23.08.2015 Views

Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

U svim tim pokrajinama posebna je komisija, kojoj je po Teodorihovoj odredbi na čelu bio rimski senator Liberije,izvršila dodjeljivanje gotskih čestica zemlje (sortes). Svaki Got dobio je 1/3 nekog imanja, a uz to i robove, kolonei stoku koja je tom dijelu imanja pripadala i trećinu posjednikova stana u gradu. Diobi su bila podložna i srednjevelika imanja pod upravnom nadležnosti gradova i veleposjedi koji su bili izuzeti ispod gradske vlasti. Trećineimanja srednjih zemljoposjednika dodjeljivane su običnim slobodnim ljudima, a trećine veleposjeda dobivala jerodovska aristokracija, te kraljevski rođaci i visoki dužnosnici. Tako su među Istočnim Gotima od samog početkapostojale znatne imovinske razlike, koje su se još povećavale. Najveći zemljoposjednik u državi bio je kralj jer jepreuzeo cijeli Odoakrov patrimonij i povećao ga još i brojnim konfiskacijama.Naseljenjem Goti se nisu pretvorili u seljake. Kao i rimski possessores, i Goti su živjeli u gradovima, a ljeti nasvojim imanjima. U gradovima su vršili službu gradske vojne posade pa su osim zemljoposjeda dobivali i godišnjedržavne donative. S vremenom se gotsko stanovništvo množilo i mali se posjed diobama među nasljednicimausitnjavao pa su materijalne teškoće najširih slojeva slobodnoga gotskog stanovništva postajale su sve veće.Imovinska je diferencijacija razvrstala gotske osvajače na nekoliko skupina: odličnike (primates, nobiles), srednjeimućne (mediocres) i malo imućne (minores). Doseljenje Gota u Italiju je praktički dokinulo njihov rodovskiporedak.Preuzevši u Italiji vojničke funkcije okupatorske oružane sile, Istočni su Goti ostavili netaknutu dotadašnju upravnui političku strukturu Italije. Državni se teritorij dijelio na dvije prefekture: Italija i Galija.1) Italska prefektura sastojala se od 19 provincija. Od njih je Venecija obuhvaćala Istru i dio Slovenije, Noricummediterraneum dio Slovenije, Dalmatia dio Hrvatske i Bosnu, Savia međurječje Save i Drave s bosanskomPosavinom, a Panonia Sirmiensis istočnu Slavoniju i Srijem.2) Galija. Državna je granica obuhvaćala još i prekodravsku Panoniju do Dunava, cijelu Reciju i Provansu.Najviši upravni činovnik bio je pretorijanski prefekt (sjedište u Ravenni). Osim civilne uprave, poreza i financija,u njegovoj je nadležnosti bila i briga oko opskrbljivanja vojske. Upravnike pojedinih provincija imenovao je kraljna njegov prijedlog. Na čelu gradova stajalo je općinsko vijeće (kurija), koje je bilo odbor possessora. Kurija je izsvojih redova birala najviše gradske magistrate. Gotski zemljoposjednici, iako su živjeli u gradovima, nisu biliuključeni u kuriju, ali su kurijali morali jamčiti i za njihove porezne obveze. Iznad gradske samouprave stajala sudva visoka službenika koji su bili pod izravnim nadzorom države: defensor civitatis i curator civitatis.Ravenna i Rim bili su izuzeti ispod provincijalne uprave. Rimski je senat u teoriji još uvijek smatran autoritetomnajvišeg ranga, ali je u praksi rješavao samo pitanja iz života grada Rima. Na čelu pravosuđa bio je gradskiprefekt, a upravnu vlast vršio je vikar.I u Ravenni se održala gradska kurija, ali je faktičnu vlast imao comes Ravennae koji je u svojim rukama udružiokompetencije defensora, curatora i provincijalnog nadzomika.Rimska upravna vlast nije bila kompetentna za gotsko stanovništvo. Bila je potrebna paralelna uprava, koja će bitinadležna samo za Gote. U svakoj je provinciji imenovan comes Gothorum, a i u Rimu je postojao poseban gotskicomes. Svi su dužnosnici s vremenom protegnuli svoje funkcije izvan prvotno postavljenih okvira (vršili su nadzori nad rimskim upravnicima provincija i gradova).Goti i Rimljani su imali zajedničkog državnog poglavara. On je Gotima bio kralj, a za Rimljane doživotni (ne inasljedni) vršilac carevih kompentencija. Uklapanje gotskoga vodećega sloja u kategoriju velikih zemljoposjednikai klasno strukturirano društvo pretvorilo je gotskoga kralja od plemenskoga prvaka u vladara. O njegovojvladarskoj milosti ovisile su odluke i postupci. On je postavljao sve činovnike, gotske i rimske, određivao je tko ćeiz redova rimskog senatskog staleža postati senatorom, a potvrđivao je i zaključke senatskih zasjedanja.Za Rimljane je i dalje ostalo na snazi rimsko pravo. Ali već u poč.6.st. Teodorih je za Istočne Gote izdao zbirkuzakonskih odredbi, Edictum Theodorici, koji se sastojao od 154 glave, a uvelike se temeljio na rimskom pravu.Time je staro, gotsko običajno pravo potisnuto u pozadinu. Ediktom je ukinuta krvna osveta i uvedeno sudskokažnjavanje krivaca, preuzet je i čak pooštren rimski sustav eksploatacije robova i kolona. Najviše ostatakagermanskog pravnog sustava sačuvalo se u bračnom i nasljednom pravu.Kao carev opunomoćenik, gotski je kralj imao pravo nadzora nad crkvom, a i sudsku vlast nad svećenstvom ucivilnim i kriminalnim parnicama. Zbog težnje da sačuva dobre odnose s italskim stanovništvom, Teodorih je,premda arijanac, morao sačuvati nepristranost prema objema crkvama.I katolička i arijanska crkva bile su organizirane analogno. Arijansko je svećenstvo tamo gdje je bilo Gota dobilozemljoposjede oduzete veleposjednicima po načelu trećine, a kraljevska je vlast darivanjem povećavala zemljišnifond arijanske crkve. Time je ona postala moćna. Pod utjecajem kralja arijansko se svećenstvo suzdržavalo odširenja svoje vjere. Zadovoljavalo se održavanjem svojeg utjecaja među Germanima.34

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!