Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

prerastao u narode, remetio mir susjednih naroda razbojništvima i pljačkama... Podjarmili su Alane, koji su imdoduše bili ravni u borbi, ali različiti glede ljudskosti, načina života i izgleda, te iscrpljeni teškim sukobima.Naime i one koji bi možda u ratu s najmanje vjerojatnosti nadvladali natjeravali su u bijeg iz straha koji im jeulijevao izgled njihova lica, bezoblične mase koja je bila izbrazdana brojnim ožiljcima i koja je imala prije rupe,nego oči.Njihovu hrabrost dokazuje strašna pojava: oni su okrutni čak prema rođenoj djeci. Tvrda srca željeznim oruđem imsijeku po licu da bi prije nego što okuse mlijeko, bili prisiljeni podnositi rane. Otud stare golobradi i efebi su, alibez dražesti, jer lice izbrazdano željeznim oruđem prima zarana ožiljke zahvaljujući kopljima. Niski su, ali vičniživim pokretima i vrlo spremni za jahanje i dohvatiti lukove i strijele, širokih leđa, čvrstih zatiljaka i uvijekuspravni zbog oholosti. Oni uistinu ispod ljudskog obličja žive kao zvijeri.Kad su Goti vidjeli ovaj rod vrlo spreman na boj i rod koji je pljačkao mnoge narode-uplašili su se i odlučili sasvojim kraljem kako bi se od takvog neprijatelja odmaknuli. Hermanarik, kralj Gota, kako smo ranije rekli, bio jepobjednik nad mnogim narodima. Ali dok su mislili o dolasku Huna, gens Rosomona, nevjeran, koji mu je tadapored ostalih služio, odlučio ga je tom prilikom prevariti. Naime, kralj je u bijesu naredio da jedna žena izspomenutog gensa, zvana Svanihilda, zbog nevjerstva prema mužu bude privezana za divlje konje i rastrgana upobješnjeloj trci. Njena braća, Sarus i Amnius osvetila su smrt sestre i pogodila su oružjem Hermanarika u bok.Tako ranjenom život mu je bio skraćen slabošću tijela. Nasuprot tome osnažio je Balamber, kralj Huna i pokrenuose prema Ostrogotima, a već se smatralo da su Vizigoti odijeljeni od njih nekim sukobom.Međutim Hermanarik umire ne mogući više podnijeti niti bol od rane niti napade Huna, star i navršivši 110 godinaživota. Njegova smrt je dala priliku Hunima da nadvladaju među Gotima one, za koje smo rekli da su naseljavaliistočnu stranu i nazivali se Ostrogotima”.Sažetak: Kralj Gota, Felimer iz svog naroda tjera čarobnice koje zove Haliurunas. S njima se sjedinjuju zli duhovii stvaraju ovaj narod koji je u početku živio u močvarama.SMRT I POGREBNE ČASTI ATILIAtila umire 453. i otada počinje propadanje hunske države. Bez snažnog vodstva, Huni su protjerani iz Europe ipod tim imenom uskoro ih više nema u povijesnim izvorima. O bogatstvu i raskoši kojom je Atila bio ispraćenJordanes nam govori u 49.poglavlju:“U tolikim mnogim državama Atila je smatran strašnim, da su njegovu smrt smatrali vrijednom visokih počasti.Nećemo propustiti reći nešto na koji način je njegova duša poslije smrti bila počastvovana od njegovog naroda.Naime u središnjim dijelovima logora i među šatorima, nakon što je položeno tijelo mrtvog Atile, priređen jedivljenja dostojan prizor. Iz čitavog roda Huna izabrani ratnici su išli oko mjesta gdje je bio položen i uz pogrebnopjevanje iznosili njegova djela. Odlični kralj Huna-Atila, rođen od oca Mudžuka, vladar najsnažnijih naroda, kojeje do tada nepoznatom moći zaposjeo skitsku i germansku vlast. I uistinu nakon što je osvojio mnoge gradove inarode preplašio je oba dijela Rimskog Carstva i da preostali ne bi postali plijenom, umiren je prihvatio godišnjiporez.Kad je sve to uradio sa sretnim uspjehom, umro je bez osjećaja bola, ne od rane nanijete od neprijatelja, nitiprijevarom svojih. U to vrijeme je njegov narod bio snažan i umire sretan među sretnima. Tko bi pomislio da ćetako završiti onaj koji nikad nije bio pobijeđen?Nakon što je takvim jadikovkama oplakan oni slave dan njegovim grobom, kroz veliku svečanost vezuju oprečnostiprožimajući posmrtnu tugu sa radošću. Po noći tajno zakopavaju tijelo u zemlju, a kraljeva nosila okružuju prvozlatom, pa srebrom i na kraju željezom. To objašnjavaju tako da najmoćnijem kralju sve pristaje: željezo jer jeukrotio narode, srebro i zlato jer je primio znamenja od oba metala. Dodaju se neprijateljska oruđa, osvojena uborbama, skupocjen nakit na prsima sa sjajem različitog dragog kamenja i raznovrsna obilježja koja su uobičajenipočasni ukras na dvoru.Da bi se ljudska radoznalost odvratila od takvog bogatstva, ubijeni su svi oni koji su bili prisutni tom prilikom. Bilaje to trenutačna smrt tj. pogreb za onog koji je sahranjen i one koji su sahranjivali”.O SLAVENIMAJordanes ne prikazuje samo povijest Gota nego govori i o Slavenima pod trima imenima: Veneti, Slaveni i Anti. Udjelu “De origine actibusque Getarum” (O podrijetlu i djelima Gota) prikazan je razmještaj Slavena krajem 5.st. Tuse navodi da je sve slavensko stanovništvo zajedničkog podrijetla, ali da se ono krajem 5.st. dijeli na tri velikeskupine: Veneti, Slaveni (u užem smislu) i Anti.Veneti borave na neizmjernom području od izvora Visle i Karpata do Baltika, Slaveni "od grada Novietunskoga ijezera Mursijanskoga" (najvjerojatnije od Dunava, počevši od utoka Drave do njegove delte) pa sve do Dnjestra, aAnti od Dnjestra do Dnjepra.7