Već

“Draga djeco!I danas s nadom u srcumolim za vas i Svevišnjemzahvaljujem za svakogod vas koji živite srcemmoje poruke. ZahvaljujteBožjoj ljubavi da mogusvakog od vas ljubitii voditi preko svogBezgrješnog srca i premaobraćenju. Otvoritesvoja srca i odlučite se zasvetost i nada će roditiradost u vašim srcima.Hvala vam što ste seodazvali momu pozivu.“25. kolovoza 2012.Iz sadržajaPoruka za sadašnji trenutakMi molimo i slavimoMariju, a ona moli izahvaljuje za nasvlč. Adalbert Rebić23. MladifestDesetci tisuća mladihna Mladifestu23. Mladifest - katehezaGospodine, umnožinam vjeru (Lk 17, 5-6)mons. Domenico Sigalini23. MladifestPriča o ljubavi,obitelji,svetosti i žrtviPromišljanjeBitne značajke međugorskeduhovnosti – međugorskeporuke (IX.)fra Ivan DugandžićHodočašćaTeološko-psihološkarazmatranja ohodočašćimafra Šimun Šito ĆorićPromišljanjeMarija – Kraljicaneba i zemljeNa sve se strane danas govori o ujedinjenojEuropi, svi govore o ulasku u Europskuuniju. Istodobno se posvuda govori ipiše o dubokoj krizi koja je zahvatilaEuropu, njezinu novčanu vrijednost kojaje stvorena prije nešto više od desetgodina. Gospodarska kriza trese starimkontinentom zato što su uzljuljani temelji testare Europe.fra Tomislav PervanVeć se psalmist pitao (Ps 11,3): „Kad su temelji uzljuljani,što da učini pravednik?“ Kriza trese stari kontinent najvećmas razloga što su mu temelji uzljuljani, što je zaboraviosvoje korijene. Europa kao da se silom želi otrgnuti odsvojih korijena, kao da želi zaboraviti svoju kršćansku i slavnu prošlost:Postoji neka vrst samouništenja, samorazaranja i samomržnjena europskom kontinentu. Neki žele svjesno potisnuti iz svoje svijestida je današnja Europa nastala na četiri odredišne zemljovidne uzvisine:Naime, na Sinaju, gdje je Bog dao Židovima Zakon, na Golgotigdje je na križu izdahnuo Isus Krist i udario temelje Zapada, zatimna Akropoli, u čijoj su sjeni, na atenskoj Agora grčki umnici umovalite na rimskom Kapitolu gdje su stvarani pravni temelji potonje europskeuljudbe (i danas za studente prava nerijetko preteško rimskopravo). Na tim je temeljima Evanđelje započelo svoj slavodobitni hodEuropom, ali i svijetom, stvarajući kršćansku uljudbu i civilizaciju.Jednom se zgodom bl. Ivan Pavao II. o Europi izrazio sljedećim riječima:„Ja, Biskup Rima, pastir sveopće Crkve… upućujem tebi, staraEuropo, zov prepun ljubavi: Pronađi, otkrij samu sebe! Budi ti ponovnoti, ono što jesi! Otkrij svoje korijene, svoje iskone! Oživi svoje žilje,svoje korijenje! Neka ponovno u tebi zažive one istinske vrijednostikoje su učinile tvoju povijest slavnom, tvoju prisutnost na ostalim kontinentimablagotvornom! Izgradi ponovno svoje duhovno jedinstvo, uozračju poštovanja drugih religija i nekrivotvorenih sloboda. Daj carucarevo, ali i Bogu Božje. Ne budi ponosna na svoje uspjehe do zaboravanjihovih mogućih negativnih posljedica. Ne budi potištena zbogkoličinskoga gubitka svoje moći u svijetu ili zbog društvenih i kulturološkihkriza koje te danas muče. Ti si još uvijek kadra biti svjetionikomFotografija na naslovnici: Lidija ParisGLASNIK MIRA | Utemeljitelj i nakladnik: Informativni centar MIR Međugorje | Glavni urednik: Krešimir Šego | Lektor i korektor: Dragan Naletilić | Adresa: Glasnik mira, Gospin trg 1, 88266Međugorje, BiH | Tel.: 00 387 36 650 200; 653 327 | Faks: 00 387 36 651 300 | Služba pretplate: 00 387 36 653 342 | E-mail: glasnikmira@medjugorje.hr | Internet: www.medjugorje.hrGrafičko oblikovanje: Shift, Mostar | Tisak: Fram-Ziral, Mostar | List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije pod brojem R-05-05-42-2175-86/06 od 12. siječnja 2006. | Godišnja pretplata (12 brojeva): Hrvatska 120 HRK, BiH 30 KM, europske zemlje 30 €, Švicarska 50 CHF, USA i Kanada 42 €, Južna Amerika 48 €, Australija 51 €Snimila Lidija ParisUplata pretplate: Iz BiH u KM: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Unicredit Bank, Žiroračun broj 33 8120 2 20114 5352 | Iz Hrvatske u HRK: Informativnicentar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Societe generale – Splitska banka d.d., Broj računa: 2330003-5100201682 | Iz Njemačke u eurima: Informativni centar MIR Međugorjed.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (za Glasnik mira), BLZ : 75090300 | Iz Švicarske u CHF: Katholische Kroatenmission, Postfach9057, 8036 Zürich. Naziv banke: UBS AG Zürich – Wiedikon (0270/00), Kontonummer: 805418.40A (za Glasnik mira), IBAN : CH63 0027 0270 8054 1840 A, BIC: UBSWCHZH80A, UBS PostkontoNr: 80-2-2 | Iz svih europskih zemalja u eurima: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (zaGlasnik mira), BLZ : 75090300, BIC: GENODEF1M05, IBAN: DE88750903000002155044 | Za sve valute iz drugih zemalja: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke:UniCredit Bank, SWIFT: UNCRBA 22, IBAN: BA 39 3380 6048 0281 0221Rujan 2012. | Broj 9 | Godište VII. | 3

PromišljanjePromišljanjecivilizacije u svijetu! Drugi kontinenti usmjerujui podižu svoj pogled prema tebi te očekujui od tebe identični odgovor koji je daosv. Jakov, Zebedejev sin, Kristu: ‘Da, mogu’!“(piti naime iz čaše muke Gospodnje). Da,može izići i Europa iz svoga depresivna stanja.Uzdrmani temeljiNitko ne zna što nam sadašnja kriza donosijer su europski temelji uzdrmani. Europajoš uvijek živi od svoje silne baštine. I samaeuropska zastava i nesvjesno nosi u sebi kršćanskuporuku, naime, zastava s modrompodlogom i dvanaest zlatnih zvijezda u oblikukrune. Te zvijezde nisu znamen onih prvihzemalja Unije koje su se udružile, jer jezvijezda dvanaest, a zemalja koje su stupileu Uniju bijaše trinaest. Odgovor na nastanakte zastave dobit ćemo iz životopisa belgijskoganovinara i Židova Paula Michaela GabrielaLevija.Paul Levi u Louvainu je bio svjedokomkako su u Drugom svjetskom ratu vlakoviprepuni Židova kretali put istoka. SS-jedinicei njemačka tajna policija Gestapo govorilisu o mirnom preseljenju Židova na istok.Nitko, međutim, nije dobivao povratnu informacijus istoka o sudbini tih nesretnika; nitkose nije vratio doma, nitko nije imao povratnuinformaciju, gdje su završili ti u vagonima zastoku odvezeni pripadnici Isusova, židovskoganaroda. Da, vlakovi su ih odvozili u nepovrat.Stizali bi u koncentracijske logore smrtigdje su ih smjesta slali u velike komore. Tubi ih do gola skidali, oduzimali im sve dragocjenosti,vadili čak zlatne zube, i onda govorilikako slijedi ‘tuširanje’. Međutim, namjestovode iz tuševa su prštali otrovni plinovi, parecijanovodične kiseline, koja je sve gušila i ubijala.U takvu je logoru i takvu ‘tuširanju’ završilaživot i sveta Terezija Benedikta od Križa– Židovka Edith Stein, obraćenica i karmelićanka,prije točno sedamdeset godina, u kolovozu1942. U tome je logoru, u bunkeru smrti,okončao svoj život i veliki Marijin štovatelj,utemeljitelj Vojske Bezgrješne – franjevac, sv.Maksimilijan Marija Kolbe, god. 1941.Tih je ratnih dana Paul Levi dao zavjet daće prijeći na katoličku vjeru preživi li nacističkozlosilje, tu neljudsku strahovladu. Htioje ostati uz Židove, svoj narod, dok su trajaliprogoni njegova naroda. U travnju 1945. voziose u vozilu američkih snaga koje su oslobađalekoncentracijski logor u Dachauu,koji bijaše predviđen za katoličke svećenikei duhovne osobe. Skamenjen, bez riječi i bezdaha, stajao je pred vlakovima koji su prevozilistoku i promatrao tisuće i tisuće izgladnjelihživih mrtvaca, vagone koji nisu više nikamovozili. Levi je preživio te strahote i premavlastitom zavjetu postao katolikom.Zvjezdana Marijina krunaSpecifična zloća tih koncentracijskih logora ukojima su život izgubili milijuni i milijuni ljudijest što je sve racionalno planirano i perfektnoizvedeno. Ubijanje, uništavanje ljudi. Toje mračna strana prosvijetljena čovjeka, negativnastrana koja prati Europu od Francuskerevolucije koja je progutala svoju djecu, ali zakoje se dogodio i prvi veći europski genocid uVendée, u Bretanji, gdje je pobijeno oko 250tisuća protivnika revolucije, godine 1793. Tamračna strana racionalizma pretvara čovjekau brojku i robu, a nacistički koncentracijskilogori slove kao znamen planiranoga perfektnogauništavanja i okrutnosti. Na drugojstrani, Edith Stein – Sv. Terezija Benedikta odKriža stoji tu kao znamen istinskoga bogotražiteljakoji je u potrazi za istinom otkrio Istinu– Isusa Krista. Istina se dade naći i u svjetlurazuma otvara se osjetilo za svjetlo vjere. To jeono što razlikuje te dvije istine, prosvjetiteljstvai vjere. Tko želi biti moj, neka se odreknesamoga sebe, uzme svoj križ i slijedi mene, veliIsus. Edith Stein je to doslovce shvatila i Gospodinado kraja slijedila.Paul Levi postao je katolikom, a potomravnateljem Informativnoga i novinarskogaureda u Vijeću Europe u Strassbourgu, koje jeosnovano u Marijinu mjesecu svibnju 1949. uLondonu. Jedna od zadaća kulturnoga odsjekatoga vijeća bijaše dati nacrte za novu zastavučlanica Vijeća Europe. Stvar se pokazala težomnego se očekivalo ili mislilo. Svi nacrti ukojima se prema uzoru na skandinavske zemlje,zatim Englesku, Švicarsku, Grčku – javljaokriž – bili su odbijeni. Gruzija ima čak petkriževa u svojoj zastavi. Socijalisti su se protiviliiz ideoloških razloga i odbacivali križ uzastavi, jednako i Turska. Svima njima smetaoje znamen križa koji je posijan posvuda,cijelim europskim kontinentom, od Malte dokrajnjega sjevera, od Portugala do Urala.Zadubljen u potrazi za najboljim rješenjemjednom je Paul Levi šetao Bruxellesomi prolazio pokraj velikoga Marijina kipa čijase zlatna zvjezdana kruna oko Marijine glavesjala, blistala na suncu. Otraga se prostiralomodro nebo. U trenutku mu je sinulaideja i osobno nadahnuće. Zvjezdana kruna– 12 zvijezda – na modroj podlozi. Naime,u mnogim europskim gradovima imamona istaknutim mjestima Marijin kip – takose pred zagrebačkom katedralom izvija velikiMarijin kip, pa u Innsbrucku, u Münchenu,u Rimu. Jednom riječju, Marija je na istaknutimmjestima diljem Europe, u velikimeuropskim gradovima, a uvijek je oko glavekruna od dvanaest zvijezda.Leviju se usjekla slika. Plavo nebo kaopodloga, dvanaest zvijezda od zlata kao europskigrb. Prenio je ideju talijanskom kršćanskomdemokratu Beneventiju, glavnomtajniku Vijeća Europe, ne bi li to bio dobarmotiv za europsku zajedničku zastavu.Ovomu se ideja svidjela. Bio je oduševljen,a nakon toga je Levi zadužio Arsena Heitza– namještenika u Vijeću Europe – da dadeizraditi nekoliko predložaka na spomenutusimboliku. Pristali su i europski socijalisti.Ništa nisu imali protiv ideje i njezina ostvarenja.Otpalo je preko stotinu drugih rješenja.I još jedna (slučajna?!) zanimljivost: Europskazajednička zastava prihvaćena je 8.prosinca 1955., na samu svetkovinu BezgrješneDjevice Marije. Prvi put je izvješenau prosincu 1955. u Parizu. Paul Levi vremenomje postao profesorom u Strassbourgu,preminuo je prije deset godina, a prethodnoga je belgijski kralj učinio barunom.Prisjetimo se: Godinu dana prije toga,1954., Pio XII. proglasio je Mariju KraljicomDvanaest zvijezda, dvanaest plemena Izraelovih,dvanaest mjeseci, dvanaest vrata na nebeskomJeruzalemu, svaka od tih dvanaest vrata od posebnogadragulja: Sve je to prisutno u kolektivnoj europskojsvijesti i podsvijesti. Neizbrisivost biblijskih slika izeuropskoga sjećanja i ne treba velika tumača.neba i zemlje. Ovo sa zastavom bijaše samododatno u štovanju Marije, odnosno o neizbrisivostite jedinstvene žene u povijesti svijeta,napose Europe.Dvanaest zvijezda, dvanaest plemenaIzraelovih, dvanaest mjeseci, dvanaest vratana nebeskom Jeruzalemu, svaka od tihdvanaest vrata od posebnoga dragulja: Sveje to prisutno u kolektivnoj europskoj svijestii podsvijesti. Neizbrisivost biblijskih slikaiz europskoga sjećanja i ne treba velikatumača.Prisjetimo se: U Novome zavjetu s tomslikom povezan je novi početak, nakon završneborbe protiv Zmaja: Žena obučena usunce, mjesec pod nogama, a na glavi kruna,vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna i viče uporođajnim bolovima. Rađa dijete – Spasiteljasvijeta. I nesvjesno je upravo taj izrazitobiblijski motiv unišao u zastavu Europskeunije koja se sve više udaljuje od svojih kršćanskihkorijena.Uz Sina Kralja treba da bude i Majka – kraljica,to bijaše misao i to je nakana slavljenjaMarije kao kraljice. Austrijski pisac židovskogapodrijetla Franz Werfel na divan je načinopjevao Marijina ukazanja u Lurdu u svomeromanu „Bernardičina pjesan“. Učinio je toiz zahvalnosti Mariji što je kao Židov za nacističkogaprogona Židova izvukao živu glavui uspio preko Pirineja stići u Portugal i odatleotploviti u Ameriku. Proboravio je u Lurdugodinu dana i napisao je o Bernardici, lurdskojvidjelici, znakovite riječi:„Vrijeme je najoštrija, najjetkija kiselina nasvijetu. U vremenu može opstati samo najčistije,žeženo zlato. Svaku drugu laganiju kovinuvrijeme izjeda, rastače, i na kraju posverastoči. Većina onoga što ljude u jednomedanu uzbuđuje, već je sljedećega dana poputsna. Pa i sami spomen na najslavnije i najcrnjedane u pojedinim narodima blijedi za kukurijekanja,za oglašavanja nove senzacije.“Međutim, postoji jedna kruna, od najčistijegai žežena zlata, koja idućega jutra nije nikakavsan, postoji jedna takva kruna pred namakoja zlatnim, nepomućenim sjajem sjaji. Krunaje to od dvanaest zvijezda. Kruna je to kojakruni glavu Žene koja u kraljevskom dostojanstvute kraljevskom silom pobjeđuje siluZloga. Čitanje iz Knjige Otkrivenja skreće našpogled na tu kraljevsku ženu, na Majku – Bogomajku,majku Spasitelja Isusa Krista.Marija kao kraljica! – ne zvuči ugodno našimdemokratskim ušima. Nemamo danastoliko kraljica, tu i tamo je koja u Europi, najpoznatijaje ona u Engleskoj, koja je znamennjihova kraljevstva i njihova svjetskog gospodarenja,Commonwealtha. Vidjeli smo to ovogaljeta za proslave njezina jubileja. Zastarioje taj naslov, osim što se biraju kojekakve ‘misice’,‘kraljice ljepote’, kraljice plaže, kraljicenoći, koje nemaju pokazati ništa osim tijela.Kad se govori o Mariji kao kraljici onda setime želi izraziti jedna od njezinih bitnih značajki.Naime, sve je kod Marije utemeljenou njezinu bogomajčinsvu, u njezinu majčinskomodnosu prema Kristu, Kralju i Gospodarusvega stvorenja. Zbog svoga bogomajčinstvaona je pošteđena od istočnoga grijeha,slobodna od osobnoga grijeha. Ona je najistaknutijiud Kristova tijela – Crkve; ona jeljudsko biće koje je dosegnulo svu puninu čovještvai neba. Ondje je dušom i tijelom, u nebeskojslavi, uzor i slika otkupljena čovjeka,ona je od svih prva, najsavršenija – ona je jednostavnoona koja u svemu prednjači – a toznači – Kraljica! Odsad će me blaženom zvatisvi naraštaji! Velika mi djela učini Svesilni, Svetoje ime njegovo!Slavimo Blaženu Djevicu Mariju na nebuokrunjenu – dvadeseto otajstvo Gospine krunice– Ružarija, završnu dionicu nevjerojatnepovijesti Boga s čovjekom, s osobom koja je iu nebu ostala čovjekom, koja je dušom i tijelomu nebeskoj slavi. Slavimo krunu Marijinaživota: Ženu iz Knjige Otkrivenja, odjevenusuncem, mjesec pod nogama, a oko glavekruna od dvanaest zvijezda. Toliko puta u svomedanu utječemo se Mariji riječima: „Zdravo,Kraljice!“ – Salve Regina! – Majko milosrđa!Zahvalimo Gospodinu za tu i takvu kraljicu igospodaricu naših života i stavimo se svi podnjezinu zaštitu!4 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2012. | Broj 9 | Godište VII. | 5

