Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

JORDANES I NJEGOVO DJELOJordanes(također Jordan i nepravilno Jordanis) je povjesničar 6.st. Rodio se oko 500., a umro je iza 552.Porijeklom je Zapadni Got, možda Alan (nije trpio Vandale). U 50.poglavlju svoje povijesti Gota zabilježio je damu je djed bio bilježnik Kandakov, poglavice Alana, u vrijeme kad je gotski plemenski savez obuhvaćao Alane iSkire, a on sam je bio bilježnik Kandakovog nećaka, gotskog vođe Gunthigisa, dok se nije zaredio. Neko vrijemeje radio u Carigradu, a zatim je vjerojatno postao biskup u Krotonu u Kalabriji.Svoje djelo uglavnom duguje Kasiodoru, ali je neovisno od njega vrlo sklon Gotima, kao i istočno-rimskimcarevima, jer je ovaj savez bio smješten na njihovu tlu. Zbog toga je za doba propasti Istočnih Gota nepristranautoritet. Po Mommsenu, njegov interes obuhvaća prostor između Sirmiuma, Larisse (u Tesaliji) i Carigrada.Njegova značajna djela su “Romana” i “Getica” što su njihovi skraćeni nazivi.Romana se punim imenom zove: “De summa temporum vel origine actibusque gentis Romanorum”. Dovršenaje 551. Započeta je prije, ali objavljena nakon Getice. Iako je to prikaz povijesti svijeta od stvaranja, zasnovan nasv. Jeronimu, izvadcima djela Flora, Orozija i Sokratove Crkvene povijesti, vrijedi samo za Jordanesovo vrijeme.Getica, punim imenom “De origine actibusque Getarum”, je djelo o čijem nas nastanku izvještava sam Jordanes.Naime, dok je pisao Romana, njegov prijatelj Castalius ga je pozvao da sažme Kasiodorovo djelo “Podrijetlo i djelaGota”, koje je bilo na napisano u 20 knjiga, a danas je izgubljeno. Zbog ovog oslanjanja na Kasiodorovo djelo, uJordanesa nalazimo na dijelove doslovce prepisane. Predgovor je također uglavnom prepisan iz Rufinovogprijevoda Origenovog komentara na poslanicu Rimljanima.Od nastanka Kasiodorova djela 533., do vremena u kojem Jordanes piše Getica bilo je očito da gotska država nećeuspjeti zadržati svoju dominaciju. Kako je bio i podanik Istočnog Rimskog Carstva, laska caru Justinijanu injegovim pothvatima protiv germanskih osvajanja. S druge strane veličao je Alarikov i Teodorikov narod, jer muse djelo oslanja na Gotima sklonog Kasiodora, a i sam je podrijetlom bio Got. Kasiodor je za gotske vlasti biovisoki državni funkcionar u Italiji i Dalmaciji.Getica se može podijeliti u četiri dijela.U prvom dijelu (1-8. poglavlje) Jordanes daje opis 3/4 svijeta, a u detalje Britaniju i Scanziu (Švedsku) odakle suse Goti pod kraljem Berigom naselili na južnu obalu Baltika. Odatle su Goti selili preko današnje Litve te sepodijelili na Vizigote (Zapadne Gote) i Ostrogote (Istočne Gote).U drugom dijelu (14-24. poglavlje) daje genealogiju kraljeva Amala, gotske provale u Rimsko carstvo u 3.st., tepovijest Hermanarikova kraljevstva.U trećem dijelu (25-47. poglavlje) iznosi nam povijest Zapadnih Gota od vremena hunske invazije do padagotskog kraljevstva u Galiji pod Alarikom II. (376-507.). Najvredniji dio je sedam poglavlja koja govore o Atilinojinvaziji u Galiju i bitci na poljima Mauriac.Četvrti dio (48-60. poglavllje) bavi se poviješću Istočnih Gota od hunske provale do prvog pada gotskogkraljevstva u Italiji (376-359.).Iako je Jordanesovo djelo ovisno o Kasiodoru, njegovi podaci su nam dragocjeni, jer je Kasiodorovo djeloizgubljeno. Teutonska plemena koja on bilježi tek će tijekom stoljeća uspostaviti vlast na širim područjima.Također je jedini koji bilježi tako važan događaj kao što je bitka na poljima Mauriac. Zbog toga u oba djelapoluobrazovanog gotskog redovnika javlja gotovo kao suparničko postojećim klasičnim ostvarenjima.O HUNIMAJordanes o Hunima govori u 24.poglavlju. Prenosi nam legendu o njihovom postanku, ali donosi i povijesnepodatke o njihovu jačanju i osvajanjima. Priznajući im vještinu u ratovanju i jahanju, opisuje i njihov izgled koji jena Rimljane zacijelo imao odvratan učinak.Unatoč razumljivim predrasudama, ovaj tekst nam je izuzetno vrijedan izvor: “Nakon nedugog vremenskogperioda, kako prenosi Orozije, gens (rod) Huna, još strašniji, svom žestinom je planuo protiv Gota. Naime, kakonam prenose starine, saznajemo da su oni postali na ovaj način.Filimer, kralj Gota i sin Ganderika Velikog, nakon što je napustio otok Scanzae (Skandinaviju) i obnašajući većpeti put vrhovni položaj kod Gota (za njega smo već ranije rekli da je sa svojim narodom ušao u skitsku zemlju),otkrio je u svomu narodu neke čarobnice, koje je on sam na materinjem jeziku nazivao haliurnas. Sumnjao je u njihi izgnao ih je iz svoje sredine, te prisilio ih lutati pustinjom, prognane daleko od njegove vojske. Zli duhovi suvidjeli ove kako lutaju (per eremum) i pomiješali se sa njima. Tako je nastao ovaj najdivljiji rod koji je prvoboravio u močvarama, neznatan, ružan i prognan, a ljudskim rodom ga je činilo samo to što se služio ljudskimjezikom.Iz takve loze stvoreni Huni su se primakli zemlji Gota. Njihov narod je bio divlji, kako historičar Prisk donosi, inaselio je gornju obalu močvare Mezotida, vješt u lovu, ali ne i u drugoj vrsti rada, osim što je, nakon što je6