Narodi nam se Kralj nebeski od Marije čiste Djevice!

Godište VI. • Broj 12 • Međugorje • Prosinac 2011. • Cijena 2,5 KM / 10 knNarodi nam se Kralj nebeski,od Marije, čiste Djevice!

Draga djeco!Danas vam želim dati nadu i radost. Svešto je oko vas, dječice, vodi vas premazemaljskim stvarima, a ja vas želimpovesti prema milosnom vremenukako biste kroz ovo vrijemebili što bliže mome Sinu, da vas Onmože voditi prema svojoj ljubavi ivječnom životu za kojim žudi svakosrce. Vi, dječice, molite i neka vam ovovrijeme bude milosno za vašu dušu.Hvala vam što ste se odazvali momupozivu.25. studenog 2011.Iz sadržajaNa naslovnici: Lorenzo Lotto - Isusovo rođenjePromišljanjeBog postaje u Marijičovjekomfra Tomislav PervanRazgovor sa župnikomNe smijemo proigratimilost i darove Božjefra Petar VlašićIskustvoBudi volja tvoja kako nanebu tako i na zemljifra Petar LjubičićFranjevačka mariološkamisaoU Gospinoj školi ljubavifra Slavko BarbarićVijestiViše od pet tisuća vjernikana molitvi za mir u bečkojkatedraliOdjeci u svijetuMeđugorje upotpunostii nepomućeno promičenauk Katoličke Crkveo. Maurice McMorowPoštovani čitatelji i promicatelji,dragi hodočasnici i prijateljiMeđugorja!Uvijek se u predbožićnom i božićnom vremenususrećemo s najzanosnijim odlomcima izBožje knjige, Biblije, s onim što je Bog učiniou stvaranju i spasavanju čovjeka. Tu se naziredubinska protega našega života, i poziva nas dau svim padežima i licima sklanjamo i sprežemoBožja silna djela, da u svemu Boga tražimoi nalazimo, da otkrivamo Božje tragove ustvorenjima, poglavito pak u osobi Isusa Krista.Bog je kadar izraziti se u stvorenju, jer nebesa slavu Božjukazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih, ali je u utjelovljenjusvoga Sina u Isusu Kristu, u tjelesnom obličju onogaDjeteta iz Nazareta svakomu od nas ponudio povlašteno mjestoza istinski susret s Bogom. Našemu Bogu nije ništa strano –ni štala, ni jasle, ni uprljane pelene, a na kraju ni križ: sve njemupostaje mogućnost samoobjave. Od vremena utjelovljenja IsusaKrista Božja je objava povezana s tajnama Isusova života; Bogse poistovjetio s rječnikom njegova tijela i života, njegovih ustate jezika, i samo u Isusu Kristu Bog postaje razumljiv i shvatljiv.U Isusu se Bog do kraja izrazio.Vidjeli smo zvijezdu njegovu – došli smo mu se pokloniti...Tako glasi kratki tumač dolaska u Jeruzalem onih hodočasnikas dalekoga Istoka. Pokloniti se! Pasti na koljena pred tim čudomNeba i Zemlje. Slijedili su zvijezdu koja ih neprevarljivovodi, koja daje naslutiti novi silan početak. Zvijezdu slijede, danjui noću. Ovdje u Međugorju već se trideset punih ljeta ponavljataj isti refren: Vidjeli smo Gospodinovu zvijezdu, došli smopokloniti se! Milijunske rijeke hodočasnika iz cijeloga svijeta slijevajuse ovdje. Među nama se trajno obnavljaju i oživljuju tajnevjere, otajstva Isusova života. I trajni upitnik, koliko nas to zahvaća,pokreće, koliko smo iznutra prožeti tajnama Božjega dolaska,jer je Marijin dolazak ovdje ravan trajnome Božiću. Jeruzalemsa svojim žiteljima ostaje po strani, nezainteresiran, dokse u blizini, u Betlehemu, događa neviđeno čudo, pravi svjetskiprevrat.Sa željom da svatko od nas padne na koljena predNovorođenim i pokloni mu se, svim svojim prijateljimai čitateljima, promicateljima i hodočasnicima čestitBožić i blagoslovljeno, mirom bremenito, mlado ljeto -vaši iz Glasnika mira!GLASNIK MIRA | Utemeljitelj i nakladnik: Informativni centar MIR Međugorje | Glavni urednik: Krešimir Šego | Lektor i korektor: Dragan Naletilić | Adresa: Glasnik mira, Gospin trg 1, 88266Međugorje, BiH | Tel.: 00 387 36 650 200; 653 327 | Faks: 00 387 36 651 300 | Služba pretplate: 00 387 36 653 342 | E-mail: glasnikmira@medjugorje.hr | Internet: www.medjugorje.hrGrafičko oblikovanje: Shift, Mostar | Tisak: Fram-Ziral, Mostar | List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije pod brojem R-05-05-42-2175-86/06 od 12. siječnja 2006. | Godišnja pretplata (12 brojeva): Hrvatska 120 HRK, BiH 30 KM, europske zemlje 30 €, Švicarska 50 CHF, USA i Kanada 42 €, Južna Amerika 48 €, Australija 51 €Snimila Lidija ParisUplata pretplate: Iz BiH u KM: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Unicredit Bank, Žiroračun broj 33 8120 2 20114 5352 | Iz Hrvatske u HRK: Informativnicentar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Societe generale – Splitska banka d.d., Broj računa: 2330003-5100201682 | Iz Njemačke u eurima: Informativni centar MIR Međugorjed.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (za Glasnik mira), BLZ : 75090300 | Iz Švicarske u CHF: Katholische Kroatenmission, Postfach9057, 8036 Zürich. Naziv banke: UBS AG Zürich – Wiedikon (0270/00), Kontonummer: 805418.40A (za Glasnik mira), IBAN : CH63 0027 0270 8054 1840 A, BIC: UBSWCHZH80A, UBS PostkontoNr: 80-2-2 | Iz svih europskih zemalja u eurima: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (zaGlasnik mira), BLZ : 75090300, BIC: GENODEF1M05, IBAN: DE88750903000002155044 | Za sve valute iz drugih zemalja: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke:UniCredit Bank, SWIFT: UNCRBA 22, IBAN: BA 39 3380 6048 0281 0221Prosinac 2011. | Broj 12 | Godište VI. | 3

PromišljanjePromišljanjeBog postaje u Mariji čovjekomNe ‘voli’ Bog množinu, obilje riječi. On je savršena jednostavnost. U svetoj Misi govorimo prijepričesti: Reci samo jednu riječ i ozdravit će duša moja. Pa i kad Bog stvara, izgovara samojednu riječ: Neka bude! – riječ je učinkovita, zbiva, događa se. Izgovara riječ koja stvara sve,koja udahnjuje mrtvomu život. Izgovara jednu riječ: Isus – a ime znači Bog spasava. I spasenjese ozbiljuje, u svijetu, svemiru, na pojedincu. Ne izgovara Bog riječi mimo naših glava, umnihsposobnosti, nego na našoj, ljudskoj, ljudskomu umu shvatljivoj razini.fra Tomislav PervanIzgovara riječ od čovjeka do čovjeka. Riječje tijelom postala – što će reći: Bogse zatvorio, on se krije u našemu tijelui našoj krvi. Nije došao u neki zamišljeni,virtualni svijet, svijet mašte i snova, negoje došao ondje gdje se mi nalazimo i jesmo.A gdje to čovjek jest? Kamo Isus dolazi?Gdje ćemo ga pronaći? U staji, na slami, ujaslama. Isus dolazi onima koji su gladni ižedni, uprljani i siromašni, posvuda gdje ses čovjekom postupa nečovječno. Dolazi gubavcimai od kopnice (side) oboljelima, izgubljenimsinovima i kćerima, dolazi k onimakoji bivaju kao pravednici pribijeni nakriž ili bacani u tamnice ovoga svijeta. U takavon svijet dolazi. Što god učiniste jednomuod ovih najmanjih, meni učiniste, i obrnuto:Što god ne učiniste, ni meni niste učinili!Ne želi on odozgor, s nebesa ravnati ovim planetom,našim ljudskim sudbinama, kao Bognedodirljivi i nevidljivi, nego upravo u Isusupostaje bratom svakomu od nas. Tu prestajusva umovanja, tu zamuknu ljudske riječi.Pred tim vrijedi samo jedno pravilo: Dođite,poklonimo se. Upravo kao oni zvjezdoznancis Istoka koji su došli u Jeruzalem u potraziza novorođenim židovskim Kraljem, da muse poklone.Kršćanske su zemlje u srednjem vijekuslavile početak građanske godine na Blagovijest,25. ožujka, na svetkovinu Gospodnjegautjelovljenja. Tako je bilo u Njemačkoj do13. stoljeća, u Škotskoj do 1600., u Engleskojdo 1752. “Utjelovio se po Duhu Svetome.Rođen od Djevice Marije i postao čo-vjekom”. Hic genuflectitur – Ovdje se pokloni,stajalo je, otisnuto crvenim slovima, u staromeRimskom misalu, na odnosnome mjestumisnoga Vjerovanja. Onodobno se čitao redovitoi Proslov Ivanova Evanđelja na krajusvete Mise, a na riječi I Riječ je tijelom postala,stajalo je također crveno otisnuto hic genuflectitur– ovdje se pokloni. Ovdje se prignedesno koljeno do zemlje. U današnjembogoslužju to je propisano još samo za svetkovineBožića i Blagovijesti.Bog u tijelu postaje čovjekomNa početku svega našega vjerničkoga promišljanjane nalazi se neka duboka ili visokafilozofija, umovanje, nego jednostavna,ali sadržajem nabijena istina, naime, Bog jestvorio čovjeka na svoju sliku i priliku. U tijeloudahnuo besmrtni duh. Time kršćanskavjera odbacuje sve teorije i umovanjakoja smatraju ljudsko tijelo otpadom, zlom.To je usmjereno protiv mišljenja koja tvrdekako je čovjekovo tijelo zatvor za dušu, dase duša i duh moraju osloboditi, lišiti tijela.Istina koju slavimo na Božić do krajnosti naglašavaupravo tu protegu naše vjere: Samije Bog postao tijelom, uzeo naše ljudsko tijelo.Bog izlazi, čini iskorak iz svoje trojstvenešutnje i života da bi se izrazio i očitovaou tijelu, u nečemu što ni po čemu nema božanskasvojstva. Bog u tijelu postaje čovjekom,njegovo zemaljsko tijelo u Isusu Kristu– upravo kao i tijelo svakoga od nas – uključujeu sebi također patnju i tjeskobu, umiranjei smrt. Ne tvrdimo da su to bitna svojstvaBog je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišaos nebesa i postao čovjekom. U strahoti umiranja,neizbježivosti smrti i neumitnosti skoroga kraja porukaje svakomu od nas: Život je lijep, ima smisla, Bog je tu uIsusu Kristu, među nama, nudi nam nadu i spas onkrajpatnje i groba. Došao je podariti nam nadu.čovjekova tijela, bol, patnja, tjeskoba, ali sunaši trajni, svakodnevni pratitelji. To je božanskiklimaks: Kad se Bog želi priopćiti, upotpunosti, do kraja, onda on postaje tijelom.Tijelo nije nešto što se dodaje čovjekovuduhu. Želi li se Bog priopćiti nečemu ilinekomu što nije božansko, onda se on spušta,postaje čovjekom.I utjelovio se – i postao čovjekom. Trenutakkoji je promijenio tijek svijeta i povijesti,koji je podario svemiru i čovjekovu životui određenju novi sadržaj. Trenutak kojije odredio sudbinu čovječanstva, koji se utisnuoduboko u svijest čovječanstva, te nemaumjetnika koji se nije okušao dočarati tajnuBožjega utjelovljenja i rođenja. Svi su velikiumjetnici ostavljali iza sebe duboki trag i porukuupravo u pokušaju dočaravanja te tajnešto se dogodila među nama, a glasi: Čovjeknije više izgubljen, čovječanstvo ima svojunadu u Isusu Kristu. Bog je radi nas ljudi iradi našega spasenja sišao s nebesa i postaočovjekom. U strahoti umiranja, neizbježivostismrti i neumitnosti skoroga kraja porukaje svakomu od nas: Život je lijep, ima smisla,Bog je tu u Isusu Kristu, među nama, nudinam nadu i spas onkraj patnje i groba. Došaoje podariti nam nadu.Božić je i Isusov i Marijin blagdanHic genuflectitur – Ovdje se pokloni! PredTajnom preostaje danas i nama samo jedno,pokloniti se. Upravo kao što veli i himaniz Poslanice Filipljanima, da se na ime Isusovoprigne svako koljeno - na nebu, na zemljii pod zemljom te da svaki jezik prizna:Isus Krist je Gospodin. Marija je izrekla anđelui Bogu svoj ‘da’, svoj fiat – neka bude. TajMarijin fiat nešto je poput novoga stvaranja.Na početku svijeta izgovara Bog svoju riječ‘neka bude’ i sve postaje, biva na Božju riječsnagom Duha Životvorca. I Marija izgovaratu stvarateljsku riječ, svoj životni ‘da’, ‘nekami bude’, svoj ‘amen’. Na Marijin amen Riječ,Sin Božji, postaje snagom Duha Svetoga čovjekomi na Božić dolazi na ovaj svijet.Mariji nije bilo jasno, ali je povjerovala Anđelui dala svoj pristanak Bogu. Cijeli je životživjela s Tajnom, napajala se na Tajni, podariladio same sebe, svoga bića i srca, Tajni –Isusu, upravo kao što svaka majka daruje sebesvomu djetetu. Budući da Isus nije imao ljudskogaoca, vjerujemo da je bio daleko više naliksvojoj Majci nego su to druga djeca. To jezacijelo i razlog zašto Mariju toliko ljubimo,toliko je zazivamo, njoj se utječemo. Dramanašega spasenja i naše vjere nije u tome da biMarija odigrala samo neku epizodnu ulogu ionda odstupila s pozornice. Isusovo utjelovljenjeu Mariji nosi sa sobom trajnu povezanostsa zemljom, s nama ljudima, koji smo odzemlje. Božić je i Isusov i Marijin blagdan.Na nama je zaputiti se Isusu i MarijiTajna Utjelovljenja prisutna je u Isusovimriječima i djelima upravo kao što je i svakaosoba, svatko od nas u biti jedna velika tajna.Nitko se od nas ne može do te mjere uživjetiu drugu osobu da bi mogao ili znao opisatinečiju tugu ili radost, sreću ili žalost. Znanostje kadra jedino ustanoviti pravilnost upostupcima i procesima, ali ne može dovidjetismisao, svrhu, kreativnost. Puke poje-Marija nas poziva ne nabijeg u samoću, iz svijeta,nego na proživljavanjei nasljedovanje Isusovai njezina puta, odutjelovljenja do uskrsnuća.dine činjenice trebaju svrstavanje i tumač, ato onda iziskuje stvarateljski um. Pojavnostvidimo, a bitno ostaje skriveno pogledu iljudskim osjetilima. Tako i s Isusom.Tajna Isusove osobe ne započinje u Nazaretu,Betlehemu ili pak za krštenja na Jordanuili za čudesa koja prate njegovu riječ i djelovanje.Njegova Tajna započinje u vječnosti,koja se onda spušta u Marijino krilo, i ne postojiprimjereniji stav pred tom Tajnom odonoga: hic genuflectitur – ovdje se pokloni. Jedinoje poklonstveni stav i nama primjerenpred Isusom, pred Marijinim likom, pred tajnomspasenja, otkupljenja, pred tajnom smrtii uskrsnuća Gospodinova. Tu staje misao ipredodžbena moć. Nama je na raspolaganjusamo ljudsko umovanje i pojmovi, nudi namse znak ili znamen, u prostoru i vremenu, dokje Tajna izvan prostora i vremena. Možemosamo tumačiti, opisivati, ali ne možemo prodrijetiu bit Tajne.Postao čovjekom – ima svoj ovozemaljskivrhunac za Isusova suđenja, u Pilatovudvoru, kad taj rimski namjesnik izvodi Isusapred razularenu svjetinu s riječima: EcceHomo – Evo Čovjeka! Svi smo dužni dopisivatiu svojim životima knjigu Božjih otajstava,koja su započela utjelovljenjem, na Božić,potom u Isusovu djelovanju, muci, smrtii proslavi. Na nama je ovih se dana zaputitiIsusu i Mariji poput betlehemskih pastiraili onih mudraca s Istoka koji su došli poklonitise Isusu. Marija nas poziva ne na bijeg usamoću, iz svijeta, nego na proživljavanje inasljedovanje Isusova i njezina puta, od utjelovljenjado uskrsnuća. Moliti nam je kao štoje Isus molio, povlačiti se u šutnju kao što jeon bio u šutnji pred svojim Ocem. SlijeditiMariju na njezinu putu vjere. Živjeti kaošto je Isus živio, biti aktivan nakon vremenamolitve. Na nama je izgovoriti poput Marijesvoje da Gospodinovoj volji, biti u Marijinoji Isusovoj školi, biti do Isusovih nogu, dati seod njega poučiti, voditi, a potom naviještatii svjedočiti drugima vlastita iskustva. Isus jedošao k nama da bi nam dao u ruke ključeveživota i smrti, da bi nam pokazao put iz životnihbespuća. Pokušajmo to promišljati uovome svetom vremenu.4 | Glasnik mira | Međugorje Prosinac 2011. | Broj 12 | Godište VI. | 5

