Dječice radite na svom obraćenju..

Godište VI. • Broj 3 • Međugorje • Ožujak 2011. • Cijena 2,5 KM / 10 knDječice, radite na svom obraćenju...

Draga djeco!Priroda se budi i na stablima se vide prvipupoljci koji će donijeti prelijepi cvijeti plod. Želim da i vi, dječice, radite nasvom obraćenju i da budete oni kojisvjedoče svojim životom, kako bi vašprimjer bio drugima znak i poticaj naobraćenje. Ja sam s vama i pred svojimsinom Isusom zagovaram za vašeobraćenje. Hvala vam što ste se odazvalimomu pozivu.25. veljače 2011.Iz sadržajaFotografija na naslovnici: ICMMPoruka za sadašnji trenutakPriroda se budi i nastablima se vide prvipupoljcivlč. Adalbert RebićUsusret tridesetoj obljetniciukazanja Kraljice MiraTrideset godinaposlije (2)fra Ivan DugandžićPromišljanjeGrijeh i radostfra Marinko ŠakotaDuhovna obnovaJedino što Gospa od nasželi jest da vjerujemonjezinu Sinuvlč. Tomislav IvančićMeditacijaŽivjeti od praštanjas. Dominika AnićIz života CrkveBranio je Božje djeloprotiv lažne svemoćičovjekaPropovijedkard. Josepha RatzingeraPromišljanjeUz fenomenMeđugorja– povijesni,eklezijalni iteološki kontekstmeđugorskihdogađanja (2)Protiv vidjelaca ustalo sve, cijela javnost,ali oni ostaju uspravni. Ne niječu niti moguzanijekati ono što im se dogodilo. Pa nimilicijske prijetnje, odvoženje liječnicima,u Čitluk, Mostar, hapšenje susjeda i njihovoodvođenje u milicijsku postaju u Čitluk nije ihdalo smesti, oni ne mogu od svoga uvjerenja.fra Tomislav PervanPrvoga su dana ukazanja vidioci prestrašeni pobjegli. Vidjeli susvijetlu prikazu na brdu koja im je mahala, dozivala ih. Najprijenjih dvije, Ivanka i Mirjana, a potom i drugi, naime, MilkaPavlović, Vicka Ivanković, Ivan Ivanković i Ivan Dragićević. Svisu bili prestrašeni, govorili su svojima u kući, ali im nitko nije vjerovao.Vijest se pronijela selom. Drugoga dana nekom nevidljivom silom bili suvučeni prema svijetlome fenomenu, ovaj put bez Milke i Ivana Ivankovića,ali su im se pridružile Marija Pavlović, Milkina sestra i mali JakovČolo, jedino dijete u svoje majke Jake, tada već starije žene. Te večeri vijestje doprla i do kapelana fra Zrinka, koji je samo odmahnuo uz riječi:“Komu je dano da vidi, neka vidi; komu nije, pa nije!” Već četvrtogadana, u subotu, u cijelu se stvar umiješala čitlučka milicija, koja je togadopodneva djecu na svoju ruku pokupila i odvela u čitlučku ambulantuda ih ispitaju, jesu li zdravi i normalni. Liječnici (dr. Ante Vujević i dr.Darinka Glamuzina) nisu mogli ustanoviti nikakvu patološku promjenu.U ponedjeljak, na Petrovdan, pred njihovim su se kućama pojavilaGLASNIK MIRA | Utemeljitelj i nakladnik: Informativni centar MIR Međugorje | Glavni urednik: Krešimir Šego | Lektor i korektor: Dragan Naletilić | Adresa: Glasnik mira, Gospin trg 1, 88266Međugorje, BiH | Tel.: 00 387 36 650 200; 653 327 | Faks: 00 387 36 651 300 | Služba pretplate: 00 387 36 653 342 | E-mail: glasnikmira@medjugorje.hr | Internet: www.medjugorje.hrGrafičko oblikovanje: Shift, Mostar | Tisak: Fram-Ziral, Mostar | List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije pod brojem R-05-05-42-2175-86/06 od 12. siječnja 2006. | Godišnja pretplata (12 brojeva): Hrvatska 120 HRK, BiH 30 KM, europske zemlje 30 €, Švicarska 50 CHF, USA i Kanada 42 €, Južna Amerika 48 €, Australija 51 €Uplata pretplate: Iz BiH u KM: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Unicredit Bank, Žiroračun broj 33 8120 2 20114 5352 | Iz Hrvatske u HRK: Informativnicentar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Societe generale – Splitska banka d.d., Broj računa: 2330003-5100201682 | Iz Njemačke u eurima: Informativni centar MIR Međugorjed.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (za Glasnik mira), BLZ : 75090300 | Iz Švicarske u CHF: Katholische Kroatenmission, Postfach9057, 8036 Zürich. Naziv banke: UBS AG Zürich – Wiedikon (0270/00), Kontonummer: 805418.40A (za Glasnik mira), IBAN : CH63 0027 0270 8054 1840 A, BIC: UBSWCHZH80A, UBS PostkontoNr: 80-2-2 | Iz svih europskih zemalja u eurima: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. Čitluk, Gospin trg 1, 88266 Međugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG, Kontonummer: 2155044 (zaGlasnik mira), BLZ : 75090300, BIC: GENODEF1M05, IBAN: DE88750903000002155044 | Za sve valute iz drugih zemalja: Informativni centar MIR Međugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke:UniCredit Bank, SWIFT: UNCRBA 22, IBAN: BA 39 3380 6048 0281 0221Ožujak 2011. | Broj 3 | Godište VI. | 3

Poruka za sadašnji trenutakPoruka za sadašnji trenutakPriroda se budi i na stablima sevide prvi pupoljciProljeće, najljepše godišnje doba, podsjeća nas na obnovu života. U proljeće se nakondubokoga zimskog sna sve iznova budi. Na stablima se vide prvi pupoljci koji će donijetiprelijepi cvijet i plod. Gospi je to prilika da svojim sinovima i kćerima opet pošalje jednupoučnu poruku, poruku o potrebi obraćenja, o potrebi mijenjanja srca i pameti na bolje, opotrebi mijenjanja mentalnog sklopa na bolje, o promjeni življenja...vlč. Adalbert RebićZima je bila duga i hladna. Ona jeprirodu osakatila s ciljem da je proljećemože pomladiti (u slovenskomi u kajkavskom hrvatskomproljeće je pomlad, obnova). Sve staro, potrošeno,nekorisno i štetno zimi se smrzlo iu zemlji strunulo, da bi potom moglo nastatinešto novo, mlado, za novi život sposobno.Zima nas podsjeća na noć. Zimi su, naime,noći dugačke, duže nego dani. Kako jeopćenito s prirodom, tako je u stanovitomsmislu i s ljudima. I mi ljudi trebamo se odrećisvega što je staro, zastarjelo, preživjelo,možda i grješno i zločesto u nama... ApostolPavao nas opominje: „Noć poodmače, danse približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimose oružjem svjetlosti. Kao po danupristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima,ne u priležništvima i razvratnostima,ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenitese Gospodinom Isusom Kristom i, u briziza tijelo, ne pogodujte požudama“ (Rim 13,12-14). I na drugom mjestu: „Dakle, je li tkou Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo,gle, nasta!“ (2 Kor 5, 17-19). Krist je svojomsmrću na križu pobijedio noć grijeha, porazioneprijatelja naših duša i kao novo sunceosvijetlio nas i omogućio da osvijetljeni iožareni ljubavlju Kristovom hodamo u noviniživota. I opet Pavao: „Očistite stari kvasacda budete novo tijesto, kao što i jeste beskvasnijer već je žrtvovana Pasha naša, Krist.Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni skvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnimkruhovima čistoće i istine“ (1 Kor 5, 7-8).Mnogi se svećenici i pobožni laici vjernicisigurno sjećaju knjige Tihomira Totha „Proljetneoluje“. U njegovim knjigama ima neštoposebno, toliko vrijedno, da je postaloopćim duhovnim vlasništvom mnogih katoličkihmladića i djevojaka. Pisac u toj knjizisavjetuje kako očuvati čistu dušu u prijelaznojdobi od dječačke do mladenačke dobi, udobi puberteta. Star problem kao što je ljud-ski rod star, složen kao što može biti složenmladi još nedozreo život, taj problem tvorijednu od najsudbonosnijih faza ljudskogživota, i zato je on jedna od najdelikatnijihzadaća pedagogije. Tihomir Toth je sazrijevanjemladih ljudi usporedio s proljetnimolujama. Mladić i djevojka u svom pubertetskomdobu nalik su mladom stablu ili mladojbiljci koja se bori da nakon zime postanesposobna preživjeti, oblikovati se u zdravu,jaku osobu koja će uspješno odolijevati svimnevoljama.Korizma je vrijeme obraćenjaZa nekoliko dana ulazimo u novo liturgijskovrijeme, vrijeme korizme. Korizma je vrijemepriprave za uskrsno slavlje. To je vrijemeodricanja od zamamljivih užitaka i vrijemeposta.Kao oblik pokore danas Crkva nadasvepreporuča pomoć siromašnim osobama. Odsvojih prihoda vjernici pomažu gladne i siromašne,izravno ili preko Caritasa, te takoomogućuju zajedničko slavlje euharistije, sakramentaljubavi. Kao djela ljubavi Crkvapreporuča i posjećivanje bolesnih u bolnici,osobito posjećivanje bolesnih i usamljenihstarijih osoba u njihovim domovima. Pravasu pokornička djela ona koja su usmjerenaprema dobru bližnjega. Crkva uvijek pozivasvoje vjernike na solidarnost sa svimakoji na bilo koji način trpe, a osobito ih nato poziva u korizmeno i adventsko vrijeme(A. Rebić, Homilije za liturgijsku godinu A.Biblijsko-teološki vid. Kršćanska sadašnjost,Zagreb 2007., str. 51-52).Snimila Lidija Parisobrazba čovjekove osobnosti pod djelovanjembožanske milosti, trajna obnova duha,povratak Bogu (hebr. tešubah, grč. metanoia).Zbiva se usvajanjem evanđeoskog načinamišljenja, djelovanja i osjećanja. Evanđelistisažimaju svu Isusovu propovijed uovaj sažetak: „Obratite se, približilo se kraljevstvoBožje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“(Mk 1, 15). Obraćenje se, dakle, događakad se vjeruje evanđelju, kad se prihvati IsusKrist, jer je on Sin čovječji (Dn 13, 7) i SlugaJahvin (Iz 53) i, kao takav, naš moralni uzori „put obraćenja“. U Svetom pismu govori seo obraćenju grješnika, što treba shvatiti kaopotpunu i iskrenu promjenu uma i srca. UNovome zavjetu ta se promjena naziva duhovnouskrsnuće, ponovno rođenje, izlazakiz tame na svjetlo, iz vlasti Sotone k Bogu, izstanja srdžbe u stanje milosti (Dj 26, 18; Ef 2,3-6; Iv 3, 5).Spasiteljsko djelo Isusovo shvaćeno jekao pobjeda nad duhovnim neprijateljem, usmislu otkupljenja ostvarena poniznim služenjem:„Sin čovječji nije došao da bude služen,nego da služi i život svoj dade kao otkupninuza mnoge“ (Mt 20, 28; Mk 10, 45).Nasljedovanje Krista zahtijeva da učenikŽelim da radite na svom obraćenju ida svojim životom svjedočite...Gospa nas na pragu korizme upozoravada radimo na svome obraćenju. Obraćenjenije jednokratan i prolazan, nego trajan činkoji trebamo svaki dan iznova poduzimati.Obraćenje je duhovna i ćudoredna prebudeblag, siromašan, čist srcem, mirotvoran,jer treba učiti od Isusa koji je „blaga iponizna srca“ (Mt 11, 29). Kakav treba bitiobraćeni čovjek, to ističe Isus u svom proglasublaženstava (Mt 5, 1ss). Obraćenje, plodmilosti, događa se u međusobnom odnosu sIsusom: „Bez mene ne možete učiniti ništa“;„nitko ne može doći k meni ako ga ne povučeOtac koji me posla“ i „nitko ne dolazik Ocu osim po meni“ (Iv 15, 5; 6, 44; 14, 6).Iz tih evanđeoskih pretpostavki rađaju se karakterističnaobilježja obraćenja, to jest priznanjegrijeha, pokajanje, vjera u Isusa Krista,ispunjenje Božje volje i vršenje njegovihzapovijedi (Enciklopedijski teološki rječnik,753).Isus drži da je Bog blizak svakome čovjeku.Bog svakoga pozna, on zna za sve pojedinostičovjekova života do te mjere da muje čak i broj vlasi na glavi poznat (Mt 10, 30).Bog ne sjedi na svom prijestolju u nekoj nepristupačnojusamljenosti, negdje u nedostižnojdaljini. On djeluje u životu svakogačovjeka. I u najmanjim i najbeznačajnijimstvarima ovoga svijeta, Bog je prisutan: on sebrine za ptice i za travu, koliko više tek za čovjekakojega je stvorio na svoju sliku i priliku(Mt 6, 26-32). Bez njegova znanja ni vrabacne pada s krova (Mt 10, 29-30).Isusova radosna vijest o novom svijetu,o novim odnosima među ljudima i izmeđuljudi i Boga nije samo poziv nego u istimah i izazov ljudima. Čovjek koji vjeruje daga je Bog obdario novim odnosom premasebi, pozvan je stvarati nove odnose premasvojim bližnjima. Po obraćenju Bog čovjekapoziva da bude otvoren svome bližnjemu,da bude za nj ono što je Bog za sve nas. Čovjekkoji po obraćenju vjeruje da ga je Bogprihvatio kao svojega sina ili kćer, mora bitisposoban prihvatiti svakoga bližnjega kaosvoga brata ili kao svoju sestru.Čovjeku koji se po obraćenju i po vjerivraća svome Stvoritelju, Bogu Ocu-Majci,njemu Isus obećava novu budućnost, novemogućnosti u novom svijetu. U raznim usporedbamaIsus otkriva u čemu se sastoji tanova budućnost, nova mogućnost u kraljevstvuBožjem: obraćeni čovjek sličan je onomekoji smije ući u svečanu dvoranu svadbe(Mt 25, 1-13), ući u radost Oca svojega (Mt25, 14-30, osobito 21), biti utješen i nahranjen,smjeti Boga gledati licem u lice, i postatisinom Božjim (blaženstva Mt 5, 4-9),naći ispunjenje, dovršenje i savršenost ljubećiBoga kao svoga Oca-Majku i svoga bližnjegakao brata.Tko vjeruje ovom Isusovu obećanju, stječenovu perspektivu za svoj život. Sadašnjimu život postaje dvostruko važnim, i kao životu sebi i po sebi i kao put u bolju budućnost.Svršetak sadašnjega života postaje muulaskom u konačno dovršenje svoga života uBožjem krilu, u Očevu krilu.Isus, dakle, traži od svojih obraćenih učenikanovi način života.„Obratite se i obnovite sebe i svoježivljenje!“Obraćenje se sastoji od dva čina, odvraćanjaod idola, od zla ponašanja, i egzistencijalnogpovratka Bogu, vjerovanja Bogu. Obraćenjemčovjek nužno prihvaća pravila nove etike,to jest prihvaća novi način življenja. Ponašanjeobraćena čovjeka treba biti u skladus Božjim savršenstvom: „Budite dakle savršenikao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt5, 48). Obraćenjem čovjek ulazi u posebanodnos prema Bogu, postaje Bogu sličan, ulaziu ljubavni odnos s Bogom, ostvaruje zapovijedBožju: „Zato ljubi Jahvu, Boga svoga,svim srcem svojim, svom dušom svojomi svom snagom svojom!“ (Pnz 6, 5).Sve Isusove etičke upute utemeljene su uljubavi: ljubav je temelj, motiv i norma etičkogdjelovanja. Učitelju zakona koji upitaIsusa koji je zakon najvažniji, odgovori Isus:„Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcemsvojim, i svom dušom svojom, i svim umomsvojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga,ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebesamoga. O tim dvjema zapovijedima visi savZakon i Proroci!“ (Mt 22, 36-40). Naša je ljubavprema Bogu dar Božje ljubavi za koji(dar) Bogu trebamo uvijek biti zahvalni.Druga je zapovijed Božja: ljubiti bližnjegasvoga kao sebe samoga. Ljubiti bližnjegamože samo čovjek koji je svjestan da Bognjega ljubi. Opraštati bližnjemu može samoonaj koji je iskusio radost Božjeg opraštanja.Poklanjati može bližnjemu samo onaj koji jesvjestan da ga je Bog obdario silnim darovima.Oslobađajuće može na svog bližnjegadjelovati onaj koji je svjestan da ga je Bogoslobodio od straha i od svakoga zla. Drugimriječima, ljubiti može samo onaj kojivjeruje u Božju ljubav i iz nje živi.Tek onda kad je netko svjestan svih posljedicaljubavi, dokazuje da je njegova ljubavprava ljubav. Tek kada on ozbiljno shvaćaBožju brigu za svako stvorenje u svijetu,tada je i on sposoban, po uzoru na Boga, brinutise za druge ljude oko sebe, za dobro svihljudi (Mt 5, 45).Je li sve to moguće ostvariti? Očito jest!Ali ne ljudskim silama nego silom i snagomDuha Božjega koji čini sve novo. „Sve moguu Onome koji me jača!“ (Fil 4, 13). GospaMeđugorska nas poziva da to ostvarimo veću ovoj korizmi! Ja sam s vama i pred svojimsinom Isusom zagovaram za vaše obraćenje.6 | Glasnik mira | MeđugorjeOžujak 2011. | Broj 3 | Godište VI. | 7

