Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

POVIJESNI OKVIR EPOHE SEOBE NARODAPovijesne sile početka srednjeg vijeka odražavaju se u složenosti stvaralaštva i šarolikom ukrštavanju raznorodnihradioničkih utjecaja koji se razabiru u arheološkoj ostavštini seobe naroda. Ona obuhvaća u JI Europi vremenskiraspon od 4. do poč.9.st.Provala nomadskih skupina iz Azije pod dominacijom Huna pokrenula je 375. godine bujicu barbarskih etničkihskupina, prvenstveno germanske, ali i sarmatske pripadnosti, na Crnom moru, te u Karpatskoj kotlini, prodrijevši uRimsko Carstvo, kojemu je na desnoj obali Dunava bila utvrđena granica tj. limes. Ti su došljaci na mahoveprodirali preko limesa. Hunska prevlast u Podunavlju ubrzo nestaje smrću Atile (453.), a tada se pojavljuju napovijesnoj pozornici u JI Europi Ostrogoti, Gepidi i Langobardi.Ostrogoti polaze iz Panonije (471.) na donji Dunav, a odatle (488-489.) kroz Posavinu u Italiju, odakle vladajunešto manje od pola stoljeća čitavom dalmatinskom i južnom panonskom provincijom (najkasnije do 537. odnosno539-540.).Gepidi iz sjevernog Potisja drže Banat i uz prekide Srijem do 567.Panonski Langobardi, došavši iz sadašnjeg sjeverno-austrijskog i moravskog prostora u danas mađarskiDunantul, zauzimaju 546-548. Sloveniju i sjeverozapadni rub Hrvatske, te odlaze 568., slomivši prethodnogepidsku vlast u Italiji, zadržavši iz svog vojvodstva u Čedadu (Cividale del Friuli) do 600. svoju posadu u Kranju.Ti narodi nastoje s više ili manje uspjeha oko stvaranja državnih organizacija s prolaznim i kraćim uspjehom uPodunavlju i (izuzevši Gote) trajnijim u Italiji; sve u latentnom odmjeravanju snaga i povremenom sukobljavanju sIstočnorimskim Carstvom je u 6.st. dalo svoj pečat prvenstveno rubnom području cjelokupnog Sredozemlja.U JI Europu dolaze iz Azije u 2.pol.6.st. dotad nepoznate plemenske skupine konjaničkih nomada-ratnika unekoliko navrata pod vlašću Avara. Oni su pokrorili 567. banatske i srijemske Gepide, ratovali ofenzivno do u 7.st.s Istočnorimskim Carstvom, odnosno s Bizantom. Tada su Avari u savezu s Kutrigurima, Protobugarima iSlavenima za tzv. prvoga avarskoga kaganata, uništili niz značajnih kasnoantičkih urbanih središta (Sirmium 582.,Salona 614). Ovo ekspanzivno ratovanje Avara prestaje na balkanskom području u trećem desetljeću 7.st., nakonbezuspješne opsade Carigrada, kada je avarska moć primorala posljednji put Slavene na zajednički vojni pothvat.Za cvata prvoga avarskog kaganata sprovodila se zapravo seoba Slavena u Panonsku nizinu i na Balkanskipoluotok. Ustankom Samova zapadnoslavenskog plemensko saveza, u kojemu su vrlo aktivni bili alpski Slaveni(623.) uz avarsku katastrofu pred Carigradom (626.), te smještavanjem plemena Hrvata na dalmatinskom tlu, kao ipobunom kutrigursko-protobugarskih skupina u Panoniji (630.) nastaje kriza u avarskom vodstvu pa se Avaripovlače s balkanskog i predalpskog tla u središnje predjele Karpatske kotline.Veliki Avarski savez napuštaju Kutriguri, panonski Protobugari, a nakon kraćeg prijelaznog razdoblja poslije 670.nastaje prilivom novopridošlih avarskih plemena-navodno s rijeke Kame-tzv. drugi avarski kaganat s težištem nacijelom 8.st., i to prvenstveno u Alföldu i Dunantulu, iako doseže Slovačku, Moravsku, Donju Austriju imeđurječje Drave, Dunava i Save. Na istočnom dijelu Balkanskog poluotoka ispriječili su se Avarima nasuprotBizantu već u kasnijem 7.st. Protobugari, došli navodno s Volge putem donjeg Dunava, koji su se nametnuliSlavenima na istočnobalkanskom području. Dominacija Avara prestaje u srednjem Podunavlju franačkim vojnimpohodom Karla Velikog oko 800. Tada su se osnivale prve državne organizacije Slavena, izrazitije u kasnom 8. i9.st. na periferiji, tj. van dotadašnjeg područja avarske premoći. Doduše, na zapadu je postojala već negdje od 7.st.u JI Alpama kneževina Karantanija, koja je sred.8.st. došla pod ovisnost Bajuvara i s njima je pripojena oko 800.franačkoj državi. Na sjeveru Panonske nizine počela se tada razvijati snažna Velikomoravska država, aistovremeno na jugu kneževina Dalmatinska Hrvatska. Na tlu Panonije bilo je tijekom 9.st. takvih pokušaja upanonskih Slavena (Sisak, Blatograd), ali s manjim mogućnostima razvoja. Sve su te mlade ranofeudalne državeSlavena poprimile u to vrijeme kršćanstvo, dijelom posredno iz Bizanta, a dijelom od Bizantu tada neprijateljskedržave Karla Velikog preko Italije.Nakon krize u 7.st., u okviru drugog avarskog kaganata mijenja se način izrade umjetničkog obrta tipičnog zakasnije Avare npr. jezičaca i okova pojasa, te se primjenjuje tehnika lijevanja, a oblici i ukrasi su pod utjecajimasrednjoazijskih nomadskih i crnomorskih sarmatsko-helenističkih motiva. Posljednja razvojna faza u tom horizontuobilježena je osebujno variranim vegetabilnim ornamentom, uz ostalo i tzv. STILOM BLATNICA, koji je smoravsko-slovačkog područja utjecao sve do na južno panonsko tlo.Od karolinške kulturne baštine značajna je kadionica iz Stare Vrlike nađena na položaju crkve sv.Spasa. Ukompoziciji ima srodnost s čuvenim Tasilovim kaležom (iako on nastaje pod jakim utjecajem zoomorfnih stilskihstremljenja inzularne umjetnosti). Kadionica je rađena prema starim uzorima kasnoantičke tradicije kako tehnikarovašenja tako i s uglato-geometrijskim motivima s kasnoantičkih kopči. Kadionica je od lijevanog srebra, dijelom148