Kakoćete od sada raditi znak križa, kako ćete od sadapratiti svete Mise… jamčim vam da ćete uskorou Međugor<strong>je</strong> pisati pisma: promi<strong>je</strong>nio samse, sretan sam! Oko mene se okuplja sto novihljudi, tisuću u mojoj župi, svi se vraćaju u crkvukada su vid<strong>je</strong>li da se može biti drugačiji i sretnijii čov<strong>je</strong>k koji čini Božja d<strong>je</strong>la! Sve što nam <strong>je</strong>Bog dao, svi darovi sto<strong>je</strong> pred nama kao ponuda.Ljubav Božja stoji pred tobom. Ne moraš ništačiniti niti se truditi, samo prihvati. Pov<strong>je</strong>ruj.Kao što v<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>š hrani koju dobivaš u restoranuda ni<strong>je</strong> otrovna, kao što v<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>š li<strong>je</strong>čniku dati <strong>je</strong> propisao pravi li<strong>je</strong>k i dao pravu dijagnozu.Zašto samo Isusu ne v<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>š? Što ti <strong>je</strong> učinio tajčov<strong>je</strong>k iz Nazareta da mu ne v<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>š? Od n<strong>je</strong>gabrojimo godine. Od n<strong>je</strong>ga <strong>je</strong> potekao taj pokretkoji zovemo Crkva. Od n<strong>je</strong>ga <strong>je</strong>dino možešdobiti sve, <strong>je</strong>r nam ni <strong>je</strong>dna religija ne može rećišto <strong>je</strong> s čov<strong>je</strong>kom. Religi<strong>je</strong> su samo ljudsko d<strong>je</strong>lo,ovozemaljsko. Jedini <strong>je</strong> on došao s druge straneživota. Zato što <strong>je</strong> Bog može nam reći čiji smo,tko smo i kamo ćemo poći.Ako večeras zavolimo Gospu, a onda n<strong>je</strong>zinogSina Isusa, pa onda preko Isusa dođemok Ocu <strong>je</strong>r se samo po Isusu može do Oca, pazagrlimo Oca večeras… Kako <strong>je</strong> li<strong>je</strong>po gledatid<strong>je</strong>cu kako se zatrče mami u krilo pa <strong>je</strong> zagrle…kako <strong>je</strong> prekrasno gledati oca kako nosimalo di<strong>je</strong>te, a di<strong>je</strong>te ga zagrlilo oko vrata… zaštoti tako ne zagrliš svoga Oca nebeskoga? Bojišli se ti Boga ili ga voliš? Pri<strong>je</strong>ti li Bog tebi iliti prašta? Hoće li tebe Bog u nebo ili u pakao?U pakao ideš ti sam ako ne daš <strong>Bogu</strong> da te odvedeu nebo, a on bi te htio odvesti u nebo kaodesnog razbojnika… Kako te Bog voli! Kršćanine,blago tebi, kako te Bog ludo voli! Ali, prijatelji,recimo to <strong>je</strong>dni drugima. Naučimo sepozdravljati ri<strong>je</strong>čima: Li<strong>je</strong>po <strong>je</strong> što postojiš! Neboj se, bit će dobro! Bog <strong>je</strong> s tobom! Reci svojojduši: V<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>m, kao Gospa! Tada će Međugor<strong>je</strong>zapravo dobiti razlog postojanja. Tada ćenova komisija morati reći: da, svi bismo trebalipoći tamo da naučimo u Marijinoj školi ljubitiIsusa i biti Božja d<strong>je</strong>ca. Amen.10 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong>Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 11

Razgovor s Marwanom Khouryem, maronitskim svećenikom iz LibanonaRazgovor s Marwanom Khouryem, maronitskim svećenikom iz LibanonaNisam isti svećenikpri<strong>je</strong> i posli<strong>je</strong> MeđugorjaLibanonci su jako blizu Gospi, mi smo, mogu kazati, marijanska zemlja. Duboko os<strong>je</strong>ćamoGospinu zaštitu i pomoć kroz našu kršćansku povi<strong>je</strong>st. Razumi<strong>je</strong>mo Gospine poruke,nekako su nam blizu. Zaht<strong>je</strong>vne su i traže svakidašn<strong>je</strong> odrican<strong>je</strong>, no znademo da drugogaputa nema.Anton i Kristina MerkovićSnimio Anton MerkovićMolimo Vas, poštovani velečasniMarwane, recite nam gd<strong>je</strong> ste rođeni,gd<strong>je</strong> živite i gd<strong>je</strong> d<strong>je</strong>lu<strong>je</strong>te kao svećenik?Rođen sam u Libanonu, u planinskomkraju Cartaba. Godine 1963. završio sam školukod časnih sestara u Beirutu. Posli<strong>je</strong> samradio u maronitskoj za<strong>je</strong>dnici oca Antona Tarabejau Monaku. Godine 1978. pos<strong>je</strong>tio samga u Sv. Dolini i čuo sam kako mi govori dabi volio da idem moliti s njime. Rekao mi <strong>je</strong>da ću ući u samostan u blizini grada Jounieha.Ušao sam u taj samostan ti<strong>je</strong>kom rata, 1978.godine. Taj <strong>je</strong> samostan u području zvanom“Zelena linija“, dakle baš na crti koja <strong>je</strong> di<strong>je</strong>lilamuslimane i kršćane. Pola ga <strong>je</strong> bilo uništeno.Tu sam studirao do 1981., a potom sam studijnastavio u Rimu, gd<strong>je</strong> sam studirao filozofiju iteologiju do kraja 1989. Te sam godine bio zaređenza svećenika.Kažite nam nešto o Crkvi u Libanonu?Naša <strong>je</strong> Crkva progon<strong>je</strong>na Crkva, u prošlostii danas. Osnovao ju <strong>je</strong> sv. Maron, zato se izovemo maronitima. Ima nas oko 350 svećenika.Zahvalju<strong>je</strong>m Gospi na svim molitvama zakršćane u Libanonu, zahvalju<strong>je</strong>m joj što smo seoslobodili i usp<strong>je</strong>li se izvući iz rata, Crkva <strong>je</strong> sadpuna mladih snažne i duboke v<strong>je</strong>re.Kad ste čuli za ukazanja u Međugorju?Bilo <strong>je</strong> to 1983. godine, uzeo sam nekolikoGospinih poruka i preveo ih na naš, arapski<strong>je</strong>zik. Kad god bih čitao te poruke, u srcubih os<strong>je</strong>tio slatku radost i toplinu. I dan-danasse toga s<strong>je</strong>ćam. Velika mi <strong>je</strong> želja bila <strong>je</strong>dnogadana doći u Međugor<strong>je</strong>. Godine 1986., <strong>je</strong>dnesmo večeri u <strong>je</strong>dnoj kući imali molitveni susret.Gospođa koja <strong>je</strong> s<strong>je</strong>dila pokraj mene dalami <strong>je</strong> Gospinu sliku, blagoslovl<strong>je</strong>nu na Gospinuukazanju. Os<strong>je</strong>tio sam kao da mi <strong>je</strong> Gospadala svoj blagoslov. Uzeo sam tu sliku kao li<strong>je</strong>kza svo<strong>je</strong> srce, i dan-danas uvi<strong>je</strong>k <strong>je</strong> imamuza se. Godine 1998. dobio sam odobren<strong>je</strong> odsvoga poglavara da mogu hodočastiti u Međugor<strong>je</strong>.Putovao sam s <strong>je</strong>dnom libanonskomgrupom od 50 ljudi. Nikada ne ću zaboravitito prvo hodočašće, bilo <strong>je</strong> posebno. Bio samjako zahvalan Kraljici Mira na svim milostimako<strong>je</strong> sam primio. Tada sam u svom srcuos<strong>je</strong>tio veliki plamen ljubavi prema <strong>Bogu</strong>.Kad sam se vratio u Libanon, počeo sam di<strong>je</strong>lititaj blagoslov, os<strong>je</strong>tio sam plamen ljubavi usebi i želju da taj blagoslov i tu ljubav podi<strong>je</strong>lims drugima. Ni<strong>je</strong> to bilo nikakvo čudo, bilo<strong>je</strong> to Gospino d<strong>je</strong>lo. Već tada smo svakodnevnoimali večernji program kao onaj u međugorskojcrkvi. Molili smo krunicu, nakontoga smo slavili svetu Misu, imali smo euharistijskoklanjan<strong>je</strong>, potom blagoslov nabožnihpredmeta i molitvu za ozdravl<strong>je</strong>n<strong>je</strong> duše i ti<strong>je</strong>la.Taj program danas imamo svakoga poned<strong>je</strong>ljkai četvrtka, tada <strong>je</strong> crkva uvi<strong>je</strong>k prepuna,posebno mladih.Nastavili ste dolaziti u Međugor<strong>je</strong>?Već sam rekao, mo<strong>je</strong> prvo hodočašće uMeđugor<strong>je</strong> bilo <strong>je</strong> vrlo upečatljivo, ostavilo<strong>je</strong> snažan dojam na mene. Stoga sam nastaviodolaziti i otkrio sam da svaki put kad sevratim u Međugor<strong>je</strong>, dobivam novu milost.Svakim novim dolaskom doživljava se neštonovo i svaki put zahvalju<strong>je</strong>m Gospi za n<strong>je</strong>zinemilosti ko<strong>je</strong> nas, izražene kroz n<strong>je</strong>zine poruke,štite, obnavljaju i ohrabruju.Što nakon povratka iz Međugorja govoritesvojim v<strong>je</strong>rnicima i kolegama svećenicimau Libanonu?Najznačajnija Gospina poruka za mene<strong>je</strong> poruka <strong>mir</strong>a. U svojoj ratovima izran<strong>je</strong>nojzemlji, mi to posebno os<strong>je</strong>ćamo i razumi<strong>je</strong>mo.Gospa nas, dakle, svojim porukamapoziva da svi<strong>je</strong>t pripremamo za novi <strong>mir</strong>,Zapravo, u Libanonu ništane možemo raditi bezmladih. Mladi nam mnogopomažu, pogotovo onikoji ovamo često dolazei vraćaju se puni plodovaMeđugorja. Oni svirajui p<strong>je</strong>vaju na liturgijskimslavljima, sud<strong>je</strong>luju uduhovnoj obnovi, osnivajusvo<strong>je</strong> molitvene skupine,pomažu u crkvi u mnogimstvarima.koji dolazi od Boga. Na tome radimo sa svojimnarodom u Libanonu. Gospa nas zoveda nosimo i di<strong>je</strong>limo <strong>mir</strong>, da se obratimo odgri<strong>je</strong>ha i vratimo k Isusu.Je li se, s dolascima ovamo, nešto promi<strong>je</strong>nilou Vašem životu?Da. Jedan sam svećenik bio pri<strong>je</strong> dolaska,a drugi sam posli<strong>je</strong> dolaska u Međugor<strong>je</strong>. Ipri<strong>je</strong> dolaska ovamo volio sam Gospu, alinakon dolaska postao sam Gospinim sinom,istinskim marijanskim sinom. Ovd<strong>je</strong> sam,zapravo, shvatio što D<strong>je</strong>vica Marija znači uživotu <strong>je</strong>dnoga svećenika. Zahvaljujući njoj,os<strong>je</strong>ćam da mi <strong>je</strong> v<strong>je</strong>ra snažnija, da sam bližisvojim v<strong>je</strong>rnicima i da lakše nosim svakodnevneterete, kojih ni svećenik ni<strong>je</strong> lišen.Na koji način prenosite Gospine porukei mislite li da vaši v<strong>je</strong>rnici počinju živ<strong>je</strong>tipo njima?Libanonci su jako blizu Gospi, mi smo,mogu to kazati, marijanska zemlja. Dubokoos<strong>je</strong>ćamo n<strong>je</strong>zinu zaštitu i pomoć kroz našukršćansku povi<strong>je</strong>st, a mnoge su crkve, kapelicei svetišta posvećeni Gospi. Stoga razumi<strong>je</strong>moGospine poruke, nekako su nam bliske. One<strong>je</strong>su zaht<strong>je</strong>vne i traže svakidašn<strong>je</strong> odrican<strong>je</strong>, noznademo da drugoga puta nema. U tom odricanjumoramo radosno sv<strong>je</strong>dočiti i mislim dase plodovi već vide. Uostalom, to se os<strong>je</strong>ti i povelikom broju libanonskih kršćana koji hodočasteKraljici Mira. Zahvalju<strong>je</strong>mo Gospi napomoći koju svakodnevno os<strong>je</strong>ćamo.Međugor<strong>je</strong> su pos<strong>je</strong>tili i neki libanonskibiskupi. Kakav <strong>je</strong> njihov dojam o ukazanjimau Međugorju?Međugor<strong>je</strong> <strong>je</strong> na njih ostavilo vrlo upečatljivdojam. Svi koji su došli ovamo vratili suse ohrabreni, svi koji su bili ovd<strong>je</strong> govore li<strong>je</strong>pimri<strong>je</strong>čima o Međugorju. Plodovi se najbol<strong>je</strong>vide u prom<strong>je</strong>ni života naših v<strong>je</strong>rnika;mnogi počinju redovito ići u crkvu na Misu,primati sakramente. Jednostavno, prepoznajuse prom<strong>je</strong>ne, duboke prom<strong>je</strong>ne. Ne os<strong>je</strong>ćambaš da <strong>je</strong> ri<strong>je</strong>č o trenutnom ushićenju pabrzom zahlađenju i vraćanju starim navikama.Impresionira me koliko velik broj ljudidolazi ponovno i ponovno, baš kao na živovrelo ko<strong>je</strong> ih osv<strong>je</strong>žu<strong>je</strong> i ohrabru<strong>je</strong>.U Međugor<strong>je</strong> dolazi mnogo mladih izci<strong>je</strong>loga svi<strong>je</strong>ta. Kako mladi kršćani iz Libanonaprihvaćaju Gospine poruke i ukolikom broju dolaze u Međugor<strong>je</strong>?Zapravo, u Libanonu ništa ne možemoraditi bez mladih. Mladi nam mnogo pomažu,pogotovo oni koji ovamo često dolaze ivraćaju se puni plodova Međugorja. Oni svirajui p<strong>je</strong>vaju na liturgijskim slavljima, sud<strong>je</strong>lujuu duhovnoj obnovi, osnivaju svo<strong>je</strong> molitveneskupine, pomažu u crkvi u mnogimstvarima. Naša Crkva okuplja velik broj mladih,u što se može uv<strong>je</strong>riti svatko tko uđe unaše crkve. Za sve to zahvalju<strong>je</strong>mo kršćanskimobiteljima u Libanonu ko<strong>je</strong> uče i potičusvoju d<strong>je</strong>cu kako vol<strong>je</strong>ti Boga i Gospu. Našimladi v<strong>je</strong>rnici uglavnom rastu u obiteljima ukojima se živi v<strong>je</strong>ra i obiteljska molitva, a dolazaku Međugor<strong>je</strong> samo osnažu<strong>je</strong> tu v<strong>je</strong>ru.Ne zaboravimo, u Međugorju raste milost usrcima mladih, u to sam se toliko puta uv<strong>je</strong>rio,o tome toliki sv<strong>je</strong>doče.U svojoj zemlji v<strong>je</strong>rojatno prim<strong>je</strong>nju<strong>je</strong>teneka međugorska iskustva – molitvukrunice, sv. Misu, klanjan<strong>je</strong> Presvetom.Kako često to činite?U Libanonu <strong>je</strong> mnogo po<strong>je</strong>dinaca, župljanakoji “rade“ po istom molitvenom programukakav <strong>je</strong> i ovd<strong>je</strong>, u Međugorju, no ima iviše župa ko<strong>je</strong> također “rade“ po tom programu.Naša za<strong>je</strong>dnica, za<strong>je</strong>dnica Svete Terezi<strong>je</strong>,<strong>je</strong>dna <strong>je</strong> od mnogih ko<strong>je</strong> provode taj program.Ne ćete v<strong>je</strong>rovati koliko ljudi dolazi moliti i podva-tri sata a da ne izađu iz crkve. To <strong>je</strong> <strong>je</strong>dnaneopisiva radost. Zato v<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>m i potvrđu<strong>je</strong>mda su ukazanja u Međugorju stvarna. Jer, kakogod to sagledam, vidim samo plodove i siguransam da <strong>je</strong> ovo Marijino d<strong>je</strong>lo.Iskreno, pomalo nam <strong>je</strong> nev<strong>je</strong>rojatno, alii vrlo drago, da Libanonci tako snažnoos<strong>je</strong>ćaju plodove Međugorja?O, da. Jako su sretni i v<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>m da imatemogućnost vid<strong>je</strong>ti kako Libanonci ovamo dolazesvake godine u sve većem broju, što značida iz naše zeml<strong>je</strong> pristižu novi hodočasnici.Želite li nam još nešto kazati, nešto odsrca a što Vas nismo pitali?Ono najzanimljivi<strong>je</strong> već sam rekao, i svakodnevnozahvalju<strong>je</strong>m Gospi, D<strong>je</strong>vici Mariji,koja nam pomaže u našoj v<strong>je</strong>ri i koja štitiovaj svi<strong>je</strong>t. Jer, i sami znate kakva <strong>je</strong> danas situacijau svi<strong>je</strong>tu, jako <strong>je</strong> opasno i neki od nasžive u stalnom strahu. Ali, zahvaljujući Gospi,nastavljamo živ<strong>je</strong>ti.Kad se vratite kući iz Međugorja, imate liželju opet se vratiti?Uvi<strong>je</strong>k, i možda bih mogao i živ<strong>je</strong>ti ovd<strong>je</strong>,ali Gospa me zasad treba u našoj zemlji i usamostanu. Možda ću <strong>je</strong>dnoga dana, ako tobude Gospa ht<strong>je</strong>la, i ostati ovd<strong>je</strong>.Zahvalju<strong>je</strong>mo Vam od srca na pos<strong>je</strong>tuMeđugorju i na ovom razgovoru.Ja zahvalju<strong>je</strong>m vama i moram vam rećida Libanonci jako vole Međugor<strong>je</strong> i sve ljudeovd<strong>je</strong>.12 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong>Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 13