Ususret tridesetoj obljetnici ukazanja Kraljice MiraUsusret tridesetoj obljetnici ukazanja Kraljice MiraTrideset godina poslije (2)Ako bolnim znakovima današnjega vremena pribrojimo i žalosne slučajeve srozavanjamorala i u samoj Crkvi, galopirajuće propadanje duhovnih vrjednota u svijetu, sve drskijiatak na svetost obitelji i života uopće, trajni porast broja abortusa, raspada brakova, zabrinjavajućiporast ovisnosti o drogi među mladima, sve češću pojavu samoubojstava bašmeđu mladima, onda je slika svijeta doista tmurna. U svemu tome Međugorje se pojavljujekao svijetla točka i izvor nade za milijune ljudi koji su ga takvim prepoznali.fra Ivan DugandžićZavodnička snaga sotoneIznenađuje kako su brojne poruke u kojimaGospa upozorava na zavodničkusnagu sotone u ovome svijetu, pozivajućiistodobno na molitvu kao oružje uobrani od njega. Samo nekoliko mjeseci nakonšto je počela davati poruke za župu Međugorjepripremajući je za ulogu koju joj jenamijenila, Gospa prvi put otvoreno govorio sotoni i njegovu nastojanju da sve uništi:„Draga djeco! Ovih dana sotona želi daomete moje planove. Molite da se ne ostvarinjegov plan“ (12. srpnja 1984.). U sljedećihgodinu dana, u gotovo pravilnu razmakuuslijedilo je čak devet upozorenja u tomesmislu, a onda je došla gotovo alarmantnaporuka: „Sotona je uzeo jedan dio plana iželi ga posvojiti. Molite da u tom ne uspije“(1. kolovoza 1985.). U dva sljedeća četvrtkaponovljen je poziv na molitvu, a mjesecdana potom Gospa dolazi s radosnom vijesti:„Draga djeco, plan sotone je propao. Moliteda se ostvari ono što Bog planira u ovojžupi“ (5. rujna 1985.).U toj dramatičnoj dinamici djelovanjaZloga i zla čini se kao da je u tome času nastupilostanovito zatišje, barem za kraće vrijeme.No, Gospa i dalje podsjeća na moćnodjelovanje sotone, razotkrivajući u ponekojporuci i način njegova djelovanja. Tako onapozivlje na molitvu da se „razotkrije prijevarakojom se sotona služi“ u zavođenju ljudi(25. rujna 1986.), otkrivajući da on to čini„svojom ohološću i lažnom jakošću“ (25.studenoga 1987.).Nakon nekoliko godina stanovita zatišja,ponovno se pojačava dinamika zla, ali i otporprotiv njega. Prvo se to događa s ponovnimupozorenjem kako „sotona želi uništitimoje planove i zaustaviti želje nebeskog Oca,koje želi ostvariti ovdje“ (25. rujna 1990.), da„želi razoriti moje planove mira“ (25. rujna1990.), a mjesec dana nakon toga Gospaupozorava na prijetnju globalnih razmjera:„Sotona je jak i želi razrušiti ne samo ljudskeživote nego i prirodu i planet na kojemživite“ (25. siječnja 1991.). Oni koji pažljivijeprate i pamte svjetske događaje lako će sesjetiti da je to bilo u vrijeme rata i strašnihprizora razaranja i uništenja u Zaljevu, a nanašem tlu rat je bio sve bliži.Sa završetkom Zaljevskoga rata prošlaje, barem za određeno vrijeme, opasnostod globalnoga uništenja, ali je ostala opasnostod uništenja pojedinaca kroz sve većuovisnost o materijalnim dobrima i užitcima.Odgovor na to prepoznaje se u poruci:„Draga moja djeco, pozivam vas iznova dastavite Boga na prvo mjesto u svome životu.Ne dajte da vas sotona privuče materijalnimdobrima, već se, draga moja djeco, odlučiteza Boga koji je sloboda i ljubav. Izaberite života ne smrt duše“ (25. ožujka 1996.). Biloje to vrijeme kad je Ivan Pavao II. tako čestogovorio o civilizaciji života i upozoravaona opasnost od civilizacije smrti, za koju seopredjeljuje sve veći broj ljudi.Nekoga će možda iznenaditi, pa i zasmetati,tako često spominjanje sotone u porukama.Zar se život ne može objasniti i beznjega, pitaju neki. Liberalni teolozi već davnosu ga počeli ignorirati u svome učenju ipropovijedanju, ali time nisu nimalo umanjilinjegovo djelovanje u svijetu. To je većprije četrdesetak godina zapazio poljskimarksistički mislilac Leszek Kolakowski, paje s priličnom dozom sarkazma reagirao nato u fiktivnom govoru kojim se sam sotonaobraća tim teolozima: „Vidim da me više nespominjete u svojim propovijedima. Nemojtemisliti da nijekanje moje egzistencije pogađamoju taštinu. Meni je jedino važno dadjelo uništenja ide dalje.“ Ti teolozi koji niječuopstojnost sotone ni ne pokušavaju objasnitičinjenicu tolikoga zla u svijetu.Gledajući kako neki krugovi u Crkviuporno nastoje Međugorje proglasiti djelomsotone, jedan oštroumni svjedok i tumačmeđugorskih događanja odgovorio imje ironično: „Samo u jednome slučaju teoloziga ponovno otkrivaju. Kad treba osporitifenomen Međugorja, tada gospoda teoloziiznenada vide na djelu sotonu za kojega inačene vjeruju da postoji“ (A. Sarrach). Štoviše,ako je suditi po njihovim tvrdnjama da jeu Međugorju sotona na djelu, on već tridesetgodina uporno radi protiv sebe kako bi naštetioCrkvi. Tko može shvatiti neka shvati!Znakovi vremena danasOni koji ni nakon trideset godina nisu spremniMeđugorje prihvatiti kao Božji zahvat uto zamršeno stanje svijeta i Crkve, barem semoraju suočiti sa znakovima vremena danasi usporediti ih s onima kad je Međugorje počelo.Logično je postaviti pitanje: Je li danasstanje u Crkvi i svijetu bolje ili lošije negoonda i što čovječanstvo može, ignorirajućiMeđugorje, ponuditi kao bolji odgovor na teizazove? Da se naš odgovor ne bi komu činioodveć subjektivnim i pristranim, pogledajmokako na to gledaju oni koji nikada nisupokazivali simpatije za Međugorje. Naprotiv,znali su ga neargumentirano napadati, ali imse mora priznati da imaju izoštren pogled zaprobleme Crkve i današnjega svijeta.Riječ je o njemačkome kršćanskom tjedniku„Christ in der Gegenwart“ (Kršćanin uFra Slavko i fra Ivan predvode krunicu na Brdu ukazanjaOni koji ni nakon trideset godina nisu spremniMeđugorje prihvatiti kao Božji zahvat, barem se morajusuočiti sa znakovima vremena danas i usporediti ih sonima kad je Međugorje počelo. Logično je postavitipitanje: Je li danas stanje u Crkvi i svijetu bolje ililošije nego onda i što čovječanstvo može, ignorirajućiMeđugorje, ponuditi kao bolji odgovor na te izazove?današnje vrijeme), koji se opširnije osvrnuona rezultate istraživanja stanja među njemačkommladeži danas, pod alarmantnimnaslovom „Mladež bez Boga – kraj Crkve?“(CiG, br. 42, str. 475s). U podnaslovu člankastoji: „Nova Schell-ova studija pokazujeduboko zastrašujuće religiozno propadanjekoje se nastavlja. Budućnost kršćanstvau ovome dijelu svijeta već odavno je postalaupitna.“ Iako je naslov članka popraćen znakompitanja, zasigurno nikoga ne će ostavitiravnodušnim i mirnim. Časopis, koji seuglavnom bavi pitanjima koncilske obnove,reforme crkvene prakse, ekumenskim problemima,međureligijskim dijalogom i ekologijom,najednom izrazitim apokaliptičkimtonom progovara o budućnosti Crkve.Što je autora članka u tom istraživanjuposebno zabrinulo? Činjenica da je međunjemačkom kršćanskom mladeži zanimanjeza Boga i duhovne vrijednosti vrlo nisko,dok je istodobno kod njihovih muslimanskihvršnjaka vrlo visoko. Samo 37 posto kršćanskihispitanika drži da je važno vjerovatiu Boga, a čak 46 posto otvoreno kaže da jevjera nevažna za oblikovanje života. Za autoračlanka to je jasan znak da proces sekularizacijeu Crkvi i dalje napreduje. U međuvremenu,bezvjerstvo nije više samo stvarliberalnih intelektualaca, ono je zahvatilo širokemase društva. U ne tako dalekoj prošlostinormalno je bilo vjerovati, a nevjeraje smatrana iznimkom. U međuvremenu,„normalno je postalo ne vjerovati. A osobenjaknije više ateist, nego kršćanin.“ Drugimriječima, u nekoć kršćanskoj Europi kršćanipolako ali sigurno postaju manjina suočenasa sve drskijom i agresivnijom poganskomvećinom, pa je s razlogom zabrinuta zasvoju budućnost.Na pitanje, kako dalje u budućnost, autorčlanka zaključuje da se treba vratiti kršćanskimkorijenima kroz odgoj u obitelji, jertreba poći od toga da mladež koja se danasdistancira od Boga i Crkve svoju djecu zasigurnone će ni krstiti. No, tu se zatvara krugnemoći, jer nema dovoljno mladih i poletnihsvećenika koji bi to trebali izvesti. Te pojaveautoru ne dopuštaju s optimizmom gledatiu budućnost, pa zaključuje: „BudućnostCrkve dovedena je u pitanje. Ako se dramatičnopropadanje zbog nezainteresiranostidalje nastavi, katastrofa bi mogla nastupitiveć za nekoliko generacija.“ Strah za budućnostCrkve tu se pretvara u strah od katastrofe.Autor nam je, ipak, ostao dužan odgovorna čiju „nezainteresiranost“ misli i kakovidi taj željeni zaokret bez svećenika. Doduše,već više od trideset godina u Crkvi se govorio potrebi nove evangelizacije Europe, aligdje su plodovi? Međugorje već tri desetljećanudi veoma konkretan odgovor na ta pitanja,ali ga mnogi još uvijek ne prepoznaju. UMeđugorju je moguće naći žar vjere koji se umnogim dijelovima Crkve već odavno ugasio.Tu se ponovno uči zaboravljena molitva,doživljava se ljepota euharistijskog slavlja isnaga sakramenta pokore. A prema priličnopouzdanim podatcima, oko pet stotina mladihljudi diljem svijeta svoj svećenički pozivzahvaljuje Međugorju, a istodobno su bogoslovijediljem Europe sve više prazne. ZarMeđugorje nije danas istinsko žarište te željenenove evangelizacije, koliko god mnogito ne željeli priznati?Ako tim bolnim znakovima današnjegavremena pribrojimo i žalosne slučajeve srozavanjamorala i u samoj Crkvi, galopirajućepropadanje duhovnih vrjednota u svijetu,sve drskiji atak na svetost obitelji i životauopće, trajni porast broja abortusa, raspadabrakova, zabrinjavajući porast ovisnosti odrogi među mladima, sve češću pojavu samoubojstavabaš među mladima, onda je slikasvijeta doista tmurna. Doda li se tome joši sve veća prijetnja od prirodnih katastrofazbog klimatskih poremećaja, a pogotovo odsve bezočnijeg terorizma svjetskih razmjera,onda svijet gotovo da i nema nikakve budućnosti.U svemu tome, Međugorje se pojavljujekao svijetla točka i izvor nade za milijuneljudi koji su ga takvim prepoznali.(Nastavlja se)8 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2011. | Broj 3 | Godište VI. | 9

PromišljanjePromišljanjeGrijeh i radostGrijeh je, dakle, stvarnost našega života, a ne izmišljotina Crkve, kako su neki ukomunizmu tvrdili. Kao što znamo da liječnici ne izmišljaju bolest nego je otkrivaju radizdravlja ljudi, tako ni Crkva ne izmišlja grijeh (bolest duše), nego ga otkriva i pomažečovjeku ozdraviti.fra Marinko ŠakotaNeki ljudi imaju poteškoća s prepoznavanjemgrijeha, pa kadadođu na ispovijed ne znaju što biispovjedili. Drugi se trude dokazatida su dobri, pa se pravdaju da nisu velikigrješnici, da nikoga nisu ubili ni nešto ukrali.Neki uopće ne idu na ispovijed jer, kakokažu, ne griješe. Ima vjernika koji u svemuvide grijeh, a s druge strane, ima ljudi kojisu izgubili svaki osjećaj za grješne čine. Zbogtoga postavljamo pitanja: Postoji li grijeh?Što je grijeh? Kako se trebamo odnositi premagrijehu?„Za vrijeme molitve vidjela sam kao uslici tri puta jedan cvijet. Prvi put je bio divan,svjež, pun boja. Radovala sam se. Zatimsam vidjela kako je taj cvijet zatvoren, uvenuo,izgubio ljepotu. Bila sam žalosna. Ondasam vidjela kako jedna kapljica vode pada nauvenuli cvijet i on se otvorio. Ponovno samga ugledala u svoj njegovoj svježini i ljepoti.“Tako vidjelica Marija Pavlović-Lunettipripovijeda o doživljenoj slici cvijeta tražećinjezino značenje. „Ja sam pokušala shvatitišto bi ta slika mogla za mene značiti, ali nisammogla. Odlučila sam stoga pitati Gospuza vrijeme jednoga ukazanja. Rekla sam joj:‘Gospe moja, što znači ono što sam ja vidjelau molitvi? Što znači onaj cvijet?’ Gospa senasmijala i rekla: ‘Vaše je srce kao cvijet. Svakoje srce divno, puno ljepote. Ali kad dođegrijeh, cvijet uvene, ljepote nestane. Ona kapljicakoja je pala na cvijet i oživjela ga, znakje ispovijedi. Vi, kad ste u grijehu, ne možetepomoći sami sebi, nego mora doći pomoćizvana.’“I sljedeća priča kao sliku za grijeh uzimacvijet. „Časna sestra je u svojoj starosti imalapunu sobu cvijeća. Govorila je: ‘Cijeloga životasam voljela i uzgajala cvijeće i uljepšavalacrkve. Od cvijeća se može mnogo naučitiza život. Primjerice, kad cvijeće vene, trebatražiti razlog zašto vene. Često se na žilamanaseli crv koji siše hranu. I što se cvijeće višezalijeva i hrani, to je bolje crvu. Treba prijeodstraniti crva, a onda će cvijeće rasti…Tako i u životu treba odstraniti crva koji priječičovjekov rast.’“Otkrijmo crva i kradljivcaGrijeh je, dakle, stvarnost našega života, a neizmišljotina Crkve, kako su neki u komunizmutvrdili. Kao što znamo da liječnici ne izmišljajubolest nego je otkrivaju radi zdravljaljudi, tako ni Crkva ne izmišlja grijeh (bolestduše), nego ga otkriva i pomaže čovjekuozdraviti.Zanimljiv je i ujedno čudan naš odnosprema tijelu s jedne i duši s druge strane, odnosnoprema uzročnicima razaranja tijela iprema uzročnicima razaranja duše. Primjerice,kada otkrijemo crva u cvijeću radosnismo(!), jer smo otkrili zašto cvijet vene i štoćemo mu pomoći da ponovno cvjeta. Sličnotomu, kada čistimo kuću ne ćemo ugasitinego upaliti svjetlo da bolje vidimo imali prašine i gdje je. Nitko od nas ne će reći, umojoj kući nema prašine, nego: u mojoj kućiima prašine, ali ćemo se truditi da je pronađemoi obrišemo.Kada se, prije nego iziđem van, pred ljude,ili prije nego gosti uđu u moju kuću, jošjednom pogledam u ogledalu i otkrijem pr-Kad nas netko povrijedi,zaboravljamo ranu, abavimo se isključivoonim tko nas je ranio.Sve to ostavlja tragove unama pa smo nesretni,nezadovoljni, nemirni, anaši su odnosi uzdrmaniili srušeni. Nismo svjesnirana koje nosimo u duši, akad dođemo na ispovijed,pravdamo se da nemamogrijeha, da smo dobri, danismo veliki grješnici…Snimila Lidija Parisljavštinu na licu, kako sam radostan i sretanzbog otkrivene prljavštine(!), pa uzdahnem:Bogu hvala da sam to vidio prije drugih!Zar se ne bismo isto tako trebali ponašatiprema grijehu? Zar ne bismo trebali upalitisvjetla, odnosno stati pred Onoga koji jeSvjetlo, kako bismo bolje vidjeli sebe? Zar nebismo trebali biti radosni i sretni kada prepoznamoi otkrijemo grijeh, prljavštinu? Taotkrili smo crva koji je uzročnik svađe, razaranja,rastava i kradljivca našega mira i dobrihmeđuljudskih odnosa!Ne, mi se često ponašamo potpuno drukčije.Mi grijeh ne otkrivamo nego prikrivamo,guramo pod tepih, pravdamo se, poputAdama i Eve prebacujemo krivnju na druge.Nipošto ne želimo biti slijepi za crva u cvijeću,za korov u polju, za prašinu u kući ili zaprljavštinu na licu, a često smo slijepi za crvai korov, za prašinu i prljavštinu u svojoj duši.Zaboravljamo da je Isus lako praštao grijehegrješnicima, kao, primjerice, onome carinikuu Hramu, a da je bio nemoćan predslijepcima kao farizej u Hramu. ZaboravljamoIsusove riječi s križa: „Oče, oprosti imjer ne znaju što čine.“ Da, ne znaju, a zapravomnogo toga znaju (Juda, farizeji, pismoznanci,Veliki svećenik, Pilat…). Imaju oči, aslijepi su za dobro i za zlo. Ne vide dobro uIsusu i ne vide zlo u sebi, zlo koje ih je zarobiloi zaslijepilo. Slijepi su za istinu: uvjerenisu da čine dobro, a zapravo su postali sluge,robovi zla koje njihovim rukama zakiva čavleu Isusove ruke.„Sitnica“ i njezine posljediceKako je zanimljiv i čudan naš odnos premaranama u tijelu i ranama u duši! Kad se malodublje porežemo, odmah idemo k liječnikui pokazujemo mu ranu. Zapravo, ne idemonego jurimo do ambulante i, nervozni akomoramo imalo čekati, govorimo liječniku:„Evo rane! Molim Vas, zavijte je da više nekrvari!“ Nitko mu ne će reći: „Ne, ja sam dobarčovjek, ja nemam ranu!“ Nitko od nas neće reći nožu: „Ti si kriv, ti si me porezao, ti sime ozlijedio! S tobom više ne ću pričati…“Ne, mi zaboravljamo nož, a okrećemo serani. Ako osjetimo probleme u prsima, u nutrini,tražimo od liječnika da sve učini kakobi pronašao uzrok, žarište, pa se podvrgavamoraznim ispitivanjima, snimanjima (rendgen)samo da otkrijemo uzrok i izvor boli.Drukčije se, međutim, ponašamo premaduši, a duša je mnogo osjetljivija od tijela.Kad nas netko povrijedi (riječima, nepravdom…),zaboravljamo ranu, a bavimose isključivo onim tko nas je ranio. Sve toostavlja tragove u nama pa smo nesretni, nezadovoljni,nemirni, a naši su odnosi uzdrmaniili srušeni. Nismo svjesni rana koje nosimou duši danima, mjesecima i godinama,a kad dođemo na ispovijed, pravdamo se danemamo grijeha, da smo dobri, da nismo velikigrješnici…Ne valja od truna praviti brdo, ali istotako ne valja pomisliti da od sitnica ne mogunastati veliki problemi. Crv može biti malen,ali ozbiljno naštetiti biljci. Prljavština nanašem licu može biti neznatna, ali i ona je ustanju naškoditi našem izgledu ako je drugivide. Nedostatak malo vode može biti pogubanza život čovjeka u pustinji…Ne valja od truna pravitibrdo, ali isto tako ne valjapomisliti da od „sitnica“ne mogu nastati velikiproblemi. Crv može bitimalen, ali ozbiljno naštetitibiljci. Prljavština na našemlicu može biti neznatna, alii ona je u stanju naškoditinašem izgledu ako je drugivide.Što sitnica može značiti za naše odnose ikakve velike posljedice može imati, pojašnjavanam sljedeća situacija: „Kad netko (prijatelj,znanac) pokraj nas prođe a ništa nam nerekne i ne pozdravi nas, ostajemo uvrijeđeniili poniženi i prezreni, premda druga osobamože reći: Nisam te uvrijedio ni jednom riječju!“(fra Slavko Barbarić).Ni jednu riječ nije izrekao (sitnica, gdjeje tu grijeh?), a baš to može biti taj crv kojitako nagrize naše prijateljstvo da se ono sruši!Sada znamo što je grijeh: nismo više prijatelji,nema više razgovora među nama! ABožja je volja da među nama bude prijateljstvo,da cvjetamo.Idemo u susret korizmi, vremenu od četrdesetdana koje nas želi izvesti iz našeg„Egipta“, našeg ropstva, u „obećanu zemlju“,u slobodu. Tih četrdeset dana, to je seminar,to su duhovne vježbe. To je prilika dakroz molitvu i post vježbamo duh i tijelo; davježbamo raspirivati iskrice dobrote i ljubaviu pepelu svoga srca; sabranost u molitvi isvetoj Misi; pozornost i poniranje u čitanjuBožje riječi; da vježbamo zahvaljivanje kojimotkrivamo ono pokraj čega često slijepiprolazimo: svoje oči koje nam daju vidjeti;uši koje nam omogućuju čuti; onaj lijepicvijet u dvorištu i na livadi; ovaj svijet i čitavsvemir kao „hotel s tisuću zvjezdica“; dobruodliku u mužu, supruzi, susjedu…Jedna od vježbi neka svakako bude otvaranjeočiju za grijeh. A kad ga prepoznamo iotkrijemo, tko će biti radosniji od nas… Bitće nam jasniji i smisao riječi u Hvalospjevuuskrsnoj svijeći u Uskrsnoj noći: „O, zaistapotrebna Adamova grijeha, što ga smrt Kristovauništi! O, sretne li krivice, koja je zavrijedilatakvog i tolikog Otkupitelja!“10 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2011. | Broj 3 | Godište VI. | 11

