Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

JOACHIM WERNER: PRILOZI POZNAVANJU ARHEOLOGIJE ATILINA CARSTVAWerner je prikazao kulturnu baštinu Huna Atilinog razdoblja. On prikazuje kulturnu ostavštinu Huna 1.pol.5.st.Djelo se dotiče nomadskog kulta i vjerovanja. Werner donosi nalaze iz grobova Huna.Ostavština Huna se većinom odnosi na oružje konjanika kao što su istočni refleksni lukovi s koštanim ojačanjimai s trobridnim strelicama, jednosjekli mač za udaranje i dvosjekli dugi mač s prečkom na balčaku dalje, zaopremanje ratnika drveno nomadsko sedlo. U bogatim grobovima nalazi se zajedno sakovan od zlatnog limaskupocjeni konjski ham i nagaika koja je u nedostatku ostruga služila ratniku za podbadanje konja. Svi ovipredmeti su isključivo iz muških grobova, dok iz ženskih grobova imamo dijademe ukrašene s dragim i poludragimkamenjem korištene kao čeoni obruč za kapu ili veo, te razne vrste naušnica. Huni nisu koristili fibule uodijevanju. U svakodnevnom životu su korišteni veliki, iz bronce izliveni kotlovi ili za sakralne ili svjetovne svrhe.S magijom i vračanjem su povezane na mač obješene kuglice ili pločice od gorskog kristala, kalcedona ili stakla.Magijsko značenje imaju i prilozi od većinom ritualno razbijenih ogledala istočnoazijskog tipa, vjerojatno brončanikotlovi te posebno umjetno deformirane lubanje, te još u upotreba orlovskog motiva koji je zadržao određenusimboliku. Sve ove pojave daju se utvrditi nakon 400. na širem području srednje Europe i mogu se pratiti njihoviizvori u istočnim ruskim stepama.UMJETNA DEFORMACIJA LUBANJAOvakve lubanje su pronađene na velikom prostoru između južne Rusije i Burgundije u kosturnim grobovima. Prvirad o tome je napisao E.J.Dingwal 1931.-“Artificial cranial deformation”.Deformacije lubanja su poznate i prije, od polovice tisućljeća pr.K. na Kreti, Cipru, Egiptu i zapadnimmongolskim stepama. Namjerna deformacija lubanje bi se provodila već kod dojenčadi tako što bi im se vezaopovez oko glave, preko čela, sljepoočnica i potiljka, čime bi se vrh glave sa stražnje strane izdubio prema van. Toje cirkularna deformacija. Spljoštenost lubanje se dobivala i uz pomoć daske (vezivanje dojenčeta za drvenunosivu kolijevku). Najekstremnija je valjkasta tj. stožasta deformacija. U deformaciji lubanje vidi se znakotmjenosti i plemstva i rang društvenog sloja što nemožemo uzeti za sigurno jer je u grobovima uz takve lubanjepronađeno malo grobnih priloga.Po nalazima uviđamo da je to jedan povezan kompleks srednje Evrope i srednje Azije. Razvoj možemo pratitiod istoka prema zapadu. Poč.1.st. umjetno deformiranje je poznato u iransko-sarmatskim i mongolskim skupinama.Mongoli su vjerovatno najstariji poznavatelji ove tehnike umjetno deformiranih lubanja. Mongolska Kenkol grupaprenosi ovu tradiciju na Iranske Alane i Sarmate sjeverno od Kaspijskog mora i na donjoj Volgi.U 3. i 4.st. tradicija umjetno deformiranih lubanja dosiže na zapadu donji tok Dnjepra, katkad se nalazi i kodSarmata koji su prodrli na Krim. 1920-35. u Saratovu i Engelsk-Pokrovsk (P.Rykov, P.Rau) istraživani sukasnosarmatski grobovi iz 3. i 4.st. s 70-80% deformiranih lubanja pa nije riječ o oznaci staleža.1938/9. istraživano je groblje Kenkol s osam kurgana (grobnih humaka). Tu nalazimo katakombe (grobove sdromosom i kamenom zatvorene grobne niše) i zajednčko pokapanje muškaraca i žena što je novost (13 muškaraca,9 žene, 2 djeteta). Tu se javlja element mongolskog stanovništva i s tim povezana cirkularna deformacija. PorijekloKenkol grupe nije poznato. Neki je smatraju hunskom.Pojava ovog običaja ∼200. kod iaranskih Sarmata-Alana (stepe između Kaspijskog mora i ušća Dnjepra) veže se zautjecaj Kenkol grupe s istoka. Krajem 4. i poč.5.st. prodorom Huna ova se tradicija širi na zapad i jug (Bospor,Krim, Mađarska) i Huni je prihvaćaju. Tradiciju prihvaćaju i Goti na Krimu. U srednjoj Europi umjetnodeformirane lubanje pojavljuju se u 1.pol.5.st., u Atilino doba. Ovi oblici lubanje nisu toliko deformirani kao ranijeu mongolskih naroda. Langobardi su također preuzeli tradiciju umjetno deformiranih lubanja i prenijeli u Italiju unekoliko nalazišta. I u Gepida je poznata ta tehnika u Vojvodini i Sloveniji. U Avara nije poznata tehnika umjetnodeformiranih lubanja. Kod Istočnih Gota ova tehnika se zadržala do 6.st.Analiza datiranja pojava umjetno deformiranih lubanja dovodi do zaključka da se širenje običaja odigravalo odcentralne Azije prema srednjoj Europi i to je trajalo pola tisućljeća. U srednjoj Europi su samo Langobardi,Thürinžani i Burgundi preuzeli taj običaj (samo kao žensku modu).Raspadom hunskog carstva nestaje i ovaj običaj.Nalazišta: 1) Heilbronn, 2) Beč, 3) Niederolm, 7) Bangert, 8) Szekeliudvarheli, 9) Csongrad, 10) O-Szony, 11)Velem St.Vid, 12) Kerč9