Promišljan<strong>je</strong>Promišljan<strong>je</strong>Očevo milosrđe (IV.)Starozav<strong>je</strong>tna proročka misao o pokori i obraćenju uIvanu Krstitelju ima ne samo svoj vremenski završetak,nego, u nekom smislu, vrhunac i zaokruženost. Za razlikuod kumranske za<strong>je</strong>dnice, koja samo sebe drži v<strong>je</strong>rnimostatkom, a sav ostali narod izgubl<strong>je</strong>nim, Ivan navi<strong>je</strong>štapokoru i poziva na obraćen<strong>je</strong> čitav narod. On traži <strong>je</strong>dnakomi<strong>je</strong>njan<strong>je</strong> nutrine kao i posve jasne konkretne plodovepokore.fra Ivan DugandžićOd etičkog optimizma do posvemašn<strong>je</strong>rezignaci<strong>je</strong>Svim spomenutim prorocima <strong>je</strong>dno <strong>je</strong> za<strong>je</strong>dničko:svi oni još uvi<strong>je</strong>k v<strong>je</strong>ruju u mogućnostčov<strong>je</strong>kova popravka. Mogli bismo u nekomsmislu govoriti o “etičkom optimizmu“.Još uvi<strong>je</strong>k se polazi od toga da čov<strong>je</strong>k moževršiti volju Božju, treba to samo iskreno ht<strong>je</strong>ti.Ipak, iskustva dugih stol<strong>je</strong>ća bila su negativna.Taj optimizam ne samo da se ni<strong>je</strong> potvrdio,nego <strong>je</strong> skrenuo u potpunu “etičkurezignaciju“. Tako se pisac knjige Sirahovenekih sto i pedeset godina pri<strong>je</strong> Krista moraboriti protiv fatalističkog uv<strong>je</strong>renja da <strong>je</strong> igri<strong>je</strong>h od Boga: “Ne reci: Od Boga <strong>je</strong> gri<strong>je</strong>hmoj, <strong>je</strong>r što on mrzi, nikad ne čini. I ne reci:On me zavede, <strong>je</strong>r n<strong>je</strong>mu gr<strong>je</strong>šnici ne trebaju“(Sir 15,11s).A Propov<strong>je</strong>dnik (Kohelet) stotinjak godinapri<strong>je</strong> Siraha donekle otkriva kako <strong>je</strong> moglodoći do takve tvrdn<strong>je</strong> kad s puno pesimizmarazmišlja nad čov<strong>je</strong>kovim stan<strong>je</strong>m:“Razmišljah o svemu tome i shvatih kako sui pravednici i mudraci, s d<strong>je</strong>lima svojim, uBožjoj ruci; i čov<strong>je</strong>k ne razumi<strong>je</strong> ni ljubavi nimržn<strong>je</strong>, i n<strong>je</strong>mu su ob<strong>je</strong> ispraznost. Svima <strong>je</strong>ista kob, pravednomu kao i opakom, čistomi nečistom… <strong>je</strong>dnako dobru kao i grešniku“(Prop 9,1s). On <strong>je</strong> sv<strong>je</strong>dok snažnih previranjau narodu pod ut<strong>je</strong>ca<strong>je</strong>m poganske helenističkemisli i velikog straha od gubl<strong>je</strong>njavlastite samobitnosti.U čemu Propov<strong>je</strong>dnik vidi ispraznost života?On <strong>je</strong> sv<strong>je</strong>dok korupci<strong>je</strong> bogatih i moćnih,potkupljivosti činovnika, sudbine robovaonih koji su nekoć bili bogati i slobodni(usp. Prop 3,16-6,10). N<strong>je</strong>ga životno iskustvouči kako dobra d<strong>je</strong>la ne rađaju nužno srećomi dugim životom, kao što ni zla d<strong>je</strong>la nemajuuvi<strong>je</strong>k za posl<strong>je</strong>dicu kaznu. Ci<strong>je</strong>la knjigazapravo <strong>je</strong> kritika površne religioznosti. Bogosta<strong>je</strong> čov<strong>je</strong>ku neshvatljiv, ako se sve promatrau granicama ovozemnog života. Propov<strong>je</strong>dniktraga za odgovorom koji će dati tekNovi zav<strong>je</strong>t, da će i dobro i zlo biti pravednonagrađeni tek na drugome svi<strong>je</strong>tu.Zaokret s iskustvom sužanjstvaProces razvoja čov<strong>je</strong>kova stava pred Bogom,koji smo nastojali sli<strong>je</strong>diti u Staromezav<strong>je</strong>tu, ima dvi<strong>je</strong> usporedne crte: s obziromna Boga i na n<strong>je</strong>gova obećanja, sve više stupau pozadinu istican<strong>je</strong> po<strong>je</strong>dinačnih Božjihdobročinstava, a u prvi plan izbija sve češćeobećan<strong>je</strong> samog Bož<strong>je</strong>g dolaska i izravnogzahvata u ljudski život; s obzirom na čov<strong>je</strong>ka,proročki zaht<strong>je</strong>v čov<strong>je</strong>ku da bude v<strong>je</strong>ran po<strong>je</strong>dinimBožjim zapovi<strong>je</strong>dima sve više ustupam<strong>je</strong>sta posvemašn<strong>je</strong>m “ponutarn<strong>je</strong>nju“odnosa prema <strong>Bogu</strong>, a nešto kasni<strong>je</strong> i to <strong>je</strong>iščezlo pred obećan<strong>je</strong>m “novog srca, novogsaveza i novog duha“. Tako se inicijativa posvemapomiče od čov<strong>je</strong>ka prema <strong>Bogu</strong>.Glavni nositelj i sv<strong>je</strong>dok takvog razvojaproročke misli <strong>je</strong>st veliki prorok sužanjstvaJeremija. Sam za sebe kaže da ga <strong>je</strong> Bog postavioza “ispitivača ljudskoga srca“ (Jr 6,27).On <strong>je</strong> kroz svoju proročku službu upoznaoda <strong>je</strong> to srce “prkosno i nepokorno“ (5,23),da <strong>je</strong> “opako i zlo“ (7,24; 8,12), da <strong>je</strong> “podmukloi nepopravljivo“ (17,9). Jeremijina spoznajaglede čov<strong>je</strong>kove gr<strong>je</strong>šnosti ide još dal<strong>je</strong>.On dolazi do uv<strong>je</strong>renja kako <strong>je</strong> čov<strong>je</strong>k u tojsvojoj pokvarenosti nemoćan bilo što promi<strong>je</strong>niti,pa se s os<strong>je</strong>ća<strong>je</strong>m tuge obraća <strong>Bogu</strong>:“Znam, Jahve, da put čov<strong>je</strong>ka ni<strong>je</strong> u n<strong>je</strong>govojvlasti, da čov<strong>je</strong>k koji hodi ne može upravljatikorake svo<strong>je</strong>“ (10,23). Zato Jeremija, polazećiprvo od sebe samoga, svu svoju naduokreće prema <strong>Bogu</strong>, moleći: “Obrati me, dase obratim, <strong>je</strong>r ti si, Jahve, Bog moj“ (31,18).Jeremija se u svom proročkom poslanjui u svojoj propovi<strong>je</strong>di ne zadovoljava samonemilosrdnim razotkrivan<strong>je</strong>m gri<strong>je</strong>ha, najavomkazne i pozivom na obraćen<strong>je</strong>, kao štosmo vid<strong>je</strong>li kod klasičnih Izraelovih proroka.On ponire u dubine Bož<strong>je</strong>ga srca i otkriva daIzrael i u svome gri<strong>je</strong>hu osta<strong>je</strong> mil<strong>je</strong>nica Jahvina(11,15). Štoviše, Bog sam trpi zbog gr<strong>je</strong>šnostisvoga naroda. On <strong>je</strong> spreman u svojojdobroti još uvi<strong>je</strong>k ga nazvati “mil<strong>je</strong>nicomsvoga srca“ (12,7). Na toj Božjoj patnji prorokrazvija svoju vlastitu supatnju za svoj narod,koja pods<strong>je</strong>ća na Pavlovu mistiku križa.On ni<strong>je</strong> prorok trijumfalnih usp<strong>je</strong>ha,nego čov<strong>je</strong>k koji se lomi pod teretom nevol<strong>je</strong>svoga naroda, koji nakon početnog opiranjaBož<strong>je</strong>mu pozivu (1,6), os<strong>je</strong>ća oganj usvome srcu (20,9) i sam sebe nudi kao žrtvuza svoj narod. Jeremija predstavlja posvenovo poglavl<strong>je</strong> u starozav<strong>je</strong>tnom obećanjuIsusa Krista. Zbog te n<strong>je</strong>gove spremnostitrp<strong>je</strong>ti za svoj narod mnogi su u onoj zagonetnojp<strong>je</strong>smi o trpećem Sluzi Jahvinu u Deutero-Izaiji(Iz 52,13-53,12) gledali opisanasamog proroka.Nipošto ni<strong>je</strong> slučajno da <strong>je</strong> upravo Jeremijaprvi najavio novi savez koji će Bog sklopitisa svojim narodom: “Zakon ću svoj stavitiu dušu njihovu i upisati ga u srce njihovo.I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. I nećeviše učit drug druga ni brat brata: SpoznajteJahvu! Nego će me svi spoznavati, i malo iveliko…, <strong>je</strong>r ću oprostiti bezakon<strong>je</strong> njihovo igri<strong>je</strong>ha se njihovih neću više spominjati“ (Jr31,31-34). U pitanju <strong>je</strong> očito drukčija stvarnostod one na koju ciljaju stariji proroci kadgovore da će se “Jahve ponovo s<strong>je</strong>titi svogasaveza, koji <strong>je</strong> nekoć sklopio sa svojim narodom“.Jeremija najavlju<strong>je</strong> kako će Bog sklopitiposve novi savez, ali će pritom mnogo dubl<strong>je</strong>zahvatiti u ljudsko srce i stvoriti uv<strong>je</strong>te dačov<strong>je</strong>k može ostati v<strong>je</strong>ran tom savezu. Bog ćesam izići u susret ljudskoj nemoći pred gri<strong>je</strong>homi nemoguće učiniti mogućim. Tu se većnasluću<strong>je</strong> duh Novoga zav<strong>je</strong>ta.U ostvarenju kral<strong>je</strong>vstvaBož<strong>je</strong>ga Isus ne računa ni sčim što dolazi od čov<strong>je</strong>ka,osim n<strong>je</strong>gove poslušnosti.Zašto? Naj<strong>je</strong>dnostavni<strong>je</strong>rečeno, Isus na čov<strong>je</strong>kovojstrani pretpostavlja nekuzlu predispoziciju koja gačini nesposobnim za to.Ivan KrstiteljStarozav<strong>je</strong>tna proročka misao o pokorii obraćenju u Ivanu Krstitelju ima ne samosvoj vremenski završetak, nego, u nekomsmislu, vrhunac i zaokruženost. Za razlikuod kumranske za<strong>je</strong>dnice, koja samo sebedrži v<strong>je</strong>rnim ostatkom, a sav ostali narod izgubl<strong>je</strong>nim,Ivan navi<strong>je</strong>šta pokoru i poziva naobraćen<strong>je</strong> čitav narod. On traži <strong>je</strong>dnako mi<strong>je</strong>njan<strong>je</strong>nutrine kao i posve jasne konkretneplodove pokore. Predstavnicima po<strong>je</strong>dinihstaleža, na njihovo pitan<strong>je</strong> što im <strong>je</strong> činiti,Ivan da<strong>je</strong> vrlo jasan konkretan sav<strong>je</strong>t da pov<strong>je</strong>renuim službu vrše tako da se u njihovimpostupcima može prepoznati pokoromi obraćen<strong>je</strong>m promi<strong>je</strong>n<strong>je</strong>no mišl<strong>je</strong>n<strong>je</strong>.Ivan, doduše, pri<strong>je</strong>ti sudom odmazdeBož<strong>je</strong>, ali u n<strong>je</strong>govoj poruci ipak prevladavaobećan<strong>je</strong> dolaska kral<strong>je</strong>vstva Bož<strong>je</strong>ga, štosvima otvara perspektivu spasenja. N<strong>je</strong>govasredišnja misao sažeta <strong>je</strong> u rečenici: “Obratitese <strong>je</strong>r blizu <strong>je</strong> kral<strong>je</strong>vstvo nebesko“ (Mt3,2). Zbog najavl<strong>je</strong>nog dolaska kral<strong>je</strong>vstvanebeskog na obraćen<strong>je</strong> nisu pozvani samogr<strong>je</strong>šnici, nego i pravednici. I oni se morajumi<strong>je</strong>njati kako bi postali dostojni dolaskate nove Bož<strong>je</strong> stvarnosti. A kršten<strong>je</strong> vodom,ko<strong>je</strong> Ivan di<strong>je</strong>li na Jordanu, samo <strong>je</strong>izvanjska potvrda čov<strong>je</strong>kove spremnostida prihvati poziv na obraćen<strong>je</strong>.Isusov poziv na pokoru iobraćen<strong>je</strong>Budući da <strong>je</strong> i Isus primiokršten<strong>je</strong> od Ivana, n<strong>je</strong>govnastup i n<strong>je</strong>govu propovi<strong>je</strong>dmožemoSnimila Lidija Parissmatrati nastavkom onoga što <strong>je</strong> Ivan započeo.I u Isusa <strong>je</strong> prepoznatljiva urgentnost ineodgodivost, ali u drugi plan stupa istican<strong>je</strong>srdžbe Bož<strong>je</strong>. U n<strong>je</strong>govoj propovi<strong>je</strong>di <strong>je</strong>dinimotiv čov<strong>je</strong>kova obraćenja <strong>je</strong>st kral<strong>je</strong>vstvoBož<strong>je</strong> ko<strong>je</strong> <strong>je</strong> tu i na ko<strong>je</strong> čov<strong>je</strong>k nipošto ne bismio ostati ravnodušan. Isusova poruka <strong>je</strong>stporuka spasenja kao nezaslužena dara kojiBog bezuv<strong>je</strong>tno daru<strong>je</strong>. Spasen<strong>je</strong> se ne možepostići v<strong>je</strong>rnošću Zakonu, kako su to naglašavalifarizeji, već samo poniznim prihvaćan<strong>je</strong>miz Bož<strong>je</strong> ruke.To <strong>je</strong> prepoznatljivo iz Markove vrlo kratkerečenice u koju <strong>je</strong> sažeo Isusov poziv:“Obratite se i v<strong>je</strong>rujte Radosnoj vi<strong>je</strong>sti!“ (Mk1,15). Čov<strong>je</strong>k ima razloga obratiti se <strong>Bogu</strong>,<strong>je</strong>r se Bog posve okrenuo k n<strong>je</strong>mu. Teološkiizraženo, to znači: U Isusovoj poruci etičkizaht<strong>je</strong>v čov<strong>je</strong>ku dolazi tek nakon što mu<strong>je</strong> navi<strong>je</strong>šteno spasen<strong>je</strong>, on logično izrastaiz n<strong>je</strong>ga. Čov<strong>je</strong>ku <strong>je</strong> Bog omogućioono što od n<strong>je</strong>ga očeku<strong>je</strong>.U ostvarenju kral<strong>je</strong>vstva Bož<strong>je</strong>ga Isus neračuna ni s čim što dolazi od čov<strong>je</strong>ka, osimn<strong>je</strong>gove poslušnosti. Zašto? Naj<strong>je</strong>dnostavni<strong>je</strong>rečeno, Isus na čov<strong>je</strong>kovoj strani pretpostavljaneku zlu predispoziciju koja ga čininesposobnim za to. Čov<strong>je</strong>k nema svo<strong>je</strong> pravednostikojom bi se mogao svid<strong>je</strong>ti <strong>Bogu</strong>,nego <strong>je</strong> treba primiti iz Bož<strong>je</strong> ruke. On trebabiti opravdan. To potvrđu<strong>je</strong> Isusova ri<strong>je</strong>čiz Govora na gori: “Ako vi, premda zli, možetedavati d<strong>je</strong>ci svojoj dobre darove, koliko ćeviše Otac vaš nebeski dati dobra onima kojiga mole!“ (Mt 7,11). Dakako, taj Isusov govorne smi<strong>je</strong>mo uzeti apsolutno, <strong>je</strong>r bismomorali zaključiti da su pri<strong>je</strong> n<strong>je</strong>ga svi ljudibili zli i da se nitko ni<strong>je</strong> spasio.Ri<strong>je</strong>č <strong>je</strong> o naličju Isusova shvaćanja apsolutneBož<strong>je</strong> spremnosti da spasen<strong>je</strong> daru<strong>je</strong>svima. U tom slučaju sve ljudske mogućnostizapravo su nemogućnosti, a ignoriran<strong>je</strong>Bož<strong>je</strong> dobrote <strong>je</strong>dini <strong>je</strong> pravi problemi <strong>je</strong>dino zlo. Ni<strong>je</strong> Isus kritiziraoetiku farizeja, kojoj se zapravo ni<strong>je</strong>imalo što prigovoriti, nego njihovoignoriran<strong>je</strong> Bož<strong>je</strong> vol<strong>je</strong>da svima bude dobar.(Nastavlja se)14 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong> Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 15

Fran<strong>je</strong>vačka mariološka misao i pobožnostFran<strong>je</strong>vačka mariološka misao i pobožnostIvan Duns ŠkotGlede v<strong>je</strong>re, Škot smatrakako <strong>je</strong> za teologa bitnoda mu i v<strong>je</strong>ra budeoživl<strong>je</strong>na ljubavlju – fidescaritate formata – <strong>je</strong>rsamo tada može imatiteološku mudrost, bitimudar. Tu Škot stiže doKrista te drži, kad <strong>je</strong> ri<strong>je</strong>čo slavi Kristovoj, kako mu<strong>je</strong> draže pret<strong>je</strong>rati negopomanjkati u slavi kojuKristu dugu<strong>je</strong> – ako bizbog neznanja morao u<strong>je</strong>dno od dvoga upasti.Ivan Duns Škot (oko 1266. – 1308.), fran<strong>je</strong>vački blaženik, rođen u Dunsu u Škotskoj aumro u n<strong>je</strong>mačkom Kölnu. Najpri<strong>je</strong> oxfordski, a potom pariški student – gd<strong>je</strong> kasni<strong>je</strong>posta<strong>je</strong> i glasovitim profesorom. U povi<strong>je</strong>sti teologi<strong>je</strong> Škot <strong>je</strong> poznat kao “profin<strong>je</strong>n imarijanski naučitelj“, a u fran<strong>je</strong>vačkoj tradiciji kao oštroumni usavršavatelj fran<strong>je</strong>vačketeološke misli koja <strong>je</strong> započela sa sv. Bonaventurom. U svom teološkom opusu osobitose zanimao za bogoslovne rasprave, poznate Sentenci<strong>je</strong> Petra Lombardskoga, a zanašu temu važna <strong>je</strong> n<strong>je</strong>gova obrana i svesrdno promican<strong>je</strong> istine o Bezgr<strong>je</strong>šnom začećuBlažene D<strong>je</strong>vice Mari<strong>je</strong>. Znamo da će to učen<strong>je</strong> biti proglašeno dogmom Crkve stol<strong>je</strong>ćimakasni<strong>je</strong>, tek 1854. godine. Blaženim će ga proglasiti papa Ivan Pavao II. 20. ožujka1993., rekavši da <strong>je</strong> Škot bio “radosni nav<strong>je</strong>stitelj ut<strong>je</strong>lovl<strong>je</strong>ne Ri<strong>je</strong>či i branitelj Marijinabezgr<strong>je</strong>šnog začeća“.fra Mil<strong>je</strong>nko ŠtekoŠkot naučava da formalni cilj bogoslovlja,teologi<strong>je</strong> ne može biti samoznanstveno obogaćen<strong>je</strong>, <strong>je</strong>r bi tadateologija obuhvaćala samo <strong>je</strong>dan diočov<strong>je</strong>ka, n<strong>je</strong>govu umnu sposobnost. No teologijaobuhvaća čitavoga čov<strong>je</strong>ka i sm<strong>je</strong>rapreobraziti n<strong>je</strong>govu nutrinu. Zato <strong>je</strong> nužnonutarn<strong>je</strong> obrazovan<strong>je</strong>, odnosno osposobljavan<strong>je</strong>za teološku misao na osobnom planu,i to uz molitvu, bdi<strong>je</strong>n<strong>je</strong> i post koji će čov<strong>je</strong>kausavršiti za tu nutarnju spoznaju Boga,ili još zorni<strong>je</strong>: za ljubav prema <strong>Bogu</strong>, obuhvaćajućitako čitav spoznajno-d<strong>je</strong>lotvorniob<strong>je</strong>kt. Sli<strong>je</strong>dom toga, sva se naša dobrad<strong>je</strong>la konačno svode na volju i ljubav (usp.Opus Oxoniense, Prol. qu. 4. n. 18.,42.).Praksa kod Škota označu<strong>je</strong> čin slobodnevol<strong>je</strong>. Ljubav <strong>je</strong> praksa u najsavršeni<strong>je</strong>mobliku. Bog <strong>je</strong> kao najviši predmet spozna<strong>je</strong>spoznatljiv (cognoscibilis), a kao spoznatljivtakođer dohvatljiv (attingibilis) d<strong>je</strong>lovan<strong>je</strong>m,dakle praksom, tj. ljubavlju. On <strong>je</strong>operabilan (operabilis), što znači da <strong>je</strong> dohvatljivd<strong>je</strong>lovan<strong>je</strong>m ko<strong>je</strong> se zove ljubav.Teologija kristocentrizmai predodređenjaA glede v<strong>je</strong>re, Škot smatra kako <strong>je</strong> zateologa bitno da mu i v<strong>je</strong>ra bude oživl<strong>je</strong>naljubavlju – fides caritate formata – <strong>je</strong>rsamo tada može imati teološku mudrost,biti mudar. Tu Škot stiže do Krista te drži,kad <strong>je</strong> ri<strong>je</strong>č o slavi Kristovoj, kako mu <strong>je</strong>draže pret<strong>je</strong>rati nego pomanjkati u slavikoju Kristu dugu<strong>je</strong> – ako bi zbog neznanjamorao u <strong>je</strong>dno od dvoga upasti. Škotova<strong>je</strong> teologija izrazito kristocentrična. A utoj kristocentričnosti osobitost čini n<strong>je</strong>govnauk o predodređenju.Ukratko možemo sažeti n<strong>je</strong>govo gledišteovako: najpri<strong>je</strong> <strong>je</strong> predodređena najvećaslava, <strong>je</strong>r <strong>je</strong> <strong>Bogu</strong> bila nakana da nekunarav (izvan svo<strong>je</strong>) uzvisi na najveću slavu.U tom pravcu on iščitava Ut<strong>je</strong>lovl<strong>je</strong>n<strong>je</strong>:moguće <strong>je</strong> Kristovo predodređen<strong>je</strong> i moguće<strong>je</strong> da bude Sin Božji. Rastumačio <strong>je</strong>odnos naravi i osobe, slave i u<strong>je</strong>din<strong>je</strong>nja.Logikom dokazu<strong>je</strong> kako se predodređen<strong>je</strong>može protezati i kako se uistinu protežei na <strong>je</strong>dno i na drugo. U tom promišljanju,Škot drži kako Kristovo ut<strong>je</strong>lovl<strong>je</strong>n<strong>je</strong>ne zahti<strong>je</strong>va nužno ljudski pad – pobijajućimišl<strong>je</strong>n<strong>je</strong> onih koji tvrde da se Sin Božjine bi nikad ut<strong>je</strong>lovio da Adam ni<strong>je</strong> sagri<strong>je</strong>šio.Krist ni<strong>je</strong> predodređen zbog gri<strong>je</strong>haAdamova, <strong>je</strong>r <strong>je</strong> predodređen ne samo zaslavu, nego za najveću slavu – drži on. Bog,kao Prvi Tvorac i zadnja svrha (u smisluoperationes Dei ad extra), <strong>je</strong> sama Dobrota,Dobro. A Dobro se, po naravi, širi (Bonumest diffusivum sui). Dobro se nastojina druge preliti, saopćiti. Bog <strong>je</strong> najvećei najsavršeni<strong>je</strong> dobro, zato i nastoji da senajvećma saopći. Dakle, Bog se saopću<strong>je</strong>izvan sebe, i to zato da i druge učini dionicimasvoga blaženstva, a ne da povećasvo<strong>je</strong> blaženstvo, <strong>je</strong>r <strong>je</strong> neizm<strong>je</strong>rno blažen.Ljubav ga <strong>je</strong> potakla da stvara. Bog <strong>je</strong>stvarajuća, svemoguća i svemoćna Ljubav(usp. Balić, Theologiae Marianae elementaJ. Duns Scoti).Uv<strong>je</strong>ren u ono štonaučava, Škot slavuMarijinu neumorno širi uškolama gd<strong>je</strong> poučava, ane nedostaju ni prim<strong>je</strong>ripropovi<strong>je</strong>di kojima dopiredo srca priprostogakršćanskog puka – koji, nakraju, to najbol<strong>je</strong> razumi<strong>je</strong>svojom <strong>je</strong>dnostavnomv<strong>je</strong>rom.MariologijaŠkot se oslanja na tvrdn<strong>je</strong> sv. Augustina(iznesene u: De natura et gratia), oslušku<strong>je</strong>i prepozna<strong>je</strong> os<strong>je</strong>ćaj pobožnoga kršćanskogpuka, pokušava osluhnuti i sav nauk tradici<strong>je</strong>,držeći se one osnovne voluntarističkezamisli o gri<strong>je</strong>hu. Potom razluču<strong>je</strong> općenitunarav i individualizaciju po<strong>je</strong>dinaca, stvaranauk o postupnom uzlazu predodređenja,da bi pristigao do nauka o Bezgr<strong>je</strong>šnomzačeću Marijinu. To će, po<strong>je</strong>dnostavl<strong>je</strong>no,izraziti ovako: Bog <strong>je</strong> to mogao učiniti. Dolikovalose da Bog-Čov<strong>je</strong>k uzme za Majkusamo Neoskvrn<strong>je</strong>nu D<strong>je</strong>vicu. Iz toga zaključu<strong>je</strong>:tako <strong>je</strong> i učinio.Valja napomenuti kako <strong>je</strong> ovaj <strong>je</strong>dnostavnisilogizam plod naknadnih studijaŠkotove misli. Naime, još <strong>je</strong> naš najpoznatijiškotist, Karlo Balić, iznio tezu po kojoj<strong>je</strong> samo Ordinatio izvorno Škotovo d<strong>je</strong>loko<strong>je</strong> govori o Predodređenju, a Škot ga<strong>je</strong> ili napisao ili diktirao, a Reportaci<strong>je</strong> suspisi Škotovih učenika na temelju Škotovihpredlekcija. Zato <strong>je</strong> trebalo naknadnimproučavan<strong>je</strong>m prov<strong>je</strong>riti mogućnost kojase u povi<strong>je</strong>sti znala događati – da su učenicičesto iskrivljivali nauk svojih učitelja.Nakon mnogobrojnih proučavanja Škotističkekomisi<strong>je</strong> u Rimu, danas možemo<strong>je</strong>dnostavni<strong>je</strong> pratiti Škotovu misao.U tom duhu, danas jasno vidimo kakoon ne nalazi poteškoće, kao drugi velikiteolozi i naučitelji pri<strong>je</strong> i posli<strong>je</strong> n<strong>je</strong>ga, ubezizuzetnom Otkupl<strong>je</strong>nju svih ljudi, pa iD<strong>je</strong>vice Mari<strong>je</strong>. On dokaze usm<strong>je</strong>ru<strong>je</strong> naOtkupl<strong>je</strong>n<strong>je</strong> i tvrdi da <strong>je</strong> Majka Božja radipredviđenih zasluga Kristovih postala prvicvi<strong>je</strong>t Otkupl<strong>je</strong>nja. Na Mariju se unapri<strong>je</strong>dizlila neizm<strong>je</strong>rna vri<strong>je</strong>dnost krvi N<strong>je</strong>zinaSina i sačuvala <strong>je</strong> od istočne ljage gri<strong>je</strong>ha.Dakle, po Škotovu nauku Marijino <strong>je</strong> Otkupl<strong>je</strong>n<strong>je</strong>savršeni<strong>je</strong> od našega, <strong>je</strong>r smo misvi zaslugama Kristovim od gri<strong>je</strong>ha očišćeni,a Marija <strong>je</strong> sačuvana (usp. Opus OxonienseII, d. 32q.u.). Glede mišl<strong>je</strong>nja kakoovakav stav možda umanju<strong>je</strong> Kristovu <strong>je</strong>dinstvenosti <strong>je</strong>dincatost otkupl<strong>je</strong>nja, Škotodgovara kako <strong>je</strong>, upravo zbog ove posebnosti,Krist Mariji bio potrebniji negobilo komu drugom (usp. Opus OxonienseIII, d.3q.1). U istom duhu i s istim znanstvenimžarom obrađene su i n<strong>je</strong>gove tezeo Marijinu Uznesenju na Nebo. Uv<strong>je</strong>ren uono što naučava, Škot slavu Marijinu neumornoširi u školama gd<strong>je</strong> poučava, a nenedostaju ni prim<strong>je</strong>ri propovi<strong>je</strong>di kojimadopire do srca priprostoga kršćanskogpuka – koji, na kraju, to najbol<strong>je</strong> razumi<strong>je</strong>svojom <strong>je</strong>dnostavnom v<strong>je</strong>rom.16 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong>Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 17

