Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

websajtovi.com
from websajtovi.com More from this publisher
23.08.2015 Views

itke na Tisi u kojoj Prisk odnosi pobjedu. Bitka se odigrala kod Titela, nedaleko od ušća Tise u Dunav uDardaniji. 601. dolazi do sporazuma između avarskog vojskovođe Apsiha i stratega Petra.602. naređeno je bizantskoj vojsci da prezimi na tlu Slavena, a to dovodi do pobune u vojsci koja pod uzurpatoromFokom kreće prema Carigradu 602. I svrgava Maurikija koji je uhićen i pogubljen sa sinovima. Za Foke je vladaomir na granicama Carstva i kaganata. Foka vrši teror nad aristokracijom što dovodi do pobuna i građanskog rata, au borbama s Perzijancima Bizant gubi teritorij. Sve to dovodi do pogubljenja Foke u Carigradu 610.Avari 603. u savezu s Langobardima pustoše Istru i Primorje, a poslije amrti kralja Agilulfa 610. i 616. pustošeFurlaniju. Zajedno sa Slavenima 612. pustoše Dalmaciju i primorje, te 614. zauzimaju Salonu. U avarskoslavenskojofenzivi 614/615. uništeni su mnogi gradovi, a 619. su opsjedali Solun, ali bez uspjeha. Kulminacijanjihovog uspjeha traje do 626. kada su neuspješno opsjedali Carigrad.Car Heraklije (610-641) uspio je odbaciti Perzijance i poraziti Avare i njihove saveznike. Još prije, 624. od Avarasu se otcjepili Samovi Venedi (Karantanija). 630. dolazi do sukoba Avara s dotadašnjim saveznicima Slavenima.Dolazi do pobune u kojoj je zbačena Bajanova dinastija, a otcjepljuju se i Kutriguri čime Avari gube najznačajnijesaveznike. Nakon opsade Carigrada, Avari postaju bezopasni za Bizant. 630. umire Bajan. Oko 635-640. uUkrajini, do tada zavisni Bugari pod kanom Kuvratom zbacuju Avare i stvaraju samostalni plemenski savez.Misli se da je na prijelazu iz 7. u 8.st. došlo do novog migracionog vala iz Središnje Azije. On je oživio avarskudržavu koja je od sred. 6.st. bila u krizi. To se jasno vidi u arheološkom materijalu, ali nam izvori iz tog doba nespominju Avare.Zbog uplitanja u bavarsko-franačke sukobe i pružanje pomoći bavarskom knezu Tasilu, Avari su došli u sukob sKarlom Velikim (768-814). Franci 791-803. vode ratove protiv Avara u panoniji, te Franci od zaposjednutogteritorija stvaraju provinciju Orijent. 795. furlanski markgrof Erihom (pomaže mu posavski knez Vojnomir)poražava Avare. Franci zauzimaju središnji avarski hring i odnose veliko bogatstvo. 796. Avare napada i PipinMali te langobardske jedinicwe kojima se pridružuju bavarske i alamanske jedinice. Pod Avarima ostaje prostoristočno od Dunava. Ostaci avarske države uništeni su napadom bugarskog kana Kruma 804. Ostaci avarskepopulacije nestaju među Slavenima.Središnjim dijelom kaganata vladao je kan s doglavnicima (kap-kan). Zapadnim dijelom samostalno je vladaovelikodostojnik s titulom tudum, a istočnim tar-han.IZVORI ZA AVARE1) MENANDAR PROTEKTORRođen je sred.6.st. u Carigradu. U mladosti je studirao pravo, ali je napustio studij i posvetio se zabavama iuživanju te je zapao u nevolju. Kad je carem postaje Maurikije omogućuje mu materijalnu pomoć i Menandar sepočinje baviti poviješću. Uzor mu je postao Agatijas čije je djelo nastavio. Obradio je period 558-582. Pa njegovodjelo spada među najznačajnije izvore 6.st., iako je sačuvano samo u fragmentima kod Suidasa leksikografa iz sred.10.st. i Konstantina Porfirogeneta.Značajan je zbog svojih geografskih i etnografskih podataka, zbog točnosti, pouzdanosti i upotrebe drugih izvora.Daje važne podatke o Sirmiumu, Singidunumu, Antima, Slavenima i