Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

ISTOČNI GOTIGoti su germanski narod koji je do sred.1.st.pr.K. živiona jugu Švedske (Götland). Tada su prešli na ušće Visle,protjeravši odatle Rugijce. Pomalo se šire, a uskoro je to širenje preraslo u kretanje uzvodno uz Vislu pa Gotidolaze do Dnjestra, te u 2.pol.2.st. do sjevernog Pricmomorja. Tu su unijeli pometnju među Slavene, dakijskotračkeBastarne i sarmatske Roksolane i Alane.U Pricrnomorju se u doba cara Filipa (243-249) dogodilo konačno razdvajanje Gota na Istočne ili Ostrogote iZapadne ili Vizigote. Granica je bio Dnjestar.Goti su s tog prostora napadali granice Carstva. U 2.pol.3.st. (unutrašnja kriza Carstva) uvelike prodiru prekodonjeg Dunava, a preko Crnoga mora napadaju i maloazijske obale. Pred njihovim pritiskom Carstvo je 257.povuklo legije iz Dakije, a romanizirano je stanovništvo prebjeglo preko Dunava. Granica nije postala sigurnija iprovale su slijedile jedna za drugom sve do 269. kada su Goti, zajedno sa svojim savezničkim plemenima u Meziji,doživjeli težak poraz. Od tog poraza Goti se dugo nisu mogli oporaviti, pa prestaju njihovi masovni napadi naCarstvo za više od 60 godina. Novu pobjedu nad Gotima izvojštio je car Konstantin 332. u Panoniji, nakon čega je iopet mnogo Gota s njihovim saveznicima naseljeno na području Carstva.To je vrijeme relativnog mirovanja Gota (sred.4.st.). Vjerojatno je to i vrijeme pronalaska gotskoga pisma, runa.Tada žive u prostoru sjeverno od Crnog mora i primaju kršćanstvo u arijanskom obliku koje širi gotski svećenikWulfila koji je preveo Bibliju na gotski. Arijanci (po svećeniku Ariju) su zastupali tezu da Bog Otac ne postoji odvječnosti, već Ocem postaje u trenutku stvaranja sina, a to znači da je Bogorodica zapravo Čovjekorodica jer jerodila sina, a ne Boga-Čovjeka. Arijanstvo je na Nikejskom koncilu 325. proglašeno herezom.Za razliku od burne ratničke djelatnosti Zapadnih, povijest Istočnih Gota u 4.st. slabije je poznata. Zna se da jesred.4.st. njihovim kraljem bio Hermanarih. On je podvrgnuo Herule (na obali Azovskoga mora) i neka slavenskaplemena (srednji Dnjepar, gornja Visla). Na istoku, prema Alanima, granica je bio Don, a na zapad premaVizigotima Dnjestar.U 4.st. Goti još uvijek žive u izrazito rodovskom uređenju. Rodovska aristokracija formirala se kao sloj prvaka, nojoš bez ikakve privatnovlasničke osnove. Kraljevska se funkcija tek počinje izdvajati iz rodovske aristokracije injezine se najuglednije porodice još među sobom bore za pravo na tu funkciju.Nakon Hermanarihova samoubojstva (375.) i sloma pricrnomorske države Istočnih Gota njihova je glavninapotpala pod Hune, dio njih je izbjegao na Krim, a jedna skupina Gota pod zasebnim je vođama uzmakla na zapadte se pridružila Vizigotima i s njima prešla donji Dunav. U borbama koje su slijedile nakon pogibije cara Valensakod Hadrianopola ti su Goti skupa s dijelom Alana morali pristati na nagodbu s Carstvom.Pri premještanju svog središta u Panoniju, Huni su sa sobom iz sjevernog Pricmomorja povukli i glavninu IstočnihGota koji su se naselili ondje i borili se pod hunskom vlašću.Nakon sloma hunske države Istočni Goti postaju slobodni, sklapaju sporazum s Carstvom koje ih kao federatenaseljava u Srijem, Slavoniju i Baranju sa središtem u Sirmiumu. (*Jordanes kaže da je podijeljena između tribrata: Tudimer-sjever Panonije od Balatona do Dunava, Valamer-južni dio od izvora do ušća Save, Vidimer-slivDrave, između njih. Panonija se prostirala između Norika, Gornje Mezije, Dalmacije i Dunava.)Isprva su bili u dobrim odnosima s Istočnorimskim Carstvom, ali se ono bojalo njihove premoći pa je podupiralopobunu drugih panonskih i noričkih plemena protiv njih. Svladavši svoje protivnike Istočni su Goti pod vodstvomkralja Teodoriha (483-526), koji je mladost proveo na bizantskom dvoru kao talac, prodrli u Meziju. Tu su seupleli u prijestolne borbe i znatno pomogli caru Zenonu (474-491) protiv njegovih suparnika pa im je on zauzvratpriznao pravo da se nasele u Donjoj Meziji, uz obvezu da Carstvu pružaju vojnu pomoć. Bizantska je politika ipaknastojala da se Gota oslobodi. Jedna skupina Istočnih Gota koja je još s Vizigotima doprla preko Dunava bila je uvojnoj službi Carstva i imala je svoje boravište u Trakiji, sa zasebnim vladarom. Te dvije skupine Carstvo jenastojalo zavaditi što je uzrokovalo sukobe u kojima su trački Istočni Goti poraženi, a Teodorih je sjedinio sveIstočne Gote na Balkanu.Vladavina Odoakra u Italiji pružila je Carstvu novu mogućnost da riješi istočnogotski problem. Nakon svrgavanjaRomula Augustula, Odoakar se bio proglasio kraljem Germana u Italiji, a Carigrad mu je to svojstvo priznao i daomu čak naslov patricija. Zahtjevima njegovih germanskih vojnika je udovoljeno i oni su dobili zemlju po načelutercije. Uskoro su Germani počeli vršiti pritisak na italorimske veleposjednike i oduzimati im više zemlje, aOdoakar je počeo je prisvajati i političku vlast nad italskim stanovništvom, odbacujući svaku podložnost Carigradu.Carstvo je odlučilo nagovoriti Teodoriha da u carevo ime poduzmu kaznenu ekspediciju protiv Odoakra, uklone gai zavladaju Italijom po carevu mandatu. Na toj je osnovi Teodorih s većinom balkanskih Istočnih Gota potkraj 488.krenuo u Italiju. U svemu ih je bilo oko 100 000, od čega oko 20 000 ratnika. Napredovali su uz Dunav i Savurimskim putem Viminatium-Singidunum-Sirmium-Siscia-Emona-Aqiulea.30