MeditacijaMeditacijaPut do životne srećeSreća ni<strong>je</strong> sazdana samo od li<strong>je</strong>pih trenutaka. Sreća <strong>je</strong>mnogo više od toga, nju čine i one strane naših životako<strong>je</strong> smatramo lošima, ona <strong>je</strong> život sam. U sreću spadaju inaša osobna trpl<strong>je</strong>nja i naše osobne tame. Ovamo spadajui krize i neusp<strong>je</strong>si. Nema sreće bez boli, kao što ne postojini ljubav bez straha od gubitka. Trebamo obo<strong>je</strong> pripustiti usvoj život i ne zatvarati se ni pred čim.s. Dominika AnićGodišnja nam doba, svako na svojnačin, donose mnoštvo razloga zadivl<strong>je</strong>n<strong>je</strong> i život u punini.L<strong>je</strong>to <strong>je</strong>, i prirodno <strong>je</strong> očekivatipuno sunca i boravka u prirodi, puno uživanjau godišn<strong>je</strong>m odmoru, putovanjima i druženjima.Svaka <strong>je</strong> situacija i svako vri<strong>je</strong>me prigodada naučimo nešto novo o smislu našegavlastitog života. Kao što se ni l<strong>je</strong>to ne sastojisamo od sunčanih dana, tako se ni naš životne sastoji samo od li<strong>je</strong>pih trenutaka. Ima <strong>je</strong>dnastara kalendarska izreka koja nas potiče napozitivno razmišljan<strong>je</strong>, a koja glasi: “Čini kaosunčani sat, broji samo li<strong>je</strong>pe sate“.Učiti iz prirodeNaš život nipošto ni<strong>je</strong> tek sumorno preli<strong>je</strong>van<strong>je</strong>dana ili pak duga, hladna i dosadnazima. Svatko od nas zasigurno pozna<strong>je</strong> razdobljakad se os<strong>je</strong>ćamo usklađeni sa svime. Svojživot doživljavamo kao dio <strong>je</strong>dne velike životnec<strong>je</strong>line, dio pupanja i cv<strong>je</strong>tanja, dio <strong>mir</strong>isai raskošnih boja, dio valovlja i plavetnila, diosunca i topline, dio preli<strong>je</strong>pih zlatnih boja...Ali isto tako znamo da naš život pozna<strong>je</strong> i olu<strong>je</strong>,iznenadna naoblačenja i nevremena.Pozitivno razmišljan<strong>je</strong> o ciklusu našegaživota, o prirodnim zadanostima, može bitivrlo bitno i korisno, ali također može i krivotvoritistvarnost. Pogotovo to može biti opasnodanas, kad smo naprosto svi pritisnutiprevelikim očekivanjima i željom za usp<strong>je</strong>hompo svaku ci<strong>je</strong>nu. Neki nam tada sugerirajuda će sve dobro završiti ako budemopozitivno razmišljali, da će usp<strong>je</strong>h tada bezuv<strong>je</strong>tnostići. A kad se tako ipak ne dogodi,nastaju lomovi, razočaranja i čov<strong>je</strong>k tadazna “puknuti“. Možda smo to i sami iskusili,a možda imamo prigodu s “raspuklim“ ljudimaživ<strong>je</strong>ti u vlastitoj obitelji, za<strong>je</strong>dnici ili naradnome m<strong>je</strong>stu. Ako naivno pomislimo da<strong>je</strong> dovoljno samo pozitivno mišl<strong>je</strong>n<strong>je</strong> a ne irealan pogled na sebe, onda nas to može odvestiu svo<strong>je</strong>vrsno sl<strong>je</strong>pilo za vlastitu životnustvarnost i strovaliti u provaliju-.Nerealan stav o sebi ni<strong>je</strong> u skladu s našimčov<strong>je</strong>štvom. On skriva naše loše stranei ne da im da dođu do ri<strong>je</strong>či, a veliča i uzdižesamo naše dobre strane. Onda se dogodida nam se one zanemarene “osvećuju“ i tadanastaju teški konflikti i nesnalaženja, osude inervoze, os<strong>je</strong>ćaji krivn<strong>je</strong> i provale bi<strong>je</strong>sa, raznib<strong>je</strong>govi i odbacivanja. I jake i slabe stranenaša su životna stvarnost. Potrebno <strong>je</strong> naćiravnotežu. Jer, stavljan<strong>je</strong>m “ružičastih naočala“na oči, ne mi<strong>je</strong>njamo svoju stvarnost.Samo su čist pogled i hrabro suočen<strong>je</strong> sa životnomstvarnosti ispravan put ka istinskojprilici za učen<strong>je</strong> sreće.Čežnja za punim životomU životu imamo različite čežn<strong>je</strong>. One najautentični<strong>je</strong>su čežnja za usp<strong>je</strong>hom i čežnjaza srećom. Svatko od nas želi biti sretan. Oddavnina su ljudi ht<strong>je</strong>li posve jasno odreditišto čov<strong>je</strong>ka vodi k sreći, k dobrom i punomživotu. Grci su poznavali tri “ri<strong>je</strong>či“ ili tri odnosapotrebna za sreću.Prvi <strong>je</strong> odnos prema našoj unutarnjosti,prema božanskom području u nama ili premaanđelu koji prati našu dušu dok se krećemou t<strong>je</strong>lesnom obličju. Ako u sebi izgradimodobar odnos prema svojoj duši i premabožanskoj <strong>je</strong>zgri koja <strong>je</strong> nastanju<strong>je</strong>, možemosebe nazivati sretnim ljudima.Život se ne odvija glatkosamo zato što smoodlučili o n<strong>je</strong>mu pozitivnorazmišljati. Naš životuključu<strong>je</strong> i bol i patnju, itrpl<strong>je</strong>n<strong>je</strong> i nesreću, i bolesti gubitak dragih ljudi.Drugi <strong>je</strong> odnos prema vlastitoj zadanojstvarnosti u kojoj živimo, mičemo se i <strong>je</strong>smo.Odnos prema “krišci“ naše vlastite srećekoja nam <strong>je</strong> dana u običnostima naše svakidašnjice.Kroz odnose s našim najbližima,u raznim susretima, razgovorima, li<strong>je</strong>pomvremenu, novim spoznajama...Treći odnos bio bi odnos svakog po<strong>je</strong>dincasa samim sobom, po<strong>mir</strong>enost s vlastitimživotom ali i sloboda od svake navezanosti,počinak u samima sebi. Za ovosu potrebni čvrsti životni stavovi, koji nampomažu da se uskladimo sa samima sobomi sa svojom istinskom biti. Pritomtrebamo biti sv<strong>je</strong>sni da <strong>je</strong> to proces kojitra<strong>je</strong> ci<strong>je</strong>li život i da se to ne postiže negd<strong>je</strong>izvan naše stvarnosti, ove sadašn<strong>je</strong> kakvagod ona <strong>je</strong>st, niti na nekom drugom radnomm<strong>je</strong>stu, niti s drugačijim ljudima. Tose ne postiže nikakvim trikovima niti nabrzinu, kako nam se često sugerira u po<strong>je</strong>dinimknjigama ili medijima. Naša nam<strong>je</strong> životna stvarnost velika prilika da živimoživot u punini i da zbog toga budemosretni.Nikada se ne oslanjajmo na svoju, počesto krhku anekada i lažnu sigurnost, <strong>je</strong>r i kad pomislimo da smoprošli nekakva teška iskušenja i da <strong>je</strong> vri<strong>je</strong>me za predahu spokoju, dođe uvi<strong>je</strong>k nešto novo, nekada i mnogoteže od onoga što smo proživ<strong>je</strong>li.Naravno da pojam sreće ne doživljavamosvi <strong>je</strong>dnako i da bi se i o tome dalo dostagovoriti. Jer se može dogoditi da od silnečežn<strong>je</strong> za srećom postanemo nesretni ili da,bezglavo trčeći za srećom, promašimo istinskiživot, svoj život, a da živimo nečiji tuđi,u zamišl<strong>je</strong>nom, imaginarnom svi<strong>je</strong>tu za kojimčeznemo.Unutarnji stavSreća pretpostavlja unutarnji stav, stavkoji dopušta da se bude obdaren i stav zahvalnostiza ono što primamo od ljudi iBoga. I sreća <strong>je</strong> moguća <strong>je</strong>dino onda akonaučimo prihvaćati c<strong>je</strong>lovitost svoga živo-ta, ne neke is<strong>je</strong>čke, ne praveći nikakvu selekcijuali postavljajući l<strong>je</strong>stvicu važni<strong>je</strong>ga.U svakom slučaju, sreća ni<strong>je</strong> sazdana samood li<strong>je</strong>pih trenutaka. Sreća <strong>je</strong> mnogo više odtoga, u nju spadaju i one strane naših životako<strong>je</strong> smatramo lošima, ona <strong>je</strong> život sam. Tuspadaju i naša osobna trpl<strong>je</strong>nja i naše osobnetame. Ovamo spadaju i krize i neusp<strong>je</strong>si.Nema sreće bez boli, kao što ne postojini ljubav bez straha od gubitka. Trebamoobo<strong>je</strong> pripustiti u svoj život i ne zatvarati seni pred čim. Jer, ako se uklanjamo boli, doćiće vri<strong>je</strong>me kad to više ne ćemo moći činiti ibol će nas zateći nespremne. Život se ne odvijaglatko samo zato što smo odlučili o n<strong>je</strong>mupozitivno razmišljati. Naš život uključu<strong>je</strong>i bol i patnju, i trpl<strong>je</strong>n<strong>je</strong> i nesreću, i bolesti gubitak dragih ljudi.Sve što nas snađe izvana i iznutra strovalju<strong>je</strong>nas u krizu i poziva da u svome životuračunamo i na n<strong>je</strong>gove tamne strane kao sastavnidio životne sreće. I nikada se ne oslanjajmona svoju, počesto krhku a nekada ilažnu sigurnost, <strong>je</strong>r i kad pomislimo da smoprošli nekakva teška iskušenja i da <strong>je</strong> vri<strong>je</strong>meza predah u spokoju, dođe uvi<strong>je</strong>k neštonovo, nekada i mnogo teže od onoga štosmo proživ<strong>je</strong>li. Uvi<strong>je</strong>k se nešto poremeti, životnam donese toliko toga nepredviđenog ipoziva nas da se uvi<strong>je</strong>k iznova odluču<strong>je</strong>mo,da uđemo u taj proces svo<strong>je</strong>vrsne preobrazbeu borbi za svoju životnu sreću. Da zadržimokakvu-takvu ravnotežu, da se oslonimona siguran unutarnji stav i na duhovnustvarnost u nama. U konačnici, da se oslonimona Boga koji <strong>je</strong> gospodar i darovateljnašega života. A to <strong>je</strong> najsigurniji oslonac zanašu životnu građevinu. Put do sreće ipak <strong>je</strong>uvi<strong>je</strong>k samo put, a ne tvrđava u kojoj smo setobože zatvorili i osigurali.Snimilia Lidija Paris18 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong> Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 19

29. obl<strong>je</strong>tnica u sliciSnimili Lidija Paris, foto Đani i ICMMSnimila Lidija Paris

Iz života CrkveIz života CrkveNapadaj na srce same Crkve,na svećenike i svećeništvoOd samih početaka svi<strong>je</strong>t <strong>je</strong> najavio rat Crkvi i on se i danas pred našim očima odvija. I u samoj Crkvi imamoci<strong>je</strong>lu vojsku petokolonaša i suradnika koji su marni na d<strong>je</strong>lu rušenja Crkve u samoj Crkvi. Na sveučilištima,među profesorima, koji uglas podižu glas protiv dosadašn<strong>je</strong>ga oblika <strong>dušo</strong>brižništva, protiv svećenika i svećeništva,protiv celibata, zbog nekolicine onih koji su zablud<strong>je</strong>li, zastranili, ogri<strong>je</strong>šili se o malol<strong>je</strong>tnike ili pakd<strong>je</strong>cu. Zaboravljajući istodobno da se preko devedeset posto tih sluča<strong>je</strong>va događa u krugu obitelji, međuobiteljskim zidovima, da ima toliko zlostavljanja među športašima i njihovim trenerima, a da čak ni <strong>je</strong>danpostotak ne otpada na službenike Crkve. Prema toj logici trebalo bi dokinuti obitelj, brak, što zapravo neki inam<strong>je</strong>ravaju u svojim krajn<strong>je</strong> slobodoumnim stajalištima. O čemu <strong>je</strong> zapravo ri<strong>je</strong>č?fra Tomislav PervanSvi<strong>je</strong>t zapravo više ne želi posvećene, zaređenesvećenike. Želi imati svećenice,želi đakonise, želi žene na župama,kao voditel<strong>je</strong> župnih za<strong>je</strong>dnica. Danasna Zapadu nema ekumenskoga razgovora ukome protestanti ne ističu nadmoć svo<strong>je</strong> za<strong>je</strong>dnicenaspram, prema njihovu poimanju, srednjov<strong>je</strong>kovnihpredodžaba Katoličke Crkve. Uprotestanata žene vode župe, žene su biskupin<strong>je</strong>,to <strong>je</strong> naravno. Homoseksualci se uvode ucrkvene službe, pa čak i kao anglikanski biskupi.Svi oni žele <strong>je</strong>dno: da se i Katolička Crkvarefor<strong>mir</strong>a prema uzoru od pri<strong>je</strong> pet stol<strong>je</strong>ća.Stoga traže: Dajte nam zaređene žene, đakonise,svećenice, biskupin<strong>je</strong> pa i papise. Dajte nambarem ožen<strong>je</strong>ne muževe kao župnike, svećenike.To bi bio prvi klin u katoličkom poimanjuslužba i služenja u Crkvi. Ožen<strong>je</strong>ni svećenik,zaređenik, trebao bi (po)služiti kao trojanskikonj za naše ‘napredne’ reformatore koji želeiz<strong>je</strong>dnačiti Crkvu sa svi<strong>je</strong>tom, kako bi baremdonekle postigli ono što odavna imamo kodprotestanata, ili pak u emancipaciji žena. Trebato učiniti pravilom i običa<strong>je</strong>m i u KatoličkojCrkvi. I već u svojim glavama ti po<strong>je</strong>dincimaštaju kako bi, kad bi kler bio sastavl<strong>je</strong>n odmuškaraca i žena, u idealnom slučaju, na paritetnojosnovi, nestalo spolnoga zlostavljanjako<strong>je</strong> puni medijske stupce, ili ga više uopće nebi bilo u ovolikoj m<strong>je</strong>ri.Te pak ‘stručnjake’ za sluča<strong>je</strong>ve pedofili<strong>je</strong>uopće ni<strong>je</strong> briga što se u preko 90 posto sluča<strong>je</strong>vazlostavljanja odvijaju unutar obitelji, dakle,počinitelji nisu celibateri koji žive u beženstvu.Njih to ne zanima. Glavno <strong>je</strong> da <strong>je</strong> to izvrsnogradivo u borbi protiv katoličkoga svećeništva.Ti sluča<strong>je</strong>vi zlostavljanja u Crkvi njima su samidar neba, upravo kao što <strong>je</strong> za <strong>je</strong>dnu n<strong>je</strong>mačkubiskupinju koja <strong>je</strong> morala odstupiti sa svo<strong>je</strong>službe <strong>je</strong>r ju <strong>je</strong> policija uhvatila naskroz pijanuza upravljačem vozila, pilula protiv začeća‘dar samoga Boga’. Međutim, borba protiv katoličkogasvećenstva daleko <strong>je</strong> starija od trenutnekampan<strong>je</strong> koja se širi ci<strong>je</strong>lim svi<strong>je</strong>tom. Naime,rodozačetnik te kampan<strong>je</strong> <strong>je</strong> sami MartinLuther, glavni reformator u 16. stol<strong>je</strong>ću.Svećenik ili voditelj župne za<strong>je</strong>dniceKao što znamo, Luther <strong>je</strong> dokinuo svećeništvo.To <strong>je</strong> bila n<strong>je</strong>gova izričita želja. Za to <strong>je</strong> imaosvo<strong>je</strong> teološke razloge. Naime, u svome tumačuKristove žrtve na križu došao <strong>je</strong> na ideju kako<strong>je</strong> za Crkvu dovoljno ono što <strong>je</strong> za nas Krist nakrižu učinio, kako <strong>je</strong> dovoljna n<strong>je</strong>gova <strong>je</strong>dincatažrtva zadovoljštine za gri<strong>je</strong>he te kako nakon teKristove žrtve ne može biti više nikakvih opravdanihžrtava u Crkvi Kristovoj. Ako nema žrtvei žrtava, onda <strong>je</strong> suvišno i svećeništvo ko<strong>je</strong> ćeprinositi žrtve. Svećenike trebaju zami<strong>je</strong>niti propov<strong>je</strong>dniciili akademici, obrazovani po<strong>je</strong>dinci.Luther <strong>je</strong> dokinuo misnu žrtvu, a euharistija setreba slaviti samo kao sakrament.Za razliku od takva poimanja trebamo imatina umu da <strong>je</strong> u Katoličkoj Crkvi, s <strong>je</strong>dne strane,Misa žrtva, sacrificium a, s druge strane, ona <strong>je</strong>i sakrament. Kao žrtva euharistija <strong>je</strong> čin Crkveu kojoj Krist sam d<strong>je</strong>lu<strong>je</strong> kao svećenik te se prinosi<strong>Bogu</strong> ugodna žrtva. Kao sakrament euharistija<strong>je</strong> čin Crkve u kojoj se v<strong>je</strong>rnicima i članovimaCrkve di<strong>je</strong>le plodovi Kristove žrtve.Kod luterana spomen Posl<strong>je</strong>dn<strong>je</strong> večere slavise isključivo kao sakrament u službi čov<strong>je</strong>ka.Za slavl<strong>je</strong>n<strong>je</strong> večere Gospodn<strong>je</strong> ne treba svećenika.Dok se prema nauku Katoličke Crkveu svećeničkom ređenju pod<strong>je</strong>lju<strong>je</strong> po<strong>je</strong>dincimaovlast, punomoć izgovarati Kristove ri<strong>je</strong>či“Ovo <strong>je</strong> mo<strong>je</strong> Ti<strong>je</strong>lo”, i “Ovo <strong>je</strong> <strong>moja</strong> Krv”, nadprilikama kruha i vina, prema Lutheru svaki<strong>je</strong> v<strong>je</strong>rnik opunomoćen snagom krštenja izgovaratite ri<strong>je</strong>či. Prema tome, presta<strong>je</strong> svećeničkaslužba. To bijaše kraj svećeništva u za<strong>je</strong>dnicamareformaci<strong>je</strong>. Takvo <strong>je</strong> poiman<strong>je</strong> otvoriloput i ženama do službe župnika u 20. stol<strong>je</strong>ću.Uklanjan<strong>je</strong> svećeništva, ministerijalnog svećenstva,postalo <strong>je</strong> temel<strong>je</strong>m emancipaci<strong>je</strong> ženau luteranstvu te njihova uspona u crkvenomvodstvu. U za<strong>je</strong>dnicama reformaci<strong>je</strong> svećeništvo<strong>je</strong> posve iščeznulo, a s njime i misna žrtva.Jedino se u katoličkoj i pravoslavnoj Crkvi zadržaoobred misne žrtve.U protestantizmu nam<strong>je</strong>sto svećenika imamoslužbu pastora, župnika. Ta se služba shvaćau sv<strong>je</strong>tovnom smislu kao i svaki drugi poziv,samo što se služba pastora usm<strong>je</strong>ru<strong>je</strong> premavodstvu kršćanske za<strong>je</strong>dnice. U tome smislui poimanju župnik bi bio voditelj za<strong>je</strong>dnice, upravilu nešto kao glava obitelji. On <strong>je</strong> činovnik,nam<strong>je</strong>štenik, obiteljski čov<strong>je</strong>k, lojalni građanin,solidno obrazovan, kultiviran, socijaliziran -barem to bijaše protestantski ideal.Po<strong>je</strong>dinci u Katoličkoj Crkvi, ali poglavitoizvan n<strong>je</strong>, danas priželjkuju reformu upravoprema uzorku protestantskih za<strong>je</strong>dnica. Ht<strong>je</strong>libi da se i Katolička Crkva socijalizira i suobličisvi<strong>je</strong>tu. Zapravo, u načelu <strong>je</strong> to zakašn<strong>je</strong>lapotreba da se u Katoličkoj Crkvi dogodi reformacijakakva se dogodila za Luthera. Da Crkvasli<strong>je</strong>di put reformaci<strong>je</strong>. Prema tome sm<strong>je</strong>rajusvi ekumenski pokušaji sa strane za<strong>je</strong>dnicareformaci<strong>je</strong>. Prema njima Crkva mora konačnoozdraviti od svojih srednjov<strong>je</strong>kovnih naplavina.Mnogi u tome smislu shvaćaju i tumačeDrugi vatikanski sabor koji <strong>je</strong> tražio otvaran<strong>je</strong>Crkve prema svi<strong>je</strong>tu. Zašto se ne bi Crkva napokonprilagodila svi<strong>je</strong>tu, posv<strong>je</strong>tovnjačila, zaštose ne bi i svećenički poziv sveo na zvan<strong>je</strong>pastora, u biti sekulariziran, prilagođen svi<strong>je</strong>tu.Tako bi bol<strong>je</strong> – prema njima – oslovljavao potrebesuvremenoga čov<strong>je</strong>ka i svi<strong>je</strong>ta. Time bi nesamo sli<strong>je</strong>dio put n<strong>je</strong>mačkoga protestantizmakoji u svome surfingu suvremenoga duha idedo samorastakanja. Znakovito, suvremeni <strong>je</strong> –prim<strong>je</strong>rice n<strong>je</strong>mački – protestantizam pozicionirankrajn<strong>je</strong> li<strong>je</strong>vo. On nema ništa više rećišto drugi nisu davno već kazali, i trajno ponavljaono što drugi govore. I u toj točci po<strong>je</strong>dinciu Katoličkoj Crkvi sli<strong>je</strong>de taj prim<strong>je</strong>r.Svećeništvo se prema njima <strong>je</strong>dnostavnomora dokinuti, ukloniti, mora nestati. Nam<strong>je</strong>stozaređenih svećenika trebamo, kakokažu, voditel<strong>je</strong> kršćanskih za<strong>je</strong>dnica, muškarcei žene, sve<strong>je</strong>dno homo- ili heteroseksualce,po potrebi i biseksualce, za nevolju i neožen<strong>je</strong>ne,prvenstveno pak ožen<strong>je</strong>ne, a prema potrebii bigame i poligame.U svemu smo pak suočeni s dubokim metafizičkimproblemom. Naime, svećeništvo ibiti svećenik nespojivo <strong>je</strong> s čisto građanskim,civilnim društvom i životom. Dok u sv<strong>je</strong>tovnomživotu netko ima zvan<strong>je</strong>, svoj job da bi živioi preživio, za svećenika bi život trebao bitiponajpri<strong>je</strong> žrtva. Naime, <strong>je</strong>dno <strong>je</strong> čisto etičkaegzistencija, građanski moral, zadovoljavan<strong>je</strong>potreba obitelji, zvanja, uloga lojalnoga građaninau društvu, a drugo <strong>je</strong> egzistencija u kojojnetko žrtvu<strong>je</strong> i sebe prinosi kao žrtvu. S <strong>je</strong>dnestrane, zvan<strong>je</strong> se izučava, obavlja u kategorijamazadanoga – to bi bilo zvan<strong>je</strong> protestantskogapastora – a s druge strane imamo svećenika,koji svojim celibatom uključu<strong>je</strong> žrtvu svoga života.Za <strong>je</strong>dno treba društvena m<strong>je</strong>rodavnost,dok kod svećenika treba i otuđenost od svi<strong>je</strong>tai izuzetost iz svi<strong>je</strong>ta, izuzetost od ljudi za ljude,gd<strong>je</strong> se svećenik zbog Boga žrtvu<strong>je</strong> i pred Bogomsvi<strong>je</strong>tu i čov<strong>je</strong>čanstvu služi. U svojoj službisvećenik (a donekle i um<strong>je</strong>tnik i vojnik) krozsvoj asketski ideal služi čov<strong>je</strong>ku i svi<strong>je</strong>tu, svojimd<strong>je</strong>lom, svojom žrtvom. Svojim celibatom ondonekle anticipira budući svi<strong>je</strong>t, eshaton.Svećenik <strong>je</strong> nešto kao antiteza svi<strong>je</strong>tu. PremaIsusu, život ni<strong>je</strong> vrhunska vri<strong>je</strong>dnost. Najveća<strong>je</strong> žrtva položiti svoj život za bližn<strong>je</strong>ga,za prijatel<strong>je</strong>, za domovinu. Stoga svećenikovaslužba u konačnici nadilazi čisto zemaljskekategori<strong>je</strong>. Da bi čov<strong>je</strong>k bio pastor – župniku smislu voditelja za<strong>je</strong>dnice – ne treba on bitisvećenik. Luther ima pravo, za to treba običniobrazovani laik koji <strong>je</strong>dnim čisto crkvenopravnimaktom biva uveden u svoju službu. Kodvođenja župe ili za<strong>je</strong>dnice treba ovlast, čista jurisdikcija,a ne opunomoćen<strong>je</strong>. Za jurisdikciju– voditi za<strong>je</strong>dnicu – traži se pretpostavka svršitiodgovarajući studij i položiti ispite, dakle, teoretskoi praktično obrazovan<strong>je</strong>. Katolički svećenikopunomoćen <strong>je</strong> za službu sakramentomsvećeničkoga reda. U sakramentu reda primaon ovlast posvećivanja, posvete, konsekraci<strong>je</strong>,ovlast oprosta gri<strong>je</strong>ha, di<strong>je</strong>liti sakrament po<strong>mir</strong>enja,dakle, dva sakramenta koji su srčika svećeničked<strong>je</strong>latnosti.Život u celibatu sastavni <strong>je</strong> element svećeništva<strong>je</strong>r <strong>je</strong> svećeništvo u bitnome usm<strong>je</strong>renoprema žrtvi, misnoj žrtvi. To vri<strong>je</strong>di zasve kulture i religi<strong>je</strong>. Svećenici su oni koji žrtvuju,u svim religijama. To <strong>je</strong> baština ci<strong>je</strong>logačov<strong>je</strong>čanstva, i Crkva se s pravom protivizaht<strong>je</strong>vu ređenja žena za svećenice. Svođen<strong>je</strong>svećeničke službe na službu voditelja za<strong>je</strong>dniceima za cilj omogućiti i ženama kao iožen<strong>je</strong>nima da zauzmu te pozici<strong>je</strong>. Žene svećenicibile bi apsolutna novina u kršćanstvu.Uvođen<strong>je</strong> žena kao svećenica povuklo bi zasobom zapravo metamorfozu svećeničkeslužbe. S tim se susrećemo u koli<strong>je</strong>vci refor<strong>mir</strong>anogakršćanstva. Protestantski pastorni<strong>je</strong> svećenik i on to ne želi biti. Isus <strong>je</strong> okosebe okupljao učenike i od njih <strong>je</strong> izabraodvanaestoricu koji će imati ud<strong>je</strong>la u n<strong>je</strong>govojmesijanskoj punomoći te koji će posli<strong>je</strong> tvorititemelj, fundamentum svećeništva u Crkvi.Prema općem uv<strong>je</strong>renju, od samih početakaCrkve dade se izvući zaključak kako<strong>je</strong> sukladno Novome zav<strong>je</strong>tu te neprekinutojtradiciji Crkve ministerijalno svećeništvopridržano muškarcima. Dovoljno <strong>je</strong> samonapomenuti da posvuda gd<strong>je</strong> u kršćanskimza<strong>je</strong>dnicama žene obavljaju službu pastoriceili voditelja za<strong>je</strong>dnice najpri<strong>je</strong> <strong>je</strong> dokinuto ministerijalnosvećeništvo. I ni<strong>je</strong> se to zbivalotek tako, usput, nego sv<strong>je</strong>sno, znajući da se todvo<strong>je</strong> isključu<strong>je</strong>, svećeništvo i žena.Medijska zloporaba zlostavljanja –povod za ukidan<strong>je</strong> svećeništva?Posl<strong>je</strong>dnjih m<strong>je</strong>seci iskrsnuli sluča<strong>je</strong>vi spolnogazlostavljanja unutar Katoličke Crkve zlorabese sada u svrhu dokidanja svećeništva uztvrdn<strong>je</strong> – unatoč bol<strong>je</strong>mu znanju – kako <strong>je</strong> celibatglavni razlog za to. Zanemaruju se statistikeko<strong>je</strong> nepobitno sv<strong>je</strong>doče kako <strong>je</strong> većina onihkoji su se ogri<strong>je</strong>šili na tom području ipak neu celibatu, nego <strong>je</strong> ri<strong>je</strong>č o ožen<strong>je</strong>nim ljudima.I to iz najužega obiteljskoga kruga, a neri<strong>je</strong>tkosu upravo očevi zlostavljači svo<strong>je</strong> d<strong>je</strong>ce. Premalogici tih sluča<strong>je</strong>va trebalo bi dokinuti i obiteljako već traže dokidan<strong>je</strong> celibata.Glavni razlog za tolike žalosne zloporabe, zatolike ljudske tragedi<strong>je</strong> zlostavljanja treba tražitiu tzv. seksualnoj revoluciji, koja se desetl<strong>je</strong>ćimaširi nesman<strong>je</strong>nom žestinom ci<strong>je</strong>lim svi<strong>je</strong>tom.Ta <strong>je</strong> revolucija dovela do panseksualizmau kome se bilo kakav spolni moral dokida, napodručju spolnosti dopušteno <strong>je</strong> sve. Izrugu<strong>je</strong>se kr<strong>je</strong>post čistoće, a celibat <strong>je</strong> postao pogrdnari<strong>je</strong>č. Svećenici koji su se ogri<strong>je</strong>šili o zakon celibata<strong>je</strong>dnostavno su se prilagodili duhu svi<strong>je</strong>ta,izdali svo<strong>je</strong> ideale. Činili su ono na što ih svi<strong>je</strong>tnuka, <strong>je</strong>dnostavno na svakom koraku poziva, idanas se ti mediji iščuđuju nad takvim postupcima.A zapravo su oni kumovali svemu, u svomesotonskom zavođenju i dodvoravanju najnižimstrastima.Za<strong>je</strong>dno s izokretan<strong>je</strong>m spolnoga moralanakon Sabora u Crkvi usli<strong>je</strong>dilo <strong>je</strong> i iskrivljivan<strong>je</strong>temeljnih moralnih i dogmatskih istina.Pojam se gri<strong>je</strong>ha stavlja pod upitnik, podupitnikom <strong>je</strong> i dogma o otkupl<strong>je</strong>nju, sakramentpo<strong>mir</strong>enja <strong>je</strong> gotovo izumro na Zapadu.Nudi se iskrivl<strong>je</strong>na slika Boga koji seprikazu<strong>je</strong> samo kao milosrdni, a ne i pravedni.Razorno d<strong>je</strong>lu<strong>je</strong> i promican<strong>je</strong> optimizmaspasenja svih, prema ko<strong>je</strong>mu nema ni čistilištani pakla. Svi će dosp<strong>je</strong>ti u nebo, sve<strong>je</strong>dnokako su živ<strong>je</strong>li. Zaboravlja se i Isusova ri<strong>je</strong>č omlinskom kamenu koji treba ob<strong>je</strong>siti o vratonima koji zlostavljaju najman<strong>je</strong>, d<strong>je</strong>čicu, iko<strong>je</strong> treba potopiti u morskim dubinama.Kristova žrtva na križu kao razlogdokidanja misne žrtve?Zani<strong>je</strong>če li se identitet Kristove žrtve nakrižu s n<strong>je</strong>zinim bogoslužnim uprizoren<strong>je</strong>mu svetoj Misi svećeništvo u Crkvi gubi svojtemelj. Time gubi smisao i beženstvo svećenika<strong>je</strong>r bi oni bili obični voditelji kršćanskihza<strong>je</strong>dnica. Zloporabe u Crkvi služe protivnicimakao razlog za dokidan<strong>je</strong> celibata, a potomi svećeništva. Davno <strong>je</strong> pisao Leo XIII. usvojoj enciklici Caritatis studium: “Bit i naravreligi<strong>je</strong> otkriva nužnost žrtve... Ukloni lise žrtva niti ima niti se može zamisliti nekareligija”. Gd<strong>je</strong> se ni<strong>je</strong>če ministerijalno svećeništvoCrkve, ni<strong>je</strong>če se i uništava kršćanskav<strong>je</strong>ra i Crkva Isusa Krista. Gd<strong>je</strong> nema svećeništva,nema ni Crkve. Crkva <strong>je</strong> sv<strong>je</strong>tlo svi<strong>je</strong>tai sol zeml<strong>je</strong>. Ona <strong>je</strong> m<strong>je</strong>rilo i kriterij zasvi<strong>je</strong>t, a ni<strong>je</strong> svi<strong>je</strong>t kriterij i m<strong>je</strong>rilo za Crkvu.Pavao poruču<strong>je</strong> Rimljanima: Ne suobličujtese ovome svi<strong>je</strong>tu... Tu su Pavlovu zapovi<strong>je</strong>d iKristovu misao prezreli svi koji su se ogri<strong>je</strong>šilio malol<strong>je</strong>tnike, koji su se prilagodili duhusvi<strong>je</strong>ta.22 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong>Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 23