Poruka za sadašnji trenutakPoruka za sadašnji trenutakRadost i nadakršćanina danasMarija nas kroz došašće želi povesti k Božiću, k MalenomeBogu. Vrijeme došašća nije vrijeme uspavljivanja, negovrijeme budnog iščekivanja, stvaranje odluke za Isusa ukojem i preko kojega Bog spasonosno djeluje u ovomsvijetu.vlč. Adalbert RebićOpet vrlo poučna Gospina poruka:zove nas na nadu i radost, upozoravanas na opasnost od pretjeranetežnje za zemaljskim stvarima.Gospa nas upozorava da je za nas iznad svegavažan vječni život, za koji se moramo brinuti iza kojim trebamo težiti upravo sada, u vrijemedošašća. Vrijeme došašća – prepuno reklama,ponuda, igara – sa sobom nosi i opasnost da seu svemu tome izgubimo. U toj vrevi svjetskogadventskog događanja treba se znati povući usebe, biti u tišini sam sa sobom: duši treba datioduška; ona treba odahnuti, da, u-dahnuti i izdahnuti.Udišući i izdišući zrak čovjek osjećada živi, nalazi svoj mir, budnost, pozornost. Uizdisaju se oslobađa nečistog zraka, svega nečistogu sebi, a u udisaju u sebe uvlači dah života,Boga. Bog ispunja moju nutrinu. Bog jedah života. On oplemenjuje naš životni dah.Tako Bog može doći u moj život, u moju nutrinui tu se nastaniti, postati moje došašće. Zajednosa sv. Augustinom kličemo: „Nemirno jesrce naše, dok se ne smiri u tebi, Gospodine,Bože naš!“ A kad se to dogodi, onda je to najvećiBožji dar u ovom vremenu došašća i Božića;to je milost Božja koja oslobađa i stvara„mir na zemlji“, iznad svega mir u mojoj duši.Nada i radostŠto je nada? Prema psiholozima nada je onodržanje kojim čovjek nešto očekuje ili želiod svoje budućnosti. Međutim, pritom nijesiguran u ispunjenje svojih očekivanja jeru svojoj ruci nema sredstava za to. PremaSvetom pismu nada je nužno povezana svjerom. Sveto je pismo puno očekivanja inadanja. Mnogo više govori o obećanjimanego o ispunjenjima, više o onome što dolazinego o onome što se ostvarilo. Kršćanska vjeranosi značajke ove napetosti između već-sadai još-ne i time dobiva element nade. Nadaje nutarnje načelo vjere. Biblijskom shvaćanjunade stoga više odgovara spajanje tih dvajupojmova nade i vjere – „nada vjere“, negostavljanje vjere i nade jedne uz drugu. Nada jesigurna kao što je sigurna i sama vjera. Vjeraje sigurna da je Bog istinoljubiv, a nada očekujeda Bog u svoje vrijeme djeluje premasvojoj istini. Vjera je temelj na kojem nadapočiva. Nada hrani i podupire vjeru. Nada jenešto jako. Nada već sagledava stvarnost i pokušavaovu stvarnost na zemlji učiniti očitom.Nada sadrži neku skrivenu snagu jer se sadašnjanada konačno jednom pretvara u budućustvarnost. Ako nada nije više nego puka želja,onda naša svijest ne će na to reagirati. Ali akoje ona nešto značajno, kao neko viđenje koje unašem srcu pokušava procvjetati, onda će onanašu svijest uistinu uzdići, uskrsnuti. Ako jeriječ o istinskoj nadi a ne samo o pukoj mašti,onda će cvijet naše svijesti procvjetati to priješto više hranimo svoju nadu.Svaki nam dan mora biti kao nova nada,kao novo obećanje, nova čežnja. Ako mislimoda će sutra biti dan kao svaki drugi, nikakone ćemo napredovati. Od dana do danamoramo se sveđ iznova truditi. Samo s osjećajemda je sve sveđ novo, možemo postizatiuspjehe i nadrastati same sebe.Snimila Lidija ParisŠto je to božanska nada? Ako imamosamo ljudsku nadu, to u što se nadamo možei ne postati stvarnost. No u božanskoj nadipostoji unutarnja sigurnost da će naša nadadonijeti plodove. Božanska je nada poputsna koji se pojavljuje prema kraju noći i obećavanam da će uskoro nadoći dan.Kršćanska nada budno čeka „budućnostonoga koji je došao“ (Tit 2,13s). Kao što sevjera odnosi na osobu Isusa Krista, i nada seodnosi osobno na nj. Samo od njega kršćanskanada očekuje obnovu života i obnovu svegastvorenja. Zato kršćanin treba svoju nadu,koju u sebi nosi, odgovorno zastupati i predsvojom okolinom (usp.1 Pt 3,15). DokumentDrugoga vatikanskog sabora, koji nosi naslovRadost i nada (lat. Gaudium et spes), veli: „Radosti nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena,osobito siromašnih i svih koji trpe jesuradost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovihučenika, te nema ničega uistinu ljudskogaa da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu.Kršćansku zajednicu naime sačinjavaju ljudi,koje u Kristu sjedinjene vodi Duh Sveti na njihovuhodu prema Očevu kraljevstvu. Oni suprimili poruku spasenja da je iznesu pred svakoga.Zato zajednica kršćana doživljava sebeodista usko povezanom s ljudskim rodom i snjegovom poviješću“ (GS, 1).Gospa je živjela u nadi vjere. Ona se čvrstonadala jer je vjerovala da će njezin Sinostvariti ono što je njoj Bog preko anđelaobjavio, naime, da će njezin Sin „biti velik izvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će GospodinBog dati prijestolje Davida, oca njegova,i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijekei njegovu kraljevstvu ne će biti kraja“ (Lk1,31-33). Tom čvrstom nadom ispunjena išlaje pohoditi svoju rođakinju Elizabetu i pomoćijoj pri porođaju njezina djeteta. Onadanas nama daje svoju čvrstu nadu kakvu jeona posjedovala.Odnos prema zemaljskim stvarimaMi živimo u ovom svijetu okruženi mnogimčudesnim stvarima koje nas privlače jer su lijepe,zamamne i zavodljive. Neke od tih stvari sukorisne za naš život, neke su pak za nas opasnei zavodljive. Valja znati birati i razumno se odlučivatiza stvari koje su nam korisne za dušu itijelo. Mi smo ljudi remek-djelo Božje, stvorenina sliku i priliku Božju. Zato smo pozvani živjetiživot po volji Božjoj, u skladu s njegovimzapovijedima. I dok nas „privlače mnoge stvarineprestano smo prisiljeni među njima biratii nekih se odricati. Štoviše, kako smo slabi igrješni, nerijetko činimo ono što ne ćemo, a štobismo htjeli, ne činimo (usp. Rim 7,15s)“ (GS10). Prema tome u sebi smo podijeljeni. Mučinas ta unutarnja rascjepkanost. U sebi osjećamoda smo skloniji činiti zlo nego dobro. Odatletoliki i tako brojni razdori u nama samimai u društvu.Život u praktičnom materijalizmu odvraćanas da jasno ne vidimo dramatičnost togstanja. Mnogi o tom stanju uopće i ne razmišljaju,mnogi prihvaćaju neka od raznolikihtumačenja svijeta koja se danas na različitenačine iznose i nude, najčešće u javnim sredstvimapriopćavanja (novine, internet, film).Najčešće tomu nasjedaju mladi koji, nažalost,još nemaju dovoljno intelektualne snagei spremnosti da između tolikih raznolikihstvarnosti biraju one koje su korisne, potrebnei moralno barem indiferentne.Pred suvremenim razvojem svijeta danomicesu sve brojniji oni koji s novom oštrinomosjećaju pitanje: Što je čovjek? Koji jesmisao patnje, zla, smrti? Što će biti poslijeovoga zemaljskoga života? (usp. GS 10). Tre-Isus nas poziva da u svome životu budemo budni,djelotvorni, učinkoviti, i da se nipošto ne prepustimosanjarenju i gubljenju milosnog vremena. Nipošto nesmijemo svoj život prospavati!bali bismo znati da je „svako tijelo kao trava,sva mu slava kao cvijet poljski: sahne trava,vene cvijet, ali Riječ Gospodnja ostaje dovijeka.Ta pak riječ jest evanđelje koje vam jenaviješteno“ (1 Pt 1, 24-25).Izgleda da većina ljudi danas nije svjesnakako je kratak naš život, kako je kratko našeputovanje ovom suznom zemaljskom dolinom.Svi smo mi prolazni, smrtni, i svima jenama stati pred sudište Božje pred kojim trebaodgovarati za svaki izgubljeni trenutak života,za svako počinjeno zlo, za svaki grijeh, igdje ćemo za svako dobro djelo dobiti neuvelivijenac slave (usp. 2 Tim 4,8). Slava je svjetskakratkotrajna i brzo je se zaboravlja: „Svijetprolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju,ostaje dovijeka“ (1 Iv 2,17). Zato nam apostolPavao savjetuje: „Braćo, vrijeme je kratko.Odsele i koji imaju žene, neka budu kao da ihnemaju; i koji plaču, kao da ne plaču; i koji sevesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kaoda ne posjeduju; i koji uživaju ovaj svijet, kaoda ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovogasvijeta“ (1 Kor 7,31).Znam kako je teško ići tijesnim putem iulaziti kroz uska vrata u vječni život, a kakoje jednostavno i lako ići širokim stazama iulaziti s mnoštvom kroz široka vrata na poprištasvjetskih radosti i izgubiti svoj život(usp. Mt 7,13-14). Čak je i onima koji sudoživjeli obraćenje teško ostati na pravomputu. Zato trebamo biti budni i s pomoćuBožjom umaći svim opasnostima svijeta(usp. Lk 21,36). Naš Otkupitelj živi i uvijekje spreman pomoći nam, uzeti nas za rukui voditi opasnim stazama života. Ta on je rekao:„Ne, ne ću te zapustiti i ne ću te ostaviti.Zato možemo pouzdano reći: ‹Gospodinmi je pomoćnik, ja ne strahujem: što mi tkomože?›“ (Hebr 13,5). Znajmo da nema nadomjestakaza radost koju nam Bog daje.„... a ja vas želim povesti prema milosnomvremenu“Marija nas kroz došašće želi povesti k Božiću,k Malenome Bogu. Vrijeme došašća milosnoje vrijeme, vrijeme u kojem se intenzivnijebavimo Bogom, Isusom, Crkvom.Vrijeme došašća nije vrijeme uspavljivanja,nego vrijeme budnog iščekivanja, stvaranjeodluke za Isusa u kojem i preko kojega Bogspasonosno djeluje u ovom svijetu. Isus naspoziva da u svome životu budemo budni, djelotvorni,učinkoviti, i da se nipošto ne prepustimosanjarenju i gubljenju milosnog vremena.Nipošto ne smijemo svoj život prospavati!Biti kršćaninom znači biti budan. Isus nas pozivada vjerno obavljamo svoje zadatke, vjerniposlanju što nam ga je Bog dao. Sa svojimStvoriteljem trebamo surađivati koristećisve njegove darove da bismo sebi i svima okonas stvorili ugodno boravište ovdje, na zemlji.Poziva nas da budemo sabrani, pozorni zanadnaravne vrijednosti, za ljubav prema bližnjemu,prema obitelji, prema okolišu, premapoduzeću u kojem radimo, otvoreni premasvemu što nam omogućuje bolji odnos premasvijetu, prema bližnjemu i prema Bogu. Pozivanas da budemo budni vratari na vratimabudućnosti, uvijek spremni na akciju, budni unoći svijeta u kojem vladaju mutni poslovi, ukojem nas tati obilaze poput ričućeg lava tražećikoga da proždru.U ovom milosnom vremenu došašća i Božićatrebamo biti nalik na pastire, koji su čuvajućistada na betlehemskim poljanama doživjeliobjavu Božju, čuli poziv da dođu kdjetetu Isusu i da mu se poklone. Spremno suse odazvali. Rekoše jedni drugima: „Hajdemodo Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo,događaj koji nam obznani Gospodin! I pohitete pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdjeleži u jaslama“ (Lk 2,15). Žure se da ne propustemilosni trenutak, kairos. Oni spremnoi brzo odgovaraju Božjem pozivu.Pastiri su primjer otvorene duše koja primaBoga kao što siromah prima krišku kruha.Oni su stvarno siromašni, ali međusobno vrlosolidarni. Imaju, dakle, sve ono što je preduvjetistinske kršćanske vjere. A kršćanska vjeraznači život čovjeka koji hodi s Bogom, kojije potpuno otvoren Bogu, svjestan da je potpunoovisan o Bogu, usidren u Bogu... Vjerane susreće Boga kao „prvo počelo“, „prviuzrok“, „bitak naprosto“, nego kao Boga živoga,milosrdnoga, Boga koji ljubi čovjeka, kojise želi s čovjekom združiti. Takva vjera činisvaku stvar svetom, preobražava ljude, pozivaljude da s Bogom surađuju, da među ljudimastvaraju zajedništvo u bogatstvu i siromaštvu,da promičemo pravdu, da pomažemo bližnjima.To nas uče betlehemski pastiri, to nas učibetlehemsko dijete, to nas uči i Blažena DjevicaMarija. Zato nas ona poziva da ozbiljnoshvatimo ovo milosno vrijeme koje nam Bognudi za spasenje.6 | Glasnik mira | Međugorje Prosinac 2011. | Broj 12 | Godište VI. | 7

Razgovor sa župnikom fra Petrom VlašićemRazgovor sa župnikom fra Petrom VlašićemNe smijemo proigrati milost idarove BožjeRazgovarao Krešo ŠegoOče župniče, primičemo se svršetkugodine u kojoj smo obilježili tridesetuobljetnicu ukazanja Kraljice Mira.Razlikuje li se ova, jubilejska, od prethodnihgodina po broju hodočasnika,podijeljenih svetih pričesti, svećenika– slavljenika...?Htio bih samo malo ispraviti. U Crkvi slavimojubileje o 25., 50. i 100. obljetnici. Srebrno,zlatno i jubilejsko, stoljetno slavlje. Ovagodina jest jedna okrugla godina, 30 godinaod međugorskih početaka, od početka jednevelike hodočasničke rijeke koja je ove godinepremašila sve dosadašnje godine i brojemhodočasnika, i podijeljenih pričesti, i svećenikakoji su bili ovdje, slavili svete sakramente,napose euharistiju ili su bili u službisakramenta pomirenja i pokore. Do kraja listopadapodijeljeno je oko milijun i devetstotisuća pričesti, što je već rekordna brojka, jerse dosadašnjih godina za cijelu godinu brojkakretala oko milijun i pol pričesti.Vjernici su u danima obljetnice, ali i zaFestival mladih te za Uzvišenje svetogaKriža ispunjali cijelu župu. Je li velikbroj hodočasnika bio znakovit samoza blagdane ili su u velikom broju dolazilii tijekom cijele godine?Zanimljivost. Ove godine svetkovina Uskrsabila je dosta kasno u travnju. Mi smo započelis misnim slavljima na vanjskom oltaruveć na Cvjetnicu i nismo prestajalisve dok nije zahladnjelo, negdje do desetogastudenog. Već je to znak da je crkvaumnogome pretijesna da primi sve hodočasnike.Poglavito su pak talijanski hodočasniciimali i radnim danom euharistijskaslavlja na vanjskom oltaru gdje je znalo bitido desetak tisuća hodočasnika, ponekad ipreko stotinu talijanskih svećenika-koncelebranata.Već to govori da se hodočasni-ci ne okupljaju samo za većih svetkovina iliobljetnica, nego da je njihov dolazak ovdjekontinuiran.Međugorje, kao ni prijašnjih godina,ni ove godine nije imalo neku medijskupromidžbu, a hodočasnici dolazeu sve većem broju. Koja je to snagašto ih pokreće i dovodi, ne samo izsusjednih zemalja, nego i – primjerice– iz Brazila, Meksika, SAD-a, Australije,Novoga Zelanda, Hong Konga, Koreje– navodim samo najudaljenije zemlje?Pogotovo što živimo u vremenugospodarske krize, kad nije jednostavnoodvojiti novac za putovanje?Kad vidim koliko novaca troše pojedina svetištau svijetu na promidžbu, kad se pogledašto je sve u njihovim ponudama da privukušto veći broj posjetitelja i hodočasnika,onda mislim da smo tu u velikoj prednosti.Međugorje nema svoje organizirane promidžbe.Trebamo imati na umu da je Međugorjei zemljopisni pojam, ali da je Međugorjeisto tako i pojam za Crkvu u gibanju,pokretu, pokret u Crkvi koji se proširio cijelimsvijetom, pogotovo u današnjem svijetuinterneta i masovnih komunikacija. Onose oslanja na osobna svjedočanstva, od osobek osobi. Ljudi svjedoče, drugima govore,i onda se odlučuju na putovanje. Neki godinamaštede da bi došli u Međugorje. Poglavitopak iz istočnih zemalja bivšega komunističkogbloka koji i danas žive na rubusiromaštva. Ali čovjek za svoju dušu otkidaod zalogaja i štedi da bi se zaputio na jednohodočašće u Međugorje. Koja je to snaga? Pačovjek je na ovome svijetu putnik i upravohodočašćenjem on očituje da mu ovdje nijetrajno boravište, da on samo hodi i prolaziovom zemljom. Nešto je u njemu što ga tjerana hodočašćenje...Nekoć su župljani bili poticaj hodočasnicima, a danasbi hodočasnici svojom revnošću mogli biti primjer ipoticaj župljanima da ponovno krenu svakodnevnona duhovnu okrjepu i obnovu – i jutarnju svetu Misu ivečernji program koji je obilat.Foto ĐaniŠto nam govori to hodočasničko gibanjeo značenju naše župe u današnjemsvijetu?Mislim da je i samo Nebo u svome planuizabralo ovo mjesto – negdje na razdjelnicieuropskoga Istoka i Zapada, mjesto s predivnomklimom i podnebljem, gdje gotovonikada nema magle koja primjerice ovihdana prekriva pola europskoga kontinenta.A magla sa sobom donosi sumornost, depresiju.Ovdje vedro nebo, nad nama razgaljeno,pa i jesensko i zimsko sunce ubija onuhladnoću koja se oko nas spušta. I mi možemobiti samo zahvalni što je Nebo izabralonaš narod, ovaj kraj – mučenički i svjedočki– da pokaže svijetu da se isplati za Bogaživjeti i umirati, kako su to naši predci činili.U svakidašnjem ste susretu i kontaktu shodočasnicima i imate priliku čuti njihovaočekivanja glede župljana međugorskežupe. Što oni ponajčešće ističu,s jedne strane pohvalu, a s druge straneprimjedbe?Teško je ukratko se izraziti o hodočasničkimočekivanjima i razočaranjima. Svatkood njih ima svoju biografiju, svatko imasvoje želje, potrebe, nakane, nevolje, bolesti.Kao što su se oko Isusa okupljali ljudi s kojekakvimbolestima, od padavičara, mjesečara,opsjednutih, psihički i fizički nagriženihi oboljelih da se izliječe od svojih bolesti,jednako se dade primijeniti i na Međugorje.Mnogima je ovo mjesto zadnja slamkaspasa i zato su očekivanja nerijetko prevelika.Toga bi trebali biti svjesni svi oni koji primajuhodočasnike. Hodočasnicima nije ponajprijedo jela i pila, nego do snažne vjerekod mještana i župljana. I nikada ne smijemozaboraviti da je onaj novčić koji oni ostaveovdje u Međugorju sirotinjski novčić, otkinutnerijetko od vlastitih usta, i zato semoramo odgovorno odnositi prema tome, ane se ponašati bahato, vozikati se i šepiriti upreskupim vozilima, na snažnim motociklima,kakvih nema gotovo nigdje na Zapaduu tolikom broju kao upravo u ovoj župi. Tobi nam se lako moglo osvetiti. Stoga se trebauvijek vraćati na početke, skromne i siromašneu materijalnom smislu, ali bogate uljubavi i vjeri te prihvatu hodočasnika.Župno osoblje, kojemu ste na čelu,skrbi o cijeloj rijeci hodočasnika, ali i ožupljanima. Riječ je o različitim potrebama.Kako spajate te dvije skrbi kojesu, svaka na svoj način, posebne?Dugo sam bio župnikom u Hercegovini,u većim samostanskim, ali i manjim seoskimžupama. Župnikovanje i rad na tim mjestimane dade se usporediti s djelovanjem uovoj župi. Pa i u ono vrijeme kad ne bijaševjeronauka u školama, što je danas za mnogežupnike veliko rasterećenje (drugo je pitanje,je li to dobro). Ovdje jednostavno nemaprekida ni odmora, od rane zore, do kasnevečeri. Pa i kad nema velikog broja hodočasnika,uvijek ima onih kojima pomoć treba –duhovna i materijalna. Župljani nisu ni u kojempogledu zakinuti u svojim potrebama,ništa manje o njima ne skrbimo nego i drugižupnici u ostalim župama. A duhovna je ponudaovdje svakodnevno velika, treba samodoći i napajati se na izvorima milosti i spasenja,što hodočasnici obilato koriste. Nekoćsu župljani bili poticaj hodočasnicima, a danasbi hodočasnici svojom revnošću moglibiti primjer i poticaj župljanima da ponovnokrenu svakodnevno na duhovnu okrjepui obnovu – i jutarnju svetu Misu i večernjiprogram koji je obilat.Premda je naša župa na svoj način tradicionalnažupa, ona je u mnogočemuposebna. Procjenjujući po uobičajenimkriterijima života jedne župe,može li se reći da raste, da se pomlađuje,da ‘drži korak’ s događajima, odnosnoda odgovara na tolike zahtjeve?Župa je zbog velikoga broja hodočasnika postalamamcem za poslovne ljude koji žele raditii zaraditi, graditi hotele, motele i proširitismještajne kapacitete. Stoga se broj župljanaod vremena prvih ukazanja do danas udvostručio.Župa se, međutim, ne pomlađuje. Utrenutku dok ovo izgovaram, prema statistikamau ovoj godini broj preminulih umnogomepremašuje broj novorođenih i krštenih.Ne znamo tko je tu zakazao. Čemu kuće,hoteli i moteli, ako nema potomstva? Čemustrah od života i djece? Čemu sve bogatstvoako nema djece? Čini se da u padu natalitetažupa ‘drži korak’ s općenitim trendom uHrvatskoj i na Zapadu. To će nam se na dugirok silno osvetiti.Ovo je vrijeme kad je hodočasnika vrlomalo. Što to razdoblje od nekoliko mjesecitreba značiti u životu župljana?Hodočasnika je relativno manje nego inače,ali uvijek ima onih koji dolaze i kojima trebausluga. Već sam donekle odgovorio što bitrebala činiti župa i župljani. Vratiti se izvorima,a ne samo gledati kako nam Međugorjemkruže betonske miješalice koje istresajubeton za izgradnju novih stambenih i smještajnihprostora. Čemu sve zgrade i novogradnjeako se u njih ne ugradi blagoslovBožji? Namjeravamo krajem siječnja organiziratiza cijelu župu veliku duhovnu obnovu,vratiti se izvoru i korijenima.I na kraju, Vaša preporuka čitateljimaGlasnika mira, a to će reći, hodočasnicimai župljanima, za iduću, 2012. godinu?Najbolji i najprimjereniji odgovor i preporukudao je nenadmašivi božanski Učitelj, BožjaMudrost u osobi Isusa Krista, kad nam jedonio onu sliku bogatoga seljaka komu surodila polja i njive, te je nakanio proširiti svoježitnice i silose, kako bi imao za duge godinedovoljno za život, te da može reći svojojduši: Dušo moja, odmaraj, počivaj, jedi,pij i uživaj, jer imaš dobara za ljeta mnoga.“Luđače, – reče mu Bog – iste te noći tražitće se od tebe natrag život tvoj. Komu će pripastišto si spremio?” Tako biva s onim kojisebi zgrće blago, a pred Bogom nije bogat(usp. Lk 12,20). Dade se to primijeniti i naone koji na ovim prostorima proširuju svojekapacitete, pa žele smjestiti jedan, dva, triili čak četiri autobusa hodočasnika. Živi sestresno, smrt kosi mlade ljude, novac rastačeobitelji, zavađa i najbliže. Treba se okrenutiBitnome – Bogu, Isusu. Marija je došla danas povede, da nas uključi u svoju školu. Isusje sam rekao da će mnogi doći s istoka i zapada,sjevera i juga, i sjesti za stol Božji, dokće prvoizabranici i prvi pozvani biti odbačeni.Milost se može i proigrati. Velika milostuključuje i veliku odgovornost. ‘Ne zaboravitiprvu ljubav’ – poručuje i Knjiga Otkrivenja.To je moja želja i poruka svima. Ne smijemoproigrati milost i darove Božje koji suneopozivi, kako veli sveti Pavao. Vrijedi to iza nas svećenike, za sve župljane, za sve kojisu Kristovi ili njegovi žele biti.S tim mislima, svima sretan Božić i blagoslovljenuNovu godinu želim u svoje ime i uime svega župnog osoblja.8 | Glasnik mira | Međugorje Prosinac 2011. | Broj 12 | Godište VI. | 9