Duhovna obnovaDuhovna obnovaJedino što Gospa od nas želijest da vjerujemo njezinu SinuU Međugorju je od 28. do 30. siječnja 2011. održana duhovna obnova koju je vodio prof. dr. TomislavIvančić iz Zagreba. On prati međugorska događanja još od listopada 1982. i u ovoj je župi održao brojnepropovijedi, duhovne obnove, seminare, predavanja… Duhovna je obnova započela u petak, 28. siječnja,večernjom sv. Misom koju je predslavio predavač. Osim sudjelovanja u večernjem molitvenom programu,prof. dr. Ivančić održao je i niz predavanja za župljane, djelatnike Župnog ureda, vlasnike pansionai hotela, djecu i mlade. Susreo se i s članovima zajednice ‘’Milosrdni otac’’. U nedjelju, 30. siječnja,predslavio je đačku Misu u 9.30 te pučku Misu u 11 sati čime je završila duhovna obnova. Osim župljana,u duhovnoj obnovi sudjelovali su i vjernici iz okolnih mjesta. Donosimo propovijed koju je izrekao napučkoj Misi 30. siječnja.vlč. Tomislav IvančićPoštovani župljani, vi nemate čast hodočastitiGospi Međugorskoj; svidrugi, iz cijeloga svijeta, to mogu učiniti,samo vi ne. Nepravda. Što, dakle,da napravite? Vi biste trebali napraviti jednodrugo hodočašće. Svi ljudi koji k vama dolaze,dolaze, rekao bih, horizontalno, zemljomputuju do vas, a vi biste trebali kod svake sv.Mise putovati vertikalno. Svakoj sv. Misi midolazimo kao grješnici, puni strahova i tjeskobašto će biti od nas. Na tom hodočašću imatepet stanica. Prva stanica je priznati svoje grijehei oprostiti jedni drugima, i tada si slobodan,straha nestaje, s Bogom si u kontaktu. Drugastanica na koju se uspinješ jest slušanje Božjeriječi. Treća stanica tvoga uspinjanja jest prikazanje.Tada Bog pita, što mi imaš dati? Četvrtastanica vašega uspinjanja jest pretvorbaili podizanje, kad hostija postaje Isusovo tijelo,a vino postaje Isusova krv. Tada Duh Svetisilazi i ako ste na prikazanju sebe prikazali,on vas pretvara u svete ljude. Peta postaja jepričest, kad primate Isusa i idete s Isusom kaoljudi koji su sveti. Došli ste grješni, a vraćate senovi, zdravi, sveti.Svi koji dolaze u Međugorje očekuju da impričate o svom hodočašću, koje je, kako rekoh,visinsko. To je najljepše hodočašće. Lijepo jeda ste danas došli u crkvu, u Isusovu kuću, jerse spasenje ne događa u vašim kućama; spasenjese događa u Isusovoj kući i vi ste danasdošli k njemu. Nedjelja je dan sastanka s IsusomKristom pa mu najprije darujte svoje grijehea potom slušajte što će vam on reći. Tadamu recite, Isuse, darujem ti svoj život, spojitese s njime, i nakon Mise idete obnovljeni kući.A kad dođete kući, nemojte zaboraviti upalitisvijeću. Vaša djeca i hodočasnici pitat će vaszašto to činite, a vi ćete im kazati, u crkvi samprimio Isusa, ja sam sad tabernakul, a i našaje kuća postala tabernakul. Stoga u kući trebagorjeti svijeća, kao pred tabernakulom, a ljudiće vas blagoslivljati. Odbacimo sve što nampriječi susret s Isusom, a to je mržnja, ogovaranje,nepravda, škrtost, psovka; to je ružna riječkoju kažeš bračnom drugu, susjedu, djeci...Sve to daj Isusu jer će on to kao metlom pomesti;njegova presveta krv će to oprati i mi ćemose novi vratiti kući. Sve svoje grijehe dajte Isusu,čitav svoj život, sve svoje strahove i svakubolest.Ako s Bogom ne komuniciramo, našse mozak ne razvija, postajemo mali iuskogrudniPoštovani vjernici, zastanimo na trenutak nadBožjom riječi. Bog nam je progovorio, ali to jemožda zastario jezik, jezik star dvije tisuće godinai možda nam ga je teško razumjeti.Došao student svom ocu, židovskom rabinu,i kaže, oče, vraćam ti Bibliju. Cijelu sam jepročitao, ali sve je to laž, ne želim više ništa otome znati. Otac uze Bibliju i pruži je svomesinu, govoreći, sine, probaj još jednom pročitati,možda je ipak istina to što u njoj piše.Možda mi, braćo moja, površno slušamo riječBožju, a to je kao da bacimo sjeme pokrajputa, a ptice ga pozoblju, ili ga bacimo na kameni ono ne može uzrasti. I ti onda misliš, tkozna je li to sve istina? Danas su ateisti u najvećojkrizi jer je znanost dokazala da ne postojičovjek koji ne pozna Boga; svi znaju za Boga.Nalazimo se u povijesnom razdoblju kad znanostkonačno proučava ono što je temelj svega,a to je duh. Dobitnik Nobelove nagrade, dr.Kandl, u svojoj osamdeset šestoj godini kaže,idem proučavati što je to zapravo čovjekovaduhovna dimenzija, što je to duh, gdje postojisvemir, u čemu on stoji, jer je ograničen, materijalan.I što je to u čovjeku da znade misliti,stvarati, graditi... Znanost je već dokazala, a toje najprije učinila logoterapija, da je u podsvijestisvakoga čovjeka Bog.Čak i malo dijete znade za Boga jer Bog utrenutku začeća djetetu daje duhovnu dušu; utom bljesku dijete vidi Boga, znade za Boga idijete ne morate poučavati da Bog postoji. Radijese vi poučite od djece jer djeca pate ako roditeljine poznaju Boga. Neuroznanost kaže dau mozgu postoji funkcija Boga, modul Bog ili,kako kaže američki znanstvenik indijskog podrijetlaRamahandra, u mozgu postoji točkaBog, i ako s Bogom ne komuniciramo, ako nemolimo i ne čitamo Sveto pismo, kaže on, tadase naš mozak ne razvija, postajemo uskogrudnii mali; naši životni prostori su uski i doživljavamofrustracije. U našoj savjesti je posvejasno tko to meni kaže, idi čini dobro, nemojčiniti zlo. Tko to čovjeka koji je ubio, ukrao,progoni grižnjom savjesti da ne zna kamo bi?Taj bježi ne samo pred policijom i sudstvom,već pred vlastitom savješću. Ovisnici nisu ništadrugo nego ljudi koji su progonjeni savješću,i zato uzimaju drogu ili alkohol ili cigaretesamo da se oslobode tih misli; da zaborave.Shvatimo, braćo i sestre,da je kucnuo trenutak kadsvi ljudi konačno traže štoje to duhovna dimenzija,što to znači razgovarati sBogom, kakav je Bog, gdjeje Bog. Svi smo mi, dragabraćo, samo gosti ovdjena svijetu, tu smo kao namostu jer moramo otići.Duboko boli ružna riječSaint Exupery u svom Malom princu kaže, došaodječak do jednog alkoholičara i pita ga zaštopije. Pijem da zaboravim, odgovara mu alkoholičar.A što da zaboraviš, nastavlja Maliprinc. Da zaboravim da pijem! Njemu pićestvara grižnju savjesti jer alkoholizmom ubijacijelu svoju obitelj. Poznato je da se upravozbog grižnje savjesti ljudi ubijaju, osobito mladikoji nisu doživjeli ljubav od svojih roditelja,koji nisu imali oca i majku koji ih vole. Mladikoji su se od početka morali brinuti za sebedoživljavaju kao da su oni krivi što nisu bilivoljeni. Takvi se osjećaju kao da su zatvoreniu četiri zida i ne vide drugi izlaz nego se ubiti.Grižnja savjesti nešto je strašno! Ali istodobnokad činiš dobro nešto ti govori da si velik.Kad si nekom obrisao suze, kad si se pomirios bratom, ili s bračnim drugom; kad u naručjeuzmeš dijete koje plače, kada sam, sa srcemizmoliš krunicu, osjećaš se ponosnim. Osjećašda je u tebi leglo nešto što ti daje zdravlje,osjećaš da tvoj život ima smisla. Savjest jeopasna stvarnost u nama onda kad te progoni,i najbolji ti je prijatelj kad činiš dobro. Tada utebi sve funkcionira, krvne žile i krvotok funkcioniraju.Znam ljude koji su imali rak, upoznaosam ih više u svojoj hagioterapiji, došlisu i tražili da ih blagoslovim. Pitao sam ihšto je, a oni odgovaraju, sutra trebam na operacijuraka. Tada sam pokušavao „pročačkati“njihovu prošlost, vidjeti jesu li s kime posvađani,jesu li oprostili ocu, majci, bratu, sestrii svima koji su ih u životu povrijedili. Odgovorje bio mlak, pa jesam, oprostio sam, aličačkajući pronalazimo osobu za koju kažu dajoj ne mogu oprostiti i čim se nje sjete, zaplaču.Tada bismo radili na tome da se oprosti itoj osobi jer neopraštanje stvara bol, grč, rak.Tako čineći, dolazimo do toga da bolesna osobakaže, da, on mene u dubinama svoje duševoli. U tom trenutku kao da neko svjetlo ulaziu čovjeka, i oprašta, ne mrzi više. Sutradanpopodne ista osoba mi je došla i rekla da nijebilo operacije! Liječnik je prije operacije pronašaoda je raka nestalo, povukao se. Znanstvenicidanas kažu da sve bolesti, psihičke ifizičke, nastaju zbog sukoba u savjesti, u intelektu,u osobnosti. Kad vas netko povrijedi, toduboko boli, i ako ne možeš oprostiti, u bićuse sve grči, nastaje ogovaranje, mržnja... Sjetise kako te boli kad ti netko rekne ružnu riječ.A najdublje boli kad te povrijedi bračni drug,kad stalno nešto prigovara. Duboko boli i kadte roditelji obezvrjeđuju, kad stalno prigovarajuzašto nisi ovo ili ono; kako može susjedovsin, a ti ne možeš. Od toga ostaje duboka krivnjau djetetu i osjećaj da on nije vrijedan, a svidrugi su vrijedni. Ako čovjek laže, ako grijehenije nikad ispovjedio, sve to stvara duboke sukobeu osobnosti, to boli duboko. Ili, živjeti ukući i ne razgovarati s nekim, zamisli, dvadesetčetiri sata živjeti s nekim a ne razgovarati!Ideš nedjeljom na Misu a ne razgovaraš s ovimili s onim. Pa to stvara strašan grč i sedamdesetposto bolesti dolazi od toga! Uvijek smo mislilida je dovoljno ići k liječnicima i psihijatrima,a danas, kad se medicina razvila do vrhunskihmogućnosti, vidimo da su nemoćni.Ateisti imaju strašnu željurazgovarati o BoguViše nema novih lijekova koji bi vas liječili;više nema lijekova koji bi znali liječiti neizlječivebolesti. Zašto? Jednostavno jer nismo proučilizašto ljudi imaju potrebu ići u crkvu, zaštoimaju potrebu govoriti o Bogu. Oni koji Bogane mole, psuju ga, a zašto? Sjećam se kad sambio u vojsci, naši su oficiri imali potrebu psovatiBoga, i to na najgori način. Zašto? Kad danasrazgovarate s ateistima, oni imaju strašnupotrebu razgovarati o Bogu. Zašto? Razlogje u tome što ih znanost negira: čovječe, pa tipoznaš Boga i kako možeš reći da nisi s njimeu vezi. Zašto mu ne vjeruješ kad je on dobar?To su teški konflikti i bolesti. Zamislite,sedamdeset posto bolesti možeš izliječiti akoliječiš odnos čovjeka prema Bogu, prema drugimljudima; ako liječiš njegovo dostojanstvo,ako mu izliječiš savjest kao mi u ispovjedaonici,ako čovjeku pomogneš da oprosti drugima,ako mu pomogneš da ne krade, da ne laže,da ne mora skupljati blago izvan sebe nego usebi – da bude čestit, pošten... Na taj ćeš načinizliječiti sedamdeset posto bolesti! Zamislite,sedamdeset posto naših sredstava za zdravstvomogli bismo uštedjeti kad bismo liječiliduhovnu razinu. Umjesto toga, farmaceutsketvrtke produciraju lijekove koji uopće ne liječe,proizvode iste lijekove pod stotinu različitihnaziva.Ljudi najviše trpe od krive slike BogaShvatimo, braćo i sestre, da je kucnuo trenutakkad svi ljudi konačno traže što je to duhovnadimenzija, što to znači razgovarati s Bogom,kakav je Bog, gdje je Bog. Svi smo mi, dragabraćo, samo gosti ovdje na svijetu, tu smo kaona mostu jer moramo otići. A tko je gospodarzemlje, tko je zasadio vaše šume i travu, tko jepronašao krumpir i rajčicu, recite mi tko je tosatkao tvoje srce; nađite mi među sedam milijardaljudi nekoga tko je to načinio. Braćomoja, kako je Bog potreban čovjeku, Bog, jedinomjesto gdje mogu naći mir! I sad je jedinobitno kakvu sliku ti nosiš o Bogu, a kršćani,nažalost, nose užasnu sliku o Bogu. Najgoremi je slušati pobožne ljude jer stalno govoreo đavlu, grijesima, paklu i slično. Koja je tvojaslika o Bogu? Ili se Boga bojiš ili Boga voliš?Hoće li tebe Bog baciti u pakao ili će te dovestiu nebo? Prijatelji dragi, odbacite sve svoje bogovei uzmite jedinoga Boga koji spašava, a toje Isus iz Nazareta. To je onaj koji vam je danasgovorio, blago vama koji patite, blago vamakoji ste siromašni duhom, blago vama koji volitejedan drugog, blago vama koji stvarate miru braku, u obitelji, u Međugorju, u svijetu, blagovama koji ste dobri, čestiti, blago vama kojevas progone a vi ne mrzite nikoga nego izlazitekao pobjednici, blago vama... Takav je Bog,Bog koji te voli. Ljudi najviše trpe od krive slikeBoga. Kao da smo svi mi kršćani uzeli slikuBoga iz Starog zavjeta – Bog kažnjava, ubija,prijeti... što je užasno. Braćo moja, Bog Starogzavjeta je Bog Židova, ali naš Bog je Bog Novogzavjeta, naš Otac, Tata; s njime svaki dandrugujemo, razgovaramo – Bog tako dobrogovori hrvatski. Moj Bog je Isus iz Nazareta,moj prijatelj i kako bih mogao reći da će memoj prijatelj iz Nazareta, moj Isus, odvesti u čistilišteili u pakao kad me on voli? I svaki danmu kažem, Isuse, oprosti mi, pogriješio sam, aon mi odgovora, dobro, Tomislave, pusti, hajdemoopet skupa. Kad ga pitam, Isuse, kamoću sa svojim grijesima cijeloga svoga života,on kaže, nikuda, neka grijesi idu u pakao, a tiNastavak na 17. str.14 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2011. | Broj 3 | Godište VI. | 15