Vi<strong>je</strong>sti, najave, obavi<strong>je</strong>stiRedovito Gospino ukazan<strong>je</strong> vid<strong>je</strong>lici IvankiVid<strong>je</strong>lica Ivanka IvankovićElez imala <strong>je</strong> redovito godišn<strong>je</strong>ukazan<strong>je</strong> 25. lipnja 2010.Prigodom posl<strong>je</strong>dn<strong>je</strong>g svakodnevnogukazanja, 7. svibnja 1985., Gospa <strong>je</strong>Ivanki, pov<strong>je</strong>rivši joj posl<strong>je</strong>dnju, desetu tajnu,kazala da će ti<strong>je</strong>kom ci<strong>je</strong>loga svog životaimati ukazan<strong>je</strong> <strong>je</strong>danput u godini i to naTi<strong>je</strong>lovo u Međugorjuobl<strong>je</strong>tnicu ukazanja. Tako <strong>je</strong> bilo i ove godine.Ukazan<strong>je</strong>, ko<strong>je</strong> <strong>je</strong> trajalo 6 minuta, Ivanka<strong>je</strong> imala u svojoj obiteljskoj kući. Ukazanju<strong>je</strong> bila nazočna samo Ivankina obitelj.Nakon ukazanja vid<strong>je</strong>lica Ivanka <strong>je</strong> rekla:Gospa mi <strong>je</strong> govorila o petoj tajni i na kraju<strong>je</strong> rekla: “Draga d<strong>je</strong>co, primite moj majčinskiblagoslov.”Za svetkovinu presvetoga Ti<strong>je</strong>la iKrvi Kristove – Ti<strong>je</strong>lova, Međugor<strong>je</strong>su pos<strong>je</strong>tili hodočasnici izPoljske, Portugala, Sloveni<strong>je</strong>, Mađarske,Itali<strong>je</strong>, Francuske, Latvi<strong>je</strong>, Amerike,N<strong>je</strong>mačke, Austri<strong>je</strong>, Engleske, Irske i, naravno,Hrvatske i BiH. Um<strong>je</strong>sto tradicionalneprocesi<strong>je</strong> s Presvetim, zbog kiše, nakon večern<strong>je</strong>sv. Mise bila <strong>je</strong> pobožnost KlanjanjaIsusu u Presvetom oltarskom sakramentu.Uz mnoštvo stranih i domaćih hodočasnika,za svetkovinu Ti<strong>je</strong>lova u Međugor<strong>je</strong> su pristiglii članovi povi<strong>je</strong>snih postrojbi Hrvatskevojske iz Šibenika, Ogulina i Vinkovaca.U svojim odorama ukrašavali su međugorskamolitvena m<strong>je</strong>sta te predmolili po<strong>je</strong>dinaotajstva Gospine krunice. Joško Babačić, zapov<strong>je</strong>dnikŠibenske gradske straže, novinarimaRadioposta<strong>je</strong> “Mir“ Međugor<strong>je</strong> kazao<strong>je</strong>: “U sri<strong>je</strong>du smo imali čast moliti krunicupred toliko ljudi, to će mi biti draga uspomena,doći ćemo opet, i to sigurno.“ U istomduhu govorio <strong>je</strong> i Hrvo<strong>je</strong> Smiljanić, dopreds<strong>je</strong>dnikHrvatskog sokola Vinkovci te voditeljSokolske garde Vinkovci: “Mislim da ćunagodinu imati veliki problem, a to <strong>je</strong> željada svi članovi Hrvatskog sokola dođu ovamo.Dojam <strong>je</strong> prekrasan. Duhovnost, povezanosttisuća ljudi okolo i nas samih kojismo bili unutra. Valjalo <strong>je</strong> vid<strong>je</strong>ti ovu velebnostmladića iz garde koji su molili krunicu.To <strong>je</strong> nešto neproc<strong>je</strong>njivo.“ Petar Marković,tajnik Frankopanske garde Ogulin, doda<strong>je</strong>kako <strong>je</strong> u Međugor<strong>je</strong> prvi put došao 1999. iod tada <strong>je</strong> redoviti hodočasnik, a međugorskaduhovnost ga oduševljava. Uz molitvenam<strong>je</strong>sta u Međugorju, članovi povi<strong>je</strong>snih postrojbiHrvatske vojske pos<strong>je</strong>tili su Majčinoselo i fran<strong>je</strong>vački samostan na Humcu te, nakraju svoga hodočašća, izrazili želju da njihovohodočašće o blagdanu Ti<strong>je</strong>lova postanetradicijom.BlagdanSv. Ante uMeđugorjuNa blagdan Sv. Ante, u ned<strong>je</strong>lju13. lipnja, nakonvečern<strong>je</strong> sv. Mise, u međugorskoj<strong>je</strong> župnoj crkviodržan koncert u čast Svecu svega svi<strong>je</strong>ta,sv. Anti Padovanskom. Koncert <strong>je</strong>održao Višeglasni zbor “Sv. Eufemija“,pristigao iz padovanske župe Abbaziadi Pisano, m<strong>je</strong>sta u ko<strong>je</strong>m <strong>je</strong> sv. Anteproživio dio svoga životnoga puta.Zbor <strong>je</strong> ovim hodočašćem KraljiciMira, upravo na blagdan ovoga sveca,želio darovati međugorskim župljanimai hodočasnicima prekrasne sakralneizvedbe posvetivši ih sv. Eufemiji,sv. Anti i Gospi, Kraljici Mira. Izveli su,između ostalih, Salve Regina, Ave Maria,Magnificat, Regina Coeli, Alleluja,itd. Zbor “Sv. Eufemija“ nastao <strong>je</strong> 1930.u padovanskoj župi Abbazia di Pisano,a posvećen <strong>je</strong> sv. Eufemiji, d<strong>je</strong>vici i mučenici.Zbor, sa svojih 50 članova, podvodstvom maestra Giovannija Fraccara,od svog osnutka ani<strong>mir</strong>a važnijažupna slavlja u liturgijskoj godini.Dan pri<strong>je</strong> Sv. Ante, u subotu 12. lipnja,u organizaciji Društva pedagogat<strong>je</strong>lesne i zdravstvene kulture iz Ljubuškogi Udruge “Abeceda športa“ izČitluka održana <strong>je</strong> biciklijada u častSv. Ante. Biciklisti su krenuli iz Čitluka,nakon blagoslova koji im <strong>je</strong> udi<strong>je</strong>liofra Robert Jolić, te su preko Međugorjai Ljubuškog stigli do Humca. Sudionicisu po dolasku sud<strong>je</strong>lovali u večern<strong>je</strong>mmolitvenom programu i misnom slavljuuočnice Sv. Ante na Humcu.Statistike zasvibanj 2010.Broj podi<strong>je</strong>l<strong>je</strong>nih sv. pričesti: 172.500Broj svećenika koncelebranata: 3.692(119 dnevno)Svelikom radošću i zahvalnošću <strong>Bogu</strong>i Gospi, uvi<strong>je</strong>k se iznova pris<strong>je</strong>ćamogodina kad su počela Gospina ukazanjavidiocima u Međugorju. Unatočneizv<strong>je</strong>snosti opasnih vremena i okolnosti,domalo su krenuli potoci, a potom i ri<strong>je</strong>kehodočasnika iz tadašn<strong>je</strong> države i svi<strong>je</strong>ta uMeđugor<strong>je</strong>, da bi čuli ri<strong>je</strong>či Gospinih pozivai poruka i molitvom se ut<strong>je</strong>cali <strong>Bogu</strong> po zagovoruGospinu, obraćali se, slavili Boga tese, promi<strong>je</strong>n<strong>je</strong>ni, vraćali u svo<strong>je</strong> obitelji, sv<strong>je</strong>dočećiBožju i Gospinu ljubav – sve do danas.Nismo zakazali ni mi v<strong>je</strong>rnici iz Istre. Akone prvo, onda sigurno <strong>je</strong>dno od prvih hodočašćaiz Istre bilo <strong>je</strong> ono godine 1984. u organizacijigospodina i gospođe Ružić i uz duhovnupratnju vlč. Bafa. Hodočašća iz Istrenastavl<strong>je</strong>na su u njihovoj organizaciji, ali iorganizaciji drugih osoba i župa sa svećenicimai redovnicama, duhovnim pratiteljimahodočasnika.Iz Pule i s n<strong>je</strong>zina šireg područja, dosvibnja 2010. Elio Karlović organizirao <strong>je</strong>85 hodočašća s ukupno 140 autobusa, uvi<strong>je</strong>ku duhovnoj pratnji svećenika ili redovnice.Danas <strong>je</strong> teško utvrditi i približan brojsvih hodočašća iz Istre, u organizaciji različitihosoba i župa, ali <strong>je</strong> nesporna čin<strong>je</strong>nicada su ona značila i znače blagoslov za uvi<strong>je</strong>knove hodočasnike po<strong>je</strong>dince, obitelji i župe.Potaknut saznanjima o postojanju molitvenihza<strong>je</strong>dnica širom svi<strong>je</strong>ta, nadahnutih duhomi prim<strong>je</strong>rom Međugorja, Elio KarlovićPetnaesti međunarodni seminar zasvećenike započeo <strong>je</strong> u poned<strong>je</strong>ljak28. lipnja 2010. zazivom DuhaSvetoga i sv. Misom u 19 sati, navanjskom oltaru u Međugorju. Svetu Misupredslavio <strong>je</strong> fra Ivan Sesar, provincijal Hercegovačkefran<strong>je</strong>vačke provinci<strong>je</strong>. Koordinatorseminara bio <strong>je</strong> fra Mil<strong>je</strong>nko Šteko.Tematski okvir 15. međunarodnog seminara(28. lipnja – 3. srpnja) bio <strong>je</strong>: “Hrabri budite,ja sam pobi<strong>je</strong>dio svi<strong>je</strong>t!“ (Iv 16,33). Predavačina seminaru bili su međugorski fran<strong>je</strong>vci:fra Tomislav Pervan, fra Mil<strong>je</strong>nko Šteko,fra Danko Perutina i fra Svetozar Kral<strong>je</strong>vić.Uz mnoge simultane prevoditel<strong>je</strong> za samesvećenike, seminar <strong>je</strong> prevođen i izravnoprenošen preko interneta (www.kathtube.com)na hrvatskom, n<strong>je</strong>mačkom, engleskom,španjolskom i talijanskom <strong>je</strong>ziku.Vi<strong>je</strong>sti, najave, obavi<strong>je</strong>stiDeseta obl<strong>je</strong>tnica Molitvene za<strong>je</strong>dnice “Kraljica Mira“ u Puli15. međunarodni seminar za svećenike<strong>je</strong> u Puli inicirao sastanak svećenikai v<strong>je</strong>rnika, međugorskihhodočasnika, plod čega <strong>je</strong>Molitvena za<strong>je</strong>dnica “KraljicaMira“. Uz pristanak m<strong>je</strong>snogabiskupa, molitvena <strong>je</strong> za<strong>je</strong>dnicaosnovana 2000. godine. Za<strong>je</strong>dnicase okuplja svakog posl<strong>je</strong>dn<strong>je</strong>gčetvrtka u m<strong>je</strong>secu,s uobiča<strong>je</strong>nim večernjim međugorskimprogramom: molitvomkrunice, slavl<strong>je</strong>n<strong>je</strong>mMise i klanjan<strong>je</strong>m najpri<strong>je</strong> ucrkvi svetoga Fran<strong>je</strong>, a potomu crkvi i samostanu sv. Ivana uPuli. Sve se to događa zahvaljujućidomaćinima fran<strong>je</strong>vcima,ali i ostalim svećenicima,od kojih <strong>je</strong> nekolicina njih redovitopratila hodočasnike uMeđugor<strong>je</strong>. Za<strong>je</strong>dnica se iskazalai u pomoći potrebnima, užupnim aktivnostima te u organizacijihodočašća.Deseta obl<strong>je</strong>tnica Molitvene za<strong>je</strong>dnice“Kraljica Mira“ u Puli obil<strong>je</strong>žena <strong>je</strong> molitvenimprogramom koji <strong>je</strong> predvodio fra Tomislaviz župe sv. Antuna, uz sud<strong>je</strong>lovan<strong>je</strong> župnikafra Krune, fra Nikole iz župe sv. Ivanai nekoliko svećenika koji redovito hodočasteu Međugor<strong>je</strong>. Liturgijski i molitveni programbio <strong>je</strong> popraćen sviran<strong>je</strong>m i p<strong>je</strong>van<strong>je</strong>m poznatihmeđugorskih p<strong>je</strong>sama. Nakon završnezahvale <strong>Bogu</strong> i Gospi u klanjanju, posebna<strong>je</strong> zahvalnost izražena Eliju Karloviću kaoorganizatoru, svećenicima pratiteljima hodočasnika,našim sviračima i p<strong>je</strong>vačima, a naposeban način fran<strong>je</strong>vcima domaćinima. FraTomislav <strong>je</strong> tom prilikom najavio i hodočašćemladih na Mladifest 2010. Susret <strong>je</strong> nastavl<strong>je</strong>nuz radosno družen<strong>je</strong> svećenika i svih nazočnihkroz razgovor, p<strong>je</strong>smu i blagovan<strong>je</strong> uatriju samostana, a sutradan <strong>je</strong> nekoliko članovaza<strong>je</strong>dnice pos<strong>je</strong>tilo i starački dom.Međunarodni susreti svećenika započeli suu l<strong>je</strong>to 1996., kao odgovor na zaht<strong>je</strong>ve samihsvećenika. Nakon dogovora s braćomna službi u Međugorju, fra Slavko Barbarić<strong>je</strong> održao prvi seminar, a nakon toga seminariprerastaju u redovita godišnja okupljanjasvećenika, uobiča<strong>je</strong>no u t<strong>je</strong>dnu nakonobl<strong>je</strong>tnice Gospinih ukazanja u župi Međugor<strong>je</strong>.Kao i dosadašnjih godina, svećenici sudioniciseminara bili su besplatno sm<strong>je</strong>štenikod obitelji u župi.24 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong> Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 25

Vi<strong>je</strong>sti iz Majčina sela (tekst i fotografi<strong>je</strong> Paula Tomić)Krizma u Majčinu seluUsubotu 29. svibnja 2010. u Majčinuselu bilo <strong>je</strong> posebno svečano.Među 78 krizmanika koji suu župnoj crkvi sv. Jakova primilisakrament svete potvrde, bilo <strong>je</strong> i sedmeroNagrada Majčinu seluUsklopu programa obil<strong>je</strong>žavanjaDana općine Čitluk, u poned<strong>je</strong>ljak,24. svibnja dodi<strong>je</strong>l<strong>je</strong>na sugodišnja priznanja istaknutim fizičkimi pravnim licima na području duhovnosti,kulture, sporta, odgoja i socijalne skr-26 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong>naše d<strong>je</strong>ce: Josipa i Žarka Cvišić, Anto Bralo,Boris Ružić, Andrea Čalić, Dani<strong>je</strong>l Petrović iMario Pajić. Nakon krizme, u Selu <strong>je</strong> priređentopli doček i svečani ručak za njih, njihovurodbinu, kumove i prijatel<strong>je</strong>.bi, humanosti i gospodarstva. Godišnjunagradu za izniman doprinos u područjuodgoja i socijalne skrbi dobilo <strong>je</strong> Majčinoselo. Upravitelju, fra Svetozaru Kral<strong>je</strong>viću,priznan<strong>je</strong> <strong>je</strong> uručio načelnik općineČitluk Ivo JerkićCarmelo Puzzolou Majčinu seluUsri<strong>je</strong>du26. svibnja 2010. akademskislikar i profesor izFirenze (Italija) CarmeloPuzzolo sa svojom obiteljipos<strong>je</strong>tio <strong>je</strong> Majčino selo. Međugorskimhodočasnicima <strong>je</strong> poznat kao autor postajaKrižnoga puta na Križevcu, Otajstavakrunice na Podbrdu, kipa sv. LeopoldaMandića kod župne crkve i slikeKraljice Mira u žutoj dvorani. U selu senalaze također n<strong>je</strong>gova dva rada, “Posl<strong>je</strong>dnjavečera” u blagovaonici vrtića id<strong>je</strong>lo na ko<strong>je</strong> <strong>je</strong> posebno ponosan - brončanikip n<strong>je</strong>gova dobrog prijatelja pokojnogfra Slavka Barbarića. Taj kip pomalo<strong>je</strong> prerastao u zaštitni znak Majčina sela idrago stajalište mnogobrojnih fra Slavkovihprijatelja i hodočasnika.Promatrajući kip, Carmello se pris<strong>je</strong>tion<strong>je</strong>gova nastanka. Priča kako ga <strong>je</strong> za<strong>je</strong>dne pos<strong>je</strong>te Majčinu selu fra Slavko zamolioda osmisli nešto za šetnicu krozselo. Ubrzo nakon toga fra Slavko <strong>je</strong> preminuoi, spontano, um<strong>je</strong>tniku se rodilaideja da za šetnicu izradi upravo n<strong>je</strong>govlik koji će tako biti trajno i vidljivo prisutan,bdijući i štiteći sve potrebite. Problem<strong>je</strong> bio kako izraditi fra Slavkov trodimenzionalnilik, <strong>je</strong>r se na slikama ko<strong>je</strong><strong>je</strong> uspio pribaviti, uvi<strong>je</strong>k nalazilo samofra Slavkovo lice. Na kraju <strong>je</strong> – priča maestroPuzzolo – shvatio da mora potpunouroniti u sebe i iz svojih s<strong>je</strong>ćanjaisklesati tu blisku figuru. Posebno mu <strong>je</strong>u s<strong>je</strong>ćanju ostao prizor kako <strong>je</strong> fra Slavkoprigodom <strong>je</strong>dnog blagoslova seljana upolju, žene blagoslivljao s <strong>je</strong>dnim malimraspelom. To mu <strong>je</strong> postao glavni motivkipa: prikazatifra Slavkakako blagoslivlja,pomalo sakriveniza raspelako<strong>je</strong> drži uruci. Na taj načinželio <strong>je</strong> prikazatifra Slavkovuponiznosti skromnostzbog ko<strong>je</strong> <strong>je</strong> uvi<strong>je</strong>kstavljao sebeiza Isusa, kao iveliku v<strong>je</strong>ru uBoga i n<strong>je</strong>govusnagu.“Primit ćete snagu Duha Svetoga koji ćesići na vas i bit ćete mi sv<strong>je</strong>doci… sve do krajazeml<strong>je</strong>“ (Dj 1,8). Ovo su posl<strong>je</strong>dn<strong>je</strong> ri<strong>je</strong>čiko<strong>je</strong> <strong>je</strong> uskrsli Isus izgovorio na ovoj zemlji.Isus ne da<strong>je</strong> zapovi<strong>je</strong>d. On iznosi čin<strong>je</strong>nicu.Učenici će primiti Duha i postat će sv<strong>je</strong>doci.To <strong>je</strong> nešto posve prirodno.Tim istim tonom govore i Gospine poruke:“Uskrsli Isus bit će s vama a vi n<strong>je</strong>govi sv<strong>je</strong>doci…Radost će se očitovati u vašim srcimai tako ćete biti radosni sv<strong>je</strong>doci… Jedinstvos Isusom bit će vam radost i postat ćete sv<strong>je</strong>dociIsusove ljubavi… Kad nađete <strong>je</strong>dinstvos Bogom, os<strong>je</strong>tit ćete glad za Božjom ri<strong>je</strong>čju,vaše će se srce preli<strong>je</strong>vati radošću i sv<strong>je</strong>dočitćete Božju ljubav gd<strong>je</strong> god bili“ (25. ožujka2005.; 25. veljače 1987.; 25. rujna 1995.; 25.si<strong>je</strong>čnja 1997.). Duh Božji u duši čov<strong>je</strong>kovojpali božansku vatru koja se ne može zatomiti.Čov<strong>je</strong>k posta<strong>je</strong> sv<strong>je</strong>dok.Sv<strong>je</strong>dočiti ri<strong>je</strong>čimaSv<strong>je</strong>dočiti se može ri<strong>je</strong>čima, i takvo sv<strong>je</strong>dočanstvouvi<strong>je</strong>k potiče druge da v<strong>je</strong>ruju: Heliodor<strong>je</strong> nakon svo<strong>je</strong>ga obraćenja “sv<strong>je</strong>dočiopred svima o d<strong>je</strong>lima svevišn<strong>je</strong>g Boga koja <strong>je</strong>vidio svojim očima“ (2 Mak 3,36). Ivan Krstiteljdošao <strong>je</strong> “kao sv<strong>je</strong>dok da posv<strong>je</strong>doči zaSv<strong>je</strong>tlo da svi v<strong>je</strong>ruju po n<strong>je</strong>mu“. On čak viče:“Ja sam vidio i sv<strong>je</strong>dočim“ (Iv 1,6-8.15.31.34).Mnogi Samarijanci pov<strong>je</strong>rovali su u Isusazbog ri<strong>je</strong>či žene koja <strong>je</strong> sv<strong>je</strong>dočila (Iv 4,39).Mnoštvo ko<strong>je</strong> bijaše s Isusom kad <strong>je</strong> Lazarauskrisio od mrtvih “pronosilo <strong>je</strong> sv<strong>je</strong>dočanstvoo tome“ (Iv 12,17). Ivan apostol <strong>je</strong> vidioi on sv<strong>je</strong>doči. “On zna da govori istinu da i viv<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>te“ (Iv 19,35; Iv 21,24).Nakon izl<strong>je</strong>va Duha Svetoga, apostoli “velikomsilom davahu sv<strong>je</strong>dočanstvo“ (Dj 4,33;5,32). Oni postaju sv<strong>je</strong>doci Isusova uskrsnuća(Dj 1,22; 2,32; 3,15; 10,39-43). Oni su“n<strong>je</strong>govi sv<strong>je</strong>doci pred narodom“ (Dj 13,31).Pavlu ni<strong>je</strong> stalo ni do vlastitoga života, toliko<strong>je</strong> snažna u n<strong>je</strong>mu vatra Duha Svetoga. On sepotpuno posvetio sv<strong>je</strong>dočenju za evanđel<strong>je</strong>milosti Bož<strong>je</strong> (Dj 18,5; 20,24). “Os<strong>je</strong>ćat ćetepotrebu sv<strong>je</strong>dočiti drugima ljubav koju os<strong>je</strong>ćateu svo<strong>je</strong>m srcu i životu“, kaže <strong>je</strong>dna po-Lectio divina – S Marijom kroz BiblijuPrimit ćete snaguDuha i bit ćete sv<strong>je</strong>dociMeđugorski vidioci tvrde da <strong>je</strong> u <strong>je</strong>dnom ukazanju Gospaplačući rekla: “Zaboravili ste Bibliju!“ Listajmo za<strong>je</strong>dno Stari iNovi zav<strong>je</strong>t da bismo upoznali Oca, Sina i Duha Svetoga.Lidija Parisruka (25. srpnja 2003.). Pavao <strong>je</strong> pred svimljudima sv<strong>je</strong>dok onoga što <strong>je</strong> vidio i čuo (Dj22,15; 23,11). “Vi ćete sv<strong>je</strong>dočiti <strong>je</strong>r ste od početkasa mnom“, kaže Isus (Iv 15,26). “Vid<strong>je</strong>lismo, sv<strong>je</strong>dočimo, i nav<strong>je</strong>šću<strong>je</strong>mo“, kaže Ivan(1 Iv 1,2; 4,14).Sv<strong>je</strong>dočiti životomGospa <strong>je</strong> u šezdesetak poruka pozvala nasv<strong>je</strong>dočen<strong>je</strong>. Kada govori o sv<strong>je</strong>dočenju, to seodnosi man<strong>je</strong> na ri<strong>je</strong>či, a više na životni prim<strong>je</strong>r.Prva poruka u kojoj se spomin<strong>je</strong> sv<strong>je</strong>dočen<strong>je</strong><strong>je</strong> iz rujna 1985. Kaže ovako: “Vamani<strong>je</strong> potrebno govoriti ri<strong>je</strong>čima. Vama <strong>je</strong>, dragad<strong>je</strong>co, potrebno živ<strong>je</strong>ti i sv<strong>je</strong>dočiti svojimživotom“ (20. rujna 1985.; 24. travnja 1986.;26. lipnja 1986.; 25. veljače 1988.; 25. travnja1988.; 25. svibnja 1991.; 25. lipnja 1991.;25. travnja 1992.; 25. veljače 1993.; 25. srpnja1996.; 25. ožujka 1998.; 25. lipnja 1999.;25. veljače 2000.; 25. si<strong>je</strong>čnja 2006.; 25. kolovoza2008.; 25. lipnja 2009.). U porukama ri<strong>je</strong>tkonalazimo imperative. Gospa nas molida sv<strong>je</strong>dočimo, ona izražava tu želju, ona naspoziva da molimo da na nas siđe Duh Svetida bismo mogli sv<strong>je</strong>dočiti (17. travnja 1986.;25. svibnja 2000.; 25. travnja 2004.; 25. lipnja2009.).S pojmom sv<strong>je</strong>dočenja, u porukama sunajčešće povezane ri<strong>je</strong>či radost (23 puta), ljubav(20), poniznost (4), <strong>mir</strong> (30), kao i potrebaza molitvom (53) da bi se moglo sv<strong>je</strong>dočitiprim<strong>je</strong>rom (5) i ci<strong>je</strong>lim životom (30).Molitva, sv<strong>je</strong>dočen<strong>je</strong>, praštan<strong>je</strong>, <strong>mir</strong>, sv<strong>je</strong>tlost,radost i ljubav uvi<strong>je</strong>k idu za<strong>je</strong>dno (5. lipnja1986.; 25. veljače 1987.; 25. svibnja 1988.;25. rujna 1988.; 25. svibnja 2000.; 25. svibnja2001.; 25. listopada 2001.; 25. veljače 2002.;25. rujna 2002.; 25. travnja 2004.; 25. listopada2004.; 25. prosinca 2004.; 25. veljače 2005.;25. listopada 2009.; 25. si<strong>je</strong>čnja 2010.). To suplodovi Duha Svetoga. “Draga d<strong>je</strong>co, odlučiteposvetiti vri<strong>je</strong>me samo za susret s Bogomu tišini. Tako ćete s Bogom moći sv<strong>je</strong>dočitimoju prisutnost ovd<strong>je</strong>… Živite u radosti i poniznostisvo<strong>je</strong> kršćansko zvan<strong>je</strong> i svima sv<strong>je</strong>dočite.Ja sam s vama i sve vas nosim predsvoga Sina Isusa, i on će vam biti snaga i potpora”(25. srpnja 1989.; 25. ožujka 2010.).“Učinih te sv<strong>je</strong>dokom pucima, knezom izapov<strong>je</strong>dnikom narodima. Evo, pozvat ćešnarod koji ne pozna<strong>je</strong>š, i narod koji te ne znadohrlit će k tebi radi Boga tvo<strong>je</strong>ga“, kaže namprorok Izaija (Iz 43,8-13; 44,6-8; 55,3-5). “Viste mi sv<strong>je</strong>doci“ govori preko Izai<strong>je</strong> Gospodinkoji nas <strong>je</strong> izabrao.Ovi tekstovi žele biti poticaj na čitan<strong>je</strong> Knjige nad knjigama. Biti će vam od istinske duhovnekoristi samo ako budete prigrlili Bibliju i uronili u odlomke koji su ovd<strong>je</strong> navedeni, ako budetetražili dubl<strong>je</strong> i dal<strong>je</strong>, i ako budete provodili mnogo, mnogo više vremena s Biblijom negos ovim skromnim predloškom koji držite u ruci. Božja <strong>je</strong> ri<strong>je</strong>č živa i d<strong>je</strong>lotvorna (Heb 4,12). Akose izložimo n<strong>je</strong>zinu d<strong>je</strong>lovanju, ona u sebi, sama po sebi, ima snagu mi<strong>je</strong>njati nas.Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 27