Poruka za sadašnji trenutakPoruka za sadašnji trenutakMi molimo i slavimoMariju, a ona moli izahvaljuje za nasMarija koju štujemo u raznim svetištima uvijek je i u svimsvetištima ista Marija, Majka Isusova: i ona Nazaretska iona Trsatska i ona Loretska i ona Međugorska i ona MarijaBistrička. Svugdje se časti ista ona Marija koja je rodilaIsusa, koja je po Isusu postala i naša zajednička Majka.vlč. Adalbert RebićOvih proteklih vrućih ljetnih danao blagdanu Velike Gospe mnogisu naši vjernici hodočastili u raznamarijanska svetišta diljem LijepeNaše i Bosne i Hercegovine. Jedna mi sevjernica ovih dana požalila što je naše nacionalnomarijansko svetište Marija Bistricabrojem hodočasnika znatno zaostalo zamarijanskim svetištem u Međugorju, koje jepostalo svjetsko hodočasničko odredište ukoje godišnje hodočaste stotine tisuća hodočasnikaiz Hrvatske i iz cijeloga svijeta te jeono, zapravo, postalo najveće hrvatsko marijanskosvetište. Odgovorio sam joj: „HvalaBogu da je marijansko svetište u Međugorjudoživjelo svjetsku slavu, jer i to je u konačnicinaše hrvatsko marijansko svetište.“U svim marijanskim svetištima uvijekje ista MarijaMarija koju štujemo u raznim svetištimauvijek je i u svim svetištima ista Marija, MajkaIsusova: i ona Nazaretska i ona Trsatska iona Loretska i ona Međugorska i ona MarijaBistrička. Svugdje se časti ista ona Marijakoja je rodila Isusa, koja je po Isusu postalai naša zajednička Majka. Nju je za majkusvima nama dao Isus kad je umirući na križusvoju majku povjerio svome učeniku Ivanuriječima: „Evo ti majke!“, a svojoj majciMariji reče: „Ženo, evo ti sina!“ (usp. Iv 19,25-27). Od tada je Marija majka svih Kristovihvjernika! A gdje god je naša mama, tu jenaš dom, tu se osjećamo sigurnima! U kojemgod Marijinu svetištu štujemo Mariju, tosvetište doživljavamo kao naš dom! Bez obzirana to je li riječ o Nazaretu, o Mariji Bistriciili o Međugorju. I Marija Bistrica i Međugorjenaš su dom, dom susreta s MajkomIsusovom, dom razmatranja, dom molitve,dom pomirenja s Bogom i dom Euharistije.Zato mene osobno raduju sva ova svetišta,svugdje se osjećam doma. Bilo mi je stogamilo i drago gledati na našoj dalekovidnicinaše hodočasnike kako se mole i pjevajuMariji u čast u marijanskim svetištima diljemdomovine, uže i šire. Hvala Bogu da jetako. Kako bi to bilo kad bismo svi mi vjernicihrlili samo u jedno Marijino svetište, primjericeu Mariju Bistricu.Marija hodočasnicaU marijanskom svetištu u Schönstadtu uNjemačkoj nastao je lijep običaj: Gospin likputuje, hodočasti od kuće do kuće. Bilo bilijepo kad bi i u nas svi Marijini štovateljiprisvojili taj običaj. Riječ je o slici BlaženeDjevice Marije, uokvirenoj ukrašenim drvenimokvirom, koja godinama stajaše ukapelici Blažene Djevice Marije u Schönstadtu.Ta slika već godinama putuje odkuće do kuće, od obitelji do obitelji, od osobedo osobe, i u kući svakog od Marijinihštovatelja boravi nekoliko dana. To je Marijahodočasnica koja nekoliko dana prebivau domu Marijinih štovatelja. Tih dana dokMarija boravi u domu određenih vjernikaoni se osjećaju obdareni posebnim milostima.Razmišljaju o Mariji, pjevaju njoj učast, mole krunicu i druge marijanske molitve.Potom, nakon nekoliko dana vjerniciodnesu Gospin lik drugoj obitelji. I takoMarija putuje od obitelji do obitelji. Marijahodočasnica. Obitelji postaju mjesta susretas Marijom a preko Marije s Isusom (perMariam ad Jesum) a preko Isusa s Bogom.To se nadovezuje na iskustvo prvih kršćanakad se Crkva još posve ostvarivala u pojedinimdomovima i obiteljima u kojima su sekršćani sastajali i slavili Euharistiju. Tada jeCrkva zapravo bila „domus ecclesia“ (kućacrkva).Lik Međugorske Gospe već je na neki načinpostao poveznica mnogih štovatelja MeđugorskeGospe Kraljice Mira. Bilo bi dobrokad bi se udomaćio običaj da MeđugorskaGospa putuje, hodočasti od jedne do drugekuće, od jedne do druge obitelji i međusobnoih povezuje. To bi bio jedan novi pokretdobrote, mira, vjere, nade i ljubavi. MeđugorskaGospa! Ivan Pavao II. je prema svjedočanstvunekih biskupa – koji su ga nakonMeđugorja išli posjetiti i govorili mu što sudoživjeli na hodočašću u Međugorje – s izrazomljubavi i zanosa na licu izgovorio riječi:Marija je naš putokaz. Uštajerskom svetištu MajkeBožje „Maria Zell“ slavi seMaria kao „Wegweiserin“,kao putokaz i kao praviput do Isusa i preko Isusudo Svevišnjega.„Gospa Međugorska! To čudo našeg vremena!“U životu svakog čovjeka njegov odnosprema mjestu i prema ljudima ima važnuulogu! Tako je bilo u životu Abrahama, ocanašeg u vjeri! I Bog je hodočasnik: zajednosa svojim izabranim narodom u Starome zavjetuputovao je od mjesta do mjesta! (Post1,30-34).Marija je naš putokaz. U štajerskom svetištuMajke Božje Mariazell slavi se Marija kao„Wegweiserin“, kao putokaz i kao pravi putdo Isusa i preko Isusa do Svevišnjega.O blagdanu Rođenja Blažene Djevice Marije,osmoga rujna, pobožni štovatelji Marijinitakođer će krenuti na put u bliska i dalekaMarijina svetišta. Ja sam rođen podnoMarijina svetišta Majke Božje Taborske. Sjećamse iz djetinjstva kako su hodočasnici izBednje, iz Jesenja i okolnih sela hodočastiliMajci Božjoj Taborskoj: tri dana su boravilina Taborskom (iznad velike tvornice ambalažnogastakla), posjećivali crkvu, slaviliEuharistiju i cijelo vrijeme pjevali Gospi učast. Na kraju su pjevali lijepu pjesmu: „MajkoBožja Taborska, ti ostani gdje si je, mi papemo v Jesenje!“ Odnos čovjeka vjernikaprema mjestu i ljudima!Marija moli za sve nas i Svevišnjemuza sve nas zahvaljujeIvan evanđelist ističe Mariju kao moliteljicui posrednicu ljudi u nevolji. Na svadbi uKani Galilejskoj ona je posredovala za ljudekoji su se našli u nevolji zbog pomanjkanjavina i molila Isusa da im pomogne. Ljudeoko sebe na svadbi upozorila je: „Što godvam rekne, učinite!“ (Iv 2, 5). Iščekujući dolazakDuha Svetoga bila je s Isusovim učenicimau Dvorani posljednje večere: „…svi onibijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama,i Marijom, majkom Isusovom, i braćomnjegovom“ (Dj 1, 14).Marija je u Novome zavjetu predstavljenakao savršena moliteljica. Marija shvaćamolitvu kao posebnu milost koju joj je Bogudijelio. Vjerovala je da je molitva jača negodjelovanje dobrih djela. Shvaćala je molitvukao razgovor s Bogom. Čovjek dok moli trebabiti svjestan da je u situaciji djeteta. To jeMarija bila. I moli uvijek za nas.Marijina je zasluga da je Isus bio savršenmolitelj, ali je zauzvrat i Isusova zasluga da jeMarija shvatila molitvu kao prisni odnos izmeđunjezina sina Isusa i Boga kao njegovaOca. Isus je u pogledu molitve kao i Marijačvrsto stajao na tlu židovske tradicije svojegadoba. Dokaz toga je i molitva „Očenaša“,koja je tipično židovska molitva. Sve prošnjeu Očenašu imaju svoje usporednice u židovskojmolitvi „Osamnaest blagoslova“. Odnosno,još točnije, prošnje u Očenašu ne samoda imaju svoje usporednice u židovskim molitvama,nego je molitva „Očenaša“ koju Isusuči moliti svoje učenike židovska molitva posvoj svojoj odličnosti.Nadahnuće za svoju molitvu Marija jenajviše crpla iz psalama, zbirke najljepšihmolitava koje imaju neprolaznu vrijednost.To su spontane molitve kojima je izvor uiskustvu pojedinaca koje su pobožnici stekliu različitim situacijama. Psalmist Boga zazivakrikovima i vapajima (Ps 69, 4; 6, 7; 22, 2;102, 6). On osjeća da Boga treba hvaliti i slavitisvim svojim bićem, dušom i tijelom (63,2). Od Boga očekuje sva dobra, duhovna imaterijalna. Duboko je svjestan da ga Bogvodi po svim putovima kroz ovu suznu dolinu.Zato on ima duboko povjerenje u Boga.S Bogom je povezan kao sa svojom pupčanomvrpcom. To pouzdanje u Boga i njegovuprovidnost prelazi od smijeha na suze, iobratno (Ps 116, 10; 23, 4; 119, 143), a svojuravnotežu nalazi između prošnje i zazivanja.On zahvaljuje već i prije no što je uslišan(Ps 140, 14; 22, 25). U psalmima se odražavavjera židovskoga naroda da pripada zajednicia da zajednica pripada Bogu. Psalmi subili škola molitve! Nikakvo čudo da je Marijaprihvatila psalme kao svoju molitvu. Njezinhvalospjev koji je ona izgovorila pred Elizabetom,„Veliča duša moja Gospodinu i kličeduh moj u Bogu Spasitelju mojemu!“ (Lk1, 46-47), florilegij najljepših usklika Bogu učast, nadahnut je psalmima.Iz takve duhovne moliteljske sredine izraslaje Blažena Djevica Marija a i njezin sinIsus iz Nazareta. Marijina, Josipova i Isusovamolitva bila je molitva čovjeka koji jesvoje srce i svoj um stalno dizao Bogu Ocui s njime razgovarao kao što razgovara dijetesa svojim ocem. Međutim, Marijina i Isusovamolitva ostaje za nas tajna; za nas ostajetajna kakvi su to molitveni odnosi vladaliizmeđu njih i njihova nebeskoga Oca. Čitavživot Isusa i Marije bio je prožet molitvom.Marija u poruci za svakoga od nas zahvaljuje„Ljubavi Božjoj“. Nedaleko od Rimapostoji jedno prekrasno i vrlo posjećivanomarijansko svetište pod imenom „DivinAmore“ (Božja ljubav). Za svojega studija uRimu (šezdesetih godina prošloga stoljeća)onamo sam rado hodočastio s kolegama izGermanikuma. Od zadnje postaje rimskogametroa do svetišta trebalo je pješačiti oko četirisata. U ono doba još nije bilo toliko autakoliko ih danas ima pa smo do svetišta uzkraj ceste hodali nešto sigurnije. Prije desetakgodina ondje smo održali Međunarodnimariološki i marijanski kongres na kojemuse okupilo dvjestotinjak mariologa i nepreglednomnoštvo Marijinih štovatelja.6 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2012. | Broj 9 | Godište VII. | 7

23. Mladifest23. MladifestDesetci tisuća mladih naMladifestuDvadeset treći međunarodni molitvenisusret mladih – Mladifest,koji je započeo 1. kolovoza 2012.pod geslom „Gospodine, daj namviše vjere“, završio je u ponedjeljak 6. kolovozasv. Misom zahvalnicom na Križevcu u5 sati ujutro. Misu je, u suslavlju s više desetakasvećenika, predslavio fra Danko Perutina,koordinator susreta.Na Festivalu su se ove godine okupili desetcitisuća mladih iz sedamdesetak zemalja,a zanimljivo je da su prvi put sudjelovalimladi iz Ruande, zemlje u kojoj se Gospa,u mjestu Kibehu, ukazivala početkom osamdesetihgodina 20. stoljeća.Program Mladifesta započinjao je jutarnjommolitvom u 9 sati, nakon čega su slijedilasvjedočanstva, pjesme i pouke kršćanskogaživota. Program se, nakon stanke,nastavljao od 16 sati do molitve krunice u 18sati, a svakidašnji središnji susret bila je sv.Misa u 19 sati.Svetu Misu otvaranja, 1. kolovoza,predslavio je i propovijedao fra MiljenkoŠteko, vikar Hercegovačke franjevačke provincije.Svetu Misu drugoga dana Mladifestapredslavio je i propovijedao fra DankoPerutina. U petak i subotu večernju svetuSnimila Lidija ParisSnimila Lidija ParisMisu predslavili su mladomisnici Hercegovačkefranjevačke provincije fra Dalibor Milasi fra Tihomir Bazina, a propovijedali sufra Branko Radoš, bivši međugorski župnik,i fra Ante Vučković, profesor i dekan Katoličkogbogoslovnog fakulteta u Splitu. U nedjeljuje sv. Misu predslavio provincijal Hercegovačkefranjevačke provincije fra IvanSesar, a propovijedao je fra Ljubo Kurtović,odgojitelj bogoslova. Najviše svećenika, njih591, sv. Misu suslavilo je u četvrtak, drugogadana Mladifesta.U petak 3. kolovoza, nakon večernje sveteMise održana je tradicionalna procesija krozmeđugorsku župu s Gospinim kipom i upaljenimsvijećama u rukama nepreglednogbroja sudionika. U subotu 4. kolovoza, članovizajednice Cenacolo izveli su predstavuo svome životu i ozdravljenju ovisnika.Svećenici sa svih kontinenata velik sudio svoga vremena bili na raspolaganjumladima za sakrament pomirenja. Festivalskeje događaje glazbom i pjesmompratio Međunarodni zbor i orkestar podravnanjem prof. Damira Bunoze, sa sudionicimaiz 22 zemlje. Festival je simultanoprevođen na 17 svjetskih jezika, a prevodiloje 36 prevoditelja. Krunicu i molitvuvjernika molilo se na 27 jezika. Brojniakreditirani novinari iz različitih svjetskihmedija pratili su sva događanja od prvogadana Mladifesta, a sliku i ton preuzimalisu različiti mediji u svijetu.Prvi molitveni susret mladih održan je uzelenom šatoru u blizini župne crkve, uz sudjelovanjestotinjak mladih te uz dvije gitare.Danas je taj događaj izrastao u okupljanjemladih vjernika, koje je po žaru molitvejedinstveno u svijetu. Uz mlade iz svijeta zamjetanje i velik broj mladih iz naših župa,koji su, pogotovo u subotu i nedjelju, došliu Međugorje.„Za Međugorje i ukazanja Kraljice Mira čuosam davno. U suradnji s fra Ivicom Perićem,franjevcem Bosne Srebrene koji živi u Ruandi,došli smo u Međugorje. Mladi su ovdjesretni, klanjaju se Gospodinu“, rekao jeza slušatelje Radiopostaje „Mir“ MeđugorjeFidelis Nsengiyunva, franjevac u Ruandikojemu je ovo prvi dolazak u Međugorje i,uopće, u Europu.„Dolazak u Međugorje nemjerljiva jesreća. Iz Međugorja ću ponijeti dosta togašto ću prenijeti mladima u Ruandi kako biNa Mladifestu je sudjelovalo i deseteromladih iz Slavonije koji su došli biciklima.Na put su krenuli 26. srpnja, a u Međugorjesu stigli 31. srpnja. „Oduševljenismo što je toliko mladih na jednome mjestu,vidi se zajedništvo“, kazali su nam.Fran Darer, Josip Jurčević i Krešimir Babićiz Zagreba stigli su pješice. Na put sukrenuli 17. srpnja. Josip je inicijator ovogaputovanja, a hodočašće je organizirao posredovanjemportala Putovi milosti, čiji jesuosnivač. „Naše hodočašće je plod Božjemilosti. Krenuli smo na put nakon večernjesvete Mise, nismo znali što nas čeka“,kazao je Josip i zahvalio svima koji su impomogli na hodočašćuFoto Đanii oni došli ovamo te vidjeli kako se moli islavi Euharistija“, kazala je Fortunee Mukaneza,ravnateljica jedne osnovne škole uRuandi.Snimila Lidija ParisSnimila Lidija ParisFantastično iskustvo„Ove je godine na Festivalu mladih fantastično.Sudjeluje preko pedeset tisuća ljudi,a kad sam bio prvi put bilo nas je oko petnaest-dvadesettisuća. Moji nastupi jako suskromni, jer zbor koji ovdje svira i pjeva savršenje. Prvi put sam došao 2000., na pozivfra Slavka Barbarića, i zaljubio se u Međugorje.Otada dolazim tri puta godišnje – uuskrsnom tjednu, na seminar za svećenike tena Mladifest. Seminar za svećenike preporučamsvakom svećeniku jer je to fantastičnoiskustvo. Kad sam prvi put došao na seminarzamolili su me da pjevam pjesmu ‘Virgenmorenita’, koja govori o Djevici Mariji,a otpjevao sam i pjesmu ‘Na prsima svojimnosim križ’. Svaki put kad dođem sretan samda mogu opet otpjevati spomenute pjesme“,rekao je vlč. Bennet Tierney iz Irske.8 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2012. | Broj 9 | Godište VII. | 9