IskustvoIskustvoMeđugorje – mjesto susreta s Bogom u molitvi (X.)Budi volja tvoja kako na nebutako i na zemljiZa svakoga istinskoga i osvjedočenog vjernika najvažnije je vršiti Božju volju. Potpunoizvršavanje volje Božje vodi k svetosti. Ako želimo doći u raj, pozvani smo ovdje na zemljiživjeti slično onima koji su u nebu. To znači, potrebno je sve učiniti da sve što radimobude u skladu s voljom Božjom.fra Petar Ljubičićvolja tvoja kako na nebutako i na zemlji“ vrlo je važnamolba. Znati što je volja Božjai svakog je trenutka u živo-„Buditu vršiti ne znači ništa drugo doli biti siguranda se nalaziš na putu svetosti, do konačnogpostizanja vječne sreće u raju.Naša svakidašnja molitva trebala bi biti:„Evo dolazim izvršiti volju tvoju!“ (Heb10,9). Možemo s Isusom ponavljati: „Jelo jemoje vršiti volju onoga koji me posla i dovršitidjelo njegovo!“ (Iv 4,34). Isusov je životbio vršenje volje Očeve.Isus je u Getsemaniju molio: „Oče, akozbilja hoćeš, otkloni ovaj kalež od mene! Alineka ne bude moja volja, nego tvoja!“ (Lk22,42). Volja je našega Oca: „da se svi ljudispase i dođu do spoznanja istine“ (1Tim 2,3-4). Volja je Božja „da ljubimo jedni druge,kao što je on nas ljubio!“ (Iv 13,34).O, kako bi bilo hvale vrijedno da se češćemožemo zapitati, što u ovome trenutku Otacnebeski očekuje od mene!Božja voljaZa svakoga istinskoga i osvjedočenog vjernikanajvažnije je vršiti Božju volju. Potpunoizvršavanje volje Božje vodi k svetosti. Akoželimo doći u raj, pozvani smo ovdje na zemljiživjeti slično onima koji su u nebu. Toznači, potrebno je sve učiniti da sve što radimobude u skladu s voljom Božjom.Isus kaže: „Evo moje majke i moje braće!Jer tko god vrši volju Božju, taj mi je brat isestra i majka!“ (Mk 3,35). „Ne će svaki kojimi govori: Gospodine, Gospodine! – ući ukraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši voljumoga nebeskoga Oca“ (Mt 7,21). Božja jevolja u tome da se čovjek otvori ljubavi, dadopusti da ga Bog voli. On nas neizmjernovoli kao svoju najdražu djecu. Od vječnostije na nas mislio. Božja je volja da postojimoi da ove retke čitamo, da razmišljamo i da sepitamo što je volja Božja.Snimila Lidija ParisPod Božjom voljom podrazumijevamoBožju vječnu odluku, naum njegova srca injegova uma o svijetu i o nama. Božja je voljaplan koji Bog ima sa svijetom! Božja jevolja plan spasenja za čovječanstvo. Cilj svakeBožje odluke, svake Božje zapovijedi – ciljBožje volje jest vrhunsko dobro koje čovjekmože postići.Volja je Božja poniznost u životu, postojanostu vjeri, iskrenost u riječima, pravednostu činima, milosrđe u djelima, red u ćudorednimpostupcima; ne činiti nepravdu, a učinjenunepravdu podnositi, biti u miru s braćom,ljubiti Boga svim srcem, ljubiti ga jerje Otac koji nas ljubi. Božja je volja prihvatitiIsusa kao svoga brata, Spasitelja i Otkupiteljai sve ono što je on (Krist) činio i učio,posve prianjati uz njegovu ljubav, odvažno ipouzdano prigrliti njegov križ ako se trebaboriti za njegovo ime i njegovu čast, riječimaočitovati postojanost kojom ga ispovijedamo,u mukama pouzdanje kojim koračamonaprijed, u smrti strpljivost kojom ćemobiti okrunjeni, to znači željeti biti Kristov subaštinik,vršiti Božje zapovijedi, ispunjavatiOčevu volju. Božja je volja da sa svima živimou miru, da ga iznad svega ljubimo zatošto je Otac koji nas neizmjerno voli. Božjaje volja sama Božja ljubav i naš istinski vrhunskiživot. Stvoreni smo iz ljubavi na slikuBožju. Bog želi da svi u raj dođemo. To jeBožja volja za sve ljude.Čovjek je sagriješio i tako se okrenuo protivBoga. Bog je poslao svoga Sina. On jeuzeo na sebe naše grijehe i uništio našu smrt,te uskrsnuo i tako nama omogućio novi život.Tako smo otkupljeni i spašeni. Bog jeizlio Duha Svetoga na nas i učinio nas dionicimasvoje naravi.„Prema tome, volja Božja je naš vrhunskiživot i najbožanskije ostvarenje. To značida biti u volji Božjoj znači biti na najsavršenijemputu, znači ići putem svjetla. Volja jeBožja sigurnost u kojoj možemo naći zdravlje,slobodu i spas, dakle sve ono za čim našesrce čezne. Volja je Božja čovjekov najsavršenijii najsigurniji prostor, najdivniji put kojimmože koracati. Volja je Božja, zapravo,sve ono što želimo.Biti u skladu s voljom Božjom znači ući unajdivniju nježnost Božju, ući u njegovu zaštitu,biti njegov miljenik. Tko je u volji Božjoj,najsavršenije spoznaje prirodne zakone,zakone čovjeka, i taj može ostvariti skladmoralnih i inih zakona. Volja Božja jest Božjavječnost...Volja Božja je svaki od nas. Prihvatiti voljuBožju znači prihvatiti sebe, svoje tijelo,spolnost, osjećaje, dušu i duh. Prihvatiti voljuBožju znači zavoljeti sebe i vlastiti život... “„Kad sam u volji Božjoj tada mogu prihvatitii negativnosti: grijeh i krivicu, patnjui bolest, umiranje i nesporazume i sve što memuči u ovome svijetu, i to svjestan da je Bogod svega toga jači. Čovjek u volji Božjoj pobjeđujegrijeh, smrt i bolesti i stoga ih mirnomože prihvatiti, svjestan da će ih Bog uništitii izvesti ga u slobodu, mir i život“ (TomislavIvančić, A vi ovako molite, str. 105-107).Bog je čovjeka neizmjerno ljubio, ali sečovjek nije otvorio toj ljubavi i nije na njuodgovorio. Tako ljubav nije ljubljena. Voljaje Božja upravo u tome da se čovjek otvoriljubavi, da dopusti Bogu da ga voli.Ništa se ne događa bez Božje volje, beznjegova dopuštenja. Ali za sve što Bog dopuštai što god želi i traži, on ima razlog, a toje ljubav kojoj je cilj naša sreća (usp. T. Ivančić,str. 108).Volja Božja u čovjeku jest njegova savjest.Prihvaćajući ono što govori savjest, ulazimou volju Božju. Činiti dobro, a izbjegavati zlo,to je volja Božja koja nam putem savjesti govori.Radeći protiv savjesti izlazimo iz Božjevolje. Tako ćemo volju Božju najprije prepoznatipitajući što nam Bog govori u savjesti.Kršćanska je objava volja Božja. Svaka jeriječ Svetoga pisma odraz Božje volje. Božjesu zapovijedi vrata kroz koja se ulazi u Božjuvolju, a to znači u Božju ljubav. Božja je voljada budemo dionici božanske naravi, dapo praštanju budemo oslobođeni od grijeha.Božja je volja dopustiti Bogu da nas ljubi.„Dopustiti Bogu da te voli, vrhunski jeulaz u Božju volju. Dopustiti Bogu da teusreći, dopustiti Bogu da te vodi, dopustitiBogu da te uzme u naručje, da te čuva i štiti– to je Božja volja...Ostvarenje volje Božje na sebi omogućujemokada vjerujemo da nas Bog voli. Tko vjerujeda ga Bog voli, može se otvoriti Božjemdjelovanju i biti spašen te doveden do ispunjenjasvojih želja. Dopustiti Bogu da budeprema nama nježan, da ima sućuti premanama i da se nad nama rasplače, da nas obučeu radost i svjetlo, da nam oprašta grijehe, daza nas umre i za nas uskrsne – sve je to voljaBožja“ (Tomislav Ivančić, isto, str. 109).Naša glavna zadaća i vrhunsko pravilojest tražiti Božju volju. Najlakše je i najsigurnijepronalazimo u molitvi. Da bismo znalije li neka odluka ispravna, potrebno je žarkoi ustrajno moliti. Zato nas Isus u Očenašuuči da molimo „budi volja tvoja“. Nema ljepšeni savršenije molitve od te: budi volja tvoja!Tako bi trebala počinjati i završavati svakanaša molitva. Ako molimo kako nas Isusuči, svaka je molitva uslišana.Izraz, kako na nebu tako i na zemlji, dajenam do znanja da Isus želi da se Božja voljavrši ne samo u nama nego na čitavoj zemlji,u nebu i u svemu stvorenome. Time izražavamoželju da na zemlji bude kao što je nanebu. Zapravo želimo da sve bude kako Bogželi, kako bi zemlja postala nebo. Isus je došaok nama otkupiti nas i spasiti i ovu suznu“O kako je malo potrebnoza svetost.Dosta je u svemuispunjavati volju Božju!”(sv. Vinko Paulski)dolinu u raj pretvoriti, tako da se svi osjećajukao jedna velika obitelj.U Očenašu molimo da Bog sa zemljeistjera grijeh i „kneza ovoga svijeta“.Uslišana je molitva obiteljiPotkraj ožujka 2006. mlada obitelj Oguz izšvedskoga grada Vaxjo boravila je u Međugorju.Roditelji su došli zahvaliti Gospi uvjerenida su po njezinu zagovoru dobili sinaSamuela.Afram i Ramona Oguz bili su pet godinau braku i nisu imali djece. Ramonini su roditeljiprije trideset godina stigli iz Turske uŠvedsku. Bili su kršćani sirijsko-pravoslavnevjere i kao manjina imali su mnogo poteškoćai smetnji u toj islamskoj zemlji. Stoga suizabrali Švedsku, kršćansku zemlju.Budući da u Švedskoj ima vrlo malo pravoslavnihvjernika, Afram i Ramona išli suna svetu Misu u katoličku crkvu. Vjerovalisu da razlike između katolika i pravoslavnihi nisu tako velike te da to nije tolika preprjekaza jedinstvo. Molili su i na tu nakanu.Jedne su nedjelje nakon svete Mise čulida netko organizira hodočašće u Međugorje.Zapravo se nisu htjeli prijaviti, ali nekolikodana prije polaska osjećali su u svojoj nutrinida bi ipak trebali upitati ima li još slobodnihmjesta. Organizatorica hodočašća reklaim je da je upravo prije nekoliko sati jedanbračni par otkazao svoje putovanje te da susada još dva mjesta slobodna. To je bilo utravnju 2004.U Međugorju su za večernje svete Misepuni pouzdanja molili da im Bog podari dijete.Da se njegova volja ispuni, da sve budeonako kako on želi. Obećali su da će još prijeprvoga rođendana svoga djeteta, u znak zahvalnosti,ponovno hodočastiti. Dok je Ramonajoš molila, približila joj se neka žena irekla da za nju ima poruku. Rekla je: „Molitvavam je uslišana i rodit ćete mnogo djece.“Poslije Mise tražili su tajanstvenu ženu,ali je nisu mogli pronaći. Sin im se rodio nekolikosati nakon smrti pape Ivana Pavla II.Nazvali su ga Samuel, po Samuelu iz Biblije,koji je također izmoljen. Zahvalno hodočašćepoduzeli su tjedan dana prije Samuelovaprvog rođendana.10 | Glasnik mira | Međugorje Prosinac 2011. | Broj 12 | Godište VI. | 11

BožićnameditacijaBožićna bajkaIme mu jeEmanuelTišina se uvukla u srce noćii rasprostrla haljine nadcijelim krajem. Samo sepokoji sivo bijeli oblačaknazirao obasjan svjetlimanebeskim. Tragovi suncaveć su prije nestali, tako jemjesec imao slobodne stazeza svoje šetnje.s. Lidija GlavašPokoji glas ptičjeg pjeva dopirao je izluga dok su druge dobro zatvorilekapije i vrata svojih nastambi. Mirnou snu odmaraju se kao i brojniljudi. Tako je bivalo i ranije. Rekli bismo, ništaneobično i posebno. Ipak, dan i noć nasznaju zaskočiti.Divni anđeoski lahorNježni lahor svježine šutke je išao ususretonima koji su držali svoje vjeđe visoko i nisudali drijemežu da njima ovlada. Taj lahor bijašenalik prijatelju koji iznosi blago iz svojeglinene posudice. Njegovi dodiri bijahu dubokii snažni da ih se nije moglo ne zamijetitii okrenuti im svoje obraze da ih umiju irazvedre. Taj divni anđeoski lahor bješe poslans neba. Upravo je on dojavio nazočnostmalenog potoka koji je svojim žuborom, budećiživot u onoj noći sna, skladao prelijepearije. A bijaše obasjan nebeskim zviježđem iobgrljen mirisnim grančicama masline i oleandra.Zastati i u tišini osluškivati dijelove tepredivne Božje glazbe uistinu su samo rijetkimogli učiniti. Ipak…Tamo dalje na jednoj čistini iza gradskihzidina vatra se betlehemskih pastira krijesilasvojim najljepšim žarom. Razigrane noćnebubice zujice nisu je ni na trenutak ostavljalesamu. Zaplesale su one svoj dugi ples da bidočekale tajanstveni vrhunac ove noći. A dimse propinjao šireći ruke prema visinama i, stapajućise u toj ljepoti, nestajao je ljudskomoku. Bijaše to tako čudno i lijepo kao da je odnekudizišlo sunce darivajući svima osmijeh.Užurbanost nebaJosip je išao naprijed da pronađe neko sigurnosklonište gdje bi Marija mogla roditiIsusa, Sina Božjega. Njihove korake i traženjaosjećali su maleni, budni pastiri. A kakosu vrata svojih štala uvijek namjerno držaliotvorenima, oni su i dalje ostali mirni grijućise uz vatru. Kao da su htjeli reći: uđite slobodnojer za sve putnike, za sve hodočasnikei beskućnike u našim toplim štalama imamjesta. Uostalom i oni su se rado sklanjaliu rane zore da se zagriju zajedno sa svojimstadima. Ali nešto im bijaše pri duši sjetno imilo. U srcu ih je snažno dirnula užurbanostneba. Nisu razumijevali što se događa ovenoći, ali su ustrajali u svojoj budnosti. Znalisu da se njihove oči ne smiju sklopiti na počinak,zato su svoje poglede uzdizali premanebu upravo kao i kraljevi s dalekih strana.I svaki put kad bi pogledali nebo činiloim se kao da im se zvijezde smiješe a nebeskisvjetlaci pale žarke luči. Bila je to zapravonajava za DOLAZAK. Pjesma malenih žuborilaje kao njihov potočić: „Rosite nebesa,odozgor, oblaci daždite Pravednika. Neka serastvori zemlja da procvjeta Spasiteljem“. Ikada njihova pjesma umukne ostala bi samotiha jeka nebeskih građana. “Emanuel! Emanuel!Ime mu je Emanuel!“ Oni su se zdušnotrudili naučiti melodiju nebeske pjesme.Trenutak kad se nebo zauvijek sprijateljilosa zemljomTada je na zemlji rođen Isus, Sin Božji, u jednojtrošnoj betlehemskoj štalici. Nebo je budilozemlju ispisujući silnu radost i porukuvojske anđela: „Slava na visinama Bogu, a nazemlji mir ljudima, miljenicima njegovim“.U ponoć, kad se Isus rodio, nebo se sa zemljomzauvijek sprijateljilo. On jest i ostat ćedo konca sviju vjekova spasenjski vez zemljes nebom i njezin Spasitelj. Zato se pjesmamalenih, koji imaju otvorena vrata, još čuje ičut će se do kraja života na zemlji: „Dan nampresveti osvanu: Dođite, narodi, poklonite seGospodinu jer danas siđe na zemlju svjetlostvelika“.Tri daraza Maloga IsusaJedne tihe i mirne prosinačke večeri, dokje pucketala vatra u kaminu a djed sabranorezbario posljednju figuricu za božićnejaslice, mali je Jirka zadivljeno promatraosve one koje je, već dovršene, djed posložio napod pokraj kamina, uz već postavljenu božićnujelku: ovčice, pastire, deve, kraljeve… Dokih je tako promatrao, a oči mu se sklapale odumora, figurice su postajale sve veće i veće,i narasle sve do prirodne veličine. Mogao semeđu njima kretati – i one su se kretale! Jirkose nalazio u Betlehemu, pred Isusovim jaslicama!Nije mogao vjerovati svojim očima!U polumraku, u dnu jaslica nejasno je naziraoMariju i Josipa, a među njima MalogaUvijek mi donesi onoza što ti ljudi kažu da jenedovoljno, nedostatno,manjkavo, oskudno.Isusa. Novorođeno dijete je spavalo. Jirka jepoželio vidjeti ga izbliza. Dok je prilazio, polako,tiho, na prstima, Mali se Isus probudioi pogledao ga svojim milim i blagim pogledom.Jirka se rastužio…– Zašto si tužan? – upita Mali Isus. – Kadja slavim rođendan, gosti mi uvijek nešto donesu,a ja sam došao nespreman i nisam tiništa donio! – odgovori Jirka. – A želiš li miuopće nešto dati? – odvrati Mali Isus. Sav rumenod veselja, Jirka promuca: – Štogod hoćeš,sve što imam! – Želio bih da mi pokloništri stvari – veli mu Isus. – Hoćeš moj novizimski kaputić, električnu željeznicu i slikovnicu?– Ne – odgovori Isus – te mi stvarine trebaju. Nisam za to došao na zemlju.Želio bih da mi daruješ nešto drugo. – A štoto? – upita Jirka sav u čudu. –Daj mi svojuzadnju školsku zadaću – reče Mali Isus posvetiho, tako da nitko osim Jirke nije mogaočuti. Jirki je bilo neugodno. Prišao je Isusu irekao mu na uho: – Isuse, učitelj je tu zadaćuocijenio s „nedovoljan“. – Upravo zato jehoću – odvrati Isus. – Ali zašto? – navaljivaoje Jirka. Isus mu objasni: – Uvijek mi donesiono za što ti ljudi kažu da je nedovoljno, nedostatno,manjkavo, oskudno. Obećavaš? –Da – odgovori Jirka zbunjeno.– Htio bih još jedan dar – nastavi MaliIsus. Jirka se pitao što bi to sada moglo biti…– Daj mi svoju šalicu za mlijeko! – zatražiMali Isus. – Pa nju sam jutros razbio – odvratiJirka posve zbunjeno. – Uvijek mi donesiono što si u životu pokvario. Ja ću topopraviti. Hoćeš li? – upita Mali Isus uz smiješak.– To nije tako lako, Isuse. Ne volim pokazivatistvari koje sam uništio ili pokvario,pa čak ni tebi. Morat ćeš mi pomoći… – rečeJirka, razoružan Isusovim osmijehom.– Imam i treću želju – kaže mu Mali Isus.– Daj mi ono što si jutros rekao mami kadaje pitala kako se razbila šalica za mlijeko. Jirkapoloži glavu na Isusove jaslice i počneplakati. Od suza nije mogao ni govoriti. Najedvite jade uspio je promucati: – Rekao sammami da mi je šalica ispala iz ruke, a zapravosam je namjerno bacio jer sam se ljutio…– Dragi moj Jirka – reče mu Mali Isus– svoje laži, svoj prkos, svoje pogreške, svesvoje gluposti uvijek donesi meni. Ja ću tipomoći da započneš uvijek iznova. Vodit ćute za ruku i pokazat ću ti put. Hoćeš li primititaj dar koji ja želim tebi dati za svoj rođendan?Dok je prema Malom Isusu pružaosvoje ruke, Jirkine suzne oči govorile su DA.Bilo je već kasno, vrijeme za spavanje.Na slamici pokraj Maloga Isusa bilo je mjesta.Marijine oči Jirku su pitale: želiš li ostatis nama?(Obradila i prevela Lidija Paris)12 | Glasnik mira | MeđugorjeProsinac 2011. | Broj 12 | Godište VI. | 13