Istraživan<strong>je</strong> čin<strong>je</strong>nica o hercegovačkim fran<strong>je</strong>vcimaubi<strong>je</strong>nim ti<strong>je</strong>kom Drugoga sv<strong>je</strong>tskog rata i poraćaIstraživan<strong>je</strong> čin<strong>je</strong>nica o hercegovačkim fran<strong>je</strong>vcimaubi<strong>je</strong>nim ti<strong>je</strong>kom Drugoga sv<strong>je</strong>tskog rata i poraćaI samo <strong>je</strong>dan uzdignutna čast oltara osvi<strong>je</strong>tlit ćenevinu žrtvu toga vremenaFra Mil<strong>je</strong>nko Stojić, naš sugovornik, već <strong>je</strong> nekoliko godina vicepostulator postupkamučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće“. Ovih dana Vicepostulatura <strong>je</strong>, za<strong>je</strong>dno sPov<strong>je</strong>renstvom za uređivan<strong>je</strong> i obil<strong>je</strong>žavan<strong>je</strong> grobišta iz Drugoga sv<strong>je</strong>tskog rata i poraćana području općine Široki Bri<strong>je</strong>g, u Knešpolju iskapala tri masovne grobnice tražeći ovd<strong>je</strong>neke nestale hercegovačke fran<strong>je</strong>vce. S fra Mil<strong>je</strong>nkom smo razgovarali o tome i općenitoo stradanju fratara ti<strong>je</strong>kom Drugoga sv<strong>je</strong>tskog rata i poraća.Priredio Krešo ŠegoFra Mil<strong>je</strong>nko, kada <strong>je</strong> utemel<strong>je</strong>na Vicepostulatura“Fra Leo Petrović i 65 subraće“?Početak rada Vicepostulature samo <strong>je</strong>plod dugogodišn<strong>je</strong>g upornog rada hercegovačkihfran<strong>je</strong>vaca da na sv<strong>je</strong>tlo dana iznesučin<strong>je</strong>nice o nevinim, po mnogima mučeničkim,žrtvama svo<strong>je</strong> ubi<strong>je</strong>ne braće ti<strong>je</strong>komDrugog sv<strong>je</strong>tskog rata i poraća. Pris<strong>je</strong>timose da <strong>je</strong> još ti<strong>je</strong>kom rata provincijal, a kasni-<strong>je</strong> i sam žrtva, fra Kreši<strong>mir</strong> Pandžić naredioda se bil<strong>je</strong>že žrtve i stradanja, kako fran<strong>je</strong>vacatako i puka. Nakon ubojstva 12 fran<strong>je</strong>vacana Širokom Bri<strong>je</strong>gu, po preporuci Ordinarijatai naredbi Provincijalata, fra Bonici<strong>je</strong>Rupčić skuplja sv<strong>je</strong>dočanstva, ali ih Udbau listopadu 1945. odnosi, uhiću<strong>je</strong> sv<strong>je</strong>dokei zabranju<strong>je</strong> svaki daljnji rad na skupljanju.Mnogi u isel<strong>je</strong>ništvu se, međutim, ne predaju.Hrvatsko prol<strong>je</strong>će ponovno otvara vratate, između ostalih, fra Andrija Nikić skupljaoko 400 stranica sv<strong>je</strong>dočanstava i šal<strong>je</strong>ih u pismohranu Fran<strong>je</strong>vačkog reda u Rimu.Službeno, pak, sustavno istraživan<strong>je</strong> započin<strong>je</strong>2004. godine. Na poticaj tadašn<strong>je</strong>g provincijalafra Slavka Solde Uprava Hercegovačkefran<strong>je</strong>vačke provinci<strong>je</strong> ustanovlju<strong>je</strong>Pov<strong>je</strong>renstvo za pripremu kauze mučenika.Nastojanja se zahuktavaju pa 2006. Vrhovnauprava fran<strong>je</strong>vačkog reda imenu<strong>je</strong> fra Lukude Rosa postulatorom za postupak mučeništva“Fra Leo Petrović i 65 subraće“. On, sukladnozakonu, 19. rujna 2007. imenu<strong>je</strong> fraMil<strong>je</strong>nka Stojića vicepostulatorom i tako dolazimodo kraja službenog sustavnog ustrojavanjarada na području pobi<strong>je</strong>nih hercegovačkihfran<strong>je</strong>vaca.Mnogi naši čitatelji ne znaju koliko <strong>je</strong>fratara ove provinci<strong>je</strong> stradalo u Drugomsv<strong>je</strong>tskom ratu i poraću. Kažite, uzto, kada su i gd<strong>je</strong> stradali?U Drugom sv<strong>je</strong>tskom ratu i poraću ubi<strong>je</strong>no<strong>je</strong> 66 hercegovačkih fran<strong>je</strong>vaca. Njimatreba pribrojiti trojicu fran<strong>je</strong>vca koji su ubi<strong>je</strong>niili su umrli zbog podnesenih muka u tamnici,one koji su teško obol<strong>je</strong>li zbog toga ione koji su proganjani. Sveukupno <strong>je</strong>, naime,na kraće ili duže tamničke godine osuđen 91hercegovački fran<strong>je</strong>vac. Prekratak <strong>je</strong> prostorda bismo spomenuli gd<strong>je</strong> su sve stradavali.Stoga oni ko<strong>je</strong> to zanima mogu to pročitatina portalu www.pobi<strong>je</strong>ni.info. Recimo kratkoda <strong>je</strong> to bilo od Kupresa, Vrgorca, Hercegovinedo Bleiburga i Križnog puta. Prvi <strong>je</strong>ubi<strong>je</strong>n 1942., drugi kra<strong>je</strong>m listopada 1944.,a svi ostali, njih 64, ubi<strong>je</strong>ni su od si<strong>je</strong>čnja dosrpnja 1945. Očito nimalo slučajno.Značajan broj ubi<strong>je</strong>nih fratara rođen <strong>je</strong>ili <strong>je</strong> d<strong>je</strong>lovao u župi Međugor<strong>je</strong>. O kojim<strong>je</strong> fratrima ri<strong>je</strong>č?U župnom uredu u Međugorju 30. listopada1944., dok <strong>je</strong> molio časoslov, ubi<strong>je</strong>n <strong>je</strong>fra Križan Galić. Tada su se komunisti ispričavalida <strong>je</strong> to bilo pogr<strong>je</strong>škom, međutim kasnijidogađaji su ih vrlo brzo opovrgli.Iz Međugorja <strong>je</strong> izb<strong>je</strong>gao župni vikar fraAnđelko Nuić i ubi<strong>je</strong>n negd<strong>je</strong> u Sloveniji naKrižnom putu.U župi Međugor<strong>je</strong> rođeno <strong>je</strong> 5 ubi<strong>je</strong>nihfran<strong>je</strong>vaca. Fra Jozo Bencun, u <strong>mir</strong>ovini naŠirokom Bri<strong>je</strong>gu, ubi<strong>je</strong>n <strong>je</strong> u Mostaru 14. veljače.Fra Marko Dragićević, profesor na ŠirokomBri<strong>je</strong>gu, odveden <strong>je</strong> sa sv. Mise u Izbičnui ubi<strong>je</strong>n negd<strong>je</strong> na putu prema Knešpolju.Fra Mariofil Sivrić, vikar samostana na ŠirokomBri<strong>je</strong>gu, najv<strong>je</strong>rojatni<strong>je</strong> <strong>je</strong> ubi<strong>je</strong>n 9. veljačeu Knešpolju. Fra Grgo Vasilj, gvardijani župnik u Mostaru, ubi<strong>je</strong>n <strong>je</strong> u tom gradu14. veljače. Fra Jenko Vasilj, kateheta u Konjicu,ubi<strong>je</strong>n <strong>je</strong> u svibnju oko Klanjca.Usuđu<strong>je</strong>m se primi<strong>je</strong>titi da <strong>je</strong> žrtva ovihfran<strong>je</strong>vaca, kao i svih drugih pobi<strong>je</strong>nih izHercegovine i drugih hrvatskih zemalja, bio<strong>je</strong>dan od važnih čimbenika da se KraljicaMira ukaže upravo u ovom kraju. Ne zaboravimoda <strong>je</strong> Hercegovina uvi<strong>je</strong>k bila v<strong>je</strong>rna<strong>Bogu</strong> i da <strong>je</strong> u Drugom sv<strong>je</strong>tskom ratu izgubilaoko 10 posto svoga pučanstva.Dakle, “osloboditeljska“ komunističkavlast poglavito <strong>je</strong> “oslobađala“ od života,kako zarobl<strong>je</strong>ne vojnike, tako i civilei svećenike i redovnike?Upravo tako. Sve više i više izlaze na sv<strong>je</strong>tlodana čin<strong>je</strong>nice da se ništa ni<strong>je</strong> događaloslučajno. Uzmimo za prim<strong>je</strong>r samo ŠirokiBri<strong>je</strong>g. Iz tamošn<strong>je</strong> samostanske za<strong>je</strong>dnicekomunisti su ubili 30 fratara, a još 4 sa samostanskogpodručja, dakle više od polovice.Pobili su i mnoštvo vojnika i puka. Do sadana Širokom Bri<strong>je</strong>gu imamo prijavl<strong>je</strong>no preko70 stratišta i grobišta, a taj se broj neprestanopovećava. Naredba za ubijan<strong>je</strong> stigla <strong>je</strong>“odozgo“. Širokim Bri<strong>je</strong>gom prošla <strong>je</strong> XI. dalmatinskabrigada i mnogi od njih nisu ht<strong>je</strong>liubijati, ali su zbog toga i sami ubijani. Kadse pročulo što su uradili, počela <strong>je</strong> nesmil<strong>je</strong>napaljba po Širokom Bri<strong>je</strong>gu kao nekom neprijateljskomuporištu, i to kod jugonostalgičarai komunista tra<strong>je</strong> do danas.Istražujući okolnosti i način ubijanja,stekli ste uvid u ustroj te vlasti. Što sutim svojim masovnim zločinima ht<strong>je</strong>lipostići?Oni su, <strong>je</strong>dnostavno, žel<strong>je</strong>li vlast da bi svi<strong>je</strong>tmogli oblikovati po svojim izopačenimpogledima. Zbog toga su nemilice micaliispred sebe svakoga tko im <strong>je</strong> u tome smetao.Tako su pobili ne samo pripadnike Crkve izraznih staleža, nego i izvorne antifašiste. Komunističkevođe žel<strong>je</strong>le su stvoriti novog čov<strong>je</strong>ka,po uzoru na ono što su im pričali narevolucionarnom sveučilištu u hotelu “Lux“u Moskvi. Tu <strong>je</strong> bilo rasadište svih komunističkihrevolucionara. Odatle su krenuli uposlan<strong>je</strong> osvajanja svi<strong>je</strong>ta. Ne, nisu Rusi kriviza to. Komunizam su stvorila tajna društvanastala na ozemlju Engleske. Lenjin s punomriznicom novca, u zatvorenom vagonu,stiže u Rusiju dignuti bunu. I tako sve započin<strong>je</strong>.U to vri<strong>je</strong>me u N<strong>je</strong>mačkoj se uzdižeHitler sa svojim nacionalsocijalizmom ko<strong>je</strong>gsu također financirala tajna društva. Za n<strong>je</strong>govose zna i ime: Thula. Posl<strong>je</strong>dice su višeod stotinu milijuna mrtvih, a ista tajna društvad<strong>je</strong>luju i danas.Već ste istražili neka grobišta u Zagvozdui Vrgorcu, a sada <strong>je</strong> u ti<strong>je</strong>kuistraživan<strong>je</strong> u Širokom Bri<strong>je</strong>gu. Kolikoste žrtava otkrili i koliko <strong>je</strong> fratarameđu njima?U Zagvozdu smo identificirali trojicuhercegovačkih ubi<strong>je</strong>nih fran<strong>je</strong>vaca, u Vrgorcu<strong>je</strong>dnog, a što će biti s Knešpol<strong>je</strong>m jošćemo vid<strong>je</strong>ti. Po sv<strong>je</strong>dočenju još živih sv<strong>je</strong>dokatamo bi trebao biti barem <strong>je</strong>dan fran<strong>je</strong>vac.Međutim, tri fran<strong>je</strong>vca su uhićena uIzbičnu ti<strong>je</strong>kom sv. Mise, povedena premaKnešpolju i negd<strong>je</strong> su nestala. Možda, dakle,i oni budu među ovima. Vid<strong>je</strong>t ćemo tonakon DNK analize iskopanih žrtava. Kadće ona početi, točno još ne znamo, <strong>je</strong>r zbogpronađenih ubi<strong>je</strong>nih n<strong>je</strong>mačkih vojnika moramostupiti u doticaj s Ni<strong>je</strong>mcima i dogovoritise o svemu.Prošlo <strong>je</strong> 65 godina od tih strašnih godina.Na koji način dolazite do podatakao grobištima – od lokalnog stanovništva,pripadnika postrojba ko<strong>je</strong> su točinile, preživ<strong>je</strong>lih sv<strong>je</strong>doka?Naj<strong>je</strong>dnostavni<strong>je</strong> rečeno, na različite načine.Ali u svemu najviše pomaže Bog. Čestoprepoznam kako se događaji tako poslože dato ne može biti slučajno. Očito su nevino pobi<strong>je</strong>ni.Iskoristio bih priliku i zamolio svakogada nam javi bilo koji podatak koji zna.Isto tako vol<strong>je</strong>li bismo da nam bude javl<strong>je</strong>noako <strong>je</strong> netko zadobio neko čudo po zagovorupobi<strong>je</strong>nih hercegovačkih fran<strong>je</strong>vaca ili <strong>je</strong>doživio neko uslišan<strong>je</strong> ili milost. Svi potrebnipodatci za stupiti u doticaj s Vicepostulaturommogu se naći na spomenutom portalu.Uz ostalo tamo se mogu naći u pdf oblikui stari bro<strong>je</strong>vi glasila Vicepostulature Stopamapobi<strong>je</strong>nih.Hercegovački fratri stradali su ne samou Hercegovini nego i na Križnim putovima.Za koliko ste ih utvrdili baremšire m<strong>je</strong>sto stradanja?Trenutno znamo za grobove njih 31. Odtoga 22 su pokopana na Širokom Bri<strong>je</strong>gu, 3u Maclju, 3 na Čitluku, 2 na Kočerinu i 1 uMeđugorju. Za većinu ostalih znamo baremgd<strong>je</strong> su posl<strong>je</strong>dnji put viđeni. Jedino za <strong>je</strong>dnoga,fra Anđelka Nuića, do sada baš ništane znamo. Jednostavno <strong>je</strong> nestao.Naravno da želite identificirati zemneostatke svakog pronađenog fratra. Kakvasu dosadašnja iskustva Vicepostulatureglede identifikaci<strong>je</strong>?Posao identifikaci<strong>je</strong> <strong>je</strong> dugotrajan i skup.Ali, zahvaljujući odluci Provinci<strong>je</strong>, dobročiniteljimai prijateljima, to nezaustavljivo napredu<strong>je</strong>.Drago nam <strong>je</strong> da <strong>je</strong> identifikacija fraMelhiora Prlića 30. studenoga 2005. početakidentifikaci<strong>je</strong> s pomoću DNK metode nekogaiz Drugog sv<strong>je</strong>tskog rata na području Hrvatskei BiH. Učinili su to prof. dr. MarijaDefinis Gojanović, prof. dr. Davorka Sutlovići njihovi suradnici na Patologiji u Splitu.U<strong>je</strong>dno <strong>je</strong> to i početak studija forenzike naSveučilištu u Splitu.Svi se čvrsto nadamo da će naši redovnici,žrtve II. sv<strong>je</strong>tskog rata i poraća, <strong>je</strong>danputbiti uzdignuti na čast oltara.Kakav <strong>je</strong> daljnji ti<strong>je</strong>k Vašega rada?Barem za neke već smo skupili dovoljnograđe da budu proglašeni blaženima i svetima.Zbog ob<strong>je</strong>ktivnih okolnosti bit će to teškoučiniti za sve njih. Međutim, neka samo<strong>je</strong>dan od njih bude uzdignut na čast oltara,on će osvi<strong>je</strong>tliti nevinu žrtvu iz tih vremenane samo fran<strong>je</strong>vaca nego i čitavog v<strong>je</strong>rnogpuka. Trenutno <strong>je</strong> u ti<strong>je</strong>ku borba s vremenomkako doći do što više živućih sv<strong>je</strong>dokai ispitati ih pod prisegom. Nakon toga dolazirazvrstavan<strong>je</strong> sve prikupl<strong>je</strong>ne građe i n<strong>je</strong>zinopredstavljan<strong>je</strong> m<strong>je</strong>snom biskupu. On će <strong>je</strong>razmotriti i ako bude uv<strong>je</strong>ren u n<strong>je</strong>zinu kakvoćudopustit će službeni početak postupkamučeništva na biskupijskoj razini. Budući dasu još živući sv<strong>je</strong>doci u poodmakloj životnojdobi, nešto od svega toga već <strong>je</strong> počelo. M<strong>je</strong>snibiskup, don Ratko Perić, ustanovio <strong>je</strong> Crkvenisud, koji marljivo ispitu<strong>je</strong> takve sv<strong>je</strong>doke.Zaista smo mu na tome zahvalni, kao isvima onima koji rade u tom sudu.28 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong> Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 29