23. Mladifest - kateheza23. Mladifest - katehezaGospodine, umnožinam vjeru (Lk 17, 5-6)mons. Domenico SigaliniMi smo malovjerni (Mt 6,30 8,26 14,29 - 31 16,8 17,20)Često se pitamo imamo li u ovomnašem svijetu još uvijek vjere.Sa svim problemima koje imam,s frustracijama s kojima živim jerne vidim jasno svoju budućnost; imam srcekoje snažno kuca za ljubav, koju ne uspijevamživjeti jer sam je sveo na avanturu za jednunoć; imam roditelje koji me ne razumiju i odmene žele napraviti ono što oni žele… što vjeraima sa svim tim? Ne mogu naći posao jerga drže stariji kojima se posrećilo naći ga; moramraditi na crno da sastavim kraj s krajem,a ti me pitaš imam li vjere, molim li, prolazi limi kroz glavu misao da se prepustim nekomukoga ne vidim, ne čujem, ne nalazim!Je li vjera dio naših misli, naših interesa? Usvijetu koji se svednevice nastoji sve više širiti,koji neprestano prati nekakav podatak naburzama – ima li smisla pitati se ima li vjeramjesto u našem životu, u odnosima koje imamos drugima, u samim institucijama?I u Isusovo vrijeme vjera bijaše vrlo rijetkodobro, pa je i Isus u ne malom broju prigodamorao iskusiti da ljudi, apostoli, pa isam Petar imaju malo vjere.• Tada je bila riječ o tome da budućnost nijeimala perspektivu, naravno, gledajući bujniprocvat prirode i depresiju koju su osjećalipred svojom perspektivom u životu,koji je barem bio slobodan i sretan.Pa ako Bog tako odijeva poljsku travu kojadanas jest, a već se sutra baca u peć, zar ne ćemnogo radije vas, malovjerni?• Ponekad je bila riječ o životnoj opasnosti,poput mogućeg potapanja lađe.Oni pristupiše, probudiše ga i rekoše mu:„Gospodine, spasi, izgibosmo“, a on im reče:„Malovjerni, zašto se toliko strašite?“ (Mt 8,25-26).• U nekim slučajevima nije bilo oslonca nikonkretne nade, ili je pak bila riječ o nesposobnostivršenja djela vjere.I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođek Isusu. Ali se uplaši kad vidje snagu vjetrate počne tonuti i vikati: Spasavaj, Gospodine!Isus odmah pruži ruku, prihvati ga pa mureče: „Malovjerni, zašto si posumnjao?“ (Mt14, 29-31).• Frustracija je bila česta jer se osjećala nemoćpromijeniti svijet; frustracija nakonmisije, nesposobnost rješavanja problema.Tada učenici pristupiše nasamo Isusu te gaupitaše: „Zašto ga mi ne mogosmo istjerati?“Kaže im: „Zbog vaše nevjere“(Mt 17, 19-20).Vjera je veliki Božji dar koji daje krilanašem postojanjuIsus se, zapravo, mnogo puta morao razračunavatis narodom koji se nije u potpunostipouzdavao u Boga, koji je dopuštao da njimevlada strah, koji je vjerovao da je samodostatan,no koji je nailazio na neuspjeh, poputPetra koji se bojao potonuti u onu istu vodupo kojoj je želio hodati usudivši se za to zamolitiIsusa.Mi vjeru gubimo i za mnogo manje: Zbogdruštvene koristi, zbog nedostatka hrabrostičak i među prijateljima, da ne ispadnemobogomoljci, zbog prkosa prema načinu nakoji opstoji ovaj svijet, za što krivnju pripisujemoBogu, jer svaki trenutak života želimoiskoristiti, čak i na štetu drugih, da ugušimogrižnju savjesti koja nas razdire zbog našihobezglavljenih postupaka, ili zato što nas jeu školi tako uvjerio neki naš takozvani znanstveninauk.Gubimo vjeru jer vjerujemo da se nemože pomiriti sa znanošću, s istraživanjima,s modernim otkrićima.Ako studiraš možda fiziku ili matematiku,kako ćeš i dalje vjerovati u stvaranje, uBoga koji nas spašava? Nažalost, umjestoda znanost pomaže čovjeku osjetiti se vrloograničenim, ona ga čini oholim i usađujemu uvjerenje da je spoznao tajnu prirode.Uvijek ću zahvaljivati svojim profesorima nadržavnom fakultetu matematike u Milanu(u vrijeme kada to nitko ne bi očekivao, bilaje to mitska, 1968. godina), koji su mi znanstvenomstrogošću, uvijek držali vrata otvorenaprema svim mogućim izborima. Ništanije više protuznanstveno nego kad znanostnegira vjeru. Pa ipak, aktualni je mentalitettakav, zakačiš se za neku internetsku stranicukoja ti nudi promjenu vjere.Međutim, vjera je veliki Božji dar koji dajekrila našem postojanju, koji nam nudi mogućnostda se pouzdamo u jednoga Oca, daživimo bratstvom jačim od bilo kakve rodbinskeveze, da iz svoga bijednog života naFoto Đanividjelo izvučemo nezamislivu snagu dobrote,darežljivosti, nesebičnosti, promjene, otpornostna malodušje i razočaranje koje izazivazlo koje postoji u svijetu. Ali, ponajprijenam dopušta svoje dane ispisati u budućnostipunine, u Isusovoj budućnosti.No, uvijek ostaje ovaj problem: Zbogsvega onoga što se događa u svijetu i što tise događa u životu, teško ti je vjerovati, prepustitise Bogu, spoznati drugačiji svijet ukoji bi mogao smjestiti i svoju perspektivu.Često ti se čini da se zlo nameće svemu,drugi si pak put uključen u bol nekoga nevinogi pitaš se: Zašto? Kako to? Koja je njegovakrivnja u tome? Kao da bi bol bila izazvanakrivnjom.Često te znaju očarati materijalna rješenjaza svaki životni problem, da zatvoriš svakipogled koji ide dalje od naših vidika. Vjeraje ono u čemu se oskudijeva.Apostoli su bili u sličnoj situaciji. Vidjelisu da se nije sve slagalo s njihovom zabrinutošću.Znali su da su stavili svoje povjerenjeu Boga, ali često im se to činilo kao napor,kockanje, preprjeka njihovim previše pojednostavljenimvizijama, i osjećali su obvezumoliti Isusa za pomoć.Umnoži nam vjeru (Lk 17, 5-6)Apostoli zamoliše Gospodina: „Daj nam viševjere!“ Gospodin odvrati: „Da zbilja imatevjere koliko gorušično zrno, rekli biste ovomududu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi seu more!’ i poslušao bi vas.“Molba je nespretna: „Daj nam više vjere“,kao da se vjera može kupiti na kilograme,kao da se može opisati kriterijem količine.No, Isus im pomaže napraviti kvalitativniskok. Ako je vjera prava, dovoljno je zrnogorušice. Vjera u Boga, predanje njemu, nemože se vagati ili kvantificirati. Riječ je o dubokojdimenziji života, to je drugačiji načinživljenja, naći uporište u Bogu, pouzdatise. Vjera ne raste na temelju naše kvaliteteili našeg vlasništva, nije na prodaju. Vjera jeBožji dar i kao takva, uvijek je puna i konačna.Može naići na neki površni duh i tada se neukorijeni u životu već postoji samo u izvanjskimnavikama; može naići na buntovan duhi tada započinje borba, uvijek poštujući sloboduosobe; može naići na poteškoće i ući u krizui tada zahtijeva ustrajnost i čvrstoću.No, kada se duh otvori Božjem daru, preplaviga želja za puninom, nestaju polovičnarješenja, računice, izgovori, vjera postajeduboka.S vjerom se ponovno budi svježina u životu,pronalaziš okus svoga postojanja, odolijevašnepouzdanju, nalaziš snagu u boli, razvijase nezamislivo prijateljstvo s Bogom. UBog poznaje čitav našživot, zna za našu žeđ zadobrotom, za srećom, zanjim. Međutim, mi smo tikoji se moramo uvjeriti daga trebamo, da uvijek suvjerenjem govorimo daje on središte našeg života,mi smo ti koji se moramouvjeriti u potrebu zamilošću koju tražimo.tebi se budi vedrina i predanje, želja za promjenomi darivanjem, pozitivan pogled napostojanje, jer znaš da je Bogu stalo do tebe.Središte je On i ako je to istina, On, Bog uvijekje sve i nikada u mrvicama, kako bismomi to sebi prilagođavali.Koliko puta se vi mladi nađete u situacijida želite izraziti osjećaje divljenja, zahvalnosti,radosti. Pjevaš, glazbom izražavaš osjećajesrca i želiš ih nekomu uputiti… Mnogomladih ljudi i dalje piše po zidovima osvojoj ljubavi prema nekoj djevojci, mnogoih šalje SMS poruke da kažu, ljubim te, volimte jako, toliko mi nedostaješ. Kršćanin teosjećaje upućuje i Bogu i zove ih molitva. Toje slava, čuđenje, zahvala za život, za darovekoje imamo, za ljubav koju osjećamo i kojanam se daruje.Bog poznaje čitav naš životNo, ima još jedan osjećaj koji se možda želičešće i intenzivnije izraziti – traženje. Jadnismo, tjeskobni, osjećamo se nesposobni ionda tražimo. Trebamo nekoga komu možemopovjeriti svoje planove, svoje snove.Molimo Boga da nam dođe u pomoć. Abrahamje pregovarao s Bogom, sukobljavao se snjim da bi izmamio dobrohotnost.Jednoga dana, na kraju razgovora s jednimmuslimanom u zatvoru, rekao sam mu:„Moli Alaha i za mene“. On mi pak, pomalouvrijeđen, odgovori: “Ja Alaha ne ću molitiza tebe jer bi to bilo kao da se tvrdi da on, vrhovniBog, ne zna ono što ti trebaš“.To je doista istina. Bog poznaje čitav našživot, zna za našu žeđ za dobrotom, za srećom,za njim. Međutim, mi smo ti koji semoramo uvjeriti da ga trebamo, da uvijek suvjerenjem govorimo da je on središte našegživota, mi smo ti koji se moramo uvjeritiu potrebu za milošću koju tražimo. Traženjeupućeno Bogu ne smije biti: Probao samsve, da vidim i ovo. Ono, naprotiv, nastaje izjasne vjere, iz sigurnosti: U Bogu je moje postojanjei ljepota onoga što tražim.Naša molitva ne smije biti jedan od brojnihpokušaja koje poduzimamo, zadnja plažanakon što smo ih sve isprobali, vrst predanjanemogućem koja može postati čarobna.To je djelo predanja, predanja sebe Bogu, sigurnida nas se sluša, da ga imamo kao ocakoji ne čeka ništa drugo nego da nam darujeono što je dio našega životnog plana. Nemojsumnjati, ne znači da ne smiješ imati ifilozofske sumnje, odgovarajuća oklijevanja,kulturološke razloge, racionalnu vjerojatnostradnje koju činiš. To samo znači daje Bog središte tvoga života i da se u njegapouzdaješ, on postaje čuvar tvoga života, neumoljivitrener koji ti daje hrabrost, koji tikaže da ne odustaješ. Ponekad glasno viče,ali to čini da bi te držao što bliže darovimakoje ti daje.Jerihonski slijepac, koji je čuo galamumnoštva te shvatio da to prolazi Isus, stanevikati: Želim svjetlo, sine Davidov, Isuse,vrati mom životu ljepotu tvojih boja, lica ljudi,sjaj stvorenoga. Kako da živim, kako date slavim ako ne vidim tvoja djela, ako nemogu proniknuti lice onoga koji prolazi pokrajmene?Onaj koji je stajao pokraj njega nije to mogaopodnijeti, ušutkivao ga je jer je bio drzak,nepriličan. Ma, prilagodi se situaciji! Čitav siživot slijepac, tek sada ne možeš više podnijetisvoju nevolju. Slijepac se mogao mirno povućiu svoj kutak. Pokušao je, ali mu nije uspjelo.Ali, što bi za njega značilo prestati vikati?Da nema povjerenja u Isusa. Ali on ga je imaoi nastavio je još glasnije vikati te je Isus prepoznaonjegovu veliku vjeru, njegovu nadu kojase sva izlila na njega. Isus se zaustavi i zapovjedida ga dovedu k Njemu.Dva glagola potpuno protiv struje, koji suzasigurno uznemirili mnoštvo koje je imalodruge interese. Isus je imao ljubav za iskazatije i podložio je taj trenutak koji je živiomogućnosti da iskaže ljubav. Pred sobom jeimao odlučnu vjeru, bez srama ili okolišanja,i morao je na nju odgovoriti. I izliječi ga. Ododlučujuće je važnosti vjerovati. Apsolutnaje istina da, kada se potpuno predaš u Božjeruke, razoružava se sav materijalizam ili samodostatnostili ravnodušnost, nadasve sedaje smisao životu.Imamo li i mi takvu ustrajnost u svojojmolitvi ili se umorimo i prije negoli je započnemojer smo bez vjere?(Prevela Marija Dugandžić)10 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2012. | Broj 9 | Godište VII. | 11

23. Mladifest23. MladifestPriča o ljubavi, obitelji, svetosti ižrtviChiara i Enrico svjedoče nam kako ljubav i žrtva uvijek idu zajedno i kako nema ljubavibez žrtve kao što nema ruža bez trnja. Savršenu ljubav pokazao je naš Gospodin Isus Kristraspet za nas na križu i poučio nas kako križ treba strpljivo nositi pa i onda kad nam se činida je to nemoguće. S Bogom i u Bogu sve je moguće.Svjedočanstvo koje donosimo snimljeno je na video filmu, a sudionici Mladifesta gledalisu ga na velikom zaslonu pokraj vanjskog oltara. Enrico je obećao doći iduće godine naMladifest.Zovem se Chiara. Imam 25 godinai u braku sam s Enricom godinudana i nekoliko mjeseci. Večerasću vam, ako uspijem, ispričati pričunaše kćeri Marie Grazie Letizie, koja je rođenau lipnju ove godine, točnije 10. lipnja.Prošle godine, nakon nepunih mjesecdana braka, saznali smo da ćemo dobiti dijete.Osim radosti koja nas je odmah preplavila,obuzeli su nas i oni ljudski strahovi, budućida sam upravo tada upisala sveučilišnu specijalizacijua samo je Enrico radio. Pitalismo se hoćemo li uspjeti podnijeti svetroškove koje ćemo uskoro imati. No kao štonam je Gospodin pomogao da se vjenčamo,bili smo sigurni da će nam pomoći i u ovojtrudnoći. Kada je na red došao prvi pregled,još nisam imala liječnicu koja bi me pratila.Sjetila sam se da smo nešto prije vjenčanja,tražeći kuću, upoznali mladi bračni parkoji je prodavao svoju kuću. Već nas se prvisusret s njima snažno dojmio jer smo se zaistaosjetiti dobrodošli čim smo ušli u njihovukuću. Vidjeli smo fotografije misija ukojima su sudjelovali, što nas je duboko dirnulo.Budući da je znao da ćemo se uskorovjenčati, gospodin nam je na odlasku daoposjetnicu svoje supruge i rekao: „Ona je ginekolog.Specijalizirala je porodništvo pavam možda u budućnosti zatreba“.I tako, kada mi je zatrebalo, premda mije bilo pomalo čudno obratiti se nepoznatojosobi u prvoj trudnoći… potaknuta povjerenjemu tu osobu nazvala sam je i otišla naprvi pregled. Sve je prošlo u redu, a ponovnipregled dogovorile smo nakon Božića.Liječnica pokušava nešto prikritiU međuvremenu smo sretnu vijest reklirodbini i prijateljima. Svatko je na svoj načinstvarao planove za budućnost, a skoro svi suuzimali zdravo za gotovo da nemamo nikakvihproblema jer smo mladi, a oni koji subili vjernici k tome su još mislili da bi, budućida i mi vjerujemo u Gospodina i budući dasmo članovi Crkve, Gospodin prema namatrebao biti više nego dobrostiv. Bila su toočekivana stajališta ljudi, no Enrico i ja nikadatako nismo gledali na stvari iako smoprihvaćali radost ljudi koji su nas okruživali.Drugi kontrolni pregled. I on je započeodobro. Sve je bilo u redu, a Danijela mi jerekla: „Pogledaj, mislim da čekate djevojčicu“.Taj sam dan na pregled išla sama jer je Enricobio zadržan u bolnici radi uklanjanja cisteza koju se još nije znalo kakve je naravi: nismoznali je li riječ o nečem ozbiljnom ili posveneopasnom. Hvala Bogu, poslije se ustanoviloda je cista posve neopasna.Dakle, bila sam sama. Započeli smo sultrazvukom i vidjela sam Mariju kakose pomiče. Činilo mi se kao da Danijelapokušava nešto prikriti pa sam nakon višeuzaludnih pokušaja pogledom napokonuhvatila njezino lice koje je potpuno promijeniloizraz. Odmah sam znala da neštonije u redu, no nekim sam čudom ostalamirna. Čekala sam da progovori i da mi kažeo čemu je riječ.Rekla mi je: „Slušaj, Chiara, nažalost postojiteška malformacija koja se ne će moćiizliječiti. Ne mogu ti ništa više reći jer odmahtreba napraviti trodimenzionalni ultrazvukkako bi se ustanovila težina oštećenja i dase vidi jesu li zahvaćeni i drugi organi“. Neznam kako bih opisala svoje osjećaje u tomtrenutku, no sjetila sam se svih onih ljudikoji su me uvjeravali da ćemo imati zdravodijete. Znala sam da Gospodin za nasuvijek ima nešto drugačije. Ne događa se sveu životu uvijek onako kako smo zamislili, pami je u tom trenutku jedina briga bila: „Kakoću to reći suprugu? Vjenčani smo tek mjesecdana… Nitko ne želi čuti lošu vijest a meni jebilo još teže nešto tako reći svom suprugu“.Otišla sam na drugi pregled ultrazvukom,koji se ovaj put radio kolor trodimenzionalnimultrazvukom. Tako sam i ja mogla dobrovidjeti u čemu je bio problem. Sve sevrlo jasno vidjelo. Moždani dio Marijine lubanjenije se formirao i stoga, iako se ona posvenormalno kretala, a činilo se i kao da sisaprst i rita se, za nju nije bilo spasa.Gospodine, dao si mi sve ovo…Jednostavno se nisam osjećala sposobnomučiniti nešto što bi bilo protiv nje. Osjećalasam da je moram podržati kako god mogu, ane odlučivati o njezinu životu. Vratila sam sekući, a te je noći Enrico prenoćio u bolnici.Provela sam besanu noć razmišljajući o tomekako ću mu to sve reći. Pitala sam se, kakoda mu to sada kažem, jer mu nisam to moglasaopćiti u bolnici kada je tek bio operiran.Srećom, bio je pod anesteticima pa su njegovapitanja bila općenita, a jedina stvar kojume je uspijevao pitati bila je: „Pa je li dječakili djevojčica? Je li dječak ili djevojčica?“ Neznam kako sam se toga tada sjetila, no reklasam mu: „Slušaj, Enrico, djevojčica je, no ultrazvukje bio pokvaren. Nije se dobro vidjelopa ćemo pregled ultrazvukom morati ponovnonapraviti“.Sutradan, nakon što sam provela zaistamučnu noć, trebala sam otići po njega. Probudilasam se ujutro i rekla sam: „Gospodine,dao si mi sve ovo… Dobro, želiš mi darovatiovu situaciju, no zašto nisi dopustio dato saznam zajedno sa svojim mužem? Zaštood mene tražiš da mu ja to moram reći?“U tom sam trenutku vidjela jednu Gospinusliku. Promislila sam kako je i od nje Gospodintražio da vijest saopći svome mužu.No ona nije rekla: „Majko moja, kako dato kažem Josipu? Kako ću mu reći da samtrudna…?“ I njoj je Gospodin, i to na posebannačin, darovao Sina koji nije bio namijenjenNjoj, Sina koji će poslije umrijetii kojega je morala gledati kako umire nakrižu. To me potaknulo na razmišljanjekako ne mogu očekivati da baš sve odmahshvatim i da možda Gospodin ima nekiplan koji ne mogu razumjeti. Pitala sam se:„Ako si htio ovu kćer, Gospodine, mogao sije odmah sada uzeti. Zašto želiš da je i daljenosim?“ Tada se dogodilo prvo čudo. Trenutakkada sam to rekla Enricu bio je nezaboravan,jer sam tada već bila odlučila da ćutrudnoću dovesti do kraja. No, još nisam bilasigurna hoće li se i moj muž složiti sa mnom.No, on me zagrlio i rekao: „Ona je naša kćer.Zadržat ćemo je takvu kakva jest“.Želim vam reći da nas je mnogo ljudi,nastojeći nas poštedjeti te patnje, pitalo:„Znate li što činite, znate li da to od vasnitko ne traži? Ni Crkva se o tom pitanjunije izjasnila. Ne donosite na svijet bolesnodijete ili dijete s invaliditetom. Dakle,možete birati“.Sve je to bilo dosta zbunjujuće, jerGospodin u svakoga od nas usađuje istinu iona nikako ne može biti krivo protumačena.U svemu tome naša obitelj je bila snažanoslonac i odmah se posvetila molitvi, zatimprijatelji koji su to saznali i podržali nas molitvomte svi oni kojima je, iako nas nisu nipoznavali, naša situacija prirasla srcu pa su ioni molili za nas. Molitva je imala jak odjek,jači od bilo čega drugog, jer je bez obzira nasve, moja trudnoća, tijekom koje smo znalicijeniti svaki pojedini dan, bila predivna.Svaki Marijin udarac bio je za nas dar. A zaistaje se često znalo čuti. Kao da nas je htjelapodsjetiti da je tu. I zaista je bila tu radi nas.Nitko od nas i ne pomišlja da dvojepotpuno sretnih ljudi nose nekupatnjuIstina je što kaže profesor Neuel, dijete daruježivot svojoj majci. Isto je bilo i s nama.Prije svega, dobili smo prijateljicu u liječnicikoja nam je rekla: „Od danas više nisam vašaliječnica, ja sam samo Danijela. Za vas samtu danju i noću. Zovite me kada god želite“.Njezina podrška nije bila samo podrškaliječnice, već prisutnost osobe koja te cijeni,što nam je i potvrdila rekavši: „Kao liječnicavam ne mogu reći da će biti lako, ali kaomajka mogu reći da vas cijenim i slažem se svašom odlukom“. To nam je bilo jako važno idalo nam je snagu da kažemo: „Onda moždai nismo ludi. Ne radimo nešto krivo“.Ironija čitave priče bila je u tome što samsvoju bol željela proživjeti u diskreciji, aimala sam tako velik trbuh da su riječi bilesuvišne, jer je među nuspojavama bila i obilnaplodna voda. Uzrok tomu jest što Marijanije imala urođen nagon za gutanjem. Marijaje tako s jedne strane bila sretna jer jeimala pravi „olimpijski bazen“ za plivanje, aja sam imala toliko velik trbuh koji je samsvjedočio o veličini Gospodina i onoga štose u to vrijeme događalo.Ljudi su nam govorili toliko različitih stvarikako bi nam bar na tren olakšali… Mnogisu nas pitali, je li muško ili žensko. Isto binas pitali i neznanci. „Žensko“, odgovaralibismo. „Ma bitno je da je zdravo“, govorilibi, a mi bismo odgovarali: „Naravno, hvala!“To govori koliko nitko od nas ni ne pomišljada dvoje potpuno sretnih ljudi možda noseneku patnju. A mi smo bili zaista sretni.Bili smo vedri. Nitko s naših lica nije mogaosaznati ono što smo zaista prolazili. Gospodinprogovara upravo na taj način, a nenašim riječima. Kada bi te iste osobe poslijesaznale istinu, ostajale bi zaprepaštene. Bilebi vidno iznenađene, i često ne bi razumjele.(Prevela Marija Dugandžić)(Nastavak u sljedećem broju)12 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2012. | Broj 9 | Godište VII. | 13

