Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

BLAGO PETROSAPORIJEKLOBlago Petrosa je bogat nalaz zlatnih predmeta s područja Rumunjske. Lokalitet Petrosa je otkriven 1837. uistoimenom selu u jugoistočnoj Rumunjskoj, u području grada Buzaua. Pronađen je sasvim slučajno od dvojicelokalnih seljaka koji se nisu sjećali točnog mjesta nalaza. Dostupni materijal sugerira kako se radi o bogatoj lokacijipredmeta i nakita od zlata velike vrijednosti, koja se sastoji od 12 do danas sačuvanih predmeta. Pretpostavka kakoje to samo dio nalaza temelji se na lokalnoj legendi o dvojici seljaka koji su dali dio blaga nekom Albancu izBitole, koji ga je iskomadao i rasprodao, te na nizu ukrasnog dragog i poludragog kamenja, koji su pronađeni nalokalitetu, a ne pripadaju nama poznatim predmetima i nakita, već vjerojatno onom dijelu blaga koje je nestalo.Aleksandru Odobescu, autor koji je probleme ovog arheološkog nalazišta temeljito i vrlo opširno obradio umonografiji "L tresor de Petrossa" do danas sačuvani dio blaga razvrstava u dvije skupine:l) predmeti koji su izrađeni isključivo od zlata (veliki disk, narukvica s natpisom tzv. arnila, jednostavna narukvica,pehar i plitica sa statuom).2) predmeti koji su obogaćeni dragim kamenjem ili staklenom pastom (velika pektoralna fibula u obliku orla, dvijefibule u obliku ibisa, manja fibula ili fibula minor, ogrlica, osmokutna i dvanaestokutna košara).Na temelju tipoloških osobina predmeta prvi je zadatak riješiti pitanje porijekla ovoga blaga. I prvi pomniji preglednalaza upućuje na složenost tog pitanja, te se ukazuje potreba za fokusiranje dviju vrlo bitnih pretpostavki.1) Kako su djelovi tog blaga pripadali jednom germanskom plemenu, najvjerojatnije Zapadnim Gotima, koji su uDaciji obitavali od 3. do 5.st.2) Kako je uz to ipak uočljiv utjecaj klasične antičke umjetnosti kao i jedne autohtone komponente koja se razlikujeod gotskog stila, iz čega proizlazi i pretpostavka kako svi predmeti nisu iz istog periodaKonkretno, najizravnije svjedočanstvo o gotskom porijeklu blaga je narukvica s natpisom tzv. armila. Na sredinitijela te narukvice je natpis pisanrunama, odnosno još preciznije sesmatra kako je riječ o arhaičnomrunskom pismu koje su koristili Gotiiz Južne Skitije i Dacije. Nakon nizapogrešnih dešifriranja, analogijom snatpisom s zlatnoga roga u Danskoj upotpunosti je odbačena netočna teorijao grčkom, a prihvaćena spomenutateza o arhaičnom runskom pismu.Kako je riječ o jednom ipaknedovoljno poznatom dijalektusiguran je prijevod nemoguće dati.GUTANI OWI HAILAGGUTANI OCVI HAILAGGUTANIOTHMAILAGTreba izdvojiti riječ GUT kako suGoti sami sebe nazivali i riječ OCUI,koja se odnosi na njihovu domovinu.Razna su tumačenja namjene: svetipredmet, Odinovo vlasništvo,namjenjenom božanskom kultu;posvećeno gotskoj riznici, namjenjenogotskom hramu...Drugi je nesumnjivi dokaz kako jeriječ o blagu gotske provenijencije,prikaz na pronađenoj plitici sa statuom koji sačinjavaju likovi iz skandinaske mitologije kao što su npr. gavraniotkrivači koji su povezani s kultom boga Odina i njegovih pratitelja, zatim Torov čekić, Aegireva tunika.Međutim, na istoj plitici očita je i jedna druga kulturna komponenta pored gotskog stila. Naime, dolazi doizjednačavanja, odnosno mješanja skandinavskog kulta s grčkim, pa su izmješani bogovi iz Walhalle s onima sOlimpa. Sam prikaz skandinavskih bogova kao grčkih govori da je unatoč tipično germanskim motivima te stilu157