MeditacijaMeditacijaPrekinuta šutnja noćiU božićno otajstvo snažno se uklapa i slika noći. EvanđelistLuka nam na poseban način govori o jednoj običnoj noćiu kojoj se dogodio toliko neobičan preokret za čovjeka,o noći u kojoj se na rubu grada začuo plač djeteta kojeće svojim pojavkom izmijeniti ljudsku povijest. Sam Bogje probio šutnju ove betlehemske noći i rukama djetetaposvema zagrlio našu ljudskost. Od tada ni jedna našanoć, ma kako mračna i zastrašujuća bila, ne ostavlja nasu beznađu i očaju. Bog svojim dolaskom unosi svjetlo i unajcrnju ljudsku noć i preporađa je. Probija najtežu šutnjuradosnim navještajem novoga života. To je poruka Božića iza nas danas. Sada.s. Dominika AnićLuka evanđelist nas izvješćuje da jenebo svojom vedrinom zakrililo pastirekoji su na poljima bdjeli kod svojihstada. Slika pastira jako je važna ineizostavno ide uz blagdan Božića. Pastiri suljudi koji brižno paze na one koji su im povjereni.U povijesti Izraela pastirima su nazivaniljudi posebno od Boga izabrani da vodenarod, da se za njega brinu i bdiju nad njegovomsigurnošću. Zanimljiv je detalj koji Lukabilježi – da su pod vedrim nebom čuvali svojastada. Vrlo važna je ova vedrina. Kad je vedronebo, onda se sve može vidjeti, sve je jasno.Onda se čovjek može osloboditi tjeskobei straha koji ga opsjedaju i nameću mu dodatnuzabrinutost za povjereno stado, kao i zanjegov vlastiti život. Kad je vedrina u čovjeku,on tu vedrinu života širi oko sebe, ne možeje za sebe zadržati, ona se nužno prelijeva nadruge, bogati ih i razveseljuje.Vedrina o kojoj nam govori evanđelistLuka i u kojoj su bili pastiri omogućila imOndje gdje su ljudi, ondje se rađa Bog. On se rađa unašim odnosima. Način na koji se ti odnosi među namaostvaruju, odaslat će vidljivu poruku – je li se Bog rodiomeđu nama, jesmo li pristali biti zagrljeni tom tajnom iline. Je li Bog Emanuel – s nama Bog ili smo ga ponovnoprotjerali u nekakve rubne prostore naših života danam ne smeta svojom prisutnošću.Snimila Lidija ParisKad Bog uđe u ljudski život onda nije moguće ostatikod starih slika i ma koliko lijepe bile, nije ih mogućezadržati. One, jednostavno, nestaju i blijede utrenutačnom strahu i privlačnosti novoga, neizvjesnog.Ali kad strah biva zamijenjen povjerenjem, onda svepostaje jasnije, onda je radost potpuna, jer nas u našojnajdubljoj dubini dodiruje tajna Božje dobrote zasvakoga osobno.je osluškivanje noći. U stavu opuštenostii osluškivanja mogli su čuti pjesmu anđelai vidjeti sjaj neobične zvijezde. Vedrinaim je omogućila da i jedan drugoga jasnovide, premda je bila noć. Oni su bili kadribiti svjedocima rađanja božanskog Djetetajer su bili u dodiru s prirodom, bdjelisu dok su drugi spavali. I u toj budnostii vedrini otkriva im se tajna noći. Oni posvemaulaze u nju i bivaju prvim svjedocimaljubavi Božje darovane čovjeku, Božjegaočovječenja na zemlji. Pastire se smatramudrim ljudima koji su posebno nadareniza ljubav. Zato su mnoge pastirske pjesmeujedno i najljepše pjesme ljubavi. Dolazilesu iz čistog iskustva, druženja s najprirodnijim,iz dubokog i čistog osluškivanja vedrinenoći u sebi i iznad sebe. Pastiri nammogu biti učiteljima u onome što je uistinubitno. Biti prirodan, u dodiru sa svojom dušom.Duboko osluškivati disanje svoje vlastite„noći“ i tišine koja nas dovodi u posjedtajne, tajne o našem životu i životimaonih koji su nam dragi, s kojima dijelimosvoj svagdan i životni put.Izvan gradaPastiri su živjeli izvan grada, i kao takviod nekih „pobožnih“ smatrani su manjevrijednima jer nisu u žiži događanja, nisuizravni kreatori dnevnih politika ni dioniciljudskih interesa, koji su najčešće sitni iprolazni, a često i porazni za ljudskost. Dokmnogi s prezirom gledaju na njihov život,oni imaju iskustvo tajne koju drugi tek naslućuju.Oni koje nazivaju rubnima postajuiskusnici onoga što je bitno, duboko božansko.Bog preko svoga anđela unosi svjetlou njihovu pastirsku noć i preobražava njihovstrah u potrebu svjedočenja Božje prisutnostii blizine. Oni su čuli blagovijest,veliku radost za sav narod. Za sav narod. Iza one kojima nije bilo dano čuti, i za onekoji su bukom svijeta zatisnuli svoje uši, iza one koji se u gradskim vrevama guše odbesmisla i gluposti, od bolesnih međuljudskihodnosa i nepodnošljivosti svake vrste.Trenutačni strah koji pastiri doživljavajuotvara ih za božanski događaj, koji nadilaziobzor njihova zvanja. Strah se odmah preobražavau povjerenje, jer Bog je posve drugačijiod ljudskih zamišljanja i slika.Kad Bog uđe u ljudski život, onda nijemoguće ostati kod starih slika, i ma kolikolijepe bile, nije ih moguće zadržati. One,jednostavno, nestaju i blijede u trenutačnomstrahu i privlačnosti novoga, neizvjesnoga.Ali kad strah biva zamijenjen povjerenjem,onda sve postaje jasnije, onda jeradost potpuna, jer nas u našoj najdubljojdubini dodiruje tajna Božje dobrote, svakogaosobno.Postoje područja u našim ljudskim životimakoja uporno guramo na rub, kojima sene bavimo ozbiljno, koja možda i zanema-rujemo ili ih pokušavamo istisnuti. No onasu nam važna. Baš tu, u te naše rubne dijelove,želi prodrijeti vedrina neba, baš tu anđeonavjestitelj želi probiti šutnju noći i ućis nevjerojatnom porukom istine o spasenjučovjeka.Susret neba i zemljeSusret anđela i pastira se proširuje – to postajesusret neba i zemlje, koji se događa uIsusovu rođenju. Nad pastirima koji stoječvrsto na zemlji, uza svoja stada, otvarase nebo i pjesmi radosti se pridružujecijela nebeska vojska. Otvoreno nebo „zemljanim“je pastirima znak susreta, srastanjanebeske i zemaljske stvarnosti. Tu višenema granica što se tiče Boga. On je jednomzauvijek ušao u rizik zagrljaja s čovjekom.Jedino čovjek može postavljati granicusa svoje strane, otimati se i bježati iz togazagrljaja. Bog to ne čini nikada. Nebo za čovjekauvijek i zauvijek ostaje otvoreno. Tuemocionalnu dubinu ne mogu zasjeniti svenaše ljudske plitkoće. Mir koji se rasprostrou ovom zagrljaju poziva nas da živimo božićno,da Boga donosimo jedni drugima, usvojim međusobnim susretima. Ali ne nasilu i površno, nego da uistinu dopustimoda mir uđe u naša srca, u naše odnose, našeobitelji, zajednice…Ondje gdje su ljudi, ondje se rađa Bog.On se rađa u našim odnosima. Način nakoji se ti odnosi među nama ostvaruju,odaslat će vidljivu poruku – je li se Bog rodiomeđu nama, jesmo li pristali biti zagrljenitom tajnom ili ne. Je li Bog Emanuel– s nama Bog ili smo ga ponovno protjeraliu nekakve rubne prostore svojih života danam ne smeta svojom prisutnošću. Da neremeti našu osrednjost, da nas ne podsjećana naše božansko podrijetlo a time i pozivana promjenu života i zauzetost oko zdravijihi zrelijih odnosa među nama.14 | Glasnik mira | Međugorje Prosinac 2011. | Broj 12 | Godište VI. | 15

U Gospinoj školi ljubaviLjubav koja te ljubi darovana je bez uvjeta. Ona ne traži od tebe ništa osim da joj dopustišda te ljubi. Ne dopusti da te umori ljudska ograničena i uvjetna ljubav, nego poskoči odradosti i pjevaj! Ova ljubav ne treba tvoj popravak da te mogne ljubiti, nego te ljubi da semožeš popraviti i nastaviti rasti do punine za kojom ti srce čezne.fra Slavko BarbarićFranjevačka mariološka misao16 | Glasnik mira | MeđugorjeEvo ti MajkeBiti u školi u kojoj se uči ljubav značibiti u najljepšoj školi. Tko je kodMajke nalazi se u školi ljubavi, a tkoželi biti u školi ljubavi bezuvjetnomora biti s Majkom. Vidioci, župna zajednicau Međugorju, hodočasnici sa svih stranasvijeta, molitvene skupine, zajednice, pojedincipa i cijela Crkva nalaze se s MajkomKristovom, s Majkom Crkve, s Majkom svihmajki, svih očeva, sve djece, s Majkom svihljudi upravo u toj školi, školi ljubavi. Ovdjesmo svi u školi s Majkom, koja nas je u svojojvjernoj ljubavi prihvatila, sudjelujući s ljubavljuu smrti svoga Sina. Dok je njezin Sinumirao na križu, srca razderana od boli onaje čula ove riječi: „Evo ti sina!“ U tu oporukuumirućeg Sina koji završava svoj zemaljskiživot, uključeni su svi ljudski sinovi do krajasvijeta. Prihvaćajući smrt svoga Jedinca, kojuOn podnosi za spas svijeta, Majka nije ostalabez svoga Jedinca, nego je s ljubavlju i boliotvorila srce za svu ljudsku djecu i postalaMajkom svih. Ovaj put smrt nije uništila niživot, ni sinovstvo ni majčinstvo, nego ih jeneizmjerno proširila!Samo je ljubavi moguće u trenutku smrtiroditi život, trenutke žalosti pretvoriti uradost, prolaznost pretvoriti u neprolaznost,osamljenost u zajedništvo nebrojenih. Ljubavije sve moguće. Ona pretvara vremenitostu vječnost, a u svakoj osobi prepoznajeosobu ljubljenoga i sve okreće na dobro.Živjeti s tom Majkom, biti joj posvećen,odan i predan i biti istodobno njezin učenik,veliki je dar i milost. Marija je majka i učiteljicaKristova, i to želi biti svima. Ona se prvanapojila iz vrela božanske ljubavi i postalaMajkom ljubavi. Ona želi svako svoje dijetes ljubavlju voditi do istog izvora ljubavi,koji je uvjet za život. Jer, kao što naš tjelesniopstanak ovisi o našem odnosu sa suncem,tako i tjelesni i duhovni opstanak ovisi o našemodnosu s vječnom Ljubavlju. U slučajupotpunoga prekida svake veze sa suncem,sve što postoji pretvorilo bi se u mrak, led,vječnu smrt. Tako isto udaljavanje od izvoraLjubavi prijeti svijetu potpunim uništenjem.Marija je Majka ljubavi i života. Ona poznajeput i uvjete. Ona je nazočna i djelatna. Želisve voditi k životu.„Zašto si tako lijepa?“Jelena Vasilj, djevojka s mističnim iskustvomnutarnjeg govora, sva zadivljena ljepotomMajke koju joj bi dopušteno doživjeti, radosnai ushićena, postavlja pitanje koje bi svakodijete postavilo svojoj majci: „Gospe, zaštosi tako lijepa?“ Uz blagi osmijeh, Gospa odgovara:„Lijepa sam jer ljubim. Ako želite bitilijepi, ljubite!“Ljudsko srce bez iznimke teži za ljepotom.Ljepota ga usrećuje, smiruje, oplemenjuje,čini boljim i ispunja puninom života. Ljepotaizgrađuje ljudsko srce, kao što ga rugoba uništavapa je se boji, dok za ljubavlju čezne. To jeduboki razlog što je svijet neumoran u traženjuljepote. Svakako nije riječ samo o izvanjskojljepoti, nego o nečemu znatno dubljem.Riječ je o ljepoti koja se očituje u majčinskoj,očinskoj, sestrinskoj, djetinjoj, prijateljskojljubavi. Riječ je također o ljepoti međuljudskihodnosa, o ljepoti zajedništva te o ljepotistvorenja i ljudskoga stvaranja. Sjetimo se daza majčinsku ljubav nema ružna djeteta kojebi trebalo odbaciti. Sva su djeca stoga lijepa,i svako dijete prihvaća svoju majku kao najljepšu.To je istina, jer je za svaku majku njezinodijete nešto najljepše, a svako je ljudskostvorenje lijepo, jer je dijete i onda kad odraste.Stoga su svi ljudi lijepi i dostojni ljubavi.Mi smo, dakle, u sebi lijepi, a također i drugi,no upravo zbog toga navire pitanje: Zaštoonda ima toliko nesretnih ljudi i toliko uvjetanašeg prihvaćanja drugog, kad je već jasnoi očito da smo jedni drugima lijepi i jedni sdrugima sretni?! Odgovor nam se nameće unašem odnosu i čežnji za ljubavlju. Ni godine,ni starost, ni bolest niti išta na ovome svijetune mogu ugroziti našu ljepotu. Lijepi smo,jer smo ljubljena djeca najljepše Majke. Drugiće nam postajati iz dana u dan sve ljepši, ai mi drugima, onoliko koliko bude sazrijevalanaša ljubav.Kada biste znali...Biti ljubljen i sposoban za ljubav znači pronaćismisao i radost za život, neovisno odsvih drugih životnih okolnosti. Tko je ljubljen,život mu je ispunjen smislom, i tkoljubi, ostvaruje potpuno svoj život. Što je ljubavveća, predanija, povjerljivija, što je bližasvome potpunom sadržaju, to je život lakšii ljepši.Vidioci su prenijeli i sljedeće Gospine riječi:„Draga djeco, kada biste znali koliko vasljubim, skakali biste od radosti!“Duboki doživljaj spoznaje da smo ljubljenii da ljubimo povezan je sa svim što doživljavamoi kako nešto doživljavamo. DanašnjiMarijo,hvala TiMarijo, hvala Ti, jer si rekla danas neizmjerno ljubiš i da se nećeš s nama umoriti.Hvala Ti Kraljice Mira, jer će potebi nemirni svijet naći snage iizmiriti se i slaviti Boga, koji sveokreće na dobro.Na Tvoj zagovor neka se svi sukobi,nesporazumi, svađe i ratovipretvore u zajedništvo; neka sverane budu izliječene, svi žalosniutješeni, svi nemirni smireni, sviobeznađeni otvore srce nadi, a uradosti i miru mognemo s tobomdanas i uvijek veličati Gospodina.fra Slavko Barbarićčovjek često je umoran, i to ne samo tjelesno,jer to nikad nije tolika poteškoća, kolika je poteškoćakad je čovjek umoran od života. Tajje umor opet u dubokoj svezi s nedostatkomljubavi prema drugima i sigurnosti koja dolaziod ljubavi drugih prema nama. Nadvladatiumor koji umara jest želja svakog umorna čovjeka.Ima, međutim, i slučajeva kad je čovjektoliko umoran od života da više ne želi ni odmor.Tada nastupa prekid sa životom.Stoga najdublji odmor pruža ljubav, te senjime nadvladavaju svi umori, a životni teretii križevi postaju laki. Lako se živi i lako seumire. Ni zdravlje ni bolest ne mogu ugrozitionoga koji ljubi i zna da je ljubljen. Uspjehne uzoholjuje, neuspjeh ne tjera u očaj, kadje duša odmorna po ljubavi. Stoga, sjeti se dasi ljubljen toliko, da ti srce sada može zaigratiod sreće. Sjeti se da si ljubljen i nestat će životnogumora. Radovat ćeš se svemu stvorenomi svakom čovjeku. Ljubav koja te ljubidarovana je bez uvjeta. Ona ne traži od tebeništa osim da joj dopustiš da te ljubi. Ne dopustida te umori ljudska ograničena i uvjet-Franjevačka mariološka misaoDuboki doživljaj spoznaje da smo ljubljeni i da ljubimopovezan je sa svim što doživljavamo i kako neštodoživljavamo. Današnji čovjek često je umoran, i tone samo tjelesno, jer to nikad nije tolika poteškoća,kolika je poteškoća kad je čovjek umoran od života. Tajje umor opet u dubokoj svezi s nedostatkom ljubaviprema drugima i sigurnosti koja dolazi od ljubavidrugih prema nama.na ljubav, nego poskoči od radosti i pjevaj!Ova ljubav ne čeka tvoj popravak da te mogneljubiti, nego te ljubi da se možeš popravitii nastaviti rasti do punine za kojom ti srcečezne. Ljudi najčešće čekaju, svi osim majke,da budeš onakav kakvog te oni žele da bi temogli ljubiti. Ovdje nije tako! Čim se otvorišovoj ljubavi, ljudi će oko tebe biti sretni, ra-dosni, mirni, sposobni za život.Pomoli se da mogneš svakom čovjekureći i to pokazati: da svatko poskoči od radostijer ga ljubiš. Imamo za to dovoljno razlogai veliku pomoć. Bog nam po Mariji poručuje:„Kada biste znali koliko vas ljubim,skakali biste od radosti!“(Iz knjige „U školi ljubavi“)Prosinac 2011. | Broj 12 | Godište VI. | 17Snimila Lidija Paris