MeditacijaDuhovna obnovaŽivjeti od praštanjaPraštanje našem životu, našoj duši služi kao hrana. Ako sami nismo kadri opraštati, ondasmo bolesni. Neopraštanje nas razara iznutra, čini nas nezadovoljnicima, nesretnima,zarobljenima i ovisnima o našim povrjedama, predrasudama, osudama... Opraštanje nasčini radosnijim ljudima, a u konačnici i sretnijima. Naš život dobiva na kvaliteti.s. Dominika AnićKorizma je jedno od najjačih liturgijskihvremena u kojem zastanemoi pokušamo uzeti „svojživot u svoje ruke“. To je vrijemesagledavanja dokle smo stigli, vrijemeodricanja od nekih svojih svakidašnjihneprimjerenih navika, ovisnosti. Toje pogodno vrijeme dobrote u nama da sedorekne u odnosu prema Bogu i premadrugome. Vrijeme je to u kojem nastojimodublje i konkretnije živjeti svoje ljudsko ikršćansko poslanje.U danima korizme nastojimo uvidjetikoliko smo samo puta sklopili truli mirsa svojim vlastitim zatajenjima, izdajama, sasvojom osrednjošću. Prilika nam je da postanemosvjesni gdje smo i u kojoj mjeri biligubitnici u našim svakidašnjim „bitkama“,u našim međuljudskim odnosima, u našim(ne)opraštanjima i skrivenim osvetama, gdjesmo propustili rasti a time i živjeti iz opraštanja.Opraštanje kao izvor slobodeU riječima psalma 130,4 stoji: „Al’ u tebe jepraštanje, da bismo ti služili.“ Neki duhovnipisci ove riječi prevode: „U tebe je praštanjei mi od njega živimo.“ I to je sigurnoistina. Mi živimo od Božjega praštanja.Praštanje našem životu, našoj duši služi kaohrana. Ako sami nismo kadri opraštati, ondasmo bolesni. Neopraštanje nas razara iznutra,čini nas nezadovoljnicima, nesretnima,zarobljenima i ovisnima o našim povrjedama,predrasudama, osudama...Kao što živimo od Božjeg opraštanja, takoživimo i od ljudskog opraštanja, onoga svakidašnjeg.Svaki dan imamo priliku opraštatii tražiti oproštenje od drugih. Svaki dandoživljavamo osude, nepodnošenja, razmimoilaženjanas prema drugima i drugih premanama. Život je, jednostavno, satkan odpotrebe za opraštanjem, za ljubavlju. Opra-Za sposobnost opraštanjapotrebno je biti slobodan.Slobodan od svegazbog čega bismo trebalioprostiti nekomu, odnjegove povrjede,ljubomore, zavisti, zloće.štanje je poput vezivnog tkiva bez kojeg sečovječji život raspada, postaje razjedinjen,podijeljen.Bog se ne mora svladavati da bi namaoprostio, a mi se ljudi često, gotovo uvijek,moramo svladati da bismo oprostili jednidrugima i u najmanjim sitnicama.Praštanje, gledano iz Božje perspektive,zapravo je dovršenje ljubavi. Ljubav pokazujesvoju krajnju dubinu u praštanju i stvaratako novi život u onima koji se trude okoopraštanja, u onima koji su shvatili da je bezopraštanja gotovo nemoguće kvalitetno živjeti.I mi sigurno imamo ovakva iskustva:kad nekomu oprostimo osjećamo se kaonanovo rođeni. Skinemo neki teški teret sasrca. Opraštanje nas, tako, čini radosnijimljudima, a u konačnici i sretnijima. Naš životdobiva na kvaliteti.Isus je puninu opraštanja pokazao na križuu riječi, “Oče, oprosti im jer ne znaju štočine“. To je ideal kojemu nam je težiti. Nesamo da ostanemo na divljenju ovoj Isusovojvelikodušnosti, nego da ga pokušamo utjelovitiu svome životu. Isus je to mogao, jerje bio slobodan od mržnje svojih mučitelja,bio je slobodan od njihova straha i bijesa. Zasposobnost opraštanja potrebno je biti slobodan.Slobodan od svega zbog čega bismotrebali oprostiti nekomu, od njegove uvrede,ljubomore, zavisti, zloće. Sve dok ne budemoslobodni, opraštanje nije moguće. Onajtko nas je povrijedio drži nas u svojoj vlasti.Mi smo se u neopraštanju njemu izručili i onnas čini robovima svoje zloće ili nemoći. Nedopušta nam da kvalitetno i odgovorno živimo.Kad mu oprostimo, mi postajemo slobodni,kadri svoj život uzeti u svoje ruke i onjegovoj kvaliteti sami odlučivati.Križ smješten u središte vremenâKriž Isusa Krista s golgotske uzvisine bacasjenu na sva vremena. Na ovo naše vrijemetakođer. On je tu kao neizbrisiv simbol ljubavii opraštanja za svakoga čovjeka. Kaonada svim beznadnima, i opomena svimsilnicima da je zadnja pobjeda uvijek pobjedaljubavi a ne sile, opraštanja a ne mržnje.Jedna kartuzijanska izreka kaže: „Križstoji dok se svijet okreće“. Križ čini osovinu,središte. Nije moguće u životu ne susrestikriž. Susret s križem usud je svakoga odnas. Pitanje koje bismo sebi možda trebalipostaviti u ovome povlaštenom liturgijskomvremenu korizme moglo bi glasiti:Koja je moja spontana reakcija dok gledamraspelo? Što mi prvo pada na pamet? Procjenjujemli njegovu umjetničku vrijednost,je li romanički ili barokni, stilski ili kičast?Ili mislim na bol i ljubav onoga čiji je križsmješten u središte vremena, i moga vremena,i moga sada? Mislim li na Isusovo predanje,na oprost kojim je s križa amnestiraosvoje neprijatelje? Koja je moja prva misaodok gledam raspelo? Bitno mi je pronaći usebi odgovore na ova pitanja, jer oni mi omeni mogu mnogo toga reći, čega možda inisam svjesna. Ovi dani korizme trebali binam poslužiti i za tu spoznaju. Ne samo daintenzivnije razmišljamo o Isusovoj muci ikrižu u pobožnostima puta križa, nego jošviše da vidimo ima li taj Isusov put išta zajedničkos mojim vlastitim životnim putom.Kako ja prihvaćam i nosim svoje životnekriževe?Ima čitava skala mogućih reakcija, i nesamo na raspelo kao sliku, nego na križ kaostvarnost, stvarnost moga vlastitoga životnoghoda. Bunim li se neprestano i na sve,ogorčeno odbijajući i najmanji križ koji meu životu pohodi, ili svoja životna posrtanja ipadove shvaćam dijelom puta kojim mi je ićiovom zemljom. Uostalom, životni padovi toi jesu jednako kao i koraci.Od početka, to znamo, križ je bio mjestogdje se dijele duhovi. Počelo je s desnim razbojnikomkoji moli za oproštenje i lijevimkoji pun gorčine psuje i proklinje. Jednakosu bili blizu Isusu samo na dvjema različitimstranama. Nije bilo do Isusa. On je bioi ostao u središtu. Odabir je na našoj strani.Koja je strana meni sada bliža?Biskup Pierre Claverie, u propovjedi kojuje izrekao na sprovodu šestorici trapista ubijenihu Alžiru 1996. godine, rekao je: „ŽivostCrkve, njezina plodnost i njezina nada nalazeu blizini križa svoje hranjivo tlo i svoje korijene.Nigdje drugdje! Sve drugo je drugotno,znači samoobmanu i baca pijesak u oči.Crkva obmanjuje samu sebe i druge ponašajućise kao svjetovna vlast, kao humanitarnaorganizacija među drugim humanitarnimorganizacijama ili kao evangelizacijsko poduzećesa spektakularnim pratećim pojavamai efektima.“ Spomenuti biskup, nekolikomjeseci poslije, i sam je postao žrtvom istihmuslimanskih fundamentalista.Križ je središte vremena i središte Crkve.Samo iz njega izrasta naša plodnost. U ljubaviza sve ljude.Nastavak s 15. str.k meni u Nebo! Milina je s Isusom razgovarati!Isus ne voli kad smo smrknuti, ozbiljni,stalno sklopljenih ruku. On nam tada govori,čovječe, daj budi normalan. Isus tako silnovoli slušati naše šale, voli čuti dobar vic iod srca se nasmijati. Isus nam kaže, ja sampostao čovjek, ja sam tu gdje ste i vi, na zemlji,stavite me za svoj stol, dajte mi tanjuri pribor, da nešto pojedem s vama. Ispričajtemi nešto da se s vama mogu smijati... Zaštokod vas u Međugorju moram biti stalnomrtav ozbiljan, pita nas Isus. Zašto mene volite, zašto mi ne vjerujete? Razlika izmeđukršćanstva i svih drugih religija jest utome što svi drugi bogovi traže da se umireza njih, oni žrtvuju ljude, žrtvuju djecu.A naš Bog, što on čini? Kaže mi, zgriješiosi, idem ja za tebe umrijeti, ja idem na sud.Bog mi kaže jesi li dužan, da, odgovaram,uzeo sam kredit i ne mogu ga vratiti, a onmi kaže, ne brini se, ja ću ga vratiti. Pa kako,Isuse, otkuda tebi novac? Ne brini se, u kućiOca mojega ima mnogo bogatstva. Za svojegrijehe ja sam trebao biti osuđen, i umrijeti,a Isus kaže, ne ljudi, ja ću uzeti vaš križ, vašeporoke i grijehe, ja uzimam trnovu krunui bit ću za vas proboden. Vi ćete biti tamogdje sam ja, u Nebu, radovat ćete se; vi stedjeca mojega Oca, vi ste moja braća i sestre.Pa daj vjerujte mi, zašto uzimate krivebogove i zašto se okrećete tamo gdje Boganema? Bog je, braćo i sestre, samo dobar,on je apsolutna ljubav i dobrota. Sagriješiosi, psovao si Boga, hrđav si čovjek, moždasi korumpiran, ali idi Isusu jer je to jedinomjesto gdje te ne će osuditi. Ljudi će te suditi,sudstvo i policija će te goniti, ali te Isusne će suditi. I jedino mjesto gdje ne ćeš bitisuđen jest kod Isusa. I jedino mjesto gdje nesamo da ti ne će suditi, nego vraća i tvojedugove. Zato u Očenašu ne molimo, oprostinam grijehe naše, nego, oprosti nam dugovenaše. Bog vraća naše dugove.Nema drugoga Bogaosim dobroga BogaHtio bih, braćo i sestre, prijatelji moji dragi,da ponesete samo sliku dobroga Bogajer nema drugoga Boga osim dobrogaBoga. Kad bi Bog od vas tražio da ispravitesve svoje grijehe, da ispravite sve krivepoteze u životu, recite mi tko bi se mogaospasiti? Ako si ubio nekog čovjeka,ako si abortirala dijete, zar možeš oživjetitoga čovjeka i to dijete? Ako si nekomukrao, a ni sam nemaš više novaca, kakoćeš mu vratiti? Ako si nekom opsovao, teškoga uvrijedio, zar ti možeš napraviti da tobude drugačije? Ama ne, jer koliko ga godmoliš za oproštenje, njega boli. Ali Isus popravlja,Isus vraća, Isus liječi dušu čovjeka itako popravlja svijet. Isus je najveće dobročinstvočovječanstva i zato svima treba reći,i muslimanima i hindusima i židovima, svimana Istoku i Zapadu, ljudi, ne bojte se, neubijajte jedni druge, ne trebamo ratove jerIsus je dobar, Bog je stvorio svakog čovjeka ivoli svakog čovjeka; Isus je za svakog čovjekaprolio krv pa hajdemo biti braća. Kako bito bilo dobro, prijatelji dragi!Ali za to je najprije potrebno da mi vjerujemou Isusa. Znam kako je teško mijenjati slikuo Bogu jer svi mislite, a tko znade? Znamtoliko svetih ljudi, istinskih vjernika, koji uglavi nose sliku nemilosrdnoga Boga, a neIsusa koji nas voli i koji nam prašta, koji vraćaduge naše. Takve pitam zar ne vjeruju Kristovukrižu, njegovoj za nas, iz ljubavi premanama prolivenoj krvi koja briše svaku našukrivnju? Kad se ispovjedim i kad mi svećenikodriješi grijehe, lak sam i radostan jer znamda me nitko više ne može osuditi, moji su grijesioprošteni, čist sam. Vidimo li kako je dobros Bogom biti prijatelj, braćo moja!Poštovani prijatelji, jedino što Gospa odnas želi jest da vjerujemo njezinu Sinu, njegovimranama i njegovoj smrti. Jedino što Gospaželi jest to da kad na križu vidiš Isusa kažeš,gledaj kako me je volio, gledaj, koliko meje volio Isus! Sveti Bernardin iz Clairvauxakaže, ne bojim se svojih grijeha. Da sam učinioi teški grijeh ne bojim se jer ću se sakritiu Isusove rane, a svaka Isusova rana svjedoči,ne boj se, ja te volim i ne boj se svojih grijeha.Kad vas svi optužuju, prijatelji dragi, kad sizbog toga možda postao ovisnik ili suicidalan,idi Isusu jer je to jedina osoba pred kojom ćešbiti opravdan i siguran. On će reći, ti si pravi,ti si vječan, dođi, ja ću te osloboditi. Isus je jedinomjesto gdje možeš naći sreću, on jedinibriše naše suze, jedini liječi naše rane. Isus jejedini odvjetnik koji te sigurno brani od svihosuda. Zato se ide u crkvu, braćo moja, ne dase trpi nego da se kući ide radostan. Odbacitesve svoje slike strašnoga Boga, a uzmite slikuIsusa iz Nazareta a iznad slike napišite: Ovajme Bog voli i zato me stvorio, ovaj me je Bognačinio kršćaninom i dao mi je da budemnjegovo dijete. Prijatelju, upamti, Bog te ludovoli, ti si njegovo dijete i zato si kršten. Bogje sretan što vas svake nedjelje vidi u crkvi naMisi, sretan je što vidi radost na vašim licimajer ste došli u njegovu kuću i tu popili malodobrote, ljubavi, nježnosti, tu uzeli njegovo tijeloi postali on da znadete da ste njegova braća,da ste sinovi i kćeri njegova oca. Amen!16 | Glasnik mira | MeđugorjeOžujak 2011. | Broj 3 | Godište VI. | 17

Franjevačka mariološka misao i pobožnostDruga polovicasedamnaestogastoljećaFranjevačka mariološka misao i pobožnost u drugojpolovici sedamnaestoga stoljeća nalazi jednoga odsvojih tumača i širitelja u osobi Španjolca Pedra deAlva y Astorga (+1667.). Iako je u Franjevački red stupiou peruanskoj provinciji – tamo mu se tada nalazilaobitelj – njegovo prepoznatljivo djelovanje započelo jepovratkom u Španjolsku. Neumoran je zagovornik i širiteljGospine pobožnosti, te poticatelj definiranja dogme obezgrješnome Marijinu začeću.fra Miljenko ŠtekoNo, ti poticaji ponekad su znaliprijeći i onu crtu zdrave polemičketolerancije i razboritostiprema onima koji drugačije misle,govore i pišu. U svom živopisnom autografskomzapisu (objavljen sa studijem Radiisolis zeli…) spominje kako je obišao brojneknjižnice i probdio bezbroj noći u molitvi iproučavanju onoga što su drevni teolozi pisalio Mariji. Već prvo njegovo djelo, Armamentariumseraphichumpro tuendo ImmaculataeConceptionis titulo, dolazi kao odgovorna jedan naputak ondašnjega inkvizicijskogstava o Bezgrješnome začeću. Uz ovo, fra Pedroće tiskati još tri djela sabranih promišljanjastarih teologa u korist Bezgrješnogazačeća, uključujući i dominikanske teologekoji su, u to vrijeme, imali različito stajalište.Štoviše, on će nakon povratka iz Rima, gdjeje zajedno s Hipolitom Marraccijem pripremaomarijanski Bullarium Francescanum,raditi još više na teološkom osvjetljenju svojihpostavki. Dominikanski teolozi i njihovamarijanska pobožnost sad su mu na prvomemjestu. Plod tih istraživanja objavio je1660. godine u knjizi Sol veritatis cum ventilabroseraphico pro candida aurora Maria insuo conceptionis ortu sancta, pura, immaculataet a peccato originali praeservata. Naravno,uslijedio je žestok dominikanski odgovoru kojem se autor naziva agresivnim, a njegovodjelo difamacijom sv. Tome Akvinskogai Dominikanskoga reda. Nakon toga fra Pedroodlazi u Sjeverne franjevačke provincijei tu nastavlja svoje djelovanje, utemeljuju-ći čak i tiskaru za tiskanje svojih djela. Tu ćetiskati knjigu Militia Immaculatae ConceptionisVirginis Mariae, contra malitiam originalisinfectionis peccati, u kojoj je sabrao šesttisuća svjedočanstava i tumačenja teologa ukorist bezgrješnoga Marijina začeća. Uz ovodjelo nastat će i niz Bibliotheca Controversiaeu kojem su ponovno tiskane znamenite knjigepobožnih pisaca koji podupiru ovaj nauk.Godine 1665. većina njegovih djela našla sena popisu, indeksu ondašnje inkvizicije. Godinamaposlije uvidjelo se kako fra Pedroipak zastupa ispravan nauk, uz neke krivenavode.Kako bi svaku svojupostavku učinio bližomčitatelju, fra Tomás obilnonavodi svetopisamsketekstove i nauk otacaCrkve. Zaključak njegovaistraživanja govori kakopostoje svi potrebni dokazikako bi se proglasiladogma o Bezgrješnomezačeću Marijinu.Franjevačka mariološka misao i pobožnostDrugu polovicu sedamnaestoga stoljeća i prva tridesetljeća osamnaestoga stoljeća franjevačke mariologijeobilježila je, između ostalih, i kapucinska klarisa VeronicaGiuliani (1660. – 1727.), kojoj je Papa posvetio katehezuna općoj audijenciji u srijedu 15. prosinca 2010., a uprigodi 350. obljetnica njezina rođenja.Marija – zagovornica i posrednicasvih milostiFra Tomás Francés de Urutigoti (+1682.),lektor svete teologije i argonski provincijal,bijaše privrženi zagovornik škotizma, a najpoznatijenjegovo marijansko djelo, Certamenscholasticum, tiskano je u četiri sveska.On razrađuje osam promišljanja o naukuistočnoga, odnosno izvornoga grijeha. Tapromišljanja služe mu kao potka onome štoće poslije izložiti o bezgrješnome Marijinuzačeću. U njegovu je nauku sve jasno: Marijaje otkupljena zaslugom Krista Otkupitelja.Fra Tomás u svojim promišljanjima, pozivajućise na Škota, ide sve do saveza kojije Bog sklopio s prvim čovjekom, Adamom.Slijedi čovjekov grijeh i njegovo prenošenje skoljena na koljeno. Sve do Marijina izuzeća,o čijem dostojanstvu i privilegijama slijedipoznati škotistički nauk. Autor osobito naglašavasnagu Marijina trijumfa kao prethodištasvih spašenika. U tom svjetlu Marija jei opća zagovornica i posrednica svih milosti.Kako bi svaku svoju postavku učinio bližomčitatelju, fra Tomás obilno navodi svetopisamsketekstove i nauk otaca Crkve. Zaključaknjegova istraživanja govori kako postojesvi potrebni dokazi kako bi se proglasila dogmao Bezgrješnome začeću Marijinu.Život obasut darom mističnihdoživljajaDrugu polovicu sedamnaestoga stoljećai prva tri desetljeća osamnaestoga stoljećafranjevačke mariologije obilježila je, izmeđuostalih, i kapucinska klarisa VeronicaGiuliani (1660. – 1727.), kojoj je Papa posvetiokatehezu na općoj audijenciji u srijedu15. prosinca 2010., a u prigodi 350. obljetnicanjezina rođenja. Veronika, rodnim imenomOrsola, rodila se u talijanskome Mercatellu,a u dobi od sedam godina, nakonsmrti majke, s obitelji preseljava u Piacenzu.Nakon pobožnoga djetinjstva, u dobi od17 godina ulazi u strogu klauzuru samostanakapucinskih klarisa u Città di Castellu, dobivšiime Veronika. Živjela je pokornički životobasut darom mističnih doživljaja. Čestoje u tim mističnim trenutcima bila blizuKristove muke, a umirući je izgovarala riječi:“Našla sam Ljubav, Ljubav se dala vidjeti!To je uzrok moje patnje; recite to svima, reciteto svima!” (Summarium Beatificationis).Njezin nauk i život najjasnije nam se zrcaliiz vlastita Dnevnika koji sadrži dvadesettisuća rukopisnih stranica. Veronikin nauk iduhovnost obilježeni su kristocentričnošću.A taj odnos nosi bitno obilježje zaručništvaduše, koja živi u jedinstvu s Kristovom mukom,smrću i uskrsnućem. Radošću je ispunjastvarnost po kojoj ona, slabo stvorenje,može odgovoriti na tu bezgraničnu ljubavkoju Krist daruje. Upravo iz toga trpećeg zajedništvaVeronika s ljubavlju gleda Crkvu zakoju moli i prinosi, kako bi bila poput Krista,koji je svojoj Crkvi dao samoga sebe. RaspetaLjubav, kao i na tijelu svetog Franje Asiškog,Veroniki ostavlja dar svojih svetih rana.Dar Gospine blizineUz Kristovu blizinu, Veronika ima i darGospine blizine. U svom Dnevniku piše kakoje jednoga dana čula Gospine riječi: “Ja ti dadohda otpočineš u mojem krilu, da se sjedinišs mojom dušom i da te ona kao na krilimaodnese pred Boga.” Marija tako postajezagovornicom njezine duše pred Bogom, alii njezinim putokazom. U Dnevniku nadaljestoji kako joj je Blažena Djevica Marija kazala:„Čini sve s mojim blagoslovom. Želimblagosloviti tebe i tvoga ispovjednika.“ I nadrugim mjestima Veronika piše kako joj jeMarija, po Božjem dopuštenju, postala putokazupravo preko ispovjednika. Tako onaMariji zahvaljuje što je uvijek upućuje u ljubavprema Isusu Kristu, njezinu Sinu. Prepoznajućiu Mariji svu snagu milosti koja seizlijeva, Veronika se posvećuje PrečistomeSrcu Marijinu, a samu posvetu opisuje najnježnijimriječima djeteta svojoj Majci (usp.Dnevnik, 3, str. 516.-517.). Sve ono što Veronikapiše o Mariji plod je vlastita mističnogiskustva, daleko od mnogih ondašnjih teološkihrasprava.18 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2011. | Broj 3 | Godište VI. | 19

