Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

CRKVENI SABORI U SALONI 530. I 533.Rast najranijeg kršćanstva u Saloni povezan je s vijestima o vjerovjesništu Dalmacije od apostolskih vremena. Tajprvi evangelizatorski val koji je dotakao Salonu krajem 1.st. vjerojatno nije doživio znatniji uspjeh, pa će se prvakršćanska zajednica u Saloni registrirati tek u 3.st. Ovaj drugi evangelizatorski val doveo je do stvaranja čvrste isnažne zaednice vjernika, a potaklo ga je vjerojatno misionarstvo iz Rima, te s istoka, odakle je dolazilo brojno iutjecajno ljudstvo u Salonu. Misionari su se dali na posao organizacijskog učvršćenja zajednice. Kršćanski su seprvaci zacijelo našli pred zadaćom da lociraju svoje kultno središte. Kršćani se, dakle, pojavljuju u Saloni u2.pol.3.st., okupljeni na bogoslužju u domus ecclesiae, načinjenoj u privatnoj kući, a to je vrijeme, kako sepretpostavlja biskupa Venancija, koji je prvi poznati, ne samo salonitanski, nego uopće i dalmatinski biskup“možda oko 257.” Izgleda, dakle mogućim da je Venancije došao iz Rima sred.3.st. Njemu se može pripisatiuređenje prvog oratorija i organizacija crkve u Saloni. Nije poznato da li je bio posvećen neki Venancijevnasljednik, odnosno da li se održao kontinuitet vjerske propagande iz Rima.Nakon Venancija blaženi Petar, glava apostola, uputiće svog učenika po imenu Domnija, po domoviniAntiohljanina, da propovijeda narodima Dalmacije slovo života. Blaženi Petar ustanoviće da se više svećenstvokršćanske vjere, po pojedinim gradovima, čitavog svijeta rasporedi onako kako je to od starine bilo ustanovljenokod gentila. U onim gradovima u kojima su bili gentilski predstojnici, koji su se nazivali protoflaminima, učinilo jeda se zarede biskupi, a u metropole provincija gdje su bili arciflamini mislio je da treba postaviti nadbiskupe. Iz tihrazloga uputio je preko obala Jadranskog zaljeva tri biskupa: Apolinara u Ravenu, Marka evangelistu u Akvileju,a Domnija u Solin koji je bio glava Dalmacije i Hrvatske.Pošto je biskupovao po prilici u Dioklecijanovo doba, sveti Domnije je zadobio vijenac mučeništva 304., unajvećem progonu kršćana, a s njime i više njegovih drugova. Međutim, već za njegova nasljednika i sinovcaPrima, između 304. i 305. nastupiće mirnija vremena. Preživljeno progonstvo ustupit će mjesto toleranciji i mirukoji je nastupio Milanskom konvencijom i od tada se kršćanstvo naglo širi Dalmacijom i steći će još u 4.st. svojuorganizaciju. Poslije Milanskog edikta metropolitansku vlast vršio je onaj biskup koji je stolovao u središtuprovincije. Zato je Salona bila metropola samo za teritorij koji je tada administrativno potpadao pod nju, to jest zaprovinciju Dalmaciju s Liburnijom.Pored svjetovnog klera ističu se u Dalmaciji i mnogi samostani, najviše po otocima, a bili su pod nadzorom onihbiskupa na čijoj su se teritoriji nalazili. Kakva je bila organizacija ovih monarha ne zna se, no vrlo je vjerojatno dasu živjeli od milosti dobrih kršćana i život svoj posvetili postu i molitvi.I salonitanski biskup Simferije (oko 390. do 4049 započeo je gradnju velike gradske bazilike “Basilica episcopalisurbana”, a dovršio ju je njegov nasljednik i sinovac, biskup Ezihije (405-425). Neposredno uz ovu baziliku dovršioje, a možda i od temelja sagradio novu crkvu oblika grčkog križa, nadbiskup Honorije II, za čijeg sunadbiskupovanja održana dva sabora dalmatinske crkve.CRKVENI SABOR U SALONI 530.Honorije stariji, nadbiskup salonitanski XXI, sazvao je redovni sabor na dan 15.srpnja 530., za konzulataLompadija i Oresta. Okupljenim najblaženijim ljudima, nadbiskupima, prezbiterima, đakonima i plemenitimsinovima i kleru čitavog reda Honorije je rekao: "Dolikuje mi da obavijestim da se bestuenska crkva nedavno žalilada je toliko siromašna da ne samo što ne može pomagati, nego se ne može brinuti ni za sebe. Zato smo na ovomsaboru svim crkvama u našoj nadležnosti odredili sljedeće:1. nijedan prezbiter neka ne posuđuje crkveni novac ako mu nadbiskup ne dopusti,2. metropolitana treba odobriti biskupske ugovore i dopustiti iznos koji se može potrošiti,3. zahranjuje se darivati i prodavaiti crkvene posjede, osim u slučaju da to Crkvi koristi, a i tada to biskupi trebajuodobriti prezbiterima,4. prijetnja izopćenjem u slučaju nedopuštenog novčanog poslovanja,5. određuje se kazna biskupima, prezbiterima i đakonima za nedopušteno zaređivanje,6. biskupi i svi niži po statusnoj funkciji ne smiju napustiti svoju provinciju bez dopuštenja,7. prezbiter i đakon ne smiju promijeniti crkvu,8. ograničava se broj zaređivanja prezbitera i đakona,9. o crkvenirn prihodima ...?10. klerici se ne smiju petljati u tuđe pravne poslove, a na sudovima ne smiju se javljati kao branitelji, nego samokao svjedoci, ako ih netko pozove,11. zabranjuju se kamate na posuđeni novac, ne smiju se podizati crkve i oltari ako nisu dovoljno opskrbljeni zapristojno uzdržavanje,37