KatehezaKatehezaImajte vjeru u snagublagoslovaCrkvena liturgija poznaje mnoštvo blagoslova za narod,za Boga, za stvari, blagoslova nadahnutih Svetim pismom.Primiče se božićno vrijeme kad se blagoslivljaju obitelji,stanovi, kuće. Kako su mi živo u sjećanju iz djetinjstvablagoslovi polja, kad se škropilo njive, vinograde, usjeve…Ili škropljenje kuće i prostora oko kuće subotom navečer.don Mirko Barbarić, sdbPremda ne radim izravno u pastoralu,u posljednje vrijeme sve više vjernikazaželi blagoslov ne samo vode,soli, svijeća, predmeta… nego i prostora.Na potonji – blagoslov prostora – ovdjese želim posebno osvrnuti. Na to me nukajuneka svježa iskustva i svjedočenja ljudikoja ovdje ne ću potanko opisivati. Zasebnaje to tema. Želim posvjedočiti snagu i nužnostblagoslova prostora u kojima „dišemo“.Blagoslivljajte – na to ste pozvaniPetar, apostol, piše nam u svojoj poslanici daje poziv svakog kršćanina – da blagoslivlja:„Blagoslivljajte jer ste na to pozvani – da baštiniteblagoslov”. Izvor blagoslova, kaže crkveniobrednik, sami je Bog. On je i ishodište, on jeizvor. Tako je blagoslov sami Bog koji se dijeliljudima i zemlji. „Krist je najveći Očev blagoslov“– kaže obrednik. A ovdje se zapitajmo:Što znači riječ „blagoslivljati”?Blagoslivljati znači blago govoriti (staroslavenskislovo = riječ), izgovarati uspjeh u nečijiživot, izgovarati sreću, zdravlje, život, pobjeduu nečiji život. Kad izgovoriš riječi blagoslova,onda one žive i imaju moć utjecati na čovjekovživot. Latinska riječ „benedicere“ izričeda se govorom daruje neko dobro.Blagoslivljati, nadalje, znači: svu Božjusnagu, Božju ljubav i dobrotu usmjeriti nanečiji život, ili na neku osobu ili okolnost, naprostor. To onda mora ispasti najbolje! Zatoje jako važno blagoslivljati!Koga i što možemo blagoslivljati?Sve oko sebe: Boga, osobe, ljude, stvari,djelatnosti, svoju župu, školu, općinu, gradove,svoj narod, okolnosti. Najprije moramoblagoslivljati Boga! Zašto? Njemu ništa netreba! Ta, on je savršen! Boga moramo blagoslivljatizato jer ćemo zauzvrat sami postatiblagoslovljeni! Psalam 103. govori nam orazlozima zbog kojih trebamo blagoslivljatiBoga: „Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodinai sve što je u meni – blagoslivljaj sveto imeNjegovo!“ Možemo blagoslivljati ljude – ineprijatelje – tj. one koji nam zlo čine.Možeš blagoslivljati svoju kuću – da unjoj bude sreća, mir, zdravlje, razumijevanjei pomaganje. Možeš blagoslivljati svojemjesto i prostor – da funkcioniraju onakokako Bog želi, da sve ono negativno ibolesno bude uništeno, da se izgrađuje pozitivnoozračje u kojem će cvjetati pošten život,gdje će ljudi biti zadovoljni, razumjeti jednidruge, gdje će se ljudi poštovati i pomagati.I ti možeš blagoslivljati sve ljude kojima želiš srećui uspjeh. Možeš blagoslivljati svoga bračnogdruga, svoju obitelj. Možeš blagoslivljati ljudekoji su na vlasti, svoju vladu: da Bog promijeninjihova srca, da svoju službu obavljaju na najpoštenijii najčasniji način – u korist svoga naroda.Možeš blagoslivljati svoje nepovoljne okolnosti– i Bog ih po tvojoj molitvi okreće na dobro!Kakva je snaga blagoslova?Golema je snaga blagoslivljanja! Njimeokolnosti, pojedine ljude i situacije stavljašpod moćnu silu Božju. Ma u kakvoj se teškojsituaciji našao, nemoj dopustiti da upadnešu ogorčenje, zle misli, pesimizam, malodušnost.Nemoj proklinjati! Blagoslivljaj i očekujda će Bog izvesti dobro iz svih situacija.On ima svemoćnu snagu. Oslobodi tu Božjusnagu blagoslivljanjem!Golema je snaga blagoslova! To je zato jersvu silu usmjerujemo na neku situaciju iliprostore ili na neke ljude – i to se mora završitidobro. Ne može biti drukčije! Svatkomože blagoslivljati okolnosti koje su za njeganepovoljne i koje mu donose teškoće. Akoustraješ u blagoslivljanju, stvari će se početimijenjati nabolje.Snimila Lidija ParisZašto je važno blagoslivljati i prostore?Možemo li prostore opteretiti? Možemo, i tekako! Mogu biti kontaminirani negativnim,zlim silama. Kada u svoju kuću ili stan, primjerice,unesemo videozapise ili audiozapisena nosačima slike ili zvuka, na njima se nevidi nikakva slika, niti se čuje ikakav zvuk,što ne znači da ih nema. Oni su skriveni namagnetskim zapisima koje posebni aparatizapisuju, očitavaju i brišu. Ako, npr., popredmetima nevidljiva sila topline i hladnoćemože ući u naš stan, kuću, zar ne mogusile zla – magije, proklinjanja, psovke i bijesa– ući čak i preko darova? Izmučeni zlom, ljudisvašta čine. „Ustima blagoslivlju, a u srcuproklinju“ (Ps 62,5). U celofan sa skupocjenimdarom ponekad se „umotavaju“ zle misli.Zato treba blagosloviti sve što unosimo ukuću. Sve što primamo.Kao što obične nevidljive prirodne sile(zvuk i slika, hladnoća i toplina) mogu bitiutisnute u predmete, tako ih i duhovne silemogu zaposjesti. Što je od tijela zabilježeno,briše se tijelom, prikladnim aparatima, aduha izgoni samo jači duh.Ako su neki prostori ili stvari u njima okuženizlom po nečijem grijehu, ako su se zlodusidomogli vlasti nad njima, onda se zla vlast ničimdrugim ne može otjerati nego Božjom silomi Božjom vlašću, to jest blagoslovom, blagomriječju koja izvire iz Ljubavi. Ona izvire izBožjeg Duha pa u sebi nosi Stvoriteljevu nepobjedivostkoja pred sobom izgoni svako zlo, sveobnavlja i vraća u blaženstvo izvorne naravi.Mnogi su mi ljudi svjedočili da su prepoznalizamke zla u neblagoslovljenim stvarima,prostorima ovoga svijeta. Tek blagoslovs vjerom istjerao je sve zle sile i nanovo prostoreispunio mirom, i prestale su neke nevolje.Prostor ili stvar što ih blagoslivljam ponovnobivaju ispunjeni mirom.Prostore zacijeliti – duhovne „čvorove“prostora odvezatiZašto baš o ovome govoriti? Jer je potrebnoprostore u kojima živimo iscijeliti i ispunitiljubavlju i blagoslovom. I činiti to svaki dan,jer svaki grijeh narušava prostor. Opterećujega. Kako će Božji duh boraviti u prostorimau kojima boravi grijeh? On, doduše, dolazi istiže sa svetim osobama, s onima koji mole,ali te će se osobe u tom prostoru osjećati posebnoneugodno, posebno prazno, posebnotrulo. Ovisno o njihovoj otvorenosti, one ćerazumjeti o čemu sada pišem. Potrebno je oovom učiti, a sve u svrhu većeg prebivanja uBogu i postizanja njegova mira u srcu svakogaod nas. Ovo znanje povećava spoznajui nas samih. Blagoslovnom molitvom štititisebe i prostore.Božji Duh i njegova prisutnost sve obnavlja.Kad je Duh prisutan u nekom prostoru,to se itekako dobro osjeti. I želje Duha suznane, kao što su znane i želje tijela. Duh napredujei raste i donosi mir u prostor, donosiraspoloženost i mijenja srce svakoga čovjeka.Baš svakoga. Zato je nekim ljudima teškoboraviti u prostoru punom Duha.Kako se prostor puni Duhom? Kako? Blagoslovomprostora i molitvom. Molitva jeprva koja utječe na prostor i donosi preobrazbu,početak promjene. Molitva – BLA-GOSLOVNA MOLITVA – utječe na sve, jerBoga zaziva u sam prostor. Njega poziva ugoste. Blagoslov je onaj koji krši mnoge uvjetei trenutne grijehe i zgrčenja prostora kojasu nastala grijehom. Blagoslov sve to briše idonosi mir i radost, postojanost onima kojido tada nisu bili postojani u svome ponašanju.Posebni blagoslovi ili egzorcizmi razrješavajuprostor od „čvorova“ koji su nastali natome mjestu, u tom prostoru. Riječ je o duhovnimčvorovima. Ti čvorovi nastaju i bivajuvezani na mnogo mjesta, kao bombe predprsnućem, i svaki koji stane na krivo mjestobiva pogođen. Postoje oni čvorovi koji sustisnuti i koji se ne daju tako lako otvoriti, apostoje i oni manje stegnuti. Iz onih koji sumanje stegnuti izlaze mnoge manifestacije uprostoru. Ono što je u njima time se pokazujei razotkriva, bez obzira na to o čemu je riječ.Do čvrsto stegnutih čvorova teško je doprijetijer iza sebe ostavljaju težinu, surovost,bez ikakvih manifestacija, i ostavljaju velikeposljedice na sam prostor i one koji borave unjemu. Za njih je potrebno najviše molitve.Nijedan prostor u početku nije bio zgrčen.On je to postao slobodnom voljom mnogihljudi, živih ili u vječnom počivalištu. Postupakodvezivanja i oslobađanja je težak. Nosisa sobom mnogo muke i žrtve. A toliki suprostori ranjeni na ovoj zemlji. Toliki prostori.Umjesto da se pune Duhom Svetim,Duhom Božjim i njegovom prisutnošću, onisu ranjeni. I te prostore potrebno je zacijeliti.Slobodna volja i prostorGospodin je svakome dao slobodnu voljuprema kojoj odlučuje što će učiniti. Ta slobodnavolja relevantan je pojam koji čovjekudaje mogućnost izbora. I ti, kao biće, doistabiraš. Sam Bog zna kamo vodi jedna, a kamodruga odluka, kamo idu i kamo će te dovesti.Uvijek, kao brižni i „ljubomorni“ Bog kojitraga za ljubavlju u čovjeku, on ima svoju voljuza čovjeka. On zna što je bolje za njega injemu je stalo da se njegova volja ispuni, ali nemože protiv volje čovječje. I zato zapravo uvodimnogo intervencija i stanja kako bi one kojisu odabrali drugačije opet doveo na svoj put.Zato premrežava one koje možda nije ni misliopremrežiti. A ipak to čini. Na dobro svijunas. I to je dobro. To čini za naš boljitak.Sve blagoslivljajteKršćanski je život neprestana aktivnost,unutarnja budnost prije svega, trajno razlikovanjeduhova, svakidašnje odricanje odzla, trajno ispovijedanje vjere, trajno žrtvovanjesebe da bi se postigle i ukorijenile svetekrjeposti što ih evanđelje nameće kao životnipoziv – svetost u mnogim napastima.Gospodin obećava da će one koji vjerujupratiti sljedeća čudesa: „Pomoću mog imenaizgonit će zle duhove… (Mk 16,17-18).Vlast Zloga traje od prvotnoga grijeha svedo Krista, u kojemu je Bog izlio oproštenje imilosrđe na one koji ljube Krista i na sve onošto Kristu po njima pripada. Zato kršćanintreba u ime Isusovo sve blagoslivljati. Zatosve stvorenje ustrajno iščekuje objavljenje sinovaBožjih (Rim 8,19), jer oni sve stvorenjeblagoslovom izbavljaju iz ropstva ispraznosti!Vrijeme žestoke borbe je tu i kao da dolazisve više. Zli nasrće na ljudske duše i prostore.Zato se trebamo ispuniti Božjom snagomi imati otvoreno srce za ovaj duhovniboj, imati srce otvoreno Bogu i zaštiti kojadolazi od Njega. Svi krštenici u vjeri, po daruDuha Svetoga imaju pravo u Božje ime blagoslivljati.Sila Božjeg blagoslova silazi nasve što blagoslivljamo. Naša grješnost možebiti zaprjeka da Bog ne sluša našu riječ svedok se ne vratimo u stanje milosti, tako dariječi naše blagoslovne molitve ne prati uvijeki Božji blagoslov. Zaprjeka je grijeh usrcu. Zato je najsigurniji blagoslov kad gaizvrši svećenik. Iako i sam grješnik – ta čovjekje, griješi i ispovijeda se – on blagoslivljapo služenju Crkve, po Branitelju, Duhu Svetomkoji je uvijek bezgrješan. Dakle, želimoli blagoslov kojem naša grješnost ne moženauditi, neka to blagoslovi službenik Crkve.Stoga su vjernici pozvani da mole za one kojiih blagoslivljaju svake nedjelje s oltara – zasvoje svećenike – da ih Isusova ruka blagoslivlja,kako bi Kristovim križem čistili i vjernikei prostore, kad je to potrebno.Nužno je obnavljati vjeru u snagu blagoslova.Pitati se koliko smo svjesni DASE SVIJET MIJENJA KAD GOSPODNJARUKA BLAGOSLIVLJE, DA TI ZLI NI-ŠTA NE MOŽE, JER BOG JE UZ TEBE.IDE PRED TOBOM I SVOJOM SNAGOMI TVOJIM MOLITVAMA ČISTI SVE PRO-STORE OD SVIH SOTONSKIH ZAGAĐE-NOSTI. U tom Očevu blagoslovu „zapakirani“su milosni darovi Duha Svetoga, a zli duhne može nasrtati tamo gdje je Duh Sveti izliosvoje darove. Umuknut će pred blagoslovnimmolitvama. Stoga je kršćanin pozvanda bude svjedok čudesne moći Božjeg blagoslovana sebi i u prostorima kojima hodi,da blagoslivlja u Božje ime sebe i svijet okosebe, da bude nositelj moćnog Božjeg blagoslovauvijek i na svakom mjestu. I tako ulazii živi u ZAŠTIĆENOM PROSTORU.Blagoslovom, zapravo, sve predajemoKristu jer je On mir naš (Ef 2,14). I k tome,kad se prizove zaštita blagoslovljene međuženama, Kraljice Mira, Pomoćnice kršćana,onda blagoslovljenu djecu Božju, s kojimaBog ima Savez, taj Savez štiti još jače svojimblagoslovom.Znam, ovo učenje i ovo znanje mnogoje drugačije od onoga što učiš za razneispite. A ipak, neka ti ne prođe dana da nisi bar nekoga i nešto blagoslovio!Neka blaga sila Božje ljubavi ispuni tvoj dom,prostore kojima hodiš, da ti po Božjoj prisutnostisve bude na blagoslov!18 | Glasnik mira | Međugorje Prosinac 2011. | Broj 12 | Godište VI. | 19

Katolički kalendar 2012.O međugorskim događajima te odjecima u svijetu i Crkvi čitajte u Glasniku mira,mjesečniku Informativnog centra MIR Međugorje. Surađujte u Glasniku mira.Podijelite svoje dojmove i iskustva. Preporučite drugima Glasnik mira.Darujte im godišnju pretplatu. Pretplatite se na Glasnik mira.SiječanjN 1 Nova godina, Marija BogOrodicaP 2 Bazilije Veliki i Grgur NazijanskiU 3 Ime Isusovo; GenovevaS 4 Bl. Anđela FolinjskaČ 5 Eduard; EmilijanaP 6 BOGOJAVLJENJE - Sv. tri kraljaS 7 Rajmund Penjaforski; RajkoN 8 KRŠTENJE ISUSOVOP 9 Adrijan; Julijan i dr.; ErhardU 10 Agaton; Dobroslav; Dobriša; GrgurS 11 Higin; Honorata; Časlav; RatkoČ 12 Benedikt; Bernard; Ernest; TatjanaP 13 Agricije; Hilarije; Radovan; bl. JutaS 14 Feliks; Srećko; MalahijaN 15 2. NEDJELJA KROZ GODINUP 16 Berard; Honorat; Marcel I.U 17 Antun, opat; Jolanda; LjubicaS 18 Faustina i Liberata; MargaretaČ 19 Germanik; Kanut; Mario i MartaP 20 Fabijan; Neofit SebastijanS 21 Agneza; Janja, Neža PublijeN 22 3. NEDJELJA KROZ GODINUP 23 Emerencijana; Ema; IldefonsU 24 Euzebija; Ksenija; Franjo SaleškiS 25 Obraćenje sv. Pavla apostolaČ 26 Paula Rimska; Timotej i TitP 27 Anđela Merici; VitalijanS 28 Toma Akvinski; TomislavN 29 4. NEDJELJA KROZ GODINUP 30 Felicijan i dr.; MartinaU 31 Ivan Bosco; Saturnin AleksandrijskiSrpanjNPUSČPSNP1 13. NEDJELJA KROZ GODINU2 Bernardin3 Toma apostol; Tomislav4 Berta; Elizabeta Portugalska; Elza5 Ćiril i Metod; Slaven; Atanazije6 Marija Goretti; Terezija7 Vilibald; Vilko; Benedikt8 14. NEDJELJA KROZ GODINU9 Bl. Marija Petković; Nikola Pik i dr17. međunarodni seminar za svećenikeU 10 Amalija; Amalka, AlmaS 11 Benedikt; Benko, DobroslavČ 12 Hermagor; Ivan GualbertoP 13 Majka Božja Bistrička; HenrikS 14 Kamilo de Lellis; Milan, MiroslavN 15 15. NEDJELJA KROZ GODINUP 16 Gospa Karmelska; Karmela; ElviraU 17 Aleksije Rimski; Jedviga; LeoS 18 Arnulf; Arnold; Bruno, FridrikČ 19 Justa i Rufina; Makrina MlađaP 20 Ilija, prorok; Iljko; Biserka; SeveraS 21 Danijela; Dane; Lovro BrindiškiN 22 16. NEDJELJA KROZ GODINUP 23 Apolinar; Brigita; Ivan KasijanU 24 Kristina BelgijskaS 25 JAKOV ST., ap., zaštitnik župe MeđugorjeČ 26 Joakim i Ana, roditelji BDMP 27 Klement Ohridski i dr.S 28 Nazarije i Celzo; ViktorN 29 17. NEDJELJA KROZ GODINUP 30 Petar Krizolog; Rufin AsiškiU 31 Ignacije LojolskiVeljačaS 1 Brigita Irska; Gita; Sever; ArnoldČ 2 Prikazanje Gospodinovo - SvijećnicaP 3 Blaž; Vlaho; Oskar; Tripun.S 4 Andrija Corsini; Ivan de BrittoN 5 5. NEDJELJA KROZ GODINUP 6 Amando; Pavao Miki i dr.U 7 Rikard Engleski; NirvadS 8 Jeronim Emilijani; Jerko; MladenČ 9 Apolonija Aleksandrijska; SunčanaP 10 Bl. Alojzije Stepinac; SkolastikaMisa za stradale svećenike ižupljane župe MeđugorjeS 11 Gospa Lurdska; MirjanaN 12 6. NEDJELJA KROZ GODINUP 13 Kastor; Katarina Ricci; Pavao LocU 14 Valentin; Valentina; ZdravkoS 15 Agapa; Klaudije de la ColombièreČ 16 Julijana; OnezimP 17 Sedam osnivača Reda slugu BDMS 18 Bernardica; Flavijan; ŠimunN 19 7. NEDJELJA KROZ GODINUP 20 Eleutrije; Leon; Lav, LeaU 21 Eleonora; Petar DamianiS 22 ČISTA SRIJEDA - PEPELNICA (post i nemrs)Č 23 Polikarp; Romana; ViligP 24 Etelbert; Modest; Montan; GoranS 25 Cezarij; Valpurga; Viktorin i dr.N 26 1. KORIZMENA NEDJELJAP 27 Gabriel od Žalosne Gospe; TugomilU 28 RomanS 29 Hilarije; Radovan (KVATRE)KolovozS 1 Alfons Marija de Liguori23. međunarodni festival mladihČ 2 Gospa od Anđela (Porcijunkula)P 3 Bl. Augustin Kažotić; Lidija; LidaS 4 Ivan Marija VianneyN 5 18. NEDJELJA KROZ GODINUP 6 PREOBRAŽENJE GOSPODNJEMisa na Križevcu u svanućeU 7 Donat; Darko; Kajetan; SikstoS 8 Dominik; Cirijak Rimski; NedjeljkoČ 9 TEREZIJA BENEDIKTA OD KRIŽAP 10 Lovro; LovorkoS 11 Klara Asiška; Jasna; SuzanaN 12 19. NEDJELJA KROZ GODINUP 13 Kasijan Todijski; Poncijan i HipolitU 14 Maksimilijan Marija KolbeS 15 UZNESENJE BDM - Velika GospaČ 16 Rok; Stjepan Ugarski; KrunoslavP 17 Hijacint; JacekS 18 Jelena Križarica; Helena, JelkaN 19 20. NEDJELJA KROZ GODINUP 20 Bernard iz Clervauxa; SamuelU 21 Pio X.S 22 BDM Kraljica; Regina, VladislavaČ 23 Filip Benicije; Ruža LimskaP 24 Bartolomej, ap. BarišaS 25 Aurea; Zlata; Ljudevit, kraljN 26 21. NEDJELJA KROZ GODINUP 27 Honorat; Časlav; Monika; RufU 28 Augustin; Gustav, TinS 29 Glavosjek Ivana Krstitelja; BazilaČ 30 Feliks i Adaukt; GaudencijaP 31 Paulin; Rajmund Nonnatus; RajkoOžujakČ 1 Albin; ZoranP 2 Simplicije (KVATRE)S 3 Anzelmo; Petar-Renato (KVATRE)N 4 2. KORIZMENA NEDJELJA (Pačista),19. međunarodni susret voditelja centara miraP 5 Vedran; Ivan od KrižaU 6 Marcijan; Viktor i dr.; KoletaS 7 Perpetua i FelicitaČ 8 Ivan od Boga; Ivša; BoškoP 9 Franciska Rimska; Franjka; PacijanS 10 Emilijan; Makarije JeruzalemskiN 11 3. KORIZMENA NEDJELJA (Bezimena)P 12 Maksimilijan; Teofan; DionizijeU 13 Eufrazija; Modesta; SabinS 14 Eutihije; Matilda SaksonskaČ 15 Longin; Veljko; Lujza de MarillacP 16 Herbert; Hilarije i dr.S 17 Patrik; DomagojN 18 4. KORIZMENA NEDJELJA (Sredoposna)P 19 JOSIP, ZARUČNIK BDM; JosipaU 20 Klaudija; MauricijeS 21 Filemon i Domnin; Serapion; VesnaČ 22 Oktavijan i dr.; Nikola OwenP 23 Oton iz Ariana; Pelagije i dr.S 24 Katarina Švedska; Latin; SimeonN 25 5. KORIZMENA NED. (Gluha);NAVJEŠTENJE GOSPODINOVO - blagovijestP 26 Emanuel; Montan; GoranU 27 Augusta; Ernest; Lidija i dr.; RupertS 28 Prisk, Malkus i AleksandarČ 29 Bertold; Eustazije; Jona i dr.P 30 Kvirin; Pato; ViktorS 31 Amos; Ljubomir; Ljubo; BenjanimRujanS 1 Branislava; Egidije; Tamar; TamaraN 2 22. NEDJELJA KROZ GODINUP 3 Grgur Veliki; GrgaU 4 Marcel Lyonski; Ruža ViterpskaS 5 Boris i Gleb; Borko, Roman; LovroČ 6 Kristina iz Tyrosa; Zaharija; BorisP 7 Marko Križevčanin i dr; ReginaS 8 Rođenje BDM - Mala GospaN 9 23. NEDJELJA KROZ GODINU, Misa na KriževcuP 10 Nikola Tolentinski; PulherijaU 11 Ivan Gabrijel PerboyreS 12 Ime MarijinoČ 13 Ivan Zlatousti; Zlatko; AmatP 14 Uzvišenje sv. Križa; VišeslavS 15 Gospa Žalosna; Dolores, TugomilN 16 24. NEDJELJA KROZ GODINUP 17 Rane sv. Franje, Robert BellarminoU 18 Josip Kupertinski; Ivan MaciasS 19 Emilija; Januarije; Suzana (KVATRE)13. međunarodni seminar za bračne paroveČ 20 Andrija Kim; TeopistaP 21 Matej, ap. i ev.; Matko (KVATRE)S 22 Toma Vilanovski (KVATRE)N 23 25. NEDJELJA KROZ GODINUP 24 Gospa od Otkupljenja robovaU 25 Aurelija; Zlata; NikolaS 26 Kuzma i DamjanČ 27 Sv. Vinko PaulskiP 28 Većeslav; Veco, Vjenceslav; LiobaS 29 MIHAEL, GABRIEL I RAFAELN 30 26. NEDJELJA KROZ GODINU , JeronimKraljice Mira,moli za nas!TravanjN 1 CVJETNICAP 2 Eba; Franjo PaolskiU 3 Pankracije; Rikard; SikstoS 4 Benedikt Niger; Izidor SeviljskiČ 5 VELIKI ČETVRTAKP 6 VELIKI PETAK (post i nemrs)S 7 VELIKA SUBOTAN 8 USKRSP 9 Uskrsni ponedjeljak,demetrije; Hugo; Marija KleofinaU 10 Apolonije Aleksandrijski; EzekielS 11 Antipa; Stanislav; StanaČ 12 Julije; Viktor; Visija; ZenonP 13 Ida; Kvintilijar i dr; MartinS 14 Valerijan; Maksim; LidvinaN 15 2. USKRSNA NEDJELJA - Nedjelja BožanskogaMilosrđa - Misa u ŠurmancimaP 16 Benedikt; BernardicaU 17 Anicet; Inocent; RobertS 18 Eleuterije; Marija od UtjelovljenjaČ 19 Ema; Krescencije; Rastko; LeonP 20 Agneza; Teotim; SulpicijS 21 Anzelmo; KonradN 22 3. USKRSNA NEDJELJAP 23 Adalbert; Juraj; Đuro; ĐurđicaU 24 Fidelis; Vjeran; VjeraS 25 Marko, evanđelist; MarojeČ 26 Kleto; MarcelinP 27 Ozana KotorskaS 28 Ljudevit; Petar ChanelN 29 4. USKRSNA NEDJELJAP 30 Josip Cottolengo; PioListopadP 1 Terezija od Djeteta IsusaU 2 Anđeli čuvari; Anđelko, AnđelaS 3 Gerhard; Franjo BorgijaČ 4 Franjo Asiški; Frane, FrankaP 5 Faustina Kowalska; Flavijan; MiodragS 6 Bruno; Fides; VericaN 7 27. NEDJELJA KROZ GODINU, BDM od KruniceP 8 Benedikta; Šimun staracU 9 Dionizije Areopagit; Dionizije; DenisS 10 Daniel Comboni; Lujo BertranČ 11 German; bl. Ivan XXIII.P 12 Maksimilijan; Serafin iz MonteS 13 Edvard; Edo; Teofil AntiohijskiN 14 28. NEDJELJA KROZ GODINUP 15 Terezija Avilska; RezikaU 16 Marija Margareta AlacoqueS 17 Ignacije; VatroslavČ 18 Luka, evanđelist; Lukša; SvjetlovidP 19 Pavao od Križa; Petar; majka TerezaS 20 Irena; Miroslava; VendelinN 21 29. NEDJELJA KROZ GODINUP 22 Kordula; Marija SalomaU 23 Ivan KapistranskiS 24 Antun Claret; Martin, opatČ 25 Katarina KotromanićP 26 Demetrije; Zvonimir; Evarist; LucijanS 27 Florencije; Cvjetko; Vincent, SabinaN 28 30. NEDJELJA KROZ GODINU , Šimun i Juda TadejP 29 Donat; Darko; Euzebija; NarcisU 30 Marcel; Marojko; AngeloS 31 Alfons Rodriguez; Kvintin; StahijeSvibanjU 1 Josip radnikS 2 Atanazije Aleksandrijski; Eugen i dr.Č 3 Filip i Jakov Mlađi, ap.; MladenP 4 Florijan Austrijski; Cvjetko; CvijetaS 5 Anđelko Jeruzalemski;N 6 5. USKRSNA NEDJELJAP 7 Dujam; Duje; DuškoU 8 Marija Posrednica; AkacijS 9 Beato; Blaženko; PahomijeČ 10 Gospa Trsatska; bl. Ivan MerzP 11 Franjo Hieronimo; IgnacijeS 12 Leopold Bogdan MandićN 13 6. USKRSNA NEDJELJAP 14 Matija, apostol; Matko, MatišaU 15 Izidor; Sofija RimskaS 16 Ivan Nepomuk; NenadČ 17 UZAŠAŠĆE GOSPODNJE (Spasovo)P 18 Ivan; Teodot i dr; VenancijeS 19 Celestin; Rajko; Teofil iz CorteaN 20 7. USKRSNA NEDJELJAP 21 Andrija Bobola; EugenU 22 Jelena; Helena; Renata; RitaS 23 Deziderije; Željko; Vilim RočesterskiČ 24 Marija Pomoćnica; ZvjezdanaP 25 Beda Časni; Dionizij Milanski; GrgurS 26 Eleutrij, papa; Filip NeriN 27 DUHOVIP 28 Duhovski ponedjeljak, German; Vilim; MarijaU 29 Polion i Euzebije; Maksimin iz TrieraS 30 Feliks; Ferdinand (KVATRE)Č 31 Pohod BDM; Petronila; KrunoslavStudeniČ 1 SVI SVETIP 2 DUŠNI DANS 3 Martin iz Porresa; Silvija; MalahijaN 4 31. NEDJELJA KROZ GODINUP 5 Emerik; Mirko; ImbroU 6 Leonard, opat; Sever iz BarceloneS 7 Engelbert; Anđelko; FlorencijeČ 8 bl. Gracija Kotorski; Ivan Duns ScotP 9 Posveta Bazilike sv. Ivana LateranskogS 10 Leon Veliki, papa; Lav, LavoslavN 11 32. NEDJELJA KROZ GODINUP 12 Emilijan; Jozafat Kuncević; RenatoU 13 Didak; Stanislav Kostka; StankoS 14 Nikola Tavelić; Josip PignatelliČ 15 Albert Veliki; Berto; LeopoldP 16 Gertruda; Margareta; Biserka; GretaS 17 Elizabeta UgarskaN 18 33. NEDJELJA KROZ GODINUP 19 Matilda iz Hackenborna; ObadijaU 20 Feliks iz Valoisa; SrećkoS 21 Prikazanje BDM; MauroČ 22 Cecilija; Cilika, Slavujka; FilemonP 23 Klement I.; Blagoje; KolumbanS 24 Andrija Dung-Lac i dr; Firminaobljetnica smrti fra Slavka BarbarićaN 25 KRIST KRALJP 26 Leonard; Ivan BerchmansU 27 Virgilije; DelfinaS 28 Jakov Markijski; SostenČ 29 Iluminata Todijska; SvjetlanaP 30 Andrija, apostol; HrvoslavLipanjP 1 Justin; Mladen; Simeon (KVATRE)S 2 Marcelin i Petar (KVATRE)N 3 PRESVETO TROJSTVOP 4 Kvirin Sisački; Optat; ValterU 5 Bonifacije; Valerija; ZdravkaS 6 Aleksandar iz Fiesole; NorbertČ 7 TIJELOVO, BRAŠANČEVOP 8 Medard; VilimS 9 Efrem Sirac; Kolumban; PelagijaN 10 10. NEDJELJA KROZ GODINUP 11 Barnaba, apostol; Feliks i FortunatU 12 Ivan Fakundo; LeonS 13 Antun Padovanski; Ante; AntonijaČ 14 Elizej; Valerije i Rufin; ZdravkoP 15 SRCE ISUSOVO; VidS 16 Srce Marijino; Aureus, Justina i drN 17 11. NEDJELJA KROZ GODINUP 18 Elizabeta; Grgur; Marko i MarcelijanU 19 Gervazije i Protazije; RomualdS 20 Florentina; Florencija; CvjetkaČ 21 Alojzije Gonzaga; Slavko, SlavicaP 22 Alban Engleski; Ivan F. i Toma M.S 23 Agrapina Rimska; Josip CafassoN 24 12. NEDJELJA KROZ GODINU, ROĐENJE IVANAKRSTITELJA, Hodnja mira Humac - MeđugorjeP 25 Obljetnica ukazanja Kraljice MiraU 26 Ivan i Pavao; VigilijeS 27 Ćiril Aleksandrijski; Ladislav UgarskiČ 28 Irenej Lyonski; MirkoP 29 PETAR I PAVAO, APOSTOLIS 30 Prvomučenici Rimske CrkveProsinacS 1 Edmund Campion; Natalija; BoženaN 2 1. NEDJELJA DOŠAŠĆAP 3 Franjo Ksaverski; LucijeU 4 Barbara; Barica; Ivan DamašćanskiS 5 Dalmatin; Krispina; Kristina; SabaČ 6 Nikola, biskup; NikšaP 7 AmbrozijeS 8 BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BDMN 9 2. NEDJELJA DOŠAŠĆAP 10 Gospa Loretska; Judita; MiltijadU 11 Damaz; DamirS 12 Ivana Franciska Chantal (KVATRE)Č 13 Lucija; Jasna; Svjetlana; OtilijaP 14 Ivan od Križa; Špiro (KVATRE)S 15 Kristijana Gruzijska (KVATRE)N 16 3. NEDJELJA DOŠAŠĆAP 17 Florijan; Jolanda; Ivan de MathaU 18 Gracijan; Dražen; Rufo i ZosimS 19 Anastazije I., bl. UrbanČ 20 Eugen i Makarije; Julije; FilogonijeP 21 Anastazije; Petar Kanizije; SeverinS 22 Franciska; Honorat; ČaslavN 23 4. NEDJELJA DOŠAŠĆAP 24 Badnjak; Adam i EvaU 25 ROĐENJE ISUSOVO - BOŽIĆS 26 Stjepan Prvomučenik; KrunoslavČ 27 Ivan, ap. i ev.; JankoP 28 NEVINA DJEČICAS 29 David, kralj i prorok; Toma BecketN 30 SVETA OBITELJP 31 Silvestar; Molitveni doček Nove godineza mlade u Međugorju