Avarima.2) TEOFILAKT SIMOKATATeofilakt se nadovezuje na Menandra. Rodom je iz Egipta. Bio je tajnik cara Heraklija i prefekt. Bavio seprirodnim znanostima pa je4 napisao djelo “Questiones physicae” te “Epistolae”. Najzreliji rad mu je “Historija” uosam knjiga u kojima opisuje vladavinu cara Maurikija. To je osnovni izvor za borbe Bizanta s Avarima iSlavenima u dunavskim provincijama na kraju 6. i u 7.st. Te su borbe završile slomom ranobizantske države što jeotvorilo put naseljavanju Slavena na Balkan. Pouzdan je povjesničar.3) MIRACULA SANCTI DEMETRII I i IIPrvu zbirku “Čuda svetog Dimitrija” vjerojatno je sastavio solunski mitropolit Jovan, koji je živio na prijelazu iz 6.u 7.st. Miracula su sastavljena vjerojatno u 2.pol.7.st., a dijele se na 13 poglavlja, odnosno pohvalnih besjeda(homilija) u čast solunskog čudotvorca sv. Dimitrija. U tim se poglavljima iznose »stare priče« i »čudesnidogađaji«, koji ipak imaju svoju povijesnu podlogu. Oni ulaze u događaje 5.st., a slijedi dragocjeni opis napadaSlavena na Solun (584), avarsko--slavenske opsade (586), gladi (iza 586) i kuge (608-610) u tom gradu i okolici,gdje je vladala i nestašica žita (krajem 610). Građanski rat koji je izbio u Solunu između 607-610. opisan je naživahan način.184

Sve su to važne činjenice, a ostali opisi i tumačenja događaja su od manjeg značaja i zahvaćaju 3/4 prostoranavedene zbirke. Autor djela je više propovjednik nego kroničar (događaje ne označuje godinama). Miracula I dajuobilje informacija o Solunu, bizantskoj Makedoniji, Slavenima i njihovoj materijalnoj kulturi u navedenomrazdoblju.Miracula II je zbirka od »6 čudesa« i ona je nastavak Miracula I, s tom razlikom što ovdje svako čudo koje seopisuje predstavlja više ili manje značajan događaj. Pretpostavlja se da je autor Miracula II pripadnik nižegcrkvenog klera u Solunu, jer se ne zna izražavati, ne piše onako izgrađenim stilom kao arhiepiskop Jovan. Djelo jepuno podataka o slavenskim plemenima u Makedoniji i Heladi, gdje ne samo pljačkaju nego u nekoliko navratapokušavaju da zauzmu Solun. Doznajemo npr. kako su Droguviti, Sagudati, Velegeziti, Vajunati, Verziti i ostalaslavenska plemena napala Solun pod vodstvom Hacona 614-615. Opisuje se avarsko-slavenski napad ∼618. naSolun i pokušaj nekih Slavena da uđu u taj grad prilikom potresa 630. Detaljno je prikazana dvogodišnja blokada itrodnevna opsada Soluna 674-677, te ponovni pokušaj Slavena da ga zauzmu u jesen 677 .(knez Prvud), kao igusarenje Strimonaca i Rinhinaca po Dardanelima i Mramornom moru. Opisane su pljačke Avara po Balkanu.Miracula II donose vrlo interesantne i jedinstvene vijesti, kojima je teško odrediti kronologiju, jer se svakopoglavlje ove zbirke razno datira. Iz toga se vidi da je anonimni pisac poznavao Miracula I i njihova autora. Unajnovije se doba smatra da 685. predstavlja terminus ante quem je nastao ovaj spis.4) CONVERSIO BAGOARIORUM ET CARANTANORUMPuni naslov djela je Libellus de conversione Bagoariorum et Carantanorum i sastavio ga je neki nama nepoznatsalzburški svećenik iz 871. Sačuvano je nekoliko rukopisa od 11. do 14.st. Spis je bio namijenjen salzburškomnadbiskupu Adalvinu i njegovu krugu. Cilj mu je bio da se obrane privilegije salzburške crkve u Panoniji iKarantaniji, koje je ugrozio Metodije novostvorenom nadbiskupijom. Pisan je latinskim jezikom i počinje saživotom sv.ruperta (umro 717), zatim dodaje popis biskupa tj. opata samostana sv.Petra u Salzburgu. U nastavkugovori o Karantaniji