14. 9. 1982.Ispovijed na ulazu u sakristijuSlike iz prvihgodina ukazanja25. 4. 1982.25. 7. 1982.Procesija na blagdan sv. Jakova14. 9. 1982.Uzvišenje sv. Križa - vjernici odlaze na Križevac25. 7. 1982.Misa u Gaju na blagdan sv. Jakova25. 4. 1982.25. 4. 1982.Podbrdo25. 7. 1982.Ivanka, Jakov, Marija i Vicka s obitelji Skritek, Bijakovići25. 6. 1982.Prva obljetnica ukazanja24. 6. 1982.Marija, Ivanka, Jakov i Vicka prije svete Mise navečer u crkvi25. 5. 1982.Časna sestra Lidija Mahovlić i Željko Skritek u crkviMisa na Križevcu25. 6. 1982.Ispovijed iza crkve25. 7. 1982.Slavlje poslije Mise

Iz života CrkveIz života CrkvePropovijed kard. Josepha Ratzingera, pročelnika Kongregacije za nauk vjere, u crkvi Sv. Jeronima Hrvatskogapapinskog Zavoda Svetog Jeronima o stotoj obljetnici rođenja kardinala Alojzija Stepinca u Rimu, 15. veljače 1998.Branio je Božje djelo protivlažne svemoći čovjekaGornjim naslovom vatikanski dnevnik L’Osservatore Romano donosi integralno propovijedkoju je održao 15. veljače 1998. kardinal Josip Ratzinger, prefekt Kongregacije za nauk vjere,predsjedavajući u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu euharistijsku koncelebraciju u spomensluge Božjega Alojzija Stepinca - kojeg je 3. listopada iste godine blaženim proglasio papaIvan Pavao II. u marijanskom svetištu u Mariji Bistrici – u prigodi stote obljetnice njegovarođenja. Objavljujemo cjelokupnu propovijed izrečenu pred trinaest godina.Eminencije, ekscelencije!Draga subraćo u svećeništvu!Dragi vjernici!Uposljednjoj pjesmi Božanske komedije(Raj XXXI, 103), Dante govorio nekom pristiglom hodočasniku,možda iz Hrvatske, koji jeočaran Kristovom slikom utisnutom na Veronikinurubcu, te ne može svoj pogled usmjeritidrugamo, već ga drži čvrsto upravljenim uKrista Gospodina. Taj anonimni Danteov Hrvatima za nas jedno ime: Sluga Božji kardinalAlojzije Stepinac, rođen prije stotinu godina uBrezariću, župi Krašić, a umro 10. veljače 1960.Uistinu je ovaj čovjek, ovaj Sluga Božji, držaopogled čvrsto upravljen u Isusa, razmatraoo njemu, živio je u zrenju Krista i tako se sveviše neprestano suobličavao Kristu, bivao preobraženu Krista, te i sam postao živa slika trpećegKrista s trnovom krunom i ranama njegovemuke.Tri čitanja iz današnje liturgije na svoj su načinslika Kristova. Iz propovijedi na gori, iz kojesmo upravo čuli jedan odlomak, Sveti Otac usvojoj enciklici Veritatis Splendor (“Sjaj istine”)kaže, da je ta propovijed neka vrst skrivenogKristova životopisa, jer je zapravo Kristonaj primjerni siromah, rođen u jaslama izvangrada jer nije bilo mjesta u svratištima, koji jeumro gol i lišen svega na križu. Krista su mrzili,prognali, jer je naviještao Božju ljubav za sve.Gledajući na taj način, razmatrajući današnjačitanja, vidimo Krista, ali možemo i bolje razumjetiporuku Sluge Božjega: kardinal Stepinacnas vodi Kristu i uprisutnjuje njegovu poruku,a Krist nam omogućava da vidimo dubinusrca, prave korijene ovoga života.Htio bih skrenuti pozornost tek na dva malaodlomka današnjeg Evanđelja. Prije svega naonu već navedenu rečenicu: “Blago vama kadvas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde” (Lk6, 22). Naš blaženik, naš Sluga Božji, živio jeupravo tu odbačenost iz ljudske slave, živio jeosamljenost, patnju. Postoji neka vrst proročkognavještaja ove rečenice u jednoj Sokratovojizjavi, koju je Platon naveo u svojoj Apologiji(31c), kad ovaj pred sudom kaže: “Nijedančovjek, koji se u ime svoje savjesti suprotstavimoćnom mnoštvu, neće dobro proći na ovojzemlji.” Kardinal Stepinac bijaše čovjek savjesti,koji se u ime savjesti suprotstavio moćnommnoštvu. Bio je čovjek savjesti prosvijetljeneKristovom riječju, čovjek savjesti oblikovaneNjegovom istinom, i preko savjesti je njegovhod dostigao istinu, a to je put pravoga života.Budući da je bio čovjek savjesti, kršćanske savjesti,suprotstavio se totalitarizmima; i u vrijemenacističke diktature postao je branitelj židova,pravoslavaca i svih progonjenih, zatim jeu vremenu komunizma postao odvjetnikomsvojih vjernika, svojih svećenika progonjenih iubijanih. Postao je nadasve odvjetnikom Božjimna ovoj zemlji, jer je branio pravo čovjekada živi s Bogom, branio je Božji prostor na ovojZemlji.Kardinal Stepinac nije se bavio politikom.Poštivao je državu, kada i ukoliko je zaista biladržava. Slijedio je smjernicu koju je zacrtao većsv. Ambrozije, a koja veli: “Uvijek sam odavaosvjesno i ispravno poštivanje vladarima,ali Božje stvari nisu moje, ne pripadaju vladaru,one su Božje te moram poštivati i branitiono što je Božje” (usp. Lettera fuori coll. 10,1. 12). Tako je, dakle, činio i kardinal Stepinac:branio je Božje stvari protiv grješne i lažne svemoćičovjekove, branio je Božja prava, a tako iistinska prava čovjekova, iskonsku sliku čovjekovuprotiv totalitarizma koji ne priznaje Božjumoć, koji ne priznaje prisutnost Božju, Božjaprava u svijetu.Sluga Božji bijaše čovjek savjesti, i stoga usvoj svojoj zadivljujućoj postojanosti nije nikadabio tvrd čovjek, nije nikada postao žučljiv,tim manje je poznavao mržnju, jer je branioistinu, jer je njegova savjest bila uronjenau lice Kristovo, bio je oblikovan Kristom. Ovapostojanost bila je istodobno ljubav prema ljudima,ljubav i prema svojim progoniteljima.On nas tako uči kako čvrstina kršćanske savjestipomiruje istinu i ljubav, ona je spoj istine iljubavi. A jer je bio čovjek savjesti, nadvladao jezlo dobrim i preobrazio zlo svojom nepobjedivomljubavlju, hranjenom ljubavlju Kristovom.Druga rečenica na koju sam želio skrenutipozornost, jest prva od blaženstava: “Blagovama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje” (Lk 6,20). Što znači ovo “blaženi”? U čemu se sastojiovo blaženstvo? Očevidno je da ovo blaženstvone predstavlja zemaljsku sreću u pukom smislublagostanja, uspjeha, karijere, posjedovanja,moći nad svime. Upravo obrnuto. Tako gledajući,istinito je što nam danas kaže sv. Pavao usvojoj poslanici: “A ako Krist nije uskrsnuo ...ako se ufamo samo u ovaj život i u ovaj svijet... najbjedniji smo od svih ljudi” (usp. 1 Kor 15,17. 18). Doista, naš je Sluga Božji živio i trpio tubijedu, taj izgon, tu osamljenost u vjeri. Trpioje bijedu, ali ju je mogao podnositi jer je u njojotkrio pravo blaženstvo. Znao je: “Ja znam, damoj Otkupitelj živi i da ću živjeti sa svojim Otkupiteljem”(Job 19, 25).U čemu se, dakle, sastoji ovo blaženstvo,ovo biti blažen? Nije to nešto što pripada ovomsvijetu, to je Božja zbiljnost, božanska zbilja,stvarnost u Bogu za čovjeka, koja će se u ovomčovjeku objaviti u svoje vrijeme, koje će Bogodrediti. Tko, dakle, želi živjeti ovo blaženstvo,stići k ovom blaženstvu, ne može se zatvoriti usamog sebe, mora se izdići iznad samoga sebe,mora izići iz samoga sebe, mora živjeti vlastituKardinal Stepinac doistaje bio takvo stablo kojeje raslo iz visine, izzajedništva s Bogom, te sečinio gotovo izgnanikom,strancem na zemlji, auistinu imao je korijenjezasađeno tamo gdje suprave vode pravoga života.onostranost, mora se izgubiti u Božjim rukama.A gubeći samoga sebe, živi upravo u stanjupravoga blaženstva. Znamo da je Sluga Božjidoista živio tu vlastitu onostranost. Nije promatraosvoje biskupstvo i svoje svećeništvo kaočast, dostojanstvo. Doista se izgubio u Bogu, agubeći se pronašao je pravi život. Budući da jeostavio samoga sebe, postao je slobodan. Slobodanu poimanju ljudske časti, slobodan upodnošenju uvrjeda, kleveta, slobodan za ljubav.U svjetlu toga prvoga blaženstva možemorazumjeti i drugu riječ: “Jao vama, bogataši:imate svoju utjehu!” (Lk 6, 24). Ako je blaženčovjek koji ne živi za sebe, nego, mogli bismoreći, kao da živi izvan sebe, koji živi usmjerenprema Bogu, uzdiže se prema Bogu, povjeravasamog sebe u ruke Božje, bogataš je čovjekkoji želi posjedovati sve za sebe, koji želi posjedovatiživot, samog sebe, zbog samog sebe, zatvarase u samog sebe, želi uspjeh u svemu naovoj zemlji. Upravo tim bogatstvom on postajesiromašan, i jer biva osiromašen bez pravestvarnosti, Boga, i njegov život postaje ono štodanašnje prvo čitanje opisuje riječima: “tavoridane u usahloj pustinji … kao pljeva što je vjetarraznosi”, jer je prazan. Takav život, to “samoja”, nije dovoljno jer je lišeno istine, lišeno je ljubavi,ako ne poznaje Boga. A posljedica toga je:“Jao, vama, već imate svoju utjehu!”, nije, kaošto bi se moglo činiti, izvanjska osveta. To je tekobjava onoga što se događa u čovjeku koji sezatvori u materijalno, u vremenite stvarnosti,koji želi posjedovati samoga sebe poradi sebei živjeti samo za sebe. Tako uočavamo kako sepodudaraju riječi Evanđelja s prvim čitanjem iprvim psalmom, pripjevnim psalmom ove nedjelje,gdje prorok, naviještajući Krista i njegovesvjedoke, kaže:“Blažen čovjek koji se pouzdaje u Boga:On je kao stablo zasađeno uz vodu što korijenjepušta k potoku.” Ova voda koja nikadane će uzmanjkati, koja daje vječni život stablu,tu vodu nalazimo u vjeri Crkve, u riječi Božjoj.Sam Bog nam daje tu vodu. Tumačeći prvipsalam sveti Augustin kaže: “Ovaj čovjek, blagoslovljenod proroka i od psalma, on je kaostablo čije je korijenje u visini, čije je korijenjeu nebu i raste iz neba. Stoga se čini izgubljenimna zemlji, čini se strancem, ali u biti njegovo jekorijenje uronjeno u pravu vodu života.”Kardinal Stepinac doista je bio takvo stablokoje je raslo iz visine, iz zajedništva s Bogom,te se činio gotovo izgnanikom, strancemna zemlji, a uistinu imao je korijenje zasađenotamo gdje su prave vode pravoga života. Psalam,dakle, drugo čitanje i Evanđelje, pozivajunas da otkrijemo pravi izbor: ili živjeti samo zaovo vrijeme, isključivo samo za sebe i biti prividnosretni, ili živjeti s Bogom, za Boga, a timei za druge. Nema drugih izbora. Na kraju postojisamo ta mogućnost, i Sluga Božji nampokazuje pravi put života te nas poziva na tupostojanost, tu hrabrost, kako bismo bili u suprotnostisa svijetom, ako je svijet u suprotnostis riječju Božjom. Znajući dobro, da na krajuostaje i vrijedi samo božanska riječ, a ona jeprava stvarnost.Kad je god. 1934. Sluga Božji bio izabran zanadbiskupa koadjutora zagrebačkog, prepaose. Dobro je poznavao tešku situaciju u Katoličkojcrkvi i vjernika katolika u svojoj zemlji, uonoj Jugoslaviji koju su saveznici nakon Prvogasvjetskog rata umjetno stvorili od suprotnihelemenata i sa snažnim protukatoličkim nabojem.No nije poznavao samo tu poteškoću, tuprijetnju. On je poznavao i snagu totalitarnih ibezbožnih ideologija, koje su u onom trenutkubile snažne i bivale sve moćnije. U takvim prilikamanije mogao gledati na biskupsku službukao na puku ljudsku promidžbu, kao na višistupanj ljudske karijere. Znao je da je biskupstvou tom trenutku značilo žrtvovati se, izgubitise, prepustiti se u ruke Božje.Izrazio je program svoga biskupstva, svogaživota u riječima: “U Tebe se, Gospodine, uzdam!”To je bilo njegovo biskupsko geslo. Onose podudara s riječima prvog današnjeg čitanja:“Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodinai kome je Gospodin uzdanje” (Jer 17,7). “U Tebe se, Gospodine, uzdam.” Prepustiose Gospodinu u tolikim patnjama, prepustio seGospodinu, znajući da su u Gospodina vodepravoga života, pravoga blaženstva. U svim jepoteškoćama ostao čovjek nade, budući da jebio čovjek vjere i čovjek ljubavi, čovjek praveljubavi.Danas nas kardinal Stepinac poziva na takvuhrabrost, poziva nas da stavimo svoje pouzdanjeu Krista, da budemo ljudi nade. “UTebe se, Gospodine, uzdam!” Tko živi od tihriječi, zna da vrijedi i završetak “Te Deuma”, daje istinita, “non confundar in aeternum“ – „neću se postidjeti nikada“. Amen.(Prijevod s talijanskog na hrvatski jezik velikodušnoje ustupio Hrvatski zavod sv. Jeronimau Rimu.)22 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2011. | Broj 3 | Godište VI. | 23