SusretiMeđugorje utječena vjeru cijelogasvijetaPočetkom srpnja u Međugorju je boravio vlč. Joseph S. Pilola,iz Louisiane, SAD. U Međugorju je prvi put bio 1990. i nakontoga je dolazio još 16 puta. Nakon 25 godina svećeništvai rada, uglavnom u župama u SAD-u, zahvaljujući upravoMeđugorju odlučio je idućeg ljeta ući u zatvoreni samostansv. Benedikta. Ovo je, kako kaže, barem na neko vrijemevjerojatno njegov posljednji posjet Međugorju.Razgovarala Vedrana Vidović„Uvijek me je privlačio život benediktinaca,upravo onaj tjedan kada sam se odlučio javitipoglavaru u samostanu kao i mjesnombiskupu propovijedao sam o Gospi. Naslovmoga govora bio je: ‘I ona je rekla da!’ Strukturacijeloga govora odnosila se na Gospinživot i situacije u kojima je rekla da. Govoriosam mladima i u svom govoru istaknuoda Gospa nije samo jedanput, nego u mnogimprilikama rekla da. Kad ju je Bog pozvaoda bude dio velikoga Božjeg plana, onaje više puta odgovorila svojim da upravo nataj poziv. Poslije tog govora, nakon nekolikodana osjetio sam Božje znakove, osjetio samda me Bog zove na dublji poziv, kao što jeMajka Terezija govorila, poziv unutar poziv.U to sam vrijeme, na zahtjev mjesnog biskupa,radio kao voditelj mladih sjemeništaracau svojoj župi i bio domaćin dvanaestoricisjemeništaraca iz druge biskupije. Biosam im domaćin dva tjedna i zajedno sa svojimžupljanima vodio brigu o njima. Bilo jeto naporno. Iako sam tjelesno bio umoran,duhovno sam bio obogaćen. Posljednjih desetgodina dosta sam uključen u odgoj sjemeništaraca,volonter sam, duhovni vođa zamnoge sjemeništarce. U ovih deset godinaintenzivnog druženja s Isusom shvatio samda me on poziva na nešto još dublje. Shvatiosam da me Isus zove i da mu trebam rećisvoje da, upravo po primjeru Gospe koja jeimala jak utjecaj na moju odluku da postanemsvećenik“, objasnio je otac Joseph svojodgovor na Isusov poziv koji je osjetio u sebi.Što ste doživjeli prilikom prvog posjetaMeđugorju?Moji su roditelji uvijek naglašavali posebnomjesto Blažene Djevice Marije u našoj obite-lji i našoj vjeri, i kad sam prvi put čuo za ukazanjau Međugorju nisam imao problema toprihvatiti. Za Međugorje sam čuo prvi put ulipnju 1990. i od tada do danas bio sam ovdje17 puta, uvijek s grupom. Za prvog hodočašćasa mnom je bilo četrdesetero mladih,koje je to hodočašće potpuno promijenilo.Nakon tjedan dana provedenih u Međugorjumladi su doživjeli potpun životni preokret,predali su svoj život Isusu, što mogupotvrditi kao njihov duhovni vođa i ispovjednik.Poslije sam, otprilike pola njih, pripremaoza brak. Hodočašće se, bilo je to takoočito, značajno odrazilo na njihove živote, ašto je najljepše, promjene su bile trajne.Kako Međugorje djeluje na život hodočasnika?Uvijek sam razmišljao o tome kako Međugorjedjeluje na duhovni život onih koji sa mnomhodočaste. Međugorje mijenja te ljude, i tone traje samo dok su u Međugorju. Mnogi suostavljali materijalno i okretali se duhovnom,počeli su moliti krunicu, okrenuli su se molitvii njihov se obiteljski život promijenio.Što se promijenilo u Vašem životu?Promijenio se i moj život. Sada ozbiljnije prilazimsvetoj ispovijedi. Nastojim svaki putprije svete Mise biti na raspolaganju onimakoji žele ispovijed. U svojoj sam župi, također,otvorio mogućnosti za klanjanje. Započeosam i proučavanje Biblije s dvije skupinemladih. Imamo i molitvenu skupinu koja jeposvećena Gospi i njezinim nakanama.Moje zanimanje za sjemenište bilo je vezanoza odgoj novih, mladih svećenika. Nadamse da moje bogato svećeničko iskustvomože pomoći mladim ljudima da postanudobri svećenici. U mojoj se biskupiji događanešto jako neobično – nema dovoljno mjestaza sve kandidate koji se prijavljuju, a znamoza krizu zvanja. Znamo da nas je Gospa molilada molimo za svećenička zvanja i čini mise da su naše molitve uslišane. Imamo mjestaza osamdeset pet sjemeništaraca, a u ovoji idućoj godini je preko stotinu prijavljenih.Zahvaljujući velikodušnosti benediktinskogsamostana, naših petnaest sjemeništaracasmjestit ćemo kod njih. Mogu reći da benediktinciimaju velik utjecaj na nove svećenike.Koje su, po Vašem mišljenju, porukeMeđugorja današnjem čovjeku?Dvije najsnažnije poruke Međugorja su molitvai mir. Rekao sam svojim župljanima, onimakoje susrećem, ako želite mir u svojim obiteljima,svojim zajednicama, onda morate prvoimati mir u svom srcu. Rekao sam da je mirplod pravog obraćenja srca. Objasnio sam daim je važna ispovijed u životu. Stoga sam i njimana raspolaganju i više nego se očekuje odmene, tako da uvijek mogu pristupiti ispovijedi.Pokušavam ih potaknuti da obnove ili započnumolitvu krunice u obitelji, pokušavam im objasnitida u krunici ulazimo dublje u Isusov život.Rekao sam im da mole za ona područja svogaživota koja trebaju mir. Zamolio sam ih dadođu u crkvu, da mole pred Presvetim sakramentom,čak i kada nema Mise. U mojoj župiima mogućnost za klanjanje jednom tjedno.Odziv je više nego očekivan, hvala Bogu naša ježupna crkva za Mise redovito puna.Koliko je Međugorje utjecalo na životžupljana u vašoj župi?Zanimljivo je, u našoj biskupiji postoje ižupe koje imaju problem s brojem vjernikakoji dolaze na Misu, gdje se razmišlja kakobi trebalo smanjiti broj Misa. Kod nas je suprotno,mi bismo trebali povećati broj Misajer ljudi moraju stajati cijelu Misu, nemajugdje sjesti. Duboko vjerujem da moji župljaniodgovaraju na Božji poziv, na poruke KraljiceMira iz Međugorja.Vrijeme u kojem živimoveliko je vrijeme milosti nesamo za vas u Međugorjui za hodočasnike, većza cijeli svijet. Gospanas neumorno zove i mimoramo odgovoriti naMajčin poziv.SusretiNeki kažu da je vremenom Međugorjepostalo komercijalizirano. Kakvo jeVaše mišljenje o tome?Imam priliku čuti od hodočasnika da se Međugorjepromijenilo, da je postalo komercijalizirano,ali ja na to ne gledam tako. Mislimda je zanimljivo promatrati kulturu u kojojje vjera osnova ekonomskog rasta. Ne držimda je materijalizam ako netko prodaje krunice,jer je potrebno prodavati krunice da biih drugi mogli odnijeti svojim kućama. Razmišljanjemojih hodočasnika koji su došli samnom je isto. Suvenirnice su potrebne dabismo mogli kupiti krunice i druge vjerskeznakove i ponijeti ih onima koji nas čekaju.Uvjeren sam da Međugorje djeluje na vjerucijeloga svijeta. Ovdje Marija uporno ljudezove k Isusu, njezine su poruke za cijeli svijet.Često sam u prilici sudjelovati na molitvenimsusretima i vidim da ljudi traže Boga,vraćaju se sakramentima. Ne zaboravimo,čovjek je u krizi jer je vjera u krizi, a ozdravljenjese može postići samo molitvom, kakokaže Gospa molitvom srcem, i sakramentalnimživotom. Bez vjere, bez Boga, nema nimira ni dobra svijetu.Prije rata u Međugorje je hodočastiovelik broj Amerikanaca, a danas ih jemnogo manje. Što je razlog?I Amerika prolazi kroz svoje izazove. KatoličkaCrkva u Americi i naša politička scenačesto dolaze u sukobe. Čujemo, primjerice,da u jednoj američkoj državi svećenikuprijeti zatvor ako ispovjedi imigranta, samozato. Čak se i od katoličkih institucija očekujeda daju potporu za abortus i kontracepcijskasredstva. Također smo imali slučaj zatvaranjakatoličkog sirotišta jer je odbilo datidjecu na posvajanje osobama istog spola. Ktomu, sama Katolička Crkva u Americi prolazikroz velike krize i izazove. Dakle, mnogoje razloga smanjenja dolaska američkihhodočasnika no vjerujem, ako se međugorskeporuke stave u srca ljudi, oni će molitiviše. Na nama je, članovima Katoličke Crkveu SAD-u, ponovno otkrivati korijene svojevjere. Tako ćemo jačati, tako će se vjerniciprobuditi i kvalitetno živjeti svoju vjeru.Poruka našim čitateljima?Vrijeme u kojem živimo veliko je vrijememilosti ne samo za vas u Međugorju i za hodočasnike,već za cijeli svijet. Gospa nas neumornozove i mi moramo odgovoriti naMajčin poziv. Ako ne odgovorimo, budućnostne izgleda svijetla. Jednostavno i bezmnogo riječi, ako želimo mir u srcu, moramomoliti više. A bez mira u srcu nema mirani na našem planetu.(Prevela Ivanka Petrović)18 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2012. | Broj 9 | Godište VII. | 19

Snimila Lidija Paris20 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2012. | Broj 9 | Godište VII. | 21

Iz života CrkveIz života CrkvePrizorište svijetu i ljudima Prema 1 Kor 4Papa ne želi naviještati neku novinu. Sve je bitno kazano u Pismu, sadržano u bogoštovlju,sakramentima (koji su ‘biologija’ naše vjere), dogmi. Njegovo je ponavljati stalno: Obratitese! Notni ključ jest znan: Ljubav prema Bogu i prema bližnjemu.fra Tomislav PervanNema dana kad se u tisku ili drugimsredstvima javnoga priopćivanjane pojave napisi o Papi, Crkvi,crkvenim ljudima. Redovito,u lošem svjetlu. Nabrajaju se grijesi i grješnici,poimence, daleko smo od nekakva idealnastanja u Crkvi, počevši odozgor, iz samihvrhova, pa dolje do običnih vjernika.Svednevice čitamo o aferama, zastranjenjima,promašajima, o propustima pa čak i zločinimacrkvenih ljudi. Ni sam Papa nije pošteđennapadaja i čini se da on – vatikanskiosamljenik – osamljen vodi borbu na svestrane. Punih mu je osamdeset i pet ljeta ičovjek se divi kako je moguće da obavlja tolikoposlova u toj dobi. Bez odgađanja.U ljetnim mjesecima povukao se na odmoru brdoviti Castelgandolfo. On, profesor,ponovno je u svome stilu, neumoran,za radnim stolom. Sve piše olovkom, sitnimrukopisom. Nagađa se da piše novu, četvrtuencikliku. Dosada je objavio tri, o dvije teološkekreposti, ljubavi i nadi, te o kršćanskojdjelatnoj ljubavi. Slijedi Godina vjerepa će nova enciklika najvjerojatnije biti posvećenavjeri, što je inače njegova omiljenatema jer je svoju prvu teološku svjetski znanuuspješnicu, Uvod u kršćanstvo, razradiona temelju predavanja o apostolskom Vjerovanju.S nestrpljenjem se očekuje treći svezaknjegova opus magnum o Isusu Kristu, oIsusovu djetinjstvu. Tu će biti riječi o Svetojobitelji – tema o kojoj je predivno govoriona svjetskome skupu obitelji ovoga proljećau Milanu. Možemo samo nagađati o čemupiše, što stavlja na papir, ali je jedno izvjesno:On svojim nastupima i riječima uvijekiznenađuje svijet. I čini se da upravo on imašto reći svijetu kao najistaknutija osoba u kršćanstvu,koju cijeli svijet sluša i koja zna dane govori svoje ni u svoje ime, nego da nastupau ime Isusa Krista. Njemu, u konačnici,polaže račun, a ne ljudskim sudovimakoji ga trajno razvlače i komadaju.Papa dobro zna za mračne dubinečovjekova srcaNapose je aktualan rasplet koji se očekuje nakonšto je njegov sobar, kammerdiener, uhvaćenin flagranti kako iz papinskih odaja iznosigomile povjerljivih spisa, preslikava ih i ondatajnim kanalima dostavlja medijima. Svima jejasno da u Vatikanu ne cvjetaju ruže. Jasno jeto i samomu Papi koji osobno nije krio svojerazočaranje nad svim tim što mu se dogodilosa strane najbližih i najpovjerljivijih suradnika.Međutim, Papa i predobro zna odnose uVatikanu, predugo je bio ondje, skoro četvrtstoljeća kao pročelnik Kongregacije i najbližisuradnik blaženoga Pape pa znade kolikoje ondje zavisti, karijerizma, nepodnošljivosti,oholosti – jednostavno, ljudskoga.Nije li upravo on, prije izbora za Papu, upromišljanjima postaja Križnoga puta što ihje sastavio na poticaj samoga Ivana Pavla II.govorio o praznini i zloći čovjekova srca unutarsame Crkve? Doslovce: „Kako je samomalo vjere u tolikim teorijama, koliko samona sve strane praznozborenja? Koliko prljavštineu samoj Crkvi, i to upravo među onimakoji bi po svome svećeništvu trebali cijelimsvojim bićem samo Njemu pripadati? Kolikosamodopadnosti i oholosti?!” Kao Papa suočiose s lavinom seksualnih prijestupnika usamome kleru pa i među biskupima, što ježestoko osudio i postavio za svu budućnostnultu granicu tolerancije spram počinitelja,prijestupnika i zlostavljača djece i mladih.Nikada i ničim nije branio niti kušao prikritigrijehe i zločine crkvenih osoba. Dobrozna za mračne dubine čovjekova srca i zloćukoja se tu znade nastaniti. Pune je 23 godinekao pročelnik Kongregacije imao na stolutoliko slučajeva prijestupnika iz cijeloga svijeta,a da bi mu ta strana čovjekove naravibila tuđa. Slušamo kako nerijetko šalje u mirovinubiskupe koji su se na ovaj ili onaj načinogriješili o svoju službu, i prije navršene75. godine života. Redovito prima ad limina,u pohode, biskupe iz cijeloga svijeta. On jesvojim rukama dodirivao i grabio svu prljavštinucrkvenih ljudi tijekom dugoga niza godina.Trebat će godina i dobrih lopata da seočisti sva prljavština iz crkvenih staja i odaja.Dakle, što se tiče i zloće i zastranjenja klerikalnihsrdaca, ovaj je Papa opran svim vodamai ništa ga ne iznenađuje. Sad se baremnakratko odmara od tih ljudskih bezdana idubina kojima je i sam u Vatikanu okružen.Po naravi je osoba koja u svakome promatrai vidi najprije dobro, a onda je zbog ljudskezloće ne razočaran, nego duboko potresen iožalošćen. Upravo kao i njegov Gospodin,Učitelj. Isus, potresen u duhu...U godini značajnih obljetnicaPrisjetimo se što je samo rekao sam GospodinPetru: Dok si bio mlađi, opasivao si se i hodiokamo si htio, a kad ostariš, drugi će ti raširitiruke, opasivati te i voditi kamo ti ne bi htio(usp. Iv 21,18). Od samoga nadnevka njegovaizbora za Papu ni Benediktu nije ništa drukčije.Zauvijek se morao pozdraviti s mišlju dau miru i mirovini čini ono za što je najosposobljeniji,naime, pisanje knjiga, promišljanjedubina vjere. Namjesto toga on biva tjeran,vođen. Jednom je to uskovitlani muslimanskisvijet nakon govora u Regensburgu, drugi putnevolje sa zlostavljanjem u Crkvi, a onda tradicionalistite natezanje s njima, i u najnovijevrijeme afera s krađom povjerljive dokumentacijeiz njegovih osobnih radnih prostorija,afera nazvana Vatileaks. Sad mu slijedi putovanjeu Libanon, na rub građanskoga rata uSiriji, koji pomalo zahvaća i Libanon. Velikobure baruta koje svaki čas može eksplodiratii zapaliti cijeli svijet. Potom slijedi biskupskasinoda, otvaranje Godine vjere, što se poklapas pedesetom obljetnicom otvaranja Drugogavatikanskoga sabora, dvadeset godina KatekizmaKatoličke Crkve, koji je nastao pod njegovimegidama. I tu su sve oči usmjerene premaPapi. Kao mladi teolog sudjelovao je i biojedan od protagonista Sabora, a Katekizam jenastao pod njegovim okom i perom. I takose nastavlja. „Kad ostariš, drugi će te voditikamo ti ne bi htio“. Na tome trnovitom putuPapa si bira suradnike. Ostaje čvrsto uz Bertonea,a sad je pozvao u Rim povjerljivu osobu,biskupa iz Regensburga G. Müllera, da budepročelnik Kongregacije za nauk vjere.Čvorište i sidrište pontifikataBenedikta XVI.Međutim, prava drama i prizorište gdje seodvijaju istinske borbe i ratovi, a na što Papastalno upozorava, ne odvijaju se u svijetu,nego u samoj Crkvi. Naime, na djelu jeposvemašnje urušavanje tradicionalne vjereu Isusa Krista. Ono što je do jučer hraniloi nosilo vjernike, danas kao da je izgubilonutarnju energiju. Papa neumorno ponavljaono što je izrekao na početku svoje prveenciklike: Na samome početku kršćanstva nestoji nikakva etička odluka niti neka velikaideja, nego susret s događajem, s jednom posebnomosobom koja podaruje našemu životunovo obzorje te time i odlučujući smjer. Svetije Ivan izrazio to riječima kako je Bog dote mjere ljubio svijet da je dao svoga jedinogaSina da svaki koji u njega vjeruje ima vječniživot (usp. Iv 3,16). A za jednoga Angelusaovoga ljeta u Castelgandolfu izrekao je istumisao ovim riječima: „Zbilja je čovjek Isusiz Nazareta Božja transparentnost u svijetu;u njemu prebiva Bog u svoj punini. I dok mi,da, i mi, stalno tražimo neke nove znakove,neprestance žudeći za nekim novim čudesima,i ne zapažamo kako je On onaj istinskiZnak, Bog koji je postao čovjekom te da jeupravo to najveće čudo svemira: Sva ljubavnašega Boga sadržana u jednome ljudskomsrcu, na licu jednoga čovjeka: Isusa Krista“.Tu je čvorište i sidrište, tu je osovina i uporištenjegova pontifikata, i to je ujedno i čvorištei sidrište Godine vjere koja nam dolazi.Naime, Crkva se mora ponovno svim svojimbićem okrenuti Isusu Kristu, priznati da je unjemu Bog postao čovjekom. I pred tim Isusomponovno pasti na koljena – kao nekoćapostoli. Jasno, Papa to ne može narediti, nemože dekretirati, ali on to svakodnevno svojimprimjerom pokazuje i živi.Posvemašnji ovisnik o svomeGospodinuŽelimo li otkriti i pronaći notni ključ za svenjegove nastupe i pisanje, njegove govore,onda bismo mogli reći: Papina je nakanapromicati istinu Isusa Krista, nakana mu jeda svi prihvate i žive Radosnu vijest, Evanđelje.Papa nipošto ne želi biti originalan. Ne,on je upravo kao i apostoli u Isusovo vrijeme.Ni oni nisu naviještali svoju ‘pamet’ ninovotariju, nego su bili samo delegati, veleposlanicii vjesnici Isusa Krista u svijetu,onoga što su vidjeli, čuli, opipali, iskusili udrugovanju s Isusom. Papa ne želi naviještatineku novinu. Novina je u pitanjima vjereuvijek problematična. Sve je bitno kazano uPismu, sadržano u bogoštovlju, sakramentima(koji su ‘biologija’ naše vjere), dogmi.Papa ne želi da se Evanđelje prekrije sporednostimaili strukturalnim problemima. Njegovoje ponavljati stalno: Obratite se! Notniključ jest znan: Ljubav prema Bogu i premabližnjemu. Papa je vezan na Evanđelje, na tumačRadosne vijesti kroz povijest, on je vezanuz tradiciju Crkve. On je de-finiran, o-graničen vjerom tisućljeća koju ne može nasvoju ruku mijenjati. Dakle, on je zbilja posvemašnjiovisnik o Višnjemu, o svome Gospodinu.Stoga je njegova uloga, ne boriti ses vjetrenjačama, nego govoriti krajnje otvoreno,protresati savjesti. On govori ono štomora u danom trenutku reći, snagom svojegaposlanja. On odgovara samo Jednomu,koji ga je postavio u tu službu. Ne kalkuliraon mnogo hoće li ga dočekati sa simpatijamaili nesimpatijama. On je u službi Jednoga,Istine, i treba naviještati Istinu u ljubavi.Zgodno i nezgodno.22 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2012. | Broj 9 | Godište VII. | 23

