Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

HUNI (374-454.)POVIJESTKineski izvori prate povijest Huna od 3 st.pr.K. (u sklopu plemena Xionga). Taj nomadsko-stočarski i ratničkinarod turkmensko-mongolskog podrijetla postao je važan faktor činitelj za središnju Aziju i Istočnu Europu tek odsred.2.st., kad su ih iz njihovih boravišta na Dalekom istoku počela s istoka potiskivati država tunguškog narodaSien-Pi, a s juga Kine dinastija Han.Uzmičući prema zapadu oni su preko Srednje Azije, poč.3.st. prodrli u europsku Sarmatiju, gdje su u dugotrajnimborbama do sred.4.st. pokorili glavninu Alana, odbacivši pri tome dio njih na područje izmedu gornje Tise iDunava. Time su Huni zaposjeli sve područje do Dona i Kavkaza.Uskoro su zatim napali Istočne Gote. Oni su se kraće vrijeme odupirali, ali kad je njihov kralj Hermanarih uvidioda ga saveznici počinju napuštati i da je hunska pobjeda neizbježiva, izvršio je samoubojstvo (370). Njegovnasljednik poginuo je u borbi protiv združenih Huna i Alana, nakon čega se dio Istočnih Gota pokorio. Tada jevođa Huna bio Balamber. Nepokoreni dio njih se povukao na zapad do srednjega Dnjestra, smjestivši se uz turijeku, sjevernije od Zapadnih Gota. Ali Huni su ih napali i u novom boravištu.Glavnina Zapadnih Gota, ugrožena na području od donjeg Dnjestra do donjeg Dunava, odlučila je zatražitiutočište na tlu Carstva, južno od Dunava. S odobrenjem cara Valensa, u jesen 376. su prešli Dunav kod Silistrije, auskoro im se pridružio i dio Istočnih Gota i Alana što su pred Hunima izbjegli na zapad. Doseljenje Zapadnih Gotana tlo Carstva bio je prvi slučaj naseljavanja velike barbarske cjeline na tlo Carstva na temelju ugovora s carem. Iprije su fragmenti plemena naseljavali Carstvo u svojstvu kolona i vojnika, ili su novačenjem u germanskimzemljama unajmljivani u rimsku vojsku. Naprotiv, Zapadni Goti su naseljeni kao etnička cjelina, s određenimpravnim statusom i zadaćom da kao samostalna vojna cjelina ratuju u sastavu rimske vojske. Za to su dobilicjelovito područje za naseljavanje uz donji Dunav. Za razliku od glavnine Zapadnih Gota, Istočni su uglavnom biliprimorani da im se pokore.375. Huni prolaze kroz “vrata naroda” (između Kaspijskog i Crnog mora) i u stepama na obalama Ponta stvarase veliki plemenski savez vojnog karaktera u koji prvo ulaze Goti i Alani. Oni napadaju Gepide koji 418. takođerulaze u savez. Vrijeme njihovog dolaska u Panoniju poklapa se s vladavinom Rua, Atilinog strica kada počinjekonsolidacija plemenske zajednice i ekspanzija prema zapadu.Krajem 4.st. Huni prelaze Karpate i prenose političko središte države iz južne Rusije u Potisje (između Sente iSegedina). Središte države je Bačka, Banat i Oltenija. Tu su pokorili dio Istočnih Gota i Alana što su nakon smrtiHermanariha uzmaknuli na zapad. U Panoniji, Dakiji i na sjevernom Pricrnomorju pod njihovom je vlašću uprisilnom plemenskom savezu boravio niz germanskih i slavenskih naroda, ostavši u podložnosti do poč.2.pol.5.st.Izvori kažu da Huni i prije 377. pljačkaju prostor Rimskog Carstva, te su tako zauzeli i južni Banat. Kaže se da jeklanski vođa Uldin imao rezidenciju kod današnjeg Kovina, blizu Marguma (preko njega se odvijala trgovinaizmeđu barbara i Carstva).Za Rua Hunima je pripala provincija Pannonia Valeria (središte Sopiane-Pečuh) koju im je ∼420. dao rimskinamjesnik Aecije. U doba Atile (434-453.) dolazi do konsolidacije hunske države jer on slama moć klanskihstarješina. 437. Pannonia Secunda pripada istočnom dijelu Carstva, a središte prefekture Ilirik prenosi se iz Solunau Sirmium. Na vrhuncu moći 440ih Atila osvaja i razara 60 manjih i većih gradova (Sirmium 441., Singidunum,Viminacium, Margum, Naisus…) te strahovito pustoši i pljačka Galiju. Padom Sirmiuma zauzeta je PannoniaSecunda, a hunska se država prostire od Volge preko južne Rusije, Rumunjske, Ugarske, Češke i Slovačke do južnei srednje Njemačke, te obuhvaća niz sarmatskih, slavenskih i germanskih plemena.Nakon smrti Teodosija II. (450) istočno i zapadnorimski carevi su Atili plaćali danak (Atila je želio uzeti za ženusestru cara Valentinijana III. te da mu ona u miraz donese pola carstva).451. Atila kreće u Italiju, preko Galije koju pustoši i skuplja plijen, ali Huni su poraženi na Katalunskim poljima(Campus Mauriciakus) te se moraju povući. Porazila ih je rimska vojska pod Aecijem sa saveznicima (Burgundi,Zapadni Goti, Alani, Franci). Njihova moć počinje slabiti mada oni nastavljaju svoj prodor u Italiju. RazarajuAquileu, Paviju, Milano, a od Rima odustaju što zbog kuge u vojsci, što zbog velikog otkupa koji papa Leon I.plaća Atili da napusti Italiju.Atila umire 453. i hunska se država počinje raspadati jer dolazi do borbe za vlast među nasljednicima. Stvara sevelika antihunska koalicija na čelu s gepidskim kraljem Ardarikom koja poražava Hune 454. na rijeci Nedao uBanatu (Jordanes). Ostaci Huna zadržavaju se na ovom prostoru još 10-15 godina, u sklopu novonastale gepidskedržave, da bi pod Atilinim sinom Hernakom (Hernacus) 469. definitivno otišli na obale Ponta i nestaju s europskepozornice. U južnoj su Rusiji vladali Atilini sinovi Dengizin i Isenek. Huni se ubrzo stapaju sturslim iprotobugarskim plemenima iz kojih će se kasnije razviti Bugari.2