Sv<strong>je</strong>dočanstvoSv<strong>je</strong>dočanstvoMoja međugorska p<strong>je</strong>sma:Evo me... Ti si me zvaoČitajući u talijanskom listu Senapa, koji izlazi u Bergamu, n<strong>je</strong>zine duhovne meditaci<strong>je</strong>, u više me <strong>je</strong> navratapotaknula da se upitam tko <strong>je</strong>, zapravo, sestra Sandra. Išla sam tragom n<strong>je</strong>zinih razmišljanja i doznala da <strong>je</strong> sestraSandra klauzurna redovnica augustinijanka iz Locarna. Locarno <strong>je</strong> turistički švicarski grad s petnaestak tisućastanovnika i prostire se na s<strong>je</strong>vernom rubu <strong>je</strong>zera Maggiore, u podnožju Alpa. I tu, u tom gradu, nad kojim sbrežuljka bdi Madonna del Sasso, ugni<strong>je</strong>zdio se već od XVII. stol<strong>je</strong>ća samostan svete Katarine, u ko<strong>je</strong>mu živi sestraSandra.Pokojni fra Slavko Barbarić dobro <strong>je</strong> poznavao n<strong>je</strong>zinu obitelj, a posebno majku Noru, koja se, od saznanja zaGospina ukazanja u Međugorju, tiho i nenametljivo, sa srcem, pojavila za potrebne našega kraja. Ne tako davno,u večernjim satima, okrenula sam telefonski broj samostana svete Katarine u Locarnu. S druge strane javio mi se<strong>je</strong>dan n<strong>je</strong>žni glas predstavljajući svoju za<strong>je</strong>dnicu. Rekoh da zovem iz Međugorja i da trebam sestru Sandru. Čulasam ushit: “Međugor<strong>je</strong>! Međugor<strong>je</strong>! Kako <strong>je</strong> to li<strong>je</strong>po čuti! Mo<strong>je</strong> drago Međugor<strong>je</strong>!“ Bila <strong>je</strong> to sestra Sandra Cunzli,najmlađa redovnica u svom samostanu.Uskoro mi <strong>je</strong> za Glasnik <strong>mir</strong>a poslala sv<strong>je</strong>dočanstvo svoga životnog hoda i potpunog predanja Gospodinu.s. Lidija GlavašZahvalju<strong>je</strong>m na mogućnosti da posv<strong>je</strong>dočimsvo<strong>je</strong> redovničko zvan<strong>je</strong>rođeno u Međugorju pod plaštemdrage Gospe. Ja sam klauzurna redovnicai već 23 godine živim u samostanusv. Katarine u Locarnu, talijanskoj Švicarskoj,u Redu sv. Augustina. Rođena sam1. prosinca 1967. u malom m<strong>je</strong>stu Rancate,blizu granice s Italijom. Odrasla sam u kršćanskojobitelji i najmlađa sam od četverod<strong>je</strong>ce. Svake sam ned<strong>je</strong>l<strong>je</strong> išla na Misu sasvojim roditeljima, i to mi <strong>je</strong> uvi<strong>je</strong>k nekakoispunjavalo srce radošću. S<strong>je</strong>ćam se svo<strong>je</strong>prve pričesti i tolikih uspomenica ko<strong>je</strong> sumi ostale drage. Bio <strong>je</strong> to desetak krunice,knjižica s molitvama, sveta sličica na kojoj<strong>je</strong> pisalo: “Majko Božja, iz <strong>tvoj</strong>ih ruku primismoIsusa“… i <strong>je</strong>dno malo raspelo ko<strong>je</strong> idanas držim na svom uzglavlju.Svaki kamen govori mi o PresvetojOsnovnu školu pohađala sam u Rancateu,a višu osnovnu i srednju u m<strong>je</strong>stuMendrisio. Bila sam tiha i prilično stidljivad<strong>je</strong>vojka. Rado sam se zadržavala u obiteljskomokružju. U srednjoj školi, zbog mogaipak drukči<strong>je</strong>g razmišljanja, moji su me prijateljiznali zvati “časna“, ali istinu govoreći,nikad nisam ozbiljno na to mislila nitisam poznavala časne sestre, a još man<strong>je</strong> neštoznala o njihovu životu.Prve godine sredn<strong>je</strong> škole, preko l<strong>je</strong>ta,s prijateljicom sam išla na tečaj n<strong>je</strong>mačkog<strong>je</strong>zika. Sa sobom sam poni<strong>je</strong>la džepnoEvanđel<strong>je</strong>. Čitajući Mateja, dirnule su meIsusove ri<strong>je</strong>či kojima poziva na trajnu uzdržljivostone koji se žele posvetiti kral<strong>je</strong>v-stvu nebeskom i sv<strong>je</strong>dočiti za nj: “Ima nesposobnihko<strong>je</strong> ljudi onesposobiše. A imanesposobnih koji sami sebe onesposobišeporadi kral<strong>je</strong>vstva nebeskoga. Tko možeshvatiti, neka shvati“. Počela sam razmišljatida Isus u ovom odlomku možda govori iSvakim danom nastojim sli<strong>je</strong>diti poruke Kraljice Mira,živ<strong>je</strong>ti ih u svojoj malenkosti i biti v<strong>je</strong>rna svo<strong>je</strong>m pozivukontemplativke. Znam da smo svi vrlo važni u planuspasenja Marijina i da nam ona pokazu<strong>je</strong> siguran putprema Isusu, da budemo sveti.meni. V<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>m da <strong>je</strong> klica zvanja već bila umom srcu, ali još ni<strong>je</strong> bilo vri<strong>je</strong>me za “prol<strong>je</strong>tnoklijan<strong>je</strong>“.Godine 1984. tata <strong>je</strong> donio knjižicu s porukamaGospe Međugorske. Sav radostan,odlučio <strong>je</strong> poći s mamom u m<strong>je</strong>sto gd<strong>je</strong> seGospa ukazu<strong>je</strong>. Odmah sam pročitala tuknjižicu. U srcu sam os<strong>je</strong>ćala <strong>je</strong>dnu preli<strong>je</strong>pusimfoniju duhovnosti… Molila samsvo<strong>je</strong> roditel<strong>je</strong> da odgode putovan<strong>je</strong> za l<strong>je</strong>to,kad sam imala školski raspust, <strong>je</strong>r bih rado snjima pošla. Moji dragi roditelji bili su sretni…U međuvremenu, iznenada u<strong>mir</strong>e mojotac (19. svibnja). Posli<strong>je</strong> tog događaja majkaht<strong>je</strong>de otkazati putovan<strong>je</strong> za Međugor<strong>je</strong>,ali mo<strong>je</strong> su sestre inzistirale da sve<strong>je</strong>dnopođemo. Tako smo nas dvi<strong>je</strong> otputovaleprema Gospinu Međugorju za godišnjicuukazanja, 25. lipnja 1984. godine.Što smo doživ<strong>je</strong>le u tom malom m<strong>je</strong>stu?Naviru mi živa s<strong>je</strong>ćanja… Tamo sejako os<strong>je</strong>ća Marijina prisutnost. Svaki kamengovori mi o njoj, Presvetoj. Našla samse u seoskoj sredini s <strong>je</strong>dnostavnim, plemenitimljudima velike v<strong>je</strong>re koja mi <strong>je</strong> žarila isrce i dušu svake večeri, posebno za vri<strong>je</strong>mesv. Mise. Crkva krcata svi<strong>je</strong>tom, molitvomi p<strong>je</strong>smom na hrvatskom <strong>je</strong>ziku. Kao dasam svaku ri<strong>je</strong>č razum<strong>je</strong>la. Čudno! S majkomsam se popela na ogol<strong>je</strong>lo brdo Gospinihukazanja. Kakva milina u duši mojoj!Nikada taj dan ne će biti izbrisan iz mogasrca. Os<strong>je</strong>tila sam Nebo tako blizim i otkrilakako me molitva približava božanskom,svetom. Susrela sam se s vid<strong>je</strong>licama Mirjanomi Vickom. Suze ganuća, suze radosnice,oblile su mo<strong>je</strong> lice gledajući te d<strong>je</strong>vojke ko<strong>je</strong>svojim očima gledaju Majku Božju. Bile sutako spontane, vesele, <strong>je</strong>dnostavne… pričalasam s njima, ta one bijahu mo<strong>je</strong> vršnjakin<strong>je</strong>!Po povratku kući počela sam prakticiratiporuke Majke Nebeske. U početku 7Očenaša, Zdravomarija, Slavaocu i V<strong>je</strong>rovan<strong>je</strong>;posli<strong>je</strong> krunicu, a zatim tri krunicesvaki dan, kako <strong>je</strong> tražila Gospa. Sa svojompobožnom majkom počela sam ići na Misusvaki dan, moliti za<strong>je</strong>dno, postiti, činiti d<strong>je</strong>lamilosrđa, ispovi<strong>je</strong>dati se svaki m<strong>je</strong>sec imeditirati ri<strong>je</strong>č Božju. “Kad se stvori pravoprijateljstvo s Bogom“, rekla <strong>je</strong> Gospa u poruciod 25. lipnja 1997., “nikakva ga olujane može uništiti“.Tajna za koju <strong>je</strong> znala samo GospaViše sam se puta vraćala u tu blagoslovl<strong>je</strong>nuzemlju koju <strong>je</strong> Marija izabrala i svakiput sam bila obnovl<strong>je</strong>na, osnažena, punazanosa i vedrine, sa željom da činim neštonovo, nešto više za Gospodina. Govorilasam: “Isus <strong>je</strong> učinio toliko za me, umro <strong>je</strong>na križu za me, a što ja mogu učiniti za nj?“Gospa također si<strong>je</strong> mnogeut<strong>je</strong>he na putu onomtko se pouzda<strong>je</strong> u Boga izagovara da ga vodi DuhBožji. Naš <strong>je</strong> cilj raj, tamoćemo se svi naći i bit ćevesel<strong>je</strong> bez kraja.Tako, malo pomalo, dala sam se voditi D<strong>je</strong>viciMeđugorskoj i mo<strong>je</strong> redovničko zvan<strong>je</strong>lagano <strong>je</strong> dozri<strong>je</strong>valo u mom srcu. Bila <strong>je</strong> to<strong>moja</strong> tajna za koju <strong>je</strong> još znala samo Ona.Jednoga dana blizu našeg m<strong>je</strong>sta došla <strong>je</strong>časna sestra za koju se znalo da ima posebnedarove Duha Svetoga. Otišli smo na n<strong>je</strong>zinopredavan<strong>je</strong>. Na kraju me majka poslalak njoj da preporučim svoju sestru u n<strong>je</strong>zinemolitve. Čim me <strong>je</strong> časna sestra vid<strong>je</strong>la, pitalame <strong>je</strong> <strong>je</strong>sam li i ja ponekad pomislila dase posvetim <strong>Bogu</strong>. Odgovorila sam, spontano,kako sam o tome razmišljala, ali da sadmoram biti blizu mame zbog iznenadne tatinesmrti. Tada <strong>je</strong> saznala i <strong>moja</strong> majka štose skriva u duši n<strong>je</strong>zina najmlađeg d<strong>je</strong>teta.Uvi<strong>je</strong>k s istom brižnošću, sve do danas, pratisvaki moj dan.Uključio se i naš župnik, mudro me <strong>je</strong> vodioi objasnio mi razliku između časnih sestaraklauzurnih (zatvorenih) i onih aktivnogživota. Po n<strong>je</strong>govu sav<strong>je</strong>tu, za l<strong>je</strong>tnih praznikapos<strong>je</strong>ćivala sam samostane i <strong>je</strong>dnih i drugihsestara. Boraveći u samostanu zatvorenih-klauzurnihsestara os<strong>je</strong>ćala sam veliki<strong>mir</strong> u svom srcu i shvatila da me tu Gospodinželi. Kao da su tada meni upućene ri<strong>je</strong>čisv. Augustina: “Baci se u nj, nemoj se bojati!Ne će se izmaknuti u stranu da padneš! Bacise bez brige i on će te prihvatiti i ozdraviti.“Moja odluka bivala <strong>je</strong> sve jasnija.Svi moji važni događaji bili su naGospine blagdaneTadašnji biskup Lugana, monsinjor Corecco,saznavši da sam pos<strong>je</strong>ćivala samostansv. Katarine s nam<strong>je</strong>rom da postanem redovnica,želio se susresti sa mnom. Ohrabrio me<strong>je</strong> da ostanem tu, u biskupiji, da ne idem udrugi samostan u Italiju. I sama sam takoveć mislila, premda u samostan u Locarnumladi nisu dolazili već godinama. Upravo uovom samostanu svid<strong>je</strong>la mi se duhovnostsv. Augustina, o kojoj sam ponešto saznalau srednjoj školi. I bila sam odlučila ući utaj samostan odmah nakon položene mature.Moj <strong>je</strong>dini brat iz prikrajka <strong>je</strong> pratio sva<strong>moja</strong> razmišljanja. Ni<strong>je</strong> baš bio zadovoljanmojim odlukama. Ipak me <strong>je</strong> tih dana, kadse spremao na odmor u Alžir, uzeo za ruku irekao: “Sestrice, ako misliš da <strong>je</strong> to <strong>tvoj</strong> put,samo pođi. Brat će biti s tobom. I bit ću uvi<strong>je</strong>k<strong>tvoj</strong> brat!“ Zamakao <strong>je</strong> svojim motoromna odmor. Nažalost, brzo nam <strong>je</strong> stigla vi<strong>je</strong>stda <strong>je</strong> “sestra smrt“ ponovno kucnula na vratanaše obitelji. Brat <strong>je</strong> smrtno stradao. Mojbrat koji mi <strong>je</strong>, držeći me za ruke, rekao daće uvi<strong>je</strong>k biti moj brat… Odgodila sam svojulazak u samostan sv. Katarine. Učitel<strong>je</strong>veri<strong>je</strong>či: “Niste vi izabrali mene, nego samja izabrao vas, i odredio vas da idete i rađaterod i da vaš rod ostane“ jačale su moj poziv.I upravo na blagdan Bezgr<strong>je</strong>šnog začećaBlažene D<strong>je</strong>vice Mari<strong>je</strong>, 1987. godine, prešlasam prag ovog samostana. Za<strong>je</strong>dnica <strong>je</strong> jošbila brojna (bilo nas <strong>je</strong> dvadeset). Danas nas<strong>je</strong> man<strong>je</strong>, ali sam sigurna da Gospa nastavljabd<strong>je</strong>ti nada mnom svojim majčinskimokom. I svi moji važni događaji bili su nan<strong>je</strong>zine blagdane. Na blagdan Bezgr<strong>je</strong>šnogzačeća, kako rekoh, ušla sam u samostan, nan<strong>je</strong>zin rođendan, 8. rujna, obukla sam svo<strong>je</strong>redovničko odi<strong>je</strong>lo, na dan Gospe od Ružarja,7. listopada, položila sam redovničke zav<strong>je</strong>tečistoće, siromaštva i poslušnosti. Moramreći da se os<strong>je</strong>ćam sigurno pod n<strong>je</strong>zinimmajčinskim srcem. I svakim danom nastojimsli<strong>je</strong>diti poruke Kraljice Mira, živ<strong>je</strong>ti ih usvojoj malenkosti i biti v<strong>je</strong>rna svo<strong>je</strong>m pozivukontemplativke. Znam da smo svi vrlo važniu planu spasenja Marijina i da nam ona pokazu<strong>je</strong>siguran put prema Isusu, da budemosveti. Teškoća u minulim godinama sigurnomi ni<strong>je</strong> nedostajalo, ali s Isusom i Marijomuvi<strong>je</strong>k sam ih nadvladavala. Gospa takođersi<strong>je</strong> mnoge ut<strong>je</strong>he na putu onom tko sepouzda<strong>je</strong> u Boga i zagovara da ga vodi DuhBožji. Naš <strong>je</strong> cilj raj, tamo ćemo se svi naćii bit će vesel<strong>je</strong> bez kraja. Volim misliti mislisv. Augustina, koji kaže: “Kad <strong>je</strong> Bog baciona me svoj pogled i predodredio me, radostkoju <strong>je</strong> os<strong>je</strong>ćao za me bila <strong>je</strong> savršena. U tojradosti ni<strong>je</strong> bilo nikakva straha da se n<strong>je</strong>govplan može ne ispuniti.“ Živim to u svakomdanu svoga posvećenog života već 23 godine,zahvaljujući Gospi iz Međugorja za velikumajčinsku ljubav.Tako sestra Sandra, klauzurna redovnicaiz Locarna. Tako i mnoge druge redovnices kojima di<strong>je</strong>limo milosne zrake svetostipod ovim podnebl<strong>je</strong>m. Ovo <strong>je</strong> živo sv<strong>je</strong>dočanstvopredanosti mladosti i života <strong>Bogu</strong>iz ljubavi prema onima kojima <strong>je</strong> potrebna.Isus nam žarko poruču<strong>je</strong>: “Žetve <strong>je</strong> mnogo,a radnikâ malo. Molite dakle gospodara žetveda pošal<strong>je</strong> radnike u žetvu svoju.“30 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong> Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 31

PoticajiMladi Gospinom lađom do IsusaUkrcati se na lađu koja plovi do Isusa, znači biti spreman na sve. U njoj nemamo pravoračunati na svo<strong>je</strong> sposobnosti, na svoju sigurnost, nemamo pravo misliti samo na svo<strong>je</strong>odredište. Isusova lađa nosi sa sobom potpuno darivan<strong>je</strong> sebe, ona donosi rizik.fra Mario KnezovićSvake godine početkom kolovoza Međugor<strong>je</strong>posta<strong>je</strong> sabornim m<strong>je</strong>stomsv<strong>je</strong>tske mladosti. Ni vrućina, ni sezonagodišnjih odmora ne zaustavljajumlade da se po Mariji okupe oko Isusa.Takvom svojom odlukom mladi poručujuda <strong>je</strong> uz Isusa najbolji odmor i trajna hladovina.To okupljan<strong>je</strong> mladih događa se gotovospontano. Nema velikih najava, nema jumboplakata, nema televizijskih spotova… Naneki način mladi “ruše“ ustal<strong>je</strong>ne metodičkediscipline ko<strong>je</strong> se trude ani<strong>mir</strong>ati mladeali usp<strong>je</strong>h <strong>je</strong> mali. Očito, tomu <strong>je</strong> tako, medijsrca najjače <strong>je</strong> sredstvo gd<strong>je</strong> se jasno ču<strong>je</strong> zovkoji se ne može prešut<strong>je</strong>ti.Ako bismo u slici ht<strong>je</strong>li opisati taj boravakmladih u Međugorju, mogli bismo ovakonapisati: mladi u te dane napuštaju svo<strong>je</strong>nesigurne lađe i ukrcavaju se na <strong>je</strong>dnu za<strong>je</strong>dničku,Gospinu lađu u Međugorju. Kormilarica-voditeljicana toj lađi <strong>je</strong> Gospa. Cilj puto-32 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong>vanja <strong>je</strong> stići do luke – do Isusa. Vesla na tojlađi u Gospinim su rukama, a snaga tih vesala<strong>je</strong> molitva, klanjan<strong>je</strong> Isusu, sveta Misa, p<strong>je</strong>smate radosno i zanosno slavl<strong>je</strong>n<strong>je</strong> Gospodina.Ukrcati se na lađu koja plovi do Isusa,znači biti spreman na sve. U njoj nemamopravo računati na svo<strong>je</strong> sposobnosti, na svojusigurnost, nemamo pravo misliti samo nasvo<strong>je</strong> odredište. Isusova lađa nosi sa sobompotpuno darivan<strong>je</strong> sebe, ona donosi rizik. NaIsusovoj lađi, kroz sve bure i olu<strong>je</strong>, u zgodnoi nezgodno vri<strong>je</strong>me, uvi<strong>je</strong>k treba veslati napri<strong>je</strong>d.Ta lađa, po ljudsku, plovi u nepoznato,u avanturu duha. To <strong>je</strong> zato što nas Isuspoziva da izvezemo na pučinu. I baš tamo,na pučini, u nepoznatome i neočekivanome,čeka me On – moj Bog i Spasitelj.Zapravo, ci<strong>je</strong>li naš kršćanski život trebaobi sličiti na tu lađu. Mi smo trajni putnici. Mibismo trajno, sukladno pozivu na nasl<strong>je</strong>dovan<strong>je</strong>,trebali hoditi, trčati i tražiti Isusa. Isusnas poziva da dođemo k n<strong>je</strong>mu. On <strong>je</strong> tu radinas. On želi biti naše društvo. On <strong>je</strong> moj prijateljkoji uvi<strong>je</strong>k strpljivo čeka moju lađu dauplovi u n<strong>je</strong>govu luku. A uz Isusa <strong>je</strong> uvi<strong>je</strong>knajl<strong>je</strong>pše, s njim <strong>je</strong> uvi<strong>je</strong>k zabavno. Kod Isusanema dosade. Kod n<strong>je</strong>ga <strong>je</strong> svaki trenutaksmisleno ispun<strong>je</strong>n. Kod n<strong>je</strong>ga nema razočaranih,neshvaćenih, izgubl<strong>je</strong>nih. Kod Isusasu svi dobro došli. Kod n<strong>je</strong>ga si osobno vol<strong>je</strong>n.On za nas os<strong>je</strong>ća. On diše našim plućima.N<strong>je</strong>govo srce kuca za naša srca, on mislinaše misli. On <strong>je</strong> spreman sve učiniti za nas.On ni<strong>je</strong> Bog sudac, nego Bog ljubav i kao takavpoziva nas na gozbu sa sobom. On nasželi ispuniti i nahraniti hranom koja nikadane propada i ne gubi snagu. I očito, Mladifestto sv<strong>je</strong>doči, mladi su to prepoznali i to ihneupitno privlači dugi niz godina. Takvomhranom nasićeni i takvim pićem napo<strong>je</strong>ni uIsusovom pristaništu, mladi koračaju u svi<strong>je</strong>tkoji po njima dobiva nova vrata nade.Snimio Siniša HančićBožja pitanja čov<strong>je</strong>kuZar <strong>je</strong> rukaGospodinovatako kratka?fra Iko SkokoPošto <strong>je</strong> primio Gospodn<strong>je</strong> zapovi<strong>je</strong>di i uredbe, Mojsi<strong>je</strong> <strong>je</strong> poveonarod od Sinaja prema Paranu. U m<strong>je</strong>stu ko<strong>je</strong> <strong>je</strong> prozvanoTabera narod <strong>je</strong> mrmljao protiv Gospodina. Gospodin <strong>je</strong>poslao oganj na njihov tabor. Kad su vid<strong>je</strong>li svoju novu nevolju,odmah su se obratili Mojsiju. Na nagovor naroda Mojsi<strong>je</strong> sepomolio Gospodinu da ih ne spali oganj: “Narod zavapi Mojsiju, aMojsi<strong>je</strong> se pomoli Gospodinu i oganj se utiša“ (Br 11,3).Ubrzo <strong>je</strong> narod obuzela pohlepa za <strong>je</strong>lom. Ponovno su počeli jadikovati,govoreći: “Tko će nas nasititi mesom? S<strong>je</strong>ćamo se kako smo uEgiptu <strong>je</strong>li badava ribe, krastavaca, din<strong>je</strong>, prase, luka i češnjaka. Sadnam život vene; nema ničega, osim mane, pred našim očima“ (Br11,5-6). Mojsi<strong>je</strong> <strong>je</strong> po tko zna koji put slušao jadikovan<strong>je</strong> svoga naroda.Jadikovali su skoro svi. Takvo stan<strong>je</strong> duha među narodom dozlogrdilo<strong>je</strong> Mojsiju. Obratio se Gospodinu: “Zašto zlostavljaš slugusvoga? Zašto nisam stekao milost u <strong>tvoj</strong>im očima kad si na me uprtioteret svega ovog naroda? … Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod.Preteško <strong>je</strong> to za me. Ako ćeš ovako sa mnom postupati, radi<strong>je</strong>me ubij, ako sam stekao milost u <strong>tvoj</strong>im očima, da više ne gledamsvoga jada“ (Br 11, 11-15).Gospodin <strong>je</strong> čuo Mojsi<strong>je</strong>vu molbu i teškoću. Da<strong>je</strong> mu r<strong>je</strong>šen<strong>je</strong>.Obratio se Mojsiju ri<strong>je</strong>čima: “Skupi mi sedamdeset muževa izmeđustar<strong>je</strong>šina izraelskih za ko<strong>je</strong> znaš da su star<strong>je</strong>šine narodu i n<strong>je</strong>govinadglednici. Dovedi ih u Šator sastanka pa neka ond<strong>je</strong> zauzmu svojam<strong>je</strong>sta s tobom. Ja ću sići i ond<strong>je</strong> s tobom govoriti; uzet ću neštoduha koji <strong>je</strong> na tebi i stavit ću ga na njih. Tako će s tobom nositi teretnaroda da ga ne nosiš sam“ (Br 11, 16-17).Bog obećava narodu za <strong>je</strong>lo mesa i to u izobilju. Čak toliko da ćeim izbiti na nosnice i ogaditi im se.Mojsi<strong>je</strong> ni<strong>je</strong> pov<strong>je</strong>rovao Gospodinovim ri<strong>je</strong>čima da će imati u izobil<strong>je</strong>mesa za m<strong>je</strong>sec dana. Znao <strong>je</strong> koliko ima naroda, bilo <strong>je</strong> samo600.000 p<strong>je</strong>šaka, a znao <strong>je</strong> koliko bi trebalo zaklati “sitne i krupne“stoke i koliko bi trebalo uloviti ribe samo za <strong>je</strong>dan ob<strong>je</strong>d.Gospodin se obrati Mojsiju: “Zar <strong>je</strong> ruka Jahvina tako kratka? Sadćeš vid<strong>je</strong>ti hoće li se obistiniti <strong>moja</strong> ri<strong>je</strong>č ili ne će“ (Br 11, 23). Gospodin<strong>je</strong> darovao narodu prepelice za <strong>je</strong>lo. Neki su se polakomili i skupljaliviše nego što im <strong>je</strong> trebalo.Čini mi se da i u ovo naše vri<strong>je</strong>me, kada imamo najviše, u isto vri<strong>je</strong>menajviše i mrmljamo protiv Gospodina. Čuvajmo se lakomosti.Imajmo pov<strong>je</strong>renja u Gospodina i n<strong>je</strong>gove ri<strong>je</strong>či.PoticajiBudi Božja žrtvai Božji svećenikIz govora svetoga Petra Krizologa, biskupaZaklin<strong>je</strong>m vas milosrđem Božjim. Moli Pavao, ili još bol<strong>je</strong>:moli Bog preko Pavla, <strong>je</strong>r mu <strong>je</strong> više stalo do togada ga ljudi ljube nego da ga se plaše. Moli Bog, <strong>je</strong>r višeželi biti Otac nego Gospodar. Moli Bog milosrđem dane bi kaznio strogošću.Poslušaj Gospodina kako moli: Gledajte u meni svo<strong>je</strong> ti<strong>je</strong>lo,svo<strong>je</strong> udove, svoju utrobu, svo<strong>je</strong> kosti i svoju krv. Ako se plašiteonoga što <strong>je</strong> Bož<strong>je</strong>, zašto ne ljubite ono što <strong>je</strong> vaše? Ako b<strong>je</strong>žiteod Gospodara, zašto se ne utečete roditelju?Nu, možda vas zbunju<strong>je</strong> <strong>moja</strong> gorka muka koju ste sami prouzrokovali?Nemojte se bojati. Ovaj križ ni<strong>je</strong> moj žalac, negožalac smrti. Ovi čavli ne zadaju meni bol, nego jače utvrđujumoju ljubav prema vama. Ove rane nisu uzrok moga <strong>je</strong>canja,nego vas više približuju mo<strong>je</strong>m srcu. Mo<strong>je</strong> vas raspeto ti<strong>je</strong>logrli, a ne povećava moju bol. Moja krv ni<strong>je</strong> uzalud prolivena,nego se da<strong>je</strong> vama za dar.Dođite, dakle, vratite se i tako upoznajte Oca koji uzvraćadobro za zlo, ljubav za uvr<strong>je</strong>du, toliko milosrđe za tolike rane.Ali čujmo kako zaklin<strong>je</strong> Apostol: Zaklin<strong>je</strong>m vas da prinesetesebe. Dok Apostol tako moli, uzdiže sve ljude na svećeničkodostojanstvo: Da prinesete sebe kao živu žrtvu.O kako <strong>je</strong> nečuvena služba kršćanskog svećeništva, kad <strong>je</strong>čov<strong>je</strong>k sam sebi i žrtva i svećenik, kad čov<strong>je</strong>k ne traži izvansebe što će <strong>Bogu</strong> žrtvovati, kad čov<strong>je</strong>k prinosi <strong>Bogu</strong> kao žrtvuono što sam nosi sa sobom i u sebi i ono što <strong>je</strong> za n<strong>je</strong>ga, kadosta<strong>je</strong> ista žrtva i isti svećenik, kad se žrtva kol<strong>je</strong> a živi, kad svećenikžrtvu<strong>je</strong>, a ne zna ubiti.Uzvišene li žrtve gd<strong>je</strong> se prinosi ti<strong>je</strong>lo bez ti<strong>je</strong>la i krv bezkrvi. Apostol veli: Zaklin<strong>je</strong>m vas milosrđem Božjim da prinesetesebe kao živu žrtvu.Braćo, ta Kristova žrtva dolazi iz slike kojom <strong>je</strong> Krist radiv<strong>je</strong>čnoga života žrtvovao svo<strong>je</strong> ti<strong>je</strong>lo za život svi<strong>je</strong>ta. I stvarno<strong>je</strong> svo<strong>je</strong> ti<strong>je</strong>lo učinio živom žrtvom, <strong>je</strong>r ubi<strong>je</strong>ni živi. U toj sežrtvi, dakle, smrt kažnjava, žrtva osta<strong>je</strong>; žrtva živi, smrt se kažnjava.Zato smrt rađa mučenike koji na kraju života počinjuživ<strong>je</strong>ti. Ubi<strong>je</strong>ni žive i blistaju na nebu, oni za ko<strong>je</strong> ljudi smatrajuda su usmrćeni.Apostol kaže: Zaklin<strong>je</strong>m vas, braćo, milosrđem Božjim daprinesete sebe kao žrtvu živu, svetu. To <strong>je</strong> ono o čemu <strong>je</strong> Prorokp<strong>je</strong>vao: Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi, nego si mi pripravioti<strong>je</strong>lo.Čov<strong>je</strong>če! Budi Božja žrtva i Božji svećenik. Nemoj ispuštatišto ti <strong>je</strong> dala i dopustila božanska vlast. Obuci haljinu svetosti.Pripaši se pojasom čistoće. Neka Krist bude na pokrivalutvo<strong>je</strong> glave. Neka križ čvrsto stoji i bude zaštita tvoga čela.U svom srcu razmišljaj o tajni božanske mudrosti. Pali stalnomio<strong>mir</strong>isni tamjan molitve. Čvrsto prihvati mač Duha. Nekatvo<strong>je</strong> srce bude žrtvenik. I tako bez bojazni predaj svo<strong>je</strong> ti<strong>je</strong>lo<strong>Bogu</strong> za žrtvu.Bog traži v<strong>je</strong>ru, a ne smrt; žedan <strong>je</strong> predanosti, a ne krvi;ublažu<strong>je</strong> ga dobra volja, a ne nasilna smrt.Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 33