Vijesti, najave, obavijestiVijesti, najave, obavijestiSvetkovina VelikeGospeSvetkovina Velike Gospe ili UznesenjaBlažene Djevice Marije na neboproslavljena je u Međugorju u srijedu15. kolovoza 2012. uz veliki brojdomaćih i stranih hodočasnika.Tisuće hodočasnika, među njima brojnimladi, pješice su cijele noći dolazili u Međugorje,ispovijedali se i sudjelovali na sv. Misama.Prva sv. Misa slavljena je u 6 sati, a crkvai dvorište bili su ispunjeni vjernicima.Od inozemnih hodočasnika najbrojnijisu bili Talijani te, po prijavama u Uredu informacija,hodočasnici iz Austrije, Njemačke,Irske, Engleske, SAD-a, Slovačke, Ukrajine,Poljske, Mađarske, Francuske, Koreje,Libanona i, naravno, BiH i Hrvatske.Tijekom dana slavljeno je pet sv. Misa nahrvatskom i više Misa na jezicima inozemnihhodočasnika. Večernju sv. Misu u 19sati predslavio je fra Svetozar Kraljević u suslavljusa 76 svećenika.Nigerijci iz Londona u MeđugorjuNovinari Radiopostaje „Mir“ Međugorjerazgovarali su s vlč. RichardomOffongom, kapelanomza nigerijsku zajednicu koja živiu Londonu. Ovo mu je prvi dolazak u Međugorje,a o dojmovima je rekao: „Ovdje ćutimmajčinske osjećaje koje nam Gospa pružai ponosan sam što mogu biti jedno odnjezine djece. Tako sam sretan u Međugorju.Nadam se da ću se opet vratiti kako bih seobnovio. U skupini nas je 42, s tri svećenikai dvije časne sestre. Svi smo rođeni u Nigeriji,osim dvoje hodočasnika rođenih u Gani,ali svi živimo u Londonu. Za Međugorje samdavno čuo i znao sam da je to mjesto u kojemse ukazuje Gospa. Gospina poruka je porukaobraćenja. Ovdje vidimo toliko ispovjedaonicapred kojima ljudi raznih jezika čekaju na ispovijed.To je divno! Obitelji se mire, muževi semire sa svojim ženama, djeca se mire s obiteljima.Neki ljudi su mi rekli da će nakon ispovijediovdje promijeniti svoj život i to je tako dirljivo.Međugorje je nada za budućnost svijeta“.I tako redom, svaki susret novo svjedočanstvomilosti koja se, trideset i jednu godinu izlijevapreko Međugorja u čitavi svijet.Iz Njemačke pješiceMisa na KriževcuKriž na Križevcu svednevice okupljahodočasnike iz cijeloga svijeta.Neki, zbog zdravstvenih poteškoćau nemogućnosti izići donjega, iznalaze pomoć kako bi ipak ispunilisvoj san.Dan kad Križevac posebno okuplja, jestprva nedjelja iza Male Gospe. Naime, nakongradnje i blagoslova križa, 16. ožujka 1934.,mjesni biskup fra Alojzije Mišić odredio jeda se svetkovina Uzvišenja sv. Križa u župiMeđugorje slavi na spomenuti dan.Nikolas Sonntag iz Njemačke,nakon jednomjesečnog pješačenja,8. kolovoza 2012. došaoje u Međugorje. To mu jei prvi dolazak u ovo mjesto ali, kaže, ne iposljednji.Za Međugorje je saznao od članovajedne zajednice koji svake godine dolaze uMeđugorje. „Prošle sam godine išao pješiceu Rim i na putu sam osjetio želju doći uMeđugorje. Prije mnogo godina imao samživotnu krizu, tijekom koje sam čitao različiteknjige. U ruke mi je dospjela jednaknjiga u kojoj sam pročitao da kroz hodočašćemogu pronaći svoj put prema Bogu“,kaže Nikolas, koji je na put prema Međugorjukrenuo 9. srpnja. Najveća poteškoćabile su mu velika vrućine, ali ih je svladavaozahvaljujući gostoljubivosti, posebiceljudi u Hrvatskoj.U Međugorje je došao zahvaliti KraljiciMira za brojne primljene milosti: „Imammnogo toga za što trebam Kraljici Mirazahvaliti, to me sada duboko dira, jako jelijepo...“, kazao je Nikolas.U početku i sve do ukazanja KraljiceMira u Podbrdu, na sv. Misi sudjelovali sužupljani i misari iz okolnih mjesta, a križusu, posebno u Velikom tjednu, bosonogehodočastile žene i djevojke. No, već 1981.na Misi na Križevcu sudjelovalo je preko 60tisuća vjernika.Sveta Misa na Križevcu ove će se godineslaviti 9. rujna u 11 sati. Zamoljavamo vjernikeza strpljivost pri penjanju i silaženju.Za one koji ne mogu na Križevac, sv.Misa slavit će se u župnoj crkvi u 12 sati.OlimpijskemedaljeposvećeneBlaženoj DjeviciMarijiŠpanjolska plivačica Mireia Belmontesvoje dvije srebrne medaljes Olimpijskih igara 2012. uLondonu posvetila je Gospi odMonserrata u Barceloni.Dvadesetjednogodišnjakinja, koja jeosvojila srebro na 800 metara slobodnoi 200 metara leptir, fotografirala se predslikom Gospe od Monserrata te fotografijuobjavila na svom Twitter profilu.Belmonte trenira gotovo devet satidnevno i kaže da namjerava i dalje napornoraditi kako bi se pripremila zasvjetsko prvenstvo iduće godine. Rođenaje u Badaloni, u Španjolskoj, 1990.godine, a na preporuku liječnika plivanjemse počela baviti u četvrtoj godinikako bi uspješnije ispravila kralježnicu.Godine 2007. postala je svjetska prvakinjau plivanju na 400 metara slobodnoi na 400 metara mješovito te takođerpobijedila na obadvije utrke na Europskomjuniorskom prvenstvu.Petnaestogodišnja Katie Ledecky,osvajačica zlatne medalje na 800 m, izjavilaje da je bila svjedok vjere španjolskeplivačice: „Prije svake utrke Mareiaje molila Zdravomariju“.Dvadeset petiput pješice uMeđugorjuIz Livna je na Mladifest doputovalaAna Puđa. Ne bi to bilo ništa neuobičajeno,da Ana svaki put ne dolazipješice. Udaljenost od stotinjakkilometara prešla je za dva dana i dvijenoći, a skupa s njom doputovala su njezinadva nećaka.„Svako moje pješačko hodočašće jestzahvalnost Kraljici Mira za sve što jeučinila mojoj obitelji“, rekla nam je Ana.75 godina misništva vlč. SrećkaDiomartićaMons. Srećko Diomartić, koji od1950. živi u Los Angelesu, 8.kolovoza je proslavio 75 godinamisništva. Vlč. Diomartićrođen je 1914. u Zlarinu kraj Šibenika, a zasvećenika je zaređen u Zagrebu 1937. godine.U Rimu je završio teologiju te doktoriraocrkveno pravo.Nakon dolaska u SAD radio je na župi uNew Yorku, a godine 1950. preuzeo je župničkuslužbu u hrvatskoj župi sv. Ante u Los Angelesui na tom mjestu ostao punih 36 godina.Svečanu sv. Misu slavio je u Kući Nazaretu Los Angelesu, u kojoj živi u posljednje vri-jeme. U opsežnom razgovoru objavljenom nainternetskim stranicama losanđeleske nadbiskupije,vlč. Diomartić prisjeća se svoga životau domovini Hrvatskoj, poratnih neprilika iprogona te života i rada u emigraciji.Statistike za srpanj2012.Broj podijeljenih sv. pričesti: 176.500.Broj svećenika koncelebranata: 6112(197 dnevno).24 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2012. | Broj 9 | Godište VII. | 25

HodočašćaHodočašćaTeološko-psihološkarazmatranja o hodočašćimaGovoreći o teološko-psihološkim vidovima hodočašća, treba naglasiti kako je riječ opuno elemenata, a početni je, i možda glavni, kolektivno duhovno nasljeđe. Kao štoreligioznost spada u univerzalne fenomene i interese ljudskog roda, tako je stalno prati„pobožnost hodočašća“, praksa „putovanja u sveto mjesto“, iskazivanje časti hodom, štoje u ovom ili onom obliku prisutno u svim religijama.fra Šimun Šito ĆorićRiječ je o putovanju u sveta mjestada bismo tamo u molitvi, izravnoili preko određenog sveca moliliBoga za pomoć ili zahvalili za dobivenumilost. Pri tome su često prisutni motivipokore ili kajanja, ali i zavjeta.Ako zavirimo u judejsko-kršćansku tradiciju,nalazimo postojanje brojnih hodočasničkihsredišta, svetih mjesta u koja seodlazi „na susret s transcendentalnim“, s božanskimsvijetom. U Knjizi Postanka navodese i obredi što ih hodočasnici ondje obavljaju:molitva i zazivanje imena Jahvina, polijevanjeuljem, čišćenje duše i tijela te davanjemilostinje siromasima. Tu se ponekad spominjui ukazanja anđela, a takva zajedničkareligiozna zborovanja, kao što čitamo u Sudcima,događaju se uza svetišta kao što su Šekem,Betel, Šilo i druga. Poslije se sve usredotočujeprema Jeruzalemu, gdje o velikimgodišnjim blagdanima pristižu hodočasniciiz cijele Palestine i dijaspore.Hodočašća u ranom kršćanstvuNovi zavjet tu ne donosi nikakve posebnenovosti, ali se još jače naglašava eshatološkikarakter religioznih zborovanja: sam život sepokazuje kao pravo eshatološko putovanjeprema danu spasenja svih naroda, i vjernikai nevjernika, s uskrslim Gospodinom u vječnosti.Hodočašća su počela od ranog kršćanstvas kultom mučenika, a onda i drugih svetaca,hodočasteći mjestima njihovih grobovaili relikvija. Imamo dokumente iz crkvenepovijesti već iz 3. i 4. st. u kojima se vidi dakršćani iz različitih zemalja hodočaste u Palestinu.Od 4. stoljeća uz mučenike, u svetese počelo ubrajati istaknute svete oce („ocipustinjaci“) i biskupe. Posebno mjesto imalisu grobovi apostola Petra i Pavla u Rimu,posebice otkad je papa Bonifacije VIII. godine1300. ustanovio svetu godinu.U hrvatskom je narodu hodočasničkatradicija oduvijek bila velika, a u 7. stoljećuzabilježena su naša prva hodočašća Eufrazijevojbazilici u Poreču. U glagoljskim spisimanalazimo riječ hodočastvo, a među novčićimasačuvanim iz milodara hodočasnikau glasovitom svetištu sv. Jakova u Santijaguu Španjolskoj, nalazimo i hrvatski novčić iz13./14. stoljeća.Utjecaj hodočašća na život hodočasnikaMotivacije za hodočašća su višestruke. Uzkolektivnu bit koja živi u vjernicima, u našojodveć materijaliziranoj svagdašnjici ispreplićese jedan privlačan životno-religijskisvijet transcendentalnog, misterioznog, svetog,a na drugoj strani privlačnost duhovnihi tjelesnih dobrobiti sve do toga da zajedničkaputovanja, posebice s jednim i duhovnimi tjelesnim ciljem, imaju nesvakidašnju čar.Privlačno je, često i podsvjesno, što na hodočašćimadolazi do izražaja zapostavljenaa toliko važna emocionalna dimenzija religioznosti,nasuprot onome što bi veliki M.Heidegger nazvao „hladnim znanjem“, a usvetištima prisutni teški bolesnici, invalidi iopćenito tragične sudbine, omogućuju namda cijenimo i budemo Bogu zahvalni za vlastitesretnije sudbine.Dokumentirana praksa na nizu slučajevajasno pokazuje da hodočašća znaju donijetimedicinski često neobjašnjive rezultate, promjeneponašanja, unutarnja zadovoljstva, pasve do ozdravljenja, koja su kao i patnja i bolestzasebna priča. Tako je, primjerice, engleskipsihijatar P. A. Morris istraživao utjecajhodočašća na prisutnost trajne tjeskobe (napetost,strah od budućnosti i nesanica), depresije(negativno vrjednovanje sebe, osjećajkrivnje i bezizglednosti situacije, trajnoneraspoloženje, suženje interesa, izbjegavanjeljudi) i promjenu vjerskih stavova, mjerećinjihovu jačinu prije, neposredno nakonhodočašća i nakon desetak mjeseci. Rezultatisu jednoznačno pokazali da su kod tih ljudihodočašćem (riječ je bila o Lurdu) nastaleznačajne pozitivne promjene.Bio sam i sam sudionik jednoga dugogodišnjegistraživanja – Utjecaj hodočašća napromjenu ponašanja – s oko 1780 hodočasnikau Lurdu, Fatimi, Sv. Zemlji, Međugorju,Padovi, Rimu i Loretu. Prema svjedočenjusamih hodočasnika ili njihovih ukućana,nakon hodočašća najčešća su bila sljedećapoboljšanja kod 43 posto ispitanika i to najmanjeu četiri od osam kategorija: redovitijeosobno mole, imaju veći unutarnji mir, dobilisnagu da spremno nose životne križeve,suočili se u miru sa svojim stilom dosadašnjegživota, redovitije sudjeluju na nedjeljnimsv. Misama, značajno poboljšali obiteljskei druge međuljudske odnose, dobili većuželju da čine dobro i više sudjeluju u dobrotvornimaktivnostima vjerske zajednice.Važnost hodočašća za mladežKad je mladež u pitanju, iz niza razloga iznimnoje važno da se u vjerskoj zajednici mladidruže, zboruju, imaju zajedničke točkedjelovanja. Primjerice, cijeli je niz psihološkihstudija koje nedvojbeno pokazuju da jeto odlična zaštita od uzimanja droga i odkriminalnog ponašanja. To je potvrđeno usvim istraživanjima. Mladi još nisu umorniod života, iskreni su, znatiželjni, uče na pogrješkama,njima se putuje, odlazi, susreće,upoznaje, vole imati svoju ulogu, izbjegavajuuhodanost itd. pa je važno da im se naduhovnom polju nude takvi sadržaji, a zborovanja,hodočašća i festivali duhovne orijentacijesu kao stvoreni za to.Mjesta neprestanih milijunskih hodočašćaČašćenje Gospe posebno je dobilo zamahanakon što je Koncil u Efezu 431. i službenopotvrdio da je Marija theotokos, MajkaBožja. Nakon toga je stalno rastao njezinkult: podizane su joj crkve i svetišta, nastajalenove molitve, organizirani marijanskikongresi, a od 19. st. nastala su mjesta neprestanihmilijunskih hodočašća: La Salette1846., Lurd 1858., Fatima 1917., Međugorje1981. i druga.Najprije, ta privlačna sila i sve ono što sedogađa na hodočašćima u brojnim Gospinimsvetištima, priznaju stručnjaci, u dostaje segmenata znanstveno neobjašnjivo. Nekidokazuju da je tu riječ, uz božanske, ponekadi o osobno sugestivnim, pa i parapsihološkimfenomenima. Ono što je očito jest daje to najviše povezano s fenomenom religijei religioznosti, a mi vjernici znamo reći daje riječ o transcendentalnim duhovnim sferamakoje nadilaze ljudske domete. Tek nakontoga dolaze donekle objašnjivi elementiovoga fenomena: jedinstvena sudbina i karakteristikeGospine ličnosti, njezin stoljećimapotvrđivani autoritet, njezina pomoću nevoljama, puku lako prihvatljiva privrženostnježnoj majci i ženi Mariji kao izravnojposrednici kod svoga Sina, prirodna potrebatraganja za rješenjima i pomoći, sama gorenaglašena privlačnost hodočašća sa svimešto ona donose i sl. Tim elementima, naravno,još treba dodati i duboku pučku religioznost,vremena raznoraznih kriza i razočaranjau vodeće strukture društva, osobnenevolje…Hodočašća i oživljavanje vjereU ekonomski bogatim, a sekulariziranim zemljamanema krize hodočašća, ali ima krizezdrave religioznosti. Jednostavno, tamo gdjenema praktičnih vjernika, manje je hodočašća.Uz to, prepoznajemo i jedan drugi fenomen:još uvijek jedan veći broj ne-praktičnihvjernika više je sklon hodočašćima nego,primjerice, redovitoj nedjeljnoj Misi. I stogasu hodočasnička mjesta vrlo važna za oživljavanjepraktične vjere i moraju, u svakompogledu, biti spremna za tu zadaću. Dakle,za “selektivne”, samo za šture sakramentalneobveze raspoložene vjernike, može se zaključiti:takva populacija na hodočašću upozoravanas da još ima religiozne potrebe. Jeruistinu, lakše je vjerovati nego ne vjerovati ubožansku stvarnost.26 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2012. | Broj 9 | Godište VII. | 27

