Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

pozlaćena sa rovašenjem i nieliranjem. Kadionica (iznutra bakrena konkula) visi na tri lanca od isprepletene žicespojena u čvor sa tri kraka koja završavaju sa stiliziranim životinjskim glavama. Datirana je u 2.pol.8.st.Ranokarolinški dugi jezičac od pojasa koji je obilježen osebujnim natpisom votivnog značenja i imenomfranačkog majstora TETOIS s nalazišta Gornji Vrbljani. Značajan je i nalaz s Medvečike kod Đurdevca. To jekarolinški jezičac.Što se tiče okova nađenog na Sapaji on je izrađen od finog zlata tehnikom kloanoziranja. Čitava prednja strana muje ispunjena gusto nanizanim pretežno geometrijski oblikovanim ćelijama, a pregrade ćelija mjestimično sutremolirano odnosno nepravilno ispupčeno izvedeni. U ćelije su uloženi tanki pločasto brušeni žarkocrvenialmandini, ali su oni sada samo manjim dijelom sačuvani. Sa stražnje strane okova nalemljena je zlatna glatkapločica na šavu s obrubom od sitnih pseudogranuliranih zrnaca. Na vrhu okova je sačuvana zlatna zakovica, a nadonjem dijelu su uočljive dvije rupe za zakovice koje nedostaju. Okov je datiran u kasno 5. i poč.6.st. Za okov saSapaje nije pronadeno toliko neposrednih paralela.Pripadao je luksuzno ukrašenom oružju, a moguće je da je služio i kao ukras remenja kojim je spata pričvršćena napojas ratnika iako za to nema uvjerljivih paralela. Okov sa Sapaje je vjerojatno služio kao ukras na najdonjemdijelu metalnog obruba korica luksuzno rađene spate. Tamo je češće smještena radi pojačanja metalna pločica, paje okov bio pričvršćen za tu pločicu tako da je njegova strana s dvije zakovice bila vezana uz obrub korica i tookomito iznad samog završnog dugmeta. Polazište razmatranju je spata iz groba Hilderika I u Tournaiu, koji jetamo zakopan 482. Na najdonjem dijelu korica njegove spate je apliciran zlatni okov kloazoniran almandinima ugustim ćelijama. Najdonji dio korica imao je po svoj prilici nesačuvanu srebrnu pločicu kao pojačanje na koju jenavedeni okov bio zasebno apliciran (nije povezan s obrubom ili dugmetom korica). Kao paralela za taj načinizvedbe može se navesti primjer relativno dobro sačuvanog dijela korica spate kasnog 5.st. iz oštećenog groba uKomaronu u Mađarskoj. Najbliža paralela za okov sa Sapaje je spata iz kneževskog groba iz Flonheima usrednjem Porajnju.Umjetnost Avara ostala je vezana samo za ono što je pronađeno u njihovim mnogobrojnim nekropolama.Bogatstvo nakita 6.st. uvjetovano je ogromnim zlatnim tributom (568-626. zadobijen je od bizantskog carstva tributu težini od oko 27 t zlata) i perzijsko-bizantskim utjecajem. Vidljivi su i pontski utjecaji. Mnogi autoripseudokopče od zlata s umetnutim poludragim i dragim kamenjem pripisuju pontskim zlatarskim radionicama.Mnogi u njihovom ukrašavanju granulama vide perzijski utjecaj. Ovakva forma pseudokopče uvjetovana je njenimnomadskim naručiocem jer je donji nefunkcionalni dio stilizirana glava, očito klanskog karaktera.Što se tiče zlatarskih tehnika koje se mogu prepoznati na prvom mjestu je iskucavanje, a zatim granulacija, neprava granulacija, već pseudogranulacija, jer kuglice-granule nisu masivne, pune, već su načinjene iskucavanjem, apotom nalemljene na podlogu od zlata.Centralni štit je ukrašen u sredini uokvirenim almandinom koji čini efektan konrast sjajnom zlatu. Uokvirivanjedragog kamenja u kontekstu sa zlatom je odlika polihromnog stila koji je egzistirao 350-550. Ako usporedimolivenu kopču iz kaganskog groba u Kunjbabonju s onom iz Male Pereščepina vidimo da one imaju identičnooblikovane predice. U izradi kopče iz Kunjbabonja korišteno je više zlatarskih tehnika. Štit i pređica kopče izlivenisu od monolitnog zlata, a potom su neki dijelovi ukrašeni kuglicama od čistog punog zlata, najvažniji središnjidijelovi ukrašeni su mozaičkom tehnikom staklene paste mile-fiori. U tijelo kopče urezani su kanali u kojima suumetnuti sitni partikuli crvenog almadina. Štit kopče je ukrašen stiliziranim životinjskim predstavama, te ukazujena barbarskog naručioca.Dobar primjer pseudogranulacije su dva jezičca iz Kunjbabonja. Centralno polje je ispunjeno s dvanaest trokuta(stiliziranih grozdova ili klasja) koji su postavljeni jedan iznad drugoga. Dodirne točke trokuta su u obliku križa. Sabočnih strana ulaze manji trokuti, a sve je obrubljeno uskom trakom, prvo manjom, a onda većom, čime se formirai silueta jezičca. Trokutasti element koji čini srednji dio ukrasa je ujednačen u broju kuglica, a i ostale granule, pase stiče utisak suvremene preciznosti. I masivniji jezičac je obrubljen masivnim granulama i ima rešetkasto-kružniornament ispunjen crvenim almandinom u središnjem polju. Rad je nastao pod utjecajem pontskog polihromnogstila. Na njemu se razlučuju procesi pseudogranulacije, pseudofiligrana i ulaganje dragog kamenja. U slučajukunjbabenjskih pseudogranuliranih jezičaca, a i rešetkastih jezičaca s uokvirenim almandinom, tehnika je istovjetnatehnici izrade pseudekopče.Naime, biserna traka se izrađuje u obliku lajsni u specijalnom kalupu u obliku polulopte. Slična vrsta matricanegativanalažena je u avarskim grobovima. Tehnika izrade sastoji se od prešanja puncnom-štiftom sa završetkomu obliku kugle. Kalup je negativ u kojem se lim nabija udaranjem puncne čekićem. Problem pseudogranuliranihgrozdova razriješen je kalupom u obliku grozda s pozitivom i negativom kalupa.149