Iz života CrkveIz života CrkvePapina kateheza na općoj audijenciji u srijedu, 30. studenoga 2011.Isusova molitva na JordanuBenedikt XVI. nastavlja sa svojom ‘Školom molitve’. U svojoj prvoj generalnoj audijenciji unovoj crkvenoj godini započinje Papa novi niz molitvene prakse. Nakon što je u minulimmjesecima izlagao starozavjetni način moljenja, napose na primjeru psalama, Papaće u idućem razdoblju svoju i našu pozornost usmjeriti prema novozavjetnom načinumoljenja. U prvoj audijenciji ističe značenje Isusove molitve na Jordanu, za krštenja.Molitva otvara nebo, razdire zastor neba, otvara nam srce da pomognemo i drugimakročiti putem molitve.I u našoj molitvi moramo sve više i više učiti ulazitiu tu povijest spasenja čiji je vrhunac Isus, obnavljatipred Bogom svoju osobnu odluku, otvoriti se njegovojvolji, moliti od njega snagu da uskladimo svoju voljus njegovom, u čitavom svome životu, u poslušnostinjegovu naumu ljubavi prema nama.Draga braćo i sestre, u posljednjimsmo katehezama razmišljali o nekimprimjerima molitve u Staromzavjetu, danas pak počinjemopromatrati Isusa, njegovu molitvu, kojaprožima čitav njegov život, koja kao neki tajnikanal koji navodnjava postojanje, odnose,kretnje, i koji ga, postupno ali neprestano,vodi k potpunom sebedarju, prema naumuljubavi Boga Oca. Isus je učitelj također našihmolitava, štoviše, on je djelatna i bratskapotpora svakoga našeg obraćanja Ocu. Doista,kao što to sažima jedan od naslova KompendijaKatekizma Katoličke Crkve, “u Isusumolitva je objavljena i ostvarena u punini”(541-547). U njega želimo upraviti svoj pogledu idućim katehezama.Posebno značajan trenutak toga njegovaputa jest molitva nakon krštenja na rijeci Jordanu.Evanđelist Luka primjećuje da Isus, nakonšto je, zajedno s čitavim narodom, primiokrštenje po Ivanu Krstitelju, ulazi u veomaosobnu i podulju molitvu: “Kad se krstio savnarod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvorise nebo, siđe na nj Duh Sveti” (Lk 3, 21-22).Upravo to “moljenje”, taj dijalog s Ocem bacasvjetlo na čin koji je učinio zajedno s mnogimaiz svoga naroda, koji su pohrlili na obaluJordana. Moleći, on daje tomu svome postupkujedinstvenu i osobnu crtu.Krstitelj je uputio snažni poziv ljudima dažive doista kao “djeca Abrahamova”, obraćajućise na dobro i donoseći plodove dostojne tepromjene (usp. Lk 3, 7-9). I veliki broj Izraelacaje pohrlio, kao što podsjeća evanđelist Marko:“Grnula… [Ivanu] sva judejska zemlja i sviJeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeciJordanu, ispovijedajući svoje grijehe” (Mk1, 5). Krstitelj je donio doista nešto stvarnonovo: podvrći se krštenju moralo je označavatiodlučujuću prekretnicu, napustiti vladanjevezano uz grijeh i započeti novi život. Isustakođer prihvaća taj poziv, ulazi u bezimenomnoštvo grješnika koji čekaju na rijeci Jordanu.Ali, kao i prvim kršćanima, i nama se namećepitanje: zašto se Isus dragovoljno podvrgavatomu krštenju pokore i obraćenja? Onnema grijeha, nije trebao obraćenje. Zašto dakleta gesta? Evanđelist Matej prenosi Krstiteljevodivljenje koji kaže: “Ti mene treba da krstiš,a ti da k meni dolaziš?” (Mt 3, 14), kao iIsusov odgovor: “Pusti sada! Ta dolikuje namda tako ispunimo svu pravednost!” (r. 15).Smisao riječi “pravednost” u biblijskom svijetujest potpuno prihvatiti Božju volju. Isus pokazujesvoju blizinu onom dijelu svoga narodakoji, slijedeći Krstitelja, shvaća da nije dovoljnojednostavno se smatrati djecom Abrahamovom,već želi činiti Božju volju, želi se zauzimatida im ponašanje bude vjerni odgovorna savez što ga je Bog ponudio u Abrahamu.Silazeći dakle u rijeku Jordan, Isus, koji je biobez grijeha, zorno pokazuje svoju solidarnosts onima koji priznaju vlastite grijehe, odlučujuse pokajati i promijeniti život; stavlja do znanjada biti dio Božjeg naroda znači unići u perspektivunovosti života, života po Bogu.U tome činu Isus anticipira križ, započinjesvoje djelovanje zauzimajući mjesto međugrješnicima, preuzimajući na sebe teret grijehačitavoga ljudskog roda, ispunjavajućiOčevu volju. Sabran u molitvi, Isuspokazuje prisnu vezu s Ocemkoji je na nebu, stječeiskustvo njegovaočinstva, shvaćazahtjevnuljepotunjegove ljubavi i u razgovoru s njim dobivapotvrdu svoga poslanja. Riječi koje odjekujus neba (usp. Lk 3, 22) već unaprijed pretkazujuuskrsno otajstvo, križ i uskrsnuće. Božjiga glas naziva “Sin moj, Ljubljeni”, dozivajućiu pamet Izaka, preljubljenog sina kojegaje Abraham, prema Božjem nalogu, bio spremanžrtvovati (usp. Post 22, 1-14). Isus nijesamo Sin Davidov, kraljevski mesijanski potomak,ili Sluga koji je mio Bogu, već je takođerjedinorođeni, ljubljeni Sin, nalik Izaku,kojega Bog Otac daje za spas svijeta. U trenutkuu kojem, kroz molitvu, Isus dubokodoživljava vlastito sinovstvo i iskustvo Božjegočinstva (usp. Lk 3, 22b), silazi Duh Sveti(usp. Lk 3, 22a), koji ga vodi u njegovuposlanju i kojeg će on izlitipošto bude uzdignut nakriž (usp. Iv 2, 32-34; 7, 37-39), daprosvjetljujeCrkvuu njezinudjelovanju. U molitvi, Isus živi u neprekidnomdoticaju s Ocem da bi do kraja ostvarionaum ljubavi prema ljudima.Na zaslonu te izvanredne molitve krije sečitav Isusov život proživljen u jednoj obiteljikoja je duboko vezana uz vjersku tradicijuizraelskog naroda. Pokazuju to natuknicekoje nalazimo u evanđeljima: njegovo obrezanje(usp. Lk 2, 21) i prikazanje u Hramu (usp.Lk 2, 22-24), kao i odgoj i obrazovanje u Nazaretu,u svetoj kući (usp. Lk 2, 39-40 i 2, 51-52). Riječ je o vremenskom razdoblju od “okotrideset godina” (Lk 3, 23), dugom vremenskomrazdoblju provedenom u skrovitosti iobičnomu svagdanu, premda s iskustvima sudjelovanjau događajima u kojima se izražavazajednički vjerski osjećaj, poput hodočašćau Jeruzalem (usp. Lk 2, 41). Pripovijedajućinam epizodu o dvanaestogodišnjem Isusuu hramu, kako sjedi posred učitelja (usp. Lk2, 42-52), evanđelist Luka daje nazrijeti kakoIsus, koji moli nakon krštenja na Jordanu, imauvriježenu naviku prisne molitve s BogomOcem, ukorijenjene u tradicijama, u načinuživota svoje obitelji, u odlučujućim iskustvimakoje je u njoj doživio. Odgovor dvanaestogodišnjakaMariji i Josipu već upućuje na onobožansko sinovstvo, koje nebeski glas očitujenakon krštenja: “Zašto ste me tražili? Niste liznali da mi je biti u onome što je Oca mojega?”(Lk 2, 49). Izašavši iz voda Jordana, Isusne inaugurira svoju molitvu, nego nastavljasvoj stalni, uobičajeni odnos s Ocem; i u tomeprisnom jedinstvu s njim prelazi iz skrovitaživota u Nazaretu u svoje javno djelovanje.Isusov nauk o molitvi proistječe zacijelo iznjegova načina moljenja stečena u obitelji, aliima svoj duboki i bitni izvor u njegovu bogosinovstvu,u njegovu jedinstvenom odnosus Bogom Ocem. Kompendij Katekizma KatoličkeCrkve ovako odgovara na pitanje Odkoga je Isus naučio moliti: “Svojim ljudskimsrcem Isus je naučio moliti od svoje majke iod židovske predaje. No, njegova molitva provireiz tajnoga vrela jer je vječni Sin Božji kojiu svome svetom čovještvu svome Ocu upravljasavršenu sinovsku molitvu” (541).U opisu što ga donose Evanđelja, ozračjeIsusove molitve uvijek je na razmeđu uključenostiu tradiciju njegova naroda i novosti jednoaosobnog, jedincatog odnosa s Bogom.“Osamljeno mjesto” (usp. Mk 1, 35; Lk 5, 16)na koje se često povlači, “gora” na koju se uspinjeda moli (usp. Lk 6, 12; 9, 28), “noć” koja muomogućuje samoću (usp. Mk 1, 35; 6, 46-47;Lk 6, 12) dozivlju u pamet trenutke puta Božjeobjave u Starom zavjetu, označavajući trajnislijed njegova spasenjskoga nauma. Oni, istodobno,označavaju trenutke od posebna značenjaza Isusa, koji se svjesno uključuje u taj plan,u potpunosti vjeran Očevoj volji.Isusova molitva dotiče sve faze njegoveslužbe i sve njegove dane. Napori je ne koče.U Evanđeljima, štoviše, jasno dolazi do izražajaIsusova navika da dio noći provodi u molitvi.Evanđelist Marko pripovijeda o jednoj odtih noći, nakon teškog dana umnažanja kruhovate piše: “On odmah prisili učenike da uđuu lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi,dok on otpusti mnoštvo. I pošto se rasta s ljudima,otiđe u goru da se pomoli. Uvečer pak lađabijaše posred mora, a on sam na kraju” (Mk 6,45-47). Kada treba donijeti žurne i složene odluke,njegova molitva postaje dulja i žarča. Neposrednoprije izbora dvanaestorice apostola,npr., Luka ističe kako se za to pripravljao molitvomkoja je trajala cijelu noć: “Onih dana iziđena goru da se pomoli. I provede noć moleći seBogu. Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike teizmeđu njih izabra dvanaestoricu, koje prozvaapostolima” (Lk 6, 12-13).Promatrajući Isusovu molitvu, u nama semora javiti pitanje: A kako mi molimo? Kojevrijeme posvećujemo odnosu s Bogom? Provodili se u današnje vrijeme dostatni odgoj iizobrazba za molitvu? I tko može poučavatimoliti? U apostolskoj pobudnici Verbum Dominigovorio sam o značenju molitvenog čitanjaSvetog pisma. Sabravši sve ono što je iznesenona vidjelo na Biskupskoj sinodi, staviosam također poseban naglasak na osebujnomobliku lectio divina. Slušati, razmatrati, šutjetipred Gospodinom koji govori jest umijeće,koje se uči tako da ga se trajno prakticira. Bezdvojbe, molitva je dar koji, ipak, traži da budeprihvaćen; to je Božje djelo, ali iziskuje zauzetosti ustrajnost s naše strane; nadasve su značajnikontinuitet i postojanost. Upravo uzornoIsusovo iskustvo pokazuje da se njegovamolitva, nadahnuta Božjim očinstvom i zajedništvomDuha, produbljivala u produljenomi vjernom vršenju, sve do Maslinske gorei križa. Kršćani su danas pozvani biti svjedocimolitve, upravo zato jer je naš svijet nerijetkozatvoren Božjem obzorju i nadi koja vodisusretu s Bogom. U dubokom prijateljevanjus Isusom i živeći u njemu i s njim sinovski odnoss Ocem, po našoj vjernoj i stalnoj molitvi,možemo otvoriti prozore koji gledaju na Božjenebo. Štoviše, prolazeći putem molitve, nedajući da nas u tome ometa bilo što ljudsko,možemo pomoći drugima da i oni njime kroče:i za kršćansku je molitvu istina da je putkoji otvara nove putove.Stoga se naučimo intenzivnom odnosu sBogom, molitvi koja nije neredovita, negokonstantna, puna povjerenja, kadra prosvijetlitinaš život, kako nas to uči Isus. I molimoga da uzmognemo osobama koje sunam blizu, onima koje susrećemo na svojemuputu, prenositi radost susreta s Gospodinom,svjetlom našega života.22 | Glasnik mira | Međugorje Prosinac 2011. | Broj 12 | Godište VI. | 23