Lectio divina – S Marijom kroz BiblijuRastite, draga djecoMeđugorski vidioci tvrde da je u jednom ukazanju Gospa plačući rekla: „Zaboravili steBibliju“! Listajmo zajedno Stari i Novi zavjet kako bismo upoznali Oca, Sina i Duha Svetoga.Lidija ParisKada se postavi pitanje Gospinihporuka u Međugorju, najčešći jeodgovor da su one odraz evanđelja,podsjetnik na evanđelje, posadašnjenjeevanđelja. Kada se te porukepogleda izbliza i nešto podrobnije, tada seposve konkretno vidi što to znači. U početku,kada čovjek naiđe na kakvu sličnost izmeđuporuka i evanđelja, raduje se. Što dubljeulazi u poruke, što se njima više bavi,nalazi sve više i više takvih sličnosti. Radostzbog detalja pretvara se u divljenje nad cjelinom.Gospa doista govori jezikom evanđelja.Za Isusa evanđelje kaže: „Dijete je raslo,jačalo i napunjalo se mudrosti, i milost jeBožja bila na njemu“ (Lk 2,39-40). Kao štoje Marija pratila Isusov rast, tako prati i naš.Poruka kaže: „Cvijet ne može bez vode normalnorasti. Tako i vi, draga djeco, bez Božjegablagoslova ne možete rasti“ (10. travnja1986.). Job govori skoro istim riječima: „Zarće bez vode trstika narasti?“ (Job 8,11). PoslanicaHebrejima kaže: „Zemlja koja se napijekiše… prima blagoslov od Boga“ (Heb6,7). „Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog daderasti. Tako niti je što onaj tko sadi niti onajtko zalijeva, nego Bog koji daje rasti“, tvrdiPavao (1 Kor 3,5). „Živi! Razrasti se kao izdanaku polju!” kaže Gospodin svojemu narodu(Ez 16,6).Fra Slavko Barbarić, po izobrazbi religijskipedagog i psihoterapeut, rado je govorioo Marijinoj majčinskoj pedagogiji. Svakamajka svojemu djetetu stotinama puta ponavljaistu stvar da bi je dijete usvojilo. Gospanas majčinski odgaja, ona želi da rastemo.Ona nam kaže:. „Rastite iz dana u danpo molitvi sve više prema Bogu“ (25. rujna1987.). „Bez ljubavi, dječice, ne možete rastiu svetosti i ne možete činiti dobra djela.Zato molite bez prestanka, da vam Bog otkrijesvoju ljubav“ (25. studenog 1995.). „Želimvas voditi iz dana u dan što više u molitvi,ali ne možete rasti jer ne želite“ (10.travnja 1986.). Gospa se poziva na našu slobodnuvolju.Mnogi kažu da se poruke ponavljaju.Točno je da se neke teme ponavljaju, i to ponavljanjeukazuje na njihovu važnost. Usprkosponavljanju, uvijek postoje finese, nekidetalji koji čine razliku i daju neki posebannaglasak. Poruke se može čitati kronološkiali i dijagonalno, tematski. Neke se temeneprestano ponavljaju, tijekom svih ovih godinaprovlače se filigranski kroz većinu poruka.To su, primjerice, molitva (blizu 700puta), Bog (preko 400 puta), život (preko300 puta), Bog želi (tristotinjak puta), Gospaželi (dvjestotinjak puta), ljubav (preko250 puta), srce (dvjestotinjak puta), mir(dvjestotinjak puta), Isus (preko 100 puta),obraćenje (blizu 100 puta), blagoslov (preko100 puta), odlučiti (stotinjak puta), pomagati(stotinjak puta), shvatiti (stotinjak puta),majka – majčinski (stotinjak puta). Upravoto ponavljanje ukazuje na važnost određeneteme i pomaže nam rasti.U porukama, Gospa želi da rastemo u ljubavi,u Božjoj ljubavi (10. travnja 1986.; 25.lipnja 1988.; 25. srpnja 2002.; 25. travnja2008.). Ona želi da raste sve ono što nam jeBog dao u srcu (25. travnja 1987.). Želi darastemo u vjeri (25. srpnja 2002.; 25. siječnja2010.), a da bismo mogli rasti to moramohtjeti (10. travnja 1986.). Bez Božjegblagoslova, pak, ne može se rasti (10. travnja1986.). Valja nam rasti po molitvi premaBogu (25. rujna 1987.), rasti u svetosti (25.rujna 1989.; 25. travnja 1990.; 25. studenog1995.; 25. siječnja 1998.), rasti u radosti (25.siječnja 2008.), ali i rasti u odricanju i mrtvljenju(25. svibnja 1990.), rasti na putu spasenja(25. listopada 2009.). „Rastite u milostii spoznanju Gospodina našega i SpasiteljaIsusa Krista!“ poziva Petar (2 Pt 3,18).„Draga djeco, rastite i radujte se u Gospodinukoji vas je stvorio” (25. siječnja 2010.).Meditativni kutakIskustvoBožje ljubaviDa osobno vidim, slušam, iskusim– to je smisao napisanih riječio nečijem iskustvu viđenog,slušanog, iskušenog.fra Marinko ŠakotaKraljica Mira„Bez molitve, draga djeco, ne možete osjetiti ni Boga,ni mene, ni milosti koje vam dajem“ (3. srpnja 1986.).Kraljica nas Mira ne poziva na studiranje, odnosnona stjecanje znanja o Bogu i o vjeri, nego na osobnoiskustvo Boga: molite, postite, slavite Misu, ispovijedajtese, klanjajte se Isusu u Presvetom oltarskom sakramentui križu...Molitva je tvoj čin, tvoje iskustvo, a čitanje knjiga jeuputa, putokaz prema tvom iskustvu.Fra Slavko Barbarić i iskustvo Božje ljubaviVjernik si, ali u tvom životu nema promjene. Zašto? Štoti nedostaje?„Iskustvom ljepote Božje i dubine njegove ljubavistvari će se u nama i oko nas potpuno mijenjati. Stogaje za nas kršćane tako važno moliti za iskustvo Božjeljubavi, to jest da nas Bog svojom ljubavlju dirne u dubinusrca i da nam je objavi.“„Tko upozna ljubav Božju i ona ga zahvati, on ostavljasve snagom ljubavi koja oslobađa, i postaje sposobanbiti čovjek – brat svakome čovjeku, postaje sposobanbiti dijete, prijatelj, suprug, otac.“„Najljepše iskustvo koje čovjek može imati, jest da jeljubljen od Boga stvoritelja i da tom ljubavlju može uzvratitiBogu i drugima.“Toma Akvinski i iskustvo BogaKada je Tomu Akvinskog pred kraj njegova života njegovsubrat Reginald upitao zašto je prestao pisati svojeveliko djelo Summa theologiae, ovaj je odgovorio: „Nemogu više, jer sve ono što sam napisao čini mi se kaoslama prema onomu što sam vidio.“Da osobno vidim, slušam, iskusim – to je smisao napisanihriječi o nečijem iskustvu viđenog, slušanog, iskušenog.Vidioci govoreMirjana Dragićević-Soldo (5/7)Gospa traži od nas da vratimo molitvu krunice u svoje obitelji. Onakaže da ništa ne može sjediniti obitelji kao zajednička molitva, ida roditelji imaju veliku odgovornost za svoju djecu. Roditelji suti, kaže dalje Gospa, koji trebaju usaditi korijene vjere u srca svojedjece, a to mogu samo ako zajedno mole i ako zajedno idu na svetu Misu,jer djeca čine samo ono što vide u kući. Djeca trebaju vidjeti da su majci i ocuBog i Gospa na prvom mjestu, a onda sve ostalo. Ovdje u Međugorju imalasam priliku razgovarati s mnogim mlađim bračnim parovima iz svijeta, i svigovore isto. Svi kažu, znaš, nemamo mnogo vremena za molitvu, mnogo radimo,želimo da naša djeca ne pate kao što smo mi patili, želimo im ostavitišto više… Slušajući ih, mislim da griješe. Jer ti možeš svojoj djeci ostaviti svematerijalno što postoji na svijetu, možeš im ostaviti tisuću eura, oni će htjetidvije tisuće, i nikada ne će biti zadovoljni. Ali ako svojoj djeci u srcu ostavišIsusa na prvome mjestu, ona će biti sretna i zadovoljna onim što imaju, jerimat će mir, pravi mir, koji samo Isus Krist može dati. Kad sam rekla da djecavide mnogo više nego što mi mislimo, uvijek dadnem i primjer koji sam imalau svojoj obitelji, kad je moja starija kćerka Marija imala samo dvije godine.Ja joj nikada nisam govorila o ukazanjima jer sam mislila, što ona s dvije godinemože razumjeti. Jednoga dana, dok se ona igrala sa svojom prijateljicomu sobi, ja sam ih kontrolirala i čula sam ovu drugu malecku da kaže: „Mojamama vozi auto!“ Moja Marija je malo šutjela, a onda je rekla: „Moja mamapriča s Gospom svaki dan!“ Znači, ništa joj nisam rekla, ali je ona sama shvatilašto se događa u kući. Zato je važan primjer roditelja.Snimila Lidija ParisMistik i ateistKad je mistik sišao s planine, susreo ga ateist koji musarkastično reče: „Što si nam donio iz tog vrta slasti ukojem si bio?“Mistik odgovori: „Namjeravao sam svoj plašt napuniticvijećem i na svom povratku dati ga svojim prijateljima.Ali, dok sam bio gore, toliko sam bio opojen mirisomvrta da sam razvezao plašt.“Foto Đani28 | Glasnik mira | MeđugorjeRujan 2012. | Broj 9 | Godište VII. | 29

DojmoviDojmoviNezaboravno hodočašćeKao članovi Molitvene zajednice„Kraljica Mira“ iz Rijeke, na hodočašćesmo krenuli u jutarnjim satima23. lipnja 2012. U Kraljevici sunam se pridružili hodočasnici s Krka, međukojima i naš duhovnik fra Damjan te dviječasne sestre benediktinke, Mira i Benedikta.U duši osjećamo ozračje Međugorja i neizrecivaradost preplavljuje nam srca.Putujući, molimo krunicu. Ona je najboljinačin priprave za susret s ovim svetim tlom.Oni koji prvi put idu u Međugorje upoznajuse s mjestom i događajima koji su počeliu lipnju 1981. U filmu „Evo ti Majke“, dokumentarcusnimljenu u povodu 30. obljetniceukazanja, koji gledamo tijekom putovanja,pronalaze odgovore na neka pitanja kojasu skrivena u njihovim srcima.Odmah nakon smještaja odlazimo pred crkvusv. Jakova. Molitveni program upijamo,prebiremo zrnca svete krunice, za koju je Gosparekla da je svakodnevno molimo. Nahranjenina izvoru Božje ljubavi Riječju Božjom,Njegovim Tijelom i Krvlju, na koljenima molimosedam Očenaša i Vjerovanje – krunicuza mir. Nakon tih molitava slijedi molitva zaozdravljenje duše i tijela i blagoslov nabožnihpredmeta. U 22 sata ne propuštamo klanjanjepresvetoj Tajni. Premda se moli na različitimjezicima, osjećamo da smo jedno srce, skupapjesmom dajući hvalu i čast Gospodinu. IGospa se s nama klanja svomu Sinu. Vidiocimaje rekla, ako trebaju birati između ukazanjai svete Mise, neka uvijek odaberu sv. Misu.Rano ujutro, 24. lipnja, odlazimo na Križevacmoleći križni put. U molitvi krunice izmeđupostaja stižemo na vrh, pod križ. SamoGospodin i Gospa znaju što se događa u suzamai molitvi u njegovu podnožju. Tu ostavljamosvoje poteškoće, tu se događa istinskoobraćenje srca. Prijašnjih smo godina bili uMajčinu selu, u Vrtu sv. Franje i galeriji, a danaspo prvi put odlazimo u Zajednicu „MilosrdniOtac“ i saznajemo da su tamo i tri Riječanina.Nažalost, nismo ih mogli susrestijer su bili na svetoj Misi. Vidjeli smo plodovenjihovih ruku, mozaike u kamenu, radoveu drvu, prekrasan vrt s marelicama i višnjama.Sav njihov rad natopljen je molitvomi sakramentima. U pansionu, poslije kraćegodmora i ručka iz naših srca odjekuje molitva– pjevamo krunicu Božjeg milosrđa, i savje prostor ispunjen molitvom. Isuse, vjerujem!Dolazeći Gospi, mi zapravo dolazimo kTebi. Mnogi su osjetili radost sakramenta pomirenja.Uistinu je Međugorje ispovjedaonicasvijeta. Navečer molitva krunice, sv. Misa icjelonoćno klanjanje.U ponedjeljak 25. lipnja, u ranim jutarnjimsatima uputili smo se na Podbrdo. Razmatramoradosna i žalosna otajstva krunice, a rijekaljudi oko nas teče k istom cilju – dragoj Gospikoja nas čeka. Između svakog otajstva odzvanjapjesma. Neki hodočasnici idu bosi, a nekipažljivo koračaju po kamenju koje je upilo tragoveonih koji tu dolaze svake godine. Osjećamoblagoslov dok u tišini srce predajemo Gospi,koja nježno i majčinski sve predaje svomuSinu. Ovdje se istinski osjeća mir koji čovjekne može dati. Silazeći u molitvi krunice slavnihotajstava, pomolili smo se i pred Plavimkrižem, a potom krenuli u Cenacolo. Doživjelismo susret s momkom iz komune, a don IvanFilipović nije izdržao a da se ne pridruži Hrvatimakoje je vidio kako pozorno slušaju svjedočenje.Misao kojom je protkano naše hodočašćei koja nas prati je važnost obitelji. Djecikroz svoju ljubav trebamo nositi živoga Isusa,kojeg ljudi trebaju osjetiti u nama. Nakon ručkasusreli smo se s fra Petrom Ljubičićem, kojije govorio o molitvi, tajnama i potrebi svjedočenjasvojim životom. Odlazimo pred crkvusv. Jakova i u sabranosti prolazimo uz mozaikeotajstava svjetla prema Uskrslom Gospodinu.Odlazimo i do groba fra Slavka Barbarića,a na povratku kod Križa palimo svijeće, svatkopo vlastitoj nakani.I vrhunski događaj, središnje misno slavljena 31. obljetnicu ukazanja Kraljice Mira!Svetu Misu, koja se slavila na vanjskom oltaru,predslavio je hercegovački provincijal fraIvan Sesar, u suslavlju s mnoštvom svećenikakoji su ispunili i oltar i prve redova klupapred njim. Sati na vrućini prolaze tako brzo,a mi poslije Mise odlazimo na Podbrdo, naGospino ukazanje vidiocu Ivanu. Neponovljivosjećaj mira u masi ljudi kod Gospinakipa. Trenutak ukazanja. Svi su hodočasnicina koljenima, u šutnji. Vidjelac je prenioda je Gospa bila jako radosna. Molila je zabolesne i sve nas blagoslovila znakom križa.U tim trenutcima osjećali smo snažnu Gospinuprisutnost. Zahvaljivali smo joj u svojimsrcima jer je Gospa svojim dolaskom rajprenijela na zemlju. Pročitana je i poruka zasvijet.U utorak, 26. lipnja, odlazimo na jutarnjuMisu u 7.30, a nakon Mise molimo, pjevamoi držimo se za ruke kod Gospina kipa predcrkvom, pomalo tužni što moramo poći, alis nadom u povratak. Krenuli smo put Imotskoga,u crkvu sv. Franje, gdje nas je dočekaoljubazni fra Kristijan, ukratko nam opisao povijestcrkve i pokazao nam vrijednu zbirkupredmeta. U ovoj je crkvi kršten jedan naš hodočasnikkoji je bio u pogibelji kao beba od 18dana i kojeg je majka dovela na krštenje prijenego liječniku. Majka je sa svojim sinom došlazahvaliti Bogu za život djeteta, sada mladića,a imala je i krsnu haljinu koju je sačuvala ipokazala nam je.Krenuli smo put Zadra gdje smo imalidogovoren posjet benediktinkama u samostanusv. Marije. Susret je bio pun radosti, aduhovita sestra Benedikta pokazala nam jezbirku zlata i srebra. Čuli smo za Božju providnostna djelu zbog zbirke koja je sačuvana.Radosni, ispunjeni mirom, vratili smo seu autobus. Svjedočenja nije manjkalo, a nitizahvaljivanja Bogu. Kada otvorimo srce, primjećujemoi ono što je oku nevidljivo. U kasnimvečernjim satima vratili smo se na svojotok, u Rijeku, u Opatiju, u Istru. Majčice,doći ćemo ti opet!Ljiljana GolićU MeđugorjuKada dan dođe k svome smiraju, a hodočasnici se (nakon prijepodnevne Mise na svomjeziku, slušanja svjedočanstva, molitve na Podbrdu ili Križevcu, sudjelovanja na večernjemmolitveno-liturgijskom programu) kratko odmore, mnogi nastavljaju svoj hod krozMeđugorje. Sami, ili u manjim grupama, žele ponovno proći istim onim mjestima kojasu ih svojom neponovljivošću obnovila, učinila ih drukčijima. Žele se još jedanput, prijeodlaska na počinak, pomoliti u tišini, promisliti svoj život, udisati mir koji je, svjedočeodreda, u ovom mjestu gotovo rukom opipljiv.Ivan BorNisu više Bijakovići i Međugorjesela kakva su bila prije trideseti jednu godinu – nema duhaništani vijenaca duhana koji sesuše u dvorištima; nema strništa na kojimapasu krave; ne čuje se blejanje janjaca i ovacaniti se vidi pastirica s kudjeljom i vretenom uruci... I (uglavnom) nestalo je sjedenja stariječeljadi u zaseocima kad prođe vrućina dana,a začuje se žamor molitve krunice. Na njivamagdje je nekoć rastao duhan i zelenjeli sevinogradi danas su pansioni, hoteli, suvenirnicei dućani, a na putovima se susreću ljudikoji govore jezicima i iz najudaljenijih krajevasvijeta.Mir, iznad svega potrebanUnatoč svakidašnjoj nazočnosti tolikogbroja ljudi – iako se nikad ne stječe dojamda je riječ o vrevi – i unatoč gotovo naočicevidljivu rastu sela, župa Međugorjediše i odiše mirom koji je današnjem čovjekuiznad svega potreban. Svjedoče otome oni koji dolaze iz svjetskih milijun-skih središta u kojima se kroji sudbina čovječanstva,i oni koji dolaze iz siromašnih,izvan svih važnih putnih pravaca smještenihmjesta. Zajedničko im je jedno: pozvanisu, danas, sada, porukom Kraljice Mira,porukom koja kaže da je mir moguće naćisamo u njezinu Sinu. I čuli su taj poziv, dubokosu ga u srcu osjetili, i nisu mogli neodazvati se. A, slijedeći ga, našli su se umeđugorskoj crkvi, u jednoj od ispovjedaonicanedaleko od kipa sv. Leopolda BogdanaMandića, sveca koji je neumorno ispovijedao.Premda neki od njih godinamanisu pristupali sakramentu pomirenja, ovdjeim nije teško čekati u redu i sjesti ilikleknuti pred ispovjednika, a na Misi opetčekati u redu za sv. pričest. Prije ispovijedi,ili već na dolasku u Međugorje, svjedočemnogi, bezrazložno su im potekle suzekoje nikako nisu mogli zaustaviti.Molitveni rastDodirnuta posebnom milosti Neba, ukazanjemKraljice Mira vidiocima u Podbrdu 24.lipnja 1981., župa Međugorje započela je jedanposeban rast, rast u molitvi, i po tom rastuprepoznata je u cijelom svijetu.Već nekoliko dana nakon prvog ukazanja,kad se počela slaviti večernja sv. Misa ucrkvi, počela je i molitva krunice i molitvaza ozdravljenje duše i tijela. Uskoro i krunicana Podbrdu, pa križni put na Križevcu, paklanjanje Presvetom oltarskom sakramentu,čašćenje križa...Crkva sv. Jakova, u početku pretijesnaprimiti sve molitelje iz župe i okolnih mjesta,a uskoro i iz drugih zemalja, sa svojimvanjskim oltarom za proljetnih, ljetnih i jesenjihmjeseci postaje crkvom na otvorenom,a Podbrdo i Križevac, kad je popustioprogon vlasti, mjesta molitve i hodočašća.Mjesta molitve i okupljanja postali su križ sprostorom za paljenje svijeća, Uskrsli, stazaizmeđu njega i crkve sa svjetlosnim otajstvima,te Plavi križ, grob fra Slavka Barbarića...Rast u molitvi pratio je i umjetnički sakralniizraz: kip Kraljice Mira pred crkvom i isti takavna mjestu ukazanja na Podbrdu, postajekrižnoga puta na Križevcu i u crkvi, otajstvakrunice na Podbrdu i spomenuta uzastazu između crkve i Uskrsloga, brončani reljefNavještenja između župnog ureda i crkve,kip sv. Leopolda Mandića i slika KraljiceMira u Dvorani bl. Ivana Pavla II.Do čistoće duše, srca i misliPremda je hod kroz Međugorje, koji sam napočetku spomenuo, počesto i hod kroz prašinubrda ili njiva, ili blato, od njega se primjećujesamo čistoća – duše, srca i misli.Drukčije i nije moguće u mjestu koje na takavnačin nosi pečat Kraljice Mira, koja ga jena poseban način izabrala. To mi je koncemlipnja posvjedočio i hodočasnik iz Ugande,kojega sam s krunicom u ruci sreo na Križevcu.Ponosan je što je rođen iste godinekad je izgrađen križ do kojega je u nekolikodana, pa i kasno navečer, više puta izlazio želećiBogu i Gospi zahvaliti za sve primljenemilosti. A takvih je na milijune.30 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2012. | Broj 9 | Godište VII. | 31