Vijesti, najave, obavijestiVijesti, najave, obavijestiObilježena 66. obljetnicaubojstva hercegovačkihfranjevacaVeljača je mjesec u kojem se diljem Hercegovine, Bosne i Hrvatske prisjećamo redovnika,redovnica, svećenika te civila i vojnika ubijenih mahom u tom mjesecu, pri koncuDrugoga svjetskog rata. Desetljećima se o žrtvama samo šaptalo, jer bi se za glasan govorišlo u zatvor. Donosimo izvješća o misnim slavljima u spomen žrtvama.Široki BrijegOd samostana do ratnoga skloništa, i ovoga7. veljače krenula je kolona od 66 svećenika,skupina novaka i ministranata stazom kudaje prije 66 godina prošlo 12 čuvara franjevačkogsamostana. Molitva gvardijana i pjesmaFrame ujedinila je brojni vjernički puku jednoj misli – da se ovakvi zločini više nikadane ponove. Procesija potom ulazi u crkvuprepunu vjernoga puka, a na grobovimadvadeset dvojice fratara slijedi čitanje njihovihimena. Koliko su podijelili sakramenatakrštenja, koliko su ljudi ispovjedili i pričestili,vjenčali i duhovno poučavali, samo Bogzna. Koliko su sjemena Božje riječi posijali, aploda nisu dočekali? Plodovi njihova redovničkogai svećeničkoga poziva i mučeničkesmrti vidljivi su danas.Molitva kod protuzračnog bunkera u kojemu je spaljeno dvanaest širokobrijeških frataraSvetu Misu predslavio je hercegovačkiprovincijal dr. fra Ivan Sesar, koji je na početkuistaknuo riječi blaženoga Alojzija Stepinca:„Kada vam sve oduzmu, ostat će vamdvije ruke, sklopite ih na molitvu i tada ćetebiti najjači.“Provincijal je u propovijedi istaknuo: „Iovo naše okupljanje izraz je dubokog poštovanjai zahvalnosti onima koji su nesebičnimi neustrašivim življenjem zapaljenu bakljumilosti Božje predali nama u ruke. Zahvaljujućinjihovu svjedočanstvu hrabrosti i vjeredobro znam odakle dolazim, ali s puno nadei strepnje htio bih znati kamo ja i moj naroddanas idemo.Naša nas povijest obvezuje da tu bakljuvjere i pripadnosti svome narodu čuvamo,rasplamsavamo i upaljenu predamo budućimpokoljenjima. Sjećanje na naše ubijenefratre, koji su svojim životom posvjedočililjubav prema Bogu i svom narodu,potiče nas da i mi vršimo Gospodinovuzapovijed ljubavi. Svaki je od ovih 66 ubijenihfratara, kojih se danas spominjemo,na jedinstven način dao kršćanskoj nadilice, Bogu posvećujući svoj život i odgovarajućina potrebe vremena u kojemu je živio.Braćo i sestre, kako ne bismo upali u napastda želimo postići slavu zbog onoga štosu drugi učinili, trebamo se zamisliti nadsvojim životom, prihvaćajući otvorena i raspoloženasrca primjer što su nam ga naša pokojnabraća ostavila. Samo tako ćemo moćiiskreno opjevati njihovu slavu. U ovom trenutku,u kojem sa zahvalnošću promatramoprošlost, usmjeravajući oči u budućnostprema kojoj nas Duh potiče i vodi, pozvanismo sa zahvalnošću prihvatiti svoju povijest,s odgovornošću sadašnjost i s nadombudućnost.Neka nam Gospodin pomogne da i misvoje poslanje smjelo svjedočimo i promičemo,svjesni da ni vrijeme ni mjesto ni političkeniti bilo kakve druge okolnosti nisupresudne za ostvarenje svetosti, nego životutemeljen na Evanđelju Isusa Krista.“Na kraju sv. Mise okupljenom se pukuobratio vicepostulator postupka mučeništva„Fra Leo Petrović i 65 subraće“ fra MiljenkoStojić, iznijevši iscrpne podatke o bogatomradu Vicepostulature u prošloj godini.Zahvalio je svima koji doprinose uspješnomradu Vicepostulature i sve pozvao na daljnjusuradnju i potporu kako bi ovaj postupak,uz Božju pomoć, bio uspješno privedensvome kraju.Širokobriješki gvardijan fra Sretan Ćurčićizrekao je riječi zahvale provincijalui svim svećenicima koji su sudjelovaliu slavljenju sv. Mise te svima koji su ovihdana molitvom ispunjali širokobriješkucrkvu, sudjelovali u programu 1. Dana pobijenihhercegovačkih franjevaca, a posebnoje pozdravio obitelji pobijenih fratarate članove splitske podružnice Udruge HrvatskeDomovinske Vojske 1941. – 1945.Zahvalio je i Vicepostulaturi na njezinuzauzetom radu. Gvardijan je na kraju obećaoda će s braćom fratrima čuvati mjestoubojstva i pokopa naše braće, a sav pukpozvao na molitvu da ih Crkva uzdigne načast Oltara.Zagreb – Franjevački samostanu DubraviObljetnica ubojstva hercegovačkih franjevacasvečano je obilježena i u samostanu hercegovačkihfranjevaca u Zagrebu u Dubravi.Na poziv gvardijana fra Draženka Tomića,sv. Misu, uz sumisništvo 16 svećenika, predvodioje gospićko-senjski biskup dr. MileBogović. Oko 700 vjernika ispunilo je samostanskucrkvu.Biskup Bogović, započinjući propovijedriječima „Molimo se za njih, ali molimo se injima!“, istaknuo je kako hercegovački franjevcina čelu s Vicepostulaturom „Fra LeoPetrović i 65 subraće“ spadaju među najzauzetijezajednice u radu na beatifikaciji svojihmučenika. Podsjetio je na nedavno izrečenumisao na otvaranju Dana pobijenihhercegovačkih franjevaca: „Nismo se ovdjesastali plakati, nego se radovati što suse naša braća ugradila u našu budućnost ibudućnost našega naroda.“ Nakon toga jenastavio: „Naše okupljanje je važno da prevladamosve ono negativno što se govoriloU crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaruo našim velikanima, kako bismo vedrije išliu budućnost, nasljedujući ih.“ U nastavkupropovijedi Biskup se upitao koji su uzoriovom svijetu, jesu li to sveci koji su se odlikovalisebedarjem ili pak neki drugi. Svecisu oni koji u svojoj ljubavi grle cijeli svijetpoput Krista, a oni koji su k tome iz ljubavidali život za druge nazivaju se mučenicima.Upravo će oni naći svoje mjesto u svehrvatskomprojektu Crkve hrvatskih mučenikana Udbini.Nakon sv. Mise, u prepunoj samostanskojdvorani prikazana su dva filma: prvi o događanjimana Širokom Brijegu 1945. i drugio iskapanju zemnih ostataka žrtava Drugogasvjetskog rata u Knešpolju uz tumačenjefra Marina Karačića i fra Gorana Azinovića.Oni su okupljenima predstavili aktivnostiVicepostulature „Fra Leo Petrović i 65subraće“. Novi, šesti broj časopisa „Stopamapobijenih“, predstavio je fra Ante Bekavac.(Gojko Jelić/Vicepostulatura)MeđugorjeU Međugorje se svake godine, 10. veljače,na blagdan bl. Alojzija Stepinca, slavi večernjasv. Misa za pobijene franjevce rođene umeđugorskoj župi ili su u njoj djelovali te zasve žrtve Prvoga, Drugoga i Domovinskograta. Svetu Misu, u suslavlju s dvadeset svećenika,predslavio je kočerinski župnik fraMladen Vukšić. Fra Mladen je u propovijedipodsjetio na žrtvu bl. Alojzija i na njegovput do Oltara. Sve nazočne na misnomslavlju pozdravio je domaći župnik fra PetarVlašić.MostarU ponedjeljak, 14. veljače 2011., navršilo se66 godina otkako su partizani iz samostanasv. Petra i Pavla u popodnevnim satima izvelisedmericu fratara te ih, vezane žicom, odvelii na mjestu zvanom Čekrk, nekoliko stotinametara nizvodno od samostana, ubili istrovalili u hladnu Neretvu. Njihovi posmrtniostatci nikad nisu nađeni.To su: fra Leo Petrović, provincijal (r.1883.), fra Jozo Bencun (r. 1869.), fra RafoPrusina (r. 1884.), fra Bernardin Smoljan (r.1884.), fra Grgo Vasilj (r. 1886.), fra KažimirBebek (r. 1901.) i fra Nenad Pehar (r. 1910.).Svečanu svetu Misu u 18 sati predslavioje mostarski gvardijan fra Iko Skoko u koncelebracijis provincijalom fra Ivanom Sesarom,župnikom fra Stipom Markovićem, tejoš 32-jicom svećenika. Gvardijan je u svojojpropovijedi istaknuo da su fratri pobijenizbog svoga moralnog, duhovnog i intelektualnogznačenja i svjedočenja, a ne zbog prekršaja,pa i najmanjeg, civilnog zakona. Ubijajućinjih htjelo se ubiti duh naroda, njegovkatolički, duhovni, hrvatski i kulturni integritet.Na kraju svete Mise župnik fra Stipe posebnoje pozdravio rodbinu pobijenih fratara,zahvalivši svima na dolasku, molitvamaza njih i čuvanju spomena na nevine žrtve.Zahvalio je također i članovima HKUD-a„Fra Bernardin Smoljan“ iz Rodoča koji svakegodine na ovaj dan posjete Čekrk, pomolese i upale svijeće na mjestu pogibije. NaMisi su nazočili u narodnim nošnjama. Crkvaje bila ispunjena do posljednjeg mjesta, aovo slavlje svojim je lijepim pjevanjem uzveličaoŽupni zbor pod vodstvom s. Slavice Filipović.U liturgijskoj asistenciji sudjelovalisu novaci i postulanti.(MIRIAM)Humac – LjubuškiSveta Misa za pobijene fratre i vjernike naHumcu slavljena je 17. veljače u novoj franjevačkojcrkvi. Svetu Misu u suslavlju s34 svećenika predslavio je humački gvardijanfra Velimir Mandić. Fra Velimir je upropovijedi naglasio kako su „osloboditelji“pije 66 godina htjeli naš narod osloboditii od dostojanstva i od Boga i od Crkve.No, krv mučenika sjeme je novih kršćana,potvrdilo se još jedanput i na našim prostorima.Prigodom spomendana na žrtve shumačkoga samostanskog područja tiskanje i letak s popisom i kratkim životopisimapobijenih fratara, a nakon sv. Mise uslijedilasu predavanja fra Andrije Nikića i TihomiraGlavaša o žrtvama Drugoga svjetskograta i poraća u ljubuškom kraju.24 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2011. | Broj 3 | Godište VI. | 25

Vijesti, najave, obavijestiLectio divina – S Marijom kroz BiblijuU Međugorjuse živi vjeraUMeđugorju, kako jeuobičajeno u veljači,vlada mirnije razdoblje,s manje hodočasnika.Prema podatcima Uredainformacija, u veljači su Međugorjeposjetile skupine hodočasnikaiz Češke, Austrije, Njemačke,SAD-a, Italije, Koreje i Poljske.Tijekom veljače među hodočasnicimasmo susreli i RadoslavaDaduliaka iz Slovačke, koji trenutačnoživi u Pragu. Sa suprugomMarijom, prvi je put posjetio Međugorje.Pričao nam je o svomeživotu, te da je pun dojmovao Međugorju. Između ostaloga,rekao je i ovo: “To je prvo mjestogdje osjećam da ljudi žive s Bogomu svom životu. Čuje se molitvaljudi, tu se živi vjera! Za meneje Međugorje najljepše mjestona svijetu.’’ Supružnici Radoslavi Marija također su nam kazalida će svojim prijateljima pričatio porukama Kraljice Mira te ponovnodoći moliti.18. međunarodni susret organizatorahodočašća, voditelja centara mira imeđugorskih molitvenih ikaritativnih skupinaUviše smo brojeva najavljivali 18. međunarodni susret organizatora hodočašća,voditelja centara mira i međugorskih molitvenih karitativnih skupina, koji seodržava od 6. do 11. ožujka u Međugorju. Kao i do sada, taj susret izaziva velikiinteres, pa se očekuju sudionici sa svih kontinenata. Tema ovogodišnjeg susretaje: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“ (Mt 28, 20), a predavači su fra TomislavPervan, fra Mate Dragićević i fra Danko Perutina.Pobožnost Križnoga putaTijekom korizme posebna se pozornost posvećuje molitvi Križnoga puta. U međugorskojžupi molimo Križni put svakoga petka u 14 sati na Križevcu te poslije večernjesvete Mise, kao i nedjeljom prije pučke Mise.Korizma je na poseban način i vrijeme pomirenja u sakaramentu svete ispovijedi,pa pozivamo sve vjernike da pristupe tom sakramentu ne čekajući sam kraj Korizme.Statistike za siječanj 2011.Broj podijeljenih sv. pričesti: 51.500.Broj svećenika koncelebranata: 948 (30 dnevno).Iz Majčina selaSanjkanje naKupresuSedmero djece iz Majčina sela i četirisestre franjevke zajedno sa s.Mirelom Kurevijom i ravnateljemdječjeg sela prof. Mirom Čilićemboravili su sredinom veljače na jednodnevnomizletu na Kupresu. Izlet je bionagrada djeci za sudjelovanje u igrokazu„Nama je Bog sve, a ljubav uzdarje“ (autorfra Ante Marić) koji je bio izveden prilikomproslave stogodišnjice života i djelovanjasestara franjevaka u Bijelom Poljunedaleko Mostara, 21. studenoga 2010.Blagoslov grlaOblagdanu sv. Blaža svake se godinepo crkvama dijeli blagoslovgrla, što se temelji na prastarojpredaji po kojoj je sv.Blaž svojim blagoslovom spasio dječakakome je u grlu zapela riblja kost. I ovegodine ravnatelj Majčina sela fra SvetozarKraljević podijelio je blagoslov grla svojdjeci u vrtiću „Sv. Mala Terezija“ pa se nadamoda će uz Božji blagoslov i zagovorsveca sada biti manje prehlada i viroza.„Žedan sam“Međugorski vidioci tvrde da je u jednom ukazanju Gospaplačući rekla: „Zaboravili ste Bibliju“! Listajmo zajedno Starii Novi zavjet kako bismo upoznali Oca, Sina i Duha Svetoga.Lidija Parisje Isus znao da je svedovršeno, da bi se ispuniloPismo, reče: ‘Žedan sam’. A„Kakoondje je stajala posuda punaocta. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenuoctom pa je primakoše njegovimustima…“ (Iv 19,28-29). Žedan je onaj kojiSamaritanki obećava živu vodu: „Kad biznala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Dajmi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti daovode žive…“ (Iv 4,10). Žedan je onaj koji posredJeruzalema glasno viče: „Ako je tko žedan,neka dođe k meni! Neka pije koji vjerujeu mene!“ (Iv 7,37-38). Žedan je onaj kojipoziva: „Tko je žedan, neka dođe; tko hoće,neka zahvati… Ja ću žednomu dati s izvoravode života zabadava…“ (Otk 21,5; 22,16).Isusova žeđ na križu je dvostruka: tjelesnai duhovna, ljudska i božanska. Matej 27,33-34 kaže da su mu u ranim jutarnjim satima,tek nakon što je bio razapet, rimski vojniciponudili vino pomiješano sa žuči – otrovnumješavinu koja se obično nudila razapetimada im se olakšaju patnje. Isus je to odbio. Onje svoju ljudsku patnju posve svjesno htioproživjeti sve do kraja. Oko tri sata po podnevu,Isus sam kaže: „Žedan sam“ (Iv 19,28-29). Vojnici mu sada nude mješavinu vode ikiseloga vina koju su i sami pili. Kod Matejai Marka (Mt 27,48-49; Mk 15,36), ta je gestapopraćena podrugljivim riječima. Luka tajdogađaj uopće ne spominje, ali se Ivan sjeća:to je bio znak sućuti. To je Isus prihvatio.Bog prihvaća da čovjek za njega nešto učini…ali ove riječi imaju i jedan drugi smisao.Majka Terezija cijelu je duhovnost svojeOvi tekstovi žele biti poticaj na čitanjeKnjige nad knjigama. Bit će vam odistinske duhovne koristi samo ako budeteprigrlili Bibliju i uronili u odlomkekoji su ovdje navedeni, ako budete tražilidublje i dalje, i ako budete provodilimnogo, mnogo više vremena s Biblijomnego s ovim skromnim predloškom kojidržite u ruci. Božja je riječ živa i djelotvorna(Heb 4,12). Ako se izložimo njezinudjelovanju, ona u sebi, sama po sebi,ima snagu mijenjati nas.Postoji jedan otajstvenitrokut: Bog – moj bližnji– ja. Odnos između Bogai pojedinca nije zatvoren.Svojim ga je utjelovljenjemIsus zauvijek otvorio. Bogje u bližnjemu. „Što godučiniste jednomu od ovemoje najmanje braće,meni učiniste!“Kongregacije temeljila upravo na ovim riječima:„Žedan sam“.Kako je to moguće? Kako Bog može žeđatiza čovjekom? Nerazmjer između Bogai čovjeka je takav da to doista zvuči neobično.Ako je Bog Bog, onda mu ništa ne treba.Njemu ništa ne nedostaje. Iz preobilja njegovasvi smo mi nastali, „od punine njegovesvi mi primismo“ (Iv 1,16). „Ja dođoh da životimaju, u izobilju da ga imaju“ (Iv 10,10).No, Isus nije rekao da treba čovjeka. Isus jerekao da žeđa za čovjekom. Bitna je razlikaizmeđu potrebe i čežnje. Bog ne pokušavačovjeku dati osjećaj važnosti time što bimu rekao da ga treba. Sigurno je riječ o nečemdrugom…U posljednjim trenutcima svojega životana zemlji, Bog ostavlja svoju oporuku: „Žedansam“. Isusova duhovna, božanska žeđsastoji se u tome da želi da ga čovjek prepoznai da tako stekne život u izobilju. „Dvazla narod moj učini: ostavi mene, Izvor vodežive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucanešto vode držati ne mogu. Je li Izraelrob il’ sluga u kući rođen? Zašto plijenomposta?“ (Jr 2,13-14). Bog ne žeđa za svojomutjehom, jer koji čovjek može utješiti Boga?Bog žeđa za čovjekovom vječnom srećom,za njegovim vječnim spasenjem. Sretan, ispunjen,upotpunjen čovjek je slika Božja. Ta-kav čovjek taži Isusovu žeđ. Takav je čovjekBožja sreća.Postoji jedan otajstveni trokut: Bog – mojbližnji – ja. Odnos između Boga i pojedincanije zatvoren. Svojim ga je utjelovljenjem Isuszauvijek otvorio. Bog je u bližnjemu. „Što godučiniste jednomu od ove moje najmanje braće,meni učiniste!“ (Mt 25,40). Ove su riječinosile Majku Tereziju i nadahnjivale je cijelogaživota. One su joj davale snagu da koračakroz noć vjere koju nitko iz njezine okolinenije niti primijetio. Ona je žeđala za dušama,nije tražila osobnu utjehu, i time je i sama postalaslika Raspetoga. U noći vjere, ona je bilasretna, ispunjena, upotpunjena osoba. U svojemusiromaštvu, ona je imala život u izobilju.Cijelim je svojim životom tažila Isusovu žeđ.„Draga djeco, sve vas želim što više približitiIsusu i njegovu ranjenu Srcu, da bistemogli shvatiti neizmjernu ljubav koja se darovalaza svakoga od vas“, kaže Gospina poruka.„Zato, draga djeco, molite da bi iz vašihsrdaca potekao izvor ljubavi na svakogačovjeka, i na onoga koji vas mrzi i prezire.Tako ćete Isusovom ljubavlju moći pobijeditisvu bijedu u ovom žalosnom svijetu, kojije bez nade za one koji ne poznaju Isusa“ (25.studenog 1991.). „Dječice, nek’ vam molitvaizvire iz srca kao svježa voda na izvoru“ (25.kolovoza 1999.).26 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2011. | Broj 3 | Godište VI. | 27

SvjedočanstvoSvjedočanstvoMeđugorje – mjesto susreta sBogom u molitvi (III.)Veoma je bitno imati iskustvo molitve. Iskustvo molitve ima onaj koji je u molitvi doživio(iskusio) osobni susret s Bogom. Ako se istinski i žarko molimo, Bog nam dolazi u susret iuslišava našu molitvu. Međugorje je postalo čudesno mjesto gdje su mnogi iskusili Božjunazočnost i moćni zagovor Kraljice Mira.fra Petar LjubičićPonajprije, da bismo mogli moliti, potrebnoje osigurati određeno vrijeme iprostor, neki tihi kutak. Moliti možemodok radimo, šećemo ili bilo što činimo.Ne smijemo nešto drugo raditi dok molimo,ali smijemo moliti dok radimo.Za vrijeme molitve potrebno je imati Božjuprisutnost pred sobom. A to je i dar, to je milostBožja. Milost je ono što se prenosi s osobena osobu, što jedna drugoj predaju. Milost jeu biti Duh Sveti, Božja uosobljena ljubav kojanam se daruje. Upravo Duh Sveti, ta milostBožja, omogućava nam molitvu i ona je zapravou nama sposobnost za molitvu, pa i molitvasama. Duh Sveti je onaj koji u nama moli ionda kada ne znamo ni što ni kako moliti. Onse zauzima za nas (usp. Rim 8, 26-27).Sve je moguće onomu koji moli srcemi vjeruje!Veoma je bitno imati iskustvo molitve. Iskustvomolitve ima onaj koji je u molitvi doživio(iskusio) osobni susret s Bogom. Ako se istinskii žarko molimo, Bog nam dolazi u susret iuslišava našu molitvu. Povijest pokazuje kakoje molitva ljude oslobađala od zala, kako pojedincetako i narode. Već se u Djelima apostolskimgovori kako je Petar noću bio izbavljeniz tamnice jer je Crkva neprestano molilaza nje ga. Za bitku kod Lepanta kaže se da jebila dobi vena moljenjem krunice. Na Filipinimaje prije nekoliko godina zaustavljen rat,jer je biskup glavnoga gada Manile naredio redovnicimada danonoćno u crkvama mole zamir i svim vjernicima da mole krunicu za zaustavljanjerata. Građanski je rat doista bio zaustavljen.Čovjek je takvo stvorenje da ne može bitiistinski sretan bez molitve. Bez molitve nemamira i nije sposoban podnijeti sve životne poteškoće.Bez molitve ne može istinski ljubiti,jer je Bog ljubav. Bez molitve čovjek ne moževjerovati i biti osvjedočeni vjernik. Vjera je činpovjerenja i predanja. Tek se u molitvi možesusresti s Bogom i doživjeti povjerenje u njega.Tek u molitvi razumijemo ispravno Božju riječ,proničemo je i sigurno možemo prihvatiti.Zato Isus kaže kako je sve moguće onomu kojivjeruje (usp. Mk 9,23). Stoga su vjera i molitvaneodjeljivo povezane. Bez vjere čovjek nemože moliti. A bez molitve ne može vjerovati.Čovjek najprije počinje vjerovati na temeljuonoga što je čuo o Bogu i na temelju povjerenjau onoga tko je već počeo moliti. U toj intelektualnojvjeri ulazi u molitvu i susreće živogaBoga. Tako njegova vjera postaje živa, iskusnai osobni susret sa živim Bogom. Iz takve molitvenjegova vjera postaje osobna i povjerljiva,u njoj se oslanja na Boga, predaje mu svojživot i prima Božji život u sebe. Tako po vjeriBog prebiva u našim srcima (usp. TomislavIvančić, A vi ovako molite, str. 26-27). Vjeraje u životu čovjeka veoma bitna. Bez vjere nemožemo istinski živjeti. Vjera je potpuno povjerenjeu onoga koji nas je stvorio i koji namželi pomoći. Znajući to i živeći tako, prihvaćamoovaj život. Živimo slaveći i hvaleći Boga. Ito je naša molitva.Molitva nam pomaže da naša vjera iz danau dan raste i bude što čvršća. Čovjek koji moli,ne boji se budućnosti, ma kakva ona bila. Čovjekvelike vjere i molitve zna da ide ususretSvaka bi molitva trebalabiti molitva pouzdanja,povjerenja. Dolazim Bogusa svojim problemima ijednostavno mu kažem:Dobri Oče, predajem tise posve i mirno čekamšto ćeš učiniti! To jepovjerenje.onoj blaženoj sreći za koju je stvoren. Zato jespreman strpljivo nositi svoj križ. Zna da vrijedižrtvovati se, sve podnijeti kako bi stigao uluku vječnoga spasa.Razgovarajući redovito s Bogom u molitvi,nakon nekoliko dana postajemo drukčiji.Osjećamo se radosniji i slobodniji, sretnijii spašeni. „Čovjek koji jednom počne istinskimoliti ne može više prestati. Molitva kao dapostaje njegovo vlastito biće. Bez molitve čovjekje osuđen na smrt. Čovjekov život, naimeovisi o komunikaciji s Bogom. Stoga ječovjekova budućnost molitva. Mogli bismoreći da je molitva otvaranje vata u nebo ili daje molitva, zapravo, već ulazak u nebo. Molitvaje povratak izgubljenoga sina kući, vraćanjeizgubljene ovce pastiru, izlazak iz mraka usvjetlo, prelazak iz smrti u život. Jasno je odatlezašto je važno naučiti dobro moliti Gospodinovumolitvu. Čovjek tek po molitvi možepostati cjelovitim čovjekom“ (Tomislav Ivančić,str. 29).Jedan svetac kaže: „Svi koji su postali blaženi,postali su to zato jer su mnogo i dobro molili.Svi koji su prokleti, to su jer nisu nikakoili su vrlo loše molili!“ Dobro je to imati uvijekna pameti kad molimo. Molitva bi trebalabiti izražaj onoga što doživljavam. U Očenašune mogu moliti neka bude tvoja volja, anakon toga na poslu, u obitelji raditi što hoću.Molitva je veoma bitna i odlučujuća za moj život.Pozvani smo svojim životom slaviti i častitiBoga. Molitvom činimo to ponajbolje. Nezaboravimo da je najveće i najuzvišenije štočovjek može učiniti, a to je Bogu predati svojuvolju: „Uzmi, Bože, svu moju slobodu!“ – rećiće sv. Ignacije.Pokušajmo jednom reći: Dobri Bože, predajemti svoju slobodnu volju! Bitan je uvjetza dobru molitvu imati pravu sliku o Bogu.Predanje moje slobodne volje najveći je oblikBožje slave. Sveta Terezija Avilska kaže da stim predanjem zapravo tek počinje duhovniživot. Tek nakon potpunoga predanja, Bogmože početi djelovati, može mi se očitovati.Ponajprije mu se moram potpuno otvoritii posve predati.U nevolji i muci možemo ovako moliti:Dobri Bože, danas mi je teško moliti. Ne znamšto bih rekao. Ne pada mi ništa na pamet. Miransam i mislim na tebe. Ti znaš što želim i štomi nedostaje; znaš što me tišti i boli. Pogledaju moje srce. Nije potrebno da išta kažem. Volimte, dobri Bože!Unutarnji stav za dobru molitvuSvaka nam prava molitva želi pomoći otkrititajnu Boga, nama ponajveću i ponuđenu tajnu.Ključ je ove tajne strahopoštovanje. Strahopoštovanjeje sveti strah pred Bogom.Pomanjkanje strahopoštovanja velika jebolest današnjega vremena. Kakvo je čovjekovopoštovanje prema tajni prirode? Kako čovjekpoštuje svetost braka i druge osobe? Zaštoje čovjek izgubio svako strahopoštovanjepred tajnom euharistije i tajnom trojedinogaBoga? Strahopoštovanje je temelj svake molitve,ključ koji vodi do spoznaje Boga. Zar namse često ne događa da molimo, a da uopće neznamo što zapravo činimo? Nekako tako: Jasada molim!Potrebno je najprije zapitati se gdje je Bogkojemu se molim. On je posvudašnji. Ispitujmose češće za vrijeme molitve: Komu se sadaNije dovoljno znati daje Bog posvuda, negoje bitno da se s njimuspostavi intiman odnos:Ti si u meni, Isuse, posve umeni!zapravo molim? Naravno Bogu! Gdje je on zamene? Komu sam govorio, molio se? Nije dovoljnoznati da je Bog posvuda, nego je bitnoda se s njim uspostavi intiman odnos: Ti si umeni, Isuse, posve u meni! Sabrati se.Molitva je, ponajprije, sabranostSabranost je već u sebi molitva. Čin sabranosti– doživljaj Božje prisutnosti – traženje samogaBoga – Božjega lica. Tko sam ja? Tko si ti?Strah Božji ovisi o pobožnosti. Tako govorimoo pobožnoj molitvi. Često ispovijedamo:Nisam pobožno molio! Bio sam rastresen.Moliti se pobožno znači misliti snagom DuhaBožjega stalno na ono što govorimo. To značiposve misliti na Boga kojemu se molim i s kojimsam u zajedništvu. Duh se u pobožnostiusredotočuje na sadržaj riječi i spaja ih sa životom.Tako istinski molim. Pobožnost se moženazvati i sabranošću.Što više rastemo u ljubavi prema Bogu, manjenam je riječi potrebno, a u početku su itekako bile potrebne. Molitva koja se moli samousnama zapravo i nije molitva. Isus jasno kažeda je to molitva poganina. To bi trebalo dobroupamtiti jer smo često u opasnosti tako moliti.Tu se ne misli da se posve zaboravim, iakoželimo iskreno moliti. Misli se na molitvu ukojoj se uopće ne trudim misliti na Boga i snjim razgovarati, nego jednostavno nešto molim,blebećem. Nemam dovoljno vremena i nabrzinu „izmolim brevijar“ ili nešto drugo. Nakraju se zapitam: Komu sam se uopće molio?Blebećem li poput pogana? To nije molitva iozbiljno se treba čuvati takvih navika!Neki kažu da je za vrijeme molitve potrebnočvrsto misliti na ono što govorimo. Mogumoliti Očenaš i misliti na svaku riječ: „Oče/ naš / koji / jesi / na / nebesima / ...“ Misliosam na svaku riječ i tako mogu izmoliti Očenaš.To je molitva razuma i ne mora još uvijekbiti ona istinska molitva, molitva srcem. Svesam izmolio, ali zapravo ne znam što sam rekao.Poslije molitve činim što sam i prije činio.Ne dam se voditi duhom molitve. Pod pobožnošćuse misli na molitvu srcem. Srcem molitiNastavak na 35. str.28 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2011. | Broj 3 | Godište VI. | 29

PoticajiMilosrđe mi je milo, a ne žrtvaU konačnici, trebamo se upitati, je li nam važnije „biti u pravu“ ili biti u miru s bratom,sestrom, ocem, majkom, čovjekom radi kojega je Isus, baš zato što je taj čovjek grješan,pošao u smrt da mu ostvari otkupljenje grijeha.fra Mario KnezovićKorizmeno vrijeme poziva na pokoru, molitvu, post, obraćenje,dakle zaokret u životu. Nije rijetkost da se osobeu tom liturgijskome vremenu na tjelesnoj razini nečegaodriču: pića, kolača, mesa, izlazaka, zabava, gledanja televizije,čitanja novina… No, premda je to hvale vrijedno, ne smijemoostati samo na tome. Plod izvanjskoga odricanja trebao bi utiratiput našoj nutrini. Nije nam se teško složiti kako se lakše odreći nekeposlastice ili drugoga zadovoljstva nego, primjerice, oprostiti tuđepogrješke ili priznati vlastitu krivicu i promašaj. Stoga, u najmanjuruku, trebalo bi razmisliti baš o praštanju na koje smo od Isusa bezuvjetnopozvani. Odlučiti kroz četrdeset dana milosnoga korizmenogavremena oprostiti svima i početi ljubiti čak i svoje neprijatelje,staza je kojom bi trebalo kročiti. Svakako da to nije lagan put, ali jejedini kako bismo bili istinski svjedoci one ljubavi za koju je Isus pošaona drvo križa. Jer, ako živimo sputani i okovani osjećajem mržnjeprema bilo komu i prema bilo čemu, kamen s groba našega životane će biti otkotrljan. A raspeta ljubav, koja je pobijedila mržnjui smrt, ustala je iz groba.Jedan duhovnik, koji je djelovao kao odgojitelj đaka, nakon određenepogrješke svojih učenika kazao bi: „Mogu se na tebe ljutiti, alimogu ti oprostiti. Odluči što ću učiniti?“ Đaci su, naravno, postiđenoslijegali ramenima s molbom da im oprosti. I tako su u snazimilosrđa i osjećaju voljenosti sazrijevali. Mi svaki dan možemo bitiljuti na sve i svakoga i živjeti po načelu one poznate uzrečice: „Prijepodne mrzi sebe, a popodne cijeli svijet“. Možda se i neprimjetnou nama taloži gorčina, gnjev i srdžba na određene osobe. To nas tolikozaposjedne da i sami sebe iznenadimo kad kažemo, ta osoba zamene više ne postoji, tu sam osobu precrtao i neka me zaobilazi uširokome krugu. Takve konstatacije zapravo nas čine ništavnim, nasprecrtavaju i mi ljubav zaobilazimo u širokome krugu.Još prije tisuću i sedamsto godina Marko Aurelije je zapisao:„Najbolji način da se ljudima osvetimo jest da im ne budemo slični“.Zato nam Isus govori da ponudimo i drugi obraz ako nas po jednomeudare i nastavlja, koja li nam plaća ako ljubimo i pozdravljamosamo svoje prijatelje jer to čine i pogani ovoga svijeta (Mt 5, 40-47).Istjerivati pravdu po svaku cijenu, i pri tome staviti na kocku čin milosrđa,može se pretvoriti u činjenje nepravde i očitovanje mržnje.Što nam vrijedi da nam svi sudovi, svi zakoni, svi propisi, sve odredbe,svi kanoni idu u prilog ako ćemo na vječnome sudu, gdje se najprijevrjednuje ljubav, izgubiti parnicu, izgubiti vječnost. Praštanje,da ne bi krivo shvatili, nije olako prihvaćanje učinjene nepravde nitilegalizacija grijeha i zla. To je čin u kojemu se osuđuje grijeh i zlo,a čovjeku se daje nova šansa da krene iznova. Molitva Očenaša tuje najviše određena: …otpusti nama duge naše, kako i mi otpuštamodužnicima svojim. Dakle, samo onoliko koliko mi praštamo tolikozauzvrat milosrđa možemo zadobiti. Na jednoj ustanovi u StarojGrčkoj lijepo bijaše napisano: „Ne možeš ti mene toliko mrziti,koliko ja tebe mogu voljeti“. To je Isus sam pokazao i nas upravo toželi poučiti. On nije svoj slučaj pretvorio u sudsko parničenje s obranom,odvjetnicima, svjedocima, pravdanjima i traženjem milosrđa.On pred Pilatom i svjetinom šuti. Šuti jer zna da će pravda i istinasame progovoriti. Treba znati čekati.U Bologni, kako navodi fra Rufin Šilić, postoji ulica milosrđa.Tu je jedan mladić usmrtio sina jedinca majke udovice. U bijegu odpolicije ubojica je upao u kuću te majke udovice ne znajući tko jojje sin. Poslije je majka saznala da je ubojici svoga sina dala utočište.Nije ga ni nakon toga osudila nego ga je prigrlila sjetivši se MajkeBožje koja u svoje naručje, s puno sućuti i milosrđa za ubojice, primamrtva Isusa u krilo. Praštanje i ljubav uvijek oslobađaju i liječerane koje su uvrjedom i boli izazvane. U konačnici, trebamo se upitati,je li nam važnije „biti u pravu“ ili biti u miru s bratom, sestrom,ocem, majkom, čovjekom radi kojega je Isus, baš zato što je taj čovjekgrješan, pošao u smrt da mu ostvari otkupljenje grijeha. Stoga,neka nam korizma bude povlašteno vrijeme kako bismo shvatili daje Bogu milosrđe milo a ne žrtva, ma koliko ona u pokorničkim činimabila izražena.Philippe MadreGospodine Isuse,ako hoćeš, Ti možeš…Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me utješiti.Možeš me utješiti zbog neuspjeha koji proživljavam.Možeš me utješiti u tjeskobi koja me muči.Možeš me utješiti u boli zbog gubitka ljubljene osobe.Možeš me utješiti u patnji zbog bračnih sukoba.Možeš me utješiti u nepravdi koju mi nanose.Možeš me utješiti u ovom životu kome ne vidim smisla.Možeš me utješiti u ovoj samoći koju tako teško podnosim.Možeš me utješiti u obeshrabrenju koje me spopada.Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me utješiti.Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš mi oprostiti.Možeš mi oprostiti sumnje koje me salijeću.Možeš mi oprostiti pobunu koja bukti u mojemu srcu.Možeš mi oprostiti gorčinu koja me ispunja.Možeš mi oprostiti neosjetljivost na Tvoju ljubav.Možeš mi oprostiti sklonost prema zlu koje se ne uspijevam osloboditi.Možeš mi oprostiti stare grijehe koje ne želim uvidjeti.Možeš mi oprostiti što Te se bojim.Možeš mi oprostiti što sudim svoju braću.Možeš mi oprostiti oholost zbog koje odbijam Tvoju pomoć.Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš mi oprostiti.Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me osloboditi.Možeš me osloboditi pomisli na smrt koja me proganja.Možeš me osloboditi mržnje koja me uništava.Možeš me osloboditi ovisnosti o drogi.Možeš me osloboditi ovisnosti o alkoholu.Možeš me osloboditi nečistih misli koje me opsjedaju.Možeš me osloboditi okultnih praksi koje su protiv Tvoje volje.Možeš me osloboditi magije i čarobnjaštva.Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me osloboditi.Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me iscijeliti.Možeš me iscijeliti od tjelesnih boli.Možeš me iscijeliti od bolesti koja me muči.Možeš me iscijeliti od emocionalnih poremećaja.Možeš me iscijeliti od straha od smrti.Možeš me iscijeliti od psihičke patnje.Možeš me iscijeliti od duhovne praznine.Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me iscijeliti.Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me prosvijetliti.Možeš mi dati svjetlo da vidim što danas od mene očekuješ.Možeš mi dati svjetlo da vidim kamo me zoveš.Možeš mi dati svjetlo da uvidim smisao kušnje kroz koju prolazim.Možeš mi dati svjetlo da uvidim koji me grijeh odvaja od Tvoje ljubavi.Možeš mi dati svjetlo da vidim korijen zla koje me muči.Možeš mi dati svjetlo da uvidim Tvoju ljubav na Križu.Možeš mi dati svjetlo da uvidim istinu Evanđelja.Možeš mi dati svjetlo da povjerujem u Tvoje Uskrsnuće.Gospodine Isuse, ako hoćeš, možeš me prosvijetliti.PoticajiNastavak s 29. str.znači da to što govorim u životu i ostvarujem. Ako Bogu nešto obećam,moram i izvršiti. Tako počinje svaka molitva. Veoma je bitnobiti svjestan toga. Molitva postaje istinskom, pravom molitvom akoona mijenja moj život.Jačina naše molitve leži u pouzdanju. Ako se u molitvi sjedinjujmos Bogom, onda mu lako vjerujemo. Zato Isus kaže: „Sve što molećipitate, vjerujte da ste to već primili, i primit ćete!“ (Mk 11,24).To znači zahvaljujte! Dobri Bože, zahvaljujem ti za sve što sada činiš!Doslovce tako je činio i sveti Vincent Palotti: „Gospodine, zahvaljujemti odmah, jer tako mi ne možeš reći ne!“ Ovo je jako dobro.Sveci su ponekada dobri diplomati i u odnosu prema Bogu. Alito su činili u ljubavi.Ako mi je srce prepuno sumnji za vrijeme molitve, onda tu nemapouzdanja. Bitno je ovdje razlikovati osjećaje i prave sumnje. Molitvučesto prati osjećaj sumnje: Hoće li moja molitva biti uslišana?Dobro je znati odakle ti osjećaji dolaze. Sam osjećaj sumnje dolaziiz područja osjetila. To je zato što naša tjelesna osjetila nisu uvijeksposobna spoznati Božje djelovanje. Čista osjećajna sumnja ne diranašu nutrinu, jer se prava vjera nalazi mnogo dublje. Sveti FranjoSaleški kaže kako mnogi ne razlikuju između osjećaja vjere i samevjere, između osjećaja pouzdanja i pouzdanja. To zna biti veliki nedostatak.Svaka bi molitva trebala biti molitva pouzdanja, povjerenja.Dolazim Bogu sa svojim problemima i jednostavno mu kažem:Dobri Oče, predajem ti se posve i mirno čekam što ćeš učiniti! Toje povjerenje.Ustrajnost je veoma bitna u molitvi u kojoj se stvarno povjerenjemora ispuniti. Tek u ustrajnoj molitvi možemo iskusiti jesmoli stvarno povjerovali i pouzdali se. Ako danas žurno molim: DragiBože, molim te za ovoga bolesnika danas! Sutra ne molim više jerbolesnik još uvijek nije ozdravio. Ne znam ima li moja molitva ikakvuvrijednost. To naravno ne govorim Bogu izričito. Ali jednostavnoviše ne molim. Kada bih istinski vjerovao, kada bih se u Boga izdubine srca pouzdao, došla bi do izražaja moja ustrajnost. Molio bihza bolesnika tako dugo dok ne bi umro. I kada umre, znao bih daje moja molitva uslišana. Bolesnik je postao drukčiji, tj. prihvatio jesvoju smrt, što prije nije mogao. To je znak uslišanja naše molitve.Da se razumijemo, Bogu nije potrebna moja molitva, ali ja trebammolitvu. Bez molitve ne mogu dostojno živjeti. Bog zna boljeod mene što mi je potrebno. Molitva mi pomaže otkriti Božju volju.Živeći po Božjoj volji najbolje i najlakše mijenjamo život. Bitno jesamo da dolazim Bogu i da u njega vjerujem, u njemu nalazim miri radost i tako se posvećujem. Ako to redovito činim, lakše se mogupopravljati i naći smisao i cilj.Trebam molitvu, jer je to potreba moje duše bez koje ne mogu živjeti.Zbog toga je veoma bitno redovito moliti. Time se učimo savjesnostii to je najbolja pomoć da što bolje iskoristimo vrijeme kojenam je darovano. Velika je pomoć našoj molitvi moljenje već napisanihi naučenih molitava.Kršćanin ima obvezu moliti ne samo za sebe nego i za druge i potrebeCrkve u svijetu. Snaga molitve mijenja ljude. Snagom milostiistinski molitelji živeći po evanđelju mijenjaju ovaj svijet. Što je hranaza tijelo, to je molitva za dušu. „Bog govori u tišini našega srca imožemo taj glas čuti. Iz punine našega srca odgovaramo. To je molitva!“kaže Majka Terezija. Molitva je dar Duha koji nam omogućujeda više Boga ljubimo. Naše se srce sve više otvara Božjoj milostii Boga doživljavamo kao brižnoga Oca koji želi da ostvarujemoplan koji on ima s nama. Također upoznajemo sebe osobno i učimoiskrenije voljeti.34 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2011. | Broj 3 | Godište VI. | 35

Hodočasničke stazeHodočasničke stazeUkazanje Gospe u Campinasu(Sao Paulo - Brazil)Časnoj sestri Amaliji Aquirre, suutemeljiteljici Instituta misionarki Raspetoga Isusa, 8.ožujka i 8. travnja 1930. ukazala se Blažena Djevica Marija. Pokazala joj je Krunicu Suzakoju je držala u ruci i učila je kako moliti za obraćenje grješnika.Nekoliko mjeseci prije, 8. studenoga 1929., s. Amalija vidjela je Isusa koji je obećao svojuzaštitu svima koji se budu pobožno molili Gospi od Suza.Priredio fra Karlo LovrićPoslije Prvoga svjetskog rata, u vrijemevelike depresije, u Americi je živjelaveoma pobožna časna sestraAmalija od Raspetoga. Njezin samostan,Institut misionarki Isusa Raspetoga,nalazi se u Južnoj Americi, u malom mjestuCampinas u Brazilu. Mons. Count Franciscusvon Campos Barreto, biskup dijecezeCampinas, uz pomoć s. Amalije, kao suutemeljiteljicei jedne od prvih osam žena kojesu odlučile posvetiti život služenju Bogu,dao je životnost Institutu.Povijest pobožnosti našeGospe od SuzaBlažena Djevica Marija ukazala se časnoj sestriAmaliji 8. ožujka 1930. godine. Ova poniznaredovnica nosila je rane Gospodinovena svome tijelu te živjela i umrla na glasusvetosti.Jednoga jesenskog dana godine 1929.dođe neki njezin rođak u samostan. Bio jeu velikoj nevolji. Žena mu se teško razboljelai, po riječima liječnika, bolest je bila neizlječiva.Došao je k sestri Amaliji jer je u njojvidio jedinu i posljednju nadu. Nije znao štoviše učiniti i što Bog od njega očekuje. Plačući,visokim je glasom govorio: „Što će bitis mojom dječicom?“ I srce s. Amalije nije izdržalo.Dok je nevoljni rođak govorio, onaje u svom srcu razmišljala što učiniti. Dobilaje poticaj u srcu da pođe u crkvu pohoditiIsusa. Ušla je u crkvu i približila se k Isusuu Svetohraništu. U pobožnom raspoloženju,rekla je: „Ako nema nade za ovu ženu,ja sam spremna žrtvovati svoj život za majkuove obitelji. Što hoćeš da učinim?“ Čulaje Isusove riječi: „Ako želiš dobiti ovu naklonost,traži me po zagovoru suza moje majke.“„Kako trebam moliti?“ upita s. Amalija.Isus joj odgovori: „O, Isuse, čuj naše molitvei naše molbe po suzama Tvoje svete Majke.O, Isuse, sjeti se suza One koja te je ljubilaBlažena Djevica Marijaukazala se časnoj sestriAmaliji 8. ožujka 1930.godine. Ova poniznaredovnica nosila je raneGospodinove na svometijelu te živjela i umrla naglasu svetosti.najviše na zemlji.“ Kad ju je naučio ove zazive,Isus joj je još napomenuo: „Kćeri moja,što god me ljudi zamole u ime suza mojeMajke, s ljubavlju ću ih uslišati.“Nakon toga Gospodin joj je objavio da ćeposlije sama Majka Marija otkriti dragocjenoblago svojih suza redovničkoj zajednicisestre Amalije, što će za mnoge biti kao „magnetmilosrđa“.Blažena Djevica Marija predajeKrunicu od SuzaŽeljno očekivano ukazanje Blažene DjeviceMarije dogodilo se 8. ožujka 1930., dokje s. Amalija molila klečeći u kapelici, na lijevojstrani podno oltara. Naglo osjeti da jeuzdignuta i vidje kako joj se približava BlaženaDjevica Marija, neopisive ljepote i miline,odjevena u haljinu ljubičaste boje, ogrnutamodrim plaštem posutim zvijezdama iglave pokrivene bijelim velom, s neobičnomkrunicom u rukama.Predivno se smiješeći, Majka Marija sepribliži s. Amaliji i, pružajući joj krunicu,progovori: „Ovo je krunica mojih suza, kojumoj Sin povjerava u baštinu tvojoj redovničkojZajednici.Zazive ti je preporučio moj Sin. On miželi po ovim zazivima iskazati svoju osobituljubav, te će udijeliti sve milosti, za koje će semoliti zbog mojih suza. Molitvom ove kruniceobratit će se mnogi grješnici, a osobitooni koje muči đavao. Sam zloduh bit će primoranpriznati, koliku mu štetu nanosi ovakrunica. Budi spremna na velike borbe!“ Rekavšito, Djevica Marija je nestala.Mjesec dana poslije, 8. travnja 1930., BlaženaDjevica Marija opet se ukazuje s. Amaliji.Dolazi i pobliže objavljuje način moljenjai ciljeve ove krunice.Na krunici postoji posebna medalja, nakojoj su utisnute dvije slike: na jednoj stranislika Gospodina Isusa Krista, konopcem vezanihruku, s natpisom na rubu: „Po svojojBožanskoj blagosti, o vezani Isuse, sačuvajsvijet od zabluda koje mu prijete!“ Na drugojje strani slika Majke od Suza kako ju je s.Amalija vidjela, s natpisom na rubovima: „O,Djevice, prepuna boli, Tvoje suze uništavajupakleno carstvo!“Poruka Blažene Djevice Marije posestri Amaliji:Obećavam svima, koji mole ovu krunicu, daću nad njima raskriliti svoj plašt, kao znaksvoje posebne zaštite.Govorim ti ovo jer je želja moga Sina, daradi zasluga mojih blagoslovljenih suza udijelisvijetu razne blagoslove.Kada čujem ove zazive, mnoge će blagodatisići na obitelji i čovječanstvo.Naša Gospa objasnila je boje svoje haljinepri ukazanju s. Amaliji: „Znaš li, zašto nosimPLAVI PLAŠT? Zato, da vas podsjetim naNebo, kad se osjećate iscrpljeno zbog svojihposlova, kad nosite križeve svojih trpljenja.Moj vas plašt tada podsjeća na Nebo, da uvama probudi neopisivu radost i sreću Vječnosti,što će vam dati hrabrosti dušama i mirsrcima, da biste se mogli boriti sve do kraja.Razumiješ li značenje moje LJUBIČASTEHALJINE? Objasnit ću ti, da se toga sjetiškada gledaš sliku Suza. Ljubičasta boja simbolizirabol. To je ona bol, koju je Isus osjećaodok su ga divljački tukli i nagrđivali mutijelo. Gledajući Isusa, patnja moga MajčinskogSrca i moje Duše bila je velika.Objasnit ću ti, kćeri, i značenje BIJELO-GA VELA; on pokriva moju glavu i pada naprsa. Ova boja ukazuje na čistoću, kako samja ‘bijeli cvijet Presvetoga Trojstva’, bilo je dostojnoda se ogrnem bjelinom.SLADAK OSMIJEH, koji vidiš na mojimusnama, ovdje je, da podsjeti na neizmjerneradosti, koje čovječanstvo može isprositi odovoga dragocjenog blaga, mojih suza!Rastumačit ću ti također, zašto se ukazujemsa SPUŠTENIM POGLEDOM. Nadahnutisu slikari prikazali moje oči uzdignuteprema nebu, kao u jednoj pjesmi slave zbogmoga Bezgrješnog Začeća. Zašto u ovomukazanju, u kojemu se predaješ snazi mojihblagoslovljenih suza, oči imam spušteneprema dolje? To simbolizira moju sućut premaljudima, jer dođoh s Neba da vas pratimu vašim trpljenjima! Moje su oči uvijek spuštenena vaše patnje i žalosti, kad god molitemoga Sina, da vas usliša zbog suza koje samprolila. Dakle, gledajući na ovu moju sliku,uvijek primijeti i znaj, da vas promatramočima prepunim suosjećanja i nježnosti!Moje dijete, reći ću ti još nešto o krunici,koju držim u svojim rukama. Sama sam jenazvala ‘Krunica Suza’. Kad me gledaš ovakvu,sjeti se, da ova krunica označuje milosrđe,ljubav i trpljenje. Ova Krunica Suza znači,da vas vaša Majka ljubi! Iskoristi ovaj dari povlasticu, razmatraj ovo s pouzdanjem iljubavlju.“ Krunicu je, kao nadnaravnu objavu,potvrdio biskup Francisco Campos Baretto.Krunica suzaUvodna molitva:O, raspeti Isuse, prostrti do Tvojih nogu,prikazujemo Ti suze One,koja Te usrdnom i sućutnom ljubavljupratila na Tvome križnom putuprepunom boli.Učini, o dobri Učitelju,da svim srcem prihvatimopouku suza Tvoje Presvete Majke,te da tako izvršavamo Tvoju voljuovdje na zemlji,da bismo bili dostojni slaviti Te i veličatikroz svu vječnost u Nebu. Amen.Na velika zrna i tri posljednja, zaziv:O, Isuse, pogledaj na suze One,koja Te na zemlji najviše ljubila,i s najvećim Te žarom ljubi u Nebu!Na mala zrna:O, Isuse, uslišaj nam molitve,po suzama svoje Presvete Majke!Na kraju molimo:O Marijo, Majko ljubavi, boli i milosrđa!Molimo Te, sjedini svoje molbe s našima,da Isus, Tvoj Božanski Sin,kojemu se obraćamo,radi Tvojih majčinskih suzausliša naše prošnje,te da nam s milostima, za koje molimo,udijeli i krunu vječnoga života! Amen.36 | Glasnik mira | MeđugorjeVeljača 2011. | Broj 2 | Godište VI. | 37

U nebo zagledaniTjedni molitveni program– zimski raspored (od Mise na Križevcu do 1. svibnja)Slučajno?Veljača u svijesti Hercegovaca ostade u tragičnom sjećanju,a lipanj u svijesti čitavog svijeta i čitavog hrvatskog puka.Tih dana počeli su važni povijesni događaji.Miljenko StojićKomunisti, hoteći ubiti dušu jednognaroda, 7. veljače 1945. naŠirokom Brijegu pobiše 12 franjevacai još neutvrđen broj civilai vojnika. Nastavi se tada komunističkoprogonstvo hrvatskog naroda koje započe,iako je i prije bilo primjenjivano, početkomtzv. završnih operacija za oslobođenjeJugoslavije. Krenuše s Visa, uz potporuBritanaca, i posijaše smrt, oni rekoše oslobođenje,na svome putu. Prije Širokog Brijega,na Daksi ubiše njih 53, među njimai padra Pericu, tvorca one glasovite pjesmeZdravo Djevo, Kraljice Hrvata. I tamaizgledaše neprobojna, uz žarke molitve hrvatskogBožjeg puka, sve do lipnja 1981.Tada puče glas da se ukazala Kraljica Mira.Komunisti odgovoriše vojnicima, oružjem,psima. Nije pomoglo. Glas se upornoširi sve do današnjeg dana u zadnji,najzabitiji kutak ove kugle zemaljske. Desetgodina poslije toga ozari se lice hrvatskognaroda. Upravo na obljetnicu Gospinaukazanja započe život njegova državau ove naše današnje dane. Nedavno samimao priliku, kao vicepostulator postupkamučeništva „Fra Leo Petrović i 65 subraće“,progovoriti u Glasu Koncila o ubojstvu66 hercegovačkih franjevaca i o povijesnimprilikama u kojima se to dogodilo tekoji su današnji stavovi o svemu tome. Nato se skladno nadoveza obljetnica ubojstvahercegovačkih franjevaca koja se, makarskrivećki, obilježavala od prvog trenutka.Ove godine malo se proširi u vidu 1. Danapobijenih hercegovačkih franjevaca. Uto uVečernjem listu Zvonimir Despot porazgovoris Tomislavom Karamarkom, ministromunutarnjih poslova u državi Hrvatskoj,i lavina krenu. Hrvatsko društvo jačenego ikada progovori o žrtvama koje napravišekomunisti tijekom i u poraću Drugogsvjetskog rata, a i poslije. Sada se ozarišelica pojedinaca koji su ostarjeli, steklisvoju djecu, unuke, a da nikada nisu vidjelioca, majku, brata, sestru... koje pojede komunističkimrak. Ima priča da je to zbogprikrivanja prodaje voda i zbog skore osudenastanka hrvatske države kao udruženogzločinačkog pothvata. Ali...Snimila Lidija ParisRazmišljam, zar je sve ovo nastalo slučajno?A i tisuće drugih stvari mogle bi se nabrojatiovima spomenutima. Ni kao čovjek,ni kao vjernik ne mogu prihvatiti nikakvuslučajnost. Komuniste je vodila slijepa mržnja,Đilas je volio govoriti o plemenitoj, hrvatskipuk je vodila žarka vjera u Boga kojije pravedan, sve vidi i nikada ne će ostavitisvoje na cjedilu. Tako i bi. Mržnja ustuknupred ljubavlju i dobrotom. Otvoriše sevrata raja, još ovdje na zemlji, i počesmoga uživati. Lijepo o tome progovori Vickau jednome razgovoru pa spomenu da nekižive i pakao na zemlji, jer tako hoće. Naravnoda su me kosnule te riječi. Žao mi svakogaonoga tko tako odluči, iako je svojevoljnoodlučio. Prodati svoju dušu za određenauživanja određen broj godina ovdje na zemlji,a onda čitavu vječnost patiti, nema smislani po kakvoj logici. Zamamni su, međutim,pipci prijevare i ljudi ponekad na svenasjednu. Jednostavno rečeno, neka im jeBog na pomoći.Nije slučajno izabrana ni župa Međugorjegdje će se Kraljica Mira ukazati. Je lito zbog toga što je tu ubijen prvi franjevackad su komunisti krenuli razrušiti, ne smovojnički osvojiti, Široki Brijeg, stvarno neznam. Bog to zna. Znam samo da je dolaskomfranjevaca Široki Brijeg procvjetao ipostao ne samo vjerničko, nego i narodno,kulturno... središte mnogo šireg područjaod Hercegovine. Trala ga je kroz to vrijemei glad, i rat, i nesklona vlast, ali je on ostaovjeran zasadama katoličanstva i hrvatstva. Izbog čega bi uopće bilo važno saznati odgovorena ova i slična pitanja? Kod onogatko dobro razmišlja ti će odgovori uvijek bitisamo ispunjavanje znatiželje. Mnogo je važnijeosluškivati Božji glas kroz događaje okoKraljice Mira i kroz svakidašnje događajete donesenim zaključcima mijenjati svoju isvijest ljudi oko sebe. Budu li se ovim vodilii svi oni koji ovih dana istražuju komunističkezločine, ne će pogriješiti. Tragično bibilo, i uvrjeda prema žrtvama, kad bi počelirazmišljati u terminu „Oko za oko, zub zazub“. Mržnja ne, istina da! To je put koji ćedovesti do pročišćenja ne samo žrtava i njihovih,nego i onih koji su ih učinili žrtvama.Istinsko pokajanje je uvijek moguće i nikadaga ne treba isključiti. Takav čovjek će otvorenoprogovoriti o svemu što je radio i ondaod Boga i od ljudi zapitati oproštenje. Bogće mu ga zacijelo dati, a trebali bismo i miljudi. I opet tu ništa ne će biti slučajno. Ovajsvijet vodi mudra ruka, bez obzira na to štonam njezini protivnici stavljaju kriva zrcalada kroz njih promatramo stvarnost i nakonsvega zaključimo da to nije tako. Svijet jesvrhovit, samo ga imajmo snage prepoznati.O međugorskim događajimate odjecima u svijetu i u Crkvičitajte u Glasniku mira,mjesečnikuInformativnog centra MIRMeđugorje.Surađujte u Glasniku mira.Podijelite svoje dojmove iiskustva.Uredništvo:Glasnik mira, Gospin trg 1,88266 Međugorje, BiHTel.: 00 387 36 653 327Faks: 00 387 36 651 300E-mail: kreso.sego@medjugorje.hrPreporučite drugima Glasnik mira.Darujte im godišnju pretplatu.Pretplatite se na Glasnik mira.Služba pretplate:Tel.: 00 387 36 653 342E-mail: lidija_paris@medjugorje.hr38 | Glasnik mira | Međugorje Ožujak 2011. | Broj 3 | Godište VI. | 39

Ja sam s vamai pred svojimsinom Isusomzagovaram zavaše obraćenje