Vijesti, najave, obavijestiVijesti, najave, obavijestiObilježena 11. obljetnica smrti fra Slavka BarbarićaNa 24. studenog navršilo se jedanaestgodina od smrti fra SlavkaBarbarića, svećenika koji jeosamnaest godina, od 1982. do2000., posvetio životu u Gospinoj školi. Odprvog susreta s Međugorjem i njegove stručnestudije o ukazanjima Kraljice Mira, tijekomgodina nastale su brojne knjige o molitvi,postu, pokori i životu, na što nas Gospa usvojim porukama poziva. Osim knjiga, prevedenihna dvadesetak jezika, fra Slavko jezasigurno više puta obišao kuglu zemaljskuodlazeći na molitvene susrete. U Međugorju,predmolio je križni put na Križevcu i krunicuna Brdu ukazanja, klanjanje PresvetomKonac listopada i početak studenogaMeđugorje su tijekom listopadai početkom studenogaposjetili hodočasnici sa svihstrana svijeta. Po broju podijeljenihsvetih pričesti, ovogodišnji listopadprelazi prošlogodišnji za više od stotisuća.Uz brojne hodočasnike iz Italije, krajemlistopada i prvih dana studenoga uUred informacija prijavljene su veće skupinehodočasnika iz Brazila, Hong Konga,Portugala, Španjolske, Slovenije, Slovačke,Njemačke, SAD-a, Kanade, Francuske,Engleske, Indije, Brazila, Rumunjske, Poljske,Austrije, Mađarske, Češke, Australije,Irske, Belgije te Hrvatske.Zbog tako velikog broja hodočasničkihskupina, večernji molitveno-liturgijskiprogram održavao se na vanjskome oltaru,iza župne crkve sv. Jakova – kao u ljetnodoba.oltarskom sakramentu, sv. Mise, susrete shodočasnicima...K tomu, nesebičnom je ljubavlju ljubiosiromašne, ostavljene, bolesne, nemoćne,zaboravljene i one u zatvorima. Kao plodte ljubavi narasli su Majčino selo, zajednicaMilosrdni otac, zajednica Majka Krispina,Fond talenata; također Hodnja mira, susretivodiča, Festival mladih, susreti svećenika,seminari za bračne parove, a ista ta nesebičnaljubav pomogla je životu zajednice Cenacolote brojnih drugih pothvata.Fra Slavko je umro u petak 24. studenoga2000. na svom Križevcu, netom nakon završenogakrižnog puta, između 14. i 13. postaje,a njegov grob na Kovačici, mjesnomgroblju u Međugorju, postao je još jednimmeđugorskim mjestom molitve. Svednevice,kod njega se mogu zateći pojedinci ili skupneu molitvi.Križni put na Križevcu 24. studenogapredmolio je fra Danko Perutina, a nazočnisu bili brojni župljani, fra Slavkova rodbinate hodočasnici koji su se tih dana zatekliu Međugorju. Večernju sv. Misu, uz suslavlje25 svećenika, predslavio je fra Ivan Dugandžić,koji je u propovijedi podsjetio na životniput pokojnog fra Slavka i njegovu ljubavprema Kristu, njegovoj Majci Mariji i bratučovjeku.Više od pet tisuća vjernika na molitvi zamir u bečkoj katedraliKardinal Schönborn: „Neprilagođeni kršćani su nositeljinade“Dana 17. studenog 2011. u bečkojkatedrali sv. Stjepana održala sečetvrta velika molitva za mir podnazivom „Poruka za tebe“. Susretkoji stoji u znaku Majke Božje, Kraljice Mira,i koji privlači više od pet tisuća vjernika, postaoje u međuvremenu jedno od najvećihvjerskih okupljanja u Austriji. Prije tridesetgodina, Isusova majka ukazala se šestormamladim ljudima u hercegovačkom selu Međugorju,pod imenom Kraljica Mira. Vidiocisu tada ustvrdili da im po svojim porukamaMajka Božja želi pokazati put prema miru usvijetu.Posebni počasni gost ove molitvene večeribio je Ivan Dragićević iz Međugorja, jedanod vidjelaca komu se Majka Božja i danas redovitoukazuje. Ivan je podsjetio da se MajkaBožja predstavila kao Kraljica Mira i dauvijek ponavlja da se treba obratiti i moliti zamir u svijetu. „Udaljili smo se od Boga i želimosami ići u budućnost“, sa žaljenjem je istaknuoIvan. Veli da nitko osim Boga svijetu nemože dati mir. Svijet srlja u propast ako se neodluči za Boga. „Majka Božja želi nam pokazatinovi put. Ona želi društvo izvući iz krize“.Drugi počasni gost bio je Magnus MacFarlane-Barrowiz Škotske, koga su 2010. godinegledatelji TV postaje CNN izabrali za jednogod deset „Junaka godine“. Svjedočio jeo humanitarnoj inicijativi „Mary’s Meals“,osnovanoj prije devet godina. Za samo deseteura godišnje, ova organizacija djeci u siromašnimzemljama jamči svakidašnji topliobrok u školi. Potaknuta međugorskim porukamai zahvaljujući potpori mnogih dragovoljaca,ova organizacija danas hrani oko600.000 djece širom svijeta. „Nedavno sambio u Somaliji da bih provjerio stiže li hranadoista do djece u školama“, rekao je simpatičniŠkot pred prepunom katedralom. Uvjerenje da je činjenica, da „Mary’s Meals“ pomažetolikoj djeci, plod molitve.Kardinal Christoph Schönborn, domaćinovoga molitvenog susreta, u svojoj je propovijedipodsjetio na svjedoke vjere iz vremenaranoga kršćanstva, kao i iz vremena nacizma.„Svojim su životom svjedočili za istinu“.Kršćanima i danas treba hrabrosti da biu svojoj okolini živjeli svoju vjeru. „MajkaBožja želi nas ohrabriti u svjedočenju naševjere“, rekao je kardinal, i upozorio vjernikeneka se ne prilagođuju i neka ne žive površno.„Neprilagođeni kršćani su nositelji nade,iako to često uključuje i veliku patnju“.Molitveni susret prenosio se širom svijetapreko interneta, a pratilo ga je oko četvrt milijunagledatelja iz stotinu zemalja.(Napisao Christian Stelzer; snimili TatianaPejacsevich i Franz Vogler; prevela LidijaParis)24 | Glasnik mira | Međugorje Prosinac 2011. | Broj 12 | Godište VI. | 25

Vijesti, najave, obavijestiVijesti, najave, obavijestiSusret provincijala i njihovih definitorija iz šest provincijaJužnoslavenske konferencije provincijalnih ministara OFMUMeđugorju je 30. studenog i 1.prosinca 2011. prvi put održansusret provincijskih uprava iz šestprovincija Južnoslavenske konferencijeprovincijalnih ministara OFM. Zavrijeme susreta, pod predsjedanjem provincijaladomaćina dr. fra Ivana Sesara, sudionicisu upoznali načine rada pojedinih upravate izmijenili iskustva. Dr. fra Nikola Vukoja,tajnik konferencije, održao je prigodno predavanjei dao prijedloge za daljnji rad.Prvoga dana susreta, svi su sudionici sudjelovalina večernjemu molitvenom programui euharistijskom slavlju u župnoj crkvisv. Jakova, na kome je propovijedao fraNikola Vukoja. Drugoga dana susreta, radećiu skupinama, sudionici su razgovarali oinicijativama za podizanje kvalitete bratskogaživota i poslanja u provincijama, osobitoo međuprovincijskoj suradnji i solidarnosti.Na kraju, poslije rada u skupinama i raspraveu plenumu, sudionici su formulirali ineke konkretne prijedloge i zaključke u ciljupodizanja kvalitete života i poslanja oko1250 franjevaca na ovim prostorima (Slovenija,Hrvatska, BiH), koje će radna tijela pojedinihprovincija i konferencija ostvarivati.Susret je bio i plodan i važan, jer su svi sudionicipredložili da se po potrebi ovakvi susretiodržavaju svake godine.DošašćeVeć godinama svake nedjelje u došašću nakon pučke Mise umeđugorskoj župnoj crkvi nastavlja se polusatno klanjanjePresvetom oltarskom sakramentu. Tako je bilo i u prvu nedjeljudošašća ove godine, 27. studenoga. Subote i nedjeljeu došašću dani su kad dolaze mnogobrojni hodočasnici iz susjednihžupa, iz BiH i Hrvatske, koristeći tu prigodu za sv. ispovijed.Zamoljavamo sve hodočasnike da vrijeme za ispovijed ne ostavljajuza sam Božić, jer domaći svećenici pomažu u dugim župama, već dase na vrijeme ispovjede.Od ponedjeljka 28. studenog u župnoj crkvi u Međugorju u šest satisvaki dan osim nedjelje slavi se sveta Misa zornica Rođenju Kristovu.Raspored molitveno-liturgijskoga programa ostaje isti za hrvatske iinozemne hodočasnike.Burundi: Ubijena hrvatska misionarkas. Lukrecija MamićHrvatska redovnica s. LukrecijaMamić, koja je kao misionarkadjelovala u Africi, ubijena je unedjelju 27. studenoga u napadupljačkaša na samostan u misiji Kirembau Burundiju, potvrđeno je iz Družbe službenicamilosrđa (Anćele).Ubojstvo se dogodilo oko 19,30 sati pohrvatskom vremenu, kada su naoružanipljačkaši upali u samostan gdje su ubili s.Lukreciju, dok su prije bijega oteli poglavaricuzajednice s. Carlu Brianza iz Italije ivolontera Francesca Bazzanija.Nedugo nakon policijske potrage pronađenasu tijela ubijenog volontera i teškoranjene s. Carle, za čiji se život bore liječniciupravo u bolnici Kiremba, gdje je i bilaodgovorna za rad medicinskog osoblja.Ubijena redovnica Lukrecija Mamićvodila je u Burundiju biskupijsku bolnicu,te centre za neishranjene i oboljele odAIDS-a.Rođena je 2. rujna 1948. u Zidinamakod Tomislavgrada u BiH. U samostan jeušla 15. prosinca 1962. u Dubrovniku. Privremenezavjete položila je 30. kolovoza1969. a vječne 29. kolovoza 1976. u Splitu.Nakon raznih službi po mnogim zajednicamau Hrvatskoj, odlazi u svoju prvu misijuu Ekvador, Latacunga, 15. prosinca1984. Zbog potreba otvaranja nove misijeu Burundiju, 25. siječnja 2002. odlazi u misijuKiremba, gdje je služila najsiromašnijimasve do iznenadne smrti. (ika / gk)Sveta CecilijaFra Tomislav Pervan rodio se 8. studenoga1946. u Čitluku. Pučka škola (osmoljetka)u Čitluku, Franjevačka gimnazijai sjemenište u Visokom (Bosna), ispitzrelosti 1964. Franjevački habit obukaoiste godine, filozofsko-teološki studijna Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevui Franjevačkoj bogosloviji u Schwazu,Austrija. Za svećenika zaređen u Austriji21.11.1969. Od 1970. do 1972. kateheta iodgojitelj mladih franjevaca na Humcu.Postdiplomski studij u Njemačkoj i Austriji,doktorat iz teologije god. 1976. nasveučilištu u Grazu, Austrija. Od 1977. do1982. odgojitelj mladih franjevaca, katehetai kapelan na Humcu (Ljubuški), od1982. do 1988. župnik u Međugorju. Od1988. u Mostaru odgovoran za formacijui odgoj mladih franjevaca, od 1990. provincijskivikar a od 1994. do 2001. provincijalhercegovačkih franjevaca. Ponovnou Međugorju od svibnja 2003.Sveta Cecilija, zaštitnica glazbe i crkvenogpjevanja, i ove je godine užupnoj crkvi u Međugorju svečanoproslavljena. Na večernjoj svetojMisi pjevao je Veliki župni zbor KraljiceMira pod ravnanjem s. Irene Azinović,a svetu Misu predslavio je fra TomislavPervan. U sv. Misi prisjetili smo se i svihpokojnih članova ovoga zbora koji je ljepotusvoje pjesme pronio diljem Europe.Statistike zastudeni 2011.Broj podijeljenih sv. pričesti: 66.000.Broj svećenika koncelebranata:1348 (44 dnevno).fra TomislavPervanTVOJA RIJEČ ‒ SVJETLO NA MOJOJ STAZINove knjige u izdanju Informativnog centra „Mir“ MeđugorjeFra Tomislav Pervan:Tvoja Riječ – svjetlo namojoj stazi – svakodnevnapromišljanja u došašću ibožićnom vremenuU predgovoruo knjizifra Tomislav PervanTVOJA RIJEČSVJETLO NA MOJOJ STAZIfra BernardinFra Ivan Landeka, st., rođen jeu Rastovači 1954. godine. Osnovnuškolu završio je u Posušju,Škuncaa klasičnu gimnazijuizmeđuu Visokom.Član je Hercegovačke franjevačkeprovincije. U franjevački red stupioje na Humcu 1973. Filozofsko-piše:ostalogateološki studij započeo je u Sarajevu,a završio u Augsburgu gdje je„Fra i zaređen za svećenika Tomislav1981. Sedamgodina djelovao je kao župni vikarna Humcu, a od 1988. do 2000. u Međugorju, gdje je od1991. do 2000. obnašao nam službu župnika. je već poznatbrojnih tekstova po u kojima homi-promišljaOd 2000. do 2005. župnik je župe Humac, od 2005. do 2010.župnik u župi Kočerin. Danas je župnik u Posuškom Gracu.Fra Ivan je autorporuke Kraljice Mira. Objavio je knjigu Glas mira izMeđugorja (1998.). Tekstovi u ovoj knjizi nastavak su njegovapromišljanja poruke letskoji ukazanja. ‘građi’.“Gospa nam pruža Prije vrlo jednostavan i nebrojeno petnaestakriječ je o zaštiti Božjeg godina prava i mjesta.putaoproban recept za dobar kršćanski život. I taj je recept srceDNEVNA PROMIšLJANJA postojanja vjerničke osobe. U tome je sva tajna. Nije riječ nio kakvu fanatizmu,u DOšAšću I bOžIćNOM VREMENuuNije riječ o ograničavanju ili prikraćivanju ljudske osobe.Nije riječ ni o sužavanju slobode i razvoja. Riječ je o poretkustvari koji kršćaninatričini kršćaninom.sveskaA što bi drugoobjavioje nedjelj-zanas bio veći probitak od toga – biti kršćanin u najboljemsmislu riječi?”fra Ivan Landekane i blagdanskemisli. Pri tom valja kazati da je njegovo pisanjeu ovom ‘genusu’ uvijek više od ‘građe’,jer je riječ o sređenim mislima i dobroizraženim porukama. Kada pak spominjemoizraz ‘homiletski’, očito da je fra Tomislavs tim biljegom blizu liturgije Crkve,u ovom slučaju blizu središnjem liturgijskomdogađanju, naime blizu euharistijskombogoslužju. Uranjanjem u Riječ (Logos),naime u Krista, fra Tomislav u knjiziTvoja riječ – svjetlo na mojoj stazi – prednas iznosi ono bitno što liturgija Crkvenosi u ritmu liturgijske godine. Nakanivšise posvetiti cjelovitosti Riječi u liturgijskojgodini – pred nama je prvi od zamišljenačetiri sveska – fra Tomislav u ovom sveskukoji pokriva liturgijsko vrijeme došašća iBožića ulaže sve svoje znalačko umijećeda sa strahopoštovanjem ali i s vjero-povjerenjemkrene u ono bitno što kršćan-fra Ivan LandekaBog na prvom mjestustvo nosi, što bismo mogli nazvati osovinomKristove Tajne.“Format: 14x21 cm; broj stranica: 206.Fra Ivan Landeka:Bog na prvom mjestuAutor ovefra Ivan Landeka knjige, nekadašnjimeđugorskižupnik,godinama je redovito,svakogmjeseca, pisaokratka tumačenjaGospineporuke. Plodtoga je knjigaBog na prvommjestu, koja završavaopsežnijim promišljanjem istoganaslova.„Gospa nam pruža vrlo jednostavan i nebrojenoputa oproban recept za dobar kršćanskiživot. I taj je recept srce postojanjavjerničke osobe. U tome je sva tajna. Nijeriječ ni o kakvu fanatizmu, riječ je o zaštitiBožjeg prava i mjesta. Nije riječ o ograničavanjuili prikraćivanju ljudske osobe. Nijeriječ ni o sužavanju slobode i razvoja. Riječje o poretku stvari koji kršćanina čini kršćaninom.A što bi drugo za nas bio veći probitakod toga – biti kršćanin u najboljem smisluriječi?“ (fra I. Landeka).Format: 12x20 cm; broj stranica: 230.Knjige se mogu nabaviti u suvenirnici/knjižari i župnom uredu u Međugorju ilinaručiti poštom na broj telefona: 036 653375.MozaikMilosrdni OtacNa ulazu u terapeutsku zajednicuza momke s problemima ovisnostiMilosrdni Otac, nedavnoje postavljen novi, veliki mozaik.Mozaik predstavlja scenu povratka i susretarasipnog sina i Milosrdnog Oca. Ova je parabolabila inspiracija ne samo za naziv zajednice,nego i za cijeli njezin program – omogućitida se kroz molitvu, žrtvu, bratsku ljubav,predani rad upravo dogodi istinsko obraćenjei ozdravljenje tijela i duha, odnosno susrets Milosrdnim Ocem, susret u Božjoj ljubavikoja ti daje snagu za novi život i daje tizadatak da budeš nositelj života u svijetu. Zanimljivoje da je na slici skrivena i Gospinaprisutnost. Snaga njezina majčinskog blagoslova,bez kojeg bi mnogo puta bilo teže otvoritisrce, označena je plavim prozorima i vratimana kući u pozadini scene susreta. Poticajza taj detalj došao je od fra Svetozara, koji jemomcima ispričao da u Rusiji postoji običajda obitelji koje posebno štuju Bogorodicu,boje vrata i prozore u plavo.(Paula Tomić)26 | Glasnik mira | Međugorje Prosinac 2011. | Broj 12 | Godište VI. | 27