ČitateljisuradniciOdjeci u svijetuOdjeci u svijetuMeđugorjeIma samo jedno mjestona ovom našem planetugdje svi ljudi s čežnjom hrle...gdje ih silna želja vučehladan kamen da zagrle...Međugorje...hercegovačko ozračje...ti širiš svoje svjetlosne granena sve strane...širom svijetaovog našeg malogi ranjenog planeta...I Japanci, Nijemci i Indijancikod tebe su kao doma...kao i svaki onajkoji nije nevjerni Toma...Angelina BarunGospine riječi sumelem za nas uUgandiU Međugorju je posve uobičajeno susresti ljude svih rasai jezika i svake životne dobi – crnce i bijelce, Koreance iKineze, Indijance i Haićane… Ipak, još uvijek je vijest kadsusretnemo hodočasničku skupinu, primjerice iz Ugande, iliskupinu mladih na Mladifestu iz Ruande. Vijest je stoga jer jeriječ o zemljama u kojima standard ne dopušta takva skupaputovanja tijekom kojih se mora presjedati više puta, a povizu putovati i tisuće kilometara. Naš sugovornik je FrancisXavier Kitaka iz Ugande, koji je u Međugorju peti put.Razgovarao Krešo ŠegoMolimo Vas, predstavite se našim čitateljima.Rođen sam 1934. u katoličkoj obitelji, roditeljisu mi bili zauzeti vjernici. Kad sam bio mladhtio sam postati svećenik, bio sam u sjemeništudvije i pol godine, no nije mi bilo dopuštenonastaviti jer su u mojoj domovini vladaleiznimno nepovoljne društvene prilike.Ipak ste nastavili školovanje?Nastavio sam školovanje, a poslije završenogfakulteta dobio sam stipendiju za Škotsku, nakončega sam se vratio u Ugandu i za vladu, usektoru za veterinarstvo, radio tri godine.Onda su počeli problemi?U to vrijeme bilo je puno problema, vladalaje opća nesigurnost i mnogo se ljudi moraloiseliti. Egzistenciju su potražili u susjednimzemljama ili čak i u Europi. Ja nisam htio otićipa sam završio u zatvoru, optužen sam dasam špijun.Osuđeni ste i na smrt?To se dogodilo 1976., bez ikakva sam razlogauhićen, optužen i osuđen na smrt. Ubijali sudvoje po dvoje, čovjeka koji je bio sa mnomsu ubili, a mene nisu. Nakon što su mnogestrijeljali, vojnicima je zapovjeđeno da pre-stanu i da nas ostale vrate natrag. Tako sampreživio, a dok sam čekao strijeljanje, moliosam Boga da prestane krvoproliće. Od mladostigajim pobožnost prema sv. Judi pa samse i tada, dok sam čekao strijeljanje, molio sv.Judi i duboko sam uvjeren da sam ostao živpo njegovu zagovoru.Već ste peti put u Međugorju. Od kogaste čuli za ukazanja Kraljice Mira?Bilo je to 2005., u Rimu, od organizatoratoga našeg hodočašća. Francis, tako se zove,mi je pričao o Međugorju, o porukama KraljiceMira, hodočasnicima koji dolaze.Je li Međugorje u Ugandi među kršćanimabilo poznato, je li se išta znalo oporukama, o ukazanjima?Nije bilo poznato dok nije došla naša prvaskupina. Nakon toga Međugorje i u našoj zemljipostaje sve poznatije. Prvi nas je put došločetrdeset i bili smo presretni zbog ozračjakoje ovdje vlada. Jednostavno se osjeti da jeovo djelo Duha Svetoga jer čovjek ne možeučiniti ovako nešto. Nakon povratka, molitvau našim obiteljima postaje sve prisutnija.Koliko traje putovanje od Ugande doMeđugorje?Nije to baš dugo putovanje, ali je problemdoći ovamo. Za naš prvi dolazak morali smotražiti vizu za Međugorje i za Italiju jer smomogli doći jedino preko Italije. U srpskomkonzulatu u Ugandi su nam preporučili svojkonzulat u Italiji. Dobili smo vizu za Italiju, aoni su nas uputili na Srbiju, gdje smo dobilivize za Bosnu i Hercegovinu.Vaši prvi dojmovi o Međugorju?Moj prvi dojam je bio uvjerenje ljudi u Gospinuprisutnost. Ljudi su prijateljski raspoloženi,ne osjećaš da si stranac. Svi mole, a umojim godinama popeo sam se na Križevacdva puta. Ljudi ovdje toliko vjeruju, bio samjako inspiriran zajedno s ljudima s kojimasam došao, sve do sadašnjeg trenutka. Kadsam se vratio u Ugandu, obećao sam MajciMariji da ću govoriti o njoj u cijeloj Ugandi,da ću širiti ime Majke Božje. Ljudi traže dadođu. Žele znati gdje je Međugorje i ovo neće stati, ljudi će nastaviti dolaziti u Međugorjesve dok to Gospa želi.Gospa je prisutna i u Vašem životu?Kad imam problem, molim se Gospi. Tolikesam milosti primio od nje! Prije dvije godine,kad sam počeo graditi tvornicu, doniosam plan tvornice i ostavio ga na Podbrdu. Popovratku doma vlada mi je pozajmila novac itvornica je završena za godinu dana. Sada unjoj radi dvije tisuće radnika i proizvodimo li-Kad imam problem, molim se Gospi. Tolike sam milostiprimio od nje! Prije dvije godine, kad sam počeograditi tvornicu, donio sam plan tvornice i ostavio gana Podbrdu. Po povratku doma vlada mi je pozajmilanovac i tvornica je završena za godinu dana.jekove za Ugandu, Ruandu, Keniju i Tanzaniju.Kad imamo problem, moji radnici i djecakažu mi da idem u Međugorje.Živite li Gospinu poruku u obitelji?Mi smo svi bliski u obitelji i redovito idemou crkvu. Dok sam bio u bolnici svi sudolazili, molili krunicu, pjevali. Moja obiteljje jako pobožna, a jedan moj rođak jesvećenik. Nedavno sam bio teško bolestan,imao sam neobjašnjivo krvarenje. Ni liječniciu Kampali ni u Londonu, kamo sam žurnoprevezen, nisu utvrdili uzrok. Bio sam navratima smrti, ali sam isto tako, bez lijekova,ozdravio i za to, svakako, zahvaljujem BlaženojDjevici Mariji.Pričate li u Ugandi o Međugorju?Kad god imam priliku govorim o ovomemjestu, o Kraljici Mira i njezinim porukama.Mir na koji nas Gospa poziva, nasušnoje potreban u mojoj domovini. Poznatoje da smo pretrpjeli mnoge teške ratove iprogonstva, i Gospine riječi, njezin poziv namir i molitvu melem su za sve nas u Ugandi.Osluškujući u srcu što nam Gospa govori,shvaćamo da bez molitve nema mira. Osimtoga što govorim o Gospinim porukama,doveo sam dosta svećenika u Međugorje, štomi omogućuje moje materijalno stanje. Nadamse da će tako biti i ubuduće i da će sveviše vjernika dolaziti. Sretan sam što nekolikodana mogu moliti u međugorskoj crkvi,što mogu ići na Podbrdo i Križevac premdasam u godinama, star koliko i križ na njemu.Vaša poruka nama u Međugorju?Gospina ukazanja u vašem mjestu milost suza cijeli svijet. To osjećaju svi koji ovamo hodočaste,ali i oni koji nemaju tu mogućnost.Molite za nas, a mi ćemo moliti za sve vaskoji ste ovdje. Svima nam je najvažnije danastavimo moliti.(Prevela Marijana Drmić)32 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2012. | Broj 9 | Godište VII. | 33

PoticajiUz zagrljaj do ciljafra Mario KnezovićGotovo svaka olimpijada iznjedri poticajnedetalje koji kao oporukaostaju u našem sjećanju. Možemovidjeti mnogo dirljivih prizora kojisvoj izvor uglavnom vežu uz bol, napor, nesretantrenutak, ozljedu. Među najdirljivijima svakakoje onaj što se dogodio prije dvadeset godinana olimpijskim igrama u Barceloni. U utrcina 400 metara sudjelovao je i Redmond Derek.Kao i svi drugi, na startnoj je crti čekao znakkoji će označiti početak ostvarenja njegova sna,a osvajanje medalje bio je taj san. No, nakon nekolikoistrčanih metara olimpijski san za njegapostaje neostvariv: zbog napora puknuo mu jemišić. U tom trenutku svi u gledalištu promatrajuone naprijed, one koji se bore za odličja irijetki su bacili pogled na unesrećenoga. Svjetinuu areni zanima samo uspjeh, rekord, medalja.I dok je Redmond teturao s izrazima teškeboli, jedan čovjek iz gledališta trči prema unesrećenome,a zaštitari ga pokušavaju spriječitida priđe ozlijeđenome olimpijcu. Čovjek izgledališta viče da mu je on otac, nakon čega gapuštaju. Zagrljeni, sin i otac doteturali su do cilja.Taj znakoviti i divni prizor privukao je pozornostcijeloga gledateljstva, i masa, koja je dotoga trenutka bila objekt, postaje subjekt. Zahvaljujućitom činu shvatili su da ima i vrjednijihdogađaja od samoga penjanja na pobjedničkopostolje.Na velike marijanske blagdane, kao što jeVelika Gospa koju smo ovih dana proslavili,vidimo bezbrojno mnoštvo onih koji dolazepred Gospin kip i u Gospina svetišta. I tu ljudidolaze sa svojim ciljevima i sa svojih startnihpozicija. Tu najčešće dolaze, športski rečeno,ljudi napuknutih mišića želeći pronaći zagrljaj,potporu, nadu. Čovjek se u areni suvremenogasvijeta osjeća napušten, bezlična masa vidisamo uspjehe i uspješne, a čovjekova nutarnjačežnja ide za tim da se zamijete i oni koji su postrani,koji su doživjeli nesreću i koje je zatekaoživotni brodolom. Dolazak Gospi bacanje je umajčin zagrljaj, nakon čega nas Majka vodi docilja, do Isusa. Gospa nas u Međugorju u višesvojih poruka poziva da Isusa stavimo na prvomjesto, a doći do Isusa, posebno za ranjena čovjeka,znači osvojiti najuzvišenije postolje.Možda se ponekad i čudimo tolikima kojihodočaste. Čudimo se jer nismo u mogućnosti,poput onih gledatelja u Barceloni, vidjetitko to u našoj blizini tetura, tko osjeća bol,komu je puknuo mišić. Naši pogledi zaustavljajuse na onima koji oko vrata imaju medalje,a mnogo manje zaustavljaju se na onima kojioko vrata imaju svoga oca ili svoju majku. Teškoje pronaći osobu koja se nije osjetila ostavljenom,i to baš onda kad najviše treba blizinudrugoga. Čovjek boli najviše osjeća bol što tanjegova bol ne dotiče drugoga. Na putu kojimprolazimo svakodnevno leži bolesnik kojem jeSamaritanac iskazao ljubav. No, vidimo li ga?U Gospinim svetištima vidimo bosonoge,raskajane i ljude suznih očiju. Čovjek kao daje simbolično izuo svoju obuću i otresao prašinuovoga svijeta. Svi mi, hodajući stazama kojeje zahvatio grijeh, na svojoj obući nakupimo teprašine. Stoga suza i raskajano srce kao da oponašajuscenu Marije Magdalene koja shvaća daje jedini način spasa i novoga početaka isprositioprost Milosrdnoga Isusa.Svetište na vjernika djeluje izlječujuće, unjemu zacjeljuju rane na našem srcu. Tu zacjeljujenaša prošlost koja nam svojim grijesimakrade budućnost; tu se bacamo u zagrljajMariji koja se u svim svojim pitanjima i mukamaprepustila u krilo Božjih namjera. U svetištima,u konačnici, uvijek iznova čujemo dase ostvaruju Isusove riječi kako liječnik ne trebazdravima nego bolesnima. Lijek utjehe i prihvaćenostiizvanredno dobro djeluje na bolestzvanu napušten i ranjen čovjek. Redmondovotac sina nije samo tješio, on ga je zagrlio i snjim dijeleći patnju ušao u cilj.Mi tražimo takve suputnike jer je važno tkote i kada grli. Oni zagrljaji kad padamo ostajuosobito snažno ubilježeni u naše biće. To najvišei najočitije osjetimo i proživimo u Gospinojblizini!U okovimaljubavi(Iz razgovora o božanskojprovidnosti, sveteKatarine Sijenske, djevice)Preslatki moj Gospodine, obazrise milostivo i dobrostivo na ovajnarod i na otajstveno tijelo svojeCrkve, jer veća će slava biti tvomusvetomu Imenu ako oprostiš tolikommnoštvu stvorenja negoli da oprostiš jedinomeni, bijednoj, koja toliko putauvrijedih tvoje veličanstvo.Kako se mogu utješiti ako vidim da jauživam život a da je tvoj narod u smrti?I ako vidim tamu grijeha u preljubljenojTvojoj Zaručnici, tamu nastalu zbogmojih prijestupa i prijestupa drugih tvojihstvorenja?Želim, dakle, i molim Tebe za posebnumilost, da to učini ona neizreciva ljubavkoja te je potaknula da čovjeka stvorišsebi na sliku i priliku. Koji li je biorazlog da si čovjeka na toliko dostojanstvopostavio? Zacijelo jedino neprocjenjivaljubav kojom si u sebi samome gledaosvoje stvorenje i kojega si ljubio. No,jasno spoznajem da je zbog krivice grijehastvorenje izgubilo dostojanstvo nakoje si ga bio postavio.No, Ti, ljubavlju potaknut, želeći sasobom dobrostivo pomiriti ljudski rod,dao si nam riječ svoga jedinorođenogaSina, koji je uistinu bio među nama kaotvoj zastupnik i posrednik.On, naša pravda, kaznio je i na sebi nosionaše nepravde i opačine iz poslušnostikoju si mu ti, vječni Otac, naložio kadsi odredio da uzme naše čovještvo. O neprocjenjivali bezdana ljubavi! Koje je srcetako tvrdo da se ne bi ganulo promatrajućikako je tolika uzvišenost sišla sve dodubine i odbačenosti našega čovještva?Tvoja smo slika, a Ti naša, zbog jedinstvakoje si u čovjeku ostvario, skrivajućivječno božanstvo bijednom tamomi zaraženom tvari Adamova tijela.Odakle to proizlazi? Jedino iz neizreciveTvoje ljubavi.Stoga tom neprocjenjivom ljubavljuponizno prosim Tvoje veličanstvo svimsilama svoje duše da bijednim svojimstvorenjima dobrostivo iskažeš svoje milosrđe.– Amen.MolitvapredPresvetimGospodine Isuse, klanjam Ti se.Na kraju ovoga dana, Isuse,želim se odmoriti u Tebi,jer ovo klanjanjenije dodatni napor i umornego obrnuto – odmor u Tebi.Hvala, Isuse.Hvala Ti, Isuse,što sada mogu biti pred Tobom.Hvala Ti, Isuse,jer moje riječi nisu važne.Važno jeda Tvoj pogled počiva na meni,da Tvoja riječ odzvanja u meni.O Marijo, naša Majko,nitko nije bio bliži Isusu od tebe.Zato me nauči gledati Isusa,stajati uz Isusa,prepoznati, slušati i čuti Njegovu riječ.Hvala Ti, Isuse,jer si nam dao Majku.Hvala Ti, Gospodine,jer imamo nekoga tko nas vodi k Tebi,tko nas razumije,uvijek iznova poziva.Gospodine,poslije ovoga klanjanjamoje srce postaje pokaznicau kojoj Ti stanuješ,i drugi Te mogu prepoznati i vidjeti.Isuse,večeras Te posebno molim za mlade,napose one koji su daleko od Tebe.Neka Ti daju svoje srce,neka njihovo srce budeukorijenjeno u Tebi.Hvala Ti, Isuse,za vrijeme provedeno s Tobom.Ovi trenutci nisu obično vrijeme,nego vječnost.Klanjam Ti se.S. B.Snimila Lidija Paris34 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2012. | Broj 9 | Godište VII. | 35

