Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

U kurganu Ust-Labinskoya kod Krasnodara su 1902. nađene tri pozlaćenebrončane figure: kozorog, jelen i ptičje drvo koje nosi dvoglavi kozorog. →Prišivanje zlatnih pločica različitog oblika na odijelo pokojnika bio je prvotnosarmatski običaj koji se povrerneno nalazi i u konjaničko-nomadskim igermanskim grobnim nalazima Atilina doba. Izgleda da su Goti ovaj pogrebniobičaj preuzeli od Sarmata i Bosporaca još prije pojave hunskih grobova u južnojRusiji.KONJANIČKO NOMADSKA NOŠNJAPretpostavlja se da su se žene odijevale slično kao one iz Kenkol grupe←Dalekog istoka. Iz Kenkol grupe odgovaraju haljine / surke. Haljine uobliku košulja, koje su se nosile kao gornjeodijelo, na sredini tijela bi se vezivalekožnim remenom ukrašenim zlatom, skojeg bi ponekad visjeli tri ili više sporednihremena.→Fibule koje se sporedno pojavljuju unalazištima 5.st. spadaju dijelom vezu saVolga-Alanima, kao nalaz iz Musovljeva,dijelom su preuzete od starorimskih odjevnihfibula u Podunavlju kao u grobovimaWalsheima i Blučine, a koriste se za spajanje krajeva plašta. Općenito uratničkim grobovima Atilina doba 5.st. nema fibula.U muškim grobovima nije ostao sačuvan nikakav tekstil, ali su zapretpostaviti do koljena duge košulje od svile i hlače s mekanim kožnim čizmama. Muškoj su košulji pripadale ivezice za cipele s zlatnim kopčama i jezičci remena. Nošnji još pripada i nakit tj. masivne zlatne ogrlice i odzlatne žice izrađeni lančići bili su naručito ukras za muškarce, pojedinačno i za žene. Ženska sahrana iz Šipovasadrži jednu zlatnim limom prevučenu tordiranu ogrlicu od bronce. Prstenje je nađeno u mnogim grobovima raznihoblika i ukrasa. U ženski nakit još spadaju dijademe i naušnice sljepoočničarke o kojima je prije govoreno. Zlatneogrlice i lančići nalaze se također u istovremenim germanskim muškim i ženskim grobovima i bili su kod nomada iGermana znak nižeg društvenog sloja. Etnička oznaka vladarskih grobova kod Huna ne može se čvrsto odrediti.Samo kod žena razlikuje se germanska nošnja s fibulama od hunskih bez fibula s dijademama.VLADARSKI GROBOVI I JEDNOSTAVNI RATNIČKI GROBOVI ATILINOG DOBAKonjaničko-nomadski grobni nalazi Atilina doba ne predstavljaju ni socijalno, ni etnički, ni grobnim ritualomjedinstvo što se prema povijesnim činjenicama ne može ni očekivati. Ako se uzima kao temelj zlatarsko carstvo ipreobilni grobni prilozi, kao socijalni kriterij, tada se od vladarskih grobova odjeljuju, u Podunavlju, jednostavniratnički grobovi nomadskog karaktera. Povezanost jednostavnih grobova s konjaničko-nomadskim komponentamaAtilina carstva ističe se specifičnim oblicima oružja (dugi mač s nakrsnicom, sax, refleksni luk) ili antropološkimindikacijama. Dakle, arheologija dokazuje postojanje istočnih konjanika-ratnika u srednjoj Evropi u Atilino doba,ne samo malobrojnim vladarskim grobovima, nego i sa jednostavnim ratničkim grobovima.Ratnički grobovi su Habersdorf, Beč-Leopoldau, Beč-Semering.BOGATSTVO ZLATA I DRUŠTVENO-POLITIČKO STANJEU Atilinom carstvu zlato je potjecalo od enormnih rimskih tributa i iz pljački. S izuzetkom jednog solidusa unalazištu Walfsheim nisu pokapane kovanice, iako su goleme količine zlatnog novca dotjecale iz tributa. Svo zlatopretapano je i preoblikovano u nakit za pojaseve, kopče, oružje. U skladu s političkim odnosima ovo zlatnobogatstvo prostiralo se na području atilodobnih vladarskih grobova od Kazahstana na istoku do Ufa i Perma nasjeveru, od Krima i ušća Dona do Mađarske i srednje Rajne, Šlezije i južne Poljske. Pored zlata rimskog porijeklabilo je i zlata iz sasanidske Perzije. U Atilinu carstvu rimske zlatne kovanice nisu kolale kao sredstvo plaćanja, većsu bile plemeniti metal za luksuzne potrebe vodećeg staleža.16