Odjeci u svijetuOdjeci u svijetuteti: Crkva, škola, brak, obitelj... Arhitekti„kulture smrti“ (ubrzano) rade na Novomporetku: homoseksualni brakovi bit će legalizirani,roditeljima ne će biti dopuštenoodgajanje djece, država će se pobrinuti dažene ne budu domaćice nego sve zaposlene,a monogamni brakovi će se s vremenomukinuti.“ (Epperson, R., Novi svjetski poredak,Sion, Zagreb, 1977., str. 18). Današnja„bumerang generacija“ djece i mladih(ne)izravno preuzima anarhističku paradigmudruštva bez hijerarhije, pravila, ograničenja,respekta pred autoritetima... Kaoposljedica odgojne atrofije škole, paternalizmazajednice i permisivnog odgoja obiteljite desetljećima zanemarivanih potreba,problema i preferencija djece i mladih, stvorenaje današnja „bumerang generacija”. Mistariji smo odbacili djecu (kao jedini nacionalnii obiteljski „kapital“) od sebe i sadnam se vraćaju kao neka druga djeca. Onaporučuju: „Izigrali ste nas. Ne vjerujemoviše nikomu!“ Danas „izumire pouzdan,odgovoran pojedinac. Umjesto vjere imamorelativizam, umjesto optimizma imamofanatizam, umjesto vjere imamo sumnju.Umjesto snova imamo noćne more.“(Koch, R i Smith, C., 2007: SamoubojstvoZapada, Ljevak, Zagreb, str. 16).Moserovo istraživanje učenika osnovnihrazreda u dobi od 14 godina (pokrajinaRheinland- Pfalz u Njemačkoj) pokazujeda mladi najvažniji izvor informacijadobivaju od raznovrsnih medija (34 posto),od prijatelja i/ili znanaca (30 posto), tek potomod roditelja (28 posto), škole (6 posto) iod ostalih (5 posto). (Moser, H., Sesink, W.;Meister, D.; Hipfl, B.; Hug, T., 2008.: Die Medienäpagogikund der zweite Strukturwandelder Öffentlichkeit, Jahrbuch der Medienpädagogik7. Medien. Pädagogik. Politik,Vs Verlag fűr Sozialwissenschaften: WiesbadenGmbh).U zavodljivom relativizmu daje se neograničenasloboda, a u apsolutnoj slobodibez odgovornosti ona se pretvara u suprotnost.Ljudi postaju stvari, a stvarima se dajeljudski smisao. „Prema čovjeku kao ovisnomprimatelju osnažuje se trend slobodnog vremenakroz pasivnu zabavu...“ (Himanen,2002: 79).U SAD- u svaki drugi tinejdžer poželi(od roditelja) za svoj rođendan „poklon(e)“sa svrhom kako poboljšati svoj tjelesniizgled i biti u trendu: od tableta za mršavljenje,tetovaža, do plastičnih operacija (povećanjegrudi, stavljanje silikona u ustima,stražnjici, operacija nosa...), samo dabi izgledali kao svoji idoli. Imperativ: bitipoput idola i istodobno gubiti svoj vlastitiidentitet samo u Njemačkoj je već zahvatiosvakog trećeg tinejdžera (Spiegel, 17. siječnja2004.).Međugorje upotpunostii nepomućenopromiče naukKatoličke CrkveO. Maurice McMorow, IrskaOsamnaest sam puta bio u Međugorju.Ovo je predivno mjesto,puno milosti. Sa mnom je došlagrupa od devetnaest ljudi, uglavnomnaši župljani, od kojih mnogi još nisubili ovdje. Predslavio sam Misu u crkvi, i ovdjeje to poseban osjećan jer je ovo mjestoGospinih ukazanja već 30 godina. Otišao samu sjemenište one godine kada se Gospa ovdjepočela ukazivati. Divno je kako Gospa koristiovo mjesto. Ona daje snagu svijetu, jer 40 milijunaljudi koji su bili ovdje šire poruke mira iljubavi, kao i nauk Katoličke Crkve.Gospa se ovim mjestom koristi na veomaautentičan načinKada proučavate franjevačko tumačenja Međugorja,vidite da je točno. Točno su shvatiliGospine poruke, jer je njihov zaključak daMeđugorje u potpunosti i nepomućeno promičenauk Katoličke Crkve o vjeri o moralu.To je jako ohrabrujuće u vrijeme kada se događajutolike pobune u Crkvi. Franjevci imajuveliku ulogu u svemu ovome. Gospa se koristiovim mjestom na veoma autentičan načini to najviše ohrabruje, jer mjesto ukazanja, akroza nj osjetite raj zbog silne molitve, dobrevolje, ljubavi i Duha Svetoga na djelu. Tkogod dođe ovamo obrati se. Vodio sam mnogogrupa i vidio sam mala čuda. Kod kućepropovijedam o Međugorju. Gospa posjećujeovo mjesto jer je to način na koji ona djeluje,a to je opisano u Svetom pismu. Posjetilaje svoju rođakinju Elizabetu da joj doneseljubav i radost i da je utješi. U Lurdu je posjetilamalu, jednostavnu djevojčicu koja je doslovnoumirala, jer njezina obitelj nije imalaništa. Božji način je suprotan načinu na kojifunkcionira svijet, koji kaže da može sve.Međugorje kaže da ništa ne možemo bezBoga. Ukazala se djeci u Fatimi. Bila su malai jako siromašna. I Gospa im je rekla: „Djeco,žrtvujte se. Radite žrtvice za grješnike.“I ovdje nam se daje poruka obnove. Gospakaže: „Molite krunicu. Žrtvujte se.“ Spasenjese događa upravo sada, Isus umire na kriovojest mjesto ukazanja, mora biti u potpunomskladu s crkvenim naukom. Molitva; euharistija– Gospa kaže da je Misa na prvommjestu; ispovijed – Gospa je ovdje obnovilasakrament ispovijedi jer je ovo postalo ispovjedaonicasvijeta; klanjanje; krunica koja jesnažno oružje protiv zla; post – veliki izazov.To je ono što Međugorje promiče.Ovdje često plačemMogu reći da mi kao svećeniku Međugorjeneopisivo mnogo pomaže u mom pozivu.Često plačem ovdje, ali to su suze radosnice,suze čišćenja, potvrda da se Gospa brineza mene, da je tu i da želi da otvorim svojesrce. To je rekla i u poruci od kolovoza 2011.:neka otvorimo svoja srca, neka kažemo DAkao što je ona rekla DA anđelu Gabrijelu,neka nam bude po riječi tvojoj. To je iskonskaporuka Međugorja. Otvorite svoja srca i ljubite.Prepustite se Duhu Svetomu da u vamaproizvodi plodove radosti i mira. Mir o komeona govori je više od odsutnosti nasilja. Onaje Kraljica Mira. Taj mir, shalom, znači sklads Bogom, jedinstvo s Bogom, život s Bogom,intimnost s Bogom. Ona je zaručnica DuhaCrkva je dala veliko priznanje Međugorju. PapaBenedikt XVI. rekao je da je ovo mjesto molitve imjesto hodočašća. Svećenici mogu dolaziti i ljudimogu dolaziti moliti i bez konačnog priznanja.Crkva ne može dati konačno priznanje dok se sviplodovi ne ispitaju, a ti su plodovi ovdje zapanjujući,tridesetostruki, šezdesetostruki, stostruki, kako kažeEvanđelje. To sam vidio svojim očima.Snimio Zoran PervanSvetoga i želi dovesti svoju djecu Bogu. I nježnaje s nama. Kaže nam: „Dođite i ja ću izliječitivaša srca. Kroz molitvu vaša će se srcaotvoriti i onda možete primiti taj mir.“ To jejako pozitivna poruka. Ona samo želi davati,podsjećati i ljubiti. Ja ovdje dobivam taj nevjerojatniosjećaj radosti. Zato mi se oči pune suzamakada čujem priče o Međugorju. Ovo jenevjerojatno mjesto. I nadam se da će se ukazanjanastaviti. Nevjerojatno je i izvanrednoto da je Gospa ostala s nama ovako dugo.Međugorje kaže da ništa ne možemobez BogaOvdje je bilo mnogo obraćenja. Ima i svećenikakoji su svoj poziv dobili ovdje. To jeprirodno, jer je ovo raj. Misa je raj na zemlji,tako je rekao blaženi papa Ivan Pavao II.,ali i ovo je komadić raja, jer oko ovog prostoraima neki nevidljivi plašt. Kada prođetežu upravo sada jer vrijeme ne postoji u raju.Zato nas On treba i želi oko križa, a Gospaujedinjuje naše male žrtve. Gospa je najboljimogući primjer kršćanske vjere. Zato jedošla ovamo, da utješi svoju djecu. Plakala jezbog naših grijeha. Grijeh postoji i grješnicipostoje. Zato se trebamo pokajati i popraviti.Ona nam daje svoje poruke, ali nježno, istalno ih ponavlja jer nas voli i strepi za našespasenje i spasenje svih duša svijeta.Iskreno vjerujem da je Marija katalizatorjedinstvaNedavno sam pisao svoj magistarski rad otemi Djevice Marije. Zove se Marija – katalizatorjedinstva. Ja iskreno vjerujem da će onabiti katalizator jedinstva. Ona je zajedničkanit. Nju vole svi. Ona je zajednička nit koja ćeujediniti sve narode. Postoji jedan dokument,Marija: milost i nada u Krista, koji je napisalaAnglikansko- Rimokatolička komisija, kojučine najbolji teolozi, koji pokazuje u kolikimstvarima zapravo postoji konsenzus.Pozivam sve ljude da dođu u Međugorje.Ako nisu sigurni vjeruju li u ova ukazanja iline, onda bih im preporučio da najprije mole.Gospa ljude vodi po molitvi, ona ih dovodiIsusu. Neka se prvo mole oko te odluke. Akoosjećaju da ih Međugorje privlači, to znači daih Gospa zove. To se svakome događa u pravovrijeme. Možda za nekoga još i nije vrijeme dadođe. Neka samo nastave moliti, jer kada molimo,onda smo u svjetlu. Kada ne molimo, zapadamou tamu i tama se širi, ali kada molimo,mi smo u svjetlu, i naravno da je tamo iDuh Sveti, koji je svjetlo. Bog je svjetlo. Kadamolimo sve biva jasnije, srce nam opet postajeod mesa, a ne od kamena, srce nam se otvaraDuhu. Zato je Međugorje tako posebno, punoje svjetla. Ovdje nema tame, puno je ljubavi.Kada su je djeca upitala zašto si tako lijepa,Gospa je odgovorila da je to tako jer ona ljubi.I mi možemo biti lijepi ako ljubimo, ako semolimo, ako smo u svjetlu. Ako netko želi bitisretan, neka moli, jer kada uzmemo krunicu uruke, onda zapravo uzimamo Gospu za ruku.A ona nas kao Majka vodi za ruku ravno doIsusa. I vodi nas do mira, u intimnost s Bogom.Crkva je dala veliko priznanje Međugorju.Papa Benedikt XVI. rekao je da je ovo mjestomolitve i mjesto hodočašća. Svećenici mogudolaziti i ljudi mogu dolaziti moliti i bez konačnogpriznanja. Crkva ne može dati konačnopriznanje dok se svi plodovi ne ispitaju, a tisu plodovi ovdje zapanjujući, tridesetostruki,šezdesetostruki, stostruki, kako kaže Evanđelje.To sam vidio svojim očima. Gospodin nasnije napustio. Majka nas nije napustila, ona jeovdje da nam srce opet bude puno ljubavi idarova Duha Svetoga.(Priredio i preveo Zoran Pervan)32 | Glasnik mira | Međugorje Prosinac 2011. | Broj 12 | Godište VI. | 33

Hodočasničke stazeHodočasničke stazeGospa od objaveTre Fontane – ItalijaGospina ukazanja u Tre Fontane (Tri fontane) nisu priznata, ali nisu nikada ni odbačena.Kad su dostojanstvenici Rimske kurije došli pitati papu Pija XII. što odlučiti o Tre Fontane,on mi je odgovorio: „Što trebamo odlučiti? Zar se ne čini dobro? Zar se ne moli? Zar nemapriznanja grijeha? Zar se ne popravljaju brakovi? Dakle, pustimo da Gospa čini ono što mine znamo činiti“.fra Karlo LovrićBruno Cornacchiola rodio se 9. svibnja1913. u sedmeročlanoj, materijalnoi duhovno siromašnoj obitelji. Otac,više pijan nego trijezan, nije vodio briguo obitelji pa je majka zarađivala za njihov život.U četrnaestoj godini Bruno odlazi od kućei do odlaska u vojsku luta ulicama Rima. Godine1936. oženio je Jolandu Lo Gatto.Veoma mlad, kao dragovoljac, sudjelovaoje u Građanskom ratu u Španjolskoj borećise na strani komunista. Tu je upoznaojednoga njemačkog protestanta koji ga je zadojiomržnjom prema papi i katoličanstvu.Tako je, u Toledu 1938., kupio bodež i na oštriciurezao: „Smrt papi!“ Godine 1939. Brunose vraća u Rim i dobiva posao kontrolorau tramvaju. Pridružuje se Stranci akcije ibaptistima, a poslije postaje članom Adventistasedmoga dana. Postaje i direktorom adventističkemladeži Rima Lazia i žestoko sebori protiv Crkve, Gospe i pape.Dana 12. travnja 1947., u mjestu Tre Fontane,ukazala mu se Gospa i od tada živi branećiEuharistiju, Bezgrješnu Djevicu i papu.Ustanovio je i katehetsko djelo (SACRI – JurišneČete Krista Kralja Besmrtnog). U brojnimsusretima, od Kanade do Australije, govorioje o povijesti svoga obraćenja. To muje pomoglo susresti se s Pijom XII., IvanomXXIII., Pavlom VI. i Ivanom Pavlom II.Umro je 22. lipnja 2001., na svetkovinu PresvetogaSrca Isusova.Mjesto ukazanjaTradicija iz prvih kršćanskih stoljeća, potvrđenadokumentima velike vrijednosti, spominjemučeništvo sv. Pavla upravo na mjestugdje se danas nalazi opatija Tre Fontane.Odsijecanje glave sv. Pavlu dogodilo se ispodbora blizu jednoga mramornog sarkofagakoji se danas može vidjeti u kutu te crkve.Kaže se da je Apostolova glava, odsječenajednim udarcem mača, odskočila tri puta ida je na svaki odskok potekao izvor vode.Možemo pretpostaviti da se Gospa poslužilatim mjestom ne samo radi Pavlova obra-ćenja, nego i zbog njegove ljubavi prema Crkvii propovijedanju Evanđelja. Ono što sedogodilo Apostolu na putu u Damask imaveze s onim što se obistinilo ovim Gospinimukazanjem Bruni Cornacchioli. Isus je rekaoSavlu: „Ja sam onaj kojega ti progoniš“. U TreFontane Gospa će reći Bruni: „Ti me progoniš,dosta je toga“. Pozvala ga je da uđe u istinskuCrkvu koju Nebeska Kraljica definira kao:„Sveti ovčinjak, nebeski dvor na zemlji“.Ukazanja i porukeNa 12. travnja 1947. (subota) oko 14 sati Brunopolazi od kuće sa svojom djecom Izolom(11), Karlom (7) i Gianfrancom (4). Vodi ihna periferiju Rima, na Laurentinu, nedalekood trapističkoga samostana Tre Fontane.Dok se djeca igraju, Bruno priprema tekstkojim će dokazivati kako Marija nije Djevica,da je Bezgrješno Začeće izmišljotina, kaošto je to i Gospino uznesenje na nebo. DokBruno u Bibliji traži odgovarajuće retke kojimaće potkrijepiti svoje tvrdnje, djeca ga prekidošegovoreći kako su izgubila loptu.Evo kako to Bruno opisuje. „Govorim Gianfrancu,najmlađem, da se ne miče i dajemmu u ruke novine da se zabavi. I onda sa starijimapočinjem pretraživati svaki grmić. Da budemsiguran kako se najmlađi nije udaljio i dane padne u neku rupu, zovnem ga pokoji put.U jednom trenutku više mi se ne odaziva. Naglosam skočio da pogledam i dijete nalazim naulazu u špilju, na koljenima i sklopljenih ruku.Nekomu, koga ja ne vidim ali mi se činilo dastoji pred njim, govori: „Lijepa gospođa, lijepagospođa!“ Zovnem kći Isolu, koja drži rukovetcvijeća u ruci, i Karla. Približimo se Gianfrancu.„Vidite li išta?“ „Ništa“, odgovaraju mi. Istogatrena i Isola pada na koljena, sklapa ruke i,okrenuta prema špilji, poviče: „Lijepa gospođa!“Pomislim, djeca se šale i da je riječ o začaranojšpilji. Karlu, koji mi je bio blizu, reknem:„A ti ne klečiš?“ „Ma, idi...!“ I još nije izgovoriorečenicu, pada na koljena sklopljenih rukui gleda u istom smjeru kamo i ostali. Hvata mestrah, pokušavam ih prodrmati da ustanu, alisu poput gromade kamena. Gledam ih bolje, aoni svi u sjaju, bijeli, skoro prozirni. Zjenice imse proširile. „Gospodine, spasi nas!“ spontanosam promrmljao.Netom sam izgovorio te riječi, kao da samosjetio dvije ruke iza svojih leđa koje me gurajui kao da mi skidaju koprenu s očiju. Utom trenutku špilja iščezava ispred mene,osjećam se lagano, lagano, kao odvojen odtijela, obavijen vječnim svjetlom usred kojegavidim lik jedne rajske žene, koju mi jenemoguće opisati. Istočnjačkog je izgleda,veličanstvene ljepote. Imala je crne vlasi skupljenena glavi, vidljive koliko je to dopuštaoplašt koji joj se spuštao od glave do nogu.Plašt je bio boje trave u proljeće. Haljina jebila bijela, stegnuta u pojasu ružičastomvrpcom s krajevima do koljena. Bila je visokaoko 165 cm.U desnoj ruci držala je jednuknjižicu. Zatim je, vrlo ugodnim glasom, „lijepagospođa“ rekla: „Ja sam u srcu PresvetogTrojstva. Djevica sam Objave. Ti me progoniš,dosta je toga! Vrati se u Sveti ovčinjak,dvor nebeski na zemlji. Božje obećanje je biloi ostaje nepromjenjivo: devet petaka Srcu Isusovukoje si činio ljubazno potaknut od svojevjerne žene prije nego si stupio na put laži,spasili su te!“Bruno je bio prožet snažnom srećom, ašpilja, redovito puna smrada, bila je ispunjenanajugodnijim mirisom.Zatim Gospa miče lijevu ruku i kažiprstompokazuje na nešto ispred svojih nogu. Brunoslijedi očima tu gestu i vidi na zemlji crnu tkaninu,svećeničko odijelo i iznad odijela križslomljen u više komadića. „Ovo je znak daće Crkva trpjeti, bit će progonjena, slomljena,ovo je znak da će moji sinovi napuštati svećeništvo…Ti budi jak u vjeri!“Svaki dan moli krunicu„Nebesko viđenje“ ne taji da Brunu očekujudani progonstva i teških kušnja, ali će ga onabraniti svojom majčinskom zaštitom. Pozvalaje Brunu da mnogo moli: „Moli dostai svaki dan moli krunicu za obraćenje grješnika,nevjernika i za jedinstvo kršćana…“ Iotkriva mu vrijednost Zdravomarija ponavljanihu krunici: „Zdravomarije krunice kojeizgovarate s vjerom zlatne su strijele koje dopirudo Srca Isusova…“Daje mu obećanje: „S ovom grješnom zemljomučinit ću moćna čudesa za obraćenjenevjernika…“ ... „Obratit ću najtvrdoglaviječudesima koja ću učiniti s ovom grješnomzemljom…“ Gospa Bruni otkriva: „Moje tijelonije sagnjilo, nije moglo sagnjiti. MojSin i anđeli došli su u trenutku moga prijelaza…“Tim se riječima Gospa predstavila kaoUznesena na nebo i dušom i tijelom. Gospaje u špilji Tre Fontane jasno i precizno preporučilada živimo božanski nauk, da živimokršćanstvo, tj. da živimo vjeru.Kip koji predstavlja Gospu od ObjaveGospa ga ohrabruje da bude „razborit, jer ćeznanost nijekati Boga“. I govori mu tajnu porukukoju će osobno odnijeti Svetom Ocu,vrhovnom pastiru kršćanstva; ipak neka gaprati jedan svećenik koji će mu reći: „Bruno,ja suosjećam s tobom“. Vidjelac nastavlja:Gospa mi govori o onome što se događau svijetu, o onome što će se dogoditi u budućnosti,kako je s Crkvom, kako je s vjeromi kako ljudi više ne će vjerovati. Tolike suse stvari već obistinile. A mnoge će se stvariobistiniti. Gospa ga tješi: „Neki kojima ćešpričati ovo viđenje ne će ti vjerovati, ali nemojzbog toga biti potišten“. Na kraju susretaGospa se naklonila i rekla: „Ja sam u srcuPresvetog Trojstva. Ja sam Djevica Objave.Evo, prije nego odem, kažem ti ove riječi:Objava je Riječ Božja, ova Objava govori omeni. Evo zašto sam dala ovaj naslov: DjevicaObjave.“ Učini nekoliko koraka, okrene sei uđe u špilju. Tada završava ono veliko svjetloi Djevica se polako udaljuje prema Bazilicisv. Petra.Pod dojmom mističnog događanja, Brunose s djecom, u šutnji, vraća kući. Zaustavese u crkvi Tre Fontane, gdje Bruno od svojekćeri Isole uči Zdravomariju. Kad je počeomoliti, osjetio je ganuće i duboko kajanje.Plakao je i molio u isto vrijeme. Bruno i njegovažena se ispovjede i pričeste, i vrate se užupu koju su bili napustili.Slijede druga ukazanjaSlijede druga ukazanja: 6. svibnja Bruno sevraća u špilju zahvaliti Gospi. Gospa mu seponovno ukazuje. Ništa mu ne govori, ali mumajčinskim osmijehom daje do znanja da jeveoma radosna zbog njegova obraćenja.Jedan od svećenika iz crkve Svih svetih,don Mario Sfoggia, očituje Bruni želju da ion posjeti špilju. Upute se 23. svibnja i kleknublizu kamena na kojem je stajala Gospai počnu moliti krunicu. Bruno odgovara namolitve, ali odjednom prestade govoriti. Mariopoželje vidjeti što se dogodilo, ali se nijemogao pokrenuti. Čuje Brunu kako govori:„O, kako je lijepa! Kako je lijepa! Ali je sivo,nije crno…“ „Don Mario, ponovno je došla!“kaže mu Bruno. Priča mu da je za vrijemeukazanja Gospa stavila ruke na glavuobojici i onda otišla, ostavljajući snažan miris.Svećenik zagrli Brunu i kaže mu: „Bruno,osjećam se s tobom povezan.“ Na ove riječiBruno zadrhta i, pun radosti, zagrli donMaria. Te riječi svećenikove bile su znak kojimu je Gospa dala da bi to mogao biti svećenikkoji će ga pratiti do Pape.Bruno je običavao ići u špilju moliti. Znaoje da se tu činio grijeh bludnosti, ali je želioda toga više ne bude. No neki su znakoviupućivali na to da se tu i dalje griješi. Ogorčenzbog toga, napisao je na jednom listu poziv– sama Gospa mu ga je diktirala: „Ne obeščašćujteovu špilju grijehom bludnosti. Tko jebio nesretno stvorenje u svijetu grijeha, nekastavi svoje patnje pred Djevicu Objave, nekaispovjedi svoje grijehe i neka pije na izvorumilosrđa. Marija je slatka Majka svih grješnika.Evo što je učinila za mene grješnika: boriosam se u redovima sotone, bio u sekti adventističkoj,bio sam neprijatelj Crkve i Djevice.Ovdje, 12. travnja 1947., ukazala mi se DjevicaObjave, govoreći mi da se vratim u Rimokatoličkui Apostolsku Crkvu sa znakovima iobjavama koje mi je ona sama očitovala. BeskonačnoBožje milosrđe pobijedilo je ovoganeprijatelja koji sada pred njom traži oproštenjei smilovanje. Ljubite Mariju! Ona je blaganaša majka. Ljubite Crkvu s njezinim sinovima…Molite mnogo i udaljite od sebe manetijela! Molite!“.Stav Crkve i znakovi autentičnostiIako Crkva nije priznala ovaj slučaj, uvijek gaje podržavala. U prvo vrijeme bilo je skeptikai poteškoća, no Crkva nikada nije pravilapoteškoće. Bruno Cornacchiola bio je čestopozivan u različite talijanske gradove govoritio svom iskustvu, čak i u tvrđama svojihnekadašnjih drugova.Konkretna pomoć sigurno je stigla od njegovasusreta s papom Pijom XII., 9. prosinca1949., u povodu završetka proslave „Križarskevojne dobrote“, na Trgu sv. Petra. Tom prigodomBruno je ispovjedio Sv. Ocu da je desetgodina prije, na povratku iz španjolskogaGrađanskog rata, imao nakanu ubiti ga.Na koncu, spomenimo da je Gospa već godine1937. Božjoj sluškinji Luigini Sinapi reklao budućim ukazanjima u Tre Fontane,„da obratim jednog čovjeka koji se žestokobori protiv Kristove Crkve i hoće ubiti SvetogOca“. Tom je prigodom ta je žena duboke vjerekardinalu Eugenu Pacelliu prenijela Gospinuporuku da će postati papa. Eugen Pacellipopeo se na papinsku stolicu kao Pio XII.36 | Glasnik mira | Međugorje Prosinac 2011. | Broj 12 | Godište VI. | 37

Snimio Franjo Sušac