Hodočasničke stazeDojmoviAlexandrina Maria da CostaMolila je Gospu za ozdravljenje, ali nije ozdravila već je bila uslišana na drugi način:prihvatila je patnju za spasenje duša. Prikazala je svoj život Kristu kao žrtvu za obraćenjegrješnika i za mir u svijetu.Priredio fra Karlo LovrićU samoći svoje sobe, uneopisivim bolovima,Alexandrina se posvećujesvetohraništima, ispaštazbog profanacijeEuharistije i napuštanjaGospodina od njegovihstvorenja. Prikazala jesvoj život kao žrtvu zaobraćenje grješnika i zamir u svijetu.Alexandrina Maria da Costa rodilase 30. ožujka 1904. u malomselu Balasaru na sjeveru Portugala.Obje svoje kćeri, i Mariu i Deolindu,majka je odgojila kršćanski. Kad je imalasedam godina, poslali su je u Póvoa de Varzimu školu, jer je u Balasaru nije bilo. Kad sevratila u Balasar, s majkom i sestrom živjelaje u zaseoku Calvario, gdje je ostala do smrti.Radila je u polju, bila vedra duha, omiljenameđu prijateljicama. U dvanaestoj godini teškoje oboljela, i bolest je na njoj ostavila tragcijeli život. U četrnaestoj godini, na Veliku subotu1918. doživjela je tragičan događaj sličanonome Marije Goretti: da obrani djevičanstvo,pred napasnicima je skočila kroz prozors četiri metra visine. Ova herojska gesta bila jepočetak njezine dugotrajne bolesti – kroz tridesetgodina bila je potpuno paralizirana.Bez oklijevanja sam skočilakroz prozorEvo kako taj događaj Alexandrina opisujeu svom životopisu. „Bila sam u šivaonicisa svojom sestrom i još jednom, od nas starijomdjevojkom. Primijetile smo tri muškarcakako idu prema nama. Kao da je neštoslutila, Deolinda mi je rekla da zatvorimvrata salona. Nekoliko trenutaka poslije čulesmo korake u stepeništu i odmah nakon togalupanje na vrata.‘Tko je tamo?’ - upitala je moja sestra. Jedanod njih, koji je bio moj gospodar, tražioje da bez oklijevanja otvorimo vrata.‘Nemate ovdje što tražiti, dakle, ne ćemootvoriti’ – uzvratila je Deolinda.Nakon nekoliko trenutaka tišine, čulesmo kako se ta spodoba od čovjeka penjestubištem koje ide od staje do vrata salona.U strahu od onoga što bi se moglo dogoditi,gurnule smo šivaći stroj na vrata. Vidjevšida su vrata zatvorena i zaprta, počeo je lupativelikim čekićem, razbio nekoliko dasaka iušao u salon.Kad je to vidjela, Deolinda je otvorila vratai pobjegla, ali su je zaustavili druga dvojicakoji su čekali vani, vukući je za haljine. Uhvatilisu i drugu djevojku koja je išla za njom.Bila sam sva izvan sebe. Kako se spasiti?Pogledala sam oko sebe i brzo se uspela naprozor koji je bio otvoren i bez imalo oklijevanjaskočila. Htjela sam se odmah podići alinisam mogla. Bol mi je prošla kralježnicom.Čim sam mogla ustati, uzela sam jedankolac i pošla braniti svoju sestru koju suokruživala dvojica starijih od nje, a naša seprijateljica u hodniku borila s trećim. Mislilasam samo na to kako ih obraniti.‘Van!’ – bio je moj prvi krik, jak kao munja.Protuha, koji je bio u hodniku, pobojaose i odmah pustio mladu djevojku. Tada samprimijetila da sam pri skoku kroz prozor izgubilazlatni prsten.‘Psi jedni! Zbog vas sam izgubila prsten.’Odjednom, skidajući prsten sa svoga prstajedan od njih mi ga pruži govoreći:‘Drži, uzmi ga, ne ljuti se na mene…’‘Ne želim ga više’ – odgovorila sam muljutito – ‘odmah napusti ovo mjesto!’ Povuklisu se, a mi, onako uznemirene, vratismose na svoj posao.Da izbjegnemo tragediju, moja sestra i jao svemu ovome nismo nikomu rekle ni riječi.Unatoč tomu, naša je majka nešto saznalaod prijateljice.Nakon nekog vremena počela sam trpjetisve više i više. Svi su rekli da je to zbog skokakroz prozor. Čak su i liječnici poslije potvrdilida je taj skok doprinio pogoršanju mojestare bolesti.“Živim da slavim Boga i spašavam dušeU samoći svoje sobe, u neopisivim bolovima,Alexandrina se posvećuje svetohraništima,ispašta zbog profanacije Euharistije i napuštanjaGospodina od njegovih stvorenja.Prikazala je svoj život kao žrtvu za obraćenjegrješnika i za mir u svijetu. Govorila je:„Živim jedino da slavim Boga i da spašavamduše.“ Najavljujući rat kao kaznu zbog brojnihgrijeha čovječanstva, Gospodin joj je rekaogodine 1935. i još mnogo puta: „Ovo ćebiti žrtve mojih svetohraništa koje će zaustavitiruke božanske pravde da svijet ne buderazrušen i da ne nadođu veće kazne“.Iste godine Isus joj je naredio da od SvetogaOca zatraži posvetu svijeta BezgrješnomSrcu Marijinu i da uvede liturgijski blagdanna koji će ljudi častiti Srce Marijino.„Kao što sam tražio od Margarite Marije(Alacoque) pobožnost mome božanskomSrcu, od tebe tražim da svijet bude posvećenBezgrješnom Srcu moje Presvete Majke s liturgijskimblagdanom“.Za rata, kao odana kći, žrtvovala se za Papu ipiše mu umirujući ga u opasnostima međunarodnihkatastrofa. Odmah poslije izbora papePija XII. Isus joj 27. ožujka 1939. proriče: „Onje Pontifeks koji će svijet posvetiti Srcu BezgrješneMarije, moje Majke“. Tri godine poslije,31. listopada 1942., ispunile su se Isusove riječi.Dana 6. prosinca 1940. Gospodin joj jerekao: „Mir će doći ali bit će plaćen cijenommnoge krvi. Sveti Otac će biti pošteđen.Oholi i pobješnjeli zmaj ne će se usuditi dirnutinjegovo tijelo, ali njegova duša bit će žrtvaovoga zmaja.“Trinaest godina i sedam mjesecibez hrane i pićaAlexandrina je od 27. ožujka 1942. pa do svojesmrti 13. listopada 1955. živjela bez uzimanjahrane i pića. Živjela je od svakidašnje sv.pričesti. Kratko vrijeme prije njezine smrtiIsus joj je prenio ovu poruku: „Traži duše kojeme ljube u sakramentu moje Ljubavi koje ćeuzeti tvoje mjesto kada ti budeš otišla u nebo.Pozovi svijet na molitvu, na pokoru, da se zapaliljubav prema meni. Jadni svijet. Što će postatiako ne posluša ovaj božanski zov.“Istoga mjeseca i Presveta Djevica Majkamilosrđa pokazala joj je sredstvo da utažibožansku pravdu tako uvrijeđenu: „Govoridušama, govori im o Euharistiji, govori im okrunici!...“ Alexandrina je sastavila ovu takolijepu molitvu: „O moj Isuse, klanjam ti se nasvakome mjestu gdje prebivaš u Presvetomoltarskom sakramentu. Ja te pratim namjestoonih koji te ne časte. Ja te ljubim namjestoonih koji te ne ljube. Ja ispaštam namjestoonih koji te vrijeđaju. Dođi u moje srce!“Kako je slična ova molitva koju je AnđeoPortugala naučio djecu u Fatimi kod ukazanjau Valinhosu: „Moj Bože, ja vjerujem,ja te častim, ja se nadam i ja te ljubim. Tražimoproštenje namjesto onih koji ne vjeruju,koji ti se ne klanjaju, koji se ne nadaju ikoji te ne vole.“Uvijek posjećen grobTeško bolesna, u neopisivoj žrtvi uputila seprema nebu 13. listopada 1955., na obljetnicuposljednjeg Gospina ukazanja u Fatimikojoj je bila djetinjski odana.Njezina misija da privuče duše k Bogu nastavljase. To svjedoče brojni hodočasnici kojidolaze moliti kod njezina groba; koji posjećujunjezinu malu sobu, onakvu kakva je nekadabila; sobicu u kojoj je živjela i umrla, a milostikoje joj se pripisuju su bezbrojne…!Alexandrina Maria da Costa blaženom jeproglašena 25. travnja 2004., čime ju je Crkvastavila za uzor vjernicima cijeloga svijeta.Foto ICMMSvećenik –čovjek vjereNedjelja, 16. kroz godinu. DanGospodnji i dan posvećenjasvakoga čovjeka dobre volje.Nakon svete Mise sjedim u crkvi,pred Presvetom, i pokušavam biti upotpunoj tišini. Pokušavam se čak isključitii u mislima, kad osjećam da moja dušapočinje slušati.Slušam i ponovno, u nutrini, čujemono što se s nama dogodilo na 17. međunarodnomseminaru za svećenike u Međugorjuna temu Svećenik – čovjek vjere.Opet potpuno oživljuju riječi fra IvanaDugandžića: „Ako je riječ o ‘vježbama’,onda to podrazumijeva našu aktivnu pažnju,naprezanje da razumijemo ono štose kroz te dane izlaže, da o svemu tomedonesemo svoj osobni sud i, napokon, dadonesemo neke odluke s kojima ćemo sevratiti u svoj uobičajeni život i na svojeradno mjesto. To je, dakle, jedno od značenja‘duhovnih vježbi’ sadržano u pojmu‘vježbe’, koji, umjesto pasivnosti, očekujenašu aktivnost.Drugi pojam u toj sintagmi, ‘duhovne’,usmjeruje našu pozornost na ono što pritomnadilazi našu ljudsku sferu, što dolaziodozgor, od Duha Svetoga. Taj nas pojampodsjeća da su ‘duhovne vježbe’ ne samonaše nego i Božje, i to ponajprije Božjedjelo. Svojom se aktivnošću mi zapravosamo otvaramo djelovanju Duha Božjega,za kojega Pavao kaže da u nama molii onda kad mi ne znamo kako bismo pravilnomolili (usp. Rim 8,26), jer on je pokrštenju izliven u naša srca, a po njemuljubav Božja prema nama .”Ovim uvodnim riječima želim zahvalitiponajprije Svemogućem Bogu i Majci Božjoj,Kraljici Mira, da sam mogao i ove godinebiti prisutan na seminaru za svećenike.I ovog puta Bog nam je darovao jednogtakvog svećenika i redovnika, koji nas je tihdana blagoslovom Božjim i „zagovorom BlaženeDjevice Marije koja je bila i ostala izabranaposuda Duha Svetoga“ – (riječi IvanaDugandžića) vodio po Riječi Božjoj u posvećeniživot.Blagoslov Božji neka prati daljnji rad itrud onih koji organiziraju ove seminare idruge susrete, koji su uvijek spremni na svetuispovijed i na službu drugih svetih čina:Klanjanje, molitvu za obraćenje i za bolesnike,Križni put itd.Marijo, Majka naša, Kraljice Mira, moli zanas da ovo vrijeme milosti što ga imamo uMeđugorju nikad ne prestane. Neka se nastavikad se vratimo kući, u našem svakidašnjemživotu. Božja milost itekako nam je potrebnau današnjim prilikama, i neka namtvoje majčinsko Srce pomogne da živimo povolji Božjoj i da svojim životom svjedočimoo njegovoj ljubavi, koja nas učini njegovompravom djecom i svećenicima, ljudima vjere.Više sam puta nakon ovakvih i sličnih duhovnihdana o tome pisao, ali nikad kao sadanisam to činio snagom volje Božje. Mislimda bi bilo suprotno volji Božjoj, da to nisamučinio.Završit ću riječima fra Ivana Dugandžića:„Svojom riječi Bog pustinju našega srca pretvarau prvotno stanje vjernosti njemu kojesimbolizira slika raja.“Szel Jozsef, župnik iz Vojvodine36 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2012. | Broj 9 | Godište VII. | 37

PobjeđujemoGlobalizam koji je trenutno u usponu ne želi tako lako izgubiti svog vjernog pomagača –komunizam. Crkva im je i jednome i drugome smrtni neprijatelj. Komunizam na nju krećeoružjem, globalizam medijima, a ona se samo brani riječima Evanđelja. Na prvi poglednaivno. No, uvijek kroz povijest kršćani su pobjeđivali na taj način.fra Miljenko StojićU nebo zagledaniToga dana, 13. svibnja 1981., Trgomsv. Petra u Rimu odjeknulisu pucnji. Turčin Ali Agca pucaoje u papu Ivana Pavla II. Navodnose još ne zna tko ga je poslao. Za širokebi mase to moglo i biti istina jer veliko je pitanjeje li u sve upetljan samo komunizam,na kojega je pala krivnja, ili poglavito onajtko se služio i služi i komunizmom, i nacizmom,sada globalizmom, da bi pobijediona ovome svijetu. Nama su ti napori moždasmiješni, njemu nisu. Proglasio je smrtBoga i zbog čega bi mu više bio važan biločiji život, gledano ćudoredno? Važan mu jesamo kao sirovina za postizanje određenihprobitaka i to je to.Nešto više od mjesec dana nakon pucnjevau Papu u župi Međugorje ukazala se KraljicaMira. Komunizam je carevao na Istoku,na Zapadu se kočoperio narastajući globalizam.Dva zla nastala na temelju čovjekovelažne nade da će jednoga dana biti poputBoga. I oba su se služila i služe velikim, humanimpojmovima. Mir, pravda, zakonitost,jednakost, sloboda, dostojanstvo, bratstvo...A njih nigdje nije bilo. Kraljica je Mira skupljalasvoju ucviljenu dječicu i pokazivala imput. Ona su ostavljala loše putove i stala graditisvijet po mjeri čovjeka, novi svjetski poredakprožet ljubavlju, a ne mržnjom. Osvr-nemo li se barem mrvicu unatrag, lako ćemoto prepoznati.Komunizmu i globalizmu zacijelo se ne ćeodati oni koji na devetnici pred Veliku Gospuna Širokom Brijegu sa svojim roditeljimanazoče molitvenom programu. To ozračjeupijaju odmalena i ono će ih pratiti tijekomcijelog života. Veličanstveno je gledati djecui odrasle koji tih dana u tisućama hrle naovaj Gospin Brijeg. To je ista ona Gospa kojojsu komunisti 1945. odbili ruke, ona Gospakoja je gledala ubojstvo nedužnih franjevaca,ona Gospa koja je slušala mladež što jojje dolazila tijekom komunizma, ona Gospakoja nas je dovela do naše, ne njihove, pobjede.Sada nas uči kako početi razmišljati i konačnoglobalizmu i njegovim gazdama rećida nas to ne zanima. Upravo sam nešto sličnomaloprije zaključio u razgovoru s jednimkoji je davno pošao tim putem. Prevarit ćenas ti tijekovi ako se ne trznemo na vrijeme.Poznavatelji Treće fatimske tajne kažu daje u njoj nagoviješten pucanj u Papu. Kakoje obznanjeno u posljednje vrijeme, Treća fatimskatajna između ostaloga opisuje biskupaobučena u bijelo, ostale biskupe, svećenike,redovnice, redovnike kako se uspinjuna strmu planinu na čijem je vrhu Križ odgrubo obrađenih trupaca. Idući putem na tuplaninu biskup u bijelom prolazi kroz napolasrušen grad, moli se za mnogobrojna tjelesaubijenih što leže okolo razbacana. Dospjevšina vrh ubijaju ga vojnici dok kleči na koljenimau podnožju velikog Križa, a isto se događai drugima koje smo nabrojili. Pridruženisu im još i laici različitih staleža i položaja.Danas znamo da Papa nije ubijen, da ga jesačuvala Gospa, ona kojoj se obraća na svomepapinskom grbu: Totus Tuus – Potpunotvoj. Pobijedila je, kao i svi mi s njome. Jednogazla je nestalo. Komunizam je otišao uropotarnicu povijesti.To s komunizmom započelo je davno, jošdok su kolonizatori haračili tadašnjim i kasnijepoznatim svijetom. Oni su zapravo bili jedanod njegovih kovača. Pa je nakon toga došlopreseljenje iz inkubatora u Velikoj Britanijiu Rusiju. Pojavila se i Fatima. Strašni događajinadvili su se nad čovječanstvo. U Njemačkuje, pak, ubačen nacizam, spoj socijalizmai rasizma. Katolicima i kršćanima ni u jednomni u drugom slučaju nije bilo lako, iakoim do dandanas nastoje prikrpiti nacizam govoreći,zbog njihova domoljublja, da su ga podupirali.A istina je da je nacizam u Njemačkojnajgore prošao u katoličkim krajevima, daje ubijao svećenike, redovnike i redovnice, dase Papa borio protiv njega. Uvod u sve bila jeŠpanjolska 1937. kada su se tamo sjatili komunistis raznih strana svijeta i pokrenuli građanskirat da bi tu katoličku zemlju pretvoriliu domovinu nastupajućeg komunizma. Tu suzanat kalili i mnogobrojni jugoslavenski komunisti.Crkveni ljudi i laici ubijani su kao natekućoj vrpci. Načini ubojstva neprestano suizmišljani i usavršavani. O tome se danas nastojišutjeti. Globalizam koji je trenutno u usponune želi tako lako izgubiti svog vjernogpomagača. Crkva im je i jednome i drugomesmrtni neprijatelj. Komunizam na nju krećeoružjem, globalizam medijima, a ona se samobrani riječima Evanđelja. Na prvi pogled naivno.No, uvijek kroz povijest kršćani su pobjeđivalina taj način. Znaju oni to makar neznali ove činjenice koje iznesosmo.Zbilja smo svoji na svome kad smo s Gospom.Blaženi Alojzije Stepinac je to znao. Napočetku mu je bila namijenjena uloga ratnogzločinca. Danas ga štujemo kao blaženika.Usudio se proći svoj put i pobijedio.Tjedni molitveni program– zimski raspored(od Mise na Križevcu do 1. svibnja)PONEDJELJAK I UTORAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podne Sv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravljeduše i tijela, slavna otajstva kruniceSRIJEDA7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podne Sv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravljeduše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeČETVRTAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podne Sv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Krunica- U došašću, u božićnom vremenu i uvremenu kroz godinu: radosna otajstvai otajstva svjetla- U korizmi: otajstva svjetla i žalosnaotajstva- U uskrsnom vremenu: otajstva svjetla islavna otajstva18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Euharistijsko klanjanjePETAK7.30 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podne Sv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Križni put uz Križevac17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa, blagoslov predmeta19 - 20 h Čašćenje KrižaSUBOTA7.30 h, 13 h Sv. Misa na hrvatskomPrije podne Sv. Mise na raznim jezicimaTijekom dana Susreti po dogovoruPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravljeduše i tijela, slavna otajstva krunice21 - 22 h Euharistijsko klanjanjeNEDJELJA I BLAGDANI8, 11, 18 h Sv. Mise na hrvatskomIspovijed Prije podne za vrijeme MisePrije podne Sv. Mise na različitim jezicimaTijekom dana Susreti sa svjedocimaPoslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja14 h Krunica na Brdu ukazanja17 - 20 h Večernji molitveni program i ispovijed17 h Radosna i žalosna otajstva krunice18 h Sv. Misa19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravljeduše i tijela, slavna otajstva kruniceO međugorskim događajimate odjecima u svijetu i Crkvičitajte u Glasniku mira,mjesečniku Informativnogcentra MIR Međugorje.Surađujte u Glasniku mira.Podijelite svoje dojmove iiskustva.Uredništvo:Glasnik mira, Gospin trg 1,88266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 653 327Faks: 00 387 36 651 300E-mail: kreso.sego@medjugorje.hrPreporučite drugimaGlasnik mira.Darujte im godišnju pretplatu.Pretplatite se na Glasnik mira.Služba pretplate:Tel.: 00 387 36 653 342E-mail: lidija_paris@medjugorje.hrSvjedočanstvaPrikupio i preveo: Kristijan PandžaVinzent Kranzler,AustrijaBio sam jedne noći naKriževcu. Gore su mi jednostavnopotekle suze. Toje za mene bilo oslobađajućejer sam imao osjećajda mi se duša oprala.Tomislav Šulentić,Velika Gorica, HrvatskaDošli smo supruga i ja sdvoje djece, a treće je naputu. Dolazimo svake godine,već šest ili sedamgodina zaredom. Prvi putsmo bili samo supruga i ja dok još nismoimali djece. Zahvalni smo Bogu na prvojtrudnoći koju je imala, na drugoj, pa sadi na trećoj. Općenito, zahvaljujemo za posao,zdravlje, obitelj i još dosta toga. Trebalobi više ljudi doći ovamo, mislim da binam onda svima bilo bolje, ljepše.O. Gabriel Harty,dominikanac, IrskaIdućeg tjedna napunit ćese 19 godina otkako samzaređen. Prijatelji mi sečude što prevaljujem tolikiput da bih došao ovamo.U Irskoj cijeloga života širim krunicu,i to me odvelo u Englesku, Škotsku, Wales,pa i u Ameriku, gdje sam širio krunicumeđu grupom anglikanaca. Iako anglikancinisu rimokatolici, krunica je za njih jakovažna, vole meditirati krunicu. Ponekad semisli da je krunica samo za rimokatolike,ali korištenje zrnaca na krunici ima veze smeditacijom, što je apsolutno univerzalno.Naša Majka Marija nije samo majka rimokatolika,nego majka svih ljudi na zemlji.Marija nam kaže neka u jednoj ruci držimokrunicu, a u drugoj Bibliju. Marija nam jeposlana s neba. Ona je proklamacija Evanđelja.Ona nam govori: Ja sam s vama. Topreko nje Bog govori cijelom svijetu: Ja sams vama.Jan Petamagnel,NorveškaPročitali smo o ovomemjestu u turističkom vodiču.Na prolazu smo iz Mostaraza Sarajevo. Nismokatolici, nego luterani. Svejednoje zanimljivo doći iosjetiti ozračje. Ovo je posebno mjesto.38 | Glasnik mira | Međugorje Rujan 2012. | Broj 9 | Godište VII. | 39