Od<strong>je</strong>ci u svi<strong>je</strong>tuOd<strong>je</strong>ci u svi<strong>je</strong>tuM<strong>je</strong>sto u ko<strong>je</strong>m se ljudi obraćajuNaši su sugovornici vlč. Srećko Turk, u<strong>mir</strong>ovl<strong>je</strong>ni svećenik iz Ljubljanske biskupi<strong>je</strong> i FrancGrobnič, salezijanac, duhovni pomoćnik zadužen za ispovi<strong>je</strong>d, bolesnike, Caritas… Snjima smo razgovarali o Međugorju i iskustvima koja su stekli dolazeći u ovo svetište. Napočetku smo ih zamolili da nam se ukratko predstave, što su sa zadovoljstvom i učiniliPriredio Krešo Šegosam iz Ljubljanske nadbiskupi<strong>je</strong>,u<strong>mir</strong>ovl<strong>je</strong>nik, ali jošuvi<strong>je</strong>k kao duhovni pomoćnik“Svećenikispovi<strong>je</strong>dam u raznim župamakad me pozovu, propovi<strong>je</strong>dam, sv<strong>je</strong>dočim itako hodočastim prema životu v<strong>je</strong>čnomu“,ukratko se i zanimljivo predstavio vlč. SrećkoTurk.A don Franc Grobnič, salezijanac, svo<strong>je</strong><strong>je</strong> predstavljan<strong>je</strong> počeo ovako: “Živim u Ljubljani,u župi Rakovnik, duhovni sam pomoćnikzadužen za ispovi<strong>je</strong>d, bolesnike, Caritas,molitvenu skupinu… Često idem nahodočašće u Međugor<strong>je</strong>, u ko<strong>je</strong>mu sam prviput bio godine 1988., hodočašće <strong>je</strong> organiziraožupnik Maks.“Tu smo don Franca prekinuli i zamolili gada nam kaže nešto više o tom svom prvomdolasku u Međugor<strong>je</strong>.“Pošli smo navečer i u Međugor<strong>je</strong> smo stigliu 5 sati ujutro. Iznenadila me jaka vrućina,ušao sam u crkvu izmoliti krunicu. Tadami <strong>je</strong> pristupio <strong>je</strong>dan hodočasnik iz našeskupine i pitao me mogu li ispov<strong>je</strong>diti n<strong>je</strong>gai n<strong>je</strong>govu suprugu. Ispov<strong>je</strong>dio sam ih, naravno,a ispovi<strong>je</strong>dati sam nastavio od 3 satapopodne do 9 sati navečer. U 9 sati došao <strong>je</strong>netko i pitao me hoću li ostati u Međugorjuili ću s njima na vlak u Mostar. Kad sampogledao na sat začudio sam se: ispovi<strong>je</strong>daosam od 3 popodne do 9 navečer i bio raspoloženispovi<strong>je</strong>dati ci<strong>je</strong>lu noć, do ujutro. To <strong>je</strong>nešto što Majka Božja hoće u ovom m<strong>je</strong>stu,to <strong>je</strong> kraj gd<strong>je</strong> se ljudi obraćaju. To sam mnogoputa doživio u Međugorju, a bio sam un<strong>je</strong>mu preko 20 puta. Moja me subraća neri<strong>je</strong>tkopitaju, zašto tako često idem u Međugor<strong>je</strong>,a ja im uvi<strong>je</strong>k odgovaram da ga os<strong>je</strong>ćamm<strong>je</strong>stom obraćenja, m<strong>je</strong>stom molitve.Evo <strong>je</strong>dnoga sv<strong>je</strong>žeg doživljaja: Pri<strong>je</strong> 2 godinebio sam u Međugorju i tada mi <strong>je</strong> došao<strong>je</strong>dan čov<strong>je</strong>k, Hrvat iz Amerike, i pitao memože li se kod mene ispov<strong>je</strong>diti, razumi<strong>je</strong>mli hrvatski. Taj gospodin ni<strong>je</strong> se ispov<strong>je</strong>dio 20godina, žena i d<strong>je</strong>ca su ga napustili, bio <strong>je</strong> udepresiji, htio se ubiti. Došao <strong>je</strong> da mu Marijadade novi put. Kad se ispov<strong>je</strong>dio pitao<strong>je</strong> koliko treba platiti. Kazao sam mu: ‘Ništa,ako želite, odnesite prilog za Crkvu.’ PlakaoSnimio Stanko Jerkovićsam ja, plakao <strong>je</strong> on. Kazao sam svojim kolegama:Ako sam došao u Međugor<strong>je</strong> samo zatoga čov<strong>je</strong>ka, <strong>moja</strong> hodočašća su imala smisla.Drugi prim<strong>je</strong>r: Bilo <strong>je</strong> to pri<strong>je</strong> 20 godina,nekom čov<strong>je</strong>ku žena <strong>je</strong> bila u bolnici, ukomi. Čov<strong>je</strong>k <strong>je</strong> otišao u Međugor<strong>je</strong>, donio<strong>je</strong>dan kamen, odnio ga ženi u bolnicu i staviojoj ga pod jastuk. Bolničarka <strong>je</strong> kazala da<strong>je</strong> to ludost. Drugog dana kad <strong>je</strong> došao, ženase bila probudila. To <strong>je</strong> bilo čudo.“Nakon ovih doista li<strong>je</strong>pih i poticajnih ri<strong>je</strong>čidon Franca Grobniča, velečasnog Turkaupitali smo kad <strong>je</strong> on prvi put došao u Međugor<strong>je</strong>:“Bilo <strong>je</strong> to 1983., 1984., tako nekako,ne s<strong>je</strong>ćam se točno, ali znam da <strong>je</strong> bilo prvihgodina ukazanja.“Možete li nam, poštovani gospodineTurk, opisati svoj prvi susret s Međugor<strong>je</strong>m?“U rodnoj smo župi imali dobrog župnika,koji <strong>je</strong> nama d<strong>je</strong>ci govorio da život posvetimoD<strong>je</strong>vici Mariji. S tim sam duhom otišaou s<strong>je</strong>menište i na bogosloviju. Vrlo radohodočastim, ne samo u Međugor<strong>je</strong>, nego i uLurd. Gd<strong>je</strong> god <strong>je</strong> Marija, tu i ja želim biti.Naravno, često hodočastim i u naša slovenskahodočasnička m<strong>je</strong>sta. Svake godine hodočastimu Lurd s bolesnicima. Prvi sam putu Međugor<strong>je</strong> došao autobusom, s dva direktoraznanca koji su razmišljali o zaradi. Nokad smo došli, nisu više razmišljali o zaradi,do navečer nisu izlazili iz crkve. Sl<strong>je</strong>dećegl<strong>je</strong>ta prestao sam brojiti koliko sam puta bio.Organizirao sam hodočašća molitve i ljudisu rado dolazili. Za mene <strong>je</strong> pos<strong>je</strong>t Međugorjuuvi<strong>je</strong>k bio duhovnom v<strong>je</strong>žbom.“Velečasni Turk, godine 1991. bili ste nap<strong>je</strong>šačkom hodočašću s Ni<strong>je</strong>mcima.Kako se dogodilo da idete s njima?“Uv<strong>je</strong>ren sam da me i tada pozvala Marija.Kroz Sloveniju <strong>je</strong> išla skupina hodočasnika izUlma. Ti su hodočasnici zav<strong>je</strong>tovali od Ulmado Međugorja doći p<strong>je</strong>šice – prve godine doSalzburga, druge do Ljubljane, treće do Međugorja.Tražili su svećenika, došli su u naš dekanatprespavati preko noći, na brzinu smo organiziraliprenoćište kod župljana. Pitali su imali svećenik koji govori n<strong>je</strong>mački da ih prati nadaljn<strong>je</strong>m putu. Na Cv<strong>je</strong>tnicu sam imao Misuza hodočasnike. Vođa puta me pitao bi li išaos njima. ‘Rado’, rekoh, ‘ali za Veliki t<strong>je</strong>dan teškonapuštam župu, mnogi se ispovi<strong>je</strong>daju. Možemose dogovoriti da se nađemo u Don<strong>je</strong>mLapcu. U 6 sati navečer imali bismo Misu, prenoćilii nastavili p<strong>je</strong>šice. I ja bih išao p<strong>je</strong>šice.’T<strong>je</strong>dan <strong>je</strong> prošao, a na Uskrs stiže ona strašnavi<strong>je</strong>st: na Plitvicama <strong>je</strong> puklo. Razmišljao samšto sad. Pa ne mogu ostaviti prijatel<strong>je</strong>, idem ihtražiti. Posli<strong>je</strong> Mise u poned<strong>je</strong>ljak, otišao samu Karlovac, vidio sam autobus registracijskihoznaka Novi Ulm. To su naši. Pitam ih za daljn<strong>je</strong>planove, a oni rekoše da se vraćaju doma.‘A Vi?’ žel<strong>je</strong>li su znati mo<strong>je</strong> planove. ‘Uzeo samgodišnji odmor, sve<strong>je</strong>dno mi <strong>je</strong>. Ako mi <strong>je</strong> nami<strong>je</strong>n<strong>je</strong>noda umrem u Međugorju ili na putu,dobro, ja putu<strong>je</strong>m za Međugor<strong>je</strong> barem molitiza <strong>mir</strong>. Barem da nas bude nekolicina koji ćemoliti za <strong>mir</strong>.’ Kad <strong>je</strong> vođa puta prenio moj odgovorostalima i kazao im da se ne bojim ićiu Međugor<strong>je</strong>, svi su uglas kazali: Idemo i mi!!!Na parkingu se zaustavimo da vozač telefonirau N<strong>je</strong>mačku da <strong>je</strong> sve u redu, da imaju sa sobomsvećenika, da ćemo ići drugim putem uMeđugor<strong>je</strong>, preko Bosne, Banja Luke, Jajca. Telefoniralismo i u Međugor<strong>je</strong>, gd<strong>je</strong> smo stigli navečernju Misu. U Međugorju sam tada ostao14 dana, ispovi<strong>je</strong>dao na slovenskom, hrvatskomi n<strong>je</strong>mačkom, ponekad i na engleskom.U tih 14 dana ispovi<strong>je</strong>dao sam više nego za nekolikogodina na svojoj župi.“Nestane kamen sa srcaPrve ri<strong>je</strong>či ko<strong>je</strong> <strong>je</strong> Kraljica Mira reklabile su: Došla sam vam kazati da Bog<strong>je</strong>st, da Bog postoji. Kad sada, nakon 29godina, razmišljate o Međugorju i n<strong>je</strong>govimplodovima, možete li reći <strong>je</strong>smoli mi čuli tu Gospinu poruku, <strong>je</strong>smo li <strong>je</strong>razum<strong>je</strong>li, mi<strong>je</strong>nja li se nešto u našemživotu, posta<strong>je</strong>mo li bliži <strong>Bogu</strong>?“I u Sloveniji i u Međugorju ispovi<strong>je</strong>dams većim žarom nego što sam to činio do ukazanja.Os<strong>je</strong>ćam da svatko tko se ispovi<strong>je</strong>daželi postati bolji, želi mi<strong>je</strong>njati svoj život.Majka Božja ovd<strong>je</strong> <strong>je</strong> došla pomoći da se mi,i ci<strong>je</strong>li svi<strong>je</strong>t, mi<strong>je</strong>njamo. Svaki svoj dolazakos<strong>je</strong>ćam kao duhovnu v<strong>je</strong>žbu. Kad god dolazim,slušam ljude koji sv<strong>je</strong>doče kako im <strong>je</strong>to deseto, dvadeseto, i tko zna ko<strong>je</strong> hodočašće.Idu na Misu u crkvu, mole krunicu, iduna klanjan<strong>je</strong> Presvetom, mole na Križevcu iPodbrdu… Jedna mi <strong>je</strong> hodočasnica vrlo ozbiljnokazala: ‘Kad sam se vratila s hodočašćaiz Međugorja, svekrva mi <strong>je</strong> kazala da samse promi<strong>je</strong>nila, da sam drukčija, to <strong>je</strong>st boljaosoba.’ Ljudi, dakle, os<strong>je</strong>ćaju to da si išaou Međugor<strong>je</strong> na hodočašće“, glasio <strong>je</strong> odgovordon Franca Grobniča na pitan<strong>je</strong> o plodovimaGospinih ukazanja u Međugorju.Čitajući ili slušajući sv<strong>je</strong>dočanstva hodočasnikaiz ci<strong>je</strong>log svi<strong>je</strong>ta, posebnozadivlju<strong>je</strong> da su mnogi koji se nisudugo ispov<strong>je</strong>dili, koji nisu išli u crkvu,koji su ovd<strong>je</strong> došli možda na nečiji nagovorili kao turisti, u susretu s Međugor<strong>je</strong>mod<strong>je</strong>dnom proplakali, doživ<strong>je</strong>linešto što sami ne znaju objasniti. KakoVi to komentirate, velečasni Turk?“To <strong>je</strong> kao kad se vraćaš kući, na praguSnimio Stanko Jerkovićkuće čeka majka da te zagrli s puno ljubavi.Kad čov<strong>je</strong>k dolazi u sveta m<strong>je</strong>sta: Međugor<strong>je</strong>,Lurd, Fatimu…, na pragu ga čeka Majka, makaron mislio da <strong>je</strong> sve izgubl<strong>je</strong>no. Vidio samdobre ljude, vidio sam mnoge kako mole, vidiosam kolone ljudi kako čekaju na ispovi<strong>je</strong>d.Siguran sam da žele promi<strong>je</strong>niti svoj život,a svaka majka želi da n<strong>je</strong>zin sin postanedobar čov<strong>je</strong>k. Ponajviše to želi naša nebeskaMajka Marija. Za sebe znam da <strong>je</strong> Međugor<strong>je</strong>početak moga obraćenja, bio sam zalutaou drogu, alkohol. Međugor<strong>je</strong> <strong>je</strong> bilo početak,a Lurd zadnja stanica moga obraćenja.Sada, posli<strong>je</strong> mnogo godina, sv<strong>je</strong>stan sam da<strong>je</strong> to bio poseban Božji nacrt, da pomognemonima koji žele drukčiji put. U Međugorju iLurdu čov<strong>je</strong>ku padne kamen sa srca.“Danas se često može čuti da malo ljudiide u crkvu, većinom stariji. Međugor<strong>je</strong><strong>je</strong>, sv<strong>je</strong>doci smo već godinama, punomladih, ne samo na Festivalu mladih,nego preko ci<strong>je</strong>le godine. Kako to doživljavate?“Dok sam bio župnik i pripremao d<strong>je</strong>cuza prvu pričest, <strong>je</strong>dan mi <strong>je</strong> d<strong>je</strong>čak rekao:‘Moj otac kaže da <strong>je</strong> to što propovi<strong>je</strong>dam oIsusu samo <strong>je</strong>dna legenda!’ Začudio sam se,za tog <strong>je</strong> d<strong>je</strong>čaka prva pričest trebala biti radost,a otac n<strong>je</strong>mu govori da <strong>je</strong> to legenda.Želim kazati, mnogi stariji ostavljaju v<strong>je</strong>rui Crkvu, učeći i svoju d<strong>je</strong>cu da <strong>je</strong> v<strong>je</strong>ra nepotrebna.Stoga, sv<strong>je</strong>doci smo, Međugor<strong>je</strong> iKraljica Mira u svojim porukama oživljavajuv<strong>je</strong>ru, privlače i stari<strong>je</strong> i mlade, koji su ovd<strong>je</strong>kod svo<strong>je</strong> kuće. Međugor<strong>je</strong> <strong>je</strong> veliki rezervoarduhovnoga života, pomoć mnogimada krenu putem kojim nas Krist želi voditi,a Majka mu n<strong>je</strong>gova sve ove godine pomažeuporno nas pozivajući. Iz dana u dan, neumorno!Stoga ne začuđu<strong>je</strong> toliki broj hodočasnika,od mo<strong>je</strong> Sloveni<strong>je</strong> do najudal<strong>je</strong>nijihkra<strong>je</strong>va svi<strong>je</strong>ta“, svo<strong>je</strong> <strong>je</strong> razmišljan<strong>je</strong> o mladimaovim ri<strong>je</strong>čima objasnio velečasni Turk.A na pitan<strong>je</strong> što bi, kao svećenici i hodočasnicikoji dolaze sa skupinama u Međugor<strong>je</strong>,preporučili nama koji ovd<strong>je</strong> živimo,vlč. Srećko Turk <strong>je</strong> odgovorio: “Ne bih ništapreporučio, ali bih zahvalio za sve ono štoste učinili. Vi ste, to <strong>je</strong>st Međugor<strong>je</strong>, porukasvi<strong>je</strong>tu, i da ni<strong>je</strong> bilo vas i svećenika kao što<strong>je</strong> bio fra Slavko Barbarić i drugi, te porukemi ne bismo čuli. Sv<strong>je</strong>dočite i dal<strong>je</strong> da ste odBoga i n<strong>je</strong>gove Majke izabrano m<strong>je</strong>sto! Oruđeko<strong>je</strong> ima Crkva, ko<strong>je</strong> ima Međugor<strong>je</strong>, <strong>je</strong>stmolitva i taj glas koji vapi po svi<strong>je</strong>tu da molimo.Kad sam prvi put došao u Međugor<strong>je</strong>rekao sam da <strong>je</strong> to ono što nam fali. Zaboravilismo molitvu, euharistiju, bez toga smomrtvi, i zato s radošću idem na ta hodočašća.I sad kad sam u <strong>mir</strong>ovini, više ću putadolaziti, moliti i ispovi<strong>je</strong>dati.“ A don FrancGrobnič, na isto <strong>je</strong> pitan<strong>je</strong> samo kratko rekao:“V<strong>je</strong>ru<strong>je</strong>mo da <strong>je</strong> Međugor<strong>je</strong> Božji dar,čuvajte ga. Ako ste prim<strong>je</strong>r drugima, drugiće ga lakše prihvatiti.“Kad ćete opet doći?“Doći ću na l<strong>je</strong>to s li<strong>je</strong>čenim alkoholičarima,bit ćemo na izletu kroz Bosnu i <strong>je</strong>danćemo dan doći u Međugor<strong>je</strong>. To ne će biti izletnego pravo hodočašće. Sami su tražili da našesusrete i izlete uvi<strong>je</strong>k započin<strong>je</strong>mo molitvom ieuharistijom te zahvalom <strong>Bogu</strong> što smo spašeniod te ovisnosti“, najavio <strong>je</strong> svoj skori ponovnidolazak u Međugor<strong>je</strong> velečasni Turk.“Nadam se da će me uskoro Majka Božjaopet pozvati u svo<strong>je</strong> Međugor<strong>je</strong>. Rado dolazims hodočasnicima <strong>je</strong>r sam sv<strong>je</strong>stan kakohodočašće blagotvorno ut<strong>je</strong>če na svakoga odnjih. Slovenski v<strong>je</strong>rnici u Kraljici Mira videsvoju zaštitnicu i Majku, što potvrđu<strong>je</strong> brojonih koji dolaze iz godine u godinu“, bio <strong>je</strong>,u pogledu ponovnog dolaska, nešto neodređenijidon Franc Grobnič.34 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong> Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 35

Hodočasničke stazeHodočasničke stazeSvetište Gospe SinjskeDana 14. kolovoza 1715. bio <strong>je</strong>, kasni<strong>je</strong> se pokazaloposl<strong>je</strong>dnji, opći, trosatni juriš goleme turske sile na Sinj.Kroz to su vri<strong>je</strong>me fratri, žene, d<strong>je</strong>ca i ostala čeljad nakol<strong>je</strong>nima pred Marijinom slikom vapili za pomoć. I kad subranitelji očekivali novi napad, neprijatelj <strong>je</strong>, noću s 14. na15. kolovoza, u tišini digao topove i vratio vojsku u Livno.Izjutra, na blagdan Velike Gospe, ni<strong>je</strong>dnog Turčina ni<strong>je</strong>bilo pod Sin<strong>je</strong>m. Suvremenici događanja uv<strong>je</strong>reni su da <strong>je</strong>pob<strong>je</strong>da postignuta zagovorom Majke Bož<strong>je</strong>.Priredio fra Karlo LovrićMnogi hodočasnici, idući u Međugor<strong>je</strong>ili se vraćajući iz n<strong>je</strong>ga,navrate u Sinj. Idu od Majke kMajci! Osim kratkoga odmorai t<strong>je</strong>lesne okr<strong>je</strong>pe, i duhovno se okri<strong>je</strong>pe kodMajke od Milosti ili Gospe Sinjske. Dakako,vođeni su i znatiželjom, kako danas izgledam<strong>je</strong>sto u ko<strong>je</strong>m se skoro tri stol<strong>je</strong>ća odigravaAlka, viteška igra, koja pods<strong>je</strong>ća na čudesnupob<strong>je</strong>du nad turskom vojskom koja <strong>je</strong> brojila60.000 ratnika.Sinj se nalazi u Splitsko-dalmatinskoj županjii središte <strong>je</strong> Sinjske, a time i Cetinskekrajine. Prema popisu iz 2001. godine brojioko 25.000 stanovnika. Sm<strong>je</strong>šten <strong>je</strong> na s<strong>je</strong>verozapadnomrubu Sinjskoga polja, kroz ko<strong>je</strong>prot<strong>je</strong>če 105 km duga ri<strong>je</strong>ka Cetina. Okružen<strong>je</strong> planinama: Dinarom, Kamešnicom, Svilajom…i udal<strong>je</strong>n od Splita 36 km.Sinj <strong>je</strong> <strong>je</strong>dno od većih Gospinih prošteništau Hrvatskoj – u n<strong>je</strong>mu se o Velikoj Gospi okupii do stotinu tisuća v<strong>je</strong>rnika.“Ponesoše Gospinu priliku, ostavišeRamu plemenitu...”Početkom 17. stol<strong>je</strong>ća fran<strong>je</strong>vci su u obnovl<strong>je</strong>nisamostan sv. Petra u Rami doni<strong>je</strong>lisliku Majke Bož<strong>je</strong>. S<strong>je</strong>ćan<strong>je</strong> na strašni pokoljiz godine 1557., kad su Turci zapalili samostani ubili 5 fratara, još <strong>je</strong> bilo živo. “U tomzaklon<strong>je</strong>nom di<strong>je</strong>lu Bosne ni<strong>je</strong> prodirala vojskanego grupe zulumćara, pljačkaša, sijućizlobu i mržnju, pljačkajući <strong>mir</strong>no stanovništvo.Stoga su redovnici sm<strong>je</strong>stili sliku otužneMari<strong>je</strong> u crkvu do ‘Gospinih vratiju’ i prednjom zaufano molili.“Od ropstva pod turskom vlašću, ko<strong>je</strong> <strong>je</strong>bilo nametnuto v<strong>je</strong>rskom isključivošću, narod<strong>je</strong> mogao osloboditi <strong>je</strong>dino pob<strong>je</strong>donosnirat. Stoga <strong>je</strong> svećenstvo stalo na mletačkustranu za Kandijskoga (1645. – 69.), i još višeza Morejskoga rata (1684. – 99.). Ovo povezivan<strong>je</strong>fran<strong>je</strong>vaca s mletačkim časnicima, krajiškimharambašama i serdarima izazivalo <strong>je</strong>bosanske spahi<strong>je</strong>, age i njihove sluge. Zapa-lili su im 1685. samostan u Modriči, a 1687.u Srebrenici, dok <strong>je</strong> samostan čudotvorne sv.Mari<strong>je</strong> u Olovu bio napušten. I biskup i provincijalotišli su iz Bosne. Vladala <strong>je</strong> opća nesigurnost.Osim toga, godine 1686. zavladala<strong>je</strong> glad i pojavila se kuga. Ramski fratri su zapal<strong>je</strong>nisamostan 1682. g. brzo obnovili ali, <strong>je</strong>r“nisu mogli pod<strong>mir</strong>iti učestale turske globekod pregleda novogradn<strong>je</strong>“ i bo<strong>je</strong>ći se neprijateljskihzuluma, odlučili su s narodom pob<strong>je</strong>ćiu, njima već poznati, cetinski kraj.Nakon dogovora s krajišnicima, u listopadu1687. fran<strong>je</strong>vci, njih 21, zapališe tek obnovl<strong>je</strong>nisamostan u Rami, i krenuše na “putbez sna“, u Cetinsku krajinu.Put od Rame do SinjaKad su fran<strong>je</strong>vci razm<strong>je</strong>stili narod po opustošenojCetini i Zagori, <strong>je</strong>dni od njih nastaviševršiti župničku službu među dosel<strong>je</strong>nimstanovnicima, a drugi – <strong>je</strong>r se približavalazima a nisu imali skloništa – krenuše premamoru sa sobom noseći dragu sliku nebeskeMajke.“U višestol<strong>je</strong>tnom kretanju iz Bosne premamoru fran<strong>je</strong>vci su donosili sa sobom slike Bogorodicekao najdraže životvorne svetin<strong>je</strong>. Te‘Gospe selice’, kako ih se nazivalo, pods<strong>je</strong>ćalesu fratre i narod na stari kraj, stvarale atmosferustarine često potrebne za razvoj pobožnosti,otajne <strong>je</strong>r se ne znaju slikari koji su ihostavili potomstvu na štovan<strong>je</strong>.“Čudotvorna Prilika Majke Bož<strong>je</strong> bila <strong>je</strong>najdragoc<strong>je</strong>ni<strong>je</strong> blago što su ga fran<strong>je</strong>vci sa sobomponi<strong>je</strong>li iz Rame. Ona im <strong>je</strong> bila ut<strong>je</strong>ha ipomoć na putu od Rame do Sinja, potom prekoDugopolja i Klisa do Splita, gd<strong>je</strong> su se 9. si<strong>je</strong>čnja1688. privremeno uselili u staru benediktinskuopatiju na Sust<strong>je</strong>panu.Kroz nekoliko godina u Splitu, redovnicisu sliku Majke od Milosti brižno čuvali i krili.Ipak se pročulo da bosanski fratri imaju čudotvornusliku. Narod <strong>je</strong> tada tražio da se slikaizloži javnom štovanju. Fratri, bo<strong>je</strong>ći se da imslika ne bi bila oduzeta, sakriju <strong>je</strong> u kuću nekogJure Bubičića u Velom Varošu. Jure spremisliku u ormar u sobi gd<strong>je</strong> nitko ni<strong>je</strong> spavao.Za sliku nitko ni<strong>je</strong> znao nego on i dva fratra.Uz boravak slike u kući Jure Bubičića vezan<strong>je</strong> <strong>je</strong>dan čudesan događaj. Domaćica iostali ukućani stavljali bi na ormar, u ko<strong>je</strong>mse nalazila slika, razne stvari. Ali što bi god naormar stavili, sl<strong>je</strong>dećeg bi jutra našli na podu,pa i staklene predmete, i kao da <strong>je</strong> sve to netkoposložio. Čeljad se čudila i o tome razgovarala.Kad <strong>je</strong> to čuo i vidio domaćin, naredi da sena ormar ništa ne stavlja i da pred ormaromneprestano gori uljano sv<strong>je</strong>tlo.Fran<strong>je</strong>vci se nisu obikli u Splitu. Srce ih <strong>je</strong>vuklo k narodu s kojim su došli iz Bosne u Cetinskukrajinu. Odmah prionu poslu i sa s<strong>je</strong>vernestrane tvrđave sagrade mali samostan icrkvu. Čim <strong>je</strong> zgrada bila dogotovl<strong>je</strong>na, vratese u Sinj. Gospinu sliku nisu odmah poni<strong>je</strong>li,nego u Splitu ostave o. Antu Pletikosića da <strong>je</strong>donese kad se fratri sm<strong>je</strong>ste u novom stanu.U određeno vri<strong>je</strong>me pobožni se fratar izu<strong>je</strong>i bos, kradomice uzme sv. sliku i noću kreneu Sinj. U svanuće stigne do Radošića. Odatlese javi redovničkoj braći. Fratri skupe obližnjipuk te iziđu u ophodu pred sv. Priliku pa <strong>je</strong>s velikim vesel<strong>je</strong>m, p<strong>je</strong>vajući, dopratiše do crkvicesv. Fran<strong>je</strong>. Stave <strong>je</strong> na oltar da <strong>je</strong> v<strong>je</strong>rnicištuju i pred njom mole.Tako se sveta slika godine 1691., nakon višegodišn<strong>je</strong>gputa, nastani u Sinju i ni<strong>je</strong> ga višenapuštala.Gospina slika ostala <strong>je</strong> u crkvi sv. Fran<strong>je</strong> do1714., kad <strong>je</strong> svečano prenesena u novu crkvuispod Kamička. Ni tu ne će dugo ostati, <strong>je</strong>r ćeSinj biti u strašnoj kušnji, u kojoj će na posebannačin zasjati moć i slava nebeske Majke.Gradnja crkve Gospe Sinjske počela <strong>je</strong>1699. godine. Dovršena <strong>je</strong> 1712., a već <strong>je</strong>1715., za turske opsade Sinja, izgor<strong>je</strong>la skupasa samostanom. Obnovl<strong>je</strong>na <strong>je</strong> 1721. i tada<strong>je</strong> s tvrđave prenesena Gospina slika. Crkva <strong>je</strong>teško stradala u potresu 28. studenoga 1769.,a današnji izgled i veličinu dobila <strong>je</strong> 1771. godine.Slavna pob<strong>je</strong>da 1715. godinePočetkom 1715. godine stigla <strong>je</strong> u Sinj vi<strong>je</strong>stda <strong>je</strong> Turska (8. prosinca 1714.) navi<strong>je</strong>stilarat Veneciji. Svi su slutili da će Turciiz Bosne najpri<strong>je</strong> napasti Sinj, pa su se u Sinjupočeli pripremati na obranu, utvrđujućiGrad. U isto vri<strong>je</strong>me Turci su se, u Bosni,spremali za napad. Skupivši pod Kupresomgolemu vojsku, serasker Mehmed-paša Šelićpođe prema Sinju.Dana 23. srpnja 1715. pri<strong>je</strong>đe preko Prologai utabori se uz Cetinu. Narod se u Cetinskojkrajini silno prestrašio. Jedni su b<strong>je</strong>žaliprema primorju, drugi u brda. Svoju su imovinudonosili u novu crkvu, nadajući se da ćetopovi iz Grada obraniti crkvu od Turaka. Usinjsku tvrđavu zatvorilo se oko 700 vojnika težene, d<strong>je</strong>ca i 7 fratara. Fratri su sa sobom poni<strong>je</strong>lisliku Majke od Milosti i stavili <strong>je</strong> u crkvusv. Mihovila, na oltar sv. Barbare.“Kad građani“ – piše fra Petar Filipović– “razumiše da <strong>je</strong> Gospa u gradu, mnogo seuzradovaše i k njoj se udilj utekoše i s molitvomi zaviti, koji im dade taki slobod i takujakost da se viteški braniše i obraniše.“Turci nisu odmah napali Sinj. Dana 26.srpnja 1715., nakon žestoke borbe i uz velikegubitke, osvojili su Otok. Zatim su se razišlipo Cetinskoj krajini i Zagori da pale, pli<strong>je</strong>nei ubijaju. Stigli su do Klisa, Drniša i Vrlike,koju osvojiše. Juriš na Sinj počeo <strong>je</strong> 8. kolovozai ponavljao se idućih dana. Oko Grada sve<strong>je</strong> bilo popal<strong>je</strong>no i uništeno. Izgor<strong>je</strong>la <strong>je</strong> i crkvicasv. Fran<strong>je</strong>, a zatim i samostan i nova crkvapod Kamičkom sa svim što <strong>je</strong> u njoj bilo.Sam <strong>je</strong> Grad bio napola razrušen. Za branitel<strong>je</strong>Sinja molilo se po ci<strong>je</strong>loj Dalmaciji.Svatko se bojao, ako padne Sinj, da će Turčinzauzeti Klis pa ostalu Dalmaciju. Splitskinadbiskup Cupilli pošao <strong>je</strong> u pomoć Sinjupod zastavom križa, ali ni<strong>je</strong> mogao dal<strong>je</strong>od Dicma, pa odatle šal<strong>je</strong> pismo (9. kolovoza)papi Klementu XI. u ko<strong>je</strong>m ga zaklin<strong>je</strong> damoli za Sinj. U Omišu <strong>je</strong> pobožni svi<strong>je</strong>t čitavunoć u crkvi, pred Gospinom slikom, molio zaSinj. Dana 14. kolovoza bio <strong>je</strong> posl<strong>je</strong>dnji, općijuriš, koji <strong>je</strong> trajao tri sata. Kroz to su vri<strong>je</strong>mefratri, žene, d<strong>je</strong>ca i ostala čeljad na kol<strong>je</strong>nimapred Marijinom slikom i vape za pomoć.Branitelji su očekivali novi napad, ali <strong>je</strong> neprijatelj“noću od 14. na 15., kada <strong>je</strong> svitaodan naše Zaštitnice na Nebo Uznesene, u najvećojtišini digao topove i uz pratnju ci<strong>je</strong>logatabora vratio se na sigurno u svo<strong>je</strong> prvobitnostanište u Livnu...“, izvi<strong>je</strong>stio <strong>je</strong> pisac Dnevnika,opisa opsade Sinja. Izjutra, na blagdan VelikeGospe, ni<strong>je</strong>dnog Turčina ni<strong>je</strong> bilo pod Sin<strong>je</strong>m,i posl<strong>je</strong>dn<strong>je</strong> turske čete prešle su prekoCetine. Pod Gradom se našlo 10.000 mrtvih imnoštvo ratnog materijala. Od naših padoše3 časnika, 35 vojnika i vojni kapelan fra St<strong>je</strong>panBatarelo. Ran<strong>je</strong>nih <strong>je</strong> bilo 52. Suvremenicidogađanja uv<strong>je</strong>reni su da <strong>je</strong> pob<strong>je</strong>da postignutazagovorom Majke Bož<strong>je</strong>.Suvremeni pov<strong>je</strong>sničar fra Petar Filipovićpiše: “Da <strong>je</strong> dakle ovo bilo n<strong>je</strong>zino dobiće,sumn<strong>je</strong> ne ima; pak i Turci isti posli govorilisu da su gledali svaku noć u vrime obsidnućaodit po zidu Grada <strong>je</strong>dnu ženu u velikojsvitlosti“.Generalni providur u svome izv<strong>je</strong>šću od16. kolovoza prizna<strong>je</strong> čudesnu čin<strong>je</strong>nicu:“Bog <strong>je</strong> počeo dokazivati svoju svetu zaštituovoj provinciji oslobodivši prošle noći, nadan Uznesenja D<strong>je</strong>vice veoma važnu tvrđavuSinj, izmučenu krvavom opsadom golemeturske vojske“. A splitski <strong>je</strong> nadbiskup Cupilli16. kolovoza održao Misu zahvalnicu zbogpob<strong>je</strong>de i “održao vrlo li<strong>je</strong>p govor u zahvaluBl. D<strong>je</strong>vici što <strong>je</strong> jučer (15. kolovoza) prisililaTurke da napuste opsadu sinjske tvrđave, posli<strong>je</strong>16-dnevnog uzaludnog ops<strong>je</strong>danja“ (o. I.Cetinić).Časnici i vojnici neposredni su sv<strong>je</strong>docitoga događaja i milosti. U znak zahvalnostiGospi skupili su 80 zlatnih cekina i dali u Venecijiizraditi zlatnu krunu s križem da se bašta slika Majke od milosti njome okruni.Možemo slobodno ustvrditi: Na dan pob<strong>je</strong>deGospe od Milosti – rođena <strong>je</strong> GospaSinjska.Od tog dana ime Gospe Sinjske pročulose u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, pa i šire,u Rimu i Veneciji. Od tada u Sinj počeše pristizatimnogi hodočasnici. Za N<strong>je</strong>zin blagdanveć se u ono doba skupljalo i do 10.000 v<strong>je</strong>rnika.Tako <strong>je</strong> nastalo marijansko Sinjsko svetište.Slika čudotvorne Gospe SinjskeSlika čudotvorne Gospe Sinjske spadameđu l<strong>je</strong>pše što ih stvori kršćanska um<strong>je</strong>tnost.Naslikana na platnu, duga <strong>je</strong> 58 a široka44 cm. Slika prikazu<strong>je</strong> poprs<strong>je</strong> Majke Bož<strong>je</strong>,ko<strong>je</strong> izlazi iz tamne pozadine slike. Dobro<strong>je</strong> sačuvana, iako <strong>je</strong> na više m<strong>je</strong>sta preloml<strong>je</strong>na.Fratri su <strong>je</strong> nosili u torbi dok su b<strong>je</strong>žali izRame.Slika se može ubrojiti među naše “Gospeselice”, ko<strong>je</strong> <strong>je</strong> narod nosio sa sobom s<strong>je</strong>dinjujućis Marijom svoju, često gorku sudbinu.N<strong>je</strong>zinom blagom liku divili su se mnogi.Ovako su <strong>je</strong> opisali neki sinjski fratri: “Gospinolice vrlo <strong>je</strong> milo i živo, puno neke neodoljivedragosti, blago i kao zeru turobno, a opetljupko, li<strong>je</strong>po, da ti pogled na nj razblažu<strong>je</strong>srce, dira dušu ” (fra Stanko Petrov). “Gospinaglava, zaogrnuta dvostrukom koprenom,lagano <strong>je</strong> nagnuta na li<strong>je</strong>vu stranu. Marijinolice ističe se visokim čelom, s nešto pojačanimspuštenim kapcima iznad kojih su visoko svedeneobrve. Bli<strong>je</strong>di obrazi lagano su oživl<strong>je</strong>nicrvenilom. Preko glave tamna <strong>je</strong> zlatno-zelenakoprena, koja se spušta niz ramena (…) naglavi <strong>je</strong> krasna kruna od suhoga zlata. Sa stranei spri<strong>je</strong>da, sve do dna slike vise zlatni lanci,kolajne, naušnice, križevi, prsten<strong>je</strong> i drugi nakiti”(J. A. Soldo).Danas se od Gospine slike vidi samo licei maleni rub koprene. Upravo <strong>je</strong> po nakitu izav<strong>je</strong>tnim darovima slika Gospe Sinjske dobilasvo<strong>je</strong> vanjsko obil<strong>je</strong>ž<strong>je</strong>. Od svih se darovanajviše ističe zlatna kruna, koju su darovalibranitelji Sinja. Tom <strong>je</strong> krunom Gospu svečanookrunio 1716. godine splitski nadbiskupCupilli. Kruna <strong>je</strong> ukrašena viticama i anđeoskimglavicama. Ona <strong>je</strong> bila prvi dar v<strong>je</strong>rničkogsrca.Tko <strong>je</strong> naslikao Gospinu sliku? Kakvi supočetci n<strong>je</strong>zina posebnog štovanja? Na ova pitanjanema sigurnih odgovora. Prvi i najstarijipov<strong>je</strong>sničar Gospina štovanja, fra Petar Filipović,kaže da ni od starih ni<strong>je</strong> mogao doznatiod kuda <strong>je</strong> i kako slika došla u Ramu.Fra Stanko Petrov nagađa da ju <strong>je</strong> slikaonepoznati mletački slikar u drugoj polovici15. stol<strong>je</strong>ća i da se slika najpri<strong>je</strong> nalazila u Cetingradu(Sinju), da su <strong>je</strong> cetinski fratri, kad <strong>je</strong>Sinj pao u turske ruke 1536. g., poni<strong>je</strong>li sa sobomu Ramu, gd<strong>je</strong> <strong>je</strong> ostala do 1687. godine.36 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong> Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 37

(P)ogledi iz suvremenostiT<strong>je</strong>dni molitveni program– l<strong>je</strong>tni raspored (od Obl<strong>je</strong>tnice do Mise na Križevcu)A da umi<strong>je</strong>mo liceNajbol<strong>je</strong> od svega bilo bi umiti svo<strong>je</strong> lice. Svi za<strong>je</strong>dnotrebamo to učiniti: i mi koji kritiziramo i mi ko<strong>je</strong> kritiziraju.Kroz otvorene kapke primi<strong>je</strong>tit ćemo tada l<strong>je</strong>potu danakoji <strong>je</strong> pred nama. Ne ćemo ga se bojati, znat ćemo<strong>je</strong>dnostavno što nam <strong>je</strong> činiti. I kad padne sumrakzadovoljno ćemo se osvrnuti nazad kao poljod<strong>je</strong>lac koji <strong>je</strong>čitav dan radio sijući s<strong>je</strong>me za nove žetve.Mil<strong>je</strong>nko StojićJutro <strong>je</strong>, zav<strong>je</strong>se malo navučene, povlaštensam pisati ovaj tekst. Mislimda sam se probudio <strong>je</strong>r mi <strong>je</strong> dan kaoi obično počeo rano. Promatram kakomi ri<strong>je</strong>či <strong>je</strong>du prazninu papira i idu premaonome m<strong>je</strong>stu kad ću morati stati. Tako <strong>je</strong>to u životu. Ništa ne tra<strong>je</strong> v<strong>je</strong>čno, <strong>je</strong>dino Bognema početka ni završetka. A mi svime štočinimo samo ispunjamo svo<strong>je</strong> životne stranicei približavamo se onom trenutku kad ćenam Bog na nebeskim vratima reći da uđemoili da produžimo. Naučio sam ove istinejoš u d<strong>je</strong>tinjstvu, na satovima v<strong>je</strong>ronauka uhladovini hrastova kod župne crkve. I sadase naslanjam na njih, budući da sam nebro<strong>je</strong>noputa iskusio da su točne.Čitam ovih dana kako su neki dečki, tamonegd<strong>je</strong> na otocima, izv<strong>je</strong>sili zastavu propaledržave. Mladenački bunt, sm<strong>je</strong>sta bismo zaključili.Ali, ni<strong>je</strong> u tome srž. Mnoge zanimakako im <strong>je</strong> uopće palo na pamet napravi-Snimila Lidija Paristi nešto takvo. Pa nastaviše o tome razglabati.I uglavnom dođoše do odgovora da namovih godina sustavno ispiru mozak, preoblikujumišl<strong>je</strong>n<strong>je</strong>. Mislim da imaju pravo, dalekobi nas odvelo da to sada raščlanju<strong>je</strong>mo.Ni<strong>je</strong> zloba, ali ću ipak upitati: zar nismo samikrivi? Stariji znaju o čemu <strong>je</strong> ri<strong>je</strong>č, odmahnurukom i idu nekim svojim putem. Mlađiprogutaju udicu i dok <strong>je</strong> se oslobode mnogoće vode proći. Ni<strong>je</strong> da su naivni, samo nemajudovoljno iskustva iza privlačnog šarenilaprepoznati ispraznost i otužnost. Da memlađi ne bi krivo shvatili, povezat ću ovo sposl<strong>je</strong>dnjim sindikalnim d<strong>je</strong>latnostima. Ponudilipuku potpisivan<strong>je</strong> nekih prosv<strong>je</strong>dnihzaht<strong>je</strong>va. Dirnulo im u lisnicu pa su odlučilito spri<strong>je</strong>čiti. A ja se pris<strong>je</strong>tih u diran<strong>je</strong>mnogo čega posl<strong>je</strong>dnjih godina. I nikom ništa.Jedno vri<strong>je</strong>me pokušali se braniti i ondadigli ruke od svega. Za vođe birali “one bivše“.Pl<strong>je</strong>skali i šut<strong>je</strong>li kad su se odricali našihodmah tu preko granice i po čitavom svi<strong>je</strong>tu.I puno još toga. Išli smo napri<strong>je</strong>d ne razmišljajući,važno nam <strong>je</strong> samo bilo tvarno seosigurati.Čitam što sam napisao. Istina <strong>je</strong>, malo<strong>je</strong> tvrdo. Mogao sam i drukči<strong>je</strong>. A onda ses<strong>je</strong>tih otkopavanja komunističkih žrtava izDrugog sv<strong>je</strong>tskog rata. Trajalo <strong>je</strong> to danima.Pokušah da sve ne bude tek puka prolaznavi<strong>je</strong>st, kao ona da <strong>je</strong> satralo mačku na putu.Ne mogu reći da sam uspio. Bojimo se jošskidati te naslage. Da smo objavili da su toučinile ustaše, tema bi se svakodnevno vrt<strong>je</strong>lau našim javnim glasilima. Ukrali su nam,dakle, javno mni<strong>je</strong>n<strong>je</strong> i ne znamo kako gavratiti. Mnogo nam <strong>je</strong> lakše potpisivati prosv<strong>je</strong>deza zaštitu naše lisnice. Nastavimo litim putem potpisivat ćemo ubrzo prosv<strong>je</strong>deza zaštitu tih i tih biljaka i životinja, tih i tihnovostvorenih ljudskih skupina, tih i tih nebulozakad se usporedi sa zaštitom čov<strong>je</strong>kovadostojanstva. I sličit ćemo Zapadu, moćićemo zbog toga slavodobitno uskliknuti.A najbol<strong>je</strong> od svega bi bilo umiti svo<strong>je</strong>lice. Svi za<strong>je</strong>dno trebamo to učiniti: i mi kojikritiziramo i mi ko<strong>je</strong> kritiziraju. Kroz otvorenekapke primi<strong>je</strong>tit ćemo tada l<strong>je</strong>potu danakoji <strong>je</strong> pred nama. Ne ćemo ga se bojati, znatćemo <strong>je</strong>dnostavno što nam <strong>je</strong> činiti. I kadpadne sumrak zadovoljno ćemo se osvrnutinazad kao poljod<strong>je</strong>lac koji <strong>je</strong> čitav dan radiosijući s<strong>je</strong>me za nove žetve.Mudrost živl<strong>je</strong>nja najlakše se može naučitis Kraljicom Mira. Ne će nam ona pričativelike, teške ri<strong>je</strong>či. Uzet će nas za ruku i objasnitikako se čov<strong>je</strong>k može okupati u milostisvoga Boga. I bit će tada sretna kao majka, ami ćemo biti sretni kao d<strong>je</strong>ca koja su usp<strong>je</strong>laprokljuviti svi<strong>je</strong>t starijih. Uvi<strong>je</strong>k to prepoznamdok susrećem hodočasnike s raznihstrana svi<strong>je</strong>ta. Ostavili su sve da bi, umivši senazočnošću Kraljice Mira, n<strong>je</strong>zinim ri<strong>je</strong>čimai d<strong>je</strong>lima, pronašli bogatstvo ko<strong>je</strong> nam svimaBog da<strong>je</strong>. I čine to javno, kako tu gd<strong>je</strong> su došlitako i sv<strong>je</strong>dočen<strong>je</strong>m tamo gd<strong>je</strong> se vraćaju.Da bi se ovako postupalo, potrebna <strong>je</strong> čistoćasrca. Nju svi nemaju. Usuđu<strong>je</strong>m se reći,posebno oni koji se tajno skupljaju i usputnav<strong>je</strong>šćuju da vode brigu o dobru čov<strong>je</strong>čanstva.Stvorit će novi sv<strong>je</strong>tski poredak kojiće nas preporoditi. Podrazumi<strong>je</strong>va se da supredviđene i žrtve. Ništa novo. Koja stotinamilijuna ljudi man<strong>je</strong>, zar to predstavlja neštoposebno? Sveopći nadzor, sveopće podvrgavan<strong>je</strong>,zar to ni<strong>je</strong> dostojno vrlog novogsvi<strong>je</strong>ta? A meni sve ovo izgleda tako poznato:bratstvo, <strong>je</strong>dinstvo, tekovine, heroji, najvećisin, u pozadini Bleiburg, Goli otok, suzemnogih roditelja, d<strong>je</strong>ce, prijatelja...Umiti nam <strong>je</strong> se, dakle, od naših vrludanjama odakle dolazila. Što drugo, neka nam<strong>je</strong> sretno uz Božju pomoć.O međugorskim događajimate od<strong>je</strong>cima u svi<strong>je</strong>tu i u Crkvičitajte u Glasniku <strong>mir</strong>a,m<strong>je</strong>sečnikuInformativnog centra MIRMeđugor<strong>je</strong>.Surađujte u Glasniku <strong>mir</strong>a.Podi<strong>je</strong>lite svo<strong>je</strong> dojmove iiskustva.Uredništvo:Glasnik <strong>mir</strong>a, Gospin trg 1,88266 Međugor<strong>je</strong>, BiHTel.: 00 387 36 653 327Faks: 00 387 36 651 300E-mail: kreso.sego@medjugor<strong>je</strong>.hrPreporučite drugima Glasnik <strong>mir</strong>a.Poklonite im godišnju pretplatu.Pretplatite se na Glasnik <strong>mir</strong>a.Služba pretplate:Tel.: 00 387 36 653 342E-mail: lidija_paris@medjugor<strong>je</strong>.hr38 | Glasnik <strong>mir</strong>a | Međugor<strong>je</strong>Srpanj 2010. | Broj 7 | Godište V. | 39

Snimila Lidija Paris

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!