Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

Četvrtu skupinu nalaza predstavljaju PRSTENI koji su kao i naušnice pronađeni u manjem broju (4 prstena ugrobovima, 2 van groba). Među sobom oni se razlikuju po tipu i materijalu.Najjednostavniji oblik predstavlja brončani prsten tankog plosnatog obruča. Njegovi krajeviprelaze jedan preko drugog, a na prednjoj strani proširen je u ovalnu pločicu ukrašenu ovalnimlinearnim omamentom. Ovaj oblik prstena je vrlo star, poznat je još u rimsko dobakasnije se širi kod Slavena, nalazi se u slavenskim nalazima iz 11.st. →← Drugi primjer ovog tipa je brončani prsten nađen van groba. Prsten je masivneizrade, drži se da je raniji od 11.st.Vrlo lijep prsten predstavlja brončani prsten s krunicom ukrašen almandinskimuloškom. Po obliku je poznat u antici, nalazi se kod Slavena. Poseban detalj na njemu →predstavlja dvostruki obruč krunice u koji je smješten almandinski uložak koji odgovaraalmandinskim ulošcima na gotskim fibulama. Prsten je nađen uz takav jedan štogovori u prilog da je pripadao istom grobu ali i istoj grupi predmeta .← U grobu broj 71 nađen je srebrni prsten koji predstavlja razvijen oblik bizantskog prstena skrunom i kamenim ulošcima, koji tvore kupastu glavicu koja je ukrašena filigranom igranulacijom. Smatra se da je ovaj prsten domaćiprodukt rađen prema bizantskim originalima.Olovni prsten trouglastog presjeka s jako istaknutom kružnom →pločicom u koju je urezana osmerokutna rozeta pronađen je u grobuuz dva talijanska pikola (nisu se mogli točno odrediti) koji ovajprsten datiraju od kraja 12. do 14.st., vjerojatno u 13.st.Naljepši prsten ove nekropole predstavlja srebrni →pozlaćeni pečatni prsten iz groba 77. Izrađen je uluksuznoj niello-tehnici. Ukrašen je životinjskom figurommagarca (bizantska umjetnost ga je preuzela iz antike i helenizma). Prsten se može datirati u razdoblje 13-14.st.Petu skupinu predmeta predstavljaju FIBULE koje su slabo zastupljene u inventaru nekropole.Izvan groba pronađena je jedna tipična brončana fibula panonskog tipa koja je česta u Panoniji i u sjevernoj Europi.Datira se u 1. i 2.st.n.e. (T.VIII,3, ženski germanski grob).Druga fibula pronađena je unutar groba. Fragmentirana željezna fibula, predstavlja tip fibule s povijenom nogom. I.Kovring svrstava je u XI grupu uz ostale varijete "Armbrust fibule", drži se da su te fibule mogle biti jednakokeltske, rimske i germanske. Od posebne važnosti su gotske srebrne fibule s pozlatom sa kraja 5. i poč.6.st. Fibulepredstavljaju pravu rijetkost.Fibule su od srebra s primjesom bakra i pozlatom na većem dijelu gornje površine. Spadaju u tip lučnih fibula sdvije pločice. Njihova dužina iznosi 7,9 cm. Na polukružnoj zaglavnoj pločici nalazi se pet dvostruko profiliranihpozlačenih dugmeta. Polje pločice ukrašeno je dvjema većim volutama koje su okrenute jedna prema drugoj.Smještene su u sredinu, a po jedna se nalazi u kutevima. Donja pločica poligonalnog oblika ukrašena jevertikalnim S-spiralama koje su simetrično postavljene na vertikalu koja izlazi iz krajnjeg ivičnog brida i koja nadonjem kraju završava s dva spiralna zavoja. Ispod ove cjeline kao postament spiralnomukrasu nalazi se koncentrični pravokutnik s neizraženom stranom. Ukras je izveden uformi klinastog ili kosog reza (keilschnitt). Rez je karakterističan za vrijeme kome fibulepripadaju. Široki rad oko obje pločice je bez pozlate, ukrašen je dvostrukim nizom sitnihtrokuta koji su izrađeni u niello-tehnici. Bočne gornje kuteve nožne pločice ukrašavajualmandinski umeci, a donja dva plastična koncentrična kruga (wurfelaugen).Nožna pločica završava u vidu stilizirane životinjske glave s koje je pozlata djelomičnootpala. Sačuvan je niello-ukras (tri horizontalne i jedna vertikalna linija duž glave). Iglafibule kod oba dva primjerka je slomljena. Ona je bila pričvršćena za željeznu šipkuobavijenu spiralom koja je prolazila kroz dvije probušene željezne pločice na poledinizaglavne pločice. Njen donji kraj pridržavala je srebrna pločica povijena u vidu kule kojaje izlazila iz nožne pločice.Najbližu analogiju ovim fibulama predstavljaju dva para sličnih fibula koje se nalaze uzbirci Zemaljskog muzeja. Jedan je par otkopan 1890. u Han Potocima kod Mostara, adrugi primjer je donešen u muzej 1893. Pronađen je kod Travnika na rimskom lokalitetuna Pećinskoj Rici iznad Gornje Pećine.79