i Donjoj Panoniji koje su sačinjavale tzv. Panonsku Sklaviniju.5) EUAGRISRođen je u Epifaniji (Sirija) 536., a najviše je živio u Antiohiji kao odvjetnik. Kasnije je prešao u Carigrad i nadvoru Tiberija i Maurikija zauzimao je položaj questora i prefekta. Živio je do kraja 6.st. Napisao je djelo ”Crkvenapovijest” u šest knjiga koje obuhvaćaju razdoblje 431-593. Djelo mu je pretežno kompilacija, a vrijedno je jer je unjemu sačuvano dosta fragmenata dobrih, a danas izgubljenih izvora.6) MONEMBASIJSKA KRONIKAOvo je kronika o osnivanju Monembasije. To je kratko djelo nepoznatog autora, nastalo krajem 10. ili poč.11.st.Neki podaci u njoj uzeti su iz Menandra, Teofilakta i drugih pisaca. Vjerodostojan je izvor o Slavenima u Grčkojkoje naziva i Avarima.7) USKRŠNJA KRONIKA-7.st.8) TEODOR SINKEL9) GEORGIJE PISIDA10) TEOFANVažan je za povijest od 2.pol.6. do poč.9.st. Rođen je za Konstantina Kopronima ∼760. u Carigradu. Roditelji sumu bili ugledni građani koji su ga i oženili. Teofan se uskoro povukao iz svjetovnog života i osniva manastir kodSigriane (na obali Mramornog mora). Kao protivnika cara Leona V koji je bio ikonoklast, Teofan je pozvan uCarigrad, gdje su ga zatvorili, a zatim otjerali u progonstvo na otok Samotraku, gdje je i umro 817. ili 818. Po željiprijatelja Georgija Sinkelosa prihvatio je nastaviti njegovu nedovršenu kroniku, koja je dopirala do caraDioklecijana, pa je opisao period od 284-813. Njegova “Hronografija” je nastala između 810/11. i 814/15. tj. odsmrti Sinkelosa do hapšenja Teofana. Djelo je vrsta povijesno neobjektivne i dosta netočne srednjovjekovnekronike, iako su izvori kojima se služio brojni. Djelo nadoknađuje mnoge izgubljene izvore, glavni je rudnik zakasnije kroničare i po svom značenju nadmašuje druge bizantske kronike. Važan je izvor i za povijest Huna,Bugara i Turaka, a za povijest Južnih Slavena (napose za 7-9.st.) to je zapravo jedini bizantski izvor koji govori onjihovu životu na bizantskom dijelu Balkana, dok su vijesti koje se odnose na 6.st. nepouzdane kompilacije. Teofanopisuje navale Slavena na Carigrad, govori o Sklavinijama protiv kojih Bizant ratuje i poduzima oštre mjere.Nastavlja izlaganje o doseljenju Bugara na Balkan i pokorenju slavenskih plemena koja su ondje zatekla, i oSlavenima u Maloj Aziji.185

itke na Tisi u kojoj Prisk odnosi pobjedu. Bitka se odigrala kod Titela, nedaleko od ušća Tise u Dunav uDardaniji. 601. dolazi do sporazuma između avarskog vojskovođe Apsiha i stratega Petra.602. naređeno je bizantskoj vojsci da prezimi na tlu Slavena, a to dovodi do pobune u vojsci koja pod uzurpatoromFokom kreće prema Carigradu 602. I svrgava Maurikija koji je uhićen i pogubljen sa sinovima. Za Foke je vladaomir na granicama Carstva i kaganata. Foka vrši teror nad aristokracijom što dovodi do pobuna i građanskog rata, au borbama s Perzijancima Bizant gubi teritorij. Sve to dovodi do pogubljenja Foke u Carigradu 610.Avari 603. u savezu s Langobardima pustoše Istru i Primorje, a poslije amrti kralja Agilulfa 610. i 616. pustošeFurlaniju. Zajedno sa Slavenima 612. pustoše Dalmaciju i primorje, te 614. zauzimaju Salonu. U avarskoslavenskojofenzivi 614/615. uništeni su mnogi gradovi, a 619. su opsjedali Solun, ali bez uspjeha. Kulminacijanjihovog uspjeha traje do 626. kada su neuspješno opsjedali Carigrad.Car Heraklije (610-641) uspio je odbaciti Perzijance i poraziti Avare i njihove saveznike. Još prije, 624. od Avarasu se otcjepili Samovi Venedi (Karantanija). 630. dolazi do sukoba Avara s dotadašnjim saveznicima Slavenima.Dolazi do pobune u kojoj je zbačena Bajanova dinastija, a otcjepljuju se i Kutriguri čime Avari gube najznačajnijesaveznike. Nakon opsade Carigrada, Avari postaju bezopasni za Bizant. 630. umire Bajan. Oko 635-640. uUkrajini, do tada zavisni Bugari pod kanom Kuvratom zbacuju Avare i stvaraju samostalni plemenski savez.Misli se da je na prijelazu iz 7. u 8.st. došlo do novog migracionog vala iz Središnje Azije. On je oživio avarskudržavu koja je od sred. 6.st. bila u krizi. To se jasno vidi u arheološkom materijalu, ali nam izvori iz tog doba nespominju Avare.Zbog uplitanja u bavarsko-franačke sukobe i pružanje pomoći bavarskom knezu Tasilu, Avari su došli u sukob sKarlom Velikim (768-814). Franci 791-803. vode ratove protiv Avara u panoniji, te Franci od zaposjednutogteritorija stvaraju provinciju Orijent. 795. furlanski markgrof Erihom (pomaže mu posavski knez Vojnomir)poražava Avare. Franci zauzimaju središnji avarski hring i odnose veliko bogatstvo. 796. Avare napada i PipinMali te langobardske jedinicwe kojima se pridružuju bavarske i alamanske jedinice. Pod Avarima ostaje prostoristočno od Dunava. Ostaci avarske države uništeni su napadom bugarskog kana Kruma 804. Ostaci avarskepopulacije nestaju među Slavenima.Središnjim dijelom kaganata vladao je kan s doglavnicima (kap-kan). Zapadnim dijelom samostalno je vladaovelikodostojnik s titulom tudum, a istočnim tar-han.IZVORI ZA AVARE1) MENANDAR PROTEKTORRođen je sred.6.st. u Carigradu. U mladosti je studirao pravo, ali je napustio studij i posvetio se zabavama iuživanju te je zapao u nevolju. Kad je carem postaje Maurikije omogućuje mu materijalnu pomoć i Menandar sepočinje baviti poviješću. Uzor mu je postao Agatijas čije je djelo nastavio. Obradio je period 558-582. Pa njegovodjelo spada među najznačajnije izvore 6.st., iako je sačuvano samo u fragmentima kod Suidasa leksikografa iz sred.10.st. i Konstantina Porfirogeneta.Značajan je zbog svojih geografskih i etnografskih podataka, zbog točnosti, pouzdanosti i upotrebe drugih izvora.Daje važne podatke o Sirmiumu, Singidunumu, Antima, Slavenima i Avarima.2) TEOFILAKT SIMOKATATeofilakt se nadovezuje na Menandra. Rodom je iz Egipta. Bio je tajnik cara Heraklija i prefekt. Bavio seprirodnim znanostima pa je4 napisao djelo “Questiones physicae” te “Epistolae”. Najzreliji rad mu je “Historija” uosam knjiga u kojima opisuje vladavinu cara Maurikija. To je osnovni izvor za borbe Bizanta s Avarima iSlavenima u dunavskim provincijama na kraju 6. i u 7.st. Te su borbe završile slomom ranobizantske države što jeotvorilo put naseljavanju Slavena na Balkan. Pouzdan je povjesničar.3) MIRACULA SANCTI DEMETRII I i IIPrvu zbirku “Čuda svetog Dimitrija” vjerojatno je sastavio solunski mitropolit Jovan, koji je živio na prijelazu iz 6.u 7.st. Miracula su sastavljena vjerojatno u 2.pol.7.st., a dijele se na 13 poglavlja, odnosno pohvalnih besjeda(homilija) u čast solunskog čudotvorca sv. Dimitrija. U tim se poglavljima iznose »stare priče« i »čudesnidogađaji«, koji ipak imaju svoju povijesnu podlogu. Oni ulaze u događaje 5.st., a slijedi dragocjeni opis napadaSlavena na Solun (584), avarsko--slavenske opsade (586), gladi (iza 586) i kuge (608-610) u tom gradu i okolici,gdje je vladala i nestašica žita (krajem 610). Građanski rat koji je izbio u Solunu između 607-610. opisan je naživahan način.184

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!