Srednjovjekovna arheologija I - WebSajtovi

Pečati iz Brescie su u odnosu na druge rađeni u manjem formatu i brižljivije su rezbareni. Kod drugih se javljajurazličito formirani mali kvadratići, mali rešetkasti rombovi i mali križevi. Izgleda da malo oćuvanih pečata izVicenze i Cividalea pripada istom krugu.2. PLITKI ORNAMENTPored pečatnih ukrasa koji su kod Langobarda najviše primjenjivani oblici ukrasa, pojavljuje se i plitki ornament.Najčešće je primjenjivan jednostavni ukras s rombom. Česti su ukrasi ucrtanih trokuta, motivi grane jele, okomitecrtice, kosi oštri trokuti, zmijolike linije.3. VALOVITO UDUBLJENI FRIZValovito udubljeni frizovi, koji se povremeno pojavljuju, kao na boci iz Flera, skromni su oblici ornamenta koji seveć mogu naći na kasnorimskoj uporabnoj keramici.ZAKLJUČAKLangobardska keramika u Italiji sastoji se u prvom redu od tipova posuda koje treba uzeti kao daljnji razvitakoblika donesenih iz Panonije. Karakteristične posude su: posude za vodu u obliku tuljca, tobolca, trbušaste, tepehari. Ukoliko su ukrašene, ukazuju na pečatno ili glatko ukrašavanje. Osim ovih tipično “barbarskih” posudanalazimo i različite staklenke i posude, čiji su oblici već prije postojali i koje su Langobardi preuzeli.Područje tipično langobardskog materijala proteže se od Friulia preko Venecije i Lombardije do Piemonta. Zaostala područja, izuzev dva trbušasta pehara iz groba iz Nocera Umbra, nema dokaza. Usporedba keramičkihpriloga iz Testone ili brešanskih polja i Nocera Umbra i Castel Trosina pokazuje da su vladale znatne regionalnerazlike, iako su i tu kao i tamo u grob stavljane skoro samo posude koje su pripadale posudama za piće. Prema kartirasprostranjenosti sve te radionice nalazile su se u zapadno-istočnoj liniji sjeverno od rijeke Po. Iako do danasradionice nisu pronađene mogu se do sada razlikovati dva kruga lončarskih radionica kojima će se budućimiskopavanjima vjerojatno moći dodati i drugi. Ta dva tipa su: piemontska i prešanska grupa. Keramika iz Brescieu pečenju i eleganciji, te po kvaliteti daleko nadilazi piemontsku.U kojem se krugu trgovalo s posudama jedne radionice ne može se reći zbog rijetkih istovjetnosti pečatnih ukrasa.Nedavno se pokazalo da su u Testoni i Beinascu pronađene posude s istom vrstom ukrasa kao što se to pokazalo iza dvije daljnje posude od kojih jedna potječe iz okolice Varesea, a druga iz okolice Reggio di Emilia.Na osnovu materijala koji je na raspolaganju ne može se ništa zaključiti ni o veličini radionica. No, može seustvrditi s relativnom sigurnošću da se nije radilo o velikim pogonima za masovnu proizvodnju. Izgleda da jejedino u okolici Brescie postojala dobro uređena lončarska radionica koja je bila u mogućnosti ravnomjerno pećiposude. Rasprostranjenost tipično langobardske keramike s jasnim težištem na matična područja-Friuli, Venecija,Lombardija, Piemonte-isključuje sumnje u to da su italsko-langobardsku keramiku zaista proizvodili Langobardi.Jedino u slučaju brešanske robe može se ovisno o okolnostima pretpostaviti radionica koja je radila u rimskojtradiciji. Za ovakvo razmišljanje značajan je materijal s groblja kod tvrđava Nocera Umbra i Castel Trosino, koji suprilično udaljeni od centara proizvodnje langobardske keramike. Tamo je keramika, osim dviju već spomenutihposuda, potpuno drugačije oblikovana.Izgleda da su ovdje postojale jedna ili više radionica koje su proizvodile keramiku u rimskoj tradiciji, a nju jekoristila posada tvrđava. Posude su imale gotovo isključivo oblik vrča. Koliko se dugo nakon zauzimanja zemlje idalje proizvodila “barbarska” keramika, ne može se na osnovu nejasnih veza nalaza sa sigurnošću ustvrditi.Testonsko groblje je predugo bilo u upotrebi da bi se mogli povlačiti zaključci o starosti posuda koje otuda potječu.Slično je i s nalzima iz muzeja u Novari i Vercelli.Određeno uporište imamo za nalaze u Beinascu (Piemonte). Tamo su pronađene posude s lijevanom brončanomgarniturom pojaseva, koji su obliku trokuta, što je bila uobičajena forma u 1.pol.7.st. Iz nalaza iz Milzanello(Brescia) imamo kasne priloge koji mogu potjecati najranije iz sred.7.st. Niti 1953. otkopani grob muškarca izCividale Gallo ne sadrži oružje koje bi se moglo preciznije datirati, nego u 7.st.Dakle izgleda da su se posude proizvodile barem do sred.7.st. Preciznija kronologija ne može se utvrditi i zbogtoga što keramika u Italiji nije prošla nekakav